Glasilo Zagrebackog knjižnicarskog društvarad 32 grcka ilustratora djecjih knjiga. Tijekom Sajma održale su se brojne pri-godne priredbe, radionice, susreti i pre-davanja. Žiri

http://www.zkd.hr ISSN

NOVINOVI UVEZUVEZ Glasilo Zagrebackog knjižnicarskog društva

GODINA II. BROJ 2 SVIBANJ 2004

NOVINOVI UVEZUVEZ 22 Glasilo Zagrebackog knjižnicarskog društva Izdaje: Zagrebacko knjižnicarsko društvo Starcevicev trg 6, 10 000 Zagreb Telefon: 4572-344; faks: 4572-089 http://www.zkd.hr Godina II. Svibanj 2004. Glavni i odgovorni urednik: Dunja Seiter-Šverko Urednici Tomislav Silic, Dunja Seiter-Šverko, Željko Vrbanc, Irena Pilaš, Jagoda Matovina Prijelom Tomislav Silic Suradnici u ovom broju: Jagoda Matovina, Željka Nenadic-Tabak, Željka Krušlin, Željko Vrbanc, Tomislav Silic

Knjižnicar u romanima za tinejdžere 2

Sajam djecje knjige Bolonja 2004 4

Kolegice, zašto ste mi poslali virus ?! Razumijevanjem kompjutorskih virusa do boljeg komuniciranja putem Interneta

6

Pedeset godina KGZ Knjižnice Silvija Strahimira Kranjcevica na Pešcenici

8

Osnivanje nove knjižnice u Mariji Gorici 11

Libraries in the digital age (LIDA) 2004 12

Prakticna radionica "Izrada Web stranica" 13

Projekt "Pitajte knjižnicare" 14

SadržajSadržaj ovogaovoga brojabroja::

NOVI UVEZ - STRANICA 1

...kao pismo... Biti knjižnicar! Odrednica koja nekome oznaca-va posao, nekome život. Možemo li, nakon što zatvorimo vrata naših knjižnica, ostaviti iza sebe sve one knjige što smo ih cijeloga dana prosljedivali, ljude koje smo tek pozdravili ili se zatekli u nešto dužem razgovoru? Stavlja-mo li u okvir radni dio svoga dana ili ga prelje-vamo preko nevidljivih granica i živimo li ga i dalje tijekom dana? Možemo li odrediti sebe kao knjižnicara ili se odredujemo nekim svojim osnovnim zvanjima? Jesmo li sigurni u odabir svoga zanimanja ili priželjkujemo neki drugi posao? Biti knjižnicar! Sve mi se više cini kako biti knjižnicar znaci stalnu radoznalost, onu iskricavu želju za novim znanjima, novim teh-nologijama, novim iskustvima, spremnost na nove ili drugacije oblike suradnje s kolegama, ponudu raznovrsnijih usluga korisnicima. To ukljucuje neka nova znanja, sasvim sigurno, ne usvojena tijekom obveznog školovanja vec prikupljena usput, životom, radom, radoznalo-šcu. Danas se kao temelj ukupne promidžbe naše zemlje priželjkuje prica. Ispricati pricu o našoj povijesti, ljudima, prirodi, predpostavka je našeg identiteta i njegove prepoznatljivosti. Tko bolje od knjižnicara zna pricati price, tko ima više uvida u brojne price, tko se više trudi pricu proslijediti... Ako nas ne prepoznaju, potrudimo se prepoz-nati sami sebe, vrijeme skromnosti potisnimo vremenom samosvijesti. Želim Vam svu radoznalost ovoga svijeta! Dunja Seiter-Šverko

Kako se o zanimanju i liku knjižnicara piše u romanima za tinejdžere? Književnost namijenjena tinejdžerskoj populaciji uz svoj umjetnicko-književni utjecaj na posredan nacin utjece na stjecanje odredenih spoznaja, ali i na oblikovanje i stjecanje odredenih stavo-va te moralnih vrijednosti. Opisujuci sudbinu pojedinca i grupa te analiziraju-ci ljudske odnose književnost može ut-jecati i na formiranje odredenih stavova, ali i stereotipa npr. kako doživljavamo pripadnike pojedinih naroda ili što misli-mo o odredenim idejama ili o osobama koje obavljaju odredena zanimanja. Ste-reotipne poruke odnosno pojednostav-ljen i generaliziran odnos prema nekoj grupi ljudi i pojedincima širi se kroz sve medije od televizije, novina i casopisa do filmova i knjiga.

O knjižnicarima, njihovom izgledu i ka-rakternim osobinama vec se u javnosti stvorio jedan odredeni stereotip koji se polako prenosi i na podrucje književnos-ti. Nalazimo ga cesto u literaturi za od-rasle, a u zadnje vrijeme i u knjigama za djecu i mlade. Izdvajamo dva romana za tinejdžere u kojima nacin na koji je predstavljen lika knjižnicara te iznesena razmišljanja o knjižnicarskom zanimanju mogu znatno utjecati na formiranje sta-

va mladih citatelje prema osobama koje obavljaju knjižnicarski posao. U romanu americke spisateljice za mla-de M.E. Kerr Štrklja Hockerica se fiksa glavni junak romana je tinejdžer Tucker Woolf. Tucker je introvertirani djecak, pomalo filozofskog karaktera, sklon raz-mišljanju, knjizi i citanju te djecak koji cesto posjecuje njujorške knjižnice. S vremenom Tucker postaje pravi znalac knjižnica koje vrlo detaljno analizira, od ozracja koje vlada u pojedinoj knjižnici preko karaktera njezinih posjetitelja do rada knjižnicara i njihovog odnosa pre-ma korisnicima. Posjecujuci svakodnevno knjižnice Tuc-ker uocava razlike medu knjižnicarima u njihovom pristupu svakodnevnim radnim obvezama. “Bilo je raznoraznih knjižnicarki. Neke su iza svojih informatorskih šaltera pisale pisma, citale najnovije casopise i zapa-njeno ga gledale, kao da je bez poziva upravo ušao u njihovu sobu za dnevni boravak. Bilo je i takvih koje bi posjetio-ca podvrgle pravom preslušavanju prije nego što bi ustale. Je li knjiga u katalo-gu? Jesi li potražio naslov u popisu Šest stotina knjiga? Jesi li pogledao u naplat-ni popis? Ali Tucker je znao da uvijek ima knjižni-carki koje tocno znaju gdje se što nalazi. Znaju odgovoriti na sva moguca pitanja, a umiju tako vješto pronaci stvari da bi zapanjile i Sokrata, i Platona, i Solomo-na, i dra. Panglossa.” Tucker i sam želi postati jednog dana knjižnicar. Ta želja ima svoju argumen-taciju u Tuckerovoj procjeni da je knjiž-nica pravo mjesto za pomalo uzrujane i “otkvacene tipove” kao što je on, te mjesto gdje svoju uzrujanost možeš sa-kriti medu sebi slicnima. Po njegovom mišljenju i knjižnicari ulaze u krug “uzrujanih” osoba.

KNJIŽNICAR U ROMANIMA ZA TINEJDŽERE

mr. sc. ŽELJKA NENADIC-TABAK, Knjižnica Samobor [email protected]


“I ja se uzrujavam – rece Tucker. – Kad se uzrujam odem u knjižnicu i po njoj se motam. Knjižnice su pune uzrujanih o-soba! Ondje se možemo medu njih umi-ješati: U knjižnici uvijek susretneš ne-kog tko je uzrujaniji od tebe! I knjižni-carke su ponekad uzrujanije od nas. Zbog toga cu vjerojatno postati knjižni-car. Pa ako budem uzrujan na poslu, nece se vidjeti. Udarat cu žig u knjige i tražiti ljudima naslove, trcati u zbornicu i udisati dim dok se ne saberem. Knjižni-ca je divno mjesto da se sakriješ!” Britanska spisateljica Sue Townsend ob-javila je 1982. roman Tajni dnevnik Ad-riana Molea koji je postao veliki svjetski hit te je uslijedilo još nekoliko nastavaka dnevnickih zapisa trinaestogodišnjeg Adriana Molea, nesigurnog i simpatic-nog tinejdžera kojeg muce školski, obi-teljski i ljubavni problemi te fizicke i e-mocionalne promjene koje prate njego-vo odrastanje. Glavni lik romana Adrian Mole slican je Tuckeru Woolfu, i on je sklon knjigama, citanju, on piše pjesme i sanja da ce jednog dana postati pozna-ti pjesnik i književnik. Adrian na vrlo simpatican i cesto humoristican nacin iznosi svoja razmišljanja i zapažanja o složenim obiteljskim i meduljudskim od-nosima te promjenama u društvenom i politickom okruženju unutar kojeg od-rasta. U njegovom životu znacajno mjesto zauzima knjižnica te i on, poput Tuckera, želi postati knjižnicar i raditi u knjižnici smatrajuci da je ona idealno mjesto za njegov književni i intelektualni razvoj. “Upisao sam se u knjižnicu. Posudio sam Kako zaštiti kožu, Porijeklo vrsta i knjigu od jedne žene o kojoj stara stalno nak-lapa. Knjiga se zove Gordost i predrasu-da, a napisala ju je neka Jane Austen. Primijetio sam da sam na knjižnicarku ostavio snažan dojam. Možda je i ona intelektualka! Nije se zagledala u moju bubuljicu, valjda se bubuljica smanjila. Vec je bilo i vrijeme!” Kad se Adrian jednog dana doista nade u ulozi pomocnika u knjižnici njegovo romanticno i pomalo naivno ocekivanje

da ce u knjižnici vladati poticajna atmo-sfera i da ce s kolegama voditi duboke književne rasprave poprima sasvim dru-gacije znacenje. “Pandoru volim od 1980. godine. Prije dvije godine krenuli smo svako svojim putem. Pandora u Oxford da studira rus-ki, kineske i hrvatski, a ja u knjižnicu u svom rodnom gradu da udaram žigove u knjige. Izabrao sam bibliotekarstvo zato što sam želio uroniti u književnost. Eh! Knjižnica u kojoj radim mogla bi se mir-ne duše proglasiti glavnim štabom lokal-ne malogradanštine. Nikad nisam na po-slu vodio razgovor o književnosti, nikad! Niti s kolegama niti s korisnicima naših usluga!

Provodim dane skidajuci knjige s polica i vracajuci ih na police. Pokatkad me cla-novi knjižnice prekinu u poslu šašavim pitanjima:”Nije li možda tu Jackie Col-lins?” Ja onda napadno pogledam oko sebe po knjižnici i odgovorim : “Ne vje-rujem, gospodo. Ja mislim da je ona u Hollywoodu.” Adrian uskoro dolazi u konflikt s ravna-teljicom knjižnice i gubi radno mjesto zbog svojih stavova prema pojedinim piscima i mjestu gdje bi njihove knjige trebale stajati u knjižnici. Danas sam se jedva nekako uspio kon-centrirati na posao. Ravnateljica knjižni-


ce, gda Froffatt (debela pedesetogodiš-njakinja koja je po svojoj puti i crtama lica nalik na jazavca oboljelog od žuti-ca), rekla mi je u pauzi za rucak: “Mole, vidim da ste sva djela Jane Austen premjestili s odjela Engleski klasici na odjel Zabavna književnost, molim vas da mi to objasnite.” Odbrusio sam joj:”Ja mislim da su sad te knjige na pravom mjestu. Romani Jane Austen spadaju u obicnu trivijalnu književnost koju citaju samo tupoglavi snobovi i kreteni.” Otkud sam mogao znati da naslov doktorske disertacije iz engleske književnosti, koju je gda Froggatt obranila mnogo godina prije nego što sam se ja rodio, glasi Ja-ne Austen, njen genij i njeno znacenje za pedesete godine našeg stoljeca? Kao što vec rekoh u svom dnevniku, u knjiž-nici nismo nikad razgovarali o knjigama ni o piscima. Popodne sam pozvan u sobu gde Frog-gatt. Obavijestila me je da knjižnica smanjuje broj osoblja zbog vladinih fi-nancijskih restrikcija. Upitao sam je koli-ko ce ljudi ostati bez posla. “Samo jedna osoba”, odgovorila mi je obožavateljica

Jane Austen. “Buduci da ste vi, Adriane, posljednji došli, morat cete prvi i otici.” I tako sam postao nezaposleni beskuc-nik! “Iako roman o Adrianu Moleu mla-dim citateljima nudi mnogo humora i njima prihvatljivih stavova o svijetu od-raslih ipak ovakva razmišljanja o knjižni-carskoj struci sadrže opasnost od usva-janja jednog negativnog stava prema knjižnicarima i knjižnicarskom zanima-nju. Nažalost, mnogo onoga što je izre-ceno o knjižnicarima u navedenim roma-nima iskazuje se kao prava realnost u radu mnogih knjižnica. Ta cinjenica po-tvrduje da korisnici knjižnica, a posebno mladi korisnici, uocavaju mnoge detalje u našem radu kao i razlike u pristupu poslu i korisnicima medu knjižnicarima jedne knjižnice. Tako književnost i anali-za romana u kojima je predstavljen lik i zanimanje knjižnicara može biti od ko-risti u boljem sagledavanju nacina na koji nas drugi, a posebno naši korisnici, gledaju i procjenjuju.


Od 14. do 17. travnja 2004. održan je 41. po redu Sajam djecje knjige u jed-nom od najljepših gradova Italije, Bolo-nji. U sedam prostranih paviljona svoje je izložbene prostore uredilo mnoštvo izdavackih kuca iz cijeloga svijeta. Hr-vatski se izdavaci ni ove godine nisu us-pjeli dogovoriti o zajednickom izlaganju, vec su tri naše nakladnicke kuce uredila svaka svoj «štand». Najprivlacniji od njih cinio nam se prostor «Golden mar-ketinga» cemu je uvelike pridonijela ma-keta broda – vapora koji je izradio Vje-koslav Vojo Radoicic. Uz «Golden mar-keting» na Sajmu su sudjelovali «Profil» i «Školska knjiga». Kao i svake godine Sajam su posjetili naši ilustratori, spisa-telji i izdavaci nudeci svoje radove stra-

nim izdavacima, ali i probiruci izmedu ponudenog što bi moglo biti zanimljivo za hrvatske mlade citatelje. Uz tri talijanska i cetiri paviljona za stra-ne izlagace, u dodatna se tri paviljona održavao DOCET – skup izlagaca udžbe-nika, ostalog didaktickog materijala i opreme za predškolske i školske ustano-ve (naša EDUCA). Pocasna zemlja gost ove je godine bila Grcka s izložbom svojih ilustratora naz-vanom “Barefoot pictures” i l i t i “Bosonoge slike” koju je organiziralo grcko Ministarstvo kulture i Grcki nacio-nalni centar za knjigu. Posjetitelji su i-mali priliku upoznati visoko kreativan

SAJAM DJECJE KNJIGE BOLONJA 2004 ŽELJKA KRUŠLIN, Knjižnica Marina Držica - Djecja knjižnica

[email protected]

rad 32 grcka ilustratora djecjih knjiga. Tijekom Sajma održale su se brojne pri-godne priredbe, radionice, susreti i pre-davanja. Žiri Sajma djecje knjige u Bo-lonji dodijelio je nagrade za najbolje os-tvarena djela u kategorijama Fiction (književnost za djecu), Non fiction (popularno znanstvene knjige) i New horizons (novi horizonti). U prvoj kate-goriji nagradu je osvojila slikovnica Wo l f a E r l b r u c h a « La G r ande Question» («Veliko pitanje»), izdavac Éditions Etre iz Francuske. U kategoriji popularno znanstvenih knjiga pobijedila je knjiga Petera Sisa «The Tree of Li-fe» (Drvo života»), izdavac Farrar, Stra-us & Giroux iz SAD. Nagrada Novi hori-zonti pripala je izdavackoj kuci Shabaviz Publishing Company iz Irana za cijelu seriju knjiga.

Na Sajmu djecje knjige u Bolonji Medu-narodni odbor za knjige za djecu i mlade – IBBY održao je press konferenciju na kojoj su proglašeni dobitnici nagrade Hans Christian Andersen za 2004. godi-nu. Nagrada se dodjeljuje svake dvije godine piscima i ilustratorima ciji je cje-lokupni dosadašnji rad ostavio važan i trajan znamen na podrucju književnog

stvaralaštva za djecu i mlade. Nagradu su ove godine dobili spisatelj Martin Waddell iz Irske i ilustrator Max Velthu-ijs iz Nizozemske. Nagrade ce dobitnici-ma biti urucene na otvorenju Kongresa IBBY-ja u Capetownu, Južna Afrika, 5. rujna 2004. Za Andersenovu nagradu, zvanu još i Mali Nobel, Hrvatski centar za djecju knjigu nominirao je ove godine našu spi-sateljicu Višnju Stahuljak koja je u druš-tvu voditeljice Hrvatskog centra za djec-ju knjigu, Ranke Javor prisustvovala proglašenju ovogodišnjih dobitnika. Za knjižnicare je zanimljiv dogadaj bila i promocija talijanskih Smjernica za knjiž-nicne usluge za djecu koju je vodila I-vanka Stricevic iz Knjižnice Medvešcak, a u svojstvu predsjednice Sekcije knjiž-nica za djecu i mlade Medunarodnog sa-veza knjižnicarskih društava i ustanova – IFLA.


Zanimljivi linkovi : • www.bookfair.bolognafiere.it

Obavljajuci poslove u knjižnicama tije-kom godina postali smo sve izloženiji utjecaju novih informacijskih tehnologi-ja: to od nas zahtijevaju naši korisnici i suradnici. Knjižnicni katalozi vec deset-ljecima postoje u digitalnom obliku, svo-je usluge odnedavno nudimo putem mrežnih stranica, cak i obavijesti o re-zerviranoj gradi dostavljamo SMS-om. Posljednjih par godina unutar knjižnicar-ske zajednice komuniciramo elektronic-kom poštom i gotovo da nema kolege ili kolegice koji prilikom predstavljanja i dogovora za suradnju nece ponuditi svo-ju e-mail adresu. Obavijesti o održava-nju seminara, kolokvija, promocija i pro-grama edukacije primamo svakodnevno u svoje virtualne poštanske sanducice i cini se da bez problema idemo ukorak sa svijetom. A onda jednog dana, ljutit poziv i pozna-ti glas optužuje: - Kolegice, zašto ste mi poslali virus?!

Prvo što cete uciniti je provjera svog kompjutora, ali antivirusni softver ne prijavljuje zarazu, lista virusa i protum-jera je ažurna, a u popisu poslane pošte ne nalazi se ime unesrecene knjižnicar-

ke. Prvi zakljucak je da se kolegica za-bunila procitavši vaše ime u zaglavlju zaražene poruke, a drugi da se netko našalio na vaš racun. No, ne treba pre-rano zakljucivati: prvo bi trebalo malo više saznati o tome što su tocno kom-pjutorski virusi, kako se šire i koje su posljedice njihovog aktiviranja. Kako je ovaj format premalen za detaljno upoz-navanje s tim temama, pokušat cemo ukazati na najcešce probleme.

U poštanskim sanducicima naših kom-pjutora danas se cesto susrecemo sa crvima – programima koji se šire putem elektronicke pošte i kompjutorskih mre-ža, ali ne inficiraju druge datoteke i pro-grame. Posljedice aktiviranja crva mogu biti izmjene na zaraženom kompjutoru, zagušenje mrežnih poslužitelja zbog br-zog širenja i višestrukog slanja na sve adrese koje taj maliciozni program nade na zaraženom kompjutoru, gubitak po-dataka i zahladenje u odnosima s osoba-ma cije e-mail adrese imate u adresaru. Ovo posljednje se dogada zbog toga što vecina današnjih crva može pronaci ad-rese elektronicke pošte na inficiranom kompjutoru koje zatim stavlja u polje pošiljatelja poruke i nezaustavljivo se 'šalje dalje'.

“KOLEGICE, ZAŠTO STE MI POSLALI VIRUS?!” RAZUMIJEVANJEM KOMPJUTORSKIH VIRUSA

DO BOLJEG KOMUNICIRANJA PUTEM INTERNETA

JAGODA MATOVINA, Knjižnica Medvešcak [email protected]


Da biste izbjegli nesporazume, smanjili nepotreban promet na mrežnim posluži-teljima i sacuvali podatke na svojim kompjutorima držite se nekoliko jednos-tavnih savjeta i upozorenja: • obavezno instalirajte na svoj kom-pjutor legalni antivirusni softver i dobro upoznajte njegove mogucnosti, • redovito instalirajte sigurnosne za-krpe za operativni sustav i aplikacije te ažurirajte liste virusa antivirusnog sof-tvera, • dokument koji ste primili Interne-tom nije siguran zato što stiže od pozna-te osobe: provjerite ga ažuriranim anti-virusnim programom, • polja unutar tijela poruke elektro-nicke pošte mogu se proizvoljno mije-njati: pronadite upute za softver kojim otvarate elektronicku poštu o pregleda-vanju zaglavlja (Header) poruke– tako cete doznati kojim putem je poruka zai-sta stigla do vašeg sanducica, • pazite na privitke u porukama e-lektronicke pošte: provjerite ih antiviru-snim softverom prije otvaranja ili pokre-tanja, • ako nekome šaljete privitak, u po-pratnoj poruci i u naslovu poruke detalj-no opišite sadržaj privitka, • obicne tekstualne poruke mogu takoder biti virusi, ali oni socijalni: lažne poruke o virusima koje vas upucuju ka-ko ukloniti taj virus, a zapravo vam daju upute kako uništiti važne podatke na vlastitom kompjutoru; poruke o lancima srece koji samo zagušuju mrežu te lan-cana pisma koja racunaju na sažalijeva-nje nad necijom nesrecom – ukratko, sve poruke koje od primatelja traže da ih pošalje dalje u velikom broju; nezat-ražene poruke koje reklamiraju proizvod (ne odgovarajte na takve poruke jer ce vaš odgovor biti znak pošiljatelju da je adresa 'živa' i pocet cete dobivati velik broj novih nezatraženih poruka) – sve gore navedene poruke ignorirajte ili provjerite njihovu vjerodostojnost na stranicama www.cert.hr/hoax.html, • pratite novosti u informatickim pri-lozima dnevnih novina, u informatickim casopisima, na stranicama hrvatskoga

CERT-a – Computer Emergency Respon-se Team (www.cert.hr) ili proizvodaca anti-virusnog softvera (Symantec, McA-fee, Sophos...) te u knjigama. Ovi savjeti nisu sve što možete uciniti za sigurnost podataka na svojem kompju-toru i kompjutorima drugih, ali nude do-bar pocetak. Zajednica s kojom digitalno komunicirate bit ce vam zahvalna, a sa-mi cete potrošiti manje vremena na uk-lanjanje štete nanesene zlonamjernim komadicem softvera zvanim 'virus'. Preporucena literatura: Petric, D. Internet uzduž i poprijeko. Za-greb, 2002. Ždrnja, B. Bestijarij u vlastitom domu // Bug. Zagreb, 134(01/2004), 91-94. Ždrnja, B. Što su i kako rade virusi. Za-greb, 2003.


Zanimljivi linkovi : • http://www.cert.hr • http://www.cert.hr/hoax.html • http://www.symantec.com • http://www.sophos.com • http://www.mcafee.com • http://www.avast.com

U utorak 27.travnja 2004. godine knjiž-nica je proslavila svojih prvih pedeset godina, a cijela prica zapocinje u travnju daleke 1954. godine. Tada je, naime, na prijedlog Savjeta za prosvjetu Narodnog odbora opcine Peš-cenica, osnovana knjižnica koja nosi na-ziv “Opcinska knjižnica SSRN” (SSRN za podsjecanje znacilo je: socijalisticki sa-vez radnog naroda), a bila je smještena u 20 kvadratnih metara u bivšoj krojac-koj radionici na uglu Šulekove i Bužano-ve ulice. Imala je 100 clanova i 200 sve-zaka, radno vrijeme 10-12 i 16-18 (vjerojatno subotom nije radila). Prvi je djelatnik (pa i voditelj) bio Zlatko Crn-kovic, tadašnji apsolvent Filozofskog fa-kulteta (danas poznati prevodilac i knji-ževnik).

Krajem pedesetih knjižnica seli u Narod-no sveucilište (današnji Centar za kultu-ru Pešcenica) u samo 9 kvadratnih me-tara i ocito teško preživljava. 1962. go-dine knjižnica dobiva adaptirani prostor za privremeni smještaj u Ivanicgradskoj ulici br. 67 sa isto toliko ( 67 ) kvadrata. Tu je vec bilo prostora i za citaonicu, a 1146 clanova imalo je na raspolaganju

fond od 2200 svezaka. Knjižnica postaje samostalna i mijenja ime u “Biblioteka Silvije Strahimir Kranjcevic”. Voditeljica je Ljerka Junacko. 1966. godine knjižnica opet seli, ovaj put u Društveni dom SSRN (Ivanicgradska 22) gdje dobiva 50 m kvadratnih prostora, sada vec ima oko 14000 svezaka i 2095 korisnika, od ko-jih 710 djece. To je period kada knjižni-ca zapocinje s djelovanjem koje slici na današnje – postoji odjel za djecu i odjel za odrasle, knjižnica pocinje organizirati literarne susrete, pricanje prica, projek-cije filmova, kvizove – pocinje se na drugaciji nacin otvarati za javnost. 1968. godine knjižnica se (medu prvi-ma) pripaja Gradskoj knjižnici, a ta ce mreža kasnije postati “Knjižnice grada Zagreba”. U tom razdoblju (1973. g.) knjižnica ima 27125 svezaka i 4513 cla-nova (1414 djece). Novo preseljenje dogodilo se 1974. go-dine, a lokacija se zove: Osnovna škola “Marko Oreškovic” (danas Frana Krste Frankopana). Knjižnica je bila smještena u dva razreda na drugom katu, na povr-šini od 60 m kvadratnih. Vjerojatno zbog slabije pristupacnosti opada broj clano-va. Voditeljica postaje Vesna Kekano-vic. Onda, konacno, 1978. godine (nakon 24 godine seljakanja) knjižnica se “udomljuje” na sadašnjem mjestu, na adresi : Zapoljska 1, u prizemlju zgrade sagradene 1977. godine za potrebe ta-dašnje Opcine Pešcenica. Knjižnica tada postaje moderna knjižnica sa dobro ure-denim prostorom (400 m kvadratnih) podijeljenim na odjel za djecu, odjel za odrasle, citaonicke zone (citaonica dnev-

PEDESET GODINA KGZ KNJIŽNICE SILVIJA STRAHIMIRA KRANJCEVICA NA PEŠCENICI

ŽELJKO VRBANC, Knjižnica S. S. Kranjcevica [email protected]


nog tiska i studijska citaonica) te interni prostor za nabavu i obradu, a i voditelji-ca dobiva (po prvi put ?) svoju sobu. Tih godina zapocinje “zlatno doba” kada knjižnica svojim djelovanjem postaje u punom smislu kulturno središte (uz Cen-tar za kulturu) života stanovnika ovog dijela Zagreba, tako s djelovanjem za-pocinje Tribina “Razgovori” koja je ugos-tila brojne poznate i ugledne osobe iz kulturnog, sportskog i javnog života, zatim Galerija “Prozori” koja u velikim prozorima knjižnice vec 26 godina izlaže radove naših najpoznatijih likovnih um-jetnika, s blažim naglaskom na ilustraci-ju strip i grafiku. Otvaraju se i knjižne stanice i stacionari u radnim organizaci-jama (Dalekovod, Elektroda, Elektrokon-takt, Unitas, Zagrebacki transporti) i mjesnim zajednicama (Vukomerec, Nje-goševa, Folnegovicevo naselje). Znacaj-no je djelovanje djecjeg odjela koji, ne samo da je okupio velik broj (i generaci-ja) djece u svojim obicnim i neobicnim aktivnostima u knjižnici, vec je kroz svo-je djelovanje i izvan knjižnice uspio (kroz suradnju s drugim institucijama, grupama, pojedincima) postati dogadaj kulturnog života svojih najmladih (ali ne samo njih) korisnika, pa onda i Pešceni-ce. Uz ostalo, (što može biti neka druga prica) valja možda upravo ovdje spome-nuti da je ova “knjižnica u kojoj se pje-va” (uživo) inspirirala i pjesme o knjiga-ma i knjižnici koje pjeva Djecji zbor “Kikici” (što je mislim, jedinstven slucaj u povijesti našeg knjižnicarstva), a koji je nastao iz glazbenih igraonica u knjiž-nici. U razdoblju od 1978 do 2001. voditeljica je bila Zora Krpan, nakon cega je zam-jenjuje Jadranka Racic. Od 2002. godine zapocinje “novo doba” jer pocinje cjelovita revizija fonda koju slijedi (nakon preuredenja) i cjelovita informatizacija, a i po prvi put u ovom prostoru knjižnica se preureduje u cije-losti, od poda do stropa (bez preinaka samog prostora).Tako možemo ponuditi i neke nove sadržaje: proširenu studij-sku citaonicu (s informatickom opre-

mom, Internet…), kompjutorsku igraoni-cu na djecjem odjelu i AV odjel, primje-rene vremenu i potrebama naših korisni-ka. 2003. godine (otvaramo se 19.9.) knjiž-nica ima 60632 svezaka, 44 naslova pe-riodickih publikacija (AV još ne radi) za oko 6000 naših korisnika (ili clanova ka-ko smo ih prije obicavali nazivati).

Eto, bio je to jedan “objektivni” pogled na knjižnicu, njenu prošlost. Slijedi jedan “subjektivni” pogled na da-ne uoci proslave i sam “taj dan”, 27. travanj 2004.g. Vratimo se, dakle, u blisku prošlost, ne-koliko dana prije proslave. (može se po-staviti pitanje: je li to zaista bila prosla-va?) Ja mislim da je to zaista bila pros-lava, a probat cu Vam i opisati zašto. Bili su to dani realizacije vec prije “nabacenih” ideja “što” i “kako” oko pro-slave, da bismo što bolje primili goste koje smo pozvali (trudili smo se ne za-boraviti sve one bivše djelatnike, naše bivše kolegice, one u mirovini, zatim clanove koji su kroz tolike godine postali nešto više od “obicnih”, bezimenih, kori-snika, a za sve dobronamjernike ostavit cemo vrata širom otvorena). Zato je “pravu knjižnicarsku” pozivnicu zamisli i izradio Boris Greiner, koji i sam s ponosom istice da je clan naše knjižni-ce od 1964.g., a tada je imao samo 3 godine, kada su tako mladi clanovi bili rijetkost, a koji je nedavno izlagao u Ga-


leriji “Prozori”. Obratite pozornost na “krugove povezanosti”. Naravno, cijela se knjižnica “glancala” više nego obicno, ali nekako s mjerom, tako da mi se cini da clanovi nisu nega-tivno osjetili što se sprema. Radili smo normalno, a i mi sami smo bili dosta “normalni”, mislim, bez one prevelike nervoze koja prati takve dogadaje. Za-nimljiva je bila i potraga za “korijenima” knjižnice, trebalo je dosta toga prekopa-ti (pa onda vidiš da datumi, a ponekad i cijele godine ne podudaraju), a šefica je u potrazi za “istinom” odlazila u neke za to nadležne institucije, pa cak i obavljala neke “obavještajne” razgovore sa živim svjedocima tog prošlog vremena. No, dan prije proslave sve bijaše spremno i spremljeno (za Powerpoint prezentaci-ju ). Puno smo se smijali kada smo do-nijeli svoje fotografije iz djetinjstva (koje smo izložili zajednicki uramljene i okicene tilom i ružicama na panou kod ulaza) pogadajuci tko je tko. Željeli smo i mi pokazati dio svoje prošlosti i ukljuci-ti se u knjižnicni vremeplov. Uostalom knjižnica je – ono što su ljudi koji u njoj rade (ali i to je možda vec neka druga prica). Dakle, iznad naših smiješnih fotki pisalo je “Dobro došli u našu knjižnicu”. Slatko. Malo dalje postavili smo i izložbe fotog-rafija gostiju na svim tim prošlim tribi-nama i otvorenjima izložbi, svi su likovi bili za mnogo godina mladi, neki bi se teško prepoznali. Na djecjem smo tako-der izložili fotografije i podsjetili sebe i goste na naša druženja i aktivnosti, na ono što je nakon toga ostalo. Sjecanja, prepoznavanje i osmijeh. (Mogle bi se te izložbe i tako zvati). i Vratimo se na “taj dan” i jedan gotovo live prijenos. Uto-rak, 27.travnja, radni je dan (otvoreni smo do 12), svecanost je u 13 sati, a još

dosta toga treba pripremiti. Primjetna je nervoza no sve ipak ide u vedrom ras-položenju ponajviše zbog fotki djecjih lica koja se zajednicki smijulje s panoa na ulazu obrubljenih ljubicastim tilom i ružicama, na koje nam slucajno, ili nam-jerno, svako malo skrene pogled. Od ranog jutra tu je i ekipa specijalaca iz “gradske” zadužena za pripremanje “ica i pica”. Dobro im ide, i oni su veseli. Ima i domacih kolaca, keksa , gibanica. Cije-la atmosfera me u jednom trenutku pod-sjetila na “Babettinu gozbu”, lijep film. E, onda, oko 11.30 sati stižu preostali (osim mene) clanovi KGZ banda, jer tu ce se na kraju svirati i pjevati. Pricu o bandu mogu ispricati drugi put. I tu je prisutno uzbudenje jer uz nekoliko pro-ba nismo baš sasvim sigurni da cemo taj repertoar pedesetih izvesti bez pogre-šaka (ozbiljno, tko za to mari?). Uštima-vamo se, spajamo kablove (sviramo na struju), upjevavamo se, usput uspijemo gucnuti malo vina za razbijanje napetos-ti. Stižu prvi gosti, što smo napravili, napravili smo. Dalje, uobicajeni scenarij: pozdravne rijeci ravnateljice, prezentacija prošlih 50 godina , govor prvog voditelja knjiž-nice, prve voditeljice Galerije « Prozori « i zvuci pedesetih ( Kao plavi dim, La paloma, Ta tvoja ruka mala, Unforgeta-ble, When I fall in love, Zeko i potocic za sam kraj ). I bilo je užitak pjevati i svirati za sva ta lica i oci koje znate, i koja znaju vas, i ucinilo mi se da svi pjevaju i plešu, da je « sve bilo muzika «.Svi i sve bili smo slavlje, a nisam mogao ne primijetiti djetinja lica nas samih kako se smiješe s onog okvira ukrašenog tilom i ružicama na ulaznom panou knjižnice.


Zanimljivi linkovi : • http://www.kgz.hr/kranjcevic

Osniva se nova knjižnica u Mariji Gorici. Opcina Marija Gorica nalazi se u Zagre-backoj županiji te je udaljena oko 26 km sjeverozapadno od Zagreba i 11 km od Zaprešica. Središte opcine je mjesto Marija Gorica kojoj gravitiraju manja sela : Trstenik, Hrastina, Sveti Križ, Kraj Donji, Kraj Gornji, Žlebec, Celine, Oplaznik i Bijela Gorica. Marijagoricki kraj poznat je po svojim brežuljcima, vinogradima i iznim-noj prirodnoj ljepoti, vrijednim arheološ-kim iskopinama u Svetom Križu, marija-gorickoj baroknoj crkvi, kapelicama u Celinama i Svetom Križu te kuriji u Kraju Donjem. U neposrednoj blizini nalazi se i jedan od najljepših dvoraca Hrvatskog Zagorja Januševac.

U samom središtu Marije Gorice smjesti-la se osnovna škola koja nosi ime poz-natog hrvatskog književnika Ante Kova-

cica koji je roden u ovom kraju /Celine, 6.6. 1854. – Zagreb, 10. 12. 1889./ Bogatim kulturnim programom obilježit ce se pocetkom lipnja u Mariji Gorici 150. godišnjica Kovaciceva rodenja.

Ovom prigodom pokrenuta je i inicijativa za osnivanjem nove knjižnice u mari-jagorickom kraju. Zaslugom nacelnice opcine otkupljena je manja kuca /cca 200 m2/ u samom središtu mjesta za potrebe buduce knjižnice. Obnovu zgra-de, gradevinske radove i preuredenje prostora za potrebe buduce knjižnice preuzet ce Ministarstvo kulture i opcina Marija Gorica. Opcina je pokrenula i inicijativu za pri-kupljane inicijalnog fonda knjiga i ostale grade za buducu knjižnicu. Pozivamo i sve knjižnicare, udruge knjižnicara i os-tale narodne knjižnice da se prikljuce akciji te da svojim donacijama knjiga ubrzaju otvorenje nove knjižnice u Mariji Gorici.

OSNIVANJE NOVE KNJIŽNICE U MARIJI GORICI

mr. sc. ŽELJKA NENADIC-TABAK, Knjižnica Samobor [email protected]


Zanimljivi linkovi : • http://www.marija-gorica.hr

I ove je godine Dubrovnik u Interuniver-zitetskom centru od 25. do 30. svibnja udomio konferenciju o promjenama i izazovima koje knjižnicama donosi digi-talno doba - «Libraries in the Digital A-ge», na kojoj se iz cak 22 države svijeta okupilo oko 150 znanstvenika, strucnja-ka i prakticara s polja informacijskih znanosti. Konferencija se 28. svibnja preselila na otok Mljet na kojemu su o-držane 4 radionice i predavanje pocas-nog gosta, dr. Eugenea Garfielda, legen-darnog informacijskog strucnjaka, osni-vaca Science Citation Indexa. Organizacijom skupa predsjedali su dr. Tatjana Aparac-Jelušic s Odsjeka za in-formacijske znanosti Peda-goškog fakulteta Sveuciliš-ta u Osijeku i dr. Tefko Sa-racevic sa Sveucilišta Rut-gers, New Jersey, SAD. Njima se u organiziranju skupa pridružio citav niz poznatih stranih i domacih strucnjaka s polja informacijskih znanos-ti, a velika pomoc im je pružena od stra-ne Dubrovackih knjižnica te volontera, osjeckih studenata informacijskih zna-nosti, što je sve rezultiralo besprijekor-nim tijekom konferencije i opcim zado-voljstvom svih sudionika koji su najavili svoj povratak sljedece godine. Ove godine skup je ponovo imao dvije teme: prva se bavila nacinima formira-nja i zadovoljavanja ljudskih informacij-skih potreba, a druga vještinama i zna-njima potrebnima za djelovanje i rad u

digitalnim knjižnicama. Održano je osam radionica, 26 predavanja i dvije demon-stracije, a bilo je i 20 izlaganja na poste-rima. Nagradu za najbolje izlaganje na posteru dobili su Anders Ardö, Traugott Koch i Koraljka Golub iz Švedske za pos-ter o studiji ponašanja korisnika Renar-dus mrežnih usluga, a u konkurenciji studenata Ivana Pažur s Instituta Ruder Boškovic s posterom na temu hrvatskih nakladnika znanstvenih casopisa u okru-ženju izdavaštva na novim medijima. Sudionici skupa posjetili su knjižnicu Sa-mostana Male brace i znanstvenu knjiž-nicu koja djeluje u sklopu Dubrovackih knjižnica.

Najavljena je LIDA 2005 koja ce se odr-žati od 30. svibnja do 03. lipnja u okviru dviju novih tema: Što (još) mogu pružiti digitalne knjižnice, a tradicionalne ne mogu? i Izgradnja male digitalne knjiž-nice i mreže digitalnih knjižnica. Sljedece godine jedna od gostiju bit ce i Christine Borgman sa sveucilišta u Los Angelesu, autorica knjige «Od Gutenber-gova izuma do globalnoga informacij-skog povezivanja : pristup informaciji u umreženom svijetu».

LIDA (Libraries In The Digital Age) 2004

JAGODA MATOVINA, Knjižnica Medvešcak [email protected]


Zanimljivi linkovi : • http://www.pedos.hr/lida

Vec se cetvrtu godinu u Knjižnici Augus-ta Cesarca na Ravnicama pod okriljem Projekta "Za djecu s kljucicem oko vrata

širom svijeta" uspješno odvija prakticna edukativna radionica pod nazivom "Izrada i dizajn Web stranica".

Na toj se radionici djeca razlicitih dobnih skupina educiraju izradivati nove i uredi-vati postojece kako web stranice.

Uce pojmove iz teo-rije Interneta kao i njegovu povijest, uce što je to WWW, URL, FTP, Web do-mena, hiperveza, HTTP protokol, traži-lica (Search engine) i slicno, uce dizajni-rati efektne web stranice pomocu grafickih i animacij-skih elemenata os-nove programskog jezika HTML (Hyper Text Markup Langu-age) i JAVA, izradu Macromedia Flash animacija, uce kako se koristiti progra-

mima za izradu web stranica i graficko-animacijskih elemenata kao što su Mac-romedia Dreamweaver, Microsoft Fron-tPage i druge, uce kako napravljene web stranice postaviti na web server. Tako-der, stranice koje su sami napravili mo-gu odmah nakon postavljanja na zaku-pljeni prostor servera pogledati zajedno s svojim vršnjacima s bilo kojeg kom-pjutora spojenog na Internet. Web radionica je vec dvije godine prisut-na i na Interliberu gdje se djeca takoder mogu iskušati u izradi stranica.

PRAKTICNA RADIONICA “IZRADA WEB STRANICA”

TOMISLAV SILIC, Knjižnica Augusta Cesarca [email protected]

Zanimljivi linkovi : • http://www.projekt-kljucic.org • http://www.kgz.hr/cesarec • http://www.projekt-kljucic.org/rad/Webradionica/index.htm


"Pitajte knjižnicare" – pilot-projekt pru-žanja referentnih online usluga u narod-nim knjižnicama u Republici Hrvatskoj-Cilj je projekta "Pitajte knjižnicare", koji je za korisnike zaživio pocetkom 2004. godine, istražiti mogucnosti uvodenja i unapredenja referentnih online usluga u narodnim knjižnicama u Republici Hr-vatskoj. Definicija referentnih online us-luga narodnih knjižnica je zapravo proši-rena definicija tradicionalnih referentnih usluga, s naglaskom na pružanje pomoci svim gradanima (ne samo clanovima knjižnica) u pronalaženju kvalitetnih iz-vora informacija na internetu. Narodne knjižnice u Hrvatskoj su i prije kretanja

projekta "Pitajte knjižnicare" elektronic-kim putem dostavljale informacije koris-nicima koji su postavljali pitanja e-mailom ili preko formulara na mrežnim stranicama knjižnice (npr. Dubrovacke knjižnice), a svjetski trendovi pokazuju pad broja upita u knjižnicama i istovre-meni veliki porast online upita, što su osnove za pokretanje projekta pružanja referentnih online usluga u narodnim knjižnicama. Korisnicima ovog projekta pružaju se dvije vrste usluge. Prva je baza kvalitetnih izvora na internetu koju grade diplomirani knjižnicari unutar pro-jekta prema svojem podrucju strucnosti i interesa. Baza je zamišljena po uzoru na neke popularne kataloge linkova (poput Yahoo! ili Google imenika) gdje se izvori klasificiraju u podrucja. Svi iz-vori su izabrani nakon ocjenjivanja pre-ma propisanom evaluacijskom listicu i popraceni kratkim opisom. Ukoliko kori-snik ne pronade odgovor na svoj upit pretražujuci bazu linkova, može izravno pristupiti drugoj vrsti usluge koja preds-tavlja posredništvo izmedu korisnika i izvora informacija. Preko mrežnog ob-

rasca korisnik može postaviti upit na ko-ji ce dobiti odgovor u roku od 48 sati, u skladu s pripremljenim i usvojenim Pra-vilima o pružanju usluga. Osim samog pitanja korisnik mora upisati svoju e-mail adresu te još neke podatke koji po-mažu informatoru da pruži što relevan-tniji odgovor (namjena odgovora, dob, strucna sprema i jezici kojima se koris-nik služi). Usluga je zamišljena i kao re-ferentna, ali i kao edukacijska. Sastavni dio ove usluge je i pretraživa baza/arhiva odgovora na upite korisnika ko-jom se smanjuje broj odgovora na isti upit. U projekt su se s najmanje jednim diplomiranim knjižnicarem ukljucile: Du-

brovacke knjižnice Dubrovnik, Gradska i sveucilišna knjižnica Osijek, Gradska knjižnica Ivana Gorana Kovacica iz Kar-lovca, Gradska knjižnica "Metel Ožego-vic" iz Varaždina, Gradska knjižnica iz Slavonskog Broda, Gradska knjižnica Rijeka, Gradska knjižnica Marka Marulica iz Splita, Gradska knjižnica Zadar, Knjiž-nica i citaonica "Fran Galovic" iz Kopriv-nice, Narodna knjižnica "Petar Prerado-vic" iz Bjelovara i sve zagrebacke knjiž-nice - Knjižnice grada Zagreba (kojima je povjerena tehnicka koordinacija pro-jekta), Knjižnica Bogdana Ogrizovica, Knjižnica Medvešcak, Knjižnica Marina Držica i Knjižnica Vladimira Nazora. Pro-jekt ce se provoditi tijekom 2004. godi-ne, a po njegovom završetku i evaluaciji ova bi usluga trebala uci u redovnu dje-latnost narodnih knjižnica. Mrežne stra-nice projekta udomljene su na Carneto-vom serveru, a izraduje ih Boris Baduri-na. Korisnici pristupaju projektu s mrež-

PROJEKT “PITAJTE KNJIŽNICARE” JAGODA MATOVINA, Knjižnica Medvešcak

[email protected]


Zanimljivi linkovi : • http://public.carnet.hr/pitajte-knjiznicare

III nanana krajukrajukraju, , , nudimonudimonudimo VamVamVam mogucemogucemoguce temetemeteme VašihVašihVaših prilogaprilogapriloga::: NajNajNaj.........najnajnaj.. .. .. knjižnicarknjižnicarknjižnicar pišitepišitepišite namnamnam tkotkotko ododod VašihVašihVaših kolegakolegakolega(((icaicaica))) zaslužujezaslužujezaslužuje ovajovajovaj laskavilaskavilaskavi nazivnazivnaziv... DoživljajiDoživljajiDoživljaji iziziz knjižniceknjižniceknjižnice

(((štoštošto VamVamVam sesese za-za-za-nimljivonimljivonimljivo dogodilodogodilodogodilo uuu VašojVašojVašoj knjižni-knjižni-knjižni-cicici).).). KorisnickiKorisnickiKorisnicki biseribiseribiseri (((svakasvakasvaka knjižnicaknjižnicaknjižnica imaimaima pregrštpregrštpregršt svo-svo-svo-jihjihjih korisnickihkorisnickihkorisnickih biserabiserabisera); ); ); zapišitezapišitezapišite ihihih iii ponuditeponuditeponudite re-re-re-dakcijidakcijidakciji zazaza objav-objav-objav-ljivanjeljivanjeljivanje... ......iii mnogemnogemnoge drugedrugedruge temetemeteme kojekojekoje ViViVi po-po-po-nuditenuditenudite namanamanama............ ŽelimoŽelimoŽelimo VamVamVam u-u-u-godnegodnegodne ljetneljetneljetne praznikepraznikepraznike, , , punopunopuno suncasuncasunca iii moramoramora, , , tetete željnoželjnoželjno ocekuje-ocekuje-ocekuje-momomo VašeVašeVaše prilogeprilogepriloge...

Documents

Glasilo Zagrebackog knjižnicarskog društvarad 32 grcka ilustratora djecjih knjiga. Tijekom Sajma održale su se brojne pri-godne priredbe, radionice, susreti i pre-davanja. Žiri