Hjalmar Gullberg

LETNJIKOVAC

}a sam letnjikovac pokraj kojega ljudi prolaze Stajao sam na Sodermalmu u vrtu svog gospodara Njegovi andjeli ispunjavali su me harmonijom A svet duhova rado je o meni brinuo.

Moni istraiva, veliki prorok Moja skromna soba bila mu je dom Boravei ovde video je sjaj neba Ovde je stvoren Novi Jerusalim.

Oko duha pokrenutog, bio sam koljka Sada stojim naputen, u tuzi Ali bio sam ispunjen zvucima harfe i inela Kad je Bog doao da poseti Svedenborga.

(Nordiska Museets och Skansens Arsbok, 1940, 15)

GLASILO SVEDENBORGOVOG DRUSTVA(T HE S W E D E N B O R G I A N QUARTERLY)

BR 5 - 6 , BEOGRAD, JUL - DECEMBAR 2008

Svedenborgov letnjikovac

JASNA IDEJA BOGA

Jasna ideja Boga od esencijalne je vanosti za egzistenciju oveanstva, jer je to prvi korak ka ispunjenju ultimativnog Gospodnjeg cilja: neba stvorenog od ljudske rase. Da bi postigao spasenje i dospeo u nebo ovek, kao prvu stvar u vezi sa istinom, treba da zna i razume istinu o Bogu. Jedino tada on e moi da aktivira volju, prihvati regeneraciju otvarajui se prema formiranju Gospoda unutar sebe i zaista postane forma dobroinstva.

Ljudska vera i injenje u skladu s njom nisu bazirani na iskustvu, niti na bilo kom materijalnom, filosofskom, ili nekakvom drugom dokazu izvan nas samih. Bogne moe biti vien, dotaknut, ili priznat zahvaljujui ljudskim ulima. On je iznad konanih stvari kao to su ljudska percepcija, ili racio.Nije, drugim reima, dato oveku da spozna Boga, ali on, sa druge strane mora razumeti i prihvatiti da samo putem Boanskog uticaja moe biti regenerisan, postati forma dobroinstva i postii spasenje.

Ali kako moemo biti sigurni da znamo? Kako ovek moe sluiti, ili se ak samo odazvati neemu to toliko prevazilazi njegovu sposobnost shvatanja? Nije li to uvreda za njegovu inteligenciju? Kako iko moe biti siguran da je istina koju dobija (ili deluje kao da dobija) zaista jeste istina i da je dobro te istine zaista dobro? Ljudi - posebno moderni ljudi - konstantno zahtevaju dokaze postojanja Boanskog prisustva kompatibilne sa njihovim ulima. Na taj nain oni zapravo trae dokaze sopstvene vanosti, zahtevajui da se Bog dokae upravo njima od svih ljudi, pre nego to uopte uzmu u obzir razmatranje bilo kakve forme vere i bogosluenja.

Ovo je vrlo upotrebljiv primer naina na koji proprium (ego) funkcionie: on nam sike u uho laskave lai u vezi sa naom linom vanou, ali nam nita ne govori o stvarnim posledicama okretanja od ljubavi prema Bogu ka ljubavi prema sebi i svetu, niti nas upozorava u vezi sa istinskom bedom pogrene ideje Boga i ivota u lai.

Kad se kae da je jasna ideja Boga od esencijalne vanosti za spasenje ne misli se na kompletno intelektualno savlaivanje subjekta, temeljeno na veri potvrenoj dubokim razumevanjem istine i vrstim argumentima (poput onih u Svedenborgovoj teologiji) - iako je to takoe od vanosti

ukoliko odgovara linim sposobnostima individue - ve na jednostavniji pristup, dat, u potencijalnom smislu, svakom oveku. Dovoljno sredstava da se taj univerzalni potencijal aktuelizuje i uini delom ivota neke osobe dato je u dvema zapovestima u Zakonima ponovljenim 6:4-5

6:4 uj, o Izraele: Gospod Bog na, Gospod je jedan! 6:5 Volee Gospoda Boga naega svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom.

Svako ko vrsto, u srcu, veruje da je Bog jedan, jedini ivi i istiniti Bog, da je samo On Bog i da je On jedan, svako

ko voli Njega svim srcem, duom i moi, ne samo na reima, nego u reciprocitetu prema Njegovoj apsolutnoj ljubavi, svako ko priznaje Humani karakter Boga, bez obzira kojoj naciji, ili religiji pripada, bie spasen. To je taka na kojoj se susreu ljudi najniih i najviih intelektualnih sposobnosti, obrazovanja, drutvenog statusa i slino. Oni moda nee pripadati istom drutvu u nebu, kad jednom tamo dospeju, ali vrata venog ivota otvorena su za sve njih. Svako moe izbegavati zlo kao greh i initi dobro blinjem, ako to uini svojim izborom. Ko god bili, to smo otvoreniji prema Gospodnjem uticaju, to na ivot ima vie smisla.

Kao to sve to u tijelu ima ivot i itti i osjea iz tog

ivota.jest samo od duha i nimalo od tijela, slijedi daje duh sam ovjek ili, to je ista stvar, ovjek ogledan u sebi je duh i u istom obliku. Jer

to god ivi i osjea u ovjeku jest od duha i sve u ovjeku od njegove glave do tabana njegove noge ivi i osjea.

Zbog toga ijest da kada se tijelo odvoji od duha, to se zove umiranje, ovjek ostaje

ovjekom i ivi.

Emanuel Svedenborg

NOVIJERUSALIM INJEGOVO NEBESKO UENJE

O SAMOLJUBLJUI LJUBAVI ZA SVETOM

65. Samoljublje se sastoji u tome da se hoe dobro samo samom sebi, a ne drugima - niti crkvi, otadbini, drutvu ili sugraaninu - osim radi samog sebe. Takoe, samoljublje je i u tome da im se ini dobro samo radi vlastitog dobrog glasa, asti i slave, pa ako takav ovek to ne vidi u dobru koje drugima ini, on govori u svom srcu: [ta mi je do toga stalo? zato da to inim? koje e mi to koristi doneti?, pa stoga takvo dobro ni ne ini. Odatle je jasno da ko je u samoljublju ne ljubi ni crkvu, ni otadbinu, ni drutvo, ni sugraanina, ni ijedno dobro, nego samo sama sebe.

ljube korisne svrhe [usus] radi korisnih svrha, ili da se ljube dobra radi dobara koje ovek ini crkvi, otadbini, drutvu i sugraanima; ali onaj koji ih ljubi radi sama sebe ljubi ih kao poslugu, zato to mu slue. Iz ovoga sledi da onaj koji se nalazi u samoljublju hoe da crkva, otadbina, drutvo i njegovi sugraani njemu slue, a ne on njima; on sebe stavlja iznad njih, a njih ispod sebe.

70. Osim toga, ukoliko je neko u nebeskoj ljubavi - koja se u tome sastoji da se ljube korisne svrhe i dobra i da se osea radost srca kada ih ini - utoliko je voen od Gospoda, jer je to ona ljubav u kojoj je Gospod i koja je od Njega. Meutim, ukoliko je neko u samoljublju, utoliko je voen od sama sebe, pa koliko je voen od samog sebe, utoliko je voen od svog propriuma, a ovekov proprium nije nita drugo nego zlo, jer je to hereditarno zlo koje se u tome sastoji da se sebe ljubi vie nego Boga, a svet vie nego nebo.

66. ovek je u samoljublju kada pri onome to misli i ini nema u vidu blinjega, prema tome ni opte dobro, a jo manje Gospoda, nego samo sebe i svoje, odnosno, kada prema tome sve to ini ini samo radi sebe i svojih, pa iako neto ini radi javnog dobra i radi blinjega, to je samo da sebe istakne.

67. Rekli smo radi sebe i svojih, jer ko god ljubi sebe ljubi i one koji su njegovi, a to su naroito njegova deca i unuci, pa uopte svi koji su jedno s njime i koje on zove svojima. Ljubitinjih isto je to i ljubiti sebe, jer ih, tako rei, ovek gleda u sebi i gleda sebe u njima. Meu onima koje ovek naziva svojima jesu takoe svi oni koji mu laskaju, odaju mu ast i oboavaju ga.

68. Onaj je ovek u samoljublju koji blinjega, poreujui ga sa sobom, prezire i smatra ga neprijateljem ako mu se dotini ne udvara, ne odaje mu ast i ne oboava ga. Jo je vie u samoljublju onaj koji zbog toga mrzi i proganja blinjega, a jo vie onaj koji zbog toga gori osvetom protiv blinjeg i eli mu propast. Takvi ljudi, konaijo, uivaju u okrutnostima.

69. Kvalitet samoljublja moe se videti iz poreenja s ljubavlju nebeskom. Ljubav nebeska sastoji se u tome da se

Nauio sam iz mnogih iskustava dapostoji samo jedan ivot, onaj od Gospodina koji

utjee i uzrokuje da ovjek ivi; doista on uz- rokuje da ivi i dobro i loe. Oblici koji su bit i jezgra, odgovaraju ovom ivotu i sa stalnim

Boanskim uplivom oni su tako oivljeni da sami sebi izgledaju da ive iz sebe. Ovo slaganje je slaganje organa s ivotom ali

takvi kakvi su organi koji primaju tako oni i ive. Oni Ijudi koji su u Ijubavi i milosru

su u slozijer sam ivot prihvaaju u skladu, ali oni koji su u onome toje suprotno od Ijubavi i milosra nisu u slozi,jer ivot ne prihvaaju u skladu; stogaje ivot onakav

kakve su njihove vrline. Ovo se moe opisati prirodnim oblicima na koje sija sunce; kakvi su oblici koji primaju tu svjetlost tako e se

oblikovati i svjetlo na njima.

71. Samoljublje je takoe takvo da ukoliko mu se poputa uzde, to jest, ukoliko se uklanjaju spoljne spone koje se sastoje u strahu od zakona i njegovih kazni, u gubitku dobra glasa, asti, dobitka, slube i ivota - utoliko srlja napred dotle da ne samo hoe da vlada nad celim svetom nego takoe nad nebom i nad samim boanstvom [Divinum], jer samoljublju nema granica, nema kraja. To se nalazi skriveno u svakome ko je u samoljublju, iako to nije oigledno pred svetom gde ga spomenute uzde i spone suzdravaju. Ko je takav, kada nae neto nemogue, zaustavi se dok to prestane biti nemogue. To je razlog da ovek koji je u takvoj ljubavi

nije svestan da se takva mahnita i bezgranina pouda u njemu nalazi skrivena. Da zaista stvar tako stoji, moe svako videti na monicima i kraljevima za koje takve uzde, spone i nemogunosti ne postoje i koji, dok ih srea prati, nasru na pokrajine i kraljevstva i podvrgavaju ih sebi, pa tee k moi i slavi bezgraninoj, a to se jo bolje vidi na onima koji proiruju svoju vlast na nebo i prenose na se svu boansku mo Gospodovu, pa postojano ude da postignu jo vie.l

72. Ima dve vrsti vladanja; jedno je vladanje koje vri ljubav spram blinjeg, a drugo je vladanje samoljublja. Ove dve vrste vladanja u svojoj su biti dijametralno suprotne jedna drugoj. Ko vlada iz ljubavi prema blinjemu taj hoe svima

dobro i ne ljubi nita toliko koliko initi korisna dela pa tako sluiti drugima, a sluiti drugima znai drugima iz dobrohotnosti initi dobro i pruati im korist - to je njegova ljubav i to je uivanje njegova srca. Ukoliko dolazi u vie slubene poloaje, utoliko se tome i raduje, ne zbog visokog poloaja, nego radi opte korisnih dela koje onda moe da ini obilatije i u viem stepenu. Takvo je i vladanje koje postoji u nebesima. No onaj koji vri neku vlast iz samoljublja ne eli nikome dobro osim sebi i svojima. Korisna dela koja ini ini radi svoje vlastite asti i svoje vlastite slave, to su za njega jedine korisne svrhe za koje zna. On, dakle, slui druge zato da bude sam sluen, da mu se odaje ast i da vlada. On trai da se domogne visokih poloaja ne radi dobra koje bi mogao da ini, nego zato da se istie nad drugima i da bude u slavi, te da usled toga bude u uivanju svog srca.

73. Ljubav za vladanjem ostaje kod svakoga posle njegova ivota u svetu, pa se onima koji su vrili iz ljubavi prema blinjemu neku vlast poveri takoe neka vlast na nebesima, no ipak ne vladaju tada oni, nego korisne svrhe i dobra [duhovna] koja oni ljube; a kada korisne svrhe i dobra vladaju, vlada Gospod. Oni, pak, koji su iz samoljublja vrili neku vlast u svetu nalaze se, posle njihova ivota u svetu, u paklu gde su prosti robovi.

74. Iz ovoga to je reeno moe se sada znati koji su ti koji se nalaze u samoljublju, ne mari kako izgledaju u spoljnom obliku - da li su oholi ili ponizni, j er se motivi vladanj a nalaze u unutranjem oveku, a kod veine je ljudi Unutranji ovek skriven, dok je Spoljanji ovek nauen da glumi oseaje ljubavi za javno dobro i za blinjega, prema tome neto suprotno. To takoe ti ljudi ine radi samih sebe, jer znaju da ljubav za opte dobro i za blinjega ini na svakog oveka neki unutranjiji utisak, pa da i njih same srazmerno tome ljube i potuju. Razlog da ljubav za opte dobro ini na svakoga takav utisak jeste taj to na takvu ljubav nebo utie.

75. Zla koja se nalaze kod onih koji su u samoljublju jesu, uglavnom, prezir drugih, zavist, neprijateljsko raspoloenje prema onima koj i im nisu naklonj eni i neprij atelj ska dela koja odatle nastaju, mrnje raznih vrsta, osvete, lukavstva, prevare, nemilosrdnost i okrutnost. Gde se takva zla nalaze, tu postoji i prezir boanstva i boanskih stvari, to su istine i dobra crkve; ako ih potuju, to je samo ustima, a ne srcem. Pa, kako iz samoljublja nastaju takva zla, nastaju odatle i tome sline neistine, jer neistine nastaju iz zala.

76. Ljubav za svetom [amor mundi] sastoji se u tome da ovek hoe da bilo kojim sredstvima prisvoji bogatstva drugih, da srce svoje upravlja u bogatstva i da doputa da ga svet odvraa i udaljuje od duhovne ljubavi - to je ljubav prema blinjem, te da ga tako odvraa i udaljuje od neba. U ljubavi za svetom nalaze se oni koji se ele domoi dobara drugih na razne naine, naroito oni koji ele da to postignu lukavstvom i prevarom, smatrajui da dobro blinjega ne znai nita. Oni koji se nalaze u toj ljubavi ude za dobrima drugih, te - ukoliko se ne boje zakona ni gubitka dobrog glasa u sticanju imetka - kradu, pa ak i vie - grabe.

77. Ipak, nije ljubav za svetom suprotna nebeskoj ljubavi u istom stepenu kao to joj je opreno samoljublje, jer u ljubavi za svetom nisu skrivena tako velika zla. Ta je ljubav mnogostruka: postoji ljubav za bogatstvima da bi se domogli asnih poloaja; postoji ljubav za astima i dostojanstvima da bi se domogli bogatstva, postoji ljubav za bogatstvima radi raznih uivanja koje bogatstvo na svetu prua, postoji ljubav za bogatstvima samo radi bogatstva - takva je ljubav krtaca, i tako dalje. Cilj radi kojega se za bogatstvima tei zove se korisna svrha, a prema tome kakav je cilj ili korisna svrha neke ljubavi odreuje se njen kvalitet, jer je svaka ljubav takva kakvog je kvaliteta cilj radi kojega postoji, sve joj druge stvari slue kao sredstva ka cilju.

78. Reju, samoljublje i ljubav za svetom dijametralno su suprotne ljubavi ka Gospodu i ljubavi prema blinjemu, pa su zato to paklene ljubavi - te i vladaju u paklu, a isto tako sainjavaju pakao kod oveka. Naprotiv, ljubav ka Gospodu i ljubav prema blinjemu nebeske su ljubavi. One i vladaju

u nebu, a isto tako i sainjavaju nebo kod oveka.

79. Iz ovoga to je do sada reeno, moe se videti da se sva zla nalaze u tim dvema ljubavima i da iz njih potiu, jer ona zla koja smo nabrojili (br. 75) opta su zla; ostala koja nisu bila nabrojena, jer su specifina, iz njih se izvode i iz njih teku. Iz ovoga moe biti jasno da se ovek, jer se rodio u ove dve ljubavi, rodio u zlu svake vrste.

80. Da ovek pozna zla, treba da zna njihove izvore, a ako ne pozna zla ne moe znati ta su dobra, pa tako ne moe ni da zna kakav je on sam. To je razlog da smo ovde raspravljali o tim dvema izvorima zala.

Postoji samo jed a n izvor ivota i ivot ovjeka je potok koji tee iz

njega, koji, ako se ne bi neprekidno nastavljao

iz svog izvora, odm ah bi nestao.

Emanuel Svedenborg

ISTINSKA KRANSKA RELIGIJA

MILOSRDNOST, ILI LJUBAV PREMA BLINJEM, I DOBRA DJELA

I. Postoje tri univerzalne Ijubavi, nebeska ljubav, ljubav prema svijetu, i ljubav prema sebi.

(1) Volja i razumijevanje.

(2) Dobro i istina.

(3) Ljubav openito.

(4) Ljubav prema sebi, i ljubav prema svijetu specifino.

(5) Vanjski i unutarnji ovjek.

(6) Prosto prirodan i ulni ovjek.

VII. Ljubav prema blinjem i dobra djela su dvije razliite stvari, poput elje za onim to je dobro i injenja onog to je dobro.

VIII. Sama ljubav prema blinjem je djelovati pravedno i vjerno u slubi, poslu i zaposlenju gdje je ovjek uposlen, i prema onima sa kojima ima bilo kakve veze.

ovjek ima dvije sposob- nosti koje ine njegov ivot; jedna se naziva Voljom a druga Razumijevanjem.

One se razlikuju jedna od druge ali su tako stvorene da mogu bitijedno i kada sujedno zovu se Razum.

One stoga sadravaju Ijudski razum i cijeli ivot

ovjekaje tu.

II. Ove tri ljubavi, kada su pravilno podreene, ine ovjeka savrenim; ali kada nisu pravilno podreene, one ga izopae i prevrnu.

III. Svaki ovjek pojedinano je blinji kojeg treba voljeti, ali u skladu sa kvalitetom njegovog dobra.

IV. ovjekkolektivno, kojeg sainjavaju ne samo male i velike zajednice, ve takoer i vlastita drava, koja je sastavljena od takvih zajednica, je blinji kojeg treba voljeti.

IX. Prilozi ljubavi prema blinjem jesu davanje milodara siromanima i olakavanje onima koji su u nevolji, ali razborito.

X. Postoje [javne,] domae i privatne dunosti ljubavi prema blinjem.

XI. Rekreacije ljubavi prema blinjem su rukovi, veere i socijalna druenja.

XII. Prva stvar ljubavi prema blinjem je otklanjanje zla, a druga, vrenje dobrih djela koja su od koristi blinjemu.

XIII. Prilikom prakticiranja ljubavi prema blinjemu, ovjek ne pripisuje zasluge djelima sve dok vjeruje da je svo dobro Gospodinovo.

XIV. Moralni ivot, kada je istovremeno duhovan, je ljubav prema blinjem.

V. Crkva je blinji kojeg treba voljeti na jo viem stupnju, a Gospodinovo Kraljevstvo na najviem stupnju.

VI. Ljubav prema blinjem, striktno govorei, nije voljeti osobu, ve dobro koje je u osobi.

Glupi Ijudi pretpostavljaju daje ovjek ovjek zbogsvojeg vanjskogoblika... (ili) jer moe govoriti... (ili)jer moe misliti. Ali ovjek nije ovjek zbogovih stvari nego zbog injenice daje u mogunosti misliti istinu i eljeti toje dobro i da tada, kada on misli istinu i eli dobro, on moe gledati gore ka Boanskom i

prihvatiti tojer moe opaziti. U ovome se ovjek razlikuje od nerazumnih ivotinja.

XV. Prijateljstvo ljubavi koje je sklopljeno bez da se panja pridaje duhovnom karakteru osobe, je tetno nakon smrti.

XVI. Postoji lana ljubav prema blinjem, licemjerna i mrtva ljubav prema blinjem.

XVII. Prijateljstvo ljubavi meu opakima je unutranja VIII. Bez Slobodne Volje u duhovnim stvarima, Bog bi bio meusobna mrnja. uzrokom zla, i tako ne bi bilo pripisivanja dobroinstva i

vjere.

XVIII. Sjedinjenje ljubavi prema Bogu i ljubavi prema blinjem.

SLOBODNA VOLJA

I. Crkvena pravila i dogme u dananje vrijeme u vezi s Slobodnom Voljom.

II. Dva stabla su bila postavljena u vrt Edenski, jedno ivota i jedno znanja o dobru i zlu, da bi predstavljali kako je ovjeku bila dana Slobodna Volja.

III. ovjek nije ivot, ve forma za primanje ivota od Boga.

IV. Sve dok ovj ek ivi u svij etu, on se dri na pola puta izmeu neba i pakla, i tamo odrava u duhovnom ravnovjesju, koje sainjava slobodnu volju.

V. Iz doputenja da ini zlo, koje je dodijeljeno svaijem unutarnjem ovjeku, je sasvim oigledno da ovjek ima Slobodnu Volju u duhovnim stvarima.

VI. Bez Slobodne Volje u duhovnim stvarima Rije ne bi imala nikakve svrhe; i posljedino tome ne bi bilo Crkve.

VII. Bez Slobodne Volje u duhovnim stvarima ovjek ne bi imao nita ime bi uao u uzajamno sjedinjenje sa Gospodinom; i posljedino tome ne bi bilo pripisivanja, ve jedino predodreenje, to je odvratna doktrina.

Duaje Ijudski oblik iz kojeg ni najmanja stvar

ne moe biti uzeta i kojem ni najmanja stvar ne

moe biti dodana i kojaje u svom najskrovitijem ob- liku od svih oblika cijelog

tijela... Jednom rijeju, duajesam ovjekjerje najskrovitiji ovjek; jer je njezin oblik pun i savren

Ijudski oblik. Ipak ona nije ivot veje najblia

spremnicaBojegivota, i stoga Boje obitavalite.

IX. Svaki duhovni princip Crkve koji ulazi u slobodi, i primljen je u slobodi, ostaje; ali drugaije ne.

X. ovj ekova volj a i r azumij evanj e funkcionir aj u pod ovom Slobodnom Voljom; ali provizija zla u obadva svijeta, duhovnom i prirodnom, je ograniena pomou zakona; inae bi zajednica u obadva svijeta bila unitena.

XI. Da ljudi nisu imali slobodnu volju u duhovnim stvarima, bilo bi mogue sve ljude diljem svijeta, u jednom jedinom danu, navesti da vjeruju u Gospodina; ali to je nemogue, poto sa ovjekom ne ostaje nita osim onog to on primi primjenjivanjem Slobodne Volje.

U dananje vrijeme se uda ne vre, poto ona unitavaju Slobodnu Volju u duhovnim stvarima i prisiljavaju vjerovanje.

Neobraen prevod G. Lorensa Novosela

Emanuel Svedenborg

BRANA LJUBAV

95. VII Brana ljubav pripada unutranjoj ili duhovnoj osobi, pa je stoga odlika ljudskih bia.

Brana ljubav pripada unutranjoj ili duhovnoj osobi, jer to je osoba inteligentnija i mudrija, to postaje vie unutranja i duhovna. Na taj nain oblik ovekovog uma postaje sve savreniji, a to je oblik koji prima branu ljubav. U njoj on opaa i osea duhovno zadovoljstvo, koje oveka ini blaenim iznutra i izvor je prirodnog zadovoljstva koje iz toga izvodi svoju duu, ivot i sutinu.

96. Brana ljubav je svojstvena ljudskim biima, jer samo ljudska bia mogu postati duhovna. Oni su u stanju da uzdignu svoj intelekt iznad svojih prirodnih ljubavi i da ih sa te visine prezirno posmatraju i vide onakve kakve jesu; mogu ih takoe poboljati, ispraviti i odagnati. To je neto to ne moe nijedna ivotinja, jer su sve njene ljubavi u potpunosti sjedinjene s njenim uroenim znanjem, tako da se ne mogu uzdii do nivoa inteligencije, a jo manje mudrosti. ivotinja je voena ljubavlju usaenom u njeno znanje, kao slepac kojeg ulicama vodi pas. Zato je brana ljubav svojstvena ljudskim biima. Ona se moe nazvati i uroenim svojstvom koje sva ljudska bia ini slinim, jer se u njima nalazi potencijal za mudrou, koji je blisko povezan sa ovom ljubavlju da sa njom ini jedno.

Onakve kakve su volja i misao koje stvaraju neko djelo takvoje takoer i

djelo samopo sebi. Ako su misao i volja dobre i djela su dobra; ali ako su misao i volja zle i djela su zla, premda izvana

ona mogu izgledati jednaka. Tisuu Ijudi moze djelovati slino, tojest, mogu initi slina djela, tako slina da se po

vanjskoj formi teko mogu razliko- vati, a ipak svako gledano posebno je

razliito jer je od razliite volje.

98. IX Seksualna ljubav u ljudskom biu nije izvor brane ljubavi, ali je njena prva faza, ili prirodni eksterijer u koji se ugrauje duhovni enterijer.Ovde govorim o pravoj branoj ljubavi, a ne obinoj vrsti ljubavi koja se isto zove brana, ali u mnogim sluajevima ne predstavlja nita drugo do ogranienu seksualnu ljubav. Prava brana ljubav se moe nai jedino kod onih koji oseaju e za mudrou te napreduju ka njoj sve vie i vie. Bog ih predusree i obdaruje branom ljubavlju. Ova njihova ljubav poinje seksualnom ljubavlju ili bolje reeno poinje putem seksualne ljubavi; ali ona nije njen izvor. Ona se poveava kako mudrost osobe napreduje i izlazi na videlo; jer su mudrost i brana ljubav nerazdvojni saputnici.

Razlog zbog kojeg brana ljubav zapoinje seksualnom ljubavlju je taj to pre nego se nae partner, postoji uoptena ljubav i blagonaklono raspoloenje prema suprotnom polu. Drutveni obiaji takoe igraju ulogu. Kako su mladi ljudi slobodni da biraju, a kao rezultat uroene sklonosti ka braku sa jednom enom koja se skriva u dubinama uma, njihova spoljanjost se podstie na toplu dobrodolicu. Konana reenost na brak se odlae iz raznih razloga, dok se ne zae u odraslo doba, a u meuvremenu poeci ove ljubavi lie na poudu, koja se u nekim sluajevima zaista pretvara u seksualnu ljubav; pa ipak i u tim sluajevima suzdravanje

ide do take do koje je udovoljavanje u slubi zdravlja. Ove primedbe se odnose na muki pol, jer je on podloan zavoenju koje proizvodi istinsku strast; to ne vai za enski pol.

97. VIII Kod ljudskih bia, brana ljubav se nalazi u seksualnoj ljubavi, kao to se dragi kamen nalazi u rodnoj steni.

Kako je ovo samo poreenje, njegovo objanjenje se moe odgoditi za sledei odeljak. Meutim, ovim poreenjem, prikazana je injenica da seksualna ljubavpripada spoljanjoj ili prirodnoj osobi, a brana ljubav unutranjoj ili duhovnoj osobi (to je dokazano u taki 95).

Ova razmatranja pojanjavaju da seksualna ljubav nije izvor prave brane ljubavi, ve je njena prva faza u pogledu vremena, mada ne i cilja. Ono to je prvi

cilj, prvo dolazi u um i namere uma, jer on igra vodeu ulogu. Ali ovaj prvi cilj se ostvaruje kroz niz posrednih faza. One u sutini nisu prvi ciljevi, ve samo sredstva koja pomau realizaciju onoga to je po sebi prvi cilj.

99. X Kada se brana ljubav ugradi, seksualna ljubav se preokree i postaje edna seksualna ljubav.

Kae se da se seksualna ljubav preokree, jer kada brana ljubav dosegne svoj izvor, koji se nalazi u unutranjim

nivoima uma, ona vidi seksualnu ljubav ne pred sobom ve izasebe, ne iznad ve ispod sebe, tj. kao neto to je prolaskom ostavila iza sebe. Ovo je slino onome to se deava kada se neko penje sa mesta na mesto dok ne dostigne neku vodeu poziciju, a onda se osvrne na mesta koja je ostavljao za sobom dok je prolazio. Ili kada neko ima na umu putovanje u inostranstvo u cilju posete nekom kraljevskom dvoru, pa se po dolasku osvrne unazad na ono to je video na putu. U ovim okolnostima, seksualna ljubav traje, postaje edna, i jo slaa nego pre onima koji imaju pravu branu ljubav. Ovo se moe videti na osnovu naina na koji su je opisali ljudi u duhovnom svetu u dva opisana iskustva (44, 45).

100. XI Muko i ensko su stvoreni da budu prava slika braka dobra i istine.

To je zato to je mukarac stvoren dabude razumevanje istine i model istine; a ena je stvorena da bude volja za dobro i model dobra. Svako od njih ima na unutranjem nivou usaenu tendenciju ka zdruivanju u jedno (videti 88). Tako njih dvoje formiraju jedan model, koji oponaa model braka dobra i istine. Ovde se koristi izraz ,,oponaa jer to dvoje nije isto, mada lii. Jer dobro koje se vee za istinu u oveku dolazi direktno od Boga; ali dobro ene, koje se vezuje sa istinom u oveku, od Boga do oveka dolazi posredstvom ene. Postoje, dakle, dve vrste dobra, jedno unutranje i jedno spoljanje, koja se vezuju sa istinom u muu. Ona omoguavaju da mu uvek bude u stanju da razume istinu, i da tako putem prave brane ljubavi bude mudar. Ali o ovome e biti vie rei na narednim stranicama.

101. XII Oni su njegova slika na unutranjim nivoima, a ta slika se penje na naredne nivoe kako se unutranji nivoi uma otvaraju.

Svaka osoba se sastoji od tri elementa poreanih redom: dua, um i telo. Najunutarnjija je dua, u sredini je um, a poslednje je telo. Uticaji koji dolaze od Boga ulaze u najdublji nivo, u duu, odatle silaze do srednjeg nivoa, uma, da bi kroz njega doli do poslednjeg u nizu, tela.Ovo je nain na koji brak dobra i istine koji dolazi od Boga utie na osobu. Na duu se vri direktan uticaj, koji se prenosi na sledei nivo, preko kojega dolazi do poslednjeg; a ovi zajedno ine branu ljubav. Na osnovu ove predstave o tome kako se uticaj osea,

j asno j e da j e brani par nj egov model, kako na unutranj em nivou tako i na sledeim nivoima.

102. Brani par, meutim, postaje ovaj model kako se unutranji nivoi njihovog uma otvaraju, jer otvaranje uma traje od detinjstva do duboke starosti. Jer je osoba po roenju telesna, a kako se nivoi njenog uma iznad tela otvaraju, ona postaje racionalna. Tada, kako se mo rasuivanja proiava tj. isti od lanih predstava koje dolaze od telesnih ula i od poude koja dolazi od privlanosti tela, tako se mo rasuivanja otvara, a taj proces je jedino mogu uz pomo mudrosti. Kada se unutranji nivoi racionalnog uma otvore, tada osoba postaje model mudrosti i u stanju da primi pravu branu ljubav.

Mudrost koja formira ovaj model i prima ovu ljubav je racionalna i u isto vreme moralna mudrost.Racionalna mudrost vidi razne vrste istine i dobra koje su prisutne u osobi ne kao sopstvene ve kao dolazee od Boga. Moralna mudrost se kloni zala i lai koje prljaju branu ljubav, a naroito bluda, kao da su gubave.

BOANSKA PROMISAO JE VLADAVINA BOANSKE LJUBAVIIMUDROSTI GOSPODNJE

1. Da bi se razumelo ta je Boanska Promisao i da je to Vladavina Boanske Ljubavi i Boanske Mudrosti Gospoda, od znaaja je da se poznaju stvari u vezi Boanske Ljubavi i Mudrosti koje su ve izloene i pokazane u raspravi o tom predmetu. One su sledee: u Gospoda je Boanska Ljubav od Boanske Mudrosti, a Boanska Mudrost je od Boanske Ljubavi. Boanska Ljubav i Mudrost nuno moraju postojati u onome to je pomou njih stvoreno. Sve stvari u univerzumu stvorene su Boanskom Ljubavlju i Mudrou. Sve stvari u univerzumu primaoci su Boanske Ljubavi i Mudrosti. Gospod se pred anelima pojavljuje kao Sunce; toplina koja otuda dolazi je ljubav, svetlost koja otuda dolazi je mudrost. Boanska Ljubav i Mudrost, koje potiu od Gospoda, ine jedno. Gopod iz venosti, koji je Jehova, stvorio je univerzum i sve to postoji u njemu iz Sebe, a ne ni iz ega. Te stvari nalaze se u raspravi nazvanoj ANEOSKA MUDROST O BOANSKOJ LJUBAVII MUDROSTI.

2. Iz ovih stvari, kada se uporede sa onima u vezi Stvaranja koj e su izloene u istoj raspravi, moe zaista da bude oigledno da je vladavina Boanske Ljubavi i Mudrosti Gospodnje ono to se naziva Boanskom Promilju; ali poto je u toj raspravi predmet razmatranja bilo stvaranje, a ne ouvanje stanja stvari nakon stvaranja, to je vladavina Gospodnja, zato e to sada biti predmet razmatranja. Ali ovaj lanak e se baviti ouvanjem jedinstva Boanske Ljubavi i Mudrosti, ili Boanskog Dobra i Istine, u stvarima koje su stvorene, a0 kojima emo govoriti sledeim redosledom: I. Univerzum sa svim stvarima, uopte i pojedinano, koje mu pripadaju, stvoren je iz Boanske Ljubavi Boanskom Mudrou. II. Boanska Ljubav i Mudrost potiu od Gospoda kao jednog.III. To jedno nalazi se, u odreenom obliku, u svakoj stvorenoj stvari. IV. Od Boanske je Promisli da svaka stvorena stvar, u celini i delimono, treba da bude takvo jedno; i da, ako nije, to treba da postane. V. Dobro ljubavi nije dalje dobro ako nije sjedinjeno sa istinom mudrosti; a istina mudrosti nije dalje istina ako nije sjedinjena sa dobrom ljubavi. VI. Dobro ljubavi koje nije sjedinjeno sa istinom mudrosti nije dobro samo po sebi, ve je prividno dobro; a istina mudrosti koja nije sjedinjena sa dobrom ljubavi nije istina sama po sebi ve je prividna istina. VII. Gospod ne doputa da bilo ta bude razdvojeno; iz tog razloga sve mora biti u isto vreme u dobru1 u istini, ili u isto vreme u zlu i u obmani. VIII. Ono to je

Emanuel Svedenborg u dobru, i u isto vreme u istini, je neto; a ono to je u zlu, i u isto vreme u obmani, nije nita. IX. Boanska Promisao Gospodnja uzrokuje zlo i sa njim povezanu obmanu da bi sluili za ravnoteu, poreenje i proienje; i otuda za sjedinjenost dobra i istine u svemu ostalom.

3 .1. Univerzum sa svim stvarima koje mu pripadaju, uopte i pojedinano, stvoren je iz Boanske Ljubavi Boanskom Mudrou. U raspravi o BOANSKOJ LJUBAVI I MUDROSTI pokazano je da je Gospod iz venosti, koji je Jehova, u sutini Boanska Ljubav i Mudrost, i da je On stvorio univerzum i sve stvari koje mu pripadaju iz Sebe. Iz toga ishodi da je univerzum sa svim stvarima koje mu pripadaju, uopte i pojedinano, stvoren iz Boanske Ljubavi Boanskom Mudrou. U istoj raspravi pokazano je i da ljubav bez mudrosti ne moe nita da uini, niti mudrost moe ita da uini bez ljubavi. Jer ljubavbez mudrosti, ili volja bez razumevanja, ne moe nita da smisli, niti ak moe ita da vidi ili oseti, niti ita da kae; otuda ljubav bez mudrosti, ili volja bez razumevanja, ne mogu nita da uine. Na slian nain mudrost bezljubavi, ili razumevanje bezvolje, ne moe nita da smisli, niti moe ita da vidi ili oseti, niti pak ita da kae; otuda mudrost bez ljubavi, ili razumevanje bez volje ne mogu nita da urade; jer ako je ljubav uklonjena ne postoji vie nikakvo htenje, pa otuda nema ni delovanja. S obzirom da je tako sa ovekom kada ini bilo ta, to je jo mnogo vie bilo sa Bogom, koji je sama Ljubav i sama Mudrost, kada je stvorio i napravio univerzum i sve to je u njemu. Da je univerzum, sa svim pripadajuim stvarima, uopte i pojedinano, stvoren iz Boanske Ljubavi Boanskom Mudrou moe da se dokae na osnovu svih stvari koje su u svetu vidljive. Uzmite samo jednu odreenu stvar, ispitajte je sa neto mudrosti i uveriete se. Uzmite drvo, ili njegovo seme, njegov plod, cvet ili list; skupite mudrost koja se u vama nalizi, pogledajte predmet pod dobrim mikroskpom i videete divne stvari; a unutranjost, koju ne moete da vidite, jo je divnija. Oznaite red u njegovom neprekidnom nizu, kako drvo raste od semena pa sve dok ne napravi novo seme; i razmotrite da li u svakoj uzastopnoj fazi ne postoji neprekidno nastojanje da se dalje mnoi; jer krajnji cilj ka kome tei je seme, u kome se opet nalazi njegov princip plodnosti. I ako biste i tada hteli da razmiljate duhovno, a to moete ako elite, zar ne biste tu videli mudrost? A ako ste spremni da u duhovnoj misli idete dovoljno daleko, zar neete dalje uvideti da to nije od semena, niti od sunca sveta, koje je sama vatra, ve da se to nalazi u semenu od Boga Tvorca ija mudrost je beskonana; i da to nije bilo u semenu samo prilikom stvaranja, ve da je neprestano u njemu nakon toga? - jer hranljivost je neprestano stvaranje, kao to je ivot neprestano postojanje. To je isto kao kada

biste akciji oduzeli volju, rad tada prestaje; ili ako govoru oduzmete misao, govor prestaje; ili ako kretanju oduzmete napor, kretanje prestaje; jednom reju, ako uinku oduzmete uzrok uinak nestaje; i tako dalje. Zaista, svakoj tako stvorenoj stvari data je mo; ali mo ne deluje iz same sebe, ve iz Njega, koji je mo dao. Posmatrajte bilo koju specifinu stvar na zemlji, kao svilenu bubu, pelu, ili bilo koju drugu sasvim siunu ivotinju; pogledajte je najpre prirodno, potom racionalno i na kraju duhovno: tada ete, ako moete duboko da razmiljate, biti zadivljeni svim stvarima; a ako pustite da mudrost govori u vama, reiete u uenju: Ko u ovim stvarima ne vidi Boansko? One su sve od Boanske Mudrosti. To e tako biti u jo veoj meri ako se obazrete na namenu svih stvorenih stvari, videi kako one slede svoj redosled sve do oveka, i od oveka do Tvorca od koga su potekle; i kako je veza svih stvari i, ako ste voljni da priznate, ouvanje svega, zavisno od spone Tvorca sa ovekom. U onome to sledi videe se da je Boanska Ljubav stvorila sve stvari, ali ni jednu bez Boanske Mudrosti.

4. II. Boanska Ljubav i Mudrost potiu od Gospoda kao jednog. Ovo je takoe oigledno iz onoga to je pokazano u raspravi o BOANSKOJ LJUBAVI I MUDROSTI, a posebno iz sledeih stvari odatle: Sutina (Esse) i Ispoljenje (Existere) u Gospoda su upeatljivo jedno. U Gospoda su beskonane stvari upeatljivo jedno. Boanska Ljubav je od Boanske Mudrosti, a Boanska Mudrost je od Boanske Ljubavi. Ljubav bez venanja sa mudrou ne moe nita da postigne. Ljubav ne ini nita osim kada je povezana sa mudrou. Duhovna toplina i duhovna svetlost, potiui od Gospoda kao Sunca, ine jedno, kao to su Boanska Ljubav i Boanska Mudrost u Gospoda jedno. Na osnovu onoga to je pokazano na mestima na koja smo se pozvali*, istina tog tvrenja je oigledna. Ali s obzirom da se ne zna kako dve stvari koje su razliite jedna od druge mogu da deluju kao jedno, ovde elim da pokaem da jedno ne moe postojati bez forme, ali da forma sama po sebi ini j edno; i kao sledee, da forma ini jedno utoliko savrenije ukoliko su stvari koje je sainjavaju pojedinano razliite, a ipak sjedinjene. Jedno ne moe postojati bez forme, ali sama forma ini jedno. Svaka osoba koja predano misli, jasno e videti da ne moe postojati jedno bez forme, i da ukoliko postoji jedno, to je forma; jer svaka postojea stvar iz svoje forme dobija ono to se naziva kakvoom, i ma ta da se naziva predikatom, ono to se naziva promenom stanja, kao i ono to se naziva odnosom, i tome slino. Iz tog razloga ono to je lieno forme nema apsolutno nita od kakvoe, a ono to nema nita od kakvoe u stavarnosti je takoe apsolutno nita. Sama forma daje sve ove stvari. I poto se sve stvari koje su u formi, ukoliko je forma savrena, jedna prema drugoj

uzajamno odnose kao karika prema karici u lancu, stoga proizlazi da forma sama po sebi ini jedno, i otuda predmet, kod koga predikativni mogu biti kakvoa, stanje, mo uticanja, dakle bilo ta, saglasno savrenstvu forme. Takvo jedno je sve to oko moe da vidi u svetu; takvo jedno je i sve to oku nije vidljivo, bilo da pripada unutranjoj prirodi ili duhovnom svetu. Takvo jedno je ovek, i takvo jedno je ljudsko drutvo; crkva je takvo jedno, i itavo aneosko nebo pred Gospodom; jednom reju, takvo jedno je stvoreni univerzum, ne samo uopte, nego i u svakoj pojedinosti. Da bi stvari, svaka pojedinano i sve, bile forme, neophodno je da On, koji ih je stvorio, bude sama Forma, i da sve stvari koje su stvorene u formi, potiu od Forme same. Stoga je to ono to je pokazano u raspravi o BOANSKOJ LJUBAVII MUDROSTI, na sledei nain: Boanska Ljubav i Mudrost je** sutina i forma. Boanska Ljubav i Mudrost je sutina i forma sama po sebi, prema tome prava realnost i jedna jedina realnost. Boanska Ljubav i Mudrost je jedno u Gospoda; i ona kao jedno potie od Gospoda. Forma ini jedno utoliko savrenije ukoliko su stvari koje je sainjavaju pojedinano razliite, a ipak sjedinjene. To se teko razume ukoliko razumevanje nije uzdignuto; jer spoljanjost kazuje da forma moe initi jedno samo uz pomo slinosti i jednakosti onih stvari koje je sainjavaju. O tom predmetu sam esto razgovarao sa anelima, koji su rekli da je to tajna koju mudri meu njima jasno razumeju, a manje mudri nejasno; ali istina je da je forma utoliko savrenija to su stvari koje je sainajvaju pojedinano vie razliite, a da je svaka opet, na svoj poseban nain, sjedinjena. Oni to potvruju pomou drutava u nebu koja, uzeta zajedno, sainjavaju formu neba, i takoe pomou anela svakog drutva; jer forma jednog drutva je proporcionalno savrenija ukoliko je svaki aneo u veoj meri osobeno on sam, i otuda slobodan, tako da voli pripadnike svog drutva iz sebe i svoje sopstvene naklonosti. Oni to takoe ilustruju venanjem dobra i istine; pokazujui da to su dobro i istina u veoj meri primetno dvoje, to savrenije mogu da ine jedno; isto je tako i sa ljubavlju i mudrou; i da je ono to nije razliito nejasno, iz ega potie svo nesavrenstvo forme. Ali kako su stvari koje su savreno razliite sjedinjene i tako ine jedno, oni su dokazali i sa mnogim drugim stvarima; posebno onima koje su u oveku, u kome se nalazi bezbroj razliitih a ipak sjedinjenih stvari, razliitih po svojoj povrini, a sjedinjenih svojim ligamentima. Slino tome oni su pokazali da je isto sa ljubavlju i svim stvarima koje jo j pripadaju, i sa mudrou i svim stvarima koje jo j pripadaju, koje se ne opaaju nikako drukije osim kao jedno. Vie o ovim stvarima moe da se vidi u raspravi o BOANSKOJ LJUBAVI I MUDROSTI, i u radu o NEBU I PAKLU. Ovo je predoeno zato to je od Aneoske Mudrosti.

D.T. Suzuki

BUDA SA SJEVERA

JEDINSTVENA DUHOVNA VIZIJA

U suvremenom Japanu se podiglo puno praine oko psiholokog istraivanja o vidovitosti i vidovnjacima. Ne trebamo li rei da netko poput Swedenborga osigurava izvrstan materijal za ovo istraivanje? Osobno obilazei nebo i pakao, on je o njihovoj organizaciji raspravljao koristei opipljive izraze, opisujui uz ostalo anele, duhove, vragove, i ostale stanovnike koji tamo ive. Samo ovo, gledano sa stajalita psihologije, pravi od njega osobu koja iziskuje temeljno ispitivanje. Kao dodatak tome, on predoava i druga pitanja koja se tiu religije i filozofije. Njegove vidovnjake sposobnosti i njegova mo da sagledava prolost bi bili posebice dobre teme za istraivanje psihologa. Da je on to elio, Swedenborg je mogao koristiti svoje duhovne moi da bi stekao slavu i bogatstvo. Izgleda da postoji dokumentacija, koju je teko opovri, da je on zaista imao ovakvu vrstu tajanstvene, duhovne komunikacije. Meutim, ispunjavajui svoj plemeniti ivotni cilj, on drugima nije prikazivao takve proste sposobnosti. Usprkos injenice da bi ljudi doli i pitali ga da im demonstrira svoje moi, on nije odmah pristajao, govorei da komunikacija sa carstvom mrtvih moe biti dodijeljena jedino od strane Gospodina Boga. On je rekao kako, osim u sluaju krajnje nude, nije mogao ui u (duhovnu) razmjenu. Poto je to bila Boanska Providnost, u njezinoj dubini, koja je razdvojila ovaj svijet i onaj poslije, obini ljudi ne mogu lakomisleno pokuati ui u tu sferu. On je takoer rekao, da je ono to je omoguilo njegovu interakciju sa duhovnim svijetom bila injenica da je Bog dao zapovijed izriito njemu i da u tome nije bilo nieg egzotinog. Isprazno zadovoljavati srca zemaljskog puka bi bilo zaboraviti na svrhu njegove misije. Boanska volja nije poivala u tome, on je rekao.

Naravno, ovakva vrsta izjave moe izgledati kao izgovor. Obini itatelj prirodno zahtjeva dokaz Swedenborgovih tako zvanih vidovnjakih sposobnosti. Prema tome, ja u navesti jedan primjer koji e odagnati svaku sumnju: iscrpno istraivanje koje je, u ime psiholoke istrage, poduzeo Immanuel Kant, Swedenborgov suvremenik. U pismu datiranom 10 Kolovoza 1758 (ali u stvari napisanom 1768), Kant je obavijestio Charlotte Von Knobloch:48

Izgleda mi kako je slijedei nepobitni dogaaj imao izuzetnu teinu te kako dokazuje i van svake mogunosti sumnje stavlja tvrdnju u svezi Swedenborgovog izvanrednog talenta. Rujna 1756 (dogaaj se u stvari zbio u Srpnju 1759), u

Subotu u 4 popodne, je Swedenborg pristigao u Gothenborg iz Engleske, kada ga je gospodin William Castel pozvao u svoju kuu zajedno sa grupom od 15 ljudi. Oko 6 sati, Swedenborg je najprije izaao, pa se vratio u drutvo prilino blijed i alarmiran. On je rekao da je opasni poar buknuo u junom predjelu Stockholma (oko 300 Engleskih milja od Gothenborga), i da se iri jako brzo. Bio je nespokojan, i izlazio je esto iz kue. Zatim je rekao kako je kua njegovog prijatelja, kojeg je on nazvao po imenu, ve bila u pepelu, te da je njegova vlastitita u opasnosti. Oko 8 sati, kad je ponovno bio vani, radosno je uzviknuo, Hvala Bogu! Vatra je ugaena na treem pragu od moje kue! Ove vijesti su prouzroile veliku uzrujanost u cijelom gradu, ali posebice meu drutvom u kojem je on bio. Iste veeri je o tome bio obavijeten guverner. U nedjelju ujutro, Swedenborg je bio pozvan kod guvernera, koji ga je ispitivao u svezi katastrofe. Swedenborg je opisao vatru do najmanjeg detalja, kako je poela, na koji nain je prestala i koliko je to sve skupa trajalo. Istog tog dana je novost buknula u gradu, a kako je guverner smatrao da je vijest vrijedna panje zaprepatenje se znatno povealo; jer mnogi su ljudi bili zabrinuti za svoju imovinu i prijatelje koji su mogli biti ukljueni u katastrofu. U ponedjeljak naveer je u Gothenborg stigao glasnik kojeg je za vrijeme poara poslao Trgovinski Odbor. U pismima koja je donio vatra je bila opisana ba na nain kako ju je Swedenborg opisao. U utorak ujutro je kraljevski glasnik stigao kod guvernera donosei otunu obavijest o vatri, o gubitku kojeg je prouzroila, i o kuama koje je otetila i unitila, koja se ni u najmanjoj pojedinosti nije razlikovala od izvjea kojeg je Swedenborg dao u isto vrijeme kada se dogodila, jer vatra je bila ugaena u osam sati.49

Postoje daljnji dogaaji koji svjedoe o jedinstvenosti Swedenborgove duhovne vizije, ali poto te vrste stvari nee uveati ili umanjiti ocjenu njegovog istinskog karaktera, Ja sada neu dalje naklapati o njima. elim zavriti napominjui jedino da je on imao iskustva ovakve vrste.

KARAKTERI NAIN IVOTA

to se Swedenborgovog izgleda tie, nema vjerodostojne dokumentacije na koju moemo uputiti. Znamo kako je izgledao jedino iz njegovih portreta, a ini se da ne postoji mnogo dobrih. Jedan je bio naslikan za Swedenborgovog bliskog prijatelja Grofa Anders J. von Hopkena, i nalazi se u Gripsholmskom Nacionalnom Muzeju Umjetnosti.50 Vi vidite mudrost koja ispunjava njegovo lice i osjeate razboritost i vrstinu njegove volje. Posebice u bljesku njegovih oiju vi vidite dostojanstvo i maginu mo, i znate da on nije obian ovjek.

U njegovim kasnijim godinama, Swedenborg je imao prijatelja u Amsterdamu koji se zvao John Christian Cuno, koji je, iako nije bio gorljivi pristalica Swedenborga, bio oaran njegovom osobnou. Cuno je ostavio jako zanimljiv izvjetaj o njemu, rekavi, ... kada me promatrao sa svojim smijeeim plavim oima - kao to bi uvijek inio u razgovoru - bilo je kao da sama istina govori iz njih.53 Izgleda da su, kada bi se suoili sa tim oima, ak i oni koji su mu se podrugivali bili ispunjeni sa potovanjem. Cuno je takoer rekao:

Cesto bi sa iznenaenjem primjetio kako podsmjehivai koji su se uvukli u poznata drutva gdje bi ga odveo, i ija je namjera bila ismijati starog gospodina, zaboravljaju sav svoj smijeh i njihovu naumljenu porugu, i kako stoje zapanjeno i sluaju naj-neobinije stvari koje bi on smjelo i bez ikakve rezerviranosti, poput iskrenog djeteta, kazivao0 duhovnom svijetu. Izgledalo je skoro kao da njegove oi imaju sposobnost uutkati svakoga.52

Kada ovjek tvrdi kako je ve putovao nebom i paklom, da je primio direktne zapovijedi od Gospodina Boga, i tako dalje, karakteristino je za ovjeka da se dri uzvieno i arogantno, ili da bude netoleratnan, grub, i neudruiv sa drugima. Ali Swedenborg je bio suta suprotnost ovome. On je bio djetinjast i nevin u svim stvarima, sa ozrajem transcendentnog mistika koji je izbjegao oneienje. Grof von Hopken je rekao:

Ja ne samo da sam ga poznavao ove etrdeset i dvije godine, ve sam ga takoer, nakon odreenog vremena, dnevno posjeivao53... Ja se ne mogu prisjetiti da sam poznavao ijednog ovjeka koji je imao karakter sa vie ravnomjerno rasporeenih vrlina od Swedenborga; uvijek zadovoljan, nikad lako razdraljiv ili turoban... On je bio istinski filozof i ivio je poput jednog. On je marljivo i teko radio,1 ivio je tedljivo... Posjedovao je zdravu prosudbu u svim prigodama... i sebe je kvalitetno izraavao o svakom predmetu razgovora.54

(On je snano nijekao svjetovne filozofe. Bio je model iskrenosti, vrline i pobonosti, i od onog to sam vidio, u mojoj zemlji ne postoji nitko tko je bio u posjedu tako vrlo dubokog znanja kao Swedenborg.)55

Swedenborgov nain ivota je bio izuzetno jednostavan, u skladu sa njegovim najviim pozivom. U svezi njegovog ivota u Amsterdamu, Cuno je rekao:

ivio je sa priprostim iteljima, koji su imali prodavaonicu u kojoj su prodavali pamuk, muslin (vrsta tvrde pamune tkanine; primj. prev.), depne rupie, i tome slino, i koji su imali poprilian broj male djece. Ja sam se raspitao kod

gazdarice da li je stari gospodin zahtjevao jako puno panje. Ona je odgovorila, On jedva da trai ikakvu panju; sluga za njega nema to drugo uiniti osim ujutro naloiti vatru u kaminu. Svake veeri on ide u krevet u sedam, i ustaje se ujutro u osam. Mi sebe ne zamaramo vie sa njime. Tijekom dana on sam odrava vatru; a prilikom odlaska u krevet on se vrlo paljivo pobrine da vatra ne bi prouzroila neku tetu. Oblai se i skida sam, i u svemu se oslanja na sebe, tako da mi jedva znamo da li je itko u kui ili nije. Ja bi za njega voljela da bude sa nama do kraja njegovog ivota. Najvie e nedostajati mojoj djeci; jer on nikad ne izae iz kue bez da im donese neke slatkie; mali nevaljalci, takoer, toliko puno luduju za starim gospodinom da im je drai od vlastitih roditelja. Ja zamiljam da je on jako bogat...56

U to vrijeme je Swedenborg ve imao preko 80 godina. Iako starac u svojim sedamdesetima i osamdesetima, on je sam preao ocean, putujui iz vedske do Nizozemske i Engleske bez ikakvog pratioca. To je bilo drugaije vrijeme od ovog dananjeg; on nije imao pogodnost vlakova i parnih brodova. ak je prelazak iz Engleske u Nizozemsku uz povoljan vjetar oduzimao preko tjedan dana, pa su ljudi nadaleko irili izvjetaje o potekoama putovanja. Ipak ovaj je ustri stari mistik skakao iz jedne luke u drugu, i nije razmiljao o niemu osim o objavljivanju djela za koja je vjerovao kako ih je zapisao po nebeskim naredbama.

Neobraen prevod G. Lorensa Novosela

NEBOIPAKAO

SVETLOSTI TOPLINA UNEBU

126. Da u Nebu postoji svetlost, to ne mogu shvatiti oni koji misle samo po prirodnim zakonima. Meutim, u Nebu postoji takva svetlost da ona premaa podnevnu svetlost na svetu. Viah je vrlo esto, ak i uvee, i nou. U poetku se iuavah kad mi Aneli govorahu da je svetlost zemaljska jedva kao senka u odnosu na Svetlost Neba. Ali poto je videh, mogu to da posvedoim.l Njena belina i blistavilo takvi su da ih je nemogue opisati. Stvari u Nebu videh u takvoj svetlosti, a to znai jasnije i razgovetnije nego stvari na svetu.127. Nebeska Svetlost nije prirodna, kao to je to zemaljska, nego je duhovna, jer proistie od Gospoda kao Sunca, a to Sunce je Boanska Ljubav, kako je bilo pokazano u prethodnom lanku. Ono to proistie od Gospoda kao Sunca naziva se u Nebu Boansko Istinito, ali u sutini je Boansko Dobro sjedinjeno sa Boanskim Istinitim. Otuda Anelima Svetlost i Toplina; po Boanskom Istinitom Aneli imaju Svetlost, a po Boanskom Dobrom, Toplinu. Otuda se vidi da je Svetlost Neba, zbog takvog porekla, duhovna a ne prirodna, te da je isto tako i sa Toplinom.128. Da je Boansko Istinito Svetlost Anelima, to je zato to su Aneli duhovni a ne prirodni; duhovna bia vide prema svojoj svetlosti, a prirodna prema svojoj. Naime, od Boanskog Istinitog potie um Anela, a njihov um - to je unutarnji vid koji se uliva u spoljni vid, oblikujui ga. Otud, ono to se u Nebu pokazuje kroz Gospoda kao Sunce, to se pokazuje u Svetlosti. I kako otuda potie svetlost Neba, ona se menja zavisno od toga kako se prima Boansko Istinito koje proistie od Gospoda ili, to je isto, menja se prema umu i mudrosti u kojoj u Aneli. Stoga ona nije ista u Carstvu Nebeskom kao u Carstvu Duhovnom, kao to nije ista ni u jednom Drutvu. U nebeskom Carstvu Svetlost izgleda kao plamen, jer tu Aneli primaju Svetlost od Gospoda kao sunca; a u Duhovnom Carstvu, ona je blistavo bela, zato to je tako Aneli primaju od Gospoda kao Meseca (vidi o tome br. 118); Svetlost tamo nije ista u dva razna Drutva; razlikuje se u svakom Drutvu; oni koji su u sredini, ti imaju veu svetlost, a oni naokolo manju (vidi br. 43). Jednom reju, Aneli imaju svetlost u onom stepenu u kome primaju Boansko Istinito, a to znai u onome stepenu u kome primaju umnost i mudrost od Gospoda. Zato se Aneli Neba nazivaju Anelima Svetlosti.129. Poto je Gospod na Nebu Boansko Istinito, a Boansko Istinito je Svetlost, Gospod se, u Rei, naziva Svetlou, a sve istinito koje je od Njega, takoe svetlou, kao na sledeim mestima: Isus im pak opet ree: Ja sam vidjelo svijetu: ko ide za Mnom, nee hoditi po tami, nego e imati vidjelo

Emanuel Svedenborg ivota (Jovan, VIII. 12). - Dok sam na svijetu, vidjelo sam svijetu (Jov. IX ,5). - A Isus im ree: jo je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate, da vas tama ne obuzme. Dok vidjelo imate, vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Ja dooh, vidjelo na svijet, da nijedan koji Mene vjeruje ne ostane u tami (Jovan, XII.35, 36, 46.). - Vidjelo doe na svijet, a ljudima omilje vema tama negoli vidjelo (Jov. III. 19.) - Bijae vidjelo istinito koje obasjava svakoga ovjeka koji dolazi na svijet (Jovan, I. 9.). - Ljudi koji sjede u tami, vidjee vidjelo veliko, i onima koji sjede na strani i u sjenu smrtnom, zasvijetli vidjelo (Mat. IV 16.). - Uiniu te da bude zavjet narodu, vidjelo narodima (Is. XLII.6). 6. - Uinih te da bude vidjelom narodima, da bude spasenje do krajeva zemaljskih (Is. XLIX.6). - I narodi koji su spaseni hodie u vidjelu Njegovu (Otkr. XXI.24.). - Polji vidjelo svoje i istinu svoju, neka me vode (Ps. XLIIL). - Na ovim, kao i na drugim mestima, Gospod se naziva Svetlou prema Boanskom Istinitom koje proistie od Njega isto tako, i samo istinito se naziva Svetlou. Poto svetlost na Nebesima dolazi od Gospoda kao Sunca, kad se gospod preobrazio pred Petrom, Jakovom i Jovanom - zasja se lice Njegovo kao sunce, a haljine Njegove postadoe bijele bijele kao snijeg, kao to ne moe bjelina ubijeljeti na zemlji (Mat. XVII.2, Mark. IX.3.). Gospodnja odea je stoga tako izgledala, jer ona predstavlja Boansko Istinito koje iz Njega proistie na Nebesima; zato haljine, u Rei, oznaavaju istine; stoga za Boga kae David: Obukao si svjetlost kao haljinu (Ps.CIV.2).130. Da je Svetlost na Nebesima duhovna i da je ta Svetlost Boansko Istinito, moe se zakljuiti i iz toga, to i ovek ima duhovnu Svetlost i to prema toj Svetlosti on razabire stvari ukoliko je razuman i mudar za Boansko Istinito. Duhovna Svetlost oveka svetlost je njegovog Razuma, iji su predmeti istine, koje on rastavno rasporeuje u skupine, oblikuje razlogovanja i po njima zakljuuje. Da je Svetlost prema kojoj Razum vidi te stvari stvarna Svetlost, to prirodni ovek ne zna, jer vidi samo oima i opaa samo mislima. No mnogi znaju za nju, pa je razlikuju od prirodne svetlosti, u kojoj su oni koji misle prirodno, a ne duhovno. Oni koji upiru pogled samo u svet i sve pripisuju Prirodi, ti misle prirodno; ali oni koji upiru pogled prema Nebu i pripisuju sve Bogu, ti misle duhovno. Da postoji istinska Svetlost koja obasjava um, Svetlost sasvim razliita od one koja se naziva prirodnim plamenom, bilo mi je dano vie puta da opazim i vidim. Bio sam svojom unutarnjou potpuno podignut k toj Svetlosti; i ukoliko se uzdizala, moj Razum se bistrio, tako da uoavah stvari koje nisam ranije, konano stvari koje se ne mogu obuhvatiti milju vezanom za prirodni plamen. Ponekad bejah ljut to ih nisam mogao shvatiti, dok sam ih, meutim, u toj Svetlosti jasno i isto uoavao. To je stoga to svetlost zemaljska pripada Razumu i oku koje vidi u svetlosti, a ne vidi u mraku.131. Poto je Svetlost Neba Boansko Istinito, sledi da je ta Svetlost isto tako Boanska Mudrost i Boanska Umnost.

Stoga, misli se na isto kad se kae da je neko uzdignut u Nebesku Svetlost ili da je podignut u umnost i mudrost i da je prosvetljen. S tog razloga, kod Anela je Svetlost potpuno ravna njihovoj umnosti i mudrosti. Kako je Svetlost Neba Boanska Mudrost, u toj Svetlosti se vidi kakvi su oni koji u njoj ive. Unutarnje ovekovo bie pokazuje se na licu onakvo kakvo je, a da pri tome ni najmanja stvar ne ostaje skrivena. Unutarnji Aneli to vole, jer hoe samo no to je dobro. Drugaije je s onima koji su ispod Neba, a koji ne ele dobro i koji se plae da e se to videti u Svetlosti Neba. Meutim, udno je da oni u Paklu izgledaju jedni drugima kao Ijudi, dok u Svetlosti Neba izgledaju kao udovita, s uasnim licem i telom, potpuno onakvi kakva je i oblik njihovog zla. Tako isto izgleda ovek, u pogledu svog duha, kada ga posmatraju Aneli. Ako je dobar, tada je njegova lepota saobrazna njegovom dobru, a ako je zao, onda izgleda kao udovite ija je izoblienost saobrazna njegovom zlu. Otuda je oigledno da se u Svetlosti Neba sve pokazuje onakvim kako uistinu jeste. A to je stoga to Svetlost Neba jeste Boansko istinito.132. Zato to Boansko Istinito jeste Svetlost u Nebu, sve Istine, ma gde one bile, unutar Anela ili izvan njega, blistaju Svetlou. No one u Nebu ne blistaju isto kao one van Neba. Istine van Neba blistaju hladnom svetlou, kao to je belina snega, zato to sutinom ne potiu iz dobrog, kao to je to sluaj sa Istinama u Nebu. I zato se ta hladna svetlost rasipa im prodre Svetlost Neba, pa se pretvara u mrak, ako je povezana s nekim zlom. To sam video, kao i mnogo toga, u Svetlosti koja dolazi od Istina, ali sada nije vreme da se o tome govori.133. Sada e neto biti reeno o Toplini u Nebu. U sutini, ova Toplina je Ljubav. Ona proizlazi od Gospoda kao Sunca koje je, kao to je pokazano u prethodnom lanku, Boanska Ljubav Gospodnja. Otuda je oigledno da je Toplina u Nebu isto tako duhovna kao i Svetlost, jer je istog porekla. Dve stvari proistiu od Gospoda kao Sunca, Boansko Istinitoi Boansko Dobro. Prvo se u Nebu ispoljava kao Svetlost, a drugo kao Toplina. Meutim, Boansko Istinito i Boansko Dobro tako su sjedinjeni, da se pokazuju kao jedno, pa ipak su u Anelima odvojeni. Ima ih koji vie primaju Boansko Dobro nego Boansko Istinito, i obratno. Oni koji vie primaju Boansko Dobro, ti su u Nebeskom Carstvu, a oni koji vie primaju Boansko Istinito, ti su u duhovnom Carstvu. A najsavreniji su oni koji i jedno i drugo primaju u istom stepenu.134. Toplina je, kao i Svetlost, u Nebu promenljiva. U Nebeskom Carstvu je drugaija no u Duhovnom. Razliita je u pojedinim Drutvima. Ne razlikuje se samo jainom, ve i kakvoom. Jaa je i istija u Nebeskom Carstvu, jer tamo Aneli jae primaju Boansko Dobro. Slabija je i manje ista u Duhovnom Carstvu, jer tamo Aneli jae primaju Boansko Istinito. U svakom Drutvu ona se razlikuje prema primanju. Toplina postoji i u Paklu, ali tamo je prljava. Pod Svetom i Nebeskom Vatrom misli se na Toplinu Neba, a

pod Svetovnom i Paklenom Vatrom misli se na Toplinu Pakla. Ali i pod jednom i pod drugom Vatrom misli se na Ljubav; pod Nebeskom Vatrom - na ljubav prema Gospodui prema blinjemu, kao i na svako oseanje pripadajue tim ljubavima; a pod Paklenom Vatrom - na ljubav prema sebii svetu, kao i na sve poude u vezi s njima. Da je ljubav u stvari Toplina duhovnog porekla, vidi se po toplini koja se osea kad se voli, jer raste prema veliini i vrsti ljubavi. Kad je ta Ljubav ugroena, njen se ar jae vidi. Odatle dolaze izrazi: Zagrevati se, Kljuati, Pei, Plamsati, Paliti se, zavisno od toga ta je u pitanju; oseanja ljubavi prema dobru, ili udnje koje pripadaju ljubavi prema zlu.135. Da se Ljubav, koja proizlazi od Gospoda kao Sunca, osea u Nebu kao Toplina, potie otuda to je Unutarnje kod Anela, proistiui od Boanskog Dobrog Gospodnjeg u stanju ljubavi, zbog ega je njihovo Spoljanje u toplom stanju. Otuda su u Nebu Ljubav i Toplina saobrazni jedno drugom, tako da je svako onoliko u Toplini koliko je u Ljubavi. Toplina iz sveta ne ulazi u Nebo, jer je previe gruba, jer je prirodna, a ne duhovna. Ali drugaije je s ljudima, jer se nalaze i u Duhovnom i u Prirodnom svetu. U pogledu duha, oni se potpuno zagrevaju samo prema ljubavi, a u pogledu tela zagrevaju se i jednim i drugim, kako toplinom duha, tako i toplotom sveta; prva utie na drugu, jer se saobraavaju. Kakva je ta saobraznost moe se videti po ivotinjama i po tome, to se njihova glavna ljubav, ona za stvaranje potomstva, ispoljava i pod uticajem Suneve toplote, u prolee i leto. Mnogo se varaju oni koji misle da toplota sveta izaziva ljubav, jer ne postoji uticaj prirodnog na duhovno, nego obratno. Taj uticaj duhovnog na prirodno je prema Boanskom Redu, dok je ono drugo protivno Boanskom Redu.136. Kao i ljudi, i Aneli imaju i Razum i Volju. Svetlost Neba ini ivot njihovog razuma, jer je Svetlost Neba Boansko Istinito, pa prema tome, i Boanska Mudrost. Toplina Neba ini ivot njihove Volje, jer je Toplina Neba Boansko Dobro, pa prema tome i Boanska Ljubav. Sam njihov ivot proizlazi od Topline a ne od Svetlosti, a od ove samo ukoliko u njoj ima Topline. Da ivot proizlazi iz Topline, oigledno je, jer ivot prestaje kad mu se oduzme Toplina. Isto je i s verom bez ljubavi, ili s istinitim bez dobrog, jer istinito, nazvano istinito vere, jeste Svetlost, a dobro, nazvano dobro ljubavi, jeste Toplina. To se jo bolje vidi po zemaljskoj svetlosti, kojoj su saobrazne Toplina i Svetlost Neba: kroz Zemaljsku Toplinu, spojenu sa Svetlou, sve na Zemlji oivljuje i cveta; to spajanje se deava u prolee i leto; ali kroz svetlost odvojenu od Topline nita ne oivljava i ne cveta, nego se koi i umire; zimi to spajanje prestaje; Toplina je odsutna, a Svetlost ostaje. I zbog te saobraznosti Nebo je nazvano Rajem, zato to je u njemu istinito spojeno s dobrim, to jest vera s ljubavlju, kao to je u prolee na svetu Svetlost spojena s Toplinom. Po ovome to je reeno moe se jasnije sagledati istina (objanjena u br. 13 do 19) daje Boansko Gospodnje u Nebu Ljubav prema Njemu i milosre prema blinjemu.

. ,:\.svv

tampa:GRID, Beograd.tel. 3067 393, fax 3690 382office@grid.co.yuwww.gridstudio.net

Kontakt:swedenborgbg@yahoo.com revrundo@yahoo.com www.swedenborgbg.rs (sajt u pripremi) www.thelordsnewchurch.org

Bibliografija:Srpski prevodi Svedenborgovih dela:- N ovi Jerusalim i njegovo nebesko uenje (prevod: Biljana Batanovi)- Nebo i Pakao (prevod Risto Rundo)- Boanska promisao (prevod: Mirjana Papi)- N auk Novog Jerusalima o Gospodu (prevod: Risto Rundo)- Brana Ijubav (prevod: Zdenka Tomi)U pripremi:- Istinska kranska religija(prevod na hrvatski: Lorens Novosel)

O Svedenborgu:

- D ord Trobrid: ivot Emanuela Svedenborga(prevod: Aleksandar B. Nedeljkovi)- Helen Keler: M oja religija (prevod Risto Rundo)

U pripremi:D. Suzuki: Buda sa Sjevera (prevod na hrvatski: Lorens Novosel)

Ureivaki odbor: Risto Rundo Nenad Maksimovi Duko Sever Aleksandar iki

Dizajn: Nemanja Vuji Prelom: Orange Studio www.orange.rs

Izlazi tromeseno.