SVEUILITE U ZADRUODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTIUMJETNOST BAROKA I.

SEMINARSKI RADGIOVANNI BATTISTA PIRANESI

.

Mentor: Ana Mikovi, doc. dr. sc.Student: Jelena imundi BendiZadar, 31. svibnja 2015.

UVODGiovanni Battista Piranesi rodio se 4. listopada 1720., u Moglianu, selu blizu Maestra, a preminuo je u Rimu, 9. studenog 1778.[footnoteRef:1] [1: BUZOV, M., 2004., str. 215.]

Od siromanog seoskog djeaka postao je ne samo bogat i uspjean poduzetnik ve i etablirana i potovana linost unutar raznih intelektualnih i znanstvenih kruga. Isto tako, za ivota se nametnuo kao jedna od kljunih umjetnikih figura 18. stoljea, izvrivi utjecaj ne samo na suvremenike ve i na budue umjetnike, uvodei elemente koji anticipiraju karakteristike novih stilskih razdoblja u umjetnosti klasicizam i romantizam, do te mjere, da po nekim autorima ak najavljuje odreene fenomene u kulturi i drutvu 20. stoljea. Takoer, dri ga se za jednog od najveih i najuspjenijih grafiara u povijesti. Teko bi bilo jednoznano odrediti njegovo djelovanje. Piranesi je prvenstveno umjetnik, odnosno grafiar te uspjean poslovni ovjek ali i arhitekt, graditelj, restaurator i trgovac antikvitetima, arheolog, dizajner namjetaja i velikih kunih ognjita, izdava, trgovac, pisac, teoretiar i kritiar umjetnosti. Ovako raznovrsno podruje interesa i djelovanja, rezultat je istog takvog obrazovanja, koje je stekao boravei u Veneciji i Rimu. Rim kao grad sam po sebi te odreeni intelektualni krug koji se kretao u njemu za Piranesieva ivota, bili su kljuni faktori koji su odredili njegove glavne interese, odnosno problematiku koju obrauje u grafikim tablama, a kasnije i u tekstovima koji prate njegove objavljene grafike mape. Iza sebe ostavio je iznimno bogat opus. Njegove grafike serije, uglavnom izdavane u vlastitom angamanu, obiljeene su Piranesievom cjeloivotnom oaranou rimskim ruevinama i eljom da se iste obnove u staroj slavi. Najei motivi, vedute su modernog Rima, ali i njegovih antikih ruevina te drugih zaboravljenih antikih gradova poput Herkulaneja ili Paestuma. Osim veduta, donosi izrazito precizne tlocrte, gotovo fotografske crtee ulomaka kamenih natpisa, vaza, raznih skulptura, reljefa itd. No, valja napomenuti, kako njegove grafike nisu iskljuivo precizne dokumentarne vrijednosti. One sa sobom takoer nose umjetniku vrijednost te pokazuju i odreene slikarske karakteristike. Stvarajui svoje grafike, Piranesi, kako bi rekonstruirao barem u svojoj mati grad koji ga je vjeno fascinirao, zateenim ruevinama dodaje razne arhitektonske i ukrasne elemente temeljem znanja o antikoj umjetnosti ali na osnovu neke vlastite fantazije ili vizije. Tako dobivamo fantastine, te pomalo mistine i romantine vizije nekih izgubljenih gradova. Nevjerojatno usklaena mjeavina fantastinih ideja i stvarnih objekata, svakako je djelo iznimno talentiranog umjetnika, koji svoje zamisli donosi na tehniki savrenim i iznimno elaboriranim grafikama.

IVOT I DJELOObiteljsko okruenje Giovannia Piranesia, bitno je odredilo njegovo obrazovanje, interese te ivotni put openito. Otac Angelo bio je kamenoklesar. Vrlo rano je uvidio djeakove talente. Stoga, odluio je da njegov sin postane arhitekt, pa je vrlo rano poslao mladog Piranesia na kolovanje kod brata njegove majke, ujaka Mattea Luchesija, glavnog inenjera u Poglavarstvu za vode Venecije koji je radio na projektiranju i odravanju murazza, a potom kod arhitekata Giovannia Antonia Scalfarotta, kod kojih je stekao struno inenjersko-tehniko i arhitektonsko obrazovanje. Boravei u Veneciji, Piranesi je takoer uio o perspektivi, grafikoj tehnologiji ali i o modernom izdavatvu kod bakropisca Carla Zucchija, te je osim Vitruvijevih knjiga o arhitekturi, prouavao i djelo Andree Palladia, fasciniran njegovom arhitekturom i istoom stila. Osim formalnog obrazovanja, Piranesi je stekao veliku koliinu znanja o antikoj povijesti Rima, presudnu za njegov daljnji razvoj, kod svog brata Angela, monaha kartuzijanskog samostana. Nabrojena iskustva, najvie e biti izraena u njegovom prvom objavljenom djelu.[footnoteRef:2] [2: NEKI, N., 2004., 485-487]

Godine 1470. Piranesi kao crta odlazi po prvi puta Rim gdje boravi do 1473. godine. U Rim je stigao u pratnji novog veleposlanika Venecijanske Republike kod pape Benedikta XIV. Svoj boravak iskoristo je kao priliku za daljnje kolovanje i umjetniki razvoj. Njegov prvi rimski period obiljeen je radom u atelijeru Domenica i Giuseppea Valeriana, znamenitih slikara ruevina i scenografija, na predlocima za scenografije te arhitektonskim nacrtima. Istovremeno je samostalno studirao ostatke rimske gradnje. Njegovo izvrsno crtako umijee i marljivost uoili su francuski arheolozi koji su u Rimu vrili istraivanja, primili su ga svoj krug te je za njih izraivao arheoloke crtee. Vrlo brzo naputa atelijer kako bi usavrio bakrorestvo u uspjenoj radionici grafiara Giussepea Vasia. Njihova suradnja nije bila dugog vijeka zbog meusobne netrpeljivosti, te neki Piranesievi biografi istiu kako je razlog tomu bila Vasieva ljubomora i zavist prema mlaem i talentiranijem Piranesiu. No mnogo je vjerojatnija injenica da je Vasi prekinuo suradnju zbog Piranesievog karakteristinog stila koji sadri u sebi jaki slikarski odnos prema grafici, rezultat utjecaja prethodnog venecijanskog obrazovanja, to nije odgovaralo njegovom izriaju.[footnoteRef:3] Uskoro, ostvaruje suradnje nekolicinom vodeih rimskih izdavaa za koje je radio manje grafike rimskih veduta kao prilog turistikim vodiima. Godine. 1473. prije odlaska, objavljuje svoje prvo samostalno bakropisno djelo, seriju arhitektonskih fantazija, a ne obinih nacrta, Prima parte di architectture, e Prospettive, rezultat sasvim osebujnog zanimanja za rimsku arhitekturu i arheologiju te istraivanja tijekom ovih prvih rimskih godina.[footnoteRef:4] [3: NEKI, N., 2004., 487.] [4: FICACCI, L., 2006., str. 16.]

1743. iz Rima odlazi u Napulj. Tamo prouava netom zapoeta arheoloka istraivanja u Herkulanumu i Pompejima, te po nalogu direktora oblinjeg muzeja Camilla Paderne, izrauje bakropisnu dokumentaciju rimskih ruevina. Iste godine vraa se u Veneciju, gdje ostaje do 1475. te nastavlja svoje daljnje usavravanje u tipinim radionicama tog vremena. Tradicionalan venecijanski stil izvrio je utjecaj na daljnji razvoj njegova stila, te je naroito presudan utjecaj imala umjetnost Giovannia Battista Tiepola i njegovih capriccia, to je odmah oito u njegovoj iduoj objavljenoj seriji, nastaloj u ovom razdoblju.[footnoteRef:5] [5: FICACCI, L., 2006., str. 16-19.]

Godine 1475., Piranesi se opet vraa u Rim, a 1477., kao posrednik njemakog bakroresca i nakladnika Giuseppea Wagnera, otvara trgovinu i radionicu u na frekventnoj turistikoj lokacjiji na Via del Corso, zaradivi svoj prvi kapital prodajui male razglednice Rima. Prva zarada omoguila mu je izradu prvih listove za Vedute di Roma, svoje najpopularnije serije rimskih veduta velikog formata, na kojima radi kontinuirano do kraja ivota, te objavljuje Invenzione capric di carceri, seriju bakropisa imaginarnih tamnica. Do ovog trenutka, Piranesi je odustao od karijere arhitekta jer je shvatio da u Rimu ne postoje povoljne prilike ni sredstva za obnovu ostataka rimskih spomenika, te se vie okree grafikoj produkciji i fantastinoj rekonstrukciji istih spomenika barem u svojoj mati i na papiru.Godine 1478. Piranesi je zapoeo suradnju s Giovanniem Battistom Nolliem, izvrsim poznavateljem rimske kulture i civilizacije, te su zajedno radili na rekonstrukciji antike topografije i plana Rima, to je dodatno proirilo njegovo znanje o rimskim spomenicima. Sukladno tomu, uslijedila je publikacija nekoliko serija malih bakropisa.[footnoteRef:6] [6: BUZOV, M., 2004., str. 216.]

Godine 1750. ponovno objavljuje Carceri u zbirnom djelu Opere Varie di Architectura prospettive groteschi Antichita, koje jo sadre dvije nove serije: Prima Parti i Groteschi, pod izdavaem Giovanniem Bouchardom. Prve 34 grafike Vedute di Roma objavljuje u seriji La Magnificenze di Roma. Trofei di Ottaviano Augusto, serija je objavljena 1753., te je znaajna po tome to sadri prve Piranesijeve teorijske analize. Zanimljivo, grafike je potpisivao kao slikar, skulptor i arhitekt.Isto tako, dugi niz godina radio je na svom monumentalnom djelu Antichita Romane, djelo koje je po svom opsegu pothvat koji bi se najprije oekivao primjerice od akademije ili grupe bogato dotiranih pojedinaca, napokon objavljeno 1756., u 4 sveska s 252 bakropisa. Bakropisi daju kompleksnu sliku vanijih rimskih starina u nacrtima, skicama, vertikalnim projekcijama, pogledima i presjecima, te je serija kao takva znaajan doprinos u istraivanjima. Serija je izazvala najveu pozornost i divljenje diljem Europe te priskrbila Piranesiju slavu i priznanje u znanstvenim krugovima. U znak priznanja za to djelo, Piranesi je 24. veljae 1757., imenovan poasnim lanom londonskog drutva Society of Antiquaries. Na ovim grafikama, prvi put najvie do izraaja dolaze nestvarne konstrukcije, u pokuajima rekonstrukcije nadgrobnih spomenika, slika i mauzoleja. Takoer, mjesto su nali specijalni topografski planovi, kao karte akvedukata, tlocrti najvanijih graevina kao to je Forum Romanum, Dioklecijanove terme, ulomke raznih natpisa itd. Isto tako, stvaranju ovakvih crtea prethodila je nova metoda rada: pomou starih pisaca prii rekonstrukciji rimske umjetnosti, najvie se oslanjajui na Vitruvija. Za izradu ovog djela, imao je ak i podrku pape Benedikta XIV, koji mu je dopustio uvesti dvije stotine bala papira bez carine.1761. Piranesi otvara vlastitu radionicu sa tiskarom i kolom za pomonike i naunike. U vlastitoj naknadni opet objavljuje Giovanniem Battistom Nolliem ali u preraenoj verziji te teorijsko-polemiko djelo Della Magnificenza ed Architectura de' Romani. U razdoblju od 1761. do 1764. nastaje vei broj grafikih serija kao rezultat sustavnog bavljenja arheolokim istraivanjima. Izdvaja se djelo o Marsovom polju, Il Campo Marzio dell' antica Roma, posveeno papi Klementu XIII. U uvodu se osobito istie opis toga polja, koje je tijekom stoljea poprimalo razliite oblike i namjene. Piranesi je bio veoma precizan te je u 6 poglavlja kronoloki obradio sve faze do propasti rimskog carstva, dok je Panteon obraen u zasebnom svesku. Zanimljivo je sa se ovdje crtei projiciraju u raznim vizurama. Javljaju se tlocrt, ptija perspektiva, bokocrt, a uvijek se objekti oslobaaju moderne okolice. Takoer je i zanimljiva pria u pozadini ove serije. Sam je Piranesi tvrdio da mu se neotkrivene graevine javljaju u snovima prije nego to ih je uope mogao vidjeti, to mu pomae u kreiranju kompozicija. U ovom periodu, izradio je nacrte za rekonstrukciju apside i kora crkve sv. Ivana Lateranskog po narudbi pape Klementa XIII, no projekt nikad nije izveden, dok je projekt rekonstrukcije crkve Santa Maria del Priorato di Malta uspjeno izvren 1766. Na poslijetku, ovaj period je obiljeen Piranesijevim mnogobrojnim polemikama sa arheolozima i starinarima.U meuvremenu objavljeno je nekoliko polemika, dok neke serije doivljavaju reizdanja. Godine 1767., Piranesi odlazi sudjelovati u istraivanjima Hadrijanove vile Tivolliju, gdje stalno vraa sve do svoje smrti kao i u Pompeje i Herkulaneum. 1769. objavljuje seriju bakropisa Diverse Maniere d' ordonare i cammini s nacrtima za oblikovanje kamina i namjetaja u osebujnom stilu. Godine 1778. objavljuje seriju Vasi candelabri cippi sarcofagi tripodi lucerne ed ornamenti antichi. Preostale brojne bakropise iz sedamdesetih godina, kao one koji su nastali nakon novih otkria u Pompejima, posthumno je objavio njegov sin. Neki od njih su bakropisi Trajanovih i Antoninovih trijumfalnih stupova te serije od 20 pripremnih crtea s arheolokog lokaliteta Paestuma.[footnoteRef:7] [7: FICACCI, L., 2006., str. 19-39.]

Giovanni Battista Piranesi umro je 9. studenoga 1778., od posljedica grafikog rada s kiselinama u svojoj kui u Rimu. Iza sebe je ostavio oko 1800 bakrenih ploa, okupljenih u desetak grafikih mapa.[footnoteRef:8] [8: BUZOV, M., 2004., str. 216.]

INVENZIONE CAPRIC DI CARCERIInvenzione capric di carceri, ili popularno Carceri ili Tamnice, postala je Piranesieva najpoznatija serija grafika, svojim sadrajem potpuna iznimka njegovog opusa ime zauzima posebno mjesto. Carceri pripadaju venecijanskoj tradiciji capriccia ili arhitektonski fantastinih prostora koje ve pronalazimo u Tiepolovim i Canalettovim gravurima, no Carceri ipak donose novinu u smislu svoje ambiciozne veliine i teatralne perspektive.[footnoteRef:9] [9: http://www.britishmuseum.org/]

Serija bakropisa imaginarnih tamnica objavljivana je vie puta u nakladi rimskog knjiara Giovannia Boucharda. Sastoji se od 16 grafika, koje je Piranesi dodatno grafiki obraivao prije svakog novog izdanja za njegova ivota. Na njima su prikazani fantastini arhitektonski prostori za kanjavanje i muenje zloinaca. Prikazi su vrlo slikoviti te njima u potpunosti dominira arhitektura kao prostor nekakve velike kaznionice u kojoj prikazani ovjek djeluje siuno i izgubljeno. Malene ljudske figure djeluju proklete, penjui se beznadno beskrajnim stubama, dok razne naprave sugeriraju strane muke. Svaku grafiku stilski odlikuje snana ekspresivnost umjetnikog izraza. Oito je kao je Piranesi ovdje radio nadahnuto na gravurama snanim i brzim potezima, to prikazima na prvi pogled daje zanimljiv peat nedovrenosti. Tjeskobna atmosfera ali i pomalo nadrealistika nota naglaena je snanim kontrastima svjetla i sjene, koje je Piranesi dodatno pojaavao u novijim izdanjima, koristei neke vlastite tehnoloke postupke pri izradi grafika.[footnoteRef:10] [10: NEKI, N., 2004., str. 493.]

Ova serija posluila je kao inspiracija mnogim umjetnicima, pogotovo u razdoblju romantizma, kojeg na neki nain i anticipira svojim senzibilitetom.

ZAKLJUAKGiovanni Battista Piranesi s razlogom je bio, ve za vrijeme ivota, prvenstveno slavan i cijenjen grafiar, ali i poduzetnik, arheolog itd. Najvee oduevljenje publike izazivale su njegove grafike rimskih ruevina jer one nisu bile tek arhitektonska dokumentacija antikih spomenika, ve na jedan poseban nain slikovit i monumentalan prikaz nekad velianstvenog Rima. Piranesi tako kreira fantastine ruevine pomalo romantiarskog karaktera s jednom dozom melankolije i nostalgije za nekad velianstvenim Rimom, to je zasigurno bilo privlano javnosti 18. stoljea. Serija grafika o fantastinim zatvorima, dodatno anticipira svojim stilom i senzibilitetom nadolazea stilska razdoblja u umjetnosti, kao to je romantizam, ali i klasicizam uzevi u obzir glavni motiv njegova opusa, te je openito izvrio ogroman utjecaj na mnoge francuske i engleske grafiare ruina, veduta i slikara arhitekture openito.

LITERATURAFICACCI, L., 2006. Luigi Ficacci, Giovanni Battista Piranesi, Koeln, 2006.BUZOV, M., 2004. Marija Buzov, Giovanni Battista Piranesi, Prilozi instituta za arheologiju u Zagrebu, sv. 21, Zagreb, 2004., str. 215-222.NEKI, N., 2004. Nevena Neki, Giovanni Battista Piranesi, Maruli: hrvatska knjievna revija, sv. 37, Zagreb, 2004., str. 485-494.http://www.britishmuseum.org/