Gospoa Bovary Gustave Flaubert Gustave Flaubert (Rouen, 12. prosinca 1821. - imanje Croisset, Rouen, 8. svibnja 1880.), francuski prozaist, jedan od najveih svjetskih romanopisaca. Sin lijenika, Flaubert upisuje studij prava koji ne zavrava, putuje sjevernom Afrikom, formira krug parikih prijatelja, a od svojih tridesetih godina uglavnom ivi na imanju Croisset u Normandiji, s povremenim posjetima Parizu. Nakon adolescentske ljubavi prema udatoj Elise Schlesinger, koju nije nikad zaboravio, imao je vie erotskih veza, od kojih je najpoznatija s parikom spisateljicom Louise Colet, no, nikad nije zasnovao vlastitu obitelj. Flaubertovo djelo je, moe se rei bez ikakve ograde, sredinji narativni opus 19. stoljea. Iako su veliki ruski romanopisci poput Tolstoja i Dostojevskog popularniji i utjecajniji kod irega itateljstva, te iako je njihov zahvat u stvarnost dojmljiviji i uzbudljiviji- Gustave Flaubert ostaje nenadmaivim, uzornim majstorom. Kao to je za Velazqueza reeno da je bio slikar za slikare, tako se za Flauberta moe kazati da je pisac za pisce, veliki uitelj i mjerilo majstorstva. Raznovrsnost i inventivnost pieva djela zapanjuju: na njega se pozivaju kako naturalistika i realistika kola, od Maupassanta, Zole, Uptona Sinclaira do nebrojenih amerikih i europskih naturalista, tako i simbolistika struja radikalnoga esteticizma koja inzistira na formalnome savrenstvu narativne umjetnine, utjelovljena u Proustu i Joyceu. Dodamo li tomu da su opusi Conrada, Camusa, Kafke i Sartrea nezamislivi bez Flauberta- dobiva se dojam o dubini i dosegu utjecaja majstora iz Croisseta. Prvo Flaubertovo remek djelo je ujedno i najkontroverznije: "Gospoa Bovary", 1857., turobna pripovijest o egzistencijalnoj dosadi, preljubima i samoubojstvu ene provincijskoga normandijskoga lijenika, savreno komponirana kao jedan od egzemplarnih psiholokih romana, izazvala je sudski proces zbog navodno nemoralnih dijelova teksta. No pisac, njegov izdava i tiskar su osloboeni optube, zahvaljujui, meu inim, i realizmu i ivotnoj mudrosti suca. Roman odlikuju znaajke koje e se sretati i u kasnijim Flaubertovim djelima: vjerodostojnost u prikazu pojedinosti, impersonalni pristup u kojem ne ujemo glas pisca niti uope znamo za njegovo postojanje, te harmonini i njegovani stil koji je postao uzorom francuske proze. U sljedeem romanu "Salammbo", 1862., auktor je dao maha svom potiskivanom temperamentu, no, ni tu nije iznevjerio arhivarski i trijezni pristup - u tom spoju nespojivih sastavnica lei ar prikaza stare Kartage, kao i opisu razmaha bujnih strasti i atavizama koji su uzbuivali pievu matu, najee svjesno ogranienu na prozainu malograansku svakodnevnicu. Godine 1869. Flaubert objavljuje svoj najvei roman, "Sentimentalni odgoj". To poluautobiografsko djelo u kojem je rekreirao svoju mladenaku oaranost Elise Schlesinger i studentske dane, auktor je opisao kao "moralnu povijest ljudi moga narataja". Vie od toga, "Sentimentalni odgoj", koji prati razgorijevanje i sagorijevanje strasti i ambicija Frederica Moreaua i kruga njegovih parikih prijatelja- roman je o korozivnoj sili Vremena koja rastae bilo kakav ivotni poriv. Djelo zapravo nema zaplet i rasplet u konvencionalnom smislu rijei: likovi se vrte u prostoru vlastitih projekcija i elja, vrijeme prolazi i nita se bitno ne rijeava niti ostvaruje, a konac romana je potresan u svojoj svijesno naglaenoj banalnosti - patos neostvarenih udnji i izjalovljenih ambicija, sublimiran u nezaboravnim scenama susreta ostarjelih Frederica i njegove mladenake ljubavi, kao i u konanom dijalogu s "prijateljem" o antiklimaktinim "vrhuncima" njihovih sterilnih ivota, tvori polazite za velike ostvaraje Faulknera i Prousta u 20. stoljeu, kroniara receptivne preosjetljive svijesti paralizirane pred hipnotikom moi indiferentnoga vanjskoga svijeta. Posve su drukije

fantastine vizije "Iskuenja svetoga Antuna", 1874, dramsko-romanesknoga uratka, toga "francuskoga Fausta" na kojem je radio preko 25 godina. Posljednje, postumno djelo je "Bouvard i Pecuchet", 1881., groteskna prethodnica antiromana sreditena oko bizarnih seoskih "pothvata" dvojice umirovljenih inovnika, hibridna je studija okarakterizirana i kao svojevrsna farsina enciklopedija ljudske gluposti. Gustave Falubert ostaje najutjecajnijim romanopiscem 19. stoljea: ako je za Gogoljevu "Kabanicu" reeno da je sva kasnija ruska knjievnost izala iz nje, bez pretjerivanje moemo konstatirati da je golem dio svjetske narativne proze druge polovice 19. i cijeloga 20. stoljea potekao iz Flaubertova opusa. Najpoznatiji roman Gustavea Flauberta na kojem je neumorno radio punih pet godina stvorivi jedno od najsavrenijih djela romanesknog anra kako po kompoziciji, tako i po stilskom savrenstvu izraza. Fabula romana vrlo je jednostavna i ne obiluje uzbudljivim dogaajima, ve iznosi povijest ivota mlade i lijepe Emme, djevojke odrasle na bogatom seoskom imanju, odgojene u djevojakom internatu, udane za dobra i prostoduna seoskog lijenika Charlesa Bovaryja, udovca koji ni po emu ne odgovara njenim djevojakim snovima, s kojim provodi jednolian ivot u malograanskoj sredini provincijskih gradia, gdje se, nezadovoljna svojim ivotom uputa u dvije strastvene avanture i konano se, naputena od svojih ljubavnuika i pritisnuta dugovima, ubija. Sadraj djela ima podlogu u istinitom dogaaju, opisi odgovaraju prouavanju sredine u kojoj se dogaaj zbio, a velike scene (seoska svadba, ples kod markiza, poljoprivredna skuptina) takoer su plod Flaubertova uviaja na mjestima stvarnih zbivanja, jednako kao to je i Emmina smrt prikazana gotovo znanstvenom tonou. Iz tog nepristranog realistikog opisa raznih sredina i zbivanja izdie se lik mlade ene koja postaje rtvom vlastitih iluzija stvorenih na lektiri romatninih ljubavnih romana (tzv. bovarizam) koje su u neskladu s malograanskim ivotom kojemu bi se trebala, ali se ne uspijeva ili ne eli prilagoditi, te postupno ali neizbjeno srlja u propast. Roman je podijeljen na tri dijela, sva tri s raznih aspekata koncentrirana oko lika glavne junakinje, koju je Flaubert pokuao uzdignuti na razinu tipaizjavivi kako njegova jadna gospoa Bovary pati i plae u dvadesetak sela Francuske i na taj nain, kao ogoreni neprijatelj svake malograantine, opravdati njezin moralni pad. Dio onodobne kritike ipak nije prihvatio piev stav te je protiv Flauberta 1857. godine (iste godine kada su izdani i Baudelareovi Cvjetovi zla) bila podignuta optuba zbog opravdavanja nemorala, no na sudskom je procesu bio osloboen. Kratak sadraj Emma Ronault, kerka imunog seoskog gospodara, udaje se nakon kraeg poznanstva za udovca Charlesa Bovaryja-seoskog lijenika koji lijei njezina oca. Emma, odgojena u samostanu sestara urulinki, izrasta u senzibilno i romantino bie koje je svoje poimanje branog ivota upilo iz sentimentalnih trivijalnih romana proitanih kradom u samostanu, pa upravo to oekuje od svog novog ivota. Brak doivljava kao put u romantino ivljenje i izbavljenje iz beskrajne jednolinosti seoskog ivota. Tako Emma pristaje na brak vjerujui u vlastitu zabludu o Charlesu-inilo joj se da ga voli i da je privlaan. No, za Charlesa bi se moglo rei da se sve njegove osobine mogu opisati rijeima saaljenja vrijedna oskudna prosjenost. To je uskoro uvidjela i Emma (Boe, zato sam se udala?). Uskoro ni sama nije znala to da osjea i to da uini s tim apatinim, dobroudnim, naivnim ovjekom. Emma tone u strasne snove o drugaijem ivotu; pred njenim oima se u ive slike pretvaraju u sjeanja duboko urezane stranice romantinih pria. Ne uspijevaju ih otjerati ni gotov fanatino anstojanje oko savrenog ureenja vlastita doma, ni majinstvo, a ponajmanje od svega Charles Bovary.

Emma je pobijeena silinom svoje mate, i njome gotovo nasilno gurnuta da pone ivjeti svoj san ona ureuje svoj dom skupocjeno, poput romantinog dvorca, ona se ponaa kao plemkinja i koraa lebdei nad tlom, ona prezire svaku obinost i od ivota trai uzbuenje, zanos i strast. Susree mladog pisara Leona i strasno se zaljubljuje, toliko strasno da osrednji ljepukasti mladi ne uspijeva zadovoljiti Emminu elementarnu e za ljubavlju i rmantikom. Leon odlazi u Pariz, a Emma pronalazi drugog ljubavnika-Rodolpha. On je grub i smion, energiniji od Leona, provokativan kao osoba i kao ljubavnik. Emma se posve zanese, romantini sastanci u prirodi, dugi izleti konjima, trenuci uz treptavu vatru. Emma odluuje prekinuti sa dosadnim branim ivotom i odlutati u avanturu zauvijek; nagovara Rodolpha da je otme, a on u prvi mah i pristaje. Meutim, ubrzo odustaje i alje Emmi kratko pismo u kojem je obavijetava o tome. Emma, sva ustreptala u oekivanju konanog oivljavanja svog djevojakog sna, doivljava gorko razoaranje i potpuni psihiki slom. Charles Bovary se jako brine za zdravlje svoje ene. Ne razumije to se zbiva, pokuava popraviti stvari onoliko koliko mu to doputaju njegove skromne duhovne snage. Brine se za posve zanemareno dijete, pokuava podmiriti dugove ne pitajui se kako su oni nastali, nastoji zabaviti Emmu. Da je sklon uiniti ba sve dokazuje i spremnost da se po Emminoj elji odsele u drugi gradi, da joj, iako su u dugovima, kupi skupu zapregu i plati joj satove klavira. Vodi je u kazalite u Rouen, a tamo sureu Leona. Emma oivljava staru ljubavnu vezu, putuje u Pariz da bi se sastala s Leonom, a svoja sve ea izbivanja iz kue objanjava satovima klavira. Upada u dugove, troei daleko vie od Charlseovih prihoda. Zatim naputa Leona, nezadovoljna ljubavlju koju joj on prua, usporeuje ga s Charlesom gnuajui se u osrednjosti i udei za strau i energijom kojom zrai Rodolph. (Sav ostali svijet bio je za nju izgubljen, bez odreena mjesta i kao da nije ni postojao. to su joj, uostalom, stvari bile blie, to vie su se od njih odvraale njene misli. Sve to ju je neposredno okruivalo, dosadno selo, glupi malograani, osrednji ivot, inilo joj se izuzetkom u svijetu, pukim sluajem, koji ju je drao u svojim okovima, dok se izvan toga kruga protezala unedogled neizmjerna zemlja blaenstva i strasti.) Rodolphu se i vraa, gotovo molei za ljubav i materijalnu pomo. Opet je odbijena i to je baca u novi, dublji pad. Iako okrade Rodolpha, ne uspijeva ndvoljno novca i sprijeiti pljenidbu imetka. Dotjerana do krajnjeg ponienja i potpunog ruenja iluzija i nadanja, Emma upornom tvrdoglavou brani svoj san. Ukrade otrov, ispije ga i umire, prksono pobjegavi od ivota. Radije umrijeti nego priznati poraz, sve je bolje nego priznati istinu da je Emma Bovary ustvari bila mala ljupka provincijalka obuzeta nestvarnim enjama za njoj endostinim ivotom ispunjenim strau, snom i sreom. Charles Bovary, kao i uvijek, pokorno prihvaa svoju sudbinu. Ispraa Emmu na vjeni poinak iskreno unesreen, a onda nastavlja svoj isprazni ivot. ivi oskudno brinui se za dijete, nesretnu i zanemarenu Emminu djevojicu. Uskoro umire ostavljajui za sobom nezbrinutu, malu siroticu. O djelu: ''Gospoa Bovary'' je najpoznatiji Flaubertov roman, na kojem je radio pet godina. Fabula je romana vrlo jednostavna i ne obiluje uzbudljivim dogaajima, ve iznosi povijest ivota mlade Emme Bovary, djevojke koja je odrasla na bogatome seoskome imanju, odgojena u djevojakom internatu, udana za dobra i prostoduna seoskog lijenika Charlesa Bovaryja, s kojim provodi jednolian ivot u malograanskoj sredini provincijskih gradia. Nezadovoljna svojim ivotom, uputa se u dvije strastvene ljubavne avanture i, naputena od oba ljubavnika, konano se ubija. Sadraj djela ima podlogu u istinitom dogaaju. Roman je podijeljen na tri dijela, sva tri s raznih aspekata koncentrirana oko lika glavne junakinje.

BOVARIZAM ''svojstvo drati se drugim nego to ovjek jest'': Lik se Emme Bovary pretvorio u simbol nemone enje osrednjih duhova prema visinama, melankoline volje za junatvom i poezijom u zatvorenoj kuli ugaenih elja, neostvarivih ambicija, zavisti, svagdanje dosade... Emma Bovary rtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obinu domaicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjenog mua. Njezin se svijet, kojeg je tako paljivo sloila od detalja svoje mate, sruio i nestao. I zato, ispijanje je otrova maestralan zavretak sasvim u stilu Emme Bovary.

Roman Madame Bovary ogledalo je i slika ivota jednog senzibilnog i osjeajnog bia koje cijeli svoj ivot i postojanje podreuje svojoj mati, traenju i uivanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o dalekim zemljama, divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da e ivjeti ivotom iz trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom itala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary inio joj se kao ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je eljela pobjei od dosadnog sela , tupoglavih malograana i osrednjosti ivota koji su je okruivali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom branom ivotu poela se gasiti spoznajom da je njezin mu samo prosjean ovjek , ograniena duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i saaljenja te ga je s vremenom poela mrziti. Izgledao joj je kukavan, slab, nitavan, ukratko bijednik u svakom pogledu. Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a budunost je bila jedan mraan hodnik s dobro zakljuanim vratima. Svi dani bili su joj isti, ali ipak u dnu due ona je oekivala neki dogaaj. Kao mornari u nevolji, ona je oajnim pogledom prelazila po pustoi svog ivota traei u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu. Nije znala kakav je to bio sluaj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali e je odvesti i da li je to barka ili brod s tri palube, natovaren sumnjama ili pun blaenstva do prozoria na boku. Ali svako jutro kad bi se probudila, ona se tome nadala tog dana i oslukivala svaki um, naglo ustajala i udila se to ga jo nema; a zatim, pri zalasku sunca sve alosnija, eljela je da bude ve sutranji dan. Uvijek je zamiljala ljubav kao uzdahe na mjeseini, strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve groznice puti i njene ljubavne enje, sve to je bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduia punih cvijea, od postelje na podiju i od svetlucanja dragog kamenja i irita na livrejama. Charles je doslovce oboavao svoju enu (On se nije mogao savladati da neprestano ne dira njen ealj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmijeena, a napola zlovoljno kao to radimo s djetetom koje nam se objesi oko vrata). Ipak njegovi izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju je ljubio samo u odreenim satima. Bila je to jo jedna navika meu ostalima kao kakva unaprijed predviena poslastica poslije monotonog ruka. Bio je dobar ovjek, ak dobroduan i paljiv mui otac, ali sve to nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh. Jednog dana ona zapone ivjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, a ona sama postala je preljubnica. Pokuavala je biti dobra majka, dobra ena, ali taj osjeaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvog zavoljela, no on je ubrzo otiao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha kojemu se i prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve to je ona oduvijek eljela, smion, grub, provokativan i energian i kao nijedan prije on ju je inio sretnom. Iako mu je zbog svoje koketnosti i elegancije te svoje draesne ljepote prirasla srcu, ona je za njega bila samo jo jedna ljubavnica koju je na kraju napustio. Primivi pismo cijeli njezin svijet se je sruio, sva matanja, sve zamislio bijegu i uzbudljivom ivotu razbile suse, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo uspomena. Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova ena. Postala je posluna, bila dobra mati, a jo bolja supruga. itala je poune knjiga, ila u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova ljubav nije bila zaboravljena i oni ubrzo zaponu novu ljubavnu vezu. Emma je opet mrzila mua, zapustila dijete i troila novac koji je malo po malo nestajao. Zapavi u dugove Emma moli za pomo i Leona i Rodolpha. Oba su je iznevjerila i njoj se njezin poloaj ukaza kao kakva provalija.

Citat:(Stajala je kao obamrla, znajui za se samo po kucanju svojih arterija, koje joj se uini kao zagluna muzika koja izlazi iz nje i iri se po cijelom polju. Zemlja pod njenim nogama bila je meka od vode, a brazde su joj se uinile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve

misli koje je imala u glavi izioe joj najedanput u isti mah pred oi kao tisuu iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je hvatati ludilo, ona se uplai i uspije se pribrati, dodue nekako nejasno; jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog uasnog stanja, to jest pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi, osjeala je kako je dua ostavlja kroz tu uspomenu, kao to ranjenici, u samrtnom hropcu, osjeaju kako im ivot odlazi kroz ranu koja krvari.)

Umrla je s Bojim blagoslovom ne mrzei vie nikoga. Charl poslije njezine smrti ostaje nesretan i poraen skromno ivjeti sa svojom malom kerkom Bertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i nita u emu bi pronaao utjehu. Umro je kako je i ivio, neprimjetno i neujno, ostavivi djevojicu samu... Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji savreno slikaju postupke, matanja, ali i sveukupni ivot jedne ene, malograanskog srednjeg obrazovanja, ne ba dobrog ukusa i povrnog talenta koja je samo htjela pobjei od dosade koje se je toliko bojala. Njezina razmiljanja romantina su, njezini susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj ivi okrutna je realnost od koje ona tako oajno eli pobjei . Sam Charl utjelovljenje je svega protiv ega se je ona borila. Svaki njegov korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumniji bijeg. S naturalistikog gledita ona je bila bludnica, ena koja je teila uvijek veim uzbuenjima i strastima, koja je bila gotovo oajna da ih doivi. Njezino samoubojstvo moda je romantino, ali njezina smrt uasava i samog itatelja (Emma se die kao kakav vjetaki oivljen le, raspletene kose, ukoena pogleda, zauena. Stade se smijati uasnim, mahnitim, oajnim smijehom, mislei da vidi grozno lice onog bijednika koje se dizalo u vjenoj tami kao neko strailo). Emma Bovary rtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obinu domaicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjenog mua. Njezin svijet kojeg je tako paljivo sloila od detalja svoje mate sruio se je i nestao. I zato, ispijanje otrova maestralan je zavretak sasvim u stilu Emme Bovary. Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem pokuaju ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su pobjednici. Pieva izjava: Emma Bovary to sam ja! , esto je sluila kao polazna toka u tumaenju tog djela. Ono je shvaeno kao neka vrsta intimne biografije autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog bia; svoje mladenake iluzije, neostvarive enje, sukob izmeu apstraktnih, romantiarskih tenja i prozaine svakidanjice. On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je jedinstvenu sliku kao to mi u stvarnosti vidimo lica i zajedno s njima, u odnosu na njih, predmete, koji ih okruuju. I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska dua zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mate i okrutne stvarnosti.

Kratki sadraj:

U Emmu Rouault, ker seoskog imunog gospodara, nakon povratka iz samostana urulinki gdje ju je otac bio smjestio, zagleda se seoski lijenik iz oblinjeg mjesta, udovac Charles Bovary, koji je doao da izlijei nogu njena oca. Bovary je esto posjeuje i jednog dana odlui da zaprosi njenu ruku. Otac njen na to pristade. Emma, koja se u selu dosaivala i koja je o braku sanjarila zamiljajui da je eka srea, smirenje, ljubav i blaenstvo, o emu je toliko itala u romanima u samostanu, takoer pristade. Ona je mislila da ga ljubi, ali se ubrzo stade dosaivati, pitajui se: Boe, zato sam se udala? Charles, nepokretan, nespretan, dobroudan, iskreno je voli i misli da i ona njega voli. Meutim, ona sanjari o putovanjima, pustolovinama, otmicama i sve se vie i vie otuuje od mua i nezadrljivo ezne za drugim, sretnijim ivotom, Stade zanemarivati i kuu i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona, pisara, s kojim odrava platonsku vezu. Leon kasnije odlazi u Pariz, a Emma uskoro nalazi drugog ljubavnika, Rodolpha, s kojim doivljava svoj prvi pad. Ona se tako zaljubi u Rodolpha da mu predlae da je otme i da pobjegnu. On joj obea, ali kasnije joj pie pismo u kojem odustaje od bijega, i to porazno djeluje na Emmu tako da doivljava slom ivaca. Budui da se dosaivala, mu je radi razonode odvede u kazalite u Ruen, i tamo ona susretne ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s Leonom u hotelu i u meuvremenu ona upada u nove dugove, tako da u njih uvlai i svoga mua (pie pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji duguju to hitnije). Zatim naputa Leona i vraa se ponovo Rodolphu, od kojeg trai da je spasi od duga. Kad on odbija, ona ak okrade svog ljubavnika, ali nita ne pomae jer su je povjeritelji stali plijeniti. Napokon, ne naavi izlaz iz

toga, ona ispija otrov i tako umire kao preljubnica, ta provincijalka, koja je eznula za nedostinim ivotom, traei sreu i zadovoljstvo.

Emma Bovary Emma je odrasla u samostanu, a svijetu snova i mate, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica, progonjenih gospoa to se onesvijeuju u samotnim paviljonima i slinih romantinih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. Izaavi iz samostana i vrativi se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je ekala da ivot pone, da se matanja obistine. Emma je, naprotiv eljela da se vjena u pono, uz buktinje;.. Kada je Charles zaprosi, ona pristaje mislei da ga voli, ali ona je nakon udaje sve prije nego sretna; Charles je za nju tako obian i ljubav kojom je zasiplje vie je gui, nego bilo to ostalo, tu nema ni trunke romantike iz romana, sve je obino i rijei koje joj izgovara. Njen je pak ivot bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema pauina plela potajno svoju mreu po svima kutovima njena srca. Kad je zahvati depresija oni se ak sele u Jonvil-l Abei. Ondje Emma raa, ali curica joj uope ne mijenja raspoloenje iako je voli. Meutim mladi pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim doivljava platonsku vezu, budui da je on plah. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika Rodolphea. No on ju uope na shvaa, ona je njemu jo samo jedna u nizu, obina snovima zanesena provincijalka, malograanka. I, naravno da je on naputa kad ona predloi da pobjegnu to je potpuno slama i ponizuje. Meutim ubrzo obnavlja vezu s Leonom, ali ona se poinje gubiti, ivi u snovima, zaduuje se kod mnogih koji vide njenu zanesenost i kada uvidi da je potpuno propala, da joj dolaze zaplijeniti kuu, a Rodolphe joj ne eli posuditi novac, otruje se. Ali ona i dalje vjeruje uljubav, samo ali to joj nije bila suena. Budui da je dosta neuravnoteena, ona se zanosi svakakvima mislima; jednom se trudi da bude to bolja domaica i majka sve onako kako stoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne donosi eljenu sreu jer ona misli da ljubav dolazi iznenada, s burom i munjama, kao nebeski uragan koji se sputa na ivot, otresa ga, upa volu kao lie i cijelo srce nosi u ponor... a ne zna da su prave ljubavi tune i da se vrlo rijetko dogaaju. Charles je bio iznenaen bjelinom njenih nokata. Oni su bili sjajni, otri pri vrhu, istiji od dijepske bjelokosti i podrezani u obliku badema. Ali joj ruka nije bila lijepa, nije, moda, bila sudovoljno bijela, dok je u lancima bila malko suha; bila je i suvie dugaka bez blagih pregiba na oblinama. Ono to je na njoj bilo lijepo bile su oi; iako su bile smee, izgledale su crne zbog trepavica, i njen pogled padao je na ovjeka slobodno, s nekom prostodunom smjelou. Njen vrat se dizao iz bijela, posuvraenog okovratnika. Dvije crne pole njene kose, koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada, toliko su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom, koji se lako sputao po krivini lubanje; i ostavljajui jedva vidljive une rese, one su se, s valovitim povijanjem prema sljepoonicama, sastavljale pozadi u veliku pundu, to je na seoski ljekar opazio prvi put u svom ivotu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao mukarac kotani lornjon, provuen izmeu dva dugmeta na bluzi.

Charles Bovary Veoma dobar ovjek, prostoduan, ne prevelikih ambicija, slijepo oboava Emmu i kad na kraju sve saznaje istinu o svojoj eni za koju je smatrao da jesavrena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usreio i jer mu ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronala sreu.

Emma i Charles bili su kontrasti: U kazalitu on je pita gledajui jednu scenu: A zato je upita Bovary taj gospodin progoni? Ali je on ne progoni odgovori ona to je njen ljubavnik.

Na poetku romana posveta je Julesu Senardu koji ga je branio na sudu i kojemu je zahvalan to je knjiga izdana.

PRVI DIO

Charlesa Bovarya upoznajemo kad u petnaestoj godini dolazi u kolu gdje ga uenici zavitlavaju zbog nespretnosti i povuenosti. Pisac detaljno opisuje Charlesa: salve smijeha u razredu izaziva njegova smjena kapa i mucavi govor. Zatim upoznajemo porodicu i okolnosti pod kojima je Charles doao u

internat. Otac mu je bivi vojni kompromitirani lijenik, enskar, hvalisavac, ivio je od enina miraza, a majka mu je poklanjala mnogo panje. U dvanaestoj godini ga je kolovao upnik, a poslije godine dana ga poslae u ruensku gimnaziju. Bio je mirne udi, jako se trudio pa je uei napamet zavrio kolu i lijeniki ispit na medicinskoj koli. Majka koja mu je upravljala ivotom, nala mu je i praksu u Tostesu i oenila ga nekom suiavom udovicom od etrdeset i pet godina.

Jedne noi morao je Charles nekom starijem gospodinu namjestiti slomljenu nogu i tako je stigao na imanje Bertaux. Uspjeno je pomogao imunom gospodinu i upoznao lijepu ki Emmu. Otada je Charles sve ee pohodio iu Ronalta, iako je ovaj odavno ozdravio (ni sam ne znajui to mu je tamo ugodno). ena mu je to strano zamjerila (zvala se Heloise), pa ga je uz majinu pomo uspjela natjerati da tamo vie ne odlazi. Ispostavilo se da je imuna udovica bila prezaduena i Charlesovi roditelji su napravili scenu - nedugo zatim Heloisi udari krv na usta dok je suila rublje i padne mrtva.

Charles je zaudo osjetio poboljanje i slobodu. U Bertauxu su ga toplo primili i on se zaljubio do uiju u lijepu Emmu. Stari je sve zapazio i kad je Charles jednom izmucao:"...htio bih vam neto rei ... ia Ronalt...ia Ronalt..." dade mu svoju ki. Imanje mu je kopnilo, nije imao novaca i elio je zbrinuti ker. Svadba je dogovorena bez pompe i strasti. Charles nije bio duhovit ovjek i nije se istakao za vrijeme svadbe. "Zato je sutradan izgledao potpuno drugi ovjek. Prije bi se moglo misliti da je on ona djevica od sino, dok nevjesta nije pokazivala nita, po emu bi se moglo neto naslutiti."

ivjeli su u Tostesu. Ispoetka se Emma trudila oko kue, ureivala je stan, a on je lijeio ljude, putao im krv i uivao u novosteenoj idili (neprestano je dodirivao njezin ealj, prstenje, rubac..). "..nizao bi joj sitne poljupce na golu ruku od ramena do vrha prstiju, ona bi ga tada odgurnula, napola nasmijeena, napola nestrpljiva, kao to radimo s djetetom kad nam se objesi o vrat."

Prije no to se udala, ona je mislila da osjea ljubav u sebi, ali kako srea, koja bi se morala roditi iz te ljubavi nije dola, ona je mislila da se moda prevarila. I Emma je nastojala doznati to u ivotu znae rijei ljubav, srea, zanos, koje su joj se u knjigama inile tako lijepe. Kad je imala esnaest godina bila je u samostanu, ali je previe matala, itala ljubavne romane, pa ju je otac izvukao iz samostana. No u novom ivotu osjeala je samo tjeskobu i nije mogla ni zamisliti "da je taj mir u kojem je ivjela - ona srea o kojoj je negda sanjala."

Charles bi zadovoljno stigao kui u deset naveer, veerao i zaspao hrui. Ona mu je u vrtu recitirala strastvene stihove na mjeseini, pjevala mu uzdiui sjetne pjesme, ali nije izazvala strast u njegovu srcu - uvjerila se da u njegovoj ljubavi nema nita izvanredno. "Boe moj zato sam se udala?"

Jednom se zbilo da su pozvani u Vanbyessard k markizu d'Andervvilers i svojom su koijom otili do dvorca. Na primanju,veeri i balu osjetila je Emma rasko i ljepotu ivota koji ju je opinio. Uivala je u sjaju promatrajui modu i pleui plesove, pogotovo sa zgodnim vikontom, dok se Charles dosaivao potpuno neprilagoen sredini. Kad je rekao da bi zaplesao Emma mu je odgovorila da ne bude smjean jer bi mu se vjerovatno svi smijali i nije mu dala da ju poljubi jer joj guva haljinu. Na povratku kui dugo je gledala kroz prozor u no - uspomena na ples dugo je ivjela u njoj (stalno je gledala vikontovu kutiju za cigarete koju su nali). Matala je o Parizu, kupila je ak i plan Pariza i zamiljala ulice.

Charles je uivao, bio je dobrog zdravlja, a Emmi je bilo nesnosno. Jednom je Charlesa neki lijenik ponizio pred bolesnikom, a Charles se nije branio - Emmi je to bilo strano. "Kakav bijednik" - grizla je usne. Emma stalno oajava nad sobom i sudbinom. "Meutim, u dnu svoje due ona je oekivala neki dogaaj. Poput mornara u velikoj pogibelji kruila je oajnim pogledom po samoi svog ivota traei u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj magli na obzorju."

Zapustila je kuanstvo i sviranje klavira. emu? Zdravlje joj je oslabilo i srce je ponekad jae lupalo. Lijenik je dijagnosticirao poremeaj na psihikoj bazi. Charles promjeni radno mjesto - otili su u Neufshatel. Kad je raspremala ladicu, ubola se nasvadbeni buketi, sav pohaban i ut, bacila ga je u vatru i promatrala kako polako nestaje u pepelu. Simbolinost unitenog buketa vezana je za propadanje Emmina braka. U to vrijeme je zatrudnjela.

Flaubert detaljno opisuje prostor, unutranji i vanjski, izgled svojih likova i zadrava se na neobinim pojedinostima. Pokazuje smisao za humor. Fino nijansiranim pripovjedanjem autor iskazuje tankoutnost za vane trenutke u prii - kad Charles odlazi nehotice grudima dotie lea Emme koja se nagnula nad njim da dohvati bi s poda, ona se sva zacrvenjela i to je njihov prvi kontakt. Flauber odlino pozna karakter ene, to najvie dolazi do izraaja u odlinim opisima Emminih psihikih stanja, razmiljanjima i previranjima. On je svoju junakinju prvenstveno psiholoki karakterizirao. Pisac u romanu ne staje na stranu nikog, nikog ne okrivljuje samo iznosi realne podatke i odlino opisuje.

DRUGI DIO

Preselili su u Younville, malo neugledno mjesto. Sumjetani su ljekarnik Homais koji se ulizuje Charlesu i ga Lefrancois, gazdarica gostionice Zlatni lav. Stalni gost gostionice je dvadesetogodinji pisar (odvjetniki pripravnik) Leon s kojim se Emma zbliava jer su im slini ukusi, sklonost matanju i interes za umjetnost. Raa se ljubav koju ne pokazuju otvoreno zbog Leonova stida i Emmina straha. Iako je prieljkivala sina, Emma rodi djevojicu Berthe. Imala je tada trideset godina. Charles nije nita primjeivao i Emma ga je doivljavala kao zapreku njezinoj srei. Emma je u svojoj mladia, inae prosjenog, doivljavala kao savrenstvo. "Meutim je ona u dui bila puna pouda, gnjeva i mrnje." Patila je i plakala pa kad joj jednom slukinja Felicite ispria priicu o djevojci koja je uasno patila, imala napadaje i mravila - oito zbog neiskustva i elje za putenom ljubavi, Emma joj odgovori: "Ali meni, meni je to dolo tek poslije udaje." Pokuala je upniku otvoriti duu ali je poboni ovjek nije shvatio. Neiskusni Leon se bojao iskazati ljubav eni za koju je vjerovao kako nita ne osjea za njega pa je odluio odseliti u Pariz. Emma je bila oajna.

Jednom neki bogata (trideset i etiri godine star) Rodolphe Boulanger dovede slugu da mu Charles pusti krv. Naoiti mukarac odmah iskusnim okom zapazi lijepu enu i odlui je osvojiti. Za vrijeme skuptine poljoprivrednika u Yonvillu, Rodolphe neenja s oblinjeg imanja gdje je kupio dvorac armira Emmu, koja nakon kraeg kolebanja zavoli Rodolpha. Charles nehotice potakne njihovo zbliavanje kad ih nagovori da pou na jahanje to e Emmi poboljati krhko zdravlje. Ve na prvom jahanju u umi Emma mu se poda. "Tada se sjeti junakinja iz romana koje bijae itala. Ona kao da je sama postala sastavni dio tih matanja i ostvarila dugi san svoje mladosti promatrajui sebe u onom liku ljubavnice, za kojim je negda toliko udila." Postupno su se viali sve ee, a ona je i sama zorom odlazila k njemu emu se Rodolphe protivio. Vie nije mislila na Leona. Rodolphe je u poetku bio slatkorijeiv, ali se postupno hladio i polako postao ravnoduan. Smetalo mu je to mu je ona poklanjala tabakere, rupce...

Charles je pokuao epavom Hippolytu operirati nogu, no sve je zavrilo da je neki lijenik nesretniku morao amputirati nogu kako bi mu spasio ivot. Emmi se mu jo vie zgadio, ak joj se i ki uini neobino runom.

Rodolphe kome se Emma potpuno posvetila u svojoj racionalnosti, uivao je u putenoj ljubavi i uicima pa od Emme stvori svojom bezobzirnou "posluno, privreno i pokvareno stvorenje". Ipak opijala ga je njena predanost. Potpirivao je njezin plan za zajednikim bijegom. Ali uoi samog bijega razmiljao je: "Pa najposlije, ne mogu ja ostaviti svoj dom i jo k tomu navui sebi na vrat brigu za dijete!" Napisao joj je oprotajno pismo i poslao joj s koaricom bresaka. Emma je bila oajna i skoro skoila s prozora. Kad je ugledala Rodolphovu koiju kako prolazi pala je u nesvijest. Legla je u krevet i etrdeset i tri dana je Charles bio uz njezinu postelju. Charles je imao i novanih briga: Emma je uzimala odjeu od trgovca Lheurexa, a ovaj je sad traio isplatu, Charles je takoer od njega posudio 1000 franaka uz godinju kamatu. Emma se sporo oporavljala, jednom se naglo okrenula vjeri, ali zakratko. Sa svekrvom se i dalje nije slagala. Charles odlui da ode s Emmom u Rouen u kazalite gdje je nastupao slavni pjeva Lagardy u Lucii de Lamermoor. Za vrijeme opere u kojoj je Emma uivala u kazalinoj raskoi, proivljavala je u ljubavnom libretu svoju traginu ljubav, pa je u jednom trenutku tiho kriknula. Charles je u pauzi poao po pie i nespretno zalio jednu damu. No, sreo je Leona i doveo ga u njihovu lou. Leon je osjetio trenutak i uspio nagovoriti Charlesa da ostavi Emmu u Rouenu jer se daje jo jedna predstava s Legardyem.

TREI DIO

Leon je nakon tri godine studija iskusniji i otovreniji, iako bi pred Pariankom ustuknuo, pred seoskom damom je sigurniji. "Ema mu priznade da je voljela drugog, on ne ree da je bijae zaboravio." Nakon

kraeg sustezanja dogovorili su se za sastanak u katedrali. Crkveni uvar ih je davio znamenitostima, a Emma se nikako nije mogla odluiti to e s Leonom. No eljna uzbuenja i strasti, ue s Leonom u koiju iz koje nisu izlazili cijelo popodne jer Leon nije dozvolio koijau da stane, a ljudi su se udili koiji - "zatvorena vie nego kakva grobnica i ljuljajui se kako kakva laa." Samo je jedna ruka bacila komadie papira: oprotajnog pisma koje je mislila dati Leonu.

Trgovac Lheureux je traio svoj novac, pa je Charles odluio poslati Emmu ponovo u Rouen da se savjetuje s Leom, ostala je tri dana. I ona je dobila punomo na muevljevu mirovinu. Od silne poude Emma smisli kako e se nalaziti s ljubavnikom: nagovorila je mua da joj plaa satove klavira i tako je etvrtkom odlazila u Rouen. "Poslije mjesec dana svi su ak tvrdili da je znatno napredovala." Charles nije sluti nita, ak se upitao zato profesor Lempereur ne poznaje Emmu, nato mu Emma odgovori da u Rouenu ima mnotvo gospoa s tim prezimenom.

Dugovi se gomilaju i trgovac izmami od Emme prodaju zemljita ispod cijene bez mueva znanja. I dalje je opskrbljivao Emminu garderobu i njihovo ljubavno gnijezdo. "Ona je postala razdraljiva, nezasitna u putenim uicima i razbludna, etala se s njim uzdignute glave, ne bojei se kako je govorila, da e izgubiti dobar glas." Traila je od njega da pusti bradicu, da joj pie stihove. "U svemu se ravnao prema njenom ukusu, on je bio njezina ljubavnica vie no to je ona bila njegova."Ubrzo Emma dobiva sudski poziv da plati dugove. Ovaj put pomogla joj je svekrva, no Emma se ponovo zaduila. No slast preljuba se polako topila, polako su dosadili jedno drugom. "Ema je nalazila i u preljubu sve bljutavosti braka."

Napokon je morala vratiti sve dugove, 8000 franaka u roku 24 sata. Potrala je trgovcu no on joj je posprdno odgovarao. Sudski zapisniar je popisao sve stvari u kui, ni tada nije nita rekla muu. Zatraila je pomo od Leona, no ovaj je bio bespomoan. Obeao je da e pokuati, ali ako se ne vrati za tri sata... onda nije mogao nita uiniti. Oajno je traila pomo. Znala je da e Charles kad dozna samo plakati. "Da, on e mi oprostiti, on, kome ja ne bih mogla oprostiti, to me je upoznao da mi ponudi itav milijun... Nikada! Nikada!" Sjetila se i Rodolpha (jer se Leon nije vie pojavljvao). Skupila je hrabrost i otila do dvorca gazei svoje dostojanstvo. On je isprva uzbueno privine u zagrljaj. "Ja te ljubim, oprosti mi, uvijek u te ljubiti... to ti je? Reci mi!" No kad ona zatrai novac, Rodolphe ju hladno odbije iznenaen, jer je i sam bio u novanoj neprilici. "A ja bih ti sve bila dala... " Emma izae. Zidovi su se ljuljali.

Bijae no. Vraala se kui. "Tada joj iskrsne nezin poloaj kao kakav ponor."

Ue u ljekarnu i nagovori Justina koji je bio lud zanjom, da je pusti u zabranjenu prostoriju i pred njim proguta aku bijelog praka (otrova za takore). Vrati se u kuu u kojoj je Charles plakao. Napie mu pismo (sutra e ga proitati). Poeli su bolovi u elucu. Charles je poeo itati pismo: "Ne optuujte nikoga..." Poeo je vikati: "Upomo!" Poela je povraati krv i vikati. Isprali su joj eludac, ali uzalud. Konano se pojavio i uveni lijenik Lariviere (pojava kakvog boga ne bi izazvala vee uzbuenje), no on je ustvrdio da se vie nita ne moe uiniti. Homais je pozvao lijenika na punjene svinjske noge priajui mu o svojim zdravstvenim pokuajima. upnik je dao Emmi posljednju pomast i dok se tiho molio nad njom, u sobu dopre recitiranje: "esto topao i prekrasan dan. Budi u djevojci ljubavni san." Emma se uspravi u postelji, "Slijepac"... krikne, poe se smijati luakim smijehom, obori je gr na jastuke. "Svi pristupie - Emme vie nije bilo."

Charles je jako patio i htio je da sprovod bude romantian i da je sahrane u vjenanoj haljini. Homais (filozof) se prepirao sa upnikom o vjeri i moralu, Felicite je plakala. Doao je i stari Ronalt i onesvijestio se kad je vidio crni pokrov na Emminim vratima. Charles je nariui zagazio u raku s lijesom - jedva su ga odvukli.

Rodolphe, koji je za razonodu cijeli dan lutao umom, spavao je mirno u svom dvorcu, a i Leon je, tamo u Rouenu takoer spavao... Ali bio je netko, tko je u to doba bio budan. Na grobu izmeu jela plakao je Justin. Charlesa su obavijestili da se Leon eni. U estitki Charles mu je napisao: "Kako bi se moja jadna ena veselila." Otkrio je jedno pismo i stade sumnjati, no da bi se sviao Emmi (kao da je iva) stade se ravnati po njezinu ukusu - lakirane izme, kravate, brii.. "Ona ga je kvarila i s one strane groba." No kad je Charles otvorio tajni pretinac i otkrio pisma i Rodolphovu sliku, postao je strano potiten. Jednom je sreo Rodolpha i priali su, u asu ga je grubo pogledao, ali se smirio i rekao: "Ne, ne srdim se na vas. Kriva je SUDBINA!"

Sutradan je u sjenici umro - pronala ga je Berthe koja je pomislila da je zaspao, pa ga je gurnula. Pao je na zemlju. Kad je sve rasprodano, ostalo je 12 franaka. Berthe je uvala baka koja je ubrzo umrla, a kako je ia Ronalt bio oduzet, malu je uzela siromana tetka iz predionice pamuka.

Ljekarnik Homais je od Charlesove smrti onemoguio ve tri lijenika u Yonvillu. "On ima golemu klijentelu, vlasti ga tede, a javno ga miljenje titi. Nedavno je dobio kri Legije asti."

PRVI DIO Radnja zapoinje s Charlesom Bovaryem kao djeakom, nespretnim i nesnalaljivim uenikom, koji unato svemu tome u svome ivotu uspije doi do titule lijenikog pomonika s pravom lijeenja. eni se postarijom udovicom koja brzo umire i ne ostavlja mu prevelik imetak, iako se upravo zbog toga njome i oenio. Dok mu je ena jo bila iva, Charles upoznaje Emmu Rouault jer je dolazio lijeiti njezinog oca na selo. Bila je drukija, zato se zaljubio u nju i uskoro ju i zaprosio i oenio. Emma se, meutim, udala iz krivih razloga selo joj je bilo dosadno, a Charles joj se uinio kao zgodna prilika za bijeg. Mislila je da e srea doi sama od sebe, ali to se nikada nije dogodilo. Postaje ogorena i brakom i ivotom u Tostesu. Charles, s druge strane, uvijek jednako voli Emmu i ne primjeuje koliko je ona nezadovoljna. Ona poinje mrziti njegovu sreu, ispod prividnog mira u njoj bujaju bijes i udnja za drukijim ivotom. Zaputa kuu i mua, naposlijetku se razboli i Charles se zbog njezinog zdravlja odlui na selidbu iz Tostesa. Kada su odlazili, Emma je bila trudna. DRUGI DIO Dolaze u Yonville, zaputen pokrajinski gradi. Odmah prvu veer upoznaju Lona koji svojom pojavom i interesima u Emminim oima postaje idealni mukarac, a s time Charles sve dublje tone. Emma poinje gajiti osjeaje prema njemu. U to je vrijeme i rodila djevojicu Berthe, koju daje dojilji. Rastrgana je - izvana i prema drugima je draga i pristojna, ali ne moe se rijeiti mrnje i nemira u dui. Htjela je potraiti pomo kod upnika, ali on je tome nedorastao i zato ona odlazi. Lone odlazi u Pariz jer vie ne eli ekati da mu Emma uzvrati ljubav. Ona ostaje nesretna, ali ne zadugo jer se u njihovom ivotu pojavljuje bogati posjednik Rudolphe Boulanger. On zamjeuje Emmu i shvati da e ju vrlo lako osvojiti, to se i dogodi. Postaju ljubavnici, ak planiraju zajedno pobjei, ali to se naravno ne dogodi jer je on Emmu zapravo samo htio iskoristiti i nikada zbog nje ne bi naruio vlastiti ugled, a niti bi se vezao za cijeli ivot. Nakon to je ostavljena i od njega, pomilja na samoubojstvo, ali ga ipak ne poini. Slomljena je, zapada u teke i duge psihike krize. Uz sve ovo, napravila je ogromne dugove koji sada dolaze na naplatu. Kada je ozdravila, odlazi s Charlesom u kazalite u Rouen gdje nakon tri godine sree Lona. TREI DIO Ona ostaje u Rouenu s Lonom, a Charles putuje kui. Postaju ljubavnici. Tada Emmin ivot postaje mrea lai koje su vodile jednom cilju sastancima s Lonom. U to vrijeme nagovori Charlesa da joj omogui punomo nad njihovom imovinom, na to on pristaje. Tako se jo vie zaplitala u lihvarovu mreu, pravila sve vee dugove i sve ih vie odgaala. Zbog toga dolazi do pljenidbe i prodaje svih njihovih pokretnina. Emma ne eli da se to dogodi, moli za pomo sve koje poznaje, ali svi oni ju odbijaju. Lon se uplaio i pobjegao, ponovno ju ostavljajui. Jedini izlaz za Emmu bila je smrt. Proguta arsen i u sljedeih nekoliko sati umre. Charles pati, povlai se u sebe, kao da vie ne ivi. U kui pronalazi ljubavna pisma koja je Emma primala od svojih ljubavnika. Za sve krivi sudbinu. Umire.

Gustave Flaubert - francuski romanopisac, tvorac psiholokoga realizma - u mladosti je pisao romantiarskim stilom, ali se na nagovor prijatelja okree suvremenim temama i realistikoj metodi pisanja: 1.smatra da u knjievnosti nema nedostojnih tema, odnosno da je u knjievnostivaniji stil nego tema (za temu romanam uzima dogaaj iz novina)2.zalae se za roman koji e

prikazivati protjecanje ivota u svim njegovim pojavnostima3 . p r i k a zu j e p s i h o l o k u a n a l i zu k a r a k t e r a - roman objavljen 1857. godine zbog njega je Flaubert zavrio na sudu jer se smatralo da je, razotkrivajui ivot jedne preljubnice, povrijedio drutveni moral toga doba (ipak, odvjetnik ga je uspjeno obranio)- predstavlja vrhunac francuskoga realistikog romana, a istodobno najavljuje nove knjievne pravce: naturalizam i modernizam- realistika obiljeja:1. graa: stvarni suvremeni dogaaj (iz novina)2. knjievna vrsta: roman3. fabula je linearna i jednostavna: prikazuje protjecanje ivota u francuskoj provinciji (selo Bertaux, gradii Tostes i Yonville,grad Rouen) IPAK, u prvom planu nije fabula, nego lik Emme Bovary tematika drutvena: slika malograanske sredine u kojoj veina likova ivi utopljena u svakodnevicu, bez znaajnihdogaaja i uzbuenja Flaubert kritiki prikazuje likove kao tipine predstavnike te sredine, uglavnom su to prosjene, osrednje osobe, bez ideala i snova, tzv. mediokriteti npr. Emmin mu Charles Bovary provincijski lijenik bez ambicija, obian, prosjean ovjek, voli svoju enu,ali nije sposoban za velike rijei ni uzviene misli (TIP provincijalca)Homais - astohlepni ljekarnik (TIP malograanina)Lheurex trgovac (TIP lihvara) psiholoka: u liku Emme Bovary prikazuje se psiholoki svijet pojedinca koji se izdvaja iz svoje okoline(Flaubert je tvorac PSIHOLOKOG REALIZMA)5. glavni lik: Emma Bovary oblikovana je socijalno-psiholokom karakterizacijom: iz bogate je seoske obitelji, ivi u provinciji,udaje se za lokalnog lijenika i raa ker Bertu ALI u njezinu karakteru postoje i romantiarske crte: kolovala se usamostanu urulinki gdje je potajno itala zabranjene sentimentalne romane, mata o idealnoj ljubavi, od braka oekujeostvarenje romantinih snova i spas od monotonije nakon udaje osjea razoaranje Boe moj, zato sam se udala? prostoduni Charles misli da mu je ljubav uzvraena, a Emma ezne za uzbuenjima kakve je upoznala u romanima nakon plesa u dvorcu markiza d'Andervilliersa gui je jednolinost branoga ivota, osjea dosadu, postaje nezadovoljna svoje tenje Emma pokuava ostvariti u vanbranim vezama (ljubavnici Leone i Rodolphe) i u materijalnim uitcima,nakon ega proivljava psihike krize (osjea kajanje) na kraju doivljava financijski, psihiki i moralni slom te ini samoubojstvo (otruje se arsenom)6. kompozicija romana uvjetovana je proivljavanjima glavne junakinje i strukturirana je poput triptiha: Iekivanje, Iskustvo, Razoaranje pripovjeda

je autorski, sveznajui, s naglaenim kritiki odnosom:a) kritika malograanskog, mediokritetskog drutva koje ubija sve to se nastoji izdii iznad prosjene osrednjosti b) kritika prosjenih pojedinaca koji misle da su stvoreni za neku uzvienu sudbinuBOVARIZAM = nemona enja osrednjih duhova prema visinama= ovjekova sklonost da smatra kako je roen za neto bolje, vie od onoga to mu je sudbina namijenila odstupanje od realizma: esto se dogaaji prikazuju iz Emmine perspektive (tehnikom unutarnjeg monologa ioblikovanjem subjektivnog vremena) = moderno obiljeje Emmin tragini kraj opisan je -realistiki (Emma je rtva vlastitih iluzija, odnosno nesklada izmeu zbilje i snova) - naturalistiki (runi prizori umiranja) -romantiki (smrt kao konaan bijeg u nepoznat, uzbudljiv, idealan svijet slobode) - modernistiki (lik slijepca, kojega Emma uje iz smrtne postelje, simbolizira njezine zablude) Sudski proces romanu i piscu Flaubert se dogovorio s Du Campom, urednikom asopisa "Revue de Paris" da e roman objaviti u ovoj reviji u est nastavaka. Prvi dio pojavljuje se 1. listopada 1856. i pisac prodaje pravo na tiskanje romana u knjizi izdavau Michelu Levyju. Krajem godine dolazi do prvih glasina da e asopis biti sudski progonjen zbog nemoralnosti romana. Javno miljenje je podijeljeno. Takvi procesi u to vrijeme nisu bili nikakva sluajnost a niti rijetkost. Ubrzo na optueniku klupu sjeda i Baudelaire zbog zbirke pjesama 'Cvijee zla". Rasprava je odrana 29. sijenja a krajnji rezultat je oslobadanje optube. To je uinilo izvanrednu reklamu romanu ali sam pisac nije bio zadovoljan. Javni tuilac napao je djelo zbog nemoralnosti, lascivnosti pojedinih prizora (prizor u koiji), poetiziranje brakolomstva, sirovost realistikih detalja. Kritika u poetku nije bila povoljna jer su kritiari osudivali temu, nedostatak kompozicije, sporost ritma, trivijalnost te pogotovo pievu ravnodunost. Vrlo pozitivno o djelu je rekao Sainte-Beuve koji hvali kompoziciju, vjerodostojnost, tonost opaanja i stil romana iako ali to su sva lica antipatina i to nema nita utjenoga u romanu. Jo prije nego to ga zahvaaju otre kritike njegova realizma, Flaubert govori: "Vjeruju da sam zaljubljen u stvarnost, ali ja je mrzim; iz mrnje prema realizmu poeo sam pisati taj roman. Ali ja nita manje ne mrzim ni lanu idealnost graanske duhovnosti i akademske knjievnosti." Emma, kao i Don Quijote, nedune su rtve jednog prevladanog pogleda na svijet s kojim pisac obraunava ba zato to mu je i sam sklon