NIVES

KAVURIĆ

KURTOVIĆ

Nives Kavurić-Kurtović rođena je 1938. godine u Zagrebu gdje je 1962. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u klasi profesora F. Baće. Od 1962. do 1967. bila je suradnica u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića, a od 1971. do 1994. članica Galerije Forum.Do 1983. djeluje kao profesionalna umjetnica, a zatim kao profesorica na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Godine 2007. dobila je titulu profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Za redovitu članicu HAZU izabrana je 1997. te je time postala prva akademkinja.Djela velike umjetnice Nives Kavurić-Kurtović nalaze se u mnogim privat-nim i javnim zbirkama u zemlji i inozemstvu gdje je održala više od stotinu samostalnih izložbi i preko tisuću skupnih.Za svoje stvaralaštvo dobila je mnoga priznanja i nagrade, među koji-ma 1967. prvu nagradu u Parizu na 5. Biennalu mladih, 1973. godišnju

nagradu Josip Račić, 1982. u Rijeci Grand prix na 8. međunarodnoj izložbi originalnog crteža, 1990. u Zagrebu prvu nagradu za slikarstvo na 25. zagrebačkom salonu, 1996. godine Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u umjetnosti, 2003. nagradu Hrvatskog društva likovnih umjet-nika za životno djelo te 2004. nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.Preminula je 30. listopada 2016. godine.

GALERIJA SV. KRŠEVANA ŠIBENIK21.ožujka - 7. travnja 2017.

Nakladnik: Galerija sv. Krševana Šibenik • Za nakladnika: Antonija Modrušan • Tekst:Margarita Sveštarov Šimat • Oblikovanje kataloga: Valentino Dražić-Celić • Fotografi-je: Valentino Dražić-Celić • Lektura: Sunčica Modrušan • Postav izložbe: Margarita Sveštarov Šimat, Pavao Roca, Antonija Modrušan • Grafička priprema i tisak: Dizajner-ski obrt “Job & Fun”, Knin • Naklada: 200 kom

Prostirke Povjerenja(Iz ciklusa Prostirke za snove bez spavača i Bolne rav-noteže)

Zaključujući tekst retrospektive djela Nives Kavurić-Kurtović 2016. godine, u posljednji sam ga čas naslovila njezinim vlastitim riječima: „Nadvikana uvijek, ali uvjerena nikad.“ Jednom od onih iskličnih i uskličnih premosnica, koje je ispisivala na svojim crtežima i slikama govoreći kako je sve urađeno ustvari autografija. Stvarala je gestom un-utrašnjeg bića, ulažući vlastiti dah u tijelo svoje umjetno-sti. U upitanosti i sumnjama. Zureći u nekazivo jer kazivo, njegova buka i brbljivost, nisu za lucidnost njezina uvida bili dovoljno uvjerljivi. Čitav opus Nives Kavurić-Kurtović ustvari je nedjeljiv. Kronologije ciklusa, u čijem je središtu antropomorfno biće, prepleću se ne razgraničavajući mi-jene rukopisa i motiva već ih pretapajući. Okviri ne označa-vaju granice prizora i zbivanja jer se ona nastavljaju u beskonačnom i bestežinskom. Godine 1982, u opusu Nives Kavurić-Kurtović pojavljuju se začudne i divotne Prostirke. Mitska i gotovo „sakralna“ svečanost njihove slike ispunje-na je suosjećanjem prema svemu što je ljudsko. Prostirke Za snove bez spavača i Bolne Ravnoteže nisu slučajno gotovo istovremene sa rolama ili rotulusima Rolade živl-jenja koje čine beskrajni i linearni panoptički niz slika tije-ka života i njegove smrtnosti. Prostirke su međutim upravo suprotnost linearnog i nesmiljenog tijeka ljudskog usuda u rolama. Naslikane su na opuštenu, nezategnutu platnu, s namjerom da lebde i odmaknute su od bilo kakvog os-lonca - kao plahte i zasloni, zastave i crkveni barjaci - kako bih ih strujanje zraka navelo da dišu, da se nabiru i lelujaju dok im vertikalni obris kadra i proporcije pridaju sublim-nost oltarne pale. Kao da pripadaju vremenu sabiranja od nesanice i posvećeni su - na pustinjskoj i ravnodušnoj pod-lozi platna – jednom osobitom tankoćutnošću raspoložen-ja, punoćom boje i tonova, crtežom i modelacijama koje čvršće prianjaju uz oblike, slikarskim precioznostima i ne-koj osobitoj ornamentalnoj gesti. Kao da svojim oblikom, postavom, konceptom sirene, arkanđeli, letači, ljubavnici i velike tuge mitskih, krilatih i čovjekolikih bića - smrtnika i besmrtnika – nastaju drukčije. U osobitoj razgaljenosti i ljubavi prema njima i prema slici. Izvan dvojbe, na razini su gigantiziranih simbola i amblema jednoga gotičkoga tezaurusa mitoloških i ljudskih antropomorfija, iznjedrenih u imaginaciji i fantazmama umjetnice koja je u traženju odgovora i pitanja, uvijek ponirala u arhe (arkhé) u po-drijetlo i na izvor osjećaja i osjetilnosti. „Ja sam Arhaika“ reći će jednom Nives Kavurić-Kurtović koja je zato s takvom lakoćom razgrtala slojeve nesvjesnog i zajedničkog.

Margarita Sveštarov Šimat

05. ožujka 2017.

MATS OF CONFIDENCE(From the cycles Mats to Dreams on with No Sleepers and Painful Balances)

While completing a retrospective of Nives Kavurić-Kurtović in 2016 I used her own words to pick a last-minute title for it: “I get shouted out constantly but I never get convinced.” This is one of those em-phatic and exclamatory bypasses she used to depict in her drawings and paintings when she claimed that everything done was, in fact, autography. She created with the gesture of her inner being while gifting the body of her art with her own breath – burdened with questions and doubts. She stared at the unverbalised because the verbalised, its noise and loquacity were not convincing enough for the lucidity of her insight. The whole Nives Kavurić-Kurtović’s oeuvre is definitely indivisible. The chronologies of the cycles that are focused on the anthropomorphic being are intertwined while blending the changes of styles and subject matters together rather than dividing them. Frames do not define the boundaries of scenes and events be-cause they continue to exist within the world of infinity and weight-lessness. In 1982 wondrous and amazing Mats to Dreams on ap-peared as part of Nives Kavurić-Kurtović’s oeuvre. A kind of mythical and almost sacral solemnity of their images is filled with compassion for what can be viewed as human. It is not a mere coincidence that the Mats to Dream on with No Sleepers and Painful Balances are almost contemporaneous with the rolls and rotuli from the Roll of Liv-ing, which provide an endless and linear panoptic series of images depicting the course of life and its mortality. The mats are, however, the opposite of the linear and ruthless course of the human fate in rolls. They are painted on a loose, slack canvas to be able to float, without support of any kind – like sheets and screens, flags and church banners – so that the airflow can make them breathe, ripple and sway with the vertical outline frame and proportions attributing the sublimity of an altarpiece to them. As though they belonged to the time necessary to get over insomnia; they seem sacred on the desert and impassive surface of canvas due to a particular delicacy of spirits, fullness of colour and tones, drawings and types of model-ling that adhere to forms more firmly, painterly preciousness and dis-tinctive ornamental gesture. As though the mermaids, archangels, fly-ers, lovers and immense sorrow of mythical winged and human-like creatures – both mortal and immortal – were created differently, due to their form, configuration and concept. In an atmosphere of sheer delight and love for them and for the painting. They act, beyond any doubt, as giganticised symbols and emblems of a Gothic thesaurus of mythological and human anthropomorphic beings that are pro-duced in the imagination and fantasies of the artist, who always pondered over the arkhe, the origin and source of senses and sensi-tivity while in search of answers and questions. I am from the Archae-an, Nives Kavurić-Kurtović once said, which explains why she used to turn over with ease the layers of the unconscious and collective.

Margarita Sveštarov Šimat

5th March 2017