From, Hornaj i Saliven.doc

7/27/2019 From, Hornaj i Saliven.doc

1/28

SEMINARSKI RAD IZ PSIHOLOGIJA

NEOPSIHOANALITIKE TEORIJELINOSTI

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/http://www.besplatniseminarskiradovi.com/


2/28

Najpoznatiji predstavnici tzv neoanalitike kole su: Adler, From, Hornaj i Saliven.

ERIH FROM

Erih From je roen 1900. godine u Frankfurtu, Njemaka. Studirao je psihologiju,filozofiju i sociologiju na univerzitetima u Hajdelbergu., Frankfurtu i Minhenu. Poslijeodbrane doktorata na Hajdelbergu, 1922. godine, bio je na psihoanalitikoj praksi uMinhenu i na uvenom Berlinskom psihoanalitikom institutu. Preao je u SAD 1933.

godine kao predava na ikakom psihoanalitikom institutu, a zatim je otvorio iprivatnu praksu u Njujorku. Predavao je na veem broju univerziteta po SAD i uMeksiku. From je umro 18. marta 1980. godine u vajcarskom gradu Lokarnu, e je ivioposlednjih godina ivota.

Njegove knjige nijesu privukle samo panju strunjaka iz oblasti psihologije, sociologije,filozofije i teologije, nego i ire italake publike. Inspiraciju za pisanje je nalazio u svombogatom poznavanju istorije, sociologije, knjievnosti i filozofije.

Na Froma su snano uticala djela Karla Marksa, a naroito jedan od njegovih ranihradova, Ekonomsko-filozofski rukopisi, koji je nastao 1844, a koji je From uvrstio usvoju knjigu Marksovo shvatanje ovjeka (1961). U S onu stranu okova iluzija(1962), From poredi Frojdove i Marksove ideje, zapaajui neslaganja meu njima, uelji da uspostavi sintezu ova dva mislioca. From smatra Marksa temeljnijim misliocemod Frojda i koristi se psihoanalizom samo da bi popunio praznine kod Marksa. On jenapisao (1959) vrlo kritiku, ak poleminu, analizu Frojdove linosti i njegovog uticaja,dok je, nasuprot tome, o Marksu napisao isti hvalospjev (1961). Mada ne bi bilopogreno nazvati Froma marksistikim teoretiarem linosti, on lino vie voli oznakudijalektiki humanista.

Sutinska tema svih Fromovih tekstova je da se ovjek osjea usamljeno i izolovanozbog toga to je odvojen od prirode i drugih ljudi. Momenat izolacije ne moe se nai nikod jedne druge ivotinjske vrste; to je specifino ljudska situacija po kojoj se ovjekizdvaja od ostalih vrsta. Dijete, na primjer, stie slobodu od prvobitnih veza sa svojimroditeljima, a posledica toga je da se osjea izolovano i bespomono. Rob konano izboriza sebe slobodu, da bi se naao preputen sam sebi u preteno neprijateljskom svijetu.Kao rob je pripadao nekome i imao osjeanje povezanosti sa svijetom oko sebe i drugimljudima, iako nije bio slobodan. U svojoj knjizi Bjekstvo od slobode (1941), Fromrazvija tezu da je ovjek, kako je sticao sve veu slobodu kroz istoriju, postajao sve


3/28

usamljeniji u isto vrijeme. Sloboda tako postaje neto negativno od ega ovjek pokuavada pobjegne.

Ima li odgovora na ovu dilemu? ovjek moe ili da se ujedini sa drugim ljudima u duhuljubavi i zajednitva, ili da nae sigurnost u potinjavanju autoritetu, ili u saobraavanju

sa drutvom. U prvom sluaju ovjek koristi svoju slobodu da bi razvijao bolje drutvo, au drugom - da bi vezao sebi ruke na lea. Bjekstvo od slobode pisano je u sjencinacistike diktature i pokazuje da je ovaj oblik totalitarnog dutva bio privlaan ljudimazato to im je nudio novu sigurnost. Ali, kako je From isticao u sljedeim svojimknjigama (1947, 1955, 1964), bilo koja forma drutva - feudalizam i kapitalizam, faizami socijalizam ili komunizam - predstavlja pokuaj da se rijei bazina protivrjenostovjeka. Ova protivrjenost sastoji se u tome to je ovjek istovremeno i dio prirode, iodvojen od nje, to je istovremeno i ivotinja i ljudsko bie. Kao ivotinja, ovjek imaodreene fizioloke potrebe koje se moraju zadovoljiti. Kao ljudsko bie, on posjedujesamosvijest, razum i matovitost. Doivljaji koji su samo ljudski su osjeanja njenosti,ljubavi i strasti; stavovi interesovanja, odgovornosti, identiteta, integriteta, ranjivosti,

prevazilaenja i slobode; i vrijednosti i norme (1968). Te dvije strane ovjeka, ivotinjskai ljudska, ine osnovne uslove ljudske egzistencije. Razumijevanje ljudske due mora sezasnivati na analizi ljudskih potreba koje proistiu iz uslova njegovog postojanja.

Koje su to specifine potrebe koje izrastaju iz uslova ljudskog postojanja? Ima petpotreba: potreba za povezanou, potreba za prevazilaenjem, potreba zaukorijenjenou, potreba za identitetom i potreba za orijentacionim okvirom. Potreba zapovezanou (koja se, takoe, naziva i okvirom posveivanja u Revoluciji nade, 1968)proistie iz nepobitne injenice da su ljudi, postajui ljudi, iupani iz primarnogivotinjskog jedinstva s prirodom. ivotinju priroda oprema da uspjeno izlazi nakraj sauslovima ivota, koji je ekaju, dok su ljudi, sa svojom moi miljenja i matanja,izgubili tu blisku meuzavisnost sa prirodom. Umjesto ovih instinktivnih veza koje saprirodom imaju ivotinje, ljudi su prinueni da stvaraju svoje sopstvene odnose, meukojima najvie zadovoljenja pruaju oni koji su zasnovani na produktivnoj ljubavi.Produktivna ljubav uvijek podrazumijeva meusobnu brigu, odgovornost, potovanje irazumijevanje.

Tenja za prevazilaenjem odnosi se na potrebu ovjeka da se izdigne iznad svojeivotinjske prirode, da postane stvaralac, umjesto da ostane samo stvor. Ako sestvaralake tenje sputaju, ovjek postaje ruilac. From istie da ljubav i mrnja nijesudva suprotstavljena nagona; i jedno i drugo su odgovori na ovjekovu potrebu daprevazie svoju ivotinjsku prirodu. ivotinje ne mogu ni da vole ni da mrze, a ljudimogu.

Konano, ljudima je potreban i koordinantni sistem, stabilan i usaglaen nain opaanja ipoimanja svijeta. Orijentacioni okvir koji ljudi razvijaju moe biti prvenstvenoracionalan, prvenstveno iracionalan ili moe imati elemente i jednog i drugog.

Za Froma su ove potrebe isto ljudske i isto objektivne. One se ne mogu nai kodivotinja, niti su izvedene iz onoga to ljudi kau da ele. Isto tako, ove potrebe nijesu


4/28

tvorevina drutva; one su se utkale u ljudsku prirodu tokom evolucije. Kakav je ondaodnos drutva prema specifinim ispoljavanjima tih potreba? From smatra da su praktininaini na koje neko ostvaruje svoje potencijale odreeni drutvenim aranmanima podkojima on ivi. Neija linost se razvija u skladu sa mogunostima koje mu konkretnodrutvo prua. U kapitalistikom drutvu, na primjer, neko moe da stekne osjeanje

linog identiteta time to e se obogatiti, ili da razvije osjeanje ukorijenjenosti postajuipouzdani namjetenik velike kompanije u koga se ima povjerenja. Drugim rijeima,neije prilagoavanje drutvu obino predstavlja kompromis izmeu unutranjih potreba ispoljanjih zahtjeva. On ili ona razvija svoj socijalni karakter da bi zadovoljio ilizadovoljila zahtjeve drutva.

From je otkrio i opisao pet tipova socijalnog karaktera kakvi se mogu nai u dananjemdrutvu: primalaki, eksploatatorski, skupljaki, trgovaki i produktivni. Ovi tipovipredstavljaju razliite naine na koje se jedinke mogu odnositi prema svijetu i jednaprema drugoj. Jedino poslednji od ovih tipova moe se, po Fromovom miljenju, smatratizdravim i jedino takav karakter izraava ono to je Marks nazivao slobodnom svjesnom

djelatnou.Produktivna linost je kadra da bude nezavisna, aktivna i spontana ne samo u fizikomradu nego i u svakoj drugoj sferi. Takva linost u svom ponaanju prema drugima isamom sebi zauzima potpuno autentian stav. Ostali karakteri mogu da se oznae kaoneproduktivni.

Primalaki ili receptivni karakter do znanja i svega drugog to mu treba dolazi napotpuno pasivan nain. Ovakve osobe osjeaju da je njihov osnovni cilj da budu voljene,a ne da i same vole. Odlike ovakvih ljudi su submisivnost i sebinost.

Sakupljaki karakter je bio najprisutniji u srednjoj klasi XIX vijeka, dok je receptivniposebno vaan u XX vijeku. Sakupljaki tip tei da prikupi to vie materijalnih dobara,moi i ljubavi, i ne eli da ita od toga dijeli sa drugim ljudima. Svaka novina ilipromjena ih teko pogaa. Takvi pojedinci su tvrdoglavi, rigidni i sumnjiavi, a u blaimoblicima rezervisani i oprezni.

Kod izrabljivake linosti postoji uvjerenje da ona sama ne moe nita da proizvede veda moe dobiti neto samo ako to uzme od nekog drugog. To ne moraju biti samomaterijalne stvari ve i ideje. Agresivnost, arogancija i egocentrinost su upadljive odlikeovakvih osoba.

Trgovaki tip je prvenstveno zainteresovan za utisak koji ostavlja na druge ljude i za vezekoje ima sa vanim ljudima. Svoju vrijednost i vrijednost drugih ljudi ocjenjuje kao to bise procjenjivala vrijednost neke robe na tritu. I ovaj tip socijalnog karaktera, kao ireceptivni, produkt je savremenog kapitalistikog drutva u njegovim najrazvijenijimformama.

Svaki pojedinani ovjek je mjeavina ovih pet tipova ili orijentacija prema svijetu, madajedna ili dvije orijentacije mogu biti kod svake osobe istaknutije nego ostale. Tako je


5/28

moguno da neko bude ili produktivno-skupljaki tip ili neproduktivno-skupljaki tip.Produktivno-skupljaki tip moe biti osoba koja zgre posjede ili novac da bi bilaproduktivnija; neproduktivno-skupljaki tip moe biti osoba koja zgre radi zgrtanja, bezikakve koristi za drutvo.

Kasnije (1964) je From opisao i esti par tipova karaktera - nekrofilni, koga privlaismrt, nasuprot biofilnom, koji je zaljubljen u ivot. From istie da ono to bi mogloizgledati kao neka slinost izmeu ove formulacije i Frojdovih instinkata ivota i smrtinije, u stvari, nikakva slinost. Za Frojda su i instinkti ivota i instinkti smrti ugraeni uljudsku biologiju, dok je za Froma biofilija, to jest strasna ljubav prema ivom i ivotujedini prvobitni potencijal. Smrt je sekundarna i javlja se tek kada su ivotne (biofilne)snage osujeene.

Sa stanovita ispravnog funkcionisanja odreenog drutva od apsolutne je vanosti da sekarakter eteta skroji prema potrebama drutva. Zadatak roditelja i kole je da uine svekako bi dijete eljelo da postupa onako kako mora da bi se dati ekonomski, politiki i

drutveni sistem odrao. Tako u kapitalistikom sistemu elja za tednjom mora bitiusaena u ljude kako bi postojao kapital potreban za irenje privrede. Drutvo koje jeuvelo sistem kreditiranja mora da obezbijedi uslove da ljudi osjeaju unutranju prinududa svoje raune plaaju na vrijeme. From daje brojne primjere tipova karaktera koji serazvijaju u demokratskom, kapitalistikom drutvu (1947).Time to ljudima postavlja zahtjeve koji su suprotni njihovoj prirodi, drutvo sputava i

osujeuje ljude. Ono ih otuuje od njihove ljudske situacije i onemoguuje imispunjenje osnovnih uslova postojanja. I kapitalizam i komunizam, na primjer,pokuavaju da naprave robota od ovjeka, roba nadnice, da ga ponite kao jedinku; i ovisistemi esto uspijevaju da oeraju oveka u ludilo, antidrutvene postupke ilisamounitavajue ponaanje. From se ne ustruava da itavo drutvo igoe kao bolesnoako ne uspijeva da zadovolji osnovne potrebe ljudi (1955).From takoe istie da, kad god se drutvo mijenja u nekom vanijem smislu - kao to se

dogodilo na prelasku iz feudalizma u kapitalizam, ili kada je fabrika proizvodnjazamijenila pojedinanog zanatliju - svaka takva promjena obino proizvodi pomjeranja iu socijalnom karakteru ljudi. Stara struktura karaktera ne odgovara novom drutvu, todoprinosi jo veem osjeanju otuenja i oajanja jedinke. ovjek je odsjeen od svojihtradicionalnih veza i, dok ne puti nove korjene i ne razvije nove odnose, on ili ona seosjeaju izgubljeno. Tokom takvih prelaznih perioda ovjek postaje sklon raznimljekovima koji nude spas od usamljenosti.

Problem ovjekovih odnosa sa drutvom dosta brine Froma i on mu se stalno vraa.From je vrsto uvjeren u istinitost sljedeih postavki: 1) ljudi imaju sutinsku, uroenuprirodu; 2) drutvo stvaraju ljudi da bi ispunili tu sutinsku prirodu; 3) nijedno dosadizmiljeno drutvo ne zadovoljava osnovne potrebe ljudskog postojanja; 4) mogue jestvoriti takvo drutvo.Za koju vrstu drutva se From zalae? To je drutvo

... u kome se ovjek odnosi prema ovjeku s ljubavlju, u kojem je ovjek ukorijenjen uvezama bratstva i solidarnosti...; drutvo koje mu prua mogunost prevazilaenja prirode


6/28

stvaranjem, a ne razaranjem, u kome svako stie osjeanje svoga ja na taj nain to sedoivljava kao izvor svojih moi, a ne time to se saobraava drugima, u kome postojisistem za orijentaciju i posve-ivanje, koji ne trai od ovjeka da iskrivljava stvarnost,niti da se klanja idolima.

From ak predlae i ime za ovo savreno drutvo: Humanistiki komunitarni socijalizam.U takvom drutvu bi svako imao jednaku mogunost da postane potpuni ovjek. Nee bitinikakve usamljenosti, nikakvog osjeanja izolovanosti, nikakvog oajanja. Ljudi bipronali novi dom koji je po mjeri ljudske situacije. Takvo drutvo bi ostvariloMarksov cilj pretvaranja otuenja jedinke u sistemu privatnog vlasnitva u novumogunost za samorealizaciju jedinke kao drutvenog, produktivno aktivnog ljudskogbia u socijalizmu From je proirio svoj nacrt idealnog drutva i time to je preciziraoprogram po kome bi i nae sadanje drutvo zasnovano na tehnici moglo da sehumanizuje. Fromova shvatanja je otro kritikovao ar.

Mada su se Fromova shvatanja razvila iz njegovih zapaanja tokom psihoterapije i iz

njegovih raznovrsnih tiva u oblastima istorije, ekonomije, sociologije, filozofije i lijepeknjievnosti, on je preduzeo i jedno empirijsko istraivanje velikog opsega. From je1957. godine zapoeo sociopsiholoku studiju meksikanskog sela da provjeri svojuteoriju socijalnog karaktera. Uvjebao je meksike anketare da primjenjuju jedandubinski upitnik iji rezultati se mogu tumaiti i analizirati kao pokazatelji vanihobiljeja motivacije i karaktera, Taj upitnik bio je dopunjen i Rorahovim mrljama kojeotkrivaju jae potisnute stavove, osjeanja i motive. Oko 1963. podaci su bili prikupljeni,a 1970. su objavljeni rezultati /From i Makobi (Fromm, Maccobv), 1970/.Otkrivena su triglavna tipa socijalnog karaktera: produktivno-skupljaki, produktivno-eksploatatorski ineproduktivno-primalaki. Prvom tipu pripadaju zemljoposjednici, drugom trgovci, atreem siromani radnici. Poto ljudi sa istim sklopom karaktera privlae jedni druge kaobrani partneri, ova tri tipa ine prilino vrstu klasnu strukturu na selu.

Prije nego to je uticaj tehnike i industrijalizacije dospio do sela, postojale su svega dvijeklase: zemljoposjednici i seljaci. Produktivno-eksploatatorski tip je postojao jedino kaovrsta zastranjivanja. Meutim, ba tom tipu ljudi je palo u dio da, na svoju ruku, uinedostupnim za seljake plodove tehnikog napretka, postajui istovremeno simboli progresai razvoja i voe u lokalnoj zajednici. Oni su pruali i jeftinu zabavu u formi bioskopa,radija, televizije i raznih roba fabrike izrade. Kao posljedica toga siromani seljaci subili odvojeni od svojih tradicionalnih kulturnih vrijednosti, a da nijesu stekli nekenaroite prednosti tehnike civilizacije. Ono to su stekli bilo je blijedo u poreenju saonim to su imali ranije: bioskop je zamijenio svetkovine, radio lokalne muzikante,konfekcijska odjea runo tkane haljetke, a industrijski proizveden namjetaj i oprema zadomainstvo sve ono to su ranije runo izraivali. Teite studije, meutim, bilo je nailustrovanju Fromove teze o tome da karakter (linost) utie na drutvenu strukturu idrutvenu promjenu, trpei istovremeno i njihov privatni uticaj.

KAREN HORNAJ


7/28

Karen Hornaj je roena u Hamburgu, Njemaka, 16. septembra 1885. godine, a umrla jeu Njujorku 4. decembra 1952. godine. Medicinsko obrazovanje stekla je na Berlinskomuniverzitetu i radila je na Berlinskom psihoanalitikom institutu od 1918. do 1932.godine. Analizirali su je Karl Abraham i Hans Sahs, dvojica vrlo uglednih uiteljapsihoanalize u Evropi onog vremena. Na poziv Franca Aleksandera dola je u Sjedinjene

Amerike Drave, e je bila zamjenik direktora ikakog psihoanalitikog institutatokom prve dvije godine. U Njujork se preselila 1934. godine i otvorila privatnu praksu,uz nastavu na Njujorkom institutu za psihoanalizu. Nezadovoljna ortodoksnompsihoanalizom, ona je zajedno sa istomiljenicima osnovala Udruenje za unapreenjepsihoanalize i Ameriki institut za psihoanalizu. Bila je dekan tog instituta sve do svojesmrti.

Hornajeva smatra da njene ideje spadaju u granice frojdistike psihologije i ne pridaje imznaaj nekog potpuno novog pristupa razumijevanju linosti. Njene pretenzije su da oistislabosti iz Frojdovog miljenja slabosti koje, po njenom miljenju, vuku korjen iznjegove mehanicistike i biologistike orijentacije kako bi psihoanaliza ostvarila do

kraja svoje mogunosti kao nauka o ovjeku. Moje uvjerenje, jezgrovito iskazano, glasida psihoanaliza treba da preraste svoje granice odreene time to je bila instinktivistika igenetika psihologija.U toj reformi je otila toliko daleko da je i sama mogla da postavi pitanje da li je to jo

uvijek psihoanaliza. U jednom svom djelu ona ovako odgovara:

Poto mnoga moja tumaenja odstupaju od Frojdovih, neki itaoci se mogu zapitati dali je ovo jo uvijek psihoanaliza. Odgovor zavisi od toga ta se smatra bitnim upsihoanalizi. Ako neko vjeruje da se njena sutina utvruje na osnovu skupa svih teorijakoje je Frojd iznio, onda ono to je izneseno u ovoj knjizi nije psihoanaliza. Ali, ako sepovjeruje da sutina psihoanalize lei u osnovi koncepcije koja se odnosi na ulogunesvjesnih procesa i nain na koji oni dolaze do izraaja, i u obliku terapeutskog lijeenjakoje ove procese dovode do svijesti, onda je ono to ja iznosim psihoanaliza.

Hornajeva jako zamjera Frojdu na pojmu zavisti zbog nemanja penisa kao odluujueminiocu u psihologiji ene. Frojd je, da se podsjetimo, zapazio da osobeni stavovi iosjeanja ena, kao i njihovi najdublji sukobi, izviru iz njihovog osjeanja genitalnemanje vrijednosti i njihove ljubomore prema mukarcima. Hornajeva smatra da je sasvimapsurdna teza da jedinka koja je anatomski pripremljena za specifine enske funkcijenije i psihiki pripremljena za to ve je obdarena eljom za svojstvima suprotnog pola.Ona vjeruje da je enska psihologija zasnovana na nedostatku samopouzdanja ipreeranom naglaavanju ljubavnog odnosa, to ima vrlo malo veze sa anatomijompolnih organa

U pogledu Edipovog kompleksa, Hornaj smatra da to nije seksualno-agresivni sukobizmeu eteta i njegovih roditelja, nego strepnja koja izvire iz osnovnih poremeaja uetetovim odnosima sa majkom i ocem (na primjer, zanemarivanje, prezatiivanje,strogo kanjavanje). Agresija nije uroena, kako je Frojd tvrdio, nego je sredstvo zazatitu ovjekove sigurnosti. Narcizam nije stvarno ljubav prema sebi, nego naduvavanjei precjenjivanje sebe usljed osjeanja nesigurnosti. Hornaj je, takoe, kritina prema


8/28

sljedeim Frojdovim pojmovima: prinuda ponavljanja, ono ja, nad ja, strepnja(anksioznost) i mazohizam. Na pozitivnoj strani, Hornaj cijeni kao najvanije doprinoseFrojda njegove teorije o duevnom determinizmu, nesvjesnoj motivaciji i emotivnim,neracionalnim, motivima.

Najvaniji pojam Hornajeve je pojam bazine strijepnje (anksioznosti), koji definie kao... osjeanje koje ima dijete da je izolovano i bespomono u potencijalno

neprijateljskom svijetu. irok spektar inilaca iz okoline moe da proizvede ovunesigurnost u etetu: neposredna ili posredna dominacija, nemar, nepredvidljivoponaanje, nepotovanje etetovih pojedinanih potreba, odsustvo stvarnog voenja,potcjenjivaki stav, previe ili premalo divljenja, odsustvo pouzdane toppline, nunost dase staje na stranu jednog ili drugog roditelja u svai, previe ili premalo odgovornosti,prezatienost, izdvojenost od druge ece, nepravda, diskriminacija, neodrana obeanja,neprijateijska atmosfera itd. itd

Uopte uzev, sve to remeti sigurnost eteta u odnosu na njegove roditelje proizvodibazinu strepnju. Nesigurno, nespokojno dijete razvija razliite taktike pomou kojih eizlaziti nakraj sa svojim osjeanjem izdvojenosti i bespomonosti. Ono moe razvitineprijateljstvo i teiti osveti prema onima koji su ga odbacili ili maltretirali. Ili moepostati preerano pokorno i posluno da bi povratilo ljubav koju osjea da je izgubilo.Ono moe razviti jednu nerealnu, idealizovanu predstavu o sebi, da bi kompenzovalosvoje osjeanje manje vrijednosti. Dijete moe pokuati da potkupi druge da ga vole, ilise moe sluiti prijetnjama da ih primora na to. Ono se moe preputiti samosaaljenju dabi pridobilo simpatije drugih.

Ako dijete ne moe da dobije ljubav, ono moe teiti sticanju moi nad drugima. Na tajnain ono nadoknauje osjeanje bespomonosti, nalazi oduka neprijateljstvu i u stanjuje da iskoriava ljude. Ili dijete postaje veliki takmiar kome je vanije da pobijedi negoda neto postigne. Ono moe okrenuti svoju agresiju unutra i potcenjivati se.

Svaka od ovih taktika moe da postane manje-vie trajno tkivo linosti; odreena taktikamoe. drugim rijeima, da preuzme ulogu nagona ili potrebe u dinamici linosti.Hornajeva izlazi sa spiskom od deset potreba koje su steene kao posljedica pokuaja dase nae reenje za tekoe u ljudskim odnosima. Ona ove potrebe naziva neurotinim,jer predstavljaju iracionalna rjeenja problema.

1. Neurotina potreba za naklonou i potvrivanjem. Ova potreba se odlikujeneogranienom eljom da se zadovolje drugi i da se ivi prema njihovim oekivanjima.Osoba ivi za dobromiljenje drugih i krajnje je osjetljiva na svaki znak odbacivanja ili odsustva

prijateljstva.

2. Neurotina potreba za partnerom koji e preuzeti brigu o neijem ivotu. Osoba saovakvom potrebom je parazit. Ona ili on precjenjuju ljubav i uasno se plae da ne budunaputeni.


9/28

3. Neurotina potreba da se svoj ivot ogranii na uske okvire. Takva osoba ne postavljazahtjeve; zadovoljava se malim, vie voli da ostane neprimjetna; skromnost cijeni iznadsvega.

4. Neurotina potreba za moi. Ova potreba se izraava u udnji za moi radi moi,usutinskom nepotovanju drugih, u neogranienom velianju snage i preziru premaslabosti. Ljudi koji se plae da otvoreno dre vlast mogu pokuavati da nadziru drugepreko intelektualnog iskoriavanja i superiornosti. Jedna varijanta nagona moi je ipotreba da se vjeruje u svemo volje. Takvi ljudi misle da mogu da postignu bilo tasamo ako napregnu svoju snanu volju.

5. Neurotina potreba da se iskoriavaju drugi.

6. Neurotina potreba za ugledom. Neije miljenje o samome sebi odreeno jekoliinom javnih priznanja koja je dobio.

7. Neurotina potreba za divljenjem drugih. Ljudi sa ovom potrebom imaju naduvanupredstavu o sebi i ele da im se ljudi dive zbog toga, nezavisno od stvarnih osobina.

8. Neurotina ambicija za linim postignuem. Takve osobe ele uvijek da budu najboljei gone sebe ka sve veim postignuima usljed bazine nesigurnosti u sebe.

9. Neurotina potreba za samodovoljnou i nezavisnou. Poto su se razoarali upokuajima da nau tople, zadovoljavajue odnose sa ljudima, ovakvi ljudi se odvajajuod drugih i odbijaju svako vezivanje za bilo koga ili bilo ta. Postaju samotnjaci.

10. Neurotina potreba za savrenstvom i nepogreivou. Uplaeni da ne napravegreku ili da ne budu kritikovani, ljudi sa ovom potrebom pakuavaju da se oklope sasvih strana, da ne moe da im se stavi zamjerka. Oni stalno tragaju za svojim propustima,kako bi mogli da ih prikriju prije nego to ih drugi otkriju.

Ovih deset potreba su izvori iz kojih nastaju unutranji sukobi. Neurotina potreba zaljubavlju, na primjer, je neutaiva; to vie neurotik dobije, to vie eli. Zato nije nikadazadovoljan. Isto tako, neurotina potreba za nezavisnou ne moe nikad bitizadovoljena, jer drugi dio linosti neurotiara eli da bude voljen i oboavan. Tenja zasavrenstvom je izgubljen sluaj od poetka. I sve ostale potrebe su nerealne.

Kasnije je Hornaj (1945) razvrstala ovih deset potreba u tri grupe: 1) kretanje ka ljudima(na primjer, potreba za ljubavlju); 2) kretanje od ljudi (kao potreba za nezavisnou) i 3)kretanje protiv ljudi (potreba za moi).

Povodljiv tip ljudi ine oni pojedinci kod kojih postoji kretanje ka ljudima. Ovakve osobepokazuju potrebu za naklonou, odobravanjem i posebnu potrebu za partnerom. Ovomtipu je neobino potrebno da bude voljen, da neko za njim udi, da mu okolina odobrava,da ga cijeni, da bude znaajan za druge. Osoba pokuava da ivi prema oekivanjima


10/28

drugih, esto do te mjere da gubi uvid u sopstvena osjeanja, razvija jake inhibicije premakritici, izdavanju nareenja, ambicioznosti i sl. Iako ima jaka osjeanja da je bespomona(to iskreno priznaje drugima), druge doivljava kao superiornije. Ona potpuno iskljuujeagresivne crte, tj potiskuje svoje agresivne tendencije. Potiskuje sve to lii nadominaciju, mada se potajno divi dominantnim osobama.

Grupa I, povladljivi tip, manifestuje sve crte preko kojih se kree prema ljudima. Onpokazuje izrazitu potrebu za naklonou i odobravanjem i posebnu potrebu zapartnerom - a to e rei prijateljem, ljubavnikom, muem ili suprugom koji susppremni da ispune sve ono to on oekuje od ivota, da preuzmu odgovornost za dobro izlo, pri emu uspjena manipulacija postaje njegov glavni zadatak. Ovakve potrebeimaju karakteristike zajednike svim neurotinim crtama; to znai one su kompulzivne,indiskriminantne, a ako su osujeene raaju anksioznost ili obeshrabrenost. Onefunkcioniu gotovo nezavisno od unutranje vrijednosti ostalih koji su u pitanju i odstvarnog osjeanja odreene osobe prema drugima. Meutim, ove potrebe se izraavajuna razne naine, a svi se koncentriu oko elje za ljudskom intimnou i elje za

pripadanjem. Zbog indiskriminantne prirode svojih potreba, povladljiv tip bie sklon daprecjenjuje svoju duhovnu srodnost i interese zajednike sa ljudima oko njega, a dazanemaruje faktore koji stoje na putu. Njegovo pogreno, i ovako izraeno, rasuivanje oljudima ne potie od neznanja, ludosti, ili nesposobnosti da zapaa, ve je odreenonjegovim kompulzivnim potrebama. On se osjea - kao to je to jedan bolesnik ilustrovaocrteom - kao beba okruena stranim i opasnim ivotinjama. Siuna i bespomona, onastoji u sredini slike, a oko nje su ogromne pele spremne da je acnu, pas koji bi jemogao ugristi, maka koja bi mogla da se baci na nju, i bik koji bi je mogao probosti.Dakle, stvarna priroda drugih bia oevidno nije vana; pa ipak ukoliko su agresivnijai opasnija utoliko je njihova naklonost neophodnija. Uopte rijeeno, ovom tipu jepotrebno da je voljen, uen, eljen, omiljen, da se osjea prihvaenim, da je dobrodoao, da mu se odobrava, da ga cijene, da je potreban, da je znaajan za druge, naroitoza izvjesnu osobu; da mu se pomae, da je tien, da neko brine o njemu, da ga nekovodi.

Kada se u toku analize bolesniku predoi kompulzivni karakter ovakvih potreba, on evjerovatno potvrditi da su ovakve elje savim prirodne. Naravno, on je ovdje naodbrambenom terenu. Sem kada se radi o licima ije je cjelokupno bie tako izvitoperenosadistikim crtama, da je elja za naklonou priguena svim moguim funkcionisanjima,dobro je ako pretpostavimo da svako bie ba eli da se osjea voljenim, da pripada, damu se pomogne itd. Ono u emu bolesnik grijei jeste njegovo tvrenje da sva njegovapomamna trka za naklonou i odobrovanjem potie od istinske potrebe, a u stvari je tajistinski dio strahovito potisnut njegovom nezasitnom udnjom da se osjea bezbjedno.

Potreba da se ova udnja zasiti toliko je prinudna da je sve to on ini orijentisano kanjenom ispunjenju. U ovom procesu on razvija izvjesne kvalitete i stavove kojimodeliraju njegov karakter. Neki od njih mogli bi se nazvati omiljenou; on je osjetljivna potrebe drugih - u okviru onog to je u stanju da emocionalno razumije. Na primjer,mada je vjerovatno da e sasvim prenebrei elju nekog povuenog lica da budeusamljeno, on e uoiti potrebu nekog drugog za saaljenjem, pomoi, odobravanjem itd.


11/28

On pakuava da ivi automatski prema iekivanjima drugih, ili prema onom za tavjeruje da su njegova iekivanja, esto do te mjere, da izgubin uvid u svoja sopstvenaosjeanja. On postaje nesebian, samoportvovan, bez zahtjeva izuzev svojebezgranine elje za ljubavlju. On postaje povladljiv, pretjerano paljiv unutar svojihmoguih granica razuman, blagorodan, plemenit. On ne vidi injenicu da u svom srcu

mnogo ne brine za druge i da eli da na druge gleda kao na dvolinjake i koristoljupce.Meutim ako simijem da upotrijebim jasne izraze za ono to se odvija nesvjesno onsamog sebe ubjeuje da svakog voli, da su svi ljudi simpatini i estiti, a ta zabluda nesamo da raa duboka razoarenja, ve doprinosi i njegovoj optoj nesigurnosti.

Ovi kvaliteta nijesu tako dragocjeni kao to to samoj linosti izgleda, naroito zbog togato ne potiu od sopstvenih osjeanja ili rasuivanja, ve se drugima slijepo predaje sveono to se eli od njih - a zbog toga to je linost duboko poremeena ako se uzvraanjene ostvari.

Nadjaavajui ove karakteristike, stoji grupa iji je cilj da izbjegne namrgoena lica,

razmirice i rivalstvo. Takva osoba tei da potini samu sebe, da zauzme drugo mjesto,ostavljajui drugima da se istaknu; ona e djelovati smirujue, pomirljivo i, unajmanju ruku svjesno nee gajiti nikakvu mrnju. Bilo kakva elja za osvetom iiitrijumfom tako je duboko priguena da se sama osoba esto udi kako se tako lakoizmiruje i kako se nikada ne ljuti dugo. U ovom kontekstu je vana i njena tndencija daautomatski podnese grdnju. Opet sasvim bez veze sa njenim stvarnim osjeanjima - a toznai: da li se zaista osjea krivom ili ne - ona e samu sebe optuiti prije nego druge iteie da sebe paljivo ispita ili se opravda pred oevidno neopravdanim kritikovanjem ilioekivanim napadom.

Prelaz od ovakvih stavova prema definitivnim inhibicijama je neprimjetan. Poto jesvako agresivno ponaanje tabu, stvaraju se inhibicije prema isticanju, kritici, zahtjevima,davanju nareenja, ostavljanju utisaka i prema stremljenjima ka ambicioznim ciljevima.Zbog toga to je njen ivot u cjelini orijentisan prema drugima, njene inhibicije je takoeesto sprijeavaju da ugaa samoj sebi, i da u takvim postupcima uiva. Ovo moe iitako daleko da svaki doivljaj koji nije sa nekim podijeljen - bilo to objed, izloba,muzika ili priroda - postaje beznaajan. Nije ni potrebno naglaavati da ovako krutoograniavanje od uivanja ne samo to osiromauje ivot, ve ini da zavisnost od drugihpostaje sve vea.

Pored idealizacije kvaliteta koje smo naveli ovaj tip ima izvjesne karakteristine stavoveprema samom sebi. Jedan od njih je sveobuhvatno da je takva osoba slaba i bespomona ja sam sirota i mala. Kada se preputi sopstvenim izvorima osjea se izgubljenom, kaoamac otrgnut od svojih sidrita, ili kao Pepeljuga iupana iz krila svoje arobne kume.Ova bespomonost je djelimino stvarna; svakako da osjeanje da se ni pod kakvimokolnostiima ne moe boriti ili takmiiti ba podstie stvarnu slabost. Osim toga takvaosoba svoju bespomonost iskreno priznaje i sebi i drugima. Ona takoe moe bitidramatino naglaena u snovima. Osoba joj esto pribjegava kao sredstvu apela iliodbrane: Morate me voljeti, tititi me, pratati mi, ne smijete me ostavljati, jer sam takoslaba i bespomona.


12/28

Druga karakteristika je posljedica tendencije samopotinjavanja. Osoba uzima zdravo zagotovo da je svako drugi nadmoniji, da su drugi privlaniji, inteligentniji, obrazovaniji,dragocjeniji od nje. Postoji stvarna osnova za ovo osjeanje, a sastoji se u tom to takvojosobi nedostaje samopouzdanje i vrstina, koji oteuju njene kapacitete; ali ak i na

podrujima gdje je takva osoba nesumnjivo sposobna, ona e zbog osjeanja inferiornosti- bez obzira na njene kvalitete - imati vie povjerenja u druge ljude nego u samu sebe. Uprisustvu agresivnih ili arogantnih osoba njeno osjeanje sopstvene vrijednosti jo vie jemui, ali kada je sama, ona pokazuje tendenciju ne samo da potcjenjuje svoje kvalitete,talente i sposobnosti, ve isto tako i svoja materijalna dobra.

Trea tipina crta je njena opta zavisnost od drugih. To je njena nesvjesna tendencija dasebe smatra onakvom kakvom je drugi smatraju. Njeno samopotovanje zavisi ododobravanja ili neodobrovanja drugih, njihove naklonosti ili nenaklonosti. Zato je za njusvako odbacivanje stvarna katastrofa. Ako neko propusti da joj uzvrati poziv, ak i akoshvati opravdanost takvog odbijanja, ipak e, u saglasnosti sa logikom posebnog

unutranjeg svijeta u kojem ivi, barometar njenog samopotovanja pasti na nulu. Drugimrijeima svaka kritika, odbijanje ili naputenost uasna su opasnost, i ona ulaenajponiznije napore da ponovo zadobije naklonost lica koje joj je moglo tu panjuuskratiti. Njeno okretanje i drugog obraza ne potie ni od kakvog misterioznogmazohistikog nagona ve je samo logina posljedica onog to takva osoba moe dauradi na temelju svojih unutranjih postavki.

Sve ovo doprinosi stvaranju njenih posebnih gledita. Zavisno od opte zrelosti osobesva ova gledita su manje ili vie lucidna i uvjerljiva. Ona su orijentisana ka dobroti isaaljenju, ljubavi, plemenitosti, nesebinosti, blagosti; takva osoba gnua seuobraenosti, ambicije, nemilosrdnosti, beskrupuloznosti i postizanja moi madaistovremeno ovakvi atributi mogu potajno izazvati njeno oboavanje jer predstavljajusnagu.

Agresivan tip ima potrebu da se istie, postie bilo kakav uspjeh, priznanje ili presti.Kod njega preovlauje kretanje protiv ljudi. Njegov agresivni stav je ponekad potpunomanifestovan, ali je ee prikriven glazurom utivosti i blagonaklonosti. On ne eli daprizna bilo koju vrstu straha i koristi drastine mjere da bi savladao strah u sebi. Ovakviljudi nijesu skloni da priznaju greke.

Kao to se povodljivi tip dri uvjerenja da su ljudi fini, iako je neprestano uvjeravandokazima o protivnom, tako agresivni tip uzima zdravo za gotovo da je svakoneprijateljski raspoloen i odbija da prihvati protivno. Za njega je ivot borba svih protivsvakog, a na kraju preovlauju zle sile. Izuzeci koje smatra moguim rijetko se javljaju ion ih prima sa rezervom. Njegov stav je ponekad sasvim oevidan, ali ee je prekrivenglazurom blage utivosti, blagonaklonosti i dobrog drugarstva. Ovakav stav moe bitimakijavelistiko ustupanje cjelishodnosti. Meutim, kao po pravilu, takav stav je sastavnidio pretenzija, istinskih osjeanja i neurotinih potreba. elja da drugi vjeruju da je ondobar drug moe biti kombinovana sa izvjesnom koliinom stvarne dobrotvornosti svedok neko ne pone sumnjati u to da on stoji na vrstim temeljima. Elementi neurotine


13/28

potrebe za ljubavlju i priznanjem mogu se koristiti u agresivne svrhe. Ovakav stavpovladljivom tipu nije potreban, jer se njegova gledita ionako uvijek poklapaju sahrianskim vrlinama ili sa drutveno usvojenim gleditima.

U osnovi, njegove potrebe potiu iz osjeanja da je svijet poprite na kojem, u

Darvinovom smislu, jaki unitavaju slabe, i da samo najsposobniji mogu da preive. Onoto najvie doprinosi da ovjek opstane uglavnom zavisi od civilizacije u kojoj osobaivi; ali, nemilosrdno hrljenje za sopstvenim interesom u svakom sluaju je vrhovnizakon. Zato njegova primarna potreba postaje potreba ovladavanja drugim. Varijacije usredstvima ovog ovladavanja su bezbrojne. To moe biti neobuzdana primjena sile,indirektno manipulisanje preko pretjerane brinosti ili obavezivanjem ljudi. Takav tipmoe najvie voljeti silu kamufliranu dostojanstvom. Moe da taktizira i intelektom,ukljuujui uvjernje da se sve moe rijeiti rezonovanjem ili opreznou. Specifini oblikovladavanja djelimino zavisi od prirodne sposobnosti svake osobe. Djelimino onpredstavlja i fuziju konfliktnih crta. Na primjer, ako je osoba istovremeno sklonaizdvajanju ona e se uvati svake direktne dominacije, poto bi je ona dovela u suvie

tijesan kontakt sa drugima. Ako je prikrivena potreba za ljubavlju velika moe seopredijeliti za indirektne metode. Ako tei da iza dostojanstva manifestuje silu, onda je toznak prisustva sadistikih crta, poto se takav metod sprovodi upotrebom drugih zapostizanje sopstvenih ciljeva.

Istovremeno on ima potrebu da se istie, postie bilo kakav uspjeh, presti ili priznanje.Ukoliko uspjeh i presti znae snagu u konkurentskom drutvu, udnje su djeliminoorijentisane ka sili. Meutim, one su takoe i subjektivno osjeanje snage prekospoljanje afirmacije, spoljanjeg odobravanja i nadmonosti. I ovdje je, kao i upovodljivog tipa, teite pomjereno van same linosti; razlika je samo u afirmaciji kojuon eli od drugih. U stvari, i jedan i drugi stav podjednako predstavljaju promaaj. Kadase ljudi ude zato nijesu uspjeli da se iole manje osjeaju nesigurnima, oni timepokazuju svoje psiholoko neznanje, ali injenica da to oni ine ukazuje do koie se mjereuspjeh i presti najee cijene.

Ogromna potreba da se iskoriavaju drugi, da se nadmudre i da se upotrebe zasopstvene ciljeve dio je ove slike. Na svaku situaciju ili odnos gleda se sa ovogstanovita: ta mogu da dobijem iz toga? bez obzira da li se radi o novcu, prestiu,kontaktima ili idejama. Samo osoba je, svjesno ili polusvjesno, ubijeena da svi drugipostupaju ovako, zbog ega cijeni injenicu da ovo postie efikasnije od ostalih. Kvalitetikoje razvija ovakva osoba gotovo su dijametralno razliiti od kvaliteta koje razvijapovodljivi tip. Osoba je uporna i postojana, ili bar djeluje tako. Sva sopstvena osjeanja iosjeanja drugih ona smatra ogavnom sentimentalnou. Ljubav za nju ima nitavnuulogu. Ona se nikada ne zaljubljuje, nikada nema neku aferu, ne udaje se ili eni, jer jeza nju najvanije da ima eminentno poeljnog partnera, koji e svojom privlanou,drutvenim prestiom ili bogatstvom moi da pobolja njen sopstveni poloaj. Ona nenalazi nikakvog razloga da bude dobra prema drugima. Zato bih se ja brinula - neka sebrinu sami o sebi. Priom o starom etikom problemu o dvije osobe na splavu, sa kojegse samo jedna moe spasti, ovakav tip bi, naravno, kazao da e pokuati da spase svojusopstvenu kou - jer ne bi htio da bude lud i dvolian. On ne eli da prizna bilo koju vrstu


14/28

straha i ak e upotrijebiti drastine mjere da bi strah savladao. On e se, na primjer,prisiljavati moda da stanuje u praznog kui, iako se strahovito plai lopova; on e modainsistirati da jae konja sve dok ne savlada strah od konja; eventualno e gaziti krozbarutine za koje zna da su pune zmija da bi se oslobodio straha od njih.

Dok povodljivi tip tei da djeluje pomirljivo, agresivni ini sve to moe da bi bio dobarborac. On oprezno i otroumno iznosi svaki argumenat, a odstupie od njega samo ondaako drugim argumentom moe potvrditi da je ipak u pravu. Najbolje e se osjeati kada jepritjeran uza zid i kada nema nikakve mogunosti sem da se bori. Nasuprot povodljivomtipu, koji se plai da pobijedi u nekoj igri, ovakav tip teko podnosi poraz i neopozivo elipobjedu. Isto tako on je spreman da optuuje druge kao to je povodljivi tip gotov daokrivljuje samog sebe. Ni u jednom sluaju razmatranje krivice nema nikakvu ulogu.Kada povodljivi tip priznaje krivicu, to ni u kom sluaju ne znai da je on i uvjeren u nju,ve da eli da djeluje pomirljivo. Slino ovome agresivni tip nije ubijeen da je nekodrugi pogrijeio; on smatra da je u pravu jednostavno zbog toga to mu je potrebno ovotlo subjektivne izvjesnosti; potpuno isto kao to je nekoj armiji potrebno sigurno uporite

sa kojeg e izvesti napad. Priznati greku, ako to nije apsolutno neophodno, za ovog tipaznai krajnje pokazivanje slabosti, ili ak neoprostivu ludost.

U skladu sa njegovim stavom je da se mora boriti protiv pakosnog svijeta i da treba darazvije otar smisao za realizam - naroite vrste. On nikada nije tako naivan da u drugihprevidi bilo kakvu manifestaciju ambicije, pohlepe, neznanja ili bilo ega drugog to bimoglo sprijeiti ostvarenje njegovih ciljeva. Kako su u konkurentskoj civilizaciji ovakviatributi mnogo ea pojava od stvarnog potenja, on smatra opravdanim to to je jedinoon realan. Naravno da je on u stvari isto toliko jednostran kao i povodljivi tip. Jo jedanvid njegovog realizma je naglaavanje znaaja planiranja i opreznosti. On kao svakidobar strateg u svakoj situaciji oprezno procjenjuje sopstvene anse, snage svojihneprijatelja i eventualne klopke.

Poto uvijek ima potrebu da sebe predstavlja najjaim, najotroumnijim ili najtraenijim,on pokuava da razvije efikasnost i izvornost koje su potrebne da bude takav. Smislom iinteligencijom koje ulae u svoj postupak moe postii da postane veoma cijenjenslubenik ili da postigne uspjeh u svom poslu. Meutim, utisak koji ostavlja da je dubokozainteresovan za svoj rad u izvjesnom smislu je varljiv, jer je za njega rad samo sredstvoda se doe do izvjesnog cilja. On ne osjea nikakvu ljubav za ono to radi i on od poslanema nikakvog stvarnog zadovoljstva - a to je injenica koja je u skladu sa njegovimpokuajem da iz svog ivota potpuno iskljui osjeanja. Ovo guenje svakog osjeanjaima dvostruki efekat. Sa stanovita uspjeha, ono je nesumnjivo cjelishodno, jer gaosposobljava da funkcionie kao dobro podmazana maina, koja neumorno proizvodirobu koja e ga uiniti monijim i pruati mu sve vei presti. Ovdje se mogu umijeati iosjeanja koja bi ga, razumljivo, mogla navesti da djela uz manje oportunistikihprednosti; ona bi mogla uiniti da napusti tehniku kojom se tako esto koristio na putu kauspjehu; ona bi ga mogla odmamiti od njegovog posla u carstvo uivanja u prirodi iliumjetnosti, ili drugarstva sa prijateljima, umjesto sa osobama koje samo korisno sluenjegovom cilju. S druge strane, emocionalna pusto koju donosi priguivanje osjeanja,


15/28

umanjie kvalitet njegovog djela; izvjesno je da e ona svakako ograniiti njegovostvaralatvo.

Agresivni tip izgleda kao potpuno neinhibirana osoba. On moe izraavati elje, moeizdavati nareenja, izraavati bijes, braniti se. Meutim, on nije nita manje inhibiran

nego povodljivi tip. Za nau civilizaoiju nije velika prednost to nas njegove posebneinhibicije odmah ne pogaaju. One lee u emocionalnoj sferi i tiu se njegovog kapacitetada osjeti prijateljstvo, ljubav, naklonost, saosjeajno razumijevanje i nezainteresovanouivanje. Ovo posljednje on bi smatrao traenjem vremena.

On o sebi lino misli da je jak, estit, realistian, to je sve tano ako se stvariposmatraju na ovaj nain. Prema ovakvim postavkama njegovo potovanje samog sebe jestrogo logino, jer za njega bezobzirnost predstavlja snagu, nedostatak potovanja drugih- ast, a uporna trka za sopstvenim ciljevima - realizam. Njegov stav o svojoj estitostiproizilazi djelimino iz mudrog razgoliavanja postojeih dvolinosti. Na entuzijazam zaneto, na filantropska osjeanja i slino, on gleda kao na istu pretenziju; on moe da

uoi i usvoji drutvenu svijest ili hrianske vrline u onom smislu u kojem se onenajee predstavljaju. Njegova gledita izgraena su na temelju filozofije dungle. Modaje pravo. Dolje humanost i milosre! Homo homini lupus! Ovdje se javljaju gleditakoja se mnogo ne razlikuju od onih kojima su nas tako temeljno uili nacisti.

Povuenom tipu pripadaju one osobe kod kojih dominira orijentacija od ljudi. Neurotinopovlaenje od ljudi nije istovjetno sa povremenim javljanjem elje za samoom. elja dase bude sam izraz je neurotinog povlaenja samo ako postoji nepodnoljivo naprezanje ineugodnost pri druenju sa ljudima, i ako se samoa vidi kao nain da se ta neprijatnostizbjegne. Najupadljivija osobina ovog tipa je opta otuenost od ljudi. Njihova osnovnaivotna potreba je dranje emocionalnog odstojanja izmeu sebe i ostalog svijeta. Kadaim se okolina namee doivljavaju anksioznost. Kao po pravilu, ovakva osoba voli daradi, spava i jede sama. Ona ne voli da dijeli doivljaje sa drugima. Ovakve osobe susposobne da sebe posmatraju sa objektivnim interesovanjem kao da je rije onekomdrugom.

Civilizacija u kojoj ivimo toliko nam je nametnula spoljne vidove ivota da nam jeostavila malo razumijevanja za ovu potrebu, ali mogunosti njenog ispunjenjanaglaavale su filozofije i religije svih vremena. elja za toliko vanom usamljenou niu kom sluaju nije neurotina; naprotiv, veina neurotiara udaljava se od sopstvenihunutranjih dubina, a nesposobnost za konstruktivnu samou sama po sebi je znakneuroze. elja da se bude sam indikacija je neurotinog povlaenja samo onda akopostoji nepodnoljivo naprezanje pri druenju sa ljudima, i ako je samoa na prvommjestu sredstvo da se izbjegne to naprezanje.

Izvjesne osobine jako povuene linosti tako su karakteristine da su psihijatri skloni daih smatraju osobinama koje iskljuivo pripadaju povuenom tipu. Najoevidnija od njihje opta otuenost od ljudi. Pomenuto svojstvo je u ovog tipa naroito uoljivo jer ga onposebno naglaava, no u stvari njegova otuenost nije nita vea od otuenosti ostalihneurotiara. Za dva tipa o kojima smo raspravljali, na primjer, bilo bi nemogue dati opti


16/28

zakljuak o tome koji je otueniji. Jedino moemo rei da je ova karakteristika upovladljivog tipa prikrivena i da je on iznenaen i zastraen kada je otkrije, poto zbogsvoje pasionirame potrebe za bliskou vjeruje da ne postoji nikakav jaz izmeu njega iostalog svijeta. Otuenost od ljudi je iznad svega indikacija da su ljudski odnosiporemeeni. To je sluaj kod svih neuroza. Opseg otuenosti vie zavisi od jaine

poremeenosti nego od posebnog oblika neuroze.Druga karakteristika, koja se esto smatra svojstvenom ovom povlaenju, jeste otuenost

od samog sebe, a to e rei otupjelost za emocionanlni doivljaj, neizvjesnost o tome tasmo, ta volimo, mrziimo, elimo, emu se nadamo, od ega strahujemo, ta nas revoltirai u ta vjerujemo. Ova samootuenost takoe je zajednika svim neurozama. Svakaneurotina osoba lii na avion kojim se upravlja sa tolike daljine da se izgubi veza s njim.Povuene osobe sasvim lie na zombe za vrijeme maijanja na Haitima one su mrtve,ali ih maije oivljavaju: one rade i funkcioniu kao iva bia, ali nema ivota u njima.Drugi, opet, mogu imati relativno bogat emocionalni ivot. Poto postoje ovolikevarijacije, pojavu samootuenosti ne moemo gledati iskljuivo kod povlaenja. Ono to

je zajedniko svim povuenim osobama neto je sasvim drugo. To je njihova sposobnostda same sebe posmatraju sa nekim objektivnim interesovanjem, kao to bi se posmatraloumjetniko djelo. Najbolji nain da to opiemo moda je ako kaemo da oni imaju istiposmatraki stav prema samima sebi kao i prema ivotu uopte. Oni su esto izvanredniposmatrai procesa koji se zbivaju u njima. Izvrstan primjer za ovo je udnorazumijevanje simbola snova koje oni esto pokazuju.

Njihova osnovna unutranja potreba je da postave emocionalno odstojanje izmeu sebe iostaloga svijeta. Da se izrazimo preciznije: to je njihova svjesna ili nesvjesna odlunostda se nipoto emocionalno ne angauju ni u ljubavi, ni u borbi, ni u saradnji ilitakmienju. Oni oko sebe izgrauju neku vrstu maginog kruga kroz koji niko ne moeda prodre. Eto zato, povrno uzeto, oni mogu da idu u korak sa ljudima. Kompulzivnikarakter ove potrebe pokazuje se u njihovoj anksioznoj reakciji kad im se okolinanamee.

Sve potrebe i kvaliteti koje oni stiu usmjereni su ka ovoj vanoj potrebi da ne buu uneto upleteni. Meu najupadljivijim je potreba za samodovljnou. Njen najpozitavnijiizraz je snalaljivost.

Agresivni tip takoe tei da bude snalaljiv - ali mu je duh drugaiji; za njega jenajvanije da probija svoj put u neprijateljskom svijetu i da u toj borbi poraava druge.Duh povuenog tipa slian je duhu Robinzona Krasoa: on mora da bude snalaljiv da biivio. To je jedini nain na koji moe da nadoknadi svoju izolovanost.

Svjesno ili nesvjesno ograniavanje potreba jeste nepouzdaniji nain da se odrisamodovoljnost. Raznolike tenje u ovom pravcu bolje emo razumjeti ako se podsjetimoda je ovdje osnovni princip da se ni za koga i ni za ta nikad ne postane toliko vezan da bitaj ili to postali neophodni. Ovo bi eljenu usamljenost izloilo opasnosti. Bolje je nematinita nego se izloiti ovakvoj opasnosti. Na primjer: povuena osoba moe biti sposobnaza stvarno uivanje, ali ako to uivanje na bilo koji nain zavisi od drugih, ona vie voli


17/28

da ga se lii. Ona moe osjetiti zadovoljstvo veeri provedene u drutvu prijatelja, alimrzi optu udruenost i drutvene funkcije. Slino tome ona izbjegava takmienje, prestii uspjeh. Jelo, pie i ivotne potrebe ona je sklona da ogranii i odrava ih na odreenojskali koja od nje nee zahtijevati da izgubi suvie mnogo vremena ili energije da bizaradila novac za njih. Osoba moe biti duboko ozlojeena zbog bolesti jer smatra da je

ponienje zavisiti od drugih, na ta ga ona prinuava. Ovakva osoba moe nastojati da osvakom predmetu stekne znanje iz prve ruke: prije e se odluiti da sama sazna, vidi iliuje, na primjer, neto to je rijeeno ili pisano o Rusiji, ili o Americi ako je stranac, negoto e prihvatiti ono to su o tome drugi kazali. Ovakav stav bio bi sjajna unutranjaneizvjesnost kada ne bi bio tako pretjeran da se, recimo, odbija pomo vodia unepoznatom gradu.

Druga i izrazitija je potreba ovakve osobe za povuenou. Ona lii potrebi ovjeka kojiu hotelskoj sobi sa svojih vrata rijetko uklanja natpis nemojte me uznemiravati. ak se ina knjige moe gledati kao na nametljive, kao na neto to dolazi spolja. Svako pitanjekoje joj se postavi o njenom linom ivotu moe je potresti; ona eli da se obavije velom

tajanstvenosti. Jedan bolesnik koji je imao etrdeset pet godina rekao mi je da ga ideja oBojem sveznanju jo uvijek ljuti kao onda kada mu je majka govorila da Bog moe krozprozorske kapke vidjeti kako on gricka svoje nokte. Ovo je bio bolesnik sasvim suzdrljivu iznoenju ak i najbeznaajnijih pojedinosti iz svog ivota. Povuena osoba moe seizuzetno uzbuditi ako je drugi uzmu takvu kakva jeste - jer se zbog ovog osjeazgaenom. Kao po pravilu ona voli da radi, spava i jede sama. Potpuno protivnopovodljivom, ovaj tip ne voli da dijeli nikakav doivljaj - druga osoba bi mogla da jeuznemiri. ak i kada slua muziku, eta ili razgovara sa drugima, njeno stvarno uivanjenastupa tek kasnije, retrospektivno.

Samodovoljnost i usamljenost su njena najjaa potreba, potreba za krajnjomnezavisnou. Ona sama svoju nezavisnost smatra kao pozdtivnu stvar. Nesumnjivo, taosoba i ima nekakvu vrijednost, jer, bez obzira na njene nedostatke, povuena osoba ipaknije slijepi automat. Njeno slijepo odbijanje saradnje, zajedno sa njenom udaljenou odkonkurentske borbe, prua joj izvjestan integritet. Njena obmana je u tome to ona na ovunezavisnost gleda kao na cilj sam po sebi i zanemaruje injenicu da vrijednost tenezavisnosti u krajnjoj mjeri zavisi od onoga za ta e se ona upotrijebiti. Njenanezavisnost, kao i izdvojenost iji je ona dio, imaju negativnu orijentaciju; njen cilj je dane bude pod uticajem, obuzdavana, sputavana ili pod obavezom".

Svaka od ovih grupa predstavlja neku bazinu orijentaciju prema drugima i sebi.Hornajeva u ovim razliitim orijentacijama nalazi podlogu za unutranje sukobe.Sutinska razlika izmeu normalnog i neurotinog sukoba je u stepenu. ...Neskladizmeu sukobljenih strana je mnogo manji kod normalnih osoba nego kod neurotiara.Drugim rijeima, svako ima unutranje sukobe, samo to ih neke osobe prvenstvenozbog doivljavanja odbacivanja, zanemarivanja, prezatienosti ili neke druge vrsteroditeljskog maltretiranja u ranom djetinjstvu imaju u izrazitijem vidu.

Dok normalan ovjek ove sukobe moe da rijei na taj nain to e objediniti triorijentacije, jer one nijesu meusobno neuskladive, neurotiar mora svoje vee


18/28

bazine strijepnje da koristi iracionalna i vjetaka rjeenja. On ili ona svjesnopriznaju samo jednu od tendencija, a odriu ili potiskuju druge dvije. Ili jedinka stvarajednu idealizovanu predstavu o sebi, u kojoj protivrjene tendencije navodno iezavaju,mada u stvarnosti i dalje postoje. U kasnijem djelu Hornaj ima mnogo vie da kae onezgodnim posljedicama koje proistiu iz razvoja nerealne slike o sebi i iz pokuaja da se

ivi u skladu sa ovom idealizovanom predstavom. Tenja za slavom, osjeanjasamozadovoljstva, morbidne zavisnosti od drugih ljudi i samoponienja samo su nekeod nezdravih i razornih posljedica koje izrastaju iz idealizovanog ja. Tree rjeenje kojeneurotiari koriste za svoje unutranje sukobe je da ih prenesu napolje. ovjek, u stvari,misli: Ja ne elim da iskoriavam druge ljude, oni hoe da iskoriavaju mene. Ovorjeenje stvara sukobe izmeu osobe i spoljanjeg svijeta.

Svi ovi sukobi se mogu rjeavati ili izbjei ako je dijete odraslo u kui e ima sigurnosti,povjerenja, ljubavi, potovanja, trpeljivosti i topline. Prema tome, Hornaj ne vjeruje, kaoFrojd i Jung, da je sukob ugraen u prirodu ljudi, te da je stoga neizbjean. Sukob izrastaiz drutvenih uslova. Osoba koja e vjerovatno postati neurotina je ona koja je na

izrazit nain doivjela kulturom odreene tekoe, i to u veini posredstvom ranogiskustva.

HARI STEK SALIVEN

Hari Stek Saliven roen je u Norviu, u saveznoj dravi Njujork (SAD), 21. februara1892. godine, a umro je 14. januara 1949. godine u Parizu. Medicinu je zavrio naikakom koledu za medicinu i hirurgiju 1917. godine i sluio je vojsku tokom prvogsvjetskog rata. Poslije rata bio je na poloaju u Federalnom odboru za profesionalnoobrazovanje, a zatim u Slubi za narodno zdravlje. Saliven je 1922. godine preao uvaingtonsku Bolnicu sv. Elizabete, e je pao pod uticaj Alansona Vajta, jednog odvodeih amerikih neuropsihijatara toga doba. Od 1923. do poetka tridesetih godina bioje vezan za Medicinski fakultet Univerziteta Merilend i za Bolnicu eparda i Enoh Prat uTausonu. Tokom ovog perioda svog ivota Saliven je izveo ona istraivanja izofrenijepo kojima je stekao ugled kao kliniar. Naputio je Merilend da bi otvorio ordinaciju naPark aveniji, u centru Njujorka, s namjerom da prouava opsesivne procese kodpacijenata koji dolaze u ordinaciju. Nekako u to vrijeme otpoeo je i sa zvaninimpsihoanalitikim egrtovanjem kod Klare Tompson, uenice Sandora Ferencija. To nijebio Salivenov prvi dodir sa psihoanalizom. Jo kao student medicine je uzimao asovekolske psihoanalize. Predsjednik Zadubine Viljema Alansona Vajta postao je 1933.godine i ostao na tom poloaju do 1943. Uestvovao je 1936. godine u osnivanjuVaingtonske kole za psihijatriju pri Zadubini i bio njen prvi direktor. asopisPsihijatrija poeo je da izlazi 1938. sa ciljem da iri Salivenovu teoriju meuosobnihodnosa. Bio je u prvoj redakciji asopisa, a kasnije i glavni urednik sve do svoje smrti.Saliven je radio kao konsultant za Sistem selektivne slube od 1940. do 1941. godine;uestvovao je tokom 1948. godine u UNESKO-vom projektu o napetostima, koji suinicirale Ujedinjene Nacije u elji da proue napetosti koje utiu na meunarodnorazumijevanje; iste godine bio je imenovan u Pripremni odbor za Meunarodni kongresza duevno zdravlje. Saliven je bio nauni dravnik, koliko i ugledni propagatorpsihijatrije, predvodnik jedne znaajne kole za obrazovanje psihijatara, izvanredan


19/28

terapeut, vispreni teoretiar i plodni istraiva na podruju medicine. Svojom ivahnomlinou i originalnim miljenjem privukao je mnoge ljude da mu postanu sljedbenici,uenici, kolege i prijatelji.

Pored Alansona Vajta najznaajniji uticaj na Salivenov intelektualni razvitak imali su

Frojd, Adolf Mejer i ikaka socioloka kola. Saliven je osjeao posebnu bliskost saEdvardom Sapirom koji je bio jedan od pionira vee saradnje izmeu antropologije,sociologije i psihoanalize. Saliven je poeo da formulie svoju teoriju meuosobnihodnosa 1929. godine i dogradio je sredinom tridesetih godina ovog vijeka.

Tokom ivota Saliven je objavio samo jednu knjigu u kojoj je izloio svoju teoriju(1947). Meutim, on je imao obiaj da pravi vrlo razraene biljleke, a njegovapredavanja studentima Vaingtonske kole za psihijatriju bila su magnetofonski snimana.Njegove biljenice i trake sa predavanja prikupljene su poslije njegove smrti u ZadubiniVilijema Alansona Vajta. Od te grae je sastavljeno pet knjiga

Hari Stek Saliven bio je tvorac novog gledita koje je poznato pod imenom Meusobna(interpersonalna) teorija psihijatrije. Njena glavna odlika u odnosu na teoriju linosti jeda se linost shvata kao relativno trajan sklop meusobnih situacija koje se ponavljaju ikarakteriu ljudski ivot. Linost je hipotetika sutina koja se ne moe izdvojiti izmeusobnih situacija, meusobno ponaanje je sve to se moe posmatrati kao linost.Shodno tome, isprazno je,vjeruje Saliven, govoriti o jedinki kao predmetu prouavanja, poto pojedinac ne postoji

niti moe da postoji nezavisno od svojih odnosa sa drugim ljudima. Od prvog dana ivotabeba je dio medusobne situacije i tokom itavog ivota ostaje u drutvenom polju. ak ipustinjak koji je digao ruke od drutva nosi sa sobom u divljinu ili pustinju sjeanja naranije line odnose, koji nastavljaju da utiu na njegovo miljenje i djelanje.

Mada Saliven ne odrie vanost nasljeu i sazrijevanju u obrazovanju i oblikovanjuorganizma, on vjeruje da ono to je izrazito ljudsko predstavlja proizvod drutvenihsadejstava. Sem toga, meusobna iskustva jedne osobe mogu da mijenjaju njeno ilinjegovo isto fizioloko funkcionisanje, tako da ak i organizam gubi status biolokogentiteta i postaje drutveni organizam sa svojim socijalizovanim nainom disanja,varenja, vrenja nude, cirkulacije krvi i tako dalje.

Za Salivena je psihijatrija kao nauka povezana sa socijalnom psihologijom, a njegovateorija linosti nosi peat njegove velike sklonosti ka sociopsiholokim pojmovima ipromjenljivima. On pie:

Opta nauka psihijatrije ini mi se da pokriva velikim dijelom isto podruje kao to je iono koje se prouava u socijalnoj psihologiji, jer nauna psihijatrija se mora definisatikao prouavanje meuosobnih odnosa, a to na kraju krajeva trai upotrebu one vrstepojmovnog okvira kaju danas nazivamo teorijom polja. Sa tog stanovita, linost seposmatra kao hipotetina. Ono to se moe prouavati je sklop procesa koji karakteriumeudejstvo linosti u odreenim situacijama, ili poljima, koji se ponavljaju, aukljuuje i posmatraa.


20/28

SKLOP LINOSTI

Salivenu nije nikad dovoljno isticanja da je linost isto hipotetiki entitet, jednailuzija, koju je nemogue posmatrati i prouavati odvojeno od meuosobnih odnosa.

Jedinica prouavanja je meuosobna situacija, a ne osoba. Ustrojstvo linosti sainjeno jeprije od meuosobnih nego od intrapsihikih dogaaja. Linost se ispoljava jedino kad seosoba ponaa u odnosu na jednu ili vie drugih jedinki. Ovi ljudi ne moraju uopte dabudu prisutni. U stvari, oni ak mogu da budu i sasvim izmiljeni ili nepostojei likovi.ovjek moe imati odnos i prema narodnom junaku, ili prema liku iz stvaralake matekao to je Ana Karenjina, prema precima ili prema jo neroenim potomcima.Psihijatrija je prouavanje pojava koje se odigravaju u meuosobnim situacijama, urasporedima sastavljenim od dvije ili vie osoba meu kojima sve osim jedne mogu bitimanje-vie potpuno izmiljene. Opaanje, pamenje, miljenje, matanje i svi ostalipsiholoki procesi su meuosobne prirode. ak su i snovi meuosobni, jer obinoodraavaju odnose snijevaa sa drugim ljudima.

Mada Saliven priznaje linosti samo hipotetiki status, on ipak tvrdi da je to dinamikicentar razliitih procesa koji se odigravaju u nizu meuosobnih polja. Sem toga, on dajeposeban znaaj nekima od ovih procesa, imenujui ih i definiui neka od njihovihsvojstava. Najvaniji su dinamizmi, personifikacije i kognitivni procesi.

DINAMIZMI

Dinamizam je najmanja jedinica koja se moe koristiti u prouavanju jedinke. On sedefinie kao relativno trajan sklop transformacija energije, koje stalno iznovakarakteriu organizam u njegovom trajanju kao ivi organizam. Jedna transformacijaenergije je bilo koji vid ponaanja. Moe biti otkriven i javan, kao to je govorenje, ilisakriven i privatan, kao to je miljenje ili matanje. Poto je dinamizam sklop ponaanja,koji traje i ponavlja se, on je vrlo slian navici. Salivenova definicija dinamizma dosta jeudno sroena; on kae da je to jedan koverat pun beznaajnih djeliminih razlika. Ovoznai da se jednom sklopu moe dodati novi elemenat, a da se ne promijeni sklop ucjelini sve dok taj novi sastojak koverta nije znaajno razliit od ostalih koji su ve unjemu. Ako je znaajno razliit, onda mijenja stari sklop u neki novi. Na primjer, dvijejabuke mogu prilino razliito da izgledaju, ali da se ipak prepoznaju kao jabuke, jerrazlike meu njima nijesu toliko vane. Meutim, jedna jabuka i jedna banana razliite supo znaajnim odlikama, te shodno tome ine dva razliita sklopa.

Ovi dinamizmi koji odlikuju neije meduosobne odnose karakteristini su za ljude. Naprimjer, neko se, po navici, moe neprijateljski ponaati prema odreenoj osobi ili grupiljudi, i to e biti izraz dinamizma zlovolje. ovjek koji je sklon uspostavljanju lascivnihodnosa sa enama ispoljava dinamizam poude. Dijete koje se boji nepoznatih ljudi imadinamizam straha. Bilo koja naviknuta reakcija prema jednoj ili vie osoba u viduosjeanja, stava ili otkrivene radnje ini dinamizam. Svi ljudi imaju iste bazinedinamizme, ali nain ispoljavanja dinamizma varira, zavisno od situacije i ivotnogiskustva jedinke.


21/28

Dinamizam obino koristi posebnu zonu tijela kao to su usta, ruke, mar i polniorgani preko koje taj dinamizam sadejstvuje sa okolinom. Takva zona se sastoji odprijemnog aparata (receptori) za primanje drai, djejstvenog aparata (efektori) zaizvoenje radnje i veznog aparata (eduktori) u centralnom nervnom sistemu, koji

povezuje receptore sa efektorima. Tako, kada se sisa prinese bebinim ustima, onanadrauje osjetljive slojeve usana, koji odapinju impulse niz nervne puteve do motornihorgana usta i tako proizvodi pokrete sisanja.

Veina dinamizama slui da se zadovolje osnovne potrebe organizma.

Personifikacije. Personifikacija je predstava koju jedinka ima o sebi ili drugome. To jesloenost osjeanja, stavova i shvatanja koji izrasta iz iskustva sa zadovoljavanjempotreba i strepnjom. Na primjer, beba gradi personifikaciju dobre majke dok je majkahrani i brine se o njoj. Svaki meuosobni odnos koji u sebe ukljuuje zadovoljstvo imatendenciju da formira povoljnu sliku o izazivau tog zadovoljstva. Na drugoj strani,

bebina personifikacija rave majke proistie iz doivljaja sa njom koji su joj stvaralistrepnju. Majka koja strepi biva personifikovana kao rava majka. Konano, ove dvijepersonifikacije majke, zajedno sa bilo kojim drugim personifikacijama koje se moguformirati (kao to je zavodljiva majka, ili prezatiujua majka), stapaju se u jedno, ineisloenu personifikaciju.

Ove slike, koje vuemo u naim glavama, rijetko su adekvatni opisi osoba na koje seodnose. One su, prije svega, nastale da bi se izalo na kraj sa odreenim ljudima u nekim,prilino izdvojenim, meuosobnim situacijama. Ali, kad se jednom uoblie, one obinodugo traju i utiu na nae stavove prema drugim ljudima. Tako osoba koja personifikujesvog oca kao malicioznog i tiranskog ovjeka moe da projektuje ovu istu personifikacijuu druge starije ljude, kao to su, na primjer, nastavnici, policajci i poslodavci. Shodnotome, neto to slui svrsi smanjivanja strijepnje u ranom dobu moe kasnije da ometarazvijanje meuosobnih odnosa. Ove strepnjom obojene slike iskrivljavaju ovjekovashvatanja o onim ljudima koji mu kasnije bivaju znaajni. Personifikacije samoga sebe,kao to su dobri ja i ravi ja, ponaaju se po istim naelima kao i personifikacije drugihljudi. Personifikacija dobrog mene nastaje iz meuosobnih doivljaja koji donose nekunagradu, a personifikacija ravog mene iz situacije koje stvaraju strepnju. I kao ipersonifikacije drugih ljudi personifikacije samoga sebe su sklone da ometaju objektivnusamoprocjenu.

Personifikacije koje su zajednike veem broju ljudi nazivaju se stereotipiina. Ovo sujednoglasno usvojena shvatanja, tj. ideje koje su iroko prihvaene meu lanovimanekog drutva, i prenose se s koljena na koljeno. Primjeri uobiajenih stereotipa u naojkulturi su rasijani profesor, razbarueni umjetnik i tvrdoglavi direktor.

Saznajni procesi. Salivenov osobeni doprinos u pogledu mjesta saznanja u stvarimaznaajnim za linost predstavlja njegova trolana klasifikacija doivljavanja. Doivljajse, kae on, odvija u tri vida: prototaksikom, parataksikom i sintaksikom.


22/28

Prototaksikim dooivljajem se moe smatrati niz trenutnih stanja osjetljivogorganizma . Ova vrsta doivljaja slina je onome to je Dejms nazivao tokomsvijesti, sirovi osjeti, predstave i osjeanja, koji protiu umom ulnog bia. Ova stanjanemaju nikakve nune veze meu sobom, niti posjeduju bilo kakvo znaenje za osobukoja ih doivljava. Prototaksiki vid doivljavanja nalazi se u najiem obliku tokom

prvih mjeseci ivota i predstavlja neophodan prethodni uslov za pojavu druga dva vidadoivljaja.

Parataksiki vid miljenja sastoji se od uvianja uzronih povezanosti dogaaja koji seodigravaju istovremeno, a ne stoje ni u kakvoj logikoj vezi. Poznati eki pisac, FrancKafka, slika jedan zanimljiv sluaj parataksikog miljenja u jednoj od svojih kratkihpria. Neki pas koji je ivio u tenari okruenoj visokom ogradom mokrio je jednog danau trenutku kada je preko ograde ubaena kost. Pas je pomislio: Moje mokrenje uinilo jeda se pojavi ta kost. Otada, kad god bi mu se prohtjelo da neto pojede, on bi podigaonogu. Saliven vjeruje da vei dio naeg miljenja ne prelazi i nivo paratakse; mi vidimouzrone veze meu doivljajima koji nemaju apsolutno nikakve veze jedan s drugim. Sva

sujevjerja su, na primjer, sluajevi parataksikog miljenja.Trei i najvii vid miljenja je sintaksiki, a sastoji se od jednoduno prihvaene

simbolike aktivnosti, posebno od rijei. Jednoduno prihvaeni simbol je takav simboloko kojeg se grupa ljudi slae da ima ustaljeno znaenje. Rijei i brojevi su najboljiprimjeri takvih simbola. Sintaksiki vid doivljaja proizvodi logiki red meudoivljajima i omoguuje ljudima da opte jedni s drugima.

Pored ove formulacije vidova doivljavanja, Saliven je isticao i vanost predosjeanja usaznajnom funkcionisanju. ovjek, osoba, ivi sa svojom prolou, sadanjou isusjednom budunou, koje su sve jasno vane za objanjenje njegove misli i akcije .Predosjeanje zavisi od neijeg sjeanja na prolost i tumaenja sadanjosti.

Mada dinamizmi, personifikacije i saznajni procesi ne iscrpljuju spisak sastavnih djelovalinosti, oni jesu najvanija strukturalna svojstva Salivenovog sistema.

RAZVOJ LINOSTI

Saliven izdvaja est stupnjeva u razvoju linosti, koji prethode zavrnom stupnju zrelosti.Ovih est stupnjeva karakteriu zapadnoevropske kulture i mogu biti sasvim drukiji udrugim drutvima. To su: 1) stupanj odojeta, 2) djetinjstvo, 3) djeatvo, 4)predmladalatvo, 5) rana mladost, i 6) pozna mladost.

Period odojeta protee se od roenja do pojave artikulisanog govora. To je period ukome je zona usta primarno podruje meudjejstva bebe sa okolinom. Dojenje prua bebinjene prve meuosobne doivljaje. Elemenat okoline koji se izdvaja od ostalih tokomovog stupnja je ono to snabdijeva gladnu bebu hranom, bilo da se radi o bradavicimajinih grudi ili cucli na flaici sa hranom. Beba razvija razliita shvatanja o dojci/cucli,zavisno od svojih doivljaja s njom. To su: 1) dobra dojka/cucla, koja je signal za dojenjei znak da predstoji zadovoljstvo; 2) dobra, ali ne i zadovoljavajua dojka/cucla iz situacija


23/28

kada beba nije bila gladna; 3) pogrena dojka/cucla, koja ne daje mlijeko i signalizujeodbacivanje i nunost traganja za drugom dojkom, cuclom; 4) rava dojka/cuclastrepljive majke, koja signalizuje izbjegavanje.

Ostala karakteristina svojstva stupnja odojeta su: 1) pojava dinamizma apatije i

somnolentnog izdvajanja; 2) prelaz sa prototaksikog na parataksiki vid saznanja; 3)orgnizacija personifikacije majke rave, strepljive, odbacujue i osujeujue, najednoj, i dobre, oputene, prihvatajue i zadovoljavajue, na drugoj strani; 4) organizacijadoivljavanja kroz uenje i nastajanje rudimenata ja-sistema; 5) izdvajanje sopstvenogtijela bebe, tako da ona ui da zadovoljava svoje napetosti i nezavisno od majinskogtijela na primjer, sisanjem palca; 6) uenje koordinisanih pokreta koji angauju ruku ioko, ruku i usta, uho i glas.

Prelaz od bepstva u djetinjstvo omoguen je uenjem jezika i organizovanjem doivljajana sintaksiki nain. Djetinjstvo se protee od pojave artikulisanog govora do raanjapotrebe za drutvom za igru. Razvoj jezika dozvoljava, meu ostalim, i stapanje razliitih

personifikacija na primjer, dobre i rave majke i objedinjavanje ja-sistema uskladniji sklop. Ja-sistem poinje da razvija pojam o svom polu: djeai se poistovjeujesa ulogom mukarca, kako je propisuje drutvo, a djevojica sa enskom ulogom.Raenje simbolike sposobnosti omoguuje etetu da se igra odraslog Saliven oveigre naziva dramatizacijama i da povede rauna o razliitim radnjama, vidljivim inevidljivim, koje slue za izbjegavanje kazne i nespokojstva to Saliven nazivapreokupacijama.

U djetinjstvu se zbiva i jedan dramatian dogaaj koji Saliven naziva zloudnimpreobraajem, a u pitanju je osjeanje da dijete ivi okrueno neprijateljima. Ovoosjeanje, ako postane dovoljno jako, moe da onemogui etetu da pozitivno odgovarana naklonost koju drugi ljudi ispoljavaju prema njemu. Zloudan preobraaj remetietetove meusobne odnose i nagoni ga da se izdvoji. Dijete kao da kae: Nekad davnosve je bilo divno, ali tada nisam morao /morala da imam posla sa ljudima. Osjeanjeokruenosti neprijateljima izazvano je bolnim doivljajima s ljudima, koji izazivajustrepnju, a moe da dovede i do sputanja na manje opasan, nii stupanj odojeta.

Tokom djetinjstva javlja se i sublimacija koju Saliven definie kao nenamjernu zamjenujednog sklopa ponaanja, koji nailazi na strepnju ili se sukobljava sa ja-sistemom, drugimdrutveno prihvatljivijim sklopom aktivnosti, koji zadovoljava one djelove motivacionogsistema koji su stvarali neprilike. Viak napetosti, koji se ne isprazni sublimacijom, troise u simbolikim izvoenjima, kao to je, na primjer, snijevanje.

Stupanj djeatva se protee uglavnom na period poetka osnovne kole. To je period ukome se postaje drutveno bie, u kome se stiu iskustva drutvenog potinjavanjaautoritativnim linostima van porodice, u kome se stie takmiarski duh i smisao zasaradnju, u kome se ui znaenje bojkota, poruge i osjeanja zajednitva u grupi. Djeak,odnosno evojica, ue da ne obraaju panju na one spoljanje okolnosti koje ga/je nezanimaju, da upravljaju svojim ponaanjem uz pomo unutranjeg nadzora, da formirajustereotipne stavove, da razvijaju nove i uspjenije naine sublimacije, i da jasnije


24/28

razlikuju matu od stvarnosti. Najvei dogaaj u ovom razdoblju je pojava ideje oorijentaciji u ivotu.

Neko je orijentisan u ivotu onoliko koliko je uspio da formulie ili se lako moenavesti da formulie (ili je stekao uvid u) podatke sljedee vrste: objedinjavajue

tendencije (potrebe) koje obino karakteriu neije meusobne odnose; okolnosti koje supogodne za njihovo zadovoljavanje i od strijepnje relativno slobodno pranjenje; manje-vie udaljene ciljeve za koje e biti spreman, da bi im se pribliio, da odloi aktuelnemogunosti zadovoljstva ili jaanje svog ugleda.

Relativno kratak period premladalatva obiljeen je potrebom za bliskim odnosom savrnjakom istog pola, drugarom u koga se moe imati povjerenja i sa kojim se zajednikimogu preuzimati zadaci i rjeavati tekoe u ivotu. Ovo je krajnje znaajan period, jerobiljeava poetak pravih ljudskih odnosa sa drugima. U ranijim etapama razvojameuosobna situacija se odlikovala zavisnou eteta od odrasle osobe. Tokompremladalatva dijete poinje da formira odnose sa vrnjacima, u kojima ima jednakosti,

uzajamnosti i recipronosti meu uesnicima. Bez najboljeg druga/drugarice, dijete uovom uzrastu postaje rtva oajne usamljenosti.

Glavna muka u periodu rane mladosti je razvijanje sklopa heteroseksualne aktivnosti.Fizioloke promjene u pubertetu doivljavaju se od mladog ovjeka kao osjeanjapoude; iz ovih osjeanja nastaje dinamizam poude i poinje da se ugrauje u linost.Dinamizam poude ukljuuje prvenstveno zonu polnih organa, ali u seksualnomponaanju uestvuju i druge zone meudjejstva, kao to su usta i ruke. Postoji odvojenosterotske potrebe od potrebe za bliskou; erotska potreba se okree prema nekom lanusuprotnog pola kao prema objektu svog zadovoljenja, dok potreba za bliskou ostajevezana za lana svog pola. Ako ove dvije potrebe ostanu zajedno, mlada osoba ispoljavahomoseksualnu, umjesto heteroseksualne orijentacije. Saliven istie da mnogi sukobi umladosti proistiu iz suprotstavljenih potreba za seksualnim zadovoljenjem, sigurnou ibliskou. Rana mladost traje sve dok osoba ne pronae neki stabilan sklop izvoenja,koji e zadovoljiti njene polne nagone.

Pozna mladost se iri od sklapanja poeljne polne aktivnosti, preko bezbrojnihvaspitnih i obrazovnih koraka, do ustanovljenja potpuno ljudskog i zrelog repertoarameuosobnih odnosa kakve omoguavaju dostupne mogunosti, line i kulturalne.Drugim rijeima, period pozne mladosti ini prilino produeno uvoenje u privilegije,dunosti, zadovoljstva i odgovornosti drutvenog ivota i punoljetstva. Tada se itavspektar meuosobnih odnosa postepeno uobliava, i sve vie raste sintaktiki viddoivljavanja, koji omoguuje irenje simbolikih horizonata. Ja-sistem se stabilizuje,uese efikasnije sublimacije za napetosti i ustanovljavaju jae mjere bezbjednosti protivnespokojstva.

Kada se osoba uspne uz sve ove stepenice i konano dostigne stupanj odraslosti, ona je ustvari bila transformisana, uglavnom uz pomo meuosobnih odnosa, od ivotinjskogorganizma u osobu. ovjek nije ivotinja zaodenuta civilizacijom i ljudskou, nego


25/28

ivotinja koja je tako drastino izmijenjena da prestaje da bude ivotinja i postaje ljudskobie ili - ako ba hoete -oovjeena ivotinja.

inioci razvoja. Mada Saliven odluno odbacuje bilo kakvu okorjelu instinktivistikudoktrinu, on ipak priznaje znaaj nasljea za obezbjeivanje nekih sposobnosti, meu

kojima je najvanija sposobnost prihvatanja i razraivanja doivljaja. On, isto tako,usvaja i pravilo da vjebanje ne moe imati uinka ako sazrijevanje nije postavilostrukturalne temelje.Tako dijete ne moe da prohoda dok njegov miini i kotani sklopne dostignu dovoljan stepen razvoja da ga mogu odrati u uspravnom poloaju. Nasljee isazrijevanje obezbjeduju bioloku grau za razvoj linosti, tj. za razvoj sposobnosti, prijedispozicija i sklonosti, dok kultura koja operie preko sistema meusobnih odnosa ini vidljivim sposobnosti i ostvarena izvoenja (transformacije energije) pomou kojihosoba postie cilj smanjenja napetosti i zadovoljenja potreba.

Prvi vaspitni uticaj ostvaruje nespokojstvo koje primorava mladi organizam da razlikujepoveavanje od smanjivanja napetosti i da usmjerava svoju aktivnost prema ovom

posljednjem. Drugi veliki.vaspitni uticaj je uticaj pokuaja i uspjeha. Uspjeh, kao to sumnogi psiholozi pokazali, ima tendenciju da ini upeatljivom onu aktivnost koja jedovela do zadovoljenja. Uspjeh se moe izjednaiti sa postizanjem nagrada majinimosmijehom ili oevom pohvalom, a neuspjeh sa dobijanjem kazne majinanamrtenost ili oeva grdnja. ovjek moe takoe da ui oponaanjem i zakljuivanjem;za ovaj poslednji nain uenja Saliven usvaja ime koje mu je dao arls Spirman:obrazovanje odnosa.

Saliven ne vjeruje da je linost konano uspostavljana u ranim uzrastima. Ona se moemijenjati u bilo kom uzrastu, zavisno od novih meusobnih situacija koje nastaju, jer jeljudski organizam krajnje plastian i podloan oblikovanju. Mada je kretanje naprijeduenjem i razvojem ono to pretee, ipak se dogaaju i nazadovanja (regresije) kad bol,strepnja i neuspjeh postanu nepodnoljivi.

KARAKTERISTINA ISTRAIVANJA I METODE ISTRAIVANJA

Hari Stek Saliven je, kao i drugi psihijatri, sticao empirijsko znanje o linosti, a naroitosa izofreniarima i sluajevima opsesivnih neuroza. Kao mladi psihijatar Saliven jeshvatio da metod slobodnih asocijacija ne daje zadovoljavajue rezultate saizofreniarima, jer budi suvie veliku strepnju. Probao je i na druge naine, ali se uvijekraala velika strepnja koja je stajala na putu optenja izmeu pacijenta i terapeuta. Usljedtoga je Saliven postao zainteresovan za prouavanje sila koje oteavaju ili olakavajuoptenje izmeu dvojice ljudi. Pritom je otkrio da je u odnosu sa pacijentom psihijatarmnogo vie nego posmatra: on ili ona je takoe i vitalni uesnik u jednoj meusobnojsituaciji. Psihijatar ima svoje sopstvene bojazni sa kojima treba da izae na kraj, svojevjetine i line tegobe. Rezultat ovog otkria bilo je Salivenovo razvijanje shvatanja oterapeutu kao posmatrau koji uestvuje.

Teorija meuosobnih odnosa stavlja snaan akcenat na metod posmatranja sa ueem isve podatke dobijene iz drugih izvora smatra sporednim. A ovo sa svoje strane znai da je


26/28

vjetina u voenju psihijatrijskog intervjua licem u lice, osoba naspram osobe, odtemeljne vanosti

Na drugom mjestu Saliven je pisao: Vapijua je potreba za posmatraima koji su ustanju da posmatraju i svoje sopstveno posmatranje.

Intervju. Psihijatrijski intervju je Salivenov izraz za meuosobnu situaciju licem u lice,koja se odigrava izmeu pacijenta i terapeuta. Moe biti jedan ili vie intervjua koji seproteu na dui period vremena. Saliven definie intervju kao sistem ili niz sistemameuosobnih procesa koji nastaju iz posmatranja sa uestvovanjem, tokom kojegintervjuer izvlai odreene zakljuke o intervjuisanom. Kako se intervju vodi i kakointervjuer dolazi do zakljuaka koji se odnose na pacijenta . to je predmet Salivenoveknjige Psihijatrijski intervju (1954).

Saliven dijeli intervju na etiri stupnja: 1) zvanini poetak, 2) napipavanje, 3) detaljnoeljanje i 4) zavrnica.

Intervju je prvenstveno govorno optenje izmeu dvije osobe. Ne samo ono to nekogovori, nego i kako govori intonacije, brzina i druge forme izraavanja predstavljavaan izvor informacija za intervjuera. Ispitiva treba da motri na fine promjene upacijentovom izgovoru (tj. na promjene u glasnosti govora), jer ovi znaci esto otkrivajubitne podatke o onome to pacijenta najvie mui, kao i o promjenama stava prematerapeutu. U poetnom dijelu intervjua ispitiva ne treba da postavlja previe pitanja;bolje je da se dri mirno i vie posmatra. U toj fazi on treba da otkrije razloge zbog kojihje pacijent doao i poneto o prirodi njegovih problema.

Saliven prilino izriito odreuje ulogu terapeuta u situaciji razgovora sa pacijentom.Terapeuti nikada ne smiju da zaborave na injenicu da ive od svoje strunosti u oblastimeuosobnih odnosa i da, prema tome, pacijent ima prava da oekuje da e neto nauitito bi moglo dobro da mu doe. Od prvog razgovora s terapeutom pacijent treba tako dase osjea, a kasnije ga treba ohrabrivati u tome tokom itave terapije. Jedino ako imatakav stav, pacijent e iznijeti podatke iz kojih terapeut moe da izvue realne zakljukeo nainu ivota koji uzrokuje tegobe za pacijenta. Naravno, psihijatri ne smiju da koristesvoje struno znanje za sticanje line koristi, zadovoljstva ili ugleda na tetu pacijenta.Intervjuer nije ni prijatelj, ni neprijatelj, ni roditelj, ni ljubavnik ili ljubavnica, ni ef, ninamjetenik mada pacijent moe da mu pripie jednu ili vie od ovih uloga u svomizvitoperenom, parataksikom miljenju; intervjuer je samo strunjak za meuljudskeodnose.

Stupanj napipavanja se koncentrie na otkrivanje ko je pacijent. Ispitiva to postieintenzivnim eprkanjem po prolosti, sadanjosti i budunosti pacijenta. Ove injenice opacijentovom ivotu spadaju u rubriku linih ili biografskih podataka. Saliven nijepristalica brzog i odsjenog ispitivanja, uz pridravanje standardnog niza pitanja.Naprotiv, Saliven se zalae protiv toga da pacijent pria trice i kuine. Pacijent mora danaui da je to ozbiljan razgovor u kome nema vremena za gubljenje. Isto tako, ispitivane smije da biljei nita tokom razgovora sa pacijentom, jer mu biljeenje odvlai panjui sprjeava proces optenja meu ljudima.


27/28

Saliven ne vjeruje u formule kao to je direktno ohrabrivanje pacijenta u stilu samopriajte sve to vam padne na pamet. Umjesto toga, terapeut treba da iskoristi praznine upacijentovom sjeanju da ga naui kako se slobodno asocira. Na taj nain pacijentnajprirodnije prihvati ovu, inae neuobiajenu i udnu formu razgovora, jer osjeti svenjene prednosti i bez ikakvog teorijskog objanjenja njene svrhe.

Krajem prva dva stupnja intervjua terapeut bi trebalo da ima ve nekoliko radnihhipoteza o pacijentovim tegobama i njihovim izvorima. Tokom stupnja detaljnogeljanja psihijatar pokuava da procijeni koja od njih je ispravna. On to ini sluanjem izapitkivanjem. Saliven predlae oblasti u kojima naroito treba proeljati pacijenta sticanje higijenskih navika, stav prema svom tijelu, kako jede, ambicija i seksualnoponaanje ali opet podvlai da se niega ne treba kruto pridravati.

Dok god sve ide glatko ispitiva nije svjestan podvodnih struja u intervjuu, od kojih jejedna od najvanijih kako stav samog ispitivaa utie na pacijentovu sposobnost optenja.im doe do poremeaja u procesu optenja, intervjuer mora da se zapita: ta sam to

rekao ili uradio to je toliko onespokojilo pacijenta? Uvijek je prisutna velika mjerarecipronosti izmeu dvaju stranaka angaovanih u intervjuu Saliven koristi izrazreciprona emocija te svaka od njih stalno odslikava oseanja one druge. Terapeuti suduni da prepoznaju i nadziru svoje sopstvene stavove u interesu maksimalnog optenja.Drugim rijeima, oni nipoto ne smiju da zaborave svoju ulogu strunog posmatraa saueem. Serija intervjua se privodi kraju nekom vrstom zavrne rijei intervjuera o tometa je saznao, kojim putem dalje pacijent treba da ide i ta ga verovatno oekuje u ivotuako krene tim putem.

itajui Salivenove mudre opaske o intervjuisanju, ovjek stie utisak da on smatraintervju ogromnim izazovom posmatraevoj objektivnosti u toku posmatranja s ueem.itaocu e moda biti zanimljivo da uporedi ovaj tip intervjua, za koji se zalae Saliven,sa irokim spektrom metoda intervjuisanja, koji se mogu nai u metodolokimprirunicima Makobijevih i Kenela i Kana , ili sa metodama klinikog intervjuisanja okojima se govori u knjizi Kliniki intervju, koju su uredili Feliks Doj i Vilijem Marfi.

Istraivanje izofrenije. Salivenov glavni istraivaki doprinos psihopatologiji sastoji sese od niza lanaka o etiologiji, dinamici i lijeenju izofrenije. Ove studije su uraenenajveim dijelom u vrijeme njegovog angamana u Bolnici eparda i Enoh Pret, uMerilendu, i objavljene u psihijatrijskim asopisima od 1924. do 1931. godine. Oneotkrivaju Salivenov veliki talenat za uspostavljanje kontakta sa psihotiarem irazumijevanje njegove due. Sposobnost uivljavanja bila je vrlo razvijena crtaSalivenove linosti i on ju je koristio na najbolji mogui nain u prouavanju i lijeenjurtava izofrenije. Za Salivena ovi nesrenici nijesu bili izgubljeni, beznadeni sluajevikoje treba zatvoriti u najzabitije blokove duevnih bolnica; njima se moe uspjenopomoi ako je psihijatar spreman da bude strpljiv, da posmatra i razumije.

Dok je radio u Bolnici eparda i Enoh Pret, Saliven je imao poseban blok za svojepacijente. To je bio samo jedan apartman sa dvije spavae sobe i dnevnom sobom, e je


28/28

moglo da se smjesti est mukih izofreniara. Ovaj blok bio je izdvojen od ostalihdjelova duevne bolnice i tu je radilo est bolniara koje je Saliven sam izabrao i obuio.Uveo je obiaj da je bolniar uvijek s njim u sobi dok razgovara s pacijentom, jer jeprimijetio da to prija pacijentima. Bolniarkama u stvari, enama uopte nije biodozvoljen pristup u ovaj blok. Saliven je vjerovao u efikasnost homogenog bloka e su

svi pacijenti istog pola, istih godina i sa istim psihijatrijskim problemom.Dodajmo tome da je Saliven umio i druge da podstakne na istraivaki rad u oblasti

meuosobnih odnosa. Ne samo psihijatre, nego i istraivae iz drutvenih nauka. Mnogeod ovih studija objavljene su u asopisu Psihijatrija, koji je i bio pokrenut uglavnom zatoda bi irio i razvijao Salivenove ideje. Ove treba pomenuti i tri knjige koje prilinoduguju Salivenu. U dijelu Optenje drutvena matrica psihijatrije (1951) Ru i Bejtsonprimjenjuju Salivenove pojmove na probleme ljudskih odnosa i meusobne veze linostii kulture. Frida From-Rajhman u svojoj uticajnoj knjizi Naela intenzivne psihoterapije(1950) razradila je mnoge od Salivenovih ideja o terapeutskom procesu. Studija oduevnoj bolnici Stentona i varca vrlo jasno razotkriva one vrste meuosobnih situacija

kakve postoje u duevnim bolnicama i djelovanje takvih situacija isto toliko na osobljekoliko na pacijente.

Salivenovo nastupanje u ulozi politikog psihijatra bilo je, takoe, oigledno u nekim odnjegovih istraivakih aktivnosti. On je vjerovao da ovjek mora da slui da bi mogaoda prouava. Sa arlsom S. Donsonom radio je istraivanje o Crncima na Jugu, a sa E.Franklinom Frejzerom o vaingtonskim Crncima (Saliven, 1984). Tokom rata se baviorazvijanjem metoda za razvrstavanje regruta, za podizanje borbenog morala i zaefikasnije rukovoenje. A ve smo pomenuli njegovu zainteresovanost za izgradnjusvijeta bez napetosti i sukoba meu narodima.

Od sve etiri teorije koje su izloene u ovom radu, Salivenova meuosobna teorija jevjerovatno izazvala najvie istraivanja. Jedan od razloga za to nalazi se moda i u tometo je Saliven koristio objektivniji jezik kada je izlagao svoju teoriju, tako da je bilo lakepremostiti jaz izmeu teorije i posmatranja. Saliven je vodio rauna da njegove pojmovnekonstrukcije uvijek budu vrsto povezane sa empirijskim posmatranjem, pa nije ni udoto su njegova razmatranja djelovala kao opisivanje ponaanja stvarnih ivih ljudi iz prveruke. I pored apstraktnosti njegove misli, on nikad nije odlazio previsoko u oblake da biizgubio kontakt sa konkretnim, moglo bi se ak rei, svakodnevnim dranjem ljudi.Meuosobna teorija je fabrika ovozemaljskih naunih tvrenja koja mame i ohrabruju naempirijsko provjeravanje.

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/http://www.besplatniseminarskiradovi.com/

Documents

From, Hornaj i Saliven.doc