April 2010. Broj 2

THE EXTRA JOURNAL

KORISNI SAVJETI: KAKO BOLJE UČITI

MALE ZANIMLJIVOSTI O KUĆNIM LJUBIMCIMA

SPORT: AFRIKA 2010

Pisani serijal: KAKO SU BOSANSKE RIJEKE DOBILE IME SPECIJALNO U OVOM BROJU: ZABAVNA MATEMATIKA PRIČA: DOŽIVLJAJI ČIČA ZIMONJE

U svakom broju kutak za učenje. U ovom broju: KULTURNE USTANOVE STRIP: DETEKTIV MIŠKO

NEKA I DJECA POČNU ČITATI NOVINE!

NASTAVLJAMO NAŠU AVANTURU!

Glavni i odgovorni urednik: Boris Velašević, IV1

2

Priča:

Branko Ćopić

DOŽIVLJAJI ČIČA ZIMONJE

– Alo, alo, ima li kakvih znakova da se Proljeće približuje? – viče na telefon ljutiti čiča Zimonja, a s druge strane žice, srdito pjevuckajući, odgovara mu vjetar Sjeverac:

– Ništa osobito, dragi čiča. Jedino se na padini brijega snježni pokrivač poderao na dva mjesta, ali već mu je i vrijeme, star je. Imaš li koju novu snježnu krpu da ga zakrpimo?

Čiča Zimonja zabode nos u svoje računske knjige, uze da mrmlja i odgovori:

– Alo, alo, potrošio sam sve, i najmanju snježnu zvjezdicu, i to nedavno, kad nas je one noći opljačkao vjetar Jugo i poderao nam sve ogrtače po bregovima. Imam u ostavi samo nešto inja, ali to mi treba za ukrašavanje moje rođene brade.

– E, onda smo obrali ledenice! – prosikta zabrinut Sjeverac.

Čiča Zimonja dođe tako svake godine, nekad ranije nekad kasnije, drsko zavlada čitavim našim krajem. Okuje rijeku, sjedne na svačiji krov, štipka đake za uši, lunja noću oko tobdžijske kasarne i vuče stražare za nos, pa je čak toliko smion da se kroz razbijen prozor uvuče u kasarnu milicije i škaklja milicionare po tabanima. Onda miljkani ustaju, trpaju ugalj u peć, a čiča-Zimonja bježi napolje, jer milicionarska peć počne gromko da tutnji:

– Du-du-du, drž-drž-drž, lopov je u sobi! Ponekad se čiča Zimonja ušunja i u muzej, primakne se kosturu mamuta i pita ga:

– Sjećaš li se kad smo se nas dvojica nekad susretali? Bilo je to prije nekoliko hiljada godina. Onda sam bio mnogo ljući, zar ne?

U Januaru je čiča Zimonja najbolje raspoložen. Fijuče, zvižduka i

trese srebrnim praporcima hladnog Sjeverca, vijori snježnom zastavom, i po prozorskim oknima slika blistave hladne šume. Ali čim sunce malčice ojača i ukažu se prve mrlje okopnjele zemlje, čiča se uznemiri i pokunji. Evo ga, i sad je uznemiren. Čeka ga velika bitka s mladim veselim junakom Proljećem.

– Alo, alo, Sjeverče, jesi li noćas opazio štogod sumnjivo? – pita čiča Zimonja, a Sjeverac, pomalo kašljucajući, odgovara: – Vidio sam. Stražar na vatrogasnom tornju jutros je cupkao nogama i pjevušio nekakvu sumnjivu pjesmicu, nešto kao... kao:

– Doletjela lastavica opa-cupa-cup!

– Uhu, uhu, brr! – strese se čiča Zimonja. – Ne spominji mi tu strašnu

ptičurinu. Ona je vječiti saveznik Proljeća. A šta si još opazio?

– Vidio sam jednog dječaka s visibabama u ruci. Sve je skakao s noge na nogu i vikao: "Ura, evo Proljeća! Našao sam visibabu!"

– Oho, to je već otvorena pobuna! – progunđa čiča Zimonja. – Da me nešto jutros ne bole leđa, baš bih potražio toga maloga nevaljalca i na putu do škole tako mu natrljao uši da bi mu bile crvene kao onaj razbojnik Plamen, koji guta drva i mene toliko mrzi.

– Ja ću te osvetiti – reče mu Sjeverac. – Sjutra ću onome dječaku oteti kapu i odnijeti je čak do sela Nedođina, samo ako me posluži snaga. Znaš, okašljao sam, a to je prvi znak da se primiče moj smrtni neprijatelj, vjetar Jugo. Sjutradan, u ranu zoru, sjeverac skoknu do čiča Zimonje i zateče ga kako svoju bundu krpi

3

mrazovim koncem. Postava od inja bila se već sva olinjala.

– Pogledaj, brate Sjeverče, svu mi bundu pojeo sunčev moljac. Evo, krpim je svako jutro, ali se do podne ovaj mrazov konac sav iskida.

– Mani ga, i sa mnom ti je zlo! – prošišta Sjeverac. – Bio sam noćas krenuo na more, na promjenu vazduha, ali me iza prvih planina dočeka Jugo i tako mi ispraši leđa da me i sad trese topla groznica.

– Pa ti ga tuži miliciji za tešku tjelesnu povredu – predloži mu čiča Zimonja.

– E, moj brate, ne smijem ti ja miliciji na oči, jer sam zimus polomio u parku mnogo drveća, porazbijao sam prozore na gimnaziji i odnio čitavo tuce đačkih sveski – požali se Sjeverac.

– A za sveske se ne boj – reče čiča Zimonja. – Možda je čak i korisno što si ih odnio, jer u njima ima bezbroj pogrešnih računa, rđavih crteža i debelih dvojki.

– Tako je! – potvrdi Sjeverac. – U jednoj svesci čak sam i to pročitao da Proljeće dolazi 15. februara.

– Uhu, uhu, uhu! – povika čiča

Zimonja. – Zašto taj đak nema četiri uveta, pa da ih tri sata zavrćem, šarafim, zasukujem, odsukujem, trljam i ribam!

Tog dana Sjeverac i čiča Zimonja odoše na vrh planine i kukom na ledu napisaše ovu objavu:

STRAŠNA OPOMENA Preko ove planine najstrožije se

zabranjuje prelaženje dvojici

nepoznatih skitnica nomadskog porijekla, a to su:

1) Proljeće, dječak plave kose, modrih očiju, brkova nema, nosi šarenu košulju, bos i bez kape, voli da se igra "škole" i "šapca-lapca", jede rane trešnje i spanać i bez prestanka se smije kao lud. Osobiti znaci: voli da kiti drveće.

2) Jugo, boja očiju i kose nepoznata, jer je istoimeni nevidljiv, brkove i bradu vjerovatno ima, jer škaklja prolaznike iza vrata, svira na neku spravu nepoznatog oblika i veličine, jede snijeg i led u društvu sa Suncem. Osobiti znaci: dotični je vjerovatno završio padobranski kurs (provjeriti u Zemunu kod avijatičara Stipe Butorca, druga vrata desno!)

Ko dotične protuve ukeba, uhvati ili ulovi, neka im oduzme isprave, veže ih i nek ih stražarno sprovede u sadašnji glavni štab čiča Zimonje na najvišem vrhu planine. Juga treba dopremiti u zatvorenom sanduku bez ijedne rupe da se ne bi izvukao i pobjegao zajedno s Promajom.

Nagrada za hvatača: tri mjeseca besplatnog zimovanja u Smrznutom Cvokotancu, bunda odinja i dozvola za igranje u Snježnoj Oluji (svira duvački orkestar kapelmajstora Sjeverca).

Mole za saradnju: Čiča Zimonja i Sjeverac Nažalost, prvi koji je pročitao tu

objavu bilo je samo Sunce. Dok je ono sricalo i čitalo nezgrapna Zimonjina slova, led se sasvim otopio, a s njim nestade i opomene.

Ubrzo na to mjesto stigoše Jugo i Proljeće i svuda okolo, pod niskim žbunjem, probudiše raznorazno cvijeće. Zamirisa čitav kraj.

Te iste noći, u jednoj studenoj pećini na vrhu planine, čiča Zimonja se trže iza sna, omirisa vazduh i namršti se.

– Uhu, ala nešto smrdi! Čini mi se da su ljubičice.

– A mene bole noge progunđa Sjeverac. – Sigurno je Jugo blizu.

Ujutro obojica skočiše i brzo odjuriše onoj svojoj tabli na planinskom prevoju, ali umjesto ledene ploče nađoše jezerce bistre

4

vode, gorsko oko, u kome su se ogledali iskidani bijeli oblačići.

Oko jezerca šarenio se veseo okvir od cvijeća: to je u stvari bio jedan oglas, ispisan azbukom Proljeća, u kome je proljeće objavljivalo čitavoj prirodi da su došli veseli dani Buđenja i opšte radosti. U tome oglasu bila je i jedna mala zabrana:

"Zabranjuje se drijemanje,

čmavanje; protezanje, cmizdrenje, burenje, durenje i mrštenje. Niko se ne smije ukipiti kao lipov svetac i ukočiti kao drven bog. Strogo se kažnjavaju djeca koja se ne igraju, ne skaču, ne viču, ne penju se na drveće i ne jure sa loptom. Ko se uhvati u zimskom kaputu, mora pet minuta dubiti na glavi."

Čiča Zimonja i Sjeverac pogledaše u svoje debele bunde i uplašeno zažmirkaše:

– Uhu, uhu, ako li nas uhvate s ovolikim bundama, dubićemo na glavi čitav sat.

– I to još u mravinjaku! – poprijeti im s grane jedna vrana koja se te zima žestoko smrzavala.

Čiča Zimonja i Sjeverac toliko se uplašiše od mravinjaka da zagrabiše brže od vjetra i odjuriše u grad, u rusko poslanstvo.

– Molimo vizu i dozvolu za boravak u Sibiru. Sad nam je tamo pravo mjesto.

I tako su te godine, negdje prvih dana marta, čiča Zimonja i Sjeverac otputovali u Sibir. Uz put, negdje iza Moskve, obojica su se napili votke, ruske rakije pa su im u vozu ukrali bunde. To je bilo još lanjske godine, pa je zato ove godine čiča Zimonja došao bez svoje debele bijele bunde i zbog toga kod nas nije gotovo ni bilo snijega.

Prekjuče sam opet susreo na stanici čiča Zimonju. Ove godine on putuje u Norvešku jer tamo se, veli, ne krade. Gdje god nešto izgubiš, ondje te i čeka. Tako je, kažu, neki čovjek izgubio na livadi pored neke varoši jedno tele, a poslije tri godine našao – čitavog vola. – Sjajno je to! – potvrdih ja. – A ti gledaj da nam se iz Norveške vratiš u decembru sa što debljom bundom i evo ti jedno jaje, pa ga izgubi. Možda ćeš mi do zime pronaći i donijeti čitavu kvočku s pilićima.

KRAJ

A sada je red na vama. Odgovorite na sljedeća pitanja:

1. O čemu se govori u ovoj priči?

2. Kakav je čiča Zimonja? 3. Zašto ti se priča sviđa?

5

MALE ZANIMLJIVOSTI O KUĆNIM LJUBIMCIMA

ZAŠTO SU KORNJAČE TAKO SPORE? Kopnene kornjače su stvorene za

usporen život. I dok morske kornjače

mogu da jure kroz okean, nemoj se

nadati da će kopnena kornjača

pobijediti na trci 100 metara. Tvrdi

oklopi čine njihovu kičmu suviše

krutom za trčanje. Ali ovi gmizavci ne

moraju biti brzi da bi preživjeli. Kad

naiđe neprijatelj, one se jednostavno

uvuku u svoj oklop. Uostalom, koliko brzo bi ti trčao da nosiš svoju kuću na

leđima?

ZAŠTO PSI TRČE ZA SVOJIM REPOM?

Kada Žućo počne da trči za svojim repom dok mu se ne

zavrti u glavi, možda pomisliš da je pošandrcao. Ali on

se vjerovatno samo igra. Kućnim ljubimcima može

postati dosadno pa onda traže način da se razonode.

Samo u rijetkim slučajevima je ovo znak neke bolesti.

DA LI JE TAČNO DA SE MAČKE PRILIKOM PADA

UVIJEK DOČEKAJU NA NOGE

Ljudi kažu da mačke imaju devet života, ali one ne mogu

preživjeti sve padove. Istina je da mačke mogu brzo

okrenuti svoje tijelo, što im olakšava da povrate

ravnotežu i da se dočekuju na noge. Ipak, neke mačke se

mogu ozbiljno povrijediti ako padnu i sa sasvim male

visine, a posebno je opasno kada padaju repom nadolje.

Zato većina mačaka više voli da sa sve četiri šape stoji

čvrsto na zemlji.

ZAŠTO MAČKE PREDU?

Mačke predu tokom čitavog svog života da ispolje

zadovoljstvo ili zbog osjećaja sigurnosti i mira. Mačići

predu da izraze mami ljubav i da međusobno prijave

da su tu i da je sve u redu. Odrasle mačke predu u

kontaktu sa drugim mačkama ako nisu neprijateljski

raspoložene, a naročito u periodu parenja. Ženska

mačka prede tokom porođaja, prede dok doji mačiće...

Interesantno je da predu i druge vrste mačaka, divljih,

čak i hijene. Tigrovi i lavovi, također, predu.

6

KUTAK ZA UČENJE:

Kulturne ustanove su pozorišta, kina, muzeji, galerije i biblioteke.

POZORIŠTE

Pozorište je zajedničko ime za sve vrste scenske umjetnosti koje se izvode na pozornici u prisustvu publike. Nastalo je od starogrčkog pozorišta. Pozorišna predstava ne može postojati bez glumaca, scenske radnje i publike. Razlikujemo: dramsko pozorište (zasnovano na dramskom tekstu); plesno pozorište (plesni teatar, moderni ples, balet); muzičko pozorište (musical, opera i opereta); lutkarsko pozorište (animacija lutaka ili drugih predmeta).

Sarajevo ima 6 pozorišta: Kamerni teatar 55; Narodno pozorište; Otvorena scena OBALA; Pozorište mladih; SARTR (Sarajevski ratni teatar); Studio lutkarstva Sarajevo (pri SARTR-u). Narodno pozorište

KINA

Kino je prostor, obično zgrada, u kojoj se gledaju filmovi. Dakle, za razliku od pozorišta, u kinu ne gledamo glumce uživo, nego ih gledamo na filmskom platnu. Kino je također nastalo mnogo kasnije od pozorišta, krajem 19. vijeka. Danas postoje tzv. 3-D (IMAX) kina u kojima je filmsko platno svuda oko vas tj. ispred vas, iznad vas i oko vas, čime se

IMAX kino u Torontu postiže trodimenzinalni efekt.

Dva najpoznatija kina u Sarajevu su Cinema City i Obala Meeting Point. Cinema City je jedino multiplex kino u Sarajevu, što znači da ima više dvorana u kojima se istovremeno prikazuju različiti filmovi.

Najveće pojedinačno (dakle ne multiplex) kino na svijetu danas je kino je Gamon Palas u Parizu, Francuska, sa 6.420 sjedišta

7

KULTURNE USTANOVE

MUZEJ

Muzej je zgrada koja sadrži kolekciju naučnih, umjetničkih ili istorijskih djela. Ta djela su dostupna publici na izložbama koje mogu biti stalne ili privremene. Jedan od prvih muzeja je izgrađen u Aleksandriji, u Egiptu.

U Sarajevu postoje sljedeći muzeji: Muzej grada Sarajeva; Zemaljski muzej; Istorijski muzej BiH; Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Zemaljski muzej

Jedan od najpoznatijih muzeja u svijetu je Luvr u Francuskoj, a najveći je Ermitaž u Rusiji.

GALERIJA Galerija je zgrada ili prostor za izlaganje

umjetničkih djela. U galerijama se najčešće izlažu slike, ali i druge umjetničke rukotvorine kao skulpture, kostimi, fotografije, itd. Ponekad se u galerijama izvode i umjetnički programi poput koncerata ili poetskih večeri.

Najpoznatije sarajevske galerije su: Collegium Artisticum Umjetnička galerija BiH; Collegium artisticum; Galerija Roman Petrović; Galerija ARS AEVI.

BIBLIOTEKA Biblioteka je sređena zbirka knjiga, koje

su razvrstane po autorima, temama ili katalogu. Prve biblioteke nastale su prije više od hiljadu godina u Mezopotamiji. Knjige su u tim bibliotekama bile glinene pločice ispisane tzv. klinastima pismom. I stari Egipćani su imali svoje biblioteke u kojima su čuvali knjige ispisane na papirusu. Najčuvenija biblioteka Kongresna biblioteka, SAD svih vremena bila je u Aleksandriji, napravljena 300. godine prije nove ere. Imala je najmanje 70.000 svitaka od papirusa. Najveća bibiblioteka danas je biblioteka Kongresna biblioteka, u Vašingtonu DC, SAD.

8

SSTTVVAARRAALLAAČČKKII KKUUTTAAKK

Pahulja

- Jooooj! Zašto sunce ugrije čim ja dođem na svijet! - zakukala nježna pahuljica, jer nije znala da je to tek prvi snijeg. - I zašto nas ima tako malo?

- Šta te muči mala pahuljo, pahuljice? – upita je sunce. - Ti! Ti me mučiš! - odgovori pahuljica.

- Ja? Ma daj, zašto ja? – čudilo se sunce. - Ti me mučiš zato što me topiš svaki čas, ne daš da padne mnogo

snijega i ne daš djeci da uživaju u zimskim radostima! – grdila ga je pahuljica.

- Strpi se još samo malo, pahuljice. Ja sad idem na put za Australiju. Avion mi kreće za pet minuta. – utješilo je sunce pahuljicu. A pahuljica je poskočila od sreće i oduševljenja.

I tada je počela prava hladna i snježna zima. Snijeg je padao svo vrijeme da se nije moglo disati. Cijeli grad je izgledao kao da je prefarban u bijelo. Svi zimoljupci su bili jako sretni i zadovoljni. Pahuljica se nikad nije bolje osjećala. Igrala se sa djecom, plesala sa ledenim sjevercom i razgovarala sa Snješkom Bijelićem. Svugdje gdje bi otišla, započinjala bi novo prijateljstvo.

- Oh, kako je lijepo! - uzdisala je pahuljica. - Voljela bih da zima nikad ne prestane i da vječno živim.

I zato je pahuljica svaki dan gledala vremensku prognozu u nadi da će snijeg još potrajati. A nije propuštala ni biometeorološku prognozu. Bila bi neizmjerno sretna kad bi čula ove riječi: „Sutra očekujemo snijeg, kao i sljedeća tri dana. Biometeorološka prognoza će biti povoljna za sve zimoljupce“.

Ali jednog dana, meteorolozi su najavili sunce. Izgleda da mu se u Australiji nije baš naročito dopalo, pa je odlučilo da se vrati. Naša pahulja se prvo rastužila, ali joj je potom pala genijalna ideja na pamet.

Šta mislite gdje se ona danas nalazi? Nećete vjerovati, ali je otišla u Sibir zajedno sa drugim pahuljama. Zato ovdje više i nema prave zime. Ako neko od vas bude išao u Sibir, molim vas, recite pahuljama da svrate ponekad i kod nas jer ih djeca željno čekaju.

Boris Velašević, IV1

9

SSTTVVAARRAALLAAČČKKII KKUUTTAAKK

SARAJEVO

Šta je to Sarajevo? Maštovito, bajkovito, Slikovito, čudnovato. Kroz vijekove očuvano, U pjesmama opjevano. Sarajevo je moj grad, I kad je star i kad je mlad, I kad je snježan i kad je osunčan, I kad je tužan i kad je radostan. Sarajevo je moj rodni kraj, Moj zavičaj, Moja škola i ulica. Sarajevo, To sam i ja!

Boris Velašević, IV1

ŠKOLA

Bila jednom jedna škola, mala al' i velika, sa tri učionice na jednome spratu, al' je škola velika zbog sto jednog đaka. Bila jednom jedna škola, velika al' mala, sa sto jednim spratom i nebo je dotakla, al' je škola mala zbog tri i po đaka. Veće-manje škole nema, i to vam je priča cijela.

Boris Velašević, IV1

Pile, Selma Fazlihodžić, IV1 Pata, Selma Fazlihodžić, IV1 (nacrtano na školskom odmoru za pet minuta)

10

SPORT: AFRIKA 2010.

Pred nama je najveće takmičemje u fudbalu. Svjetsko prvenstvo. Održat će se ove godine u Južnoj Africi na stadionima: Port Elizabeth, Rustenburg, Drban, Johannesburg, Blemfontein, Pretoria, Cape Town. Na prvenstvu će učestvovati 32 zemlje. Nažalost, ne i Bosna i Hercegovina, mada nas je Ćiro vodio poput mađioničara. Osmina finala počinje 26.06.2010. Reprezentacije su podijeljene u 8 grupa, i to:

Grupa A: Grupa B: Grupa C: Grupa D: 1. JAR 2. Meksiko 3. Urugvaj 4. Francuska

1. Argentina 2. Nigerija 3. Rep. Koreja 4. Grčka

1. Engleska 2. SAD 3. Alžir 4. Slovenija

1. Njemačka 2. Australija 3. Srbija 4. Gana

Grupa E: Grupa F: Grupa G: Grupa H: 1. Nizozemska 2. Danska 3. Japan 4. Kamerun

1. Italija 2. Paragvaj 3. Novi Zeland 4. Slovačka

1. Brazil 2. DNR Koreja 3. O. Bjelokosti 4. Portugal

1. Španija 2. Švicarska 3. Honduras 4. Čile

Najveće zvijezde ovog Svjetskog prvenstva su Lionel Messi, Cristiano Ronaldo i Kaka. Nažalost, nećemo vidjeti Zlatana Ibrahimovića jer se Švedska nije kvalifikovala. Iako se Engleska kvalifikovala, nećemo

vidjeti ni Davida Beckhama zbog povrede. Najprijatnija iznenađenja su Slovenija i Srbija. Srbija je sjajnim golovima i odličnim partijama zavšila kao prva na kvalifikacijama, bez ijednog poraza. Slovenija je neočekivano izbacila Rusiju iz baraža. U prvoj utakmici je bilo 1:1, ali je u revanšu bilo 1:2 za Sloveniju. Odlučujući pogodak je postigao Zlatko Dedić, koji je rođen u BiH. Najneprijatnije iznenađenje je svakako Francuska koja je završila u baražu i na

nepošten način izbacila Irsku. Thierry Henry je igrao dvaput rukom u nedozvoljenoj poziciji, te rukom asistirao Williamu Gallasu, koji je zakucao glavom loptu u gol. Nadamo se da ovakvih incidenata neće biti na Svjetskom prvenstvu.

SVIM REPREZENTACIJAMA SRETNO!

11

Zabavna matematika

1 x 9 + 2 = 11

12 x 9 + 3 = 111 123 x 9 + 4 = 1111

1234 x 9 + 5 = 11111 12345 x 9 + 6 = 111111

123456 x 9 + 7 = 1111111 1234567 x 9 + 8 = 11111111

12345678 x 9 + 9 = 111111111 123456789 x 9 +10= 1111111111

9 x 9 + 7 = 88 98 x 9 + 6 = 888

987 x 9 + 5 = 8888 9876 x 9 + 4 = 88888

98765 x 9 + 3 = 888888 987654 x 9 + 2 = 8888888

9876543 x 9 + 1 = 88888888 98765432 x 9 + 0 = 888888888

1 x 1 = 1 11 x 11 = 121

111 x 111 = 12321 1111 x 1111 = 1234321

11111 x 11111 = 123454321 111111 x 111111 = 12345654321

1111111 x 1111111 = 1234567654321 11111111 x 11111111 = 123456787654321

111111111 x 111111111=123456789 8765432

1. Ti si mi sin, a ja ti nisam otac. Što sam ti ja? 2. Ti si mi učenik, a ja ti nisam učiteljica. Što sam ti ja? 3. U 4 kutije treba da rasporedite 10 kuglica tako da niti jedna kutija ne bude prazna i da u kutijama ne bude jednak broj kuglica. Kako ćemo kuglice rasporediti u kutije? 4. Ti i ja smo djeca istih roditelja. Ali, ti mi nisi brat, a ja ti nisam sestra. Kako je to moguće?

) 5. Marko i Joža imaju prezimena Matić i Ivić. Jedan od njih voli košarku, a drugi nogomet. Marko nije Matić, a Joža ne voli košarku. Koji se kako preziva i što voli?

6. Koji broj nedostaje u nizu? 6 16 36 76 ? 316

7. Znakove pitanja zamijenite jednocifrenim brojevima, ali tako da dobijete naznačene zbirove.

4 5 ? ? 18? ? 2 4 154 ? 3 ? 12? 2 ? 4 13

12 16 12 18

Rješenja: 1 – majka; 2 – učitelj; 3 – 4, 3, 2 i 1; 4 - ti si mi sestra, a ja sam ti brat; 5 – Marko Ivić voli nogomet, a Joža Matić košarku; 7 - broj 156, jer je 6+10 = 16, 16+20= 36, 36+40= 76, 76 +80=156, 156+160=316 (broj + broj +4); 7 – vodoravno: 3, 6, 1 8, 1, 4, 3, 4;

12

KAKO JE RIJEKA UNA DOBILA IME

Naša ljepotica, rijeka Una, dobila je

ime od starih Rimljana, koji su, kada

su prvi put ugledali njenu živopisnu

ljepotu i čuli žubor njenih slapova,

uzviknuli UNA, što u prevodu znači

"jedna" ili "jedina". Zaista pravo ime

za jedinstvenu rijeku!

KORISNI SAVJETI: KAKO

BOLJE UČITI

Imate problema sa učenjem? Mi

ćemo vam ih riješiti. Dakle, evo

savjeta. Kao prvo, budite pažljivi

na času i već ste pola naučili. Kao

drugo, prvo pročitajte tekst naglas,

a onda zatvorite knjigu i naglas ga

ponovite. Naglas je dobro učiti jer

tada čujete gdje zastajkujete i zamuckujete, pa sami sebe možete

ispraviti.

USPJEŠNO VAM UČENJE!

13

☺ MALE ŠALE ☺

CIPELE

Suljo: „Zašto uvijek kupuješ cipele dva broja manje?“

Mujo: „Nemaš pojma kako se dobro osjećam kad ih skinem.“

TREŠNJE

„Kad je najbolje vrijeme za branje trešanja“, pita učitelj Pericu.

„Kad vlasnik nije u blizini“, odgovara Perica.

TEŠKO PITANJE

Došao Perica iz škole, pa razgovara sa majkom:

- Znaš, mama, danas ni najbolji učenici nisu znali da odgovore na

učiteljevo pitanje.

- A šta je učitelj pitao?

- Ko je slomio prozor?

GLUP ILI LIJEP:

Suljo: „Mujo, šta bi ti više volio biti, glup ili lijep?“

Mujo: „Ma, ljepota je prolazna.“

PLAVUŠA

Zove plavuša aerodrom.

Plavuša: „Molim Vas, koliko se leti od Sarajeva do Zagreba?“

Službenik: „Samo trenutak!“

Plavuša: „Hvala!“

MALO SE POPILO

Dođe Mujo pijan kući i odjednom se čuje:

- BUUUM!

Pita Fata: „Mujo, šta je to palo?“

„Kaput“, odgovori Mujo.

„Pa kako se kaput toliko čuje?“

„Bio ja u njemu.“

NEMOGUĆE

Suljo: Mujo, tvoj pas mi je odnio cipele.

Mujo: Nemoguće, kući je došao bos.

14

Jadan ja!

STRIP: DETEKTIV MIŠKO

Joj što mi je dosadno! Konačno! Evoposla za mene!

Glupi policajci! Nisu nas primijetili!

Idem pozvati mišju vojsku!

Gdje

treba da idemo?

Napokon smostigli!

Uhvatimo ga!

Jooj!Stoj!

Policija!

Strip ilustrovala: Selma Arnautović, IV1