Evropski kodeks protiv raka

Podgorica, 2018.

12 načina za smanjenje rizika od raka

1 Ne pušite. Ne koristite duvan u bilo kojem obliku.

2 Neka vaš dom bude bez duvanskog dima.

3 Održavajte zdravu tjelesnu masu.

4 Budite � zički aktivni u svakodnevnom životu.

Ograničite vrijeme koje provodite sjedeći.

5 Hranite se zdravo:

• Jedite dosta integralnih žitarica, mahunarki, povrća i voća.

• Ograničite unos visokokalorične hrane (hrane bogate šećerima ili mastima) i izbjegavajte konzumiranje zaslađenih napitaka.

• Izbjegavajte industrijski prerađenu hranu; ograničite unos crvenog mesa i hrane sa puno soli.

6 Ako pijete bilo koji alkohol, ograničite količinu.

Da bi se spriječila pojava raka, bolje je ne piti alkohol.

7 Izbjegavajte pretjerano izlaganje suncu.

To naročito važi za djecu. Koristite zaštitna sredstva. Ne koristite solarijume.

8 Zaštitite se na radnom mjestu od materija koje izazivaju rak tako što ćete poštovati zdravstvene i bezbjedonosne preporuke.

9 Saznajte da li ste izloženi zračenju iz prirodnih izvora radona u vašem domu.

Preduzmite mjere da smanjite nivo radona.

10 Za žene:

• Dojenje smanjuje majčin rizik za dobijanje raka. Ako možete,dojite svoju bebu.

• Hormonska supstituciona terapija povećava rizik od nastankanekih vrsta raka. Ograničite upotrebu te terapije.

11 Uključite svoju djecu u programe vakcinacija za:

• Hepatitis B (za novorođenčad)

• Humani papiloma virus (HPV) (za djevojčice).

12 Učestvujte u organizovanim programima za skrining raka:

• Debelog crijeva (žene i muškarci)

• Dojke (žene)

• Grlića materice (žene).

Saznajte više o Evropskom kodeksu protiv raka na adresama: http://cancer-code-europe.iarc.fr i http://www.ijzcg.me

Evropski kodeks protiv raka usmjeren je na aktivnosti koje građani mogu preduzeti u cilju sprječavanja raka.Za uspješnu prevenciju raka potrebno je da te aktivnosti podupru vladine politike i mjere.

EVROPSKI KODEKS PROTIV RAKA

Evropski kodeks protiv raka

Podgorica, 2018.

Evropski kodeks protiv raka

sa Engleskog preveo i prirediodr Rajko Strahinja

Izdavač:

INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE CRNE GORE

Za izdavača:

Prof. dr Boban Mugoša, direktor

Tehnička priprema:

Miško Škatarić

Štampa:

Tiraž:

CIP - Kaталогизација у публикацијиНационална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISBN COBISS.CG

5

Evropski kodeks protiv raka

Sadržaj

O kodeksu ..............................................................................................................7

Šta je rak ................................................................................................................9

Duvan . ................................................................................................................. 13

Pasivno pušenje .............................................................................................. 32

Zdrava tjelesna masa . ................................................................................... 40

Tjelesna aktivnost .......................................................................................... 50

Ishrana ................................................................................................................ 56

Alkohol ................................................................................................................. 70

Izlaganje suncu / UV zracima ................................................................... 76

Materije koje zagađuju životnu sredinu (polutanti) ....................... 89

Zračenje ............................................................................................................103

Dojenje ...............................................................................................................114

Hormonska terapija ....................................................................................117

Imunizacije i infekcije ................................................................................121

Skrining ............................................................................................................141

7

Evropski kodeks protiv raka

O kodeksu

Evropski kodeks protiv raka je inicijativa Evropske komisije za obavještavanje građana o mjerama koje mogu preduzeti za sebe i svoje porodice kako bi smanjili rizik od raka. Najnovije četvrto izdanje sadrži 12 preporuka koje većina ljudi može poštovati bez posebnih vještina ili savjetovanja. Što se više preporuka poštuje, to je manji rizik od nastanka raka. Procjenjuje se da bi se gotovo polovina svih smrtnih slučajeva povezanih sa rakom u Evropi moglo spriječiti kada bi se poštovale preporuke.

Četvrto izdanje Kodeksa objavljeno je na ovom websajtu: http://cancer-code-europe.iarc.fr/index.php/en/ zajedno s Pitanjima i Odgovorima koji sadrže dodatne informacije o svakoj preporuci i povezanim aspektima prevencije raka*. U tim su informacijama pojašnjeni rizici za pojavu raka navedeni u svakoj preporuci i date pojedinosti o tome kako građani mogu zaštiti sebe i svoje porodice.

Prvo izdanje Kodeksa objavljeno je u 1987. godine. Od 2012. do 2013. godine onkolozi, naučnici i drugi stručnjaci iz cijele Evropske unije su radili na četvrtom izdanju u okviru projekta koji je koordinisala Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), uz finansijsku podršku zdravstvenog programa EU. Pri izradi preporuka stručnjaci su uzeli u obzir najnovija raspoloživa naučna saznanja. Svi stručnjaci koji su učestvovali u izradi četvrtog izdanja pozvani su da rade samostalno i isključivo na osnovu svojih stručnih mišljenja, nezavisno od stajališta bilo koje organizacije ili institucije. Osim toga, od stručnjaka je zatraženo da prijave sve stvarne ili moguće interese povezane s predmetom.

Stručnjaci su tokom dvogodišnje multidisciplinarne saradnje uložili zajednički napor u okviru kojeg su radne grupe prikupile i pregledale odgovarajuće dokaze. Pri prepoznavanju i analizi odgovarajućih dokaza naučnu i tehničku podršku radnim grupama osigurala je grupa epidemiologa sa iskustvom u sistematskom pregledu naučne literature. Svrha preporuka u Kodeksu i odgovarajući dokazi objašnjeni su u naučnim člancima koje su napisale radne grupe.

8

Evropski kodeks protiv raka

Tekst preporuka dogovorile su radne grupe u saradnji sa stručnjacima u području bihejvioralnog istraživanja (istraživanje ponašanja) i komunikacija i dvojicom glavnih istraživača projekta, uzimajući u obzir činjenicu da je ciljna populacija šira javnost. Za nezavisni naučni nadzor projekta i odobravanje preporuka bio je zadužen Naučni odbor sastavljen od iskusnih istraživača i vodećih stručnjaka u području prevencije raka u Evropi. Naučni sekretarijat pod zajedničkim vođstvom dvojice glavnih istraživača bio je smješten u Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka.

*Tekst je preveden na sve zvanične jezike EU, uključujući i hrvatski (napomena prevodioca).

9

Evropski kodeks protiv raka

Šta je rak?

Rak je bolest u kojoj tjelesne ćelije nekontrolisano rastu gradeći tumor koji se može proširiti na razne dijelove tijela.

Rak je najčešći uzrok smrti u Evropskoj uniji.

Rak se najčešće dijagnostikuje kod osoba srednje i starije dobi, iako ćelijske promjene koje uzrokuju rak počinju puno prije. Zbog toga je zaštita važna u svakoj životnoj dobi.

Broj ljudi koji obolijevaju od raka u je porastu, djelimično zbog toga što ljudi žive duže nego prije.

Naučnim istraživanjima je utvrđen niz načina za smanjenje rizika od raka.

Evropski kodeks protiv raka osmišljen je radi informisanja javnosti o mjerama koje se mogu preduzeti za smanjenje rizika od nastanka raka.

Šta uzrokuje rak?

Sve vrste raka uzrokuju anomalije (mutacije) DNK u tjelesnim ćelijama. Tijelo ima odbrambene mehanizme protiv nekih mutacija, mada ih spoljašnji faktori kao što su kancerogene hemikalije u duvanskom dimu,

10

Evropski kodeks protiv raka

zračenje i određene infekcije mogu nadvladati. Ponekad se vjerovatnost nastanka tih genetskih anomalija povećava zbog unutrašnjeg nutritivnog stanja tijela i hormona koje tijelo stvara.

Glavni uzrok raka u Evropskoj uniji je pušenje. Prekomjerna tjelesna masa ili gojaznost, loša ishrana, nedostatak tjelesne aktivnosti i konzumiranje alkohola pridonose nezdravom načinu života kao drugom bitnom uzroku raka. Izlaganje suncu i nekim drugim izvorima zračenja (npr. radonu) takođe je važan faktor, kao i izlaganje kancerogenim materijama na radnom mjestu i određene infekcije.

Što je veća izloženost bilo kojem od navedenih faktora (u pogledu trajanja, učestalosti i nivoa izloženosti), to je viši i rizik od nastanka raka.

Šta možemo učiniti?

U Evropskom kodeksu protiv raka opisane su mjere pomoću kojih se može smanjiti rizik od nastanka raka. Što više preporuka možete poštovati, to će i vaš rizik od raka biti niži.

Međutim, nemaju svi ljudi jednake mogućnosti za snižavanje rizika. Na način života utiču socijalne i ekonomske okolnosti u kojima se ljudi rode i žive. Te okolnosti djelimično zavise od političkih, kulturnih i faktora životne sredine koji nijesu neposredno pod nadzorom pojedinca.

Prevencija raka je najuspješnija kada se vladinim politikama i aktivnostima olakšava donošenje zdravih odluka i štite građani od uzročnika raka.

Na primjer, potrebno je više politika kojima bi se otežala kupovina i pušenje duvana, a omogućila fizička aktivnost i zdrava ishrana. Za daljnje

11

Evropski kodeks protiv raka

smanjenje zagađenja vazduha potrebno je sprovođenje i jačanje propisa.

Pojedinci, zdravstveni stručnjaci, društva za borbu protiv raka i lokalne zajednice trebali bi zajedno podsticati i podržavati politike i aktivnosti kojima se olakšava donošenje zdravih odluka i stvara okruženje u kojem se ljudima pomaže da izbjegnu rak i dožive zdravu starost.

Može li se rak izbjeći?

Svako može oboljeti od raka, ali kod nekih ljudi postoji viši rizik zbog obrasca ponašanja ili faktora životne sredine (osobe koje puše, konzumiraju alkohol, imaju prekomjernu tjelesnu masu ili su gojazne, nezdravo se hrane, prekomjerno sjede ili su izložene određenim infekcijama, zračenju ili hemikalijama koje uzrokuju rak). Neki ljudi se rode sa naslijeđenim rizikom od raka.

U Evropskom kodeksu protiv raka navodi se šta sve ljudi mogu preduzeti za sebe i svoje porodice kako bi smanjili rizik od nastanka raka. Te preporuke se zasnivaju na najboljim dostupnim naučnim saznanjima.

Mnogi faktori koji mogu povećati ili smanjiti rizik od raka dobro su poznati. Međutim, za većinu vrsta raka nije moguće predvidjeti koje će osobe sa sličnim faktora rizika oboljeti od raka, a koje ne.

Dobro je poznato da pušenje uzrokuje veliku većinu slučajeva raka pluća. Druge česte oblike raka (npr. rak debelog crijeva ili rak dojke) moguće je povezati sa poznatim uzrocima samo u polovini slučajeva, a neke druge oblike raka (npr. rak prostate) čak i manje.

Iako rizik od nastanka raka možete smanjiti, određeni rizik će uvijek postojati. Otprilike polovina svih slučajeva raka mogla bi se izbjeći

12

Evropski kodeks protiv raka

kada bi svi slijedili sve preporuke iz Evropskog kodeksa protiv raka.

Najčešći oblici raka javljaju se poslije srednje dobi, ali nikada nije prerano ili prekasno za preduzimanje mjera za sprečavanje raka. Neke preporuke odnose se na djecu kako bi se smanjio rizik od razvoja raka kad budu odrasle osobe. Usvajanje zdravih navika i izbjegavanje nezdravih je korisno u svakoj životnoj dobi.

Pregledima za otkrivanje raka kod osoba koje nemaju nikakve tegobe (screening) se mogu otkriti određene vrste raka u ranoj fazi, kada je liječenje djelotvornije. Kod nekih vrsta raka moguće je pregledom otkriti prekancerozne oblike koji se mogu liječiti kako bi se spriječio nastanak raka. U Evropskom kodeksu protiv raka preporučuju se programi skrininga raka za koje je poznato da su djelotvorni.

Vakcinacijom protiv određenih virusa može se smanjiti rizik od raka jetre i raka grlića materice.

Zdrave navike koje štite od raka štite i od drugih glavnih uzroka smrti i invalidnosti u Evropskoj uniji, kao što su kardiovaskularne, respiratorne bolesti i dijabetes.

13

Evropski kodeks protiv raka

Duvan

Nemojte pušiti. Ne uživajte duvanske proizvode.

• Koje se vrste duvanskih proizvoda konzumiraju u Evropi?

• Uzrokuje li konzumiranje duvana rak? Koji je procenat raka uzrokovan pušenjem?

• Uzrokuju li svi oblici duvana rak?

• Koje materije iz duvana uzrokuju rak?

• Uzrokuje li nikotin rak?

• Mogu li se zbog drugih faktora promijeniti rizici od raka povezanog sa pušenjem? Što ako pijem alkohol i pušim duvan?

• Je li pušenje pomoću vodene lule (nargile) bezbjedno?

• Mogu li prestankom pušenja smanjiti rizik od obolijevanja i umiranja od raka?

• Šta mogu preduzeti kako bih prestao/la pušiti?

• Šta mogu učiniti kako bih prestao/la upotrebljavati bezdimni duvan?

14

Evropski kodeks protiv raka

• Mogu li smanjivanjem broja popušenih cigareta smanjiti rizik od raka?

• Šta su to elektronske cigarete (e-cigarete)?

• Jesu li ecigarete manje štetne od konvencionalnih cigareta?

• Šta se može dogoditi kada pokušam da prestanem sa pušenjem?

• Utiče li moje pušenje na pušenje drugih ljudi?

• Je li pušenje uobičajenije u određenim podgrupama stanovništva?

Duvan je glavni uzročnik bolesti i smrti koje se mogu spriječiti u svijetu. Duvan je glavni uzročnik raka. Pušenje je najštetniji način konzumiranja duvana kojim se uzrokuje najveći broj bolesti povezanih sa konzumiranjem duvana. Pušenje dovodi do smrti više od polovine dugotrajnih konzumenata.

Konzumiranjem duvana uzrokuje se u čitavom svijetu svake godine približno šest miliona smrtnih slučajeva i više od pola biliona dolara ekonomske štete. Ako se ubrzano ne sprovede Okvirna konvencija o nadzoru nad duvanom (FCTC) Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), duvan će u ovome vijeku uzrokovati čak milijardu smrtnih slučajeva. U Evropi se nedavno revidiranom Direktivom o duvanskim proizvodima (2014/40/EU) utvrđuju pravila kojima se kontroliše proizvodnja, ponuda i prodaja duvana i povezanih proizvoda. Njen cilj je usklađivanje među zemljama u pogledu razlika u kontroli duvana, a time i bolja zaštita javnog zdravlja stanovništva.

15

Evropski kodeks protiv raka

Na slici 1. prikazan je pregled štetnih učinaka duvana na zdravlje.

Slika 1.: Zdravstvene posljedice uzročno povezane sa konzumiranjem duvana i izloženošću pasivnom pušenju.

Izvor: Uz dozvolu Američkog Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite preneseno i prilagođeno iz izvještaj načelnika službe za javno zdravlje pod naslovom The Health Consequences of Smoking – 50 Years of Progress (Zdravstvene posljedice pušenja – 50 godina napretka); Atlanta, GA; U.S. Department of Health and Human Services, Centers for Disease Control and Prevention, National Center for Chronic Disease Prevention and Health Promotion, Office on Smoking and Health (Ured za pušenje i zdravlje Nacionalnog centra za sprečavanje hroničnih bolesti i unapređenje zdravlja američkog Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite), 2014.

• Koje se vrste duvanskih proizvoda konzumiraju u Evropi?

Duvan se može pušiti, sisati, žvakati i šmrkati. Pušenje duvana je najčešći način njegove konzumacije u Evropskoj uniji. Danas puši približno 28 % stanovništva starijeg od 18 godina, a manje od 1 % ih upotrebljava bezdimni duvan, osim u Švedskoj. Duvan se prodaje i u obliku cigara, rezanog duvana za ručno motanje cigareta ili za lule, duvana za vodene lule, duvana za žvakanje i duvana koji se može sisati i šmrkati (duvan za šmrkanje, vlažan ili suv).

Vrste raka Hronične bolesti

Pušenje

Nosna šupljina paranazalni sinusiUsna dupljaNosni dio ždrijelaUsni dio ždrijela

Grkljan

Jednjak*

Dušnik, dušnice i plućaJetra

Akutna mijeloidna leukemija

ŽeludacGušterača*

BubregMokraćovod

Debelo crijevo i rektumJajnici (mucinozni tumori)

Grlić matericeMokraćna bešika

*Organi za koje postoji dovoljno dokaza da duvan koji se ne puši izaziva rak

Moždani udar

Sljepilo, katarakta

Aneurizma aorteKoronarne bolesti srca

Upala plućaAterosklerotska bolest perifernih krvnih sudovaHronična opstruk-tivna bolest pluća, astma i drugi disajni problemi

Prelomi kukaReproduktivne posljedice kod žena (uključujući sniženu rodnost)

Pasivna izloženost duvanskom dimu

Djeca Odrasli

Iritacija nosa

Rak pluća

Koronarna bolest srca

Reproduktivne posljedice kod žena: niska po-rođajna tjelesna masa

Sindrom iznenadne

smrti novo-rođenčeta

Bolesti do-njih disajnih

puteva

Disajne tegobe i oštećenja

funkcija pluća

Bolesti srednjeg uhaUpala potpornog

tkiva zuba

16

Evropski kodeks protiv raka

Više detalja o duvanskim proizvodima u tablici 1.

Tablica 1.: Vrste duvana

Proizvodi za konzumiranje duvanskog dima. Duvanski proizvodi koji se proizvode u Evropi za konzumiranje duvanskog dima najčešće uključuju cigarete, cigare i cigarilose, za-tim sitno rezani duvan za ručno motanje cigareta i duvan za lule. Takvim se pušenjem stvara i dim koji udišu prisutne osobe („pasivno pušenje”). Taj se dim oslobađa sa gorućeg vrha ciga-rete ili drugih duvanskih proizvoda, a obično ga prati i dim koji izdišu pušači. Pasivno pušenje nepušača smatra se nevoljnim pušenjem.

Cigarete

Izvor: hinnamsaisuy/FreeDigitalPhotos.net

Svaki smotuljak duvana zamotan u pa-pir ili drugi materijal koji nije duvan, sa fil-terom ili bez njega, dostupne i aromatizovane, približno 8mm promjera i 70 – 120mm dužine. Cigarete obično sadrže mješavine raznih vrsta duvana. Vrsta duvana koja se upotrebljava u ovim proizvodima utiče na sastav dima. Jedna cigareta sadrži približno jedan gram duvana i jedan mili-gram nikotina.

Samostalno smotane cigarete

Izvor: graurcodrin/FreeDigitalPhotos.net

Cigarete od tanko rezanog duvana pojedinačno ručno motane u cigaretni papir; sadrže manje du-vana od komercijalno proizvedenih vrsta cigareta (približno između 0,40 i 0,75grama).

Cigare

Izvor: Grant Cochrane/FreeDigitalPhotos.net

Svaki smotuljak duvana umotan u list duvana ili neki drugi materijal koji sadrži duvan. Postoje različite vrste: vrlo male cigare, male cigare (ciga-rilosi), normalne cigare i vrhunske cigare. Neke vrlo male cigare imaju filter i oblikovane su poput cigareta.

Duvan za lule

Izvor: © Rinek - iStockphoto.com

Lula je pomagalo za pušenje duvana koje se sastoji od komore za duvan (glava) koja je spojena sa us-nikom tankom šupljom cijevi (vrat). Prema lulama se često ophodi sa pažnjom, a mješavine duvana za lule tako su pripremljene da se postižu nijanse aroma koje kod drugih duvanskih proizvoda nijesu dostupne.

17

Evropski kodeks protiv raka

Duvan za vodenu lulu

Izvor: © danck - iStockphoto.com

Vodena lula (nargila) obično se upotrebljava za pušenje duvana koji je aromatizovan ili fermen-tiran sa melasama ili drugim materijama. Taj se duvan zagrijava užarenim ugljenom, a dim se hla-di prolaskom kroz vodu, cijev i usnik, iz kojeg se uvlači i inhalira.

Bezdimni duvanski proizvodi, prema načinu upotrebe. Listovi duvana koji se ne sagorijevaju mogu se konzumirati kroz usta ili nos.

Za šmrkanje

Izvor: © InkkStudios - iStockphoto.com

Ovaj je duvan sušen na dimu, zatim je fermentiran i prerađen u suvi praškasti oblik koji se naziva du-van za šmrkanje (engl. snuff). Duvan za šmrkanje pakuje se i prodaje u malenim metalnim ili stak-lenim posudama. Upotrebljava se u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), a u Evropi vrlo rijetko. Inhalira se u nosnice. Duvan za šmrkanje u prahu može se uzimati i oralno.

Za oralnu potrošnju

Pri oralnoj potrošnji bezdimnog duvana u Evropi duvan se umeće u prostor između usnice ili obraza i zubnog mesa, pa se zatim neko vrijeme žvaće ili siše. Obično se žvaće količina duvana veličine lop-tice za golf (engl. chaw), a u ustima se bez žvakanja obično drži daleko manja količina (engl. quid). Noviji bezdimni duvanski proizvodi upotrebljavaju se u skandinavskim zemljama, npr. švedski snus, odnosno vlažan duvan za držanje u ustima koji dolazi u obliku pojedinačnih kesica koje sadrži jednokratnu porciju duvana. U Švedskoj bezdimni duvan za oralnu potrošnju upotrebljava približno 21% muškaraca. Međutim, duvanske proizvode za oralnu potrošnju upotrebljava manje od 2% čitavog evropskog stanovništva.

18

Evropski kodeks protiv raka

Pojedinačni listovi

Izvor: © Vitalina Rybakova – iStockphoto.com

Sastoji se od pojedinačnih listova duvana za cigare koji su sušeni na vazduhu, očišćeni od rebara, nasječeni ili granulirani pa zatim pa-kovani u obliku trakica narezanog duvana. Većina ovih proizvoda je zaslađena i aroma-tizovana glatkim sladićem i obično se prodaje u kesicama. Duvan u pojedinačnim listovima sadržava mnogo šećera (približno 35%). Je-dan se prstohvat duvana stavlja između ob-raza i donje usne, obično više prema zadnjem dijelu usta. Zatim se, ili žvaće, ili ostavi na mjestu. Pljuvačka se pljuje ili se guta.

Vlažni duvan za držanje u ustima/ snus

Izvor: © gbrundin - iStockphoto.com

Taj se duvan suši na vazduhu ili na dimu, zatim se prerađuje u sitne čestice (sitno re-zan) ili trakice (rezan na dugo). Lisna rebra i sjemenke se ne uklanjaju. Vlažni duvan za držanje u ustima prodaje se nerazdijeljen ili razdijeljen u kesice spremne za upotrebu. Je-dan prstohvat (koji se na engleskom naziva i dip) ili takva kesica stavljaju se između usne ili obraza i zubnog mesa. Pljuvačka se može gutati ili se, što je uobičajenije, ispljuvavati. Švedski vlažni duvan za držanje u ustima (snus) sastoji se od sitno mljevenog suvog duvana pomiješanog sa aromatičnim sup-stancima, solima (natrijum hlorid), vodom, sredstvima za vlaženje i hemijskim puferima (natrijum karbonat). Jedan prstohvat (koji se na engleskom naziva i dip) stavlja se između gornje usne i zubnog mesa. Prosječan kon-zument drži ovaj duvan u ustima 11 – 14 sati dnevno. U Švedskoj porcije ovog duvana dolaze u dvije veličine (normalna i „mini” porcija) ili nerazdijeljene. Evropska komisija zabranjuje prodaju snusa u Evropskoj uniji, sa izuzetkom Švedske.

19

Evropski kodeks protiv raka

Quid od betela sa dodanim duvanom

Izvor: N. Guha/IARC

Betelov quid obično konzumiraju manjinske grupe nastanjene u Evropi, a posebno je prisutan među zajednicama migranata u Ujedinjenom Kraljevstvu koje dolaze iz srednje, istočne, južne i jugoistočne Azije. Betelov quid sa duvanom, koji se obično nazi-va paan ili pan, sastoji se od četiri glavna sastojka: i. list betela, ii. orah areka, iii. gašeni kreč i iv. du-van. Duvan može biti u sirovom obliku, a može biti i sušen na suncu ili termički obrađen (engl. roast-ed). Zatim se sjecka ili usitnjava u prah i namiriše ili se kuva, od njega se izradi pasta pa se namiriše ružinom vodicom ili parfemom. Konačni proizvod (quid) stavlja se u usta i žvaće.

Maras

Izvor: M. Seydioğullari

Maras je jedna vrsta bezdimnog duvana koji se naširoko konzumira u jugoistočnom dijelu Turske, posebno u gradovima Kahramanmaraş i Gaziantep. Prvo se listovi duvana sušeni na suncu usitnjavaju u prah i miješaju sa drvenim pepelom, posebno hrastovim, orahovim ili onim od vinove loze. Zatim se, kako bi se smjesa navlažila, po njoj prska voda. Mala količina te smjese stavlja se između sluznice donje usne i zubnog mesa gdje se drži četiri do pet minuta. Taj se postupak ponavlja mnogo puta to-kom dana. Neki ljudi sa tim prahom u ustima čak i spavaju.

• Uzrokuje li se konzumiranjem duvana rak? Koji je postotak raka uzrokovan pušenjem?

Da. Konzumiranje duvana je vodeći uzrok raka, a može se izbjeći. Ne postoji siguran način konzumiranja duvana, a pušenje je najopasniji način konzumiranja duvana, jer najveći rizik od pojave raka nastaje zbog sagorijevanja duvana ili duvanskog dima, jer gorenjem nastaju najotrovnije supstance uključujući i kancerogene. Duvan uzrokuje različite vrste raka, posebno kada se puši. Duvanski dim uzrokuje rak i kod nepušača koji udišu duvanski dim pušača, kao i kod djece čiji su roditelji pušači.

U poređenju sa nepušačima, rizik od pojave raka pluća kod žena i muškaraca pušača veći je 20 do 25 puta. Taj se rizik povećava sa trajanjem razdoblja pušenja, dnevnom količinom popušenih cigareta, a veći je što je pušač ranije počeo pušiti. Procjenjuje se da se pušenjem u

20

Evropski kodeks protiv raka

Evropi uzrokuje 82% slučajeva raka pluća. Procenat različitih vrsta raka koji bi se mogli spriječiti izbjegavanjem pušenja prikazan je u zagradama na slici 2.

Slika 2.: Vrste raka koje uzrokuje pušenje duvana i, gdje je drugačije naznačeno, drugi načini konzumiranja duvana ili udisanje dima pasivnim pušenjem. Brojevima u zagradama izražava se procenat slučajeva raka uzrokovan pušenjem duvana, što je izračunato na osnovu prevalencije (učestalosti) pušenja u evropskim zemljama.

Izvor: © iStockphoto.com (vrijednosti u zagradama dobijene su iz studije koju su u Evropi sproveli Agudo i

suradnici i koja je objavljena 2012.).

Pušenje duvana dokazani je uzrok svih oblika raka navedenih na slici 2. Osim toga, Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) donijela je na temelju dosljednih dokaza iz studija sprovedenih na ljudima zaključak da postoje ograničeni dokazi da se pušenjem duvana povećava rizik od raka dojke (za 10 – 30%). Osim toga, postoje i ograničeni dokazi da se pasivnim pušenjem povećava rizik od raka grkljana i ždrijela. U tom kontekstu „ograničeni dokazi” znači da se pušenjem duvana može uzrokovati rak dojke i da udisanjem dima pasivnim pušenjem može uzrokovati rak grkljana i ždrijela.

Usna duplja (33%)Takođe i zbog upotrebe duvana koji se ne puši

Takođe i zbog upotrebe duvana koji se ne puši

Nosni dio ždrijela (17%)Usni dio ždrijela (49%)Donji dio ždrijela

Jednjak (35%)

Jetra i žučni vodovi (25%)

Gušterača (13%)Takođe i zbog upotrebe duvana koji se ne puši

Debelo crijevo i rektum (14%)

Jajnik (14%)

Grlić materice (14%)

Nosna šupljina i parazantalni sinus (11%)

Grkljan (84%)

Pluća (84%)Takođe izazvan i pasivnim

pušenjem

Hepatoblastom

Želudac (21%)

Bubreg i mokraćovod (8%)

Mokraćna bešika (50%)

Mijeloidna leukemija (13%)

Kod djece pušača

21

Evropski kodeks protiv raka

• Uzrokuju li svi oblici duvana rak?

Da. Svi oblici duvana uzrokuju rak. Najveći rizik nose načini njegovog konzumiranja koji uključuju njegovo gorenje (odnosno duvanski dim), jer najviše supstanci koje uzrokuju rak nastaje gorenjem.

• Koje supstance iz duvana uzrokuju rak?

Duvan i duvanski dim sadrže mnoge supstanci za koje je poznato da kod laboratorijskih životinja i ljudi uzrokuju rak (označavaju se pojmom „kancerogene supstance”). Neke kancerogene supstance su prirodni sastojci same biljke duvana, a neke se stvaraju kada duvan gori ili tokom njegove prerade, sušenja, zrenja ili čuvanja, kao što su benzen, formaldehid i duvanu svojstveni nitrozamini, da spomenemo samo neke od njih. Broj i količina kancerogenih supstanci mogu varirati među različitim duvanskim proizvodima unutar i između pojedinih zemalja. Neke se vrste bezdimnog duvana mogu proizvesti sa smanjenim koncentracijama duvanu svojstvenih nitrozamina, jedne od glavnih kancerogenih supstanci duvanskih proizvoda. Redovno konzumiranje duvana, a time i redovno izlaganje supstancama koje uzrokuju rak, može dovesti do razvoja raka.

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), koja je dio Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), neka su hemijska jedinjenja koja se nalaze u duvanu i duvanskom dimu klasifikovala kao kancerogene za ljude (tablica 2.).

22

Evropski kodeks protiv raka

Tablica 2.: Neke od supstanci kancerogenih za ljude koje su utvrđene u duvanskom dimu

Supstanca Opis

Formaldehid

Ovo hemijsko jedinjenje se obično upotrebljava za balzamovanje i konzerviranje ljudskih ostataka. Upotrebljava se i za mnoge druge namjene, među ostalim kao dezinfekcijsko sredstvo i u proizvodnji drugih hemijskih jedinjenja.

Policiklički aromatski ugljovodici (PAU), kao što je benzo[a]piren

Ova hemijska jedinjenja su proizvodi nepotpunog izgaranja i utvrđeni su u izduvnim gasovima automobila i duvanskom dimu.

ArsenOvaj je element izuzetno otrovan za ljude i ostale organizme i zato se uspješno upotrebljava u herbicidima i insekticidima.

Nikal (njegova jedinjenja)

Ovaj metalni element upotrebljava se u nerđajućem čeliku, magnetima, kovanicama i nekim legurama. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) smatra pare niklovog sulfida (tj. niklova jedinjenja) poznatim kancerogenima za ljude, a gas niklov karbonil vrlo je otrovan za ljude.

Polonijum210Radioaktivni element koji nastaje raspadom radona. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasifikovala ga je kao kancerogenog za ljude.

Berilijum

Vrlo lagani metalni element koji se upotrebljava u vazduhoplovnoj, atomskoj i industriji svemirskih letova. Iako je glavni izvor emisije berilijuma izgaranje uglja i ulja za loženje, ispušta se i u mnogim industrijskim postupcima sa otpadom, uključujući i spaljivanje miješanog komunalnog otpada.

Hrom (VI)Koristi se za mnoge namjene, uključujući i proizvodnju nerđajućeg čelika, zaštitu drveta, štavljenje kože, pigmente koloranata, za boje, tinte i plastiku te za protivkorozivne i konverzijske prevlake.

KadmijumOvaj kemijski element se upotrebljava u proizvodnji baterija i pigmenata za boje.

Aromatski amini, uključu-jući 2 naftilamin i 4 aminobifenil

Upotrebljavaju se u proizvodnji azoboja.

1,3 butadien Upotrebljava se u proizvodnji vještačke gume.

BenzenVažan sastojak benzina koji se upotrebljava u proizvodnji nekih vrsta guma, maziva, koloranata, deterdženata, lijekova, eksploziva i pesticida.

VinilhloridIndustrijsko hemijsko jedinjenje koje se uglavnom upotrebljava u proizvodnji polimera polivinilhlorida (PVC). Ranije se upotrebljavao kao inhalacijski anestetik.

Etilen oksid

Ključno industrijsko hemijsko jedinjenje koje se, iako je preopasno za neposrednu upotrebu u domaćinstvu, upotrebljava u industriji za proizvodnju mnogih proizvoda široke potrošnje, kao što su deterdženti, zgušnjivači, rastvarači i plastika. Čisti etilen oksid, lako zapaljiv i otrovan gas koji na materijalima sa kojima dođe u dodir ne ostavlja nikakve tragove je dezinfekciono sredstvo koje se naširoko upotrebljava u bolnicama i industriji medicinske opreme gdje zamjenjuje paru u sterilizaciji alata i opreme osjetljivih na vrućinu, kao što su jednokratni plastične špricevi.

23

Evropski kodeks protiv raka

Na slici 3. navedene su neke od mnogih supstanci koje su prisutne u duvanskom dimu i uzrokuju rak kod laboratorijskih životinja i ljudi.

Slika 3.: Neke supstance iz duvanskog dima koje uzrokuju rak.

Izvor: IARC

• Uzrokuje li nikotin rak?

Ne. Nikotin je hemijsko jedinjenje koje se normalno nalazi u biljkama duvana. Njegov je učinak zapravo stvaranje zavisnosti od duvana, a rak ne uzrokuje neposredno. Zavisne osobe imaju veće izglede za redovno izlaganje kancerogenim supstancama iz duvanskog dima i bezdimnog duvana.

Nikotin u dozama kakve se nalaze u proizvodima kao što je nikotinska supstituciona terapija (NRT) postupno zamjenjuje potrebu za nikotinom kod pušača duvana, minimizujući izlaganje konzumenata kancerogenim i ostalim otrovnim supstancama iz duvanskog dima. Stoga je medicinski nikotin sigurnija zamjena za duvanske proizvode. Nikotinska supstituciona terapija (u obliku gume za žvakanje ili

Formaldehidza čuvanje ljudskih ostataka

Boje

Benzenbenzin, pesticidi

Berilijumindustrijski otpad

Hrom VIantokorozivna zaštita

zaštita drveta

Jedinjenja niklahemijski reaktori

Benzo-a-pirenindustrijsko sagorijevanje

izduvni gasovi iz automobila

Arsenikotrov, pesticid

Kadmijumbaterije

Polonijum 210radioaktivni raspad Radon

Vinil hloridindustrijsko hemijsko jedinjenje

Etilen oksiddezinficijens

1,3 Butadijenizduvni gas motronih vozila

24

Evropski kodeks protiv raka

flastera) nalazi se od 2009. godine na popisu osnovnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije.

Nikotin u vrlo velikim dozama može biti otrovan, pa čak i smrtonosan, te se zbog toga nikotinski proizvodi moraju držati izvan dohvata djece.

• Mogu li se zbog drugih faktora promijeniti rizici od raka povezanog sa pušenjem? Što ako pijem alkohol i pušim duvan?

Da, mogu. Štetni učinci duvana pojačavaju se konzumiranjem alkohola, kao i kod nekih poslova u kojima se radnici izlažu drugim supstancama za koje se zna da uzrokuju rak (npr. radon ili azbest). Što se tiče konzumiranja alkohola i pušenja, kod pušača se sa porastom konzumiranja alkohola znatno povećava rizik od raka usne šupljine, ždrijela, grkljana i jednjaka. Ako i pušite i pijete alkohol, rizik od raka veći je nego što bi bio da samo pušite.

• Je li pušenje pomoću vodene lule sigurno?

Nije. Pušači vodenih lula udišu otrovne supstance koje ispušta gorući duvan (koji je često aromatizovan) i ugalj kojim se taj duvan zagrijava. Isto tako, oni duvanski dim udišu i pasivno. Pušači vodene lule uglavnom puše rjeđe, ali intenzivnije od pušača cigareta. Pušenje takve lule obično dugo traje (20 – 90 minuta) pa se na taj način pušači dugo izlažu duvanskom dimu. Pušači vodene lule obično dim udišu dublje u svoje pluća jer je za povlačenje dima kroz vodu potrebna veća snaga. Zbog učinka „hlađenja” koji nastaje prolaskom duvanskog dima kroz vodu može doći do povlačenja većeg broja pojedinačnih dimova, čime se povećava udisanje kancerogenih supstanci koje se nalaze u dimu. Prolaskom dima kroz vodu ne filtriraju se otrovne supstance koje se nalaze u duvanskom dimu. Vodene lule nazivaju se i drugim imenima, na primjer shisha, hookah, nargila i hubble-bubble. Primjer vodene lule prikazan je na slici 4.

25

Evropski kodeks protiv raka

Slika 4.: Vodena lula, poznata i pod nazivima shisha, hookah, nargila i hubblebubble.

Izvor: © danck - iStockphoto.com.

• Mogu li prestankom pušenja smanjiti rizik od obolijevanja od raka i smrti od raka?

Da. Naučni dokazi nepobitno govore kako se poslije prestanka pušenja u bilo kojoj dobi rizik od raka smanjuje. Ta je korist veća što je osoba koja prestaje pušiti mlađa.

Pušači u prosjeku izgube najmanje 10 godina života u poređenju sa ljudima koji nijesu nikada pušili. Ako prestanete pušiti prije svoje 40. godine života, rizik od smrti povezane sa pušenjem će se smanjiti za približno sa 90%. Za prestanak pušenja nikada nije kasno. Prestanak pušenja u bilo kojoj dobi smanjuje rizik od smrti povezane sa pušenjem u poređenju sa onima koji nastave da puše.

26

Evropski kodeks protiv raka

Prestanak pušenja donosi i druge, odmah vidljive zdravstvene prednosti (vidi sliku 5.).

Slika 5.: Zdravstvene prednosti koje slijede ubrzo ili duže vrijeme poslije prestanka pušenja.

Izvor: Preneseno uz odobrenje Američkog društva za rak (American Cancer Society, Inc.). Sva prava zadržana. Preneseno s www.cancer.org.

• Šta mogu preduzeti kako bih prestao/la pušiti?

Mnogo je toga što pušači mogu učiniti kako bi povećali izglede za uspješan prestanak pušenja. Najbolji dokazi pokazuju kako osobe koje se za podršku odluci o prestanku pušenja koriste kombinacijom farmakološkog i bihejvioralnog pristupa imaju četiri puta veće izglede za prestanak od onih koje se ne koriste nikakvom podrškom. Oni koje se koriste samo jednim od tih pristupa i dalje imaju veće izglede za prestanak od onih koje se ne koriste nikakvom podrškom.

Najčešće korišćene djelotvorne strategije farmakološke podrške uključuju nikotinsku supstitucionu terapiju (NRT), bupropion, vareniklin i citizin. Citizin je za sada dostupan samo u srednjoj i istočnoj Evropi. Više detalja o farmakološkim opcijama možete pronaći u tablici 3.

20 MINUTAPOSLIJE PRESTANKA

Snižavaju se vaši puls i krvni pritisak

2 NEDJELJE DO3 MJESECAPOSLIJE PRESTANKA

Vaša cirkulacija se poboljšava i raste funkcija vaših pluća

1 GODINAPOSLIJE PRESTANKA

Dodatni rizik od koronarne bolesti srca iznosi polovnu od onog koji imaju pušači koji nastavljaju da puše

10 GODINAPOSLIJE PRESTANKA

Rizik od umiranja od raka pluća je za polovinu onog koji ima osoba koja nastavlja da puši. Rizik od raka grkljana i gušterače se snižava

12 SATIPOSLIJE PRESTANKA

Nivo ugljenmonoksida se u vašoj krvi snižava na normalu

1-9 MJESECIPOSLIJE PRESTANKA

Kašalj, kratak dah se smanjuje. Treplje nalik dlakama sitne strukture koje izbacuju sluz iz pljuća počinju da vraćaju normalnu funkciju pluća, povećavajući sposobnost uklanjanja sluzi, čišćenja pluća i smanjenja rizika od infekcije

5 GODINAPOSLIJE PRESTANKA

Rizik od raka usne duplje, ždrijela, jednjaka i mokra- ćne bešike se smanjuje na pola. Rizik od raka grlića materice je kao kod nepu-šača. Rizik od moždanog udara može biti kao kod nepušača za 2-5 godina

15 GODINAPOSLIJE PRESTANKA

Rizik od koronarne bolesti srca je kao kod nepušača

27

Evropski kodeks protiv raka

Tabela 3: Najčeše korišteni ljekovi djelotvorni kod prestanka pušenja

Farmakološki proizvod Tipični oblik i doziranje Dostupnost KomentariNikotinska zamjenska terapija (Nicotine replacement therapy- NRT) sastoji se od produkata koji sadrže nikotin dizajniranih tako da organizmu obezbijede nikotin u formi koja ne zahtijeva pušenje ili unošenje drugih toksina.

Postoji nekoliko različitih oblika uključujući: 16-satne ili 24-satne transdermalne flastere, gume za žvakanje sa 2mg ili 4mg nikotina, nikotinske pastile od 1 mg, 1.5 mg, 2 mg, ili 4 mg nikotina, sublingvalne tablete sa 2mg nikotina, sprej za nos, inhalator, bukalnu vrećicu, i sprej za usta.

Dostupnost u Evropi nije ujednačena, no obično se prodaju bez recepta ili na recept.

• Postoje dokazi da je kombinovana terapija (kratko- i dugodjelujući oblici, kao što su nikotinski flaster i žvaka) mnogo djelotvornija od korišćenja samo jednog lijeka za zamjenu nikotina.

• U većini ispitivanja ljekova bila je uključena i naka forma bihejvioralne podrške

• Najbolje se savjetovati o tome kako prestati sa pušenjem i kako izbjeći ponovno započinjanje pušenja.

• Bihejvioralna podrška može se ostvariti u susretima uživo ili komunikacijskim kanalima, kao što su telefon, SMS poruke i internet.

• Bihejvioralna podrška može biti djelotvorna uz bilo koji od tih načina pod uslovom da se slijedi jasna struktura utemeljena na dokazima.

• Većina podrške u susretima uživo koja se pokazala djelotvornom bila je intenzivna podrška koju je pružala osposobljena stručna osoba i sastojala se od nekoliko termina individualnog ili rada u grupi.

• Neki dokazi govore u prilog tome da je rad u grupi djelotvorniji od individualne podrške.

Bupropion je atipični antidepresiv.

Tipična je kura 300 mg dnevno tokom sedam do osam sedmica, sa početkom nedjelju dana prije određenog datuma prestanka pušenja.

Bupropion se u većini evropskih zemalja može dobiti na recept.

Vareniklin (varenicline) je lijek poznat kao parcijalni agonist.

Tipična kura liječenja je 1 mg dnevno, sa početkom nedjelju dana prije određenog datuma prestanka pušenja, a zatim 2 mg dnevno tokom 11 sedmica.

Vareniklin se u većini evropskih zemalja može dobiti na recept.

Citizin (cytisine) je takođe parcijalni agonist.

Tipična kura liječenja traje četiri sedmice, sa početkom nedjelju dana prije određenog datuma prestanka pušenja i sa režimom doziranja koje se vremenom smanjuje.

Trenutno je citizin odobren samo u nekoliko zemalja srednje i istočne Evrope, gdje se može dobiti bez recepta ili na recept. Očekuje se buduća upotreba u zapadnoj Europi jer su u drugim zemljama, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, podneseni zahtjevi za odobrenje upotrebe.

Bihejvioralna podrška uključuje, na primjer, pomoć sa praktičnim strategijama upravljanja stresom, prekidanje zavisnosti, nošenje sa žudnjama i simptomima apstinencije i smjernice u vezi sa upotrebom NRT-a. Ta vrsta podrške može biti u obliku susreta uživo ili komunikacionih kanala kao što su telefon, SMS poruke i internet. U ovakvoj vrsti podrške mogu vam pomoći farmaceuti, ljekari opšte prakse i drugi pružaoci zdravstvenih usluga.

Sljedeće čime se podupire apstinencija od pušenja je dom bez duvanskog dima.

28

Evropski kodeks protiv raka

• Šta mogu učiniti kako bih prestao/la upotrebljavati bezdimni duvan?

Za pomoć ljudima kako bi prestali upotrebljavati bezdimni duvan i ustrajali u toj apstinenciji postoji nekoliko mogućnosti, no najpoželjnija metoda nije još utvrđena.

Jednom je studijom otkriveno povećanje stope apstinencije 60% poslije šest mjeseci liječenja vareniklinom u poređenju sa konzumentima bezdimnog duvana koji nisu liječeni bilo čime. Pokazalo se da su se bihejvioralnom potporom povećale stope apstinencije među konzumentima bezdimnog duvana sve do šest mjeseci. Vjerovatnost za prestanak pušenja može se povećati kada se doda telefonska potpora sa praćenjem. Pregled usne šupljine u stomatološkoj ambulanti uz povratne informacije o njenom zdravstvenom stanju može doprinijeti prestanku upotrebe bezdimnog duvana. Konzumenti bezdimnog duvana koji žele sa time prestati trebali bi savjet o tome kako prestati potražiti od odgovarajuće osposobljenog zdravstvenog radnika.

• Mogu li smanjivanjem broja popušenih cigareta smanjiti rizik od raka?

Da, time se rizik od raka može smanjiti, ali zdravstvene prednosti zavise od drugih okolnosti.

Stopa smanjenja rizika će zavisiti od toga koliko određeni pušač smanjenje unosa nikotina nadoknađuje promjenom načina pušenja, na primjer dubljim udisanjem dima ili pušenjem više pojedinačnih dimova. Kompenzacijsko pušenje pri pokušaju smanjivanja pušenja cigareta može se lakše izbjeći uz upotrebu nikotinske supstitucione terapije (NRT) ili nekog drugog lijeka protiv zavisnosti od duvana, a tako su i veći izgledi za potpuni prestanak pušenja. Kako najveće zdravstvene prednosti donosi prestanak pušenja, najbolje je zadati sebi cilj potpunog prestanka pušenja u određenom roku. Prestankom pušenja u bilo kojoj dobi znatno se, u poređenju s pušačima, smanjuje rizik od smrti od svih glavnih bolesti povezanih s pušenjem, uključujući rak. Rizik od raka određuje se ne samo trajanjem pušenja (broj godina), nego i intenzitetom pušenja (broj cigareta dnevno). Vjeruje se da trajanje

29

Evropski kodeks protiv raka

pušenja utiče na određivanje rizika od raka više nego smanjivanje broja cigareta dnevno. Za smanjenje rizika od raka najbolje je prestati pušiti.

• Šta su elektronske cigarete (e-cigarete)?

Elektronske cigarete, odnosno sistemi za elektronsku isporuku nikotina (ENDS), su uređaji u kojima se niti sagorijeva, niti upotrebljava duvansko lišće, nego se umjesto toga u njima isparava nikotin koji korisnici zatim udišu. Ti se proizvodi najčešće nazivaju e-cigarete, a upotreba e-cigareta obično se naziva „pušenje e-cigarete” ili „e-pušenje” (engl. vaping). Iako neke e-cigarete izgledaju poput konvencionalnih duvanskih proizvoda (npr. cigarete, cigare, cigarilosi za lule ili vodene lule), one se mogu proizvesti i u obliku nekih predmeta za svakodnevnu upotrebu, kao što su olovke, USB memorije te veći cilindrični i pravougaoni uređaji.

Osim nikotina, kao glavni sastojci tečnosti za e-cigarete nalazi se propilen glikol i biljni glicerin. Osim toga, obično sadrže i druga hemijska jedinjenja koje e-cigarete ispuštaju. E-cigarete dolaze sa raznim aromama.

• Jesu li e-cigarete manje štetne od konvencionalnih cigareta?

U ovom trenutku nijesu poznati podaci o dugoročnoj sigurnosti. Upotreba e-cigareta ne uključuje sagorijevanje duvana ni inhaliranje duvanskog dima, kao kod pušenja cigareta. Znog toga se može očekivati da upotreba e-cigareta nosi manji rizik od bolesti i smrti nego pušenje duvana. Svi mogući rizici od upotrebe e-cigareta će se svesti na najmanju moguću mjeru uvođenjem odgovarajućih propisa.

E-cigarete mogle bi smanjiti ogromno opterećenje povezano sa bolestima i smrtnim slučajevima uzrokovanima pušenjem duvana ako većina pušača pređe na e-cigarete i ako se javnozdravstvena pitanja riješe na odgovarajući način.

Ta pitanja uključuju činjenicu da arome mogu biti privlačne djeci pa bi se time podstakla upotreba e-cigareta među mladim nepušačima, da označivanje ne odgovara sadržaju, da se na tržištu nude na neprikladan način i da se njima mogu otežati napori u suzbijanju pušenja duvana

30

Evropski kodeks protiv raka

jer se mogu upotrebljavati na mjestima na kojima je pušenje duvana zabranjeno, ili se može među pušačima podsticati njihova upotreba umjesto prestanka pušenja i na kraju ponovo konzumiranje duvana učiniti normalnim u zemljama u kojima su napori u suzbijanju pušenja uspješno napredovali.

Za odgovore na ta pitanja potrebno je više istraživanja.

• Šta se može dogoditi kada pokušam prestati pušiti?

Pušači mogu biti zabrinuti da će se pri prestanku pušenja udebljati. Međutim, zdravstvene prednosti prestanka pušenja će biti veće od bilo kakvog povećanja rizika od debljanja, a održavanjem tjelesne mase može se upravljati dugoročno (pogledajte na slici 5. koje zdravstvene koristi slijede ubrzo poslije prestanka pušenja). Rizik od smrti od raznih uzroka, uključujući rak, veći je kod pušača normalne tjelesne mase nego kod nepušača prekomjerne tjelesne mase. Teško je predvidjeti ko će se udebljati poslije prestanka pušenja. Osobe koje prestanu pušiti mogu se obratiti zdravstvenim radnicima za savjete u vezi sa programom smislene sa prehrane i tjelesnih vježbi, a tokom apstinencije može im se i pratiti tjelesna masa.

Slika 5.: Zdravstvene prednosti koje slijede ubrzo ili duže vrijeme poslije prestanka pušenja.

Izvor: preneseno uz odobrenje Američkog društva za rak (American Cancer Society, Inc.). Sva prava zadržana. Preneseno s www.cancer.org.

20 MINUTAPOSLIJE PRESTANKA

Snižavaju se vaši puls i krvni pritisak

2 NEDJELJE DO3 MJESECAPOSLIJE PRESTANKA

Vaša cirkulacija se poboljšava i raste funkcija vaših pluća

1 GODINAPOSLIJE PRESTANKA

Dodatni rizik od koronarne bolesti srca iznosi polovnu od onog koji imaju pušači koji nastavljaju da puše

10 GODINAPOSLIJE PRESTANKA

Rizik od umiranja od raka pluća je za polovinu onog koji ima osoba koja nastavlja da puši. Rizik od raka grkljana i gušterače se snižava

12 SATIPOSLIJE PRESTANKA

Nivo ugljenmonoksida se u vašoj krvi snižava na normalu

1-9 MJESECIPOSLIJE PRESTANKA

Kašalj, kratak dah se smanjuje. Treplje nalik dlakama sitne strukture koje izbacuju sluz iz pljuća počinju da vraćaju normalnu funkciju pluća, povećavajući sposobnost uklanjanja sluzi, čišćenja pluća i smanjenja rizika od infekcije

5 GODINAPOSLIJE PRESTANKA

Rizik od raka usne duplje, ždrijela, jednjaka i mokraćne bešike se smanjuje na pola. Rizik od raka grlića materice je kao kod nepušača. Rizik od moždanog udara može biti kao kod nepušača za 2-5 godina

15 GODINAPOSLIJE PRESTANKA

Rizik od koronarne bolesti srca je kao kod nepušača

31

Evropski kodeks protiv raka

• Utiče li moje pušenje na pušenje drugih ljudi?

Ako ste vi nečiji uzor, vaše će pušenje vjerovatno uticati na ponašanje povezano sa pušenjem ljudi oko vas. Ako pušite, veća je vjerovatnost da bi mogli pušiti i ostali u vašem domu, a posebno mladi koji su pod uticajem roditelja, braće i sestara.

Ljekari, medicinske sestre i ostali zdravstveni radnici uzori su svojim pacijentima, pa ako oni puše, time šalju svojim pacijentima nedosljednu poruku. Zdravstvene radnike bi morali podsticati i podupirati u prestanku konzumiranja duvana i promovisanju kulture bez duvana

• Je li pušenje uobičajenije u određenim podgrupama stanovništva?

U većini zemalja sa visokim prihodima uglavnom pušenje pridonosi nejednakostima u oblasti zdravlja. Pušenje je na globalnom nivou češće u ugroženim grupama, uključujući osobe s niskim nivoom obrazovanja i prihoda, nezaposlene osobe i samohrane roditelje. Među stanovništvom postoje i druge grupe koje mogu biti posebno podložne, kao što su beskućnici, osobe oboljele od psihičkih bolesti i zatvorenici. U nekim zemljama više stope konzumiranja duvana mogu biti prisutne kod etničkih manjina.

Važno je preduzeti posebne napore kako bi se osiguralo da mjere suzbijanja pušenja dopru do podložnih grupa sa visokom stopom konzumiranja duvana.

32

Evropski kodeks protiv raka

Pasivno pušenje

Nemojte dopustiti pušenje u svom domu. Podžite politiku nepušenja na radnom mjestu.

• Šta je pasivno pušenje?

• Je li pasivno pušenje štetno za zdravlje?

• Zbog čega bi se nepušači koji udišu tuđi dim trebali bojati pojave raka pluća?

• Koji je procenat ljudi u Evropi izložen duvanskom dimu u svojim domaćinstvima?

• Koje su prednosti domaćinstva bez duvanskog dima?

• Utiče li moje pušenje na pušenje drugih ljudi?

• Jesu li stanovnici Evropske unije izloženi pasivnom pušenju na radnom mjestu?

• Koje su koristi donošenje zakonskih propisa za stvaranje okruženja bez duvanskog dima?

Izlaganje pasivnom pušenju na radnom mjestu i u domaćinstvu povezano je sa bolestima koje se mogu izbjeći, uključujući rak. Pregled štetnih zdravstvenih učinaka konzumiranja duvana i pasivnog pušenja prikazan je na slici 1.

33

Evropski kodeks protiv raka

Domaćinstvo je često mjesto izlaganja pasivnom pušenju. U Evropi postoje razlike u prihvaćanju zabrana pušenja u domaćinstvima, a udio domaćinstava bez duvanskog dima u raznim je zemljama u rasponu od 31% do više od 90 %. Zaštita od pasivnog pušenja poželjna je, a ostvariva je na način da pušači i nepušači zabrane pušenje u svojim domaćinstvima i automobilima. U evropskim zemljama u kojima je pušenje na radnom mjestu i dalje dozvoljeno, najbolja je mogućnost osiguravanja jednake i potpune zaštite radnika od pasivnog pušenja prihvaćanje sveobuhvatnih politika nepušenja, kako su zacrtane u članu 8. Okvirne konvencije o nadzoru nad duvanom (FCTC) Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Preporukom Vijeća od 30.novembra 2009. godine o okruženjima bez duvanskog dima, na osnovu člana 8. FCTCa SZOa, tražilo se od država članica uvođenje okruženja bez duvanskog dima u zatvorenim javnim prostorima, na radnim mjestima i u javnom prevozu. Nivo obuhvata i sprovođenja tih zabrana varira među zemljama.

Slika 1.: Zdravstvene posljedice uzročno povezane s konzumiranjem du-hana i pasivnim pušenjem.

Izvor: uz dozvolu američkog Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite preneseno i prilagođeno iz izvještaja načelnika službe za javno zdravlje pod naslovom The Health Consequences of Smoking – 50 Years of Progress (Zdravstvene posljedice pušenja – 50 godina napretka); Atlanta, GA; U.S. Department of Health and Human Services, Centers for Disease Control and Prevention, National Center for Chronic Disease Prevention and Health Promotion, Office on Smoking and Health (Ured za pušenje i zdravlje Nacionalnog centra za sprečavanje hroničnih bolesti i unapređenje zdravlja američkog Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite), 2014.

Vrste raka Hronične bolesti

Pušenje

Nosna šupljina paranazalni sinusiUsna dupljaNosni dio ždrijelaUsni dio ždrijela

Grkljan

Jednjak*

Dušnik, dušnice i plućaJetra

Akutna mijeloidna leukemija

ŽeludacGušterača*

BubregMokraćovod

Debelo crijevo i rektumJajnici (mucinozni tumori)

Grlić matericeMokraćna bešika

*Organi za koje postoji dovoljno dokaza da duvan koji se ne puši izaziva rak

Moždani udar

Sljepilo, katarakta

Aneurizma aorteKoronarne bolesti srca

Upala plućaAterosklerotska bolest perifernih krvnih sudovaHronična opstruk-tivna bolest pluća, astma i drugi disajni problemi

Prelomi kukaReproduktivne posledice kod žena (uključujući sniženu rodnost)

Pasivna izloženost duvanskom dimu

Djeca Odrasli

Iritacija nosa

Rak pluća

Koronarna bolest srca

Reproduktivne posljedice kod žena: niska po-rođajna tjelesna masa

Sindrom iznenadne

smrti novo-rođenčeta

Bolesti do-njih disajnih

puteva

Disajne tegobe oštećenja

funkcija pluća

Bolesti srednjeg uhaUpala potpornog

tkiva zuba

34

Evropski kodeks protiv raka

• Šta je pasivno pušenje?

Pasivno pušenje (inhaliranje duvanskog dima iz okoline, odnosno duvanskog dima koji stvaraju druge osobe, onečišćenje duvanskim dimom) odnosi se na dim koji se oslobađa s gorućeg vrha duvanskih proizvoda, uključujući cigarete, uz dim koji pušači izdišu. Ako nepušači udišu takav dim, to se može smatrati nevoljnim i pasivnim pušenjem.

• Je li pasivno pušenje štetno za zdravlje?

Pasivno pušenje uzrokuje preranu smrt i niz bolesti. Uzrokuje rak pluća, koronarnu srčanu bolest, bolesti organa za disanje, a ima i negativan uticaj na bolesti, kao što je astma. Zaposleni na radnim mjestima na kojima se još uvijek puši, kao što su barovi i restorani u nekim zemljama, jako su izloženi pasivnom pušenju. Procjenjuje se da u Ujedinjenom Kraljevstvu pasivno pušenje uzrokuje 14 – 15 % slučajeva raka pluća kod nepušača. Taj je postotak veći u zemljama u kojima je izlaganje pasivnom pušenju veće nego u Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer u zemljama sa većim stopama pušenja ili češćom pojavom pušenja u domaćinstvima. Među osobama koje nijesu nikada pušile, one izložene pasivnom pušenju nose dvostruko veći rizik od raka pluća u poređenju sa onima koje nijesu izložene pasivnom pušenju.

Pušenjem se usporava rast fetusa. Djeca trudnica koje puše rađaju se u prosjeku sa približno 150 – 250 grama manjom masom od djece majki koje ne puše. Niska porođajna masa povezana je sa povećanom učestalošću štetnih zdravstvenih učinaka kod novorođenčadi. Majčino je pušenje ujedno povezano sa povišenim rizikom od sindroma iznenadne smrti dojenčadi (SIDS) i akutnim problemima sa ušima i respiratornim sistemom kod djece.

• Zbog čega bi se nepušači koji udišu tuđi dim trebali bojati pojave raka pluća?

Dim koji se udiše pasivnim pušenjem sadrži kancerogene materije koje se izgaranjem duvana tokom pušenja oslobađaju u vazduh.

35

Evropski kodeks protiv raka

• Nepušači izloženi pasivnom pušenju udišu i metabolišu slična hemijska jedinjenja i kancerogene materije kao i aktivni pušači. Primjeri tih hemijskih jedinjenja su kancerogene materije, kao što su duvanu svojstveni nitrozamin i policiklički aromatski ugljovodonici (PAU).

• U studijama u koje su bili uključeni nepušači otkriveno je da oni koji redovno pasivno puše na radnom mjestu i/ili u svojem domaćinstvu imaju dvostruko veći rizik od razvoja raka pluća u poređenju sa nepušačima koji nijesu izloženi pasivnom pušenju.

• Koji je procenat ljudi u Evropi izložen duvanskom dimu u svojim domaćinstvima?

Taj procenat se razlikuje od zemlje do zemlje. U jednom reprezentativnom istraživanju sprovedenom 2010. godine na približno 18.000 odraslih osoba iz 18 evropskih zemalja 62% njih navelo je da pušenje u domaćinstvu nije dopušteno (73% nepušača i 34% tadašnjih pušača), pri čemu je raspon tog postotka bio od 93% u Finskoj do 31% u Hrvatskoj.

• Koje su prednosti domaćinstva bez duvanskog dima?

U domaćinstvima bez duvanskog dima smanjuje se izlaganje djece i odraslih pasivnom pušenju.

• U domaćinstvima bez duvanskog dima štite se odrasle osobe i djeca koja su posebno osjetljiva na pasivno pušenje, na primjer oboljeli od astme (kao i odrasli koji pate od srčane bolesti ili hronične plućne bolesti).

• Djeca u pubertetu čiji roditelji ne puše, a žive u domaćinstvima u kojima je pušenje dozvoljeno, imaju više izgleda da počnu pušiti od onih koji žive u domaćinstvima u kojima je pušenje zabranjeno.

• Pušači koji žive u domaćinstvima bez duvanskog dima popuše manje cigareta dnevno.

36

Evropski kodeks protiv raka

• U domaćinstvima bez duvanskog dima pomaže se osobama koje su prestale pušiti da duže apstiniraju.

• Politika domaćinstva bez duvanskog dima jasna je poruka da je pušenje neprihvatljivo.

U domaćinstvu bez duvanskog dima, u kojem niko nikada i ni pod kojim uslovima ne smije pušiti, efikasnije se štite djeca od izlaganja pasivnom pušenju nego što je to slučaj sa djelimičnim ograničenjima. Domaćinstvo u kojem se puši uz prozor ili u hodniku nije domaćinstvo bez duvanskog dima.

Smanjenje izlaganja pasivnom pušenju može se postići i tako da se ne puši u automobilima i ostalim privatnim vozilima kada se u njima nalaze djeca i nepušači. U automobilima su tokom pušenja utvrđene visoke koncentracije duvanskog dima, a otvaranje prozora automobila nije djelotvorno za sprečavanje pasivnog pušenja. Engleska je 2014. godine donijela politiku zabrane pušenja u privatnim vozilima kada njima putuju djeca. Taj će zakon stupiti na snagu za približno godinu dana. Sličan je politički projekt u pripremi u Irskoj, a očekuje se da će ga slijediti i druge zemlje.

• Utiče li moje pušenje na pušenje drugih ljudi?

Ako ste uzor drugima, na primjer vašoj djeci ili mlađoj braći i sestrama, vaše će pušenje vjerovatno utiecati na ponašanje povezano s pušenjem ostalih oko vas. Ako pušite, veća je vjerovatnost da bi mogli pušiti i ostali u vašem domu, a posebno mladi ljudi pod uticajem roditelja, braće i sestara.

• Jesu li stanovnici Evropske unije izloženi pasivnom pušenju na radnom mjestu?

Jesu, u mnogim zemljama. Iako u svakoj zemlji Evropske unije postoji zakonodavstvo kojim se uređuje gdje je pušenje dozvoljeno, širina opsega zabrane pušenja (jesu li obuhvaćena sva radna mjesta u zatvorenom, javni prevoz, zatvoreni javni prostori i ostali javni prostori koji nijesu nužno u zatvorenom) i nivo sprovođenja od zemlje do zemlje vrlo se razlikuju.

37

Evropski kodeks protiv raka

Prema istraživanju koje je 2012. godine naručila Evropska unija, a sprovedeno je na više od 12.000 osoba u 27 zemalja (EU27), više od 25 % ispitanika navelo je da su ponekad izloženi pasivnom pušenju na radnom mjestu (19 % pušači i 17 % nepušači). Ukupan udio najizloženijih ispitanika (više od pet sati dnevno) iznosio je 3 % (5 % pušači i 1 % nepušači). Među onima koji su u posljednjih šest mjeseci prije istraživanja posjetili neki restoran, njih 14 % navelo je da su vidjeli kako se u objektu puši. Taj je postotak bio viši kod onih koji su posjećivali barove (28 %). Na slici 2. prikazani su procenti ispitanika koji su naveli da su bili izloženi pasivnom pušenju u objektima za konzumaciju hrane i pića i na radnom mjestu u 2009. godine i 2012. godine, ukupno (EU27) i po zemljama.

Slika 2.: Procenti ispitanika u Evropskoj uniji koji su naveli da su bili izloženi pasivnom pušenju u objektima za konzumaciju hrane i pića i na radnom mjestu u 2009. godine i 2012. godine, ukupno i po zemljama.

Slika 2.a – Izlaganje pasivnom pušenju u EU27 za 2009. godine i 2012. godine

Slika 2.b – Izlaganje pasivnom pušenju u EU27 za 2009. godine i 2012. godine

38

Evropski kodeks protiv raka

Slika 2.c – Izlaganje pasivnom pušenju u EU27 za 2009. godine i 2012. godine

Oznake zemaljaBelgija BE Grčka EL Litvanija LT Portugal PTBugarska BG Španija ES Luksemburg LU Rumunija ROČeška CZ Francuska FR Mađarska HU Slovenija SIDanska DK Italija IT Malta MT Slovačka SKNjemačka DE Kipar CY Holandija NL Finska FIEstonija EE Latvija LV Austrija AT Švedska SE

Irska IE Poljska PL Ujedinjeno Kraljevstvo UK

Izvor: Preneseno iz radnog dokumenta službi Komisije Izvještaj o sprovođenjui preporuke Vijeća od 30. novembra 2009. godine o okruženjima bez duvanskog dima (2009/C 296/02).

• Koje su koristi donošenje zakonskih propisa za stvaranje okruženja bez duvanskog dima?

Koristi djelotvornog zakonodavstva za zabranu pušenja su brojne:

• Štiti sve od opasnosti pasivnog pušenja.

• Mijenja društvene norme tako što pušenje čini manje prihvatljivim, smanjujući time i pušenje i izlaganje duvanskom dimu.

• Dovodi do znatnog smanjivanja izlaganja pasivnom pušenju,

39

Evropski kodeks protiv raka

smanjuje nejednakosti u oblasti zdravlja povezane s izloženošću pasivnom pušenju na radnom mjestu, dovodi do trenutnog smanjenja rizika od srčane bolesti i ublažava respiratorne simptome kod osoba izloženih pušenju na radnom mjestu.

• Na brojne načine pozitivno utiče na preduzeća (osim u duvanskoj industriji), uključujući poboljšanje zdravlja i produktivnosti zaposlenih i smanjivanje njihovih potraživanja iz zdravstvenog osiguranja i osiguranja od rizika. Nadalje, troškovi se snižavaju jer se na radnom mjestu ne mora čistiti otpad od pušenja, ne moraju se održavati posebne prostorije za pušenje, a izbjegavaju se i mogući sporovi. Politike nepušenja ne dovode do opadanja poslovanja restorana i barova.

• Smanjuje konzumiranje cigareta među pušačima i donosi im veće izglede za uspješni prestanak pušenja.

• Smanjuje konzumiranje duvanskog među mladima.

• Dovodi do stvaranja domaćinstava bez duvanskog dima.

Ako je vaša zemlja stranka potpisnica Okvirne konvencije o nadzoru nad duvanom (FCTC) Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), zakonom se zahtijeva da se dostavljaju redovni izvještaji o njenom sprovođenju, uključujući i sprovođenje politika nepušenja. Pročitajte posljednji izvještaj o globalnom napretku Konvencije. Ako želite li doznati kako vaša zemlja napreduje u uvođenju mjera najbolje prakse za smanjivanje potražnje za duvanom, informacije možete pronaći u izvještaju SZO o globalnoj duvanskoj epidemiji.

40

Evropski kodeks protiv raka

Zdrava tjelesna masa

Održavajte zdravu tjelesnu masu.

• Što je zdrava tjelesna masa? Je li moja tjelesna masa zdrava?

• Što znači „prekomjerna tjelesna masa” i „gojaznost”?

• Imam li veći rizik od pojave raka ako imam prekomjernu tjelesnu masu?

• Koje su najčešće vrste raka povezane sa gojaznošću i prekomjernom tjelesnom masom?

• Koliki je zdrav obim struka? Koliko bih često trebao/la mjeriti obim struka?

• Zbog čega moram nešto preduzeti kako bih spriječio/la debljanje?

• Kako da spriječim debljanje? Čime se mogu pomoći u mršavljenju?

• Gojazan/na sam, odnosno imam prekomjernu tjelesnu masu. Vrijedi li smršaviti?

• Kakve će prehrambene namirnice i kakva pića najvjerovatnije dovesti do debljanja?

• Koliko je za održavanje zdrave tjelesne mase važno biti tjelesno aktivan?

• Što ako je moja tjelesna masa već zdrava?

• Koliko mogu smanjiti sopstveni rizik od raka održavanjem zdrave tjelesne mase?

41

Evropski kodeks protiv raka

Postoje čvrsti dokazi da se rizik od raka može smanjiti zdravim ponašanjem u pogledu prehrane i tjelesne aktivnosti. Kod evropskog stanovništva, osobe koje žive zdravim načinom života koji odgovara preporukama za sprečavanje raka imaju, procjenjuje se, 18 % niži rizik od raka u poređenju sa osobama čiji način života i tjelesna masa nijesu u skladu sa tim preporukama. To je smanjenje rizika procijenjeno za zdrav način života koji uključuje sljedeće: normalna tjelesna masa (indeks tjelesne mase [ITM] između 18,5 i 24,9 kg/m2) i izbjegavanje hrane koja podstiče debljanje, kao što su slatka pića i brza hrana, umjerena tjelesna aktivnost najmanje 30 minuta dnevno, dojenje (kod žena), konzumiranje većinom hrane biljnog porijekla, ograničavanje unosa crvenog mesa, izbjegavanje mesnih prerađevina i ograničavanje konzumiranja alkoholnih pića.

• Šta je zdrava tjelesna masa? Je li moja tjelesna masa zdrava?

Zdrava tjelesna masa ona je uz koju se najviše smanjuju izgledi da obolite od niza bolesti koje može uzrokovati prevelika količina tjelesne masnoće, među ostalim, posebno od nekih vrsta raka, ali i od srčane i šećerne bolesti. Premala tjelesna masa i prevelika količina masnoća mogu biti nezdrave, pa biste se trebali truditi da vaša tjelesna masa bude unutar zdravog raspona.Teško je pojedinačno definisati tačnu „idealnu” masu jer bi za to bilo potrebno znanje o količini vašeg nemasnog tkiva (uglavnom mišići), a to se može odrediti samo u istraživačkoj laboratoriji. Kako bi se i to uzelo u obzir, stručnjaci su razvili fleksibilan sistem zdravog raspona. Budući da se ljudi debljaju nakupljanjem masnoća, mjerenjem tjelesne mase možemo dobiti predstavu o tome koliko neko ima masnoća. Budući da su viši ljudi obično i teži, pa i onda kada nijesu debeli, masa se mora prilagoditi visini (matematičarima će značiti ako kažemo da se masa u kilogramima dijeli kvadratom visine u metrima, rezultat se naziva indeks tjelesne mase, odnosno ITM, čija je jedinica kg/m2). Ako vaša tjelesna masa odgovara vašoj visini, možete smatrati da imate zdravu tjelesnu masu, osim ako ste posebno visoki, ili niski ili mišićavi. Uz pomoć grafikona u nastavku provjerite je li vaša tjelesna masa zdrava (slika 1.).

42

Evropski kodeks protiv raka

Slika 1.: Izračunavanje indeksa tjelesne mase (ITM).

Izvor: preneseno iz: Svjetski fond za istraživanje raka / Američki institut za istraživanje raka (2007.). Food, Nutrition, Physical Activity and the Prevention of Cancer: A Global Perspective (Hrana, prehrana, tjelesna aktivnost i sprečavanje raka: globalna perspektiva). Washington: Američki institut za istraživanje raka.

Zdrav raspon ITMa za odrasle je 18,5 – 25,0kg/m2. Za pripadnike južnoazijske etničke grupe, preporučeni raspon ITMa je samo do 23 kg/m2, zato što se raspored masnoća razlikuje između etničkih grupa. U nekim posebnim slučajevima ITM možda neće biti vrlo precizan pokazatelj ukupne tjelesne masnoće, a posebno kod vrlo mišićavih ljudi, kao što su sportisti i osobe koje imaju manje mišića nego što je to uobičajeno, recimo stariji ljudi.

Mjerenje obima struka još je jedan koristan način utvrđivanja ima li neko povišen rizik od zdravstvenih problema zbog prevelike količine masnoća. Obim struka veći od 102 cm kod muškaraca i 88 cm kod žena ukazuje na visoki rizik. Obim struka manji od 94 cm kod muškaraca i 80 cm kod žena ukazuje na nizak rizik, a vrijednosti između tih ukazuju na srednje visok rizik.

Budući da se rizik od raka jednoliko povećava s količinom tjelesnih masnoća kod ljudi, za sprečavanje raka preporučuje se ciljati na što niži

Visina (stopa. inč)

Tjel

esna

mas

a (k

g)

Tjel

esna

mas

a (f

unte

)

Visina (cm)

Pothranjeno

Normalno

Prekomjerna tjelesna masaGojazno

Ekstremno (bolesno) gojazno

Prdložene dodatne granice za Azijsku populaciju

43

Evropski kodeks protiv raka

dio raspona zdravog ITM-a (ili obima struka). To će, očito, biti različito kod različitih ljudi, zavisno od njihove tjelesne građe, pa neka osoba krhke građe može ciljati donju granicu raspona, a krupnija (zdepastija) osoba može ciljati srednji dio ili gornju granicu tog raspona.

• Šta znači „prekomjerna tjelesna masa” i „gojaznost”?

Često se izrazima „prekomjerna tjelesna masa” i „gojaznost” opisuje tijelo u kojem se nakupilo previše masnoća. Masnoće su normalni sastavni dio tijela koji osiguravaju izolaciju i štite neke unutrašnje organe, a učestvuju i u proizvodnji određenih važnih hormona. Kod normalnih zdravih osoba masnoće čine približno jednu četvrtinu do jedne šestine tjelesne mase (žene je obično imaju razmjerno više od muškaraca), ali što je ima više od toga, to je više zdravstvenih problema do kojih one mogu dovesti.

ITM između 25 i 30 kg/m2 naziva se „prekomjerna tjelesna masa”, a ITM iznad 30 kg/m2 smatra se „gojaznošću”. Vjerovatnost za pojavu zdravstvenih problema povezanih sa tjelesnom masom povećava se ako je ispod ili iznad zdravog raspona, no ne postoji jasna tačka na kojoj „niski rizik” prelazi u „visoki rizik”, rizik se samo postupno povećava sa povećanjem tjelesne mase. Osobe sa previše tjelesnih masnoća obično imaju i više nivoe masnoća u krvi (holesterol i trigliceridi) i viši krvni pritisak, zbog čega je kod njih veća vjerovatnost za srčanu bolest. Zbog prevelike količine tjelesnih masnoća tijelo počne slabije reagovati na hormon insulin, zbog čega se povećavaju izgledi za nastanak šećerne bolesti, a u isto se vrijeme povećavaju nivoi nekih hormona koji povećavaju vjerovatnost diobe i rasta ćelija, zbog čega se povećava i vjerovatnost za nastanak nekih vrsta raka. Budući da se izračunavanjem ITM-a ne može razlikovati tjelesna masa koja odgovara masnoćama od one koja odgovara mišićima, u nekim posebnim slučajevima ITM možda nije vrlo precizan pokazatelj ukupne tjelesne masnoće, a posebno kod vrlo mišićavih ljudi, kao što su sportisti ili ljudi koji imaju manje mišića nego što je to uobičajeno, recimo stariji ljudi.

No, bez obzira na to koliki je vaš ITM, što je veći obim struka, veća je vjerovatnost da će se kod vas pojaviti neki zdravstveni problem povezan sa gojaznošću.

44

Evropski kodeks protiv raka

• Imam li veći rizik od pojave raka ako imam prekomjernu tjelesnu masu?

Da. Sa povećanjem količine tjelesnih masnoća povećavaju se i izgledi za nastanak određenih vrsta raka, kao što su rak crijeva (debelog crijeva i zadnjeg crijeva), bubrega, jednjaka, gušterače i žučne kese, a kod žena još i rak dojki (kod žena u postmenopauzi), sluznice maternice (endometrijum) i jajnika.

Prevelikom količinom tjelesnih masnoća rizik od raka povećava se najvjerovatnije zbog pospješivanja upale i povećavanja nivoa niza faktora i hormona rasta koji podstiču rast ćelija raka.

Iako je taj rizik najviši kod gojaznih osoba (npr. rizik od raka debelog crijeva povećava se za 15 % kod osoba prekomjerne tjelesne mase i za 32 % kod gojaznih osoba čiji je indeks tjelesne mase [ITM] viši od 30 kg/m2), on se kod ljudi postupno povećava sa količinom tjelesnih masnoća. Stoga se preporučuje ciljati što niže unutar zdravog raspona. To će očito biti kod svake osobe različito zavisno od tjelesne građe, pa neka osoba krhke građe može ciljati donju granicu raspona, a krupnija (zdepastija) osoba može ciljati srednji dio ili gornju granicu tog raspona. Iako nemaju višak tjelesnih masnoća, neke osobito mišićave osobe mogle bi se prema svome ITM-u naći u kategorijama osoba sa „prekomjernom tjelesnom masom” pa čak i „gojaznih” osoba. Međutim, velika većina ljudi u tim kategorijama zaista imaju višak tjelesnih masnoća.

• Koje su najčešće vrste raka povezane sa gojaznošću i prekomjernom tjelesnom masom?

Vrste raka čiji se izgledi za nastanak povećavaju zbog gojaznosti i prekomjerne tjelesne mase su: rak crijeva (debelog crijeva i zadnjeg crijeva), bubrega, jednjaka, gušterače i žučne kese, a kod žena još i rak dojki (kod žena u postmenopauzi), sluznice maternice (endometrijum) i jajnika. Među njima su neke od najčešćih vrsta raka od kojih obolijeva stanovništvo Europe.

45

Evropski kodeks protiv raka

• Koliki je zdrav obim struka? Koliko bih često trebao/la mjeriti obim struka?

Mjerenje obima struka je koristan način sticanja predstave o tome imate li povišen rizik od zdravstvenih problema zbog prevelike količine masnoća (vidi tablicu 1.).

Tablica 1.: Granične vrijednosti obima struka

Niski rizik Visoki rizik

Muškarci ≤ 94 cm ≥ 102 cm

Žene ≥ 80 cm ≥ 88 cm

Bez obzira na to koliki je vaš indeks tjelesne mase (ITM), što je veći obim struka to je veća vjerovatnost da će se kod vas pojaviti neki zdravstveni problem povezan sa debljinom. Obim struka može se izmjeriti na više načina, ali radi procjene je li vaš obim struka zdrav, mjeri se oko čitavog struka na pola visine između vrha kosti kuka i najniže tačke najdonjeg rebra (a to u grubo znači u visini vašeg pupka).

Na slici 2. nacrtano je kako precizno izmjeriti obim struka.

Slika 2.: Kako izmjeriti obim struka.

Izvor: © ElenaNaum - iStockphoto.com.

46

Evropski kodeks protiv raka

Razumno je obim struka mjeriti s vremena na vrijeme, recimo jednom mjesečno. Takođe, iako je to manje precizna metoda, za dobijanje sticanja utiska o tome debljate li se može vam pomoći i praćenje kako vam pristaje odjeća. Preporučuje se da radi mršavljenja i održavanja zdrave tjelesne mase (vrijedi za sve osobe) sami svoju tjelesnu masu pratite najmanje jednom sedmično.

• Zbog čega moram nešto preduzeti kako bih spriječio/la debljanje?

Svi bi se trebali pobrinuti da se ne debljaju sa starenjem. Budući da je dovoljno jesti samo malo previše da se kroz nekoliko godina prilično udebljamo, to se lako dogodi, a da i ne primijetimo. A kako većina nas nije svakodnevno baš previše tjelesno aktivna (na poslu, kod kuće ili na putovanju) i zato što su lako dostupne mnoge visokokalorične prehrambene namirnice, a posebno visoko prerađena „brza hrana” i slatka pića, zapravo je prilično uobičajeno da se odrasli ljudi tokom života postupno udebljaju. U prosjeku svake godine dobijemo približno 400 grama, što je četiri kilograma u 10 godina i šest kilograma u 15 godina. Zbog toga se preporučuje da se preduzme nešto pozitivno radi nadzora tjelesne mase, jer ako to ignorišete, vrlo vjerovatno ćete se postupno neželjeno udebljati.

• Kako da spriječim debljanje? Čime se mogu pomoći u mršavljenju?

Kako se ne biste udebljali, morate nastaviti sa zdravom prehranom, a posebno pomaže što češća tjelesna aktivnost. No, to će se ostvariti jedino ako vi tako odlučite. Zbog toga se preporučuje da preduzmete pozitivne korake. Kod mršavljenja se preporučuje da ujedno smanjite unos energije (kalorija) i povećate tjelesnu aktivnost. Kombinovanim programom zdrave prehrane i povećane tjelesne aktivnosti se osigurava veće dugotrajno mršavljenje, nego programom samo zdrave prehrane ili samo povećane tjelesne aktivnosti. Zamolite svojeg ljekara za odgovarajući program zdrave prehrane kombinovane sa povećanom tjelesnom aktivnošću, a osigurajte i podršku svoje porodice i prijatelja. Mnoge osobe neko vrijeme sprovode posebne dijete za mršavljenje koje često budu i donekle uspješne, no čim prestanu sa tom dijetom ponovo

47

Evropski kodeks protiv raka

se udebljaju. Jednako koliko je bilo važno isprva smršati, toliko je važno i izgubljenu tjelesnu masu ne povratiti ponovo. To znači da sve promjene vaših navika i načina života, u hrani, piću i aktivnosti, moraju postati trajan sastavni dio vašega života, a ne samo privremeni režim u trajanju od nekoliko sedmica ili mjeseci.

Neke osobe smatraju da im pušenje pomaže u održavanju tjelesne mase, ili se boje da bi se zbog prestanka pušenja mogle udebljati. Iako se to može dogoditi, osviještenost o tom problemu može pomoći da se izgledi za debljanje smanje pridržavanjem prethodno opisanih zdravih navika ponašanja. U svakom slučaju, zdravstvene prednosti prestanka pušenja uveliko nadmašuju nedostatke zbog jednog ili dva kilograma više tjelesne mase.

• Gojazan/na sam, odnosno imam prekomjernu tjelesnu masu. Vrijedi li smršati?

Da. Ako imate prekomjernu tjelesnu masu, ili ste gojazni, ili se debljate, uvijek vrijedi smršati. Postoje neki dokazi da je mršavljenje povezano sa smanjenim rizikom od raka, te vrlo mnogo dokaza da je mršavljenje važno za smanjivanje rizika od šećerne bolesti, pa čak i za njeno liječenje, te za smanjivanje nekoliko faktora rizika od srčane bolesti i moždanog udara, kao što su nivo holesterola u krvi i krvni pritisak. Dobra je vijest ta da bez obzira na to kolika je vaša prekomjerna tjelesna masa, neke od tih zdravstvenih prednosti možete ostvariti već i ako izgubite samo nekoliko kilograma. Iako biste radi ostvarivanja velikih zdravstvenih koristi trebali ciljati da dospijete u zdrav raspon tjelesne mase (ITM 18,5 – 25,0kg/m2), svako mršavljenje će vam donijeti neke koristi i zbog toga se zdravstvene koristi mogu postići.

• Kakve će prehrambene namirnice i kakva pića najvjerovatnije dovesti do debljanja?

Najveći su izgledi da ćete se udebljati od ishrane koja sadrži veliki broj prehrambenih namirnica i pića sa velikom kalorijskom vrijednošću. Takve su prehrambene namirnice uopšteno bogate mastima ili šećerom (ili i jednim i drugim). Poseban su krivac visoko prerađene prehrambene namirnice koje se često prže („brza hrana”), kao što su hamburgeri ili

48

Evropski kodeks protiv raka

prženi krompirići, te slatkiši i prženi međuobroci, kao što je čips. Takođe je s debljanjem povezano konzumiranje velike količine slatkih pića, kao što su bezalkoholna i gazirana pića, ili mastima i šećerom bogatih pića, kao što su smuti (smoothie, gusti napitak od sirovog voća ili povrća samljevenog u blenderu sa ostalim sastojcima, kao što su voda, led, zaslađivačima) i frape.

I voćni sokovi mogu sadržati jednako mnogo kalorija iz svojih prirodnih šećera kao i slatka prerađena pića, pa se stoga ne bi trebali konzumirati u velikim količinama. I alkoholna pića imaju visok kalorijski sadržaj. Prehrana koja obiluje mesom isto je tako povezana sa debljanjem. A što ste manje aktivni, veća je vjerovatnost da ćete se od visokokaloričnih prehrambenih namirnica i pića udebljati. Zato, kako biste postigli i održali zdravu tjelesnu masu, morate konzumirati prave prehrambene namirnice (i pića) i voditi što aktivniji način života.

• Koliko je za održavanje zdrave tjelesne mase važno biti tjelesno aktivan?

Što ste više tjelesno aktivni, u smislu utrošenog vremena i intenziteta, to je vjerovatnije da nećete jesti previše. Ako je nivo aktivnosti nizak, vaše tijelo ne prepoznaje jeste li jeli dovoljno, a to se pogoršava ako prehrambene namirnice i pića koje konzumirate imaju mnogo kalorija.Vrijedi svaka vrsta aktivnosti, no što više, to bolje.

49

Evropski kodeks protiv raka

• Što ako je moja tjelesna masa već zdrava?

Ako je vaša tjelesna masa unutar zdravog raspona, to je dobro. Ipak, ako ste mlađi od približno 55 godina, ima smisla da poduzmete korake kako bi vaša tjelesna masa i ostala u zdravom rasponu, jer je prilično uobičajeno da se ljudi sa godinama udebljaju. Ako ste stariji od 55 i vaša tjelesna masa je unutar zdravog raspona, onda svoje navike održavanja tjelesne mase vjerovatno ne morate mijenjati, ali vrijedi provjeriti slijedite li uputstva za zdravu prehranu kojima se pomaže smanjivanju vjerovatnosti od pojave srčane bolesti i raka.

• Koliko mogu smanjiti sopstveni rizik od raka održavanjem zdrave tjelesne mase?

Procijenjeno je da je rizik od raka kod osoba koje održavaju zdravu tjelesnu masu (indeks tjelesne mase [ITM] između 18,5 i 25,0 kg/m2) približno 6% niži u poređenju sa onima koje su gojazne (ITM iznad 30 kg/m2). Faktori načina života, kao što su zdrava prehrana, normalna tjelesna masa i tjelesna aktivnost, često su udruženi kod istih ljudi, pa se njihovi pojedinačni učinci teško odvajaju. Najveće zdravstvene prednosti se ostvaruju zdravim načinom života.

50

Evropski kodeks protiv raka

Tjelesna aktivnost

Budite tjelesno aktivni u svakodnevnom životu. Ograničite vrijeme koje provodite sjedeći.

• Koje se vrste raka mogu spriječiti tjelesnom aktivnošću?

• Na koji način tjelesna aktivnost štiti od raka?

• Smanjuje li se tjelesnom aktivnošću, osim rizika od raka, rizik od drugih bolesti i zdravstvenih problema?

• Što znači „tjelesna aktivnost”?

• Koliko tjelesne aktivnosti je potrebno?

• Je li važna vrsta tjelesne aktivnosti?

• Koliko mogu tjelesnom aktivnošću smanjiti rizik od raka?

• Kako biti tjelesno aktivniji?

• Dijagnostikovan mi je rak. Hoće li mi više tjelesne aktivnosti koristiti?

• Što sa vremenom koje provedem sjedeći?

51

Evropski kodeks protiv raka

Postoje čvrsti dokazi da se rizik od raka može smanjiti zdravim ponašanjem u pogledu prehrane i tjelesne aktivnosti. Kod evropskog stanovništva, osobe koje žive zdravim načinom života koji odgovara preporukama za sprečavanje raka imaju, procjenjuje se, 18% niži rizik od raka u poređenju sa osobama čiji način života i tjelesna masa nijesu u skladu sa tim preporukama. To je smanjenje rizika procijenjeno za zdrav način života koji uključuje sljedeće: normalna tjelesna masa (indeks tjelesne mase [ITM] između 18,5 i 24,9 kg/m2) i izbjegavanje hrane koja podstiče debljanje, kao što su slatka pića i brza hrana, umjerena tjelesna aktivnost najmanje 30 minuta dnevno, dojenje (kod žena), konzumiranje većinom hrane biljnog porijekla, ograničavanje unosa crvenog mesa, izbjegavanje mesnih prerađevina i ograničavanje konzumiranja alkoholnih pića.

• Koje se vrste raka mogu spriječiti tjelesnom aktivnošću?

Tjelesnom aktivnošću smanjuje se vjerovatnost od pojave raka debelog crijeva (kolorektalni karcinom), a kod žena od raka dojki i sluznice materice (endometrijum) bez obzira na tjelesnu masu. Ove su vrste raka među najčešćima u Evropi. Tjelesna aktivnost ujedno pomaže protiv debljanja, što ima dodatan učinak na smanjenje rizika od različitih vrsta raka, uključujući rak bubrega, gušterače, jednjaka i žučne kese. Takođe, postoje neki dokazi da se rak endometrijuma može spriječiti ako se što manje sjedi, odnosno ako se izbjegava dugotrajno sjedenje.

• Na koji način tjelesna aktivnost štiti od raka?

Niz je bioloških mehanizama pomoću kojih tjelesna aktivnost može štititi od raka. Tu su uključeni učinci tjelesne aktivnosti na nivoe šećera u krvi, na insulin i sa time povezane hormone, polne hormone, zapaljenje, funkciju imunskog sistema, a sve to utiče na rizik od raka. Tjelesna aktivnost ujedno pomaže protiv debljanja i pomaže u održavanju zdrave tjelesne mase, što ima dodatan učinak na smanjenje rizika od raka.

• Smanjuje li se tjelesnom aktivnošću, osim rizika od raka, rizik od drugih bolesti i zdravstvenih problema?

Da. Tjelesnom aktivnošću smanjuje se rizik od mnogih važnih

52

Evropski kodeks protiv raka

hroničnih bolesti i stanja, uključujući koronarnu srčanu bolest, moždani udar, hipertenziju, šećernu bolest tipa 2, povišene nivoe holesterola, osteoporozu i depresiju.

Te su preporuke usmjerene na sprečavanje raznih hroničnih bolesti i poboljšanje zdravlja, a poštovanje tih preporuka ujedno štiti od raka.

• Što znači „tjelesna aktivnost”?

Tjelesna aktivnost svako je kretanje koje činite svojim mišićima, stoga ono uključuje veliki broj aktivnosti koje se često ne smatraju tjelesnom vježbom. Mnogo je različitih aspekata ove široke definicije. Može pomoći ako razmislimo o kontekstu u kojem se aktivnost provodi, tj. na radnom mjestu (aktivnost na poslu), u slobodno vrijeme (rekreacijska aktivnost), u domaćinstvu (poslovi u domaćinstvu) ili na putu (prevoz). Mnogi od nas imaju uglavnom poslove tokom kojih sjedimo, pa je naša tjelesna aktivnost vjerovatno samo rekreacijska ili u okviru prevoza.

Koristi tjelesne aktivnosti neposredno su povezane sa ukupnom količinom aktivnosti (tj. sa time koliko dugo i koliko često ste aktivni) i sa njenim intenzitetom. Stoga je važno razmisliti o ukupno provedenom vremenu u svim aktivnostima i o njihovim učestalostima i intenzitetu. Lagana aktivnost može donijeti mnogo koristi, a i samo to što ne provodite vrijeme sjedeći može povećati vašu potrošnju energije. Za ponašanja povezana sa sjedenjem, kao što je sjedenje ili ležanje po nekoliko sati dnevno, potrebno je vrlo malo energije. Umjereni nivo aktivnosti će dovesti do blagog znojenja i/ili umjereno pojačanog disanja. Intenzivni nivo aktivnosti dovoljan je za izazivanje znojenja, i/ili teškog disanja, i/ili ubrzane srčane frekvencije (pulsa). U tablici 1.navedeni su primjeri laganih, umjerenih i intenzivnih aktivnosti.

53

Evropski kodeks protiv raka

Tablica 1.: Primjeri laganih, umjerenih i intenzivnih aktivnosti.

Lagane aktivnosti Umjerene aktivnosti Intenzivne aktivnostiStajanje Žustro hodanje Planinarenje

Hodanje (ležerno) Vožnja biciklom (umjere-nom brzinom) Rekreativno trčanje

Vožnja biciklom (polagano) Tenis (rekreativno) Vožnja biciklom

(velikom brzinom)Istezanje Badminton (rekreativno) Plivanje u bazenuStoni tenis Rad u vrtu Nošenje teškog teretaGolf Kuglanje Fudbal

• Koliko tjelesne aktivnosti je potrebno?

Govoreći uopšteno, što više vremena provedete tjelesno aktivni, to bolje. Bavite se što više možete laganim aktivnostima (kao što su stajanje, hodanje, polagana vožnja biciklom, istezanje, penjanje uz stepenice, poslovi u domaćinstvu i sudjelovanje u laganim sportovima, kao što su stoni tenis i golf). Korisno je da tokom dana “sakupite” čak i male količine tjelesne aktivnosti. Takođe, ograničite vrijeme koje provedete sjedeći ili gledajući televiziju. Ograničavanje vremena koje provedete sjedeći može pomoći u zaštiti od rizika od raka jer će se time spriječiti debljanje.

Osim toga, važne se zdravstvene koristi mogu očekivati kada pokušate, ako je to moguće, sa najmanje 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti, ili 75 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti, ili bilo kojom odgovarajućom kombinacijom umjerene i intenzivne tjelesne aktivnosti sedmično. Primjeri umjerenih do intenzivnih tjelesnih aktivnosti su vježbe u kojima se povećava izdržljivost pomoću težine vlastitog tijela, tjelesne aktivnosti (tj. tjelesno vježbanje) u kojima se djeluje protiv nekog spoljašnjeg otpora i intenzivna aerobna tjelesna vježba. Ako nijeste sigurni u vezi sa upražnjavanjem umjerene do intenzivne aktivnosti, obratite se svomu ljekaru. Preporučeno vrijeme tjelesne aktivnosti u jednoj sedmici može se postići u više kratkih termina ili jednim dugim.

Djeca i mlade osobe trebale bi svaki dan imati ukupno barem 60 minuta umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti. Kako bi se

54

Evropski kodeks protiv raka

ostvarilo ciljanih 60 minuta dnevno, oni mogu svoje tjelesne aktivnosti izvoditi u više kratkih navrata raspoređenih kroz čitav dan (npr. dva puta po 30 minuta).

• Je li važna vrsta tjelesne aktivnosti?

Čini se da je korisna svaka vrsta tjelesne aktivnosti. Uopšteno vrijedi „što više, to bolje”. (Vidi pitanja: Šta znači „tjelesna aktivnost”? i Koliko tjelesne aktivnosti je potrebno?)

• Koliko mogu tjelesnom aktivnošću smanjiti rizik od raka?

Procijenjeno je da je rizik od raka kod osoba koje su dnevno umjereno aktivne najmanje 30 minuta (ili najmanje 150 minuta sedmično) približno 4 % niži nego kod osoba nižih nivoa tjelesne aktivnosti (manje od 15 minuta dnevno). Faktori načina života, kao što su zdrava prehrana, normalna tjelesna masa i tjelesna aktivnost, često su udruženi kod istih ljudi, pa se njihovi pojedinačni učinci teško odvajaju. Najveće zdravstvene prednosti se ostvaruju zdravim načinom života.

• Kako biti tjelesno aktivniji?

Vjerovatno je za sve nas najvažnije da što manje vremena provodimo sjedeći, smanjite vrijeme provedeno ispred televizora, za kompjuterom itd. Korisno može već biti i samo ako stojite ili hodate umjesto da sjedite. Na primjer, putujete li javnim prevozom, siđite nekoliko stanica prije i preostali dio puta prošetajte. Ako putujete automobilom, namjerno ga ostavite malo dalje od posla kako biste više hodali. Uvijek kada je to moguće, pokušajte ići stepenicama umjesto pokretnim stepenicama i liftom. Dok telefonirate, ustanite umjesto da sjedite. Skraćivanjem vremena koje provodite sjedeći će se povećati količina energije koju trošite, što vremenom može pomoći sprečavanju debljanja. Time će se posredno pomoći smanjivane rizika od raka.

Postoji niz načina kako uvesti više umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti u svakodnevicu. Počnite tako što ćete utvrditi koje aktivnosti zaista volite.Vrijedne su mnoge različite aktivnosti,

55

Evropski kodeks protiv raka

kao što su hodanje, ples i vožnja biciklom. Razmislite da probate neku novu aktivnost, kao što je lagano rekreativno trčanje ili rekreativno plivanje. Takođe, vježbajte s prijateljem ili partnerom, jer to može pomoći da zadržite motivaciju da ustanete i mrdate. Pronađite aktivnost koja vam odgovara i neka vam ona postane navika.

• Dijagnostikovan mi je rak. Hoće li mi više tjelesne aktivnosti koristiti?

Kod nekih vrsta raka, kod kojih je to bilo istraživano, pokazalo se da tjelesna aktivnost tokom i poslije liječenja raka poboljšava tjelesne funkcije i kvalitet života i smanjuje umor povezan sa rakom. Ukoliko vam kvalifikovani zdravstveni radnik nije savjetovao drugačije, pacijentima oboljelima od raka preporučuje se da budu tjelesno aktivni i da koliko god mogu slijede uobičajene smjernice.

Šta je sa vremenom koje provedem sjedeći?

Postoji sve više dokaza da je čak i za osobe koje uspijevaju ostvariti dovoljno umjerene i intenzivne aktivnosti važno na koji način provedu ostalo vrijeme. Količina vremena koja se provede sjedeći ili „ispred ekrana” (televizijski ili kompjuterski) može povećati vjerovatnost debljanja. Ne postoje čvrsti dokazi direktnog učinka na ijednu vrstu raka, ali prekomjernom tjelesnom masom se povećava rizik od nekoliko čestih vrsta raka.

56

Evropski kodeks protiv raka

Ishrana

Hranite se zdravo:

• Jedite što više integralnih žitarica, mahunarki, povrća i voća.

• Ograničite unos visokokalorične hrane (hrane bogate šećerom ili masnoćama) i izbjegavajte zaslađena pića.

• Izbjegavajte suhomesnate proizvode; ograničite unos crvenog mesa i hrane sa velikim sadržajem soli.

• Šta je zdrava prehrana?

• Postoji li neka posebna prehrana protiv raka?

• Koje prehrambene namirnice i hranjive materije utiču na rizik od raka?

• Je li važna raznolikost prehrambenih namirnica biljnog porijekla i šta znači „raznoliko”?

• Koliko je „mnogo”, odnosno „obilje” prehrambenih namirnica biljnog porijekla?

• Šta znači „cjelovito”?

57

Evropski kodeks protiv raka

• A šta je sa uljima, orašastim plodovima i sjemenkama?

• Šta se misli pod „crveno meso” i „mesne prerađevine”?

• Šta znači „slatka pića”?

• Šta se misli pod „prehrambene namirnice bogate mastima i šećerom”?

• A „brza hrana”?

• Šta je sa sušenim i zamrznutim prehrambenim namirnicama i prehrambenim namirnicama iz konzerve?

• Kako mogu smanjiti unos soli? Koje prehrambene namirnice imaju visok sadržaj soli?

• Kako smanjiti unos kalorija da bih imao/la zdravu tjelesnu masu?

• Koliko zdrava prehrana smanjuje rizik od raka?

• Dijagnostikovan mi je rak. Hoće li zdrava prehrana pomoći?

• Smanjuje li se rizik od raka uzimanjem dodataka prehrani?

Postoje čvrsti dokazi da se rizik od raka može smanjiti zdravim ponašanjem i navikama u pogledu prehrane i tjelesne aktivnosti. Kod evropskog stanovništva, osobe koje žive zdravim načinom života koji odgovara preporukama za sprečavanje raka imaju, procjenjuje se, 18 % niži rizik od raka u poređenju sa osobama čiji način života i tjelesna masa nijesu u skladu sa tim preporukama. To je smanjenje rizika procijenjeno za zdrav način života koji uključuje sljedeće: normalna tjelesna masa (indeks tjelesne mase [ITM] između 18,5 i 24,9 kg/m2) i izbjegavanje hrane koja podstiče debljanje, kao što su slatka pića i brza hrana, umjerena tjelesna aktivnost najmanje 30 minuta dnevno, dojenje (kod žena), konzumiranje većinom hrane biljnog porijekla, ograničavanje

58

Evropski kodeks protiv raka

unosa crvenog mesa, izbjegavanje mesnih prerađevina i ograničavanje konzumiranja alkoholnih pića.

• Šta je zdrava prehrana?

Zdrava prehrana ima pravu količinu i sastav raznih prehrambenih namirnica kojima se osiguravaju sve kalorije (energija) i hranjive materije potrebne tijelu. Tako će se omogućiti njegov normalan rast i razvoj tokom djetinjstva i održavanje normalnih funkcija u odraslom dobu, kako bi se u stariju dob ušlo sa što manje bolesti i invaliditeta. Prava količina i raznolikost prehrambenih namirnica i pića će se razlikovati od osobe do osobe u skladu sa njihovom dobi, tjelesnom masom i načinom života. Iako će te potrebe kod nekih osoba, kao što su sportisti ili osobe sa određenim zdravstvenim stanjima, biti neuobičajene, većini nas ispravna je slična ravnoteža različitih prehrambenih namirnica i pića.

Razni su načini za ostvarivanje prehrambene ravnoteže. To se može prikazati na različite načine, zavisno od prehrambenih navika u različitim zemljama.

Zdrava prehrana uglavnom se sastoji od biljnih prehrambenih namirnica uz obilje povrća i voća, nešto mahunarki, kao što su grah i grašak, hleba od integralnih zrna žitarica i drugih namirnica bogatih skrobom, kao što su tjestenina i riža (vidi primjer na slici 1.). Osim toga, u zdravu prehranu mogu se uključiti umjerene količine nemasnog mesa sisara, peradi i ribe, mliječnih proizvoda smanjenog sadržaja masti ili vegetarijanske zamjene. Isto je tako važno u umjerenim količinama uključiti još neke prehrambene namirnice, kao što su neka biljna ulja (npr. maslinovo ili ulje repice) i koštunjavi plodovi i sjemenke. Soliti treba samo malo, ili uopšte ne soliti. Kako bi se izbjeglo debljanje, ne treba prečesto ni u velikim količinama jesti prehrambene namirnice bogate kalorijama, kao što su slatkiši, kolači i razni međuobroci. Kako bi se pomoglo u sprečavanju raka, alkohol je najbolje izbjegavati. Visoko prerađene komercijalne proizvode bogate životinjskim mastima i šećerima (kao što su „brza hrana” i slatka pića) trebalo bi što više izbjegavati.

59

Evropski kodeks protiv raka

Slika 1.: Primjer zdravog obroka

Izvor: © peanutpie - iStockphoto.com.

Kao što je važna odgovarajuća raznolikost prehrambenih namirnica, važno je i jesti odgovarajuće količine hrane što se najbolje provjerava mjerenjem tjelesne mase jednom sedmično (ili obima struka sa vremena na vrijeme, na primjer jednom mjesečno).

• Postoji li neka posebna prehrana protiv raka?

Zapravo i ne. Zdrava prehrana kojom se pomaže u zaštiti od raka slična je onoj koja se preporučuje kao pomoć u smanjivanju rizika od ostalih hroničnih bolesti, kao što su šećerna i srčane bolesti. Jedina je posebna razlika ta što se za smanjenje rizika od raka crijeva preporučuje izbjegavanje mesnih prerađevina i ograničen unos crvenog mesa. U nekim su studijama ti faktori takođe povezani sa srčanom bolešću, ali dokazi nijesu toliko čvrsti kao za rak crijeva. Stoga je prethodno preporučena prehrana dobra, ne samo za smanjivanje rizika od raka, nego i za smanjivanje rizika od drugih bolesti. Ne postoje čvrsti dokazi da određene prehrambene namirnice (koje se katkad obmanjujuće nazivaju „superhranom”) mogu same pomoći pri smanjivanju rizika od raka ili ostalih hroničnih bolesti.

60

Evropski kodeks protiv raka

• Koje prehrambene namirnice i hranjive materije utiču na rizik od raka?

Najvažniji prehrambeni savjet za pomoć u sprečavanju raka glasi „jedite odgovarajuće količine hrane kako biste izbjegli debljanje”. Uravnotežena ishrana omogućava postizanje sljedećeg - konzumiranje obilja prehrambenih namirnica biljnog porijekla koje su bogate prehrambenim vlaknima i izbjegavanje prehrambenih namirnica bogatih energijom, tj. onih koje u malim porcijama imaju mnogo kalorija, a to su većinom prehrambene namirnice bogate životinjskim mastima i šećerima (takozvana „brza hrana”, visoko prerađene prehrambene namirnice i mnoge koje se konzumiraju kao međuobroci) i slatka pića. Sve je više dokaza da veći unos ω3 (omega tri) višestruko nezasićenih masnih kisjelina (čiji je sadržaj visok kod masne ribe) i izbjegavanje slatkih pića u prehrani može biti korisno u smislu rizika od raka, iako još nema dovoljno dokaza na kojima bi se mogla temeljiti neka čvrsta preporuka.

Kako bi izgled za razvoj raka probavnog sistema bio što manji, preporučuje se visok unos prehrambenih namirnica biljnog porijekla (povrće i voće, mahunarke i integralne žitarice, odnosno namirnice bogate raznim hranjivim materijama i prehrambenim vlaknima). Nizak unos crvenog mesa, a posebno mesnih prerađevina, nizak unos soli, slanih i soljenih namirnica preporučuje se za sprečavanje raka crijeva, odnosno raka želuca. Alkohol je isto tako uzrok nekih vrsta raka.

• Je li važna raznolikost prehrambenih namirnica biljnog porijekla i šta znači „raznoliko”?

Raznolikost prehrambenih namirnica biljnog porijekla važan je dio zdrave prehrane. Više je vrsta prehrambenih namirnica biljnog porijekla: povrće i voće, mahunarke, kao što su grah, leća (sočivo) i grašak, te žitarice i proizvodi od žitarica, kao što je riža, tjestenina i hleb. „Raznoliko” znači da u nekom vremenskom razdoblju, recimo u jednoj sedmici ili mjesecu konzumirate ponešto od svake vrste. To ujedno znači i da unutar svake kategorije uzimate razne njihove vrste. Tako među povrćem možete birati zeleno lisnato povrće kao što je kupus, ili korjenasto povrće kao što je mrkva, ili meko mesnato povrće kao što su

61

Evropski kodeks protiv raka

tikvice i patlidžani, ili salatno povrće kao što je paradajz. A možete na to gledati i tako da pokušate konzumirati mnogo različitih boja povrća. Jednako je tako dobro konzumirati i različite vrste mahunarki i žitarica (najbolje cjelovitih). Pokušajte sezonski konzumirati različite vrste prehrambenih namirnica u različito doba godine.

• Koliko je „mnogo”, odnosno „obilje” prehrambenih namirnica biljnog porijekla?

Ne postoji precizna naučna definicija toga šta znače pojmovi „mnogo” i „obilje” u odnosu na preporučene prehrambene namirnice biljnog porijekla.

Više je vrsta prehrambenih namirnica biljnog porijekla; to su povrće i voće, mahunarke, kao što su grah, leća i grašak, žitarice i proizvodi od žitarica, kao što je riža, tjestenina i hleb (najbolje od cjelog zrna) i koštunjavi (orašasti) plodovi i sjemenke.

Naučni dokazi pokazuju da se koristi od konzumiranja povrća i voća, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki uopšteno povećavaju sa pojedenom količinom. To znači da što više jedete, to bolje. Žitarice i proizvodi od žitarica, posebno ako su rafinirani, mogu doprinijeti prevelikom unosu kalorija, pa ih ne smiju konzumirati previše.

• Šta znači „cjelovito”?

„Cjelovito” opisuje žitaricu kojoj nijesu uklonjeni spoljašnji djelovi zrna (“integralno”), odnosno proizvod od žitarica koji se proizvodi od takvih zrna. Mnoge žitarice (žitarice uključuju: pšenicu, rižu, ječam, zob i srodne prehrambene namirnice) često se jedu nakon što se u sklopu proizvodnog postupka rafiniraju kako bi im se uklonili spoljašnji djelovi zrna. Time se mijenjaju svojstva zrna, uključujući teksturu i ukus, a u posljednjem je vijeku to postao uobičajeni oblik sa kojim se susrećemo, tj. bijelo brašno, bijeli hleb, bijela riža itd. Međutim, rafiniranjem tih zrna ujedno se uklanjaju i prehrambeno vrijedni sastojci, neke hranjive materije i posebno prehrambena vlakna. To znači da rafinirane namirnice bogate skrobom obično imaju više kalorija (po jedinici mase), koje je lako pojesti brzo ili previše, mogu prebrzo podići nivoe šećera u krvi, a ne

62

Evropski kodeks protiv raka

osiguravaju toliko vrijednih hranjivih materija.

Prehrambena vlakna širok je pojam kojim se opisuju djelovi prehrambenih namirnica biljnog porijekla koji se u tankom crijevu ne svaruju potpuno, pa stižu do debelog crijeva gdje ih fermentiraju bakterije koje ondje normalno žive. Tom se fermentacijom proizvode korisne hranjive materije i ostali proizvodi koji pomažu crijevima da ostanu zdrava. Bogat su izvor prehrambenih vlakana cjelovite prehrambene namirnice (kao i mahunarke i povrće i voće). Mahunarke su prehrambene namirnice kao što je grašak, grah, slanutak i leća, a mogu biti dio širokog raspona raznih jela.

• A što je s uljima, orašastim plodovima i sjemenkama?

Iako se preporučuje da unos prehrambenih namirnica i pića bogatih kalorijama ograničite zbog većih izgleda za debljanje, neke su prehrambene namirnice vrijedan dio zdrave prehrane iako su bogate kalorijama.

Mala količina određenih vrsta masti u našoj prehrani prijeko je potrebna za zdravlje. No, većina nas jede ih više nego što je potrebno, a posebno one vrste masti koje su manje zdrave. Mnoge pojedinačne prehrambene namirnice siromašne mastima i one bez masti imaju dobar ukus. Neka ulja koja se upotrebljavaju u kuvanju i kao začin, siromašna zasićenim masnoćama (koje povisuju nivo holesterola u krvi), a bogata nezasićenim masnoćama (koje mogu pomoći pri snižavanju nivoa holesterola u krvi), pripadaju zdravoj vrsti masnoća. Na primjer, maslinovo ulje bogato je jednostruko nezasićenim masnoćama, a suncokretovo ulje i ulje kukuruza obiluju višestruko nezasićenim masnoćama. Upotreba tih ulja u umjerenim količinama za kuvanje ili za začin dobar je sastojak zdrave prehrane. Ograničite konzumaciju pržene hrane.

Mnoge vrste orašastih plodova, kao što su bademi, orasi, brazilski orasi i lješnici, kikiriki i sjemenke, kao što sjemenke bundeve, isto su tako bogate zdravim uljima i, u umjerenim količinama (približno jedna šaka dnevno), vrijedan sastojak zdrave prehrane.

63

Evropski kodeks protiv raka

• Šta se misli pod „crveno meso” i „mesne prerađevine”?

„Crveno meso” odnosi se na govedinu, svinjetinu, jagnjetinu i kozetinu dobijenu od domaćih životinja, uključujući i meso sadržano u prerađenim prehrambenim namirnicama i u većini pljeskavica od goveđeg mesa. Tu nije uključeno meso peradi i divljači ni iznutrice (međutim, učinak potrošnje iznutrica i mesa divljači na rizik od raka nije poznat). Iako se unošenjem velikih količina crvenog mesa povećavaju izgledi za razvoj raka crijeva, crveno je meso isto tako i dobar izvor nekih hranjivih materija. Možete se voditi preporukom za izbjegavanje unošenja više od približno 500 grama crvenog mesa sedmično (500 grama mase kuvanog mesa odgovara približno količini od 700 – 750 grama sirove mase mesa, zavisno od načina pripreme i tome koji je to dio mesa).

„Mesna prerađevina” odnosi se na meso konzervirano dimljenjem, sušenjem, soljenjem ili dodatkom hemijskih konzervanasa. Na primjer, to su šunka, slanina, salama i neke kobasice, recimo hrenovke. Budući da je konzumacija mesnih prerađevina ujedno pozitivno povezana sa rizikom od raka crijeva, pa čak i u malim količinama, a ne donosi nikakve dodatne prehrambene koristi u odnosu na crveno meso, kako bi se smanjio rizik od raka, preporučuje se izbjegavanje mesnih prerađevina koliko je god moguće.

• Šta znači „slatka pića”?

Slatka pića ona su pića čiji znatan dio kalorija dolazi iz šećera, bilo prirodnog, kao kod voćnih sokova i smoothieja, ili dodatog, kao kod mnogih bezalkoholnih i gaziranih pića. Nije utvrđen specifični nivo šećera kojim se razlikuju „slatka” pića od pića koja nijesu „slatka”, no može vam pomoći informacija da se u 100 mililitara većine gaziranih pića i voćnih sokova nalazi približno 10 grama šećera, tako da uobičajeno pakovanje od 330 mililitara predstavlja 33 grama šećera, a to odgovara približno šest kafenih kašika, odnosno približno 130 kalorija.

Izgleda da naša tijela teže opažaju kalorije koje dolaze iz pića od onih koje dolaze iz hrane, pa kalorije unesene iz pića neće te nadoknaditi manjom potrebom za hranom.

64

Evropski kodeks protiv raka

U „dijetalnim” pićima nalaze se niskokalorični zaslađivači, pa nemaju istu kalorijsku vrijednost kao slatka pića, no većina je njih vrlo kisjela, što doprinosi eroziji zuba. Najbolji izbor je voda, a dobar izbor su i nešećereni čaj i kafa (pokušajte ograničiti količine popijene kafe na najviše četiri šoljice dnevno). Neka istraživanja govore u prilog tome da umjerena količina kafe (ne više od četiri šoljice dnevno) može biti od pomoći kod nekih zdravstvenih problema, no prevelika količina kofeina ipak nije dobra.

• Šta se misli pod „prehrambene namirnice bogate mastima i šećerom”?

Kako većina prehrambenih namirnica sadrži barem nešto masti i šećera, možemo okvirno reći da na svakih 100 grama mase prehrambene namirnice bogate mastima sadržavaju više od približno 20 grama masti, a prehrambene namirnice bogate šećerom više od približno 15 grama šećera. Ti se podaci nalaze na deklaracijama većine visoko prerađenih i pakovanih prehrambenih namirnica. Među tim se podacima isto tako može provjeriti i sadržaj zasićenih masti u prehrambenim namirnicama (prehrambena namirnica sa visokim sadržajem zasićenih masti sadrži više od 5 grama zasićenih masti u 100 grama prehrambene namirnice) .

Što više neka prehrambena namirnica sadržava masti i šećera, sadrži i više kalorija, a što više neka prehrambena namirnica sadrži kalorija u određenoj masi prehrambene namirnice (prehrambene namirnice bogate energijom), jednostavnije je pojesti je previše. Možete se voditi time da prehrambene namirnice bogate kalorijama sadržavaju u 100 grama mase više od približno 225 – 275 kalorija.

• A „brza hrana”?

Pojam „brza hrana” u opštoj je upotrebi, a navodi se i u naučnim studijama. On ne znači samo „hrana koja se brzo priprema”, jer brzina pripreme hrane nije ni na koji način povezana sa time koliko je ona zdrava. Taj se pojam uopšteno odnosi na brzo dostupna, visoko prerađena gotova jela koja su često bogata kalorijama (od masti ili šećera) i solju, a siromašna prehrambenim vlaknima. Ta se jela često konzumiraju u velikim porcijama.

65

Evropski kodeks protiv raka

Većina dokaza kojima se brza hrana povezuje sa debljanjem odnose se na prehrambene namirnice, kao što su hamburgeri, prženi komadi piletine, prženi krompirići (pomfrit) i pića bogata mastima (smoothie i frape), slatka pića, koje se poslužuju u ugostiteljskim objektima međunarodnih franšiza, a one imaju taj učinak jer su bogate kalorijama i imaju velik sadržaj kalorija za malu porciju (prehrambene namirnice bogate energijom).

• Šta je sa sušenim i zamrznutim prehrambenim namirnicama i prehrambenim namirnicama iz konzerve?

Zamrzavanjem, sušenjem i pakovanjem u konzerve može se pomoći čuvanju važnih hranjivih materija koje bi se iz svježih prehrambenih namirnica mogle izgubiti, zavisno od vremena koje protekne od berbe/usmrćivanja i od načina čuvanja i kulinarske pripreme, tako da su prehrambene namirnice biljnog porijekla konzervirane na taj način korisna zamjena za „svježe” prehrambene namirnice. Međutim, kod prehrambenih namirnica iz konzerve važno je birati one označene sa „u vodi” ili „bez dodane soli”, jer mnoge industrijske prehrambene namirnice iz konzerve imaju visok sadržaj soli.

• Kako mogu smanjiti unos soli? Koje prehrambene namirnice imaju visok sadržaj soli?

Najveći dio soli iz prehrane ne dolazi dosoljavanjem hrane (pri kuvanju ili za stolom), nego iz tako već pripremljenih (visoko prerađenih) prehrambenih namirnica. Neke od tih namirnica iznenađuju, na primjer, hleb ima važan doprinos unosu soli, kao i neke žitarice koje se jedu za doručak, neke supe i sosevi iz konzerve ili kesice i neke prehrambene namirnice koje se jedu kao međuobrok, kao što je čips. Neke prehrambene namirnice mogu biti vrlo slane, kao što su dimljeni i sušeni mesni i riblji proizvodi koje je najbolje izbjegavati što je više moguće. Najbolji način za ograničavanje unosa soli je što češća samostalna priprema hrane iz osnovnih sastojaka i neoslanjanje na industrijska gotova jela i mesne prerađevine, kao i provjeravanje deklaracija na prerađenim prehrambenim namirnicama. Uvijek pomaže i ograničiti upotrebu soli tokom pripreme hrane i ne dodavati je za stolom.

66

Evropski kodeks protiv raka

Teško je znati koje su prehrambene namirnice posebno slane, no količina soli obično se nalazi na deklaraciji prehrambene namirnice. Možete se voditi time da se visokim sadržajem soli smatra više od približno 1,5 g soli na 100 g prehrambene namirnice (i više od približno 0,75 g soli na 100 ml pića). Kako bi se smanjio rizik od raka želuca kao i od visokog krvnog pritiska, moždanog udara i srčane bolesti, preporučuje se ne uzimati više od 5 grama soli dnevno. U tablici 1. navode se neki primjeri sadržaja natrijuma u uobičajenim prehrambenim namirnicama.

Tablica 1.: Primjeri sadržaja soli u uobičajenim prehrambenim namirnicama.

Namirnica

Podaci za Francusku

Podaci za UK

Podaci za Italiju

Podaci za Holandiju

Grama soli na 100 grama ili ml prehram-benih namirnica*

Kocka za supu (goveđa, 20 g/l) 0,75 0,75 0,85 1Sojin sos (tradicionalni, g/100 ml) 12,75 15,75 12,5 12,25Ketchup od paradajza 2,75 4 - 2,25Slanina od leđa 3,25 3,75 3 3,75Sir (tvrdi) 0,5 1 1,1 1Sir (meki) 1,5 1,5 1,6 2Pikantni međuobroci (čips) 1,5 2 1,5 1,5Pikantni međuobroci (pereci) 2,25 4,25 2,25 4,25Prerađeno povrće (zeleni grašak, konzerva) 0,5 0,5 0,75 0,25

Prerađena riba (panirani riblji štapići) 1 1 1,25 1Hleb (tamni) 1,75 1 1,4 1,25Kukuruzne pahuljice 2 2,5 - 1,25

* podaci dobijeni iz vrijednosti za natrijum iz prethodno navedenih tablica (vrijednosti za natrijum x 2,5)- : za tu zemlju odgovarajući podaci nijesu dostupni.

Izvor: u tablici 1. prikazuje se sadržaj soli izračunat iz podataka sadržaja natrijuma u uobičajenim prehrambenim namirnicama navedenima u službenim tablicama sastava prehrambenih namirnica iz UK (baza podataka McMcance i Widdowson 2009.), Italije (baza podataka FCDB za epidemiološke studije ISPO 2008.), Holandije (baza podataka NEVO, tablica za 2014.) i Francuske (baza podataka ANSES, tablica za 2012.), preuzeto i prilagođeno s FoodEXplorer (www.eurofir.org) i CIQUAL 2012. (www.afssa.fr); mart 2015.

67

Evropski kodeks protiv raka

• Kako smanjiti unos kalorija da bih imao/la zdravu tjelesnu masu?

Unošenje pravilne količine hrane mora postati trajni sastavni dio vašeg načina života ako želite imati zdravu tjelesnu masu. Kako bi smršali, ljudi često „odu na dijetu”, često uz neki početni uspjeh, no kada sa dijetom prestanu, obično se ponovo udebljaju. Svi načini prehrane kojima se mršavi djeluju pomoću smanjivanja količine kalorija unesenih hranom.Vama će uspijevati onaj za koji osjećate da ga se možete pridržavati. Jer, plan mršavljenja (i održavanja tjelesne mase) nije samo dijeta na koju odete i sa kojom zatim prestanete, to mora biti način prehrane i života za stalno.

Kako biste izbjegli neuravnoteženu prehranu u pogledu hranjivih materija, koja može imati dugoročne neželjene polsjedice, najbolje je uvijek u prehrani imati grupe cjelovitih prehrambenih namirnica (kao što su ugljeni hidrati). Kako biste mogli smanjiti broj kalorija bez izgladnjivanja, pokušajte jesti mnogo prehrambenih namirnica biljnog porijekla. One, ne samo da imaju obilje vrijednih hranjivih materija i prehrambenih vlakana, nego su obično i siromašne kalorijama. Takođe, pomaže izbjegavanje prehrambenih namirnica i pića koja u maloj količini ili maloj porciji imaju mnogo kalorija, isto kao i izbjegavanje slatkih pića. Tu su uključena i alkoholna pića (svih vrsta), jer je i sam alkohol kao proizvod bogat kalorijama. Sadrži sedam kalorija po gramu, u poređenju sa devet kalorija po gramu masti i četiri kalorije po gramu ugljenih hidrata i bjelančevina.

Biti tjelesno aktivan (to ne mora nužno značiti vježbati u teretani; to jednostavno može biti samo više hodanja umjesto sjedenja) isto je tako važan dio zdravog načina života, a posebno je koristan kod zadržavanja tjelesne mase postignute mršavljenjem.

• Koliko se smanjuje rizik od raka zdravom prehranom?

Procijenjeno je da je rizik od raka kod osoba koje se hrane uglavnom prehrambenim namirnicama biljnog porijekla (povrće, mahunarke, neprerađene žitarice i sjemenke) približno 11 % niži u poređenju sa osobama koje troše male količine prehrambenih namirnica biljnog

68

Evropski kodeks protiv raka

porijekla. Faktori načina života, kao što su zdrava prehrana, normalna tjelesna masa i tjelesna aktivnost, često su udruženi kod istih ljudi, pa se njihovi pojedinačni učinci teško odvajaju. Najveće zdravstvene prednosti ostvaruju se zdravim načinom života.

• Dijagnostikovan mi je rak. Hoće li zdrava prehrana pomoći?

Nažalost, za djelovanje prehrane na napredovanje raka postoji daleko manje dokaza nego za njeno djelovanje na izglede za sam nastanak raka. A to može zavisiti i od vrste raka od koje bolujete.

Za osobe kojima je dijagnostikovan rak dojki postoje konkretni dokazi da zdrava tjelesna masa i tjelesna aktivnost mogu poboljšati kvalitet života i da su povezane sa dužim preživljavanjem.

Nema dovoljno dokaza za čvrste preporuke za druge vrste raka, kao ni za tvrdnje da određena vrsta prehrambenih namirnica ili prehrane pomaže, no većina nadležnih tijela preporučuje da osobe kojima je rak već dijagnostikovan slijede opšte preporuke za sprečavanje raka (osim kada postoje neki medicinski ili drugi razlozi protiv toga). I zapamtite, ne uzimajte nikakve dodatke prehrani a da se prvo ne savjetujete sa svojim ljekarom; za neke od njih pokazalo se da ometaju liječenje raka.

• Smanjuje li se rizik od raka uzimanjem dodataka prehrani?

Govorilo se u prilog tome da neke hranjive materije i drugi sastojci prehrambenih namirnica, kao što su selen, likopen i vitamin D, posebno štite od nekih vrsta raka, no za njihovu preporuku u sprečavanju raka potrebno je još dokaza. Intervencijskim studijama, kojima su se ispitivali ti dodaci prehrani i ostale hranjive materije, nije se utvrdila nikakva korist, a katkad su pokazale neočekivanu štetu, naročito kada su se upotrebljavale visoke doze. Stoga se uzimanje dodataka prehrani za sprečavanje raka ne preporučuje. Najbolje je konzumirati obične prehrambene namirnice kojima će se osigurati sve potrebne hranjive materije.

U nekim okolnostima dodaci prehrani mogu biti korisni, npr. folna kisjelina kod žena koje planiraju trudnoću, ili vitamina D kod osoba s

69

Evropski kodeks protiv raka

rizikom od njegova manjka. O tome vas može savjetovati vaš ljekar.

Ako vam je rak već dijagnostikovan, nemojte uzimati nikakve dodatke prehrani, a da se prvo ne savjetujete sa svojim ljekarom; za neke od njih pokazalo se da ometaju liječenje raka.

70

Evropski kodeks protiv raka

• Alkohol

Ako konzumirate alkohol bilo koje vrste, budite umjereni. Nekonzumiranjem alkohola smanjuje se rizik od raka.

• Može li alkohol uzrokovati rak?

• Je li konzumiranje alkohola uzrok i drugih bolesti, osim raka?

• Povećavaju li sve vrste alkoholnih pića rizik od raka?

• Zbog čega konzumacija alkohola uzrokuje rak?

• Što ako konzumiram alkohol i pušim duvan?

• Može li se prestankom konzumacije alkohola smanjiti rizik od raka?

• Šta uzrokuje više štete, povremena konzumacija velikih količina ili umjerena svakodnevna konzumacija alkohola?

• Je li konzumacija malih količina alkohola dobra za moje srce?

• Koliko iznosi jedno uobičajeno piće?

• Koliko se može ograničavanjem unosa alkohola smanjiti rizik od raka?

71

Evropski kodeks protiv raka

Postoje čvrsti dokazi da se rizik od raka može smanjiti zdravim ponašanjem i navikama u pogledu prehrane i tjelesne aktivnosti. Kod evropskog stanovništva, osobe koje žive zdravim načinom života koji odgovara preporukama za sprečavanje raka imaju, procjenjuje se, 18 % niži rizik od raka u poređenju sa osobama čiji način života i tjelesna masa nijesu u skladu sa tim preporukama. To je smanjenje rizika procijenjeno za zdrav način života koji uključuje sljedeće: normalna tjelesna masa (indeks tjelesne mase [ITM] između 18,5 i 24,9 kg/m2) i izbjegavanje hrane koja podstiče debljanje, kao što su slatka pića i brza hrana, umjerena tjelesna aktivnost najmanje 30 minuta dnevno, dojenje (kod žena), konzumiranje većinom hrane biljnog porijekla, ograničavanje unosa crvenog mesa, izbjegavanje mesnih prerađevina i ograničavanje konzumiranja alkoholnih pića.

• Može li alkohol uzrokovati rak?

Da. Nema nikakve sumnje da alkohol može uzrokovati najmanje sedam vrsta raka i to sljedeće: rak usta, jednjaka, grla (ždrijela i grkljana), jetre, debelog i zadnjeg crijeva i dojki.

Rizik od raka povećava se konzumacijom bilo koje količine alkohola. Što više alkohola pijete, viši je rizik od pojave raka. Smanjenje konzumacije ili, još bolje, potpuno izbjegavanje alkohola pomaže u smanjivanju rizika od raka.

• Je li konzumiranje alkohola uzrok i drugih bolesti, osim raka?

Da. Osim raka, alkohol može uzrokovati razne druge bolesti, kao što su ciroza jetre i pankreatitis (upala gušterače). Alkohol je u smislu rizika od raka štetan u bilo kojim količinama. Međunarodnim smjernicama utvrđene su preporučene gornje granice unosa alkohola, odnosno približno jedno uobičajeno piće dnevno za žene i dva uobičajena pića dnevno za muškarce. Zbog konzumacije alkohola u količinama većima od preporučenih gornjih granica može doći do oštećivanja gotovo svih tjelesnih organa i organskih sistema.

Konzumacija alkohola u količinama većima od preporučenih

72

Evropski kodeks protiv raka

gornjih granica može dovesti, između ostaloga, do moždanog i srčanog udara, psihičkih i poremećaja ponašanja, uključujući depresiju, nasilnost i gubitak pamćenja, psihičkih bolesti, leukemije kod djece čije su majke pile tokom trudnoće i alkoholne bolesti jetre. Što više alkohola pijete, rizik je viši. Takođe, konzumacija alkohola opasna je u vožnji i u radnim aktivnostima i aktivnostima u slobodno vrijeme za koje je potreban visoki nivo pažnje. Alkohol treba izbjegavati tokom trudnoće i dojenja, a može biti štetan i ako se konzumira tokom uzimanje nekih lijekova.

Alkoholna pića ujedno su često bogata kalorijama, pa je smanjivanje konzumacije ili, još bolje, potpuno izbjegavanje alkohola ujedno pomoć u mršavljenju ili održavanju zdrave tjelesne mase i dodatnom smanjivanju rizika od raka. Ako vas zanima koliko razna pića sadrže kalorija, izračunajte pomoću kalkulatora kalorija u alkoholu.

• Povećavaju li sve vrste alkoholnih pića rizik od raka?

Da. Alkohol u bilo kojem obliku povećava rizik od raka, jer je alkohol štetan sam po sebi.

Glavne vrste alkoholnih pića su: vino, pivo i jaka alkoholna pića, no rak može uzrokovati bilo koje piće koje sadrži alkohol. Alkoholna pića imaju različit sadržaj alkohola. Imajte na umu kako se alkohol u nekim jakim alkoholnim pićima može nalaziti u posebno visokim procentima i da neke vrste piva mogu imati mnogo veći sadržaj alkohola od prosječnog.

• Zbog čega konzumacija alkohola uzrokuje rak?

Nekoliko je razloga zbog kojih konzumacija alkohola uzrokuje rak.Različite vrste raka vjerovatno nastaju zbog različitih razloga. Pogledajmo sljedeće:

• Etanol i acetaldehid: u našim tijelima alkohol (etanol) se pretvara u hemijski spoj acetaldehid. I etanol i acetaldehid su supstance koje uzrokuju rak.

• Ciroza jetre: alkohol oštećuje ćelije jetre i može uzrokovati bolest

73

Evropski kodeks protiv raka

koja se naziva ciroza jetre. Ciroza povećava izglede za nastanak raka jetre.

• Hormoni: alkohol može povisiti nivoe nekih hormona, kao što je estrogen. Visoki nivoi estrogena povećavaju rizik od raka dojki.

• Što ako konzumiram alkohol i pušim duvan?

Kombinacija pušenja duvana i konzumacije alkohola posebno je opasna, a zajednički rizik od raka zbog izlaganja i jednome i drugome posebno je visok. Zbog konzumacije alkohola tkiva usta i grla lakše upijaju kancerogena hemijska jedinjenja koji se nalaze u duvanskom dimu. To je jedan razlog zbog kojeg kod osoba koje i piju i puše dolazi do više tkivnih oštećenja i posebno visokog rizika od raka usta i grla (gornji dio disajnognog sistema) i jednjaka.

• Može li se prestankom konzumacije alkohola smanjiti rizik od raka?

Prestankom konzumacije alkohola ili njegovim znatnim smanjivanjem poslije nekoliko godina će se rizik od raka znatno sniziti, no možda neće i potpuno nestati, zavisno od toga koliko ste mu bili u životu izloženi. Osim toga, time će se smanjiti i druge štete koje uzrokuje konzumiranje alkohola. Imajte na umu da je pušenje duvana i konzumacija alkohola najgora kombinacija za zdravlje i da biste, radi smanjivanja rizika od raka, morali prestati i pušiti i piti alkohol.

• Šta uzrokuje više štete, povremena konzumacija velikih količina ili umjerena svakodnevna konzumacija alkohola?

Redovna konzumacija više od preporučenih gornjih granica može dovesti do akutnih ili hroničnih posljedica po zdravlje, a ujedno i povećati rizik od raka. Povremena konzumacija velikih količina alkoholnih pića, više od pet do šest alkoholnih pića odjednom kod muškaraca i više od četiri do pet alkoholnih pića odjednom kod žena, naziva se prekomjerno opijanje. U nekim je zemljama ono u porastu (posebno u Irskoj, Češkoj i Ukrajini), posebno među mlađim muškarcima, i ima velike štetne učinke

74

Evropski kodeks protiv raka

na zdravlje. Prekomjerno opijanje može, u smislu rizika od raka biti čak i gore od redovne konzumacije. Međutim, mora se naglasiti da se rizik od raka izrazito povećava sa količinom i trajanjem konzumiranja alkohola.

• Je li konzumacija malih količina alkohola dobra za moje srce?

Djelovanje alkohola na srce zavisi od konzumirane količine i učestalosti konzumiranja. Konzumacijom više od jednog pića dnevno kod žena i više od dva pića dnevno kod muškaraca povećava se rizik od moždanog udara, srčane slabosti i koronarne srčane bolesti, pri čemu je rizik viši ako više pijete. Nekim studijama se pokazalo da osobe koje imaju visok rizik od srčane bolesti, posebno muškarci srednje dobi, koje ujedno i piju ograničene količine alkohola (manje od jednog pića dnevno za žene i manje od dva pića dnevno za muškarce), imaju u poređenju sa osobama koje uopšte ne piju malo niži rizik obolijevanja od koronarne srčane bolesti. Međutim, nije jasno jesu li za taj učinak zaslužna sama alkoholna pića. Rizik od srčane bolesti mnogo djelotvornije smanjuju drugi faktori (uključujući zdravu prehranu, tjelesnu aktivnost, izbjegavanje pušenja duvana i zdravu tjelesnu masu). Osobama koje ne piju alkohol ne preporučuje se da ga počnu piti radi snižavanja rizika od srčane bolesti.

• Koliko iznosi jedno uobičajeno piće?

Ugrubo govoreći, jedno uobičajeno piće sadrži približno 10 do 12 grama čistog alkohola (vidi sliku 1.). No, imajte na umu kako neki restorani i barovi služe veća pića od uobičajenih. Takođe, među evropskim zemljama postoje razlike u onome što se smatra veličinom i jačinom uobičajenog pića.

75

Evropski kodeks protiv raka

Slika 1. Uobičajeno piće: uobičajene količine piva, vina i jakih alkoholnih pića. Svaka sadrži približno 10 do 12 grama čistog alkohola.

S lijeva nadesno: količina od 10 do 12 grama čistog alkohola nalazi se u 280 – 330 ml piva, 150 – 180 ml šampanjca, 30 – 40 ml viskija ili vrlo jakog alkoholnog pića, 60 – 80 ml likera i 100 – 120 ml crnog vina. Izvor: © pixhook - iStockphoto.com.

• Koliko se može ograničavanjem unosa alkohola smanjiti rizik od raka?

Što manje alkohola pijete, niži je i rizik od pojave raka. Sveukupno je rizik od raka kod muškaraca koji unose manje od dva alkoholna pića (manje od 20 grama čistog alkohola) dnevno i kod žena koje unose manje od jednog alkoholnog pića (manje od 10 grama čistog alkohola) dnevno 6 % niži od rizika kod osoba sa većim unosom alkohola. Tačnije, smanjenjem konzumiranja alkohola sa najmanje četiri na najviše jedno alkoholno piće dnevno može se za 21% smanjiti rizik od raka jetre, za 31 % rizik od raka debelog crijeva kod žena za 30 % rizik od raka dojki. Faktori načina života, kao što su zdrava prehrana, normalna tjelesna masa i tjelesna aktivnost, često su udruženi kod istih ljudi, pa se njihovi pojedinačni učinci teško odvajaju. Zdravstvene prednosti najveće se ostvaruju zdravim načinom života.

76

Evropski kodeks protiv raka

Izlaganje suncu / UV zracima

Izbjegavajte prekomjerno izlaganje suncu, posebno djece. Upotrebljavajte zaštitu od sunca. Ne sunčajte se u solarijumima.

• Zbog čega je važno izbjegavati preveliko izlaganje suncu?

• Koliko je „preveliko” izlaganje suncu?

• Zbog čega je izbjegavanje prevelikog izlaganja suncu posebno važno kod djece i mladih?

• Postoji li „zdrava preplanulost”?

• Kada je sunce najsnažnije?

• Jesam li siguran/na kada je oblačno i ispod suncobrana?

• Šta je UV indeks?

• Imaju li neke osobe viši rizik od izlaganja sunčevim zracima? Jesu li važni tip kože, boja kose i očiju?

• Kako mogu sebe i svoju djecu zaštititi od sunca u svakodnevnom životu, na otvorenom i tokom odmora?

• Radim na otvorenom. Moram li se zaštiti od sunca?

77

Evropski kodeks protiv raka

• Zbog čega ne bih trebao/la upotrebljavati solarijume?

• Trebam li se zbog izbjegavanja prevelike količine sunca brinuti oko pomanjkanja vitamina D?

Sunčevi zraci sadrže vidljivu svjetlost i infracrveno zračenje koje osjećamo kao toplinu, a i nevidljivo ultraljubičasto (UV) zračenje. Sunčevo optičko zračenje presudno je za Zemlju (npr. za fotosintezu) i ljudska bića.

UV zračenje vrlo kratkih talasnih dužina (UVC) potpuno se apsorbuje u ozonskom sloju viših djelova atmosfere, ali dio UV zračenja kratkih talasnih dužina (UVB) i dugih talasnih dužina (UVA) dospijeva do Zemljine površine. Iako je UVB zračenje nužno za stvaranje vitamina D u ljudskoj koži, UVB i UVA zračenja uzrokuju oštećenja kože koja dugoročno mogu dovesti do raka kože.

• Zbog čega je važno izbjegavati preveliko izlaganje suncu?

Sunčevi zraci sadrže nevidljivo ultraljubičasto (UV) zračenje. UV zračenje uzrokuje oštećenja kože koja dugoročno mogu dovesti do raka kože. Rak kože među pretežno bjeloputim stanovništvom najčešći je oblik raka na čitavom svijetu, a njegova se učestalost u posljednjih nekoliko decenija izrazito povećala. Smatra se da su razlog tome uglavnom trendovi nošenja odjeće koja manje štiti, promjena načina života prema većoj količini aktivnosti na otvorenom i trend većeg boravka na suncu i tamnija koža, uključujući i upotrebu vještačkih izvora UV zračenja kao što su solarijumi.

Postoje različite vrste raka kože. Melanom (takozvani „crni rak kože”) nastaje od ćelija u kojima se proizvodi pigment, a iako je ta vrsta najrjeđa, ona je ujedno i najagresivnija, a ako se primijeti kasno prati je loša prognoza. Postoje dvije glavne grupe raka kože koji nije melanom: bazocelularni karcinom (BCC) i planocelularni karcinom (SCC) („bijeli rak kože”). BCC je najčešća vrsta raka među bjeloputim stanovništvom

78

Evropski kodeks protiv raka

čitavog svijeta. BCC se rijetko širi (metastaze), a može se pojaviti na izloženim djelovima tijela kao što je lice. SCC je manje uobičajen, ali može biti koban ako se rak proširi prije nego što se otkrije.

Izlaganje kože UV zračenju djeluje na mnogo negativnih načina, od kojih se najbrže pojavljuju tamnjenje kože ili opekotine.

• Koliko je „preveliko” izlaganje sunčevim zracima?

Svako izlaganje sunčevim zracima uzrokuje određena oštećenja kože. Tijelo je obično u stanju da ta oštećenja popravi. Ako je to oštećenje teže, situacija postaje sve složenija.

Teško je dati preciznu definiciju „prevelikog izlaganja sunčevim zracima”, jer to zavisi od karakteristika svake pojedine osobe, kao što je tip kože, jačina sunca i geografski položaj (indeks ultraljubičastog zračenja; UVI). Količina oštećenja povećava se sa trajanjem izlaganja suncu, a to će oštećenje biti intenzivnije ako se izlažete suncu dok je vrlo jako, dakle oko podneva, tokom najtoplijeg dijela dana (tj. od 11:00 do 15:00) i tokom ljetnih mjeseci. Na primjer, uz UVI 6, što se lako događa u podne u proljeće i ljeto, osoba koja ima kožu tipa 1 ili 2 će zadobito opekotine od sunca poslije 10 do 15 minuta.

Ako izađete na sunce trebali biste osigurati da ste zaštitili najizloženije djelove tijela, kao što su lice, vrat i ruke. Ako imate opekotine od sunca, sigurno ste bili izloženi više nego što je to bilo bezbjedno. Međutim, do prevelikog izlaganja može doći i prije no što se razviju opekotine od sunca. Česte opekotine od sunca, posebno one tokom djetinjstva i adolescencije, povezane su sa znatnim povećanjem rizika od nastanka raka kože u kasnijem životu. Rizik od raka kože povećava se svakim izlaganjem ultraljubičastom (UV) zračenju u bilo kojem uzrastu.

• Zbog čega je izbjegavanje prevelikog izlaganja suncu posebno važno kod djece i mladih?

Izbjegavanje prevelikog izlaganja suncu važno je u svakom životnom dobu.

79

Evropski kodeks protiv raka

Međutim, što je izlaganje kože ranije u životu, za nakupljanje oštećenja će biti više vremena. Osim toga, matične ćelije u gornjem sloju dječije kože (a te bi ćelije mogle biti odgovorne za rak kože) nalaze se, u poređenju sa takvim ćelijama odraslih osoba, bliže površini kože, zbog čega su djeca osjetljivija na izlaganje ultraljubičastom (UV) zračenju. Takođe, tokom djetinjstva i adolescencije tjelesna tkiva brzo rastu i razvijaju se. Zbog tog brzog rasta ćelije mladih još su podložnije oštećenju od sunca. Odrasle osobe (roditelji, članovi porodice, učitelji itd.) morale bi pomoći djeci da izbjegnu preveliko izlaganje suncu.

Za djecu do jedne godine starosti preporučuje se potpuno izbjegavanje direktnog izlaganja suncu, na primjer tako da su na otvore-nom uvijek u hladu.

• Postoji li „zdrava preplanulost”?

Preplanulost, odnosno tamnjenje kože je zaštitna reakcija kože na oštećenja uzrokovana ultraljubičastim (UV) zračenjem Sunca ili intenzivnih vještačkih izvora UV zraka (kao što su solarijumi). Zbog toga je preplanula koža znak oštećenja od sunca i „zdrava preplanulost” ne postoji. Ako je izlaganje suncu intenzivno i traje duže vrijeme, razviće se opekotine od sunca.

Izlaganje suncu dovodi do pojave nevusa (mladeža) i sunčanih pjega, a dugoročno do starenja kože. Ako koža stari zbog izlaganja UV zračenju, ona će brže zadebljati i izgubiti svoju elastičnost. Mogu se razviti i „staračke pjege”, promjene u boji kože (gubljenje pigmenta), bore, povećani ili prošireni krvni kapilari u koži i rak kože.

• Kada je sunce najsnažnije?

Količina ultraljubičastog (UV) zračenja koje dolazi sa Sunca i dospijeva do Zemljine površine, a u skladu sa time i UV indeks, zavisi od niza faktora od kojih su najvažniji doba dana i godine.

UV zračenje obično je najsnažnije u razdoblju od nekoliko sati oko podneva, a najslabije rano ujutro i kasno popodne/naveče (vidi sliku 1.).

80

Evropski kodeks protiv raka

Slika 1. Dnevni profil intenziteta Sunčeve svjetlosti.

Izvor: Ameco Solar sa solarexpert.com.

Ljeti približno 20 – 30 % ukupne dnevne količine UV zračenja dospijeva od 11:00 do 13:00, a 75 % od 9:00 do 15:00 (po Sunčevom, a ne lokalnom vremenu). U umjerenom su pojasu sezonske promjene količine UV zračenja koje dospijeva do Zemlje znatne, dok su one daleko manje u blizini ekvatora.

Ostali važni faktori koji utiču na jačinu UV zračenja na Zemljinoj površini:

geografska širina (godišnje se doze UV-a smanjuju sa povećavanjem udaljenosti od ekvatora

nadmorska visina (uopšteno se sa svakih 300 metara visine efikasnost Sunčeve svjetlosti u izazivanju opekotina povećava za približno 4 %)

površinska refleksija (odbijanje npr. od snijega ili vode) (snijeg odražava do 85 %, a voda približno 5 – 10 % UV-a; reflektovano UV zračenje može kožu oštetiti jednako kao i ono direktno)

Najviši intenzitet Sunca u podne

Niski jutarnji intenzitet sunčeve svjetlosti

Izlazak Sunca Zalazak Sunca

Niski večernji intenzitet sunčeve svjetlosti

5.5 satnog vrha Intezitet Sunca

Godišnja srednja vrijednost

81

Evropski kodeks protiv raka

oblaci (količina UV zračenja koja dospije do Zemljine površine smanjuje se zbog oblaka, zavisno od njihove debljine, gustine i oblika)

onečišćenje vazduha (kao i oblaci, gradski smog nastao zbog onečišćenja vazduha mijenja količinu UV zračenja koje dospije do Zemljine površine).

• Jesam li siguran/na kada je oblačno i ispod suncobrana?

Opekotine od sunca možete dobiti i kada je oblačno ili maglovito, zato što kroz oblake i maglu prolazi do 80 % UV zračenja.

Suncobranima kakvi se nalaze na plažama zaustavlja se približno 40 – 50 % UV zračenja. Ostatak dolazi do kože prolaskom kroz suncobran i odražavanjem od pijeska.

• Što je UV indeks?

Globalnim indeksom Sunčevog UV zračenja (UV indeks) izražava se izmjerena ili predviđena količina/intenzitet ultraljubičastog (UV) zračenja koje određenog dana dolazi sa Sunca na određeno mjesto. U mnogim zemljama se on objavljuje u dnevnim vremenskim prognozama, posebno ljeti, kako bi se javnost informisala o intenzitetu sunca i potrebnim mjerama zaštite od sunca. Informacije o UV indeksu nalaze se u mnogim vremenskim prognozama na internetu.

Na slici 2. opisani su nivoi UV indeksa i odgovarajući predlozi za potrebne mjere zaštite.

82

Evropski kodeks protiv raka

Slika 2. UV indeks

Izvor: uz dopuštenje izdavača preneseno iz Global Solar UV Index: A Practical Guide (Globalni indeks Sunčevog UV zračenja: praktični vodič). Zajednička preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, Svjetske meteorološke organizacije, Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu okoline i Međunarodne komisije za zaštitu od nejonizirajućeg zračenja. Ženeva, Svjetska zdravstvena organizacija, 2002. (Korice i sl. 2., str. 8.;www.who.int/uv/publications/en/GlobalUVI.pdf, 10. Mart 2014.).

• Imaju li neke osobe veći rizik od sunca? Jesu li važni tip kože, boja kose i očiju?

Da. Osobe svijele puti na suncu mnogo brže „izgore” od osoba tamnije puti. Što je koža osjetljivija na sunce, to je važnije zaštititi je od štetnih učinaka sunca. Obično razlikujemo šest različitih tipova kože. Tipom kože iskazuje se osjetljivost kože na ultraljubičasto (UV) zračenje.

U nastavku se redom od najosjetljivijeg do najotpornijeg navode tipovi kože i neka svojstva koja mogu pomoći pri određivanju vašeg tipa kože.

1. Koža lako izgori i nikada ili gotovo nikada ne potamni.

2. Koža lako izgori, a tamni polako.

3. Koža tamni i ne izgori lako.

4. Koža gotovo nikada ne izgori, a lako tamni (mediteranski tip kože).

5. Koža nikada ne izgori i prirodno je tamnija (azijski tipovi kože).

6. Koža nikada ne izgori i prirodno je tamna (negroidni tipovi kože).

Potražite hladovinu tokom srednjeg dijela dana. Obucite

košulju, stavite naočare i šešir.

Nije potrebna zaštita.

Potrebna zaštita.

Bezbjedno možete biti

napolju.

Potrebna posebna zaštita.

Izbjegavajte boravak napolju tokom srednjeg dijela dana!

Obavezno budite u hladovini. obavezno nositi košulju,

naočare i šešir

83

Evropski kodeks protiv raka

Slika 3.: Prikaz tipova kože.

Prirodna boja kože

Osjetljivost na UV zračenje

Rizik od raka kože

Tip I Vrlo svijetla, bli-jedo bijela, često puna sunčanih pje-ga, blago obojena ili crvena kosa

++++

Koža lako izgori i nikada ili go-tovo nikada ne potamni.

Najviši rizik od raka kože

Tip II Svijetla, bijela ko-ža, svijetla kosa i plave ili smeđe oči, katkad i tamna kosa

+++Koža lako izgori, a tamni polako.

Visoki rizik od raka kože

Tip III Koža svjetlo smeđe do svjetlo maslin-aste boje, tamna kosa i smeđe ili zelene oči

++ Koža tamni i ne izgori lako.

Visoki rizik od raka kože

Tip IVUmjereno smeđa, smeđe oči i tamna kosa

+

Koža gotovo ni-kada ne izgori, a lako tamni (mediteranski tip kože).

Postoji rizik od raka kože

Tip V Tamno smeđa, smeđe oči i tamna kosa

+/_

Koža nikada ne izgori i prirod-no je tamnija (azijski tipovi kože).

Pojava raka kože relativno je ri-jetka, ali kada se otkrije, to je često u kasnijem i opas-nijem stadijumu

Tip VIVrlo pigmentirana tamno smeđa do crna, tamno smeđe oči i crna kosa

_

Koža nikada ne izgori i prirod-no je tamna (negroidni tipovi kože).

Pojava raka kože relativno je ri-jetka, ali kada se otkrije, to je često u kasnijem i opas-nijem stadijumu

Izvor: IARC

84

Evropski kodeks protiv raka

Daljnji važni faktori povezani sa povišenim rizikom od pojave raka kože jesu sljedeći:

Broj nevusa na koži (velik broj povećava rizik od melanoma) kao i nevusi atipičnog izgleda.

Ranija pojava raka kože kod vas i vaših roditelja.

Koža već oštećena prevelikim izlaganjem UV zracima (koža sa staračkim pjegama, koja je izgubila svoju elastičnost i koja je vrlo naborana).

(Vještački izazvana) imunosupresija, tj. upotreba ljekova kojima se slabi imunska funkcija poslije presađivanja organa.

Boja kose i očiju povezane su sa vašim tipom kože. Na primjer, crvenokose i plavooke osobe obično su osjetljivije na UV zračenje od crnokosih smeđookih osoba.

• Kako mogu sebe i svoju djecu zaštititi od sunca u svakodnevnom životu, na otvorenom i tokom odmora?

Boravak na otvorenom zdrav je i ugodan, a svjež vazduh i tjelesna aktivnost dobri su za zdravlje. Međutim, boravkom na otvorenom ujedno izlažete kožu ultraljubičastom (UV) zračenju. Zbog toga je važno kožu zaštititi tokom svih aktivnosti na otvorenom (sport, vrtlarstvo, vožnja biciklom, hodanje, sunčanje, plivanje itd.).

Najbolji način zaštite kože je izbjegavanje snažne i direktne Sunčeve svjetlosti, posebno u ljetnim mjesecima i od 11:00 do 15:00. Najbolji način zaštite je zadržavanje u hladu. Ako izađete na sunce, najbolja zaštita je komotna odjeća dugih rukava i šešir široka oboda. Najbolja se zaštita od Sunčeve svjetlosti osigurava gusto tkanom odjećom. Sunčane naočare sa filterom za zaštitu od UV zračenja štite oči od štetnih učinaka Sunčeve svjetlosti.

Sredstva za zaštitu od sunca ne služe produžavanju vremena koje

85

Evropski kodeks protiv raka

provodite na suncu, nego zaštiti od sunca kada se ono ne može izbjeći. Ljudi često upotrebljavaju manje količine sredstva za zaštitu od sunca nego što je to potrebno kako bi se osigurala dobra zaštita, a i ne obnavljaju ga dovoljno često, zbog čega se smanjuje faktor zaštite koji je naveden na pakovanju. Nemojte zbog toga što se osjećate zaštićeni sredstvom za zaštitu od sunca ostajati na suncu duže, jer se dobijena zaštita od raka kože na taj način poništava.

Uopšteno se za svakodnevne aktivnosti savjetuje upotreba sredstva za zaštitu od sunca sa najmanjim faktorom zaštite od sunca (SPF) 15, a tokom sunčanih dana na odmoru sa SPFom 30 i većim. Sredstva za zaštitu od sunca najefikasnije štite kada se nanose obilno u debelom sloju 15 do 30 minuta prije izlaska na sunce, uz obnavljanje poslije 30 do 60 minuta. Provjerite da je pokrivena čitava površina kože (na primjer, ne zaboravite uši). Kako se hemijska jedinjenja koja štite od opekotina od sunca mogu deaktivirati Sunčevom svjetlošću i tako vremenom postati manje djelotvorna i zato što se sredstva za zaštitu od sunca obrišu odjećom ili peškirima, ili ih spere znoj ako ste na suncu duže vrijeme, na primjer tokom dnevnog ili dužeg odmora, sredstvo za zaštitu od sunca važno je ponovo nanositi svaka dva sata. Sredstvo za zaštitu od sunca, mora se isto tako ponovo nanijeti poslije znojenja ili kupanja, čak i ako je ono vodootporno. Takođe imajte na umu rok trajanja sredstva za zaštitu od sunca jer ono vremenom djeluje slabije.

• Radim na otvorenom. Moram li se zaštiti od sunca?

Da. Osobe koje rade na otvorenom, na primjer građevinski radnici i vrtlari, uglavnom su čitave godine jako izloženi suncu. Takvi bi se radnici stoga morali pomno zaštititi zaštitnom odjećom, primjenom odgovarajućih sredstava za zaštitu od sunca i, ako je to moguće, boravkom u hladu.

Osobe koje rade na otvorenom imaju zbog izlaganja suncu viši rizik od pojave raka kože nemelanomskog tipa. Određene se vrste raka kože mogu smatrati profesionalnom bolešću.

86

Evropski kodeks protiv raka

• Zbog čega ne bih trebao/la upotrebljavati solarijume?

Solarijumi su uređaji koji emituju ultraljubičasto (UV) zračenje. To UV zračenje ima isto štetno djelovanje na vašu kožu kao i prirodna Sunčeva svjetlost, a zato što je takvo izlaganje nepotrebno, treba ga uvijek izbjegavati. Tamnjenjem kože u solarijumu ne osigurava se bolja podloga za kasnije tamnjenje na suncu, a i zdrav taman ten ne postoji. Upotreba solarijuma radi povećanja nivoa vitamina D nepotrebna je i nikako se ne preporučuje. Ista vrsta UV zračenja koja podstiče tamnjenje kože povećava i rizik od raka kože i oštećuje kožu na prethodno opisane načine.

Neki ljudi smatraju da upotrebom solarijuma pomažu u liječenju sezonskog afektivnog poremećaja („zimska depresija”), no to se može ostvariti daleko sigurnije pomoću svjetiljki koje emituju jarko svjetlo u vidljivom spektru i koje ne emituju UV zračenje. Osobe kojima je potrebno medicinsko liječenje UV-om zbog neke bolesti moraju se liječiti pod strogim medicinskim nadzorom, na primjer u kliničkom okruženju. Solarijumi se ponekad oglašavaju uz navode da se njima liječe razni problemi i bolesti (npr. neurodermatitis, akne (bubuljice) i visoki krvni pritisak) ili da se njima poboljšavaju imunološke reakcije. Međutim, svaku bi upotrebu zbog medicinskih razloga morao propisati i nadzirati ljekar.

• Trebam li se zbog izbjegavanja prevelike količine sunca brinuti oko pomanjkanja vitamina D?

Vitamin D je važan. Međutim, obično je i samo malo vremena provedenog na otvorenom dovoljno kako bi se izbjeglo njegovo pomanjkanje. Ako ste zdravi i redovno izlazite na otvoreno, proizvodnja vitamina D je dovoljna, pa se zbog izbjegavanja prevelikog izlaganja suncu ne biste trebali brinuti.

Vitamin D proizvodi se u koži izloženoj Sunčevoj svjetlosti, a važan je za održavanje čvrstoće kosti i zuba. Može imati i niz drugih zdravstvenih koristi (npr. poboljšavanje zdravlja srca i krvnih sudova, smanjenje krvnog pritiska i smanjivanje rizika od nekoliko vrsta raka).

87

Evropski kodeks protiv raka

Vitamin D se poslije izlaganja kože Sunčevoj svjetlosti u njoj vrlo brzo proizvodi. Za održavanje nivoa vitamina D ne morate se truditi da se dodatno izlažete Sunčevoj svjetlosti. Za proizvodnju dovoljnih količina vitamina D obično je dovoljno da, na primjer, boravite na otvorenom u proljeće i ljeto svakoga dana oko podne približno 10 – 15 minuta (dok su vam lice, ruke i noge nezaštićeni).

Poštovanjem preporuka o izbjegavanju prevelikog izlaganja suncu i izbjegavanju solarijuma ćete se zaštititi od oštećenja kože, a nećete uzrokovati pomanjkanje vitamina D. Zimi i na većim geografskim širinama boravak na otvorenom možete produžiti (ali i zimi pratite UV indeks) ili prilagoditi prehranu tako da sadržava više vitamina D (npr. ulje jetre bakalara, više (masne) ribe, žumance jajeta i iznutrice, recimo jetra). Upotreba solarijuma radi povećanja nivoa vitamina D je nepotrebna i nikako se ne preporučuje, jer je sa time povezano povećanje rizika od raka kože.

Brine li vas i dalje moguće pomanjkanje vitamina D, savjetujte se o tome sa svojim ljekarom.

Patite li od pomanjkanja vitamina D, potražite savjet svojeg ljekara (npr. radi dodavanja vitamina D prehrani ili drugih načina liječenja).

88

Evropski kodeks protiv raka

Materije koje zagađuju životnu sredinu (polutanti)

Poštujte zdravstvena i sigurnosna uputstva na radnom mjestu kako biste se zaštitili od materija koje uzrokuju rak.

• Koliko su važne hemijske materije koje uzrokuju rak, a nalaze se na radnom mjestu i uopšteno u okolini?

• Koje su najvažnije hemijske materije iz okoline koje mogu uzrokovati rak i koje vrste raka uzrokuju?

• Da li je odgovarajuća kontrola hemijskih materija iz okoline koje uzrokuju rak? Jesam li zaštićen/a na odgovarajući način?

• Postoji li nekakva „sigurna doza” izlaganja hemijskim materijama koje uzrokuju rak?

• Šta mogu preduzeti kako bih zaštitio/la sebe i svoju porodicu?

• Čuo/la sam i za neke druge hemijske materije koje mogu uzrokovati rak, kao što su one iz nekih vrsta plastike. Treba li me to brinuti?

• Trebam li biti zabrinut/a ako živim u industrijskom području ili u njegovoj blizini?

• U kojim je zanimanjima povišen rizik od raka i koje su najvažnije vrste raka?

89

Evropski kodeks protiv raka

• Djeluju li hemijske materije sa radnog mjesta zajedno jedne sa drugima i sa faktorima načina života?

• Kako mogu znati je li rak uzrokovan hemijskim materijama sa radnog mjesta?

• Postoji li odgovarajuća kontrola materija koje uzrokuju rak na radnom mjestu i šta mogu preduzeti kako bih zaštitio/la sebe i svoju porodicu?

• Je li moguće na radnom mjestu sprovesti mjere sprečavanja raka i unapređenja zdravlja?

• Uzrokuje li stres na poslu rak?

U okolini, a pod time se podrazumijeva i radno mjesto, nalazi se više hiljada vještačkih i prirodnih materija među kojima neke mogu izazvati rak. Mnoge od tih materija su hemijska jedinjenja.

Smanjenje izlaganja materijama koje uzrokuju rak zavisi od kombinacije vladinih mjera i politika kojima se građani štite od štetnih materija i radnji i odgovornosti pojedinaca da poštuju savjete. Za kontrolu kancerogenih hemijskih materija koje se nalaze na radnom mjestu, uopšteno u okolini ili u domovima potrebno je i jedno i drugo. Vlade moraju definisati politike i donijeti propise (npr. zaštitna ograničenja, sigurnosne zone i zabrane hemijskih jedinjenja) i pratiti njihovo poštovanje. Proizvodnja i ostale industrije moraju svoje postupke prilagoditi kako bi bili u skladu sa propisima, a poslodavci moraju osigurati mjere zaštite svojih radnika (npr. oprema za zaštitu na radu). Kao što se, na primjer, u evropskoj Direktivi 2004/37/EZ o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti kancerogenim ili mutagenim materijama na radu navodi kako poslodavac redovno procjenjuje i upravlja rizikom izlaganja kancerogenim materijama kako bi se izlaganje radnika spriječilo, na zahtjev obavještava nadležna tijela o broju izloženih radnika, preventivnim mjerama itd. i obavještava radnike ako se dogodi neuobičajeno izlaganje.

90

Evropski kodeks protiv raka

Zdravijoj okolini mogu doprinijeti i pojedinci, na primjer pomažući pri smanjivanju zagađenja vazduha manjom upotrebom automobila. Preporuka pojedincima za sprečavanje raka je da na radnom mjestu poštuju zdravstvena i sigurnosna uputstva.

Osim toga važno je sljedeće:

i. rak koji je prouzrokovan na radnom mjestu može se spriječiti, čime se naglašava da je zaštita na radu prijeko potrebna i radnici je moraju tražiti i prihvatiti;

ii. na snazi su mnogi propisi kojima se smanjuje izlaganje mnogim materijama koje uzrokuju rak, ali još ima prostora za poboljšanja.

• Koliko su važne hemijske materije koje uzrokuju rak, a nalaze se na radnom mjestu i uopšteno u životnoj sredini?

Dvije su pogrešne predstave o tome koliko je slučajeva raka zaista uzrokovano hemijskim materijama iz životne sredine.

Kao prvo, veliki rizik nastaje zbog jake izloženosti tokom više godina, na primjer na radnom mjestu, i to je više povezano sa rizikom od raka od daleko manjih rizika koji proizlaze iz izlaganja istim hemijskim materijama u koncentracijama normalnim za životnu sredinu.

Kao drugo, „rizik” može imati različito značenje kada se odnosi na pojedinca i kada se odnosi na čitavu populaciju. Relativno nizak rizik za pojedinca, kao što je rizik od raka pluća zbog onečišćenja vazduha ili pasivnog pušenja, ako su njemu izložene mnoge osobe može dovesti do znatnog broja slučajeva raka u čitavoj populaciji, a jako izlaganje relativno male grupe radnika će dovesti do većeg rizika od raka među tim izloženim pojedincima, ali će uzrokovati samo mali broj slučajeva raka u čitavoj populaciji.

91

Evropski kodeks protiv raka

• Koje su najvažnije hemijske materije iz okoline koje mogu uzrokovati rak i koje vrste raka uzrokuju?

Neke od najvažnijih hemijskih materije iz neše okoline u zemljama Evropske unije onečišćujuće su materije kojima se kontaminira vazduh na otvorenom i u zatvorenom, uključujući sve oblike azbesta, benzen, izduvne gasove dizelskih motora i policikličke aromatske ugljovodonike (PAU), zatim to su kontaminanti vode i hrane, kao što su arsen i anorganska arsenova jedinjenja i postojane organske onečišćujuće materije (POP), kao što je dioksin. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) nedavno je onečišćenje vazduha klasifikovala kao mješavinu više onečišćujućih materije koje mogu uzrokovati rak.

Za određeni broj vrsta raka postoji dovoljno dokaza da ih uzrokuju hemijske materije koje se nalaze u okolini. Najvažniji su rak pluća, mokraćne bešike i kože, mezoteliom (rak ćelija mezotela, zaštitnog sloja koji iznutra prekriva grudnu i trbušnu šupljinu i prostor oko srca), leukemija i limfom (slika 1.).

Slika 1.: Glavna mjesta nastanka raka povezanog sa hemijskim materijama iz okoline.

Izvor: © iStockphoto.com.

Koža

Pluća

Limfom

Mezoteliom

Mokraćna bešika

Leukemije

92

Evropski kodeks protiv raka

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) kontinuirano procjenjuje potencijal hemijskih i ostalih materije da uzrokuju rak kod ljudi. Takve procjene koje sprovodi IARC ili neko drugo međunarodno ili nacionalno nadležno tijelo obično su prvi korak u sprečavanju raka i omogućuju donosiocima odluka da donesu mjere za smanjivanje ili zaustavljanje izlaganja ljudi materijema za koje je poznato, ili se samo sumnja, da uzrokuju rak.

Druga važna izlaganja u okolini dolaze od pasivnog pušenja („nevoljno” pušenje), radona i Sunčevog ultraljubičastog (UV) zračenja.

• Da li je odgovarajuća kontrola hemijskih materije iz okoline koje uzrokuju rak? Jesam li primjereno zaštićen/a?

Uopšteno govoreći, jeste. U Evropskoj uniji su uvedene velike intervencije kako bi se kontrolisale hemijske materije iz okoline koje uzrokuju rak. Na primjer, naglo su se snizile koncentracije dioksina u okolini, uključujući i hranu, a posljedično i u ljudskom tijelu. U državama članicama Evropske unije zabranjena je upotreba svih oblika azbesta (Direktivom 1999/77/EZ zabranjuju se svi načini upotrebe azbesta od 1. januara 2005. godine, a Direktivom 2003/18/EZ zabranjuje se dobijanje azbesta i proizvodnja i prerada proizvoda s azbestom).

Međutim, ne kontrolišuu se sva izlaganja u svim zemljama Evropske unije na optimalan način. Dok su nivoi onečišćenja vazduha u velikim evropskim gradovima u današnje vrijeme daleko niži nego što su bili u 1960-im i 1970-im, neprestano se preispituju čak i strožija zaštitna ograničenja. Razvijaju se nove tehnologije kao što su vještačke nanočestice međutim, čak i kada je upotreba novih tehnologija uređena na osnovu dostupnog znanja, njihov profil rizika od raka ipak tek treba ispitati. Takođe, nove društvene okolnosti mogu uticati na izlaganja koja su ranije bila bolje kontrolisana. Konačno, novim se naučnim dokazima može pokazati kako do raka mogu dovesti izlaganja koja su ranije smatrana sigurnima. Sprovedene su mnoge kontrolne mjere i propisi, no dokaze i preporuke moramo stalno preispitivati i prilagođavati. Osim toga, stalno se mora i nadzirati poštovanje propisa. Na primjer, u nekim je zemljama izlaganje azbestu tokom poslova uklanjanja, rušenja, servisa i održavanja i dalje problem.

93

Evropski kodeks protiv raka

• Postoji li nekakva „sigurna doza” izlaganja hemijskim materijema koje uzrokuju rak?

Ono što se smatra „sigurnom dozom” složen je koncept koji zavisi od nekoliko faktora uz naučne dokaze (toksičnost). Na primjer, ekonomski faktori (troškovi zaustavljanja ili smanjivanja izlaganja), faktori javnoga zdravlja (ukupna šteta od bolesti za zajednicu) i društveni i politički faktori (šta javnost i političari smatraju prihvatljivim).

Uglavnom, za materije koje uzrokuju rak nije određena „sigurna doza”, a politika utemeljena na 100%-tnom izbjegavanju savjetuje se, na primjer, za neke materije koje uzrokuju rak i povezane su sa zaposlenjem, kao što je azbest. Međutim, kod mnogih hemijskih materije iz okoline, kao što su onečišćujuće materije u vazduhu, to nije moguće. Na primjer, kako bi zaustavila izlaganje azbestu Evropska unija zabranjuje sve načine njegove upotrebe. Međutim, neka su izlaganja toliko niska da ih društvo trenutno smatra prihvatljivim. Na primjer, radi zaštite ljudskog zdravlja Evropska unija je utvrdila sljedeće dvije granične vrijednosti za lebdeće čestice (PM10), koje su sastavni dio onečišćenja vazduha: srednju dnevnu vrijednost PM10 i srednju godišnju vrijednost PM10 (Direktiva o kvalitetu vazduha 2008/EZ/50).

• Šta mogu preduzeti kako bih zaštitio/la sebe i svoju porodicu?

Za većinu hemijskih materija iz okoline koje uzrokuju rak najdjelotvornije mjere su propisi i akcije na nivou zajednice usmjereni na smanjivanje ili uklanjanje tih materija, a ne na ličnom nivou. Međutim, važno je znati čemu ste izloženi, jer onda možete donijeti informisane odluke o svom zdravlju. Primjeri koraka koje lično možete poduzeti su sljedeći:

• Neka u vašem domu i bližoj okolini ne bude dima. Nemojte dozvoliti drugima da puše u zatvorenom ni u automobilima.

• Upoznajte se sa tim koja hemijska jedinjenja se nalaze u proizvodima koje kupujete za vlastitu upotrebu. Pročitajte uputstva za sigurnu i pravilnu upotrebu i pažljivo ih slijedite.

94

Evropski kodeks protiv raka

• Ako negdje imate azbest koji treba ukloniti, to ne smijete raditi sami. Morate za to angažovati profesionalnog izvođača takvih radova, a ne smijete ni odložiti u okolinu nikakav otpad koji nastane uklanjanjem azbesta.

• Upotrebu hemijskih jedinjenja ograničite na dobro prozračene prostore ili ih upotrebljavajte na otvorenom.

• Onečišćenje zraka u zatvorenom možete smanjiti dobrim provjetravanjem. Upotrebljavajte energetski efikasne uređaje u domaćinstvu (grijanje, hlađenje itd.), a kako biste smanjili onečišćenje vazduha izbjegavajte paljenje organskih materija, kao što je drvo ili otpad iz dvorišta u otvorenim ložištima.

• Smanjivanju onečišćenja vazduha mogu doprinijeti pojedinačni koraci (kao što je manja upotreba automobila i njegovo pravilno održavanje, ili upotreba bicikla i javnog prevoza).

• Pravilnim odlaganjem hemijskih proizvoda za kućnu upotrebu (npr. pesticidi i boje) i farmaceutskih lijekova i smanjivanjem količine otpada možete doprinijeti minimiziranju kontaminacije pitke vode i tla.

• Zdravijoj okolini možete doprinijeti i podizanjem svijesti javnosti, što može dovesti do javnih i zajedničkih akcija.

• Čuo sam i za neke druge hemijske materije koje mogu uzrokovati rak, kao što su one iz nekih vrsta plastike. Treba li me to brinuti?

Najbolji pristup informisanja je na osnovu pouzdanih izvora informacija, kao što su nadležna tijela za zdravlje. Naime, tokom života možemo biti izloženi hiljadama hemijskih jedinjenja. Neka od njih mogu povećati rizik od pojave raka. Samo će neka izlaganja građana Evropske unije biti u nivoima koji su zaista zabrinjavajući.

95

Evropski kodeks protiv raka

Kako možemo znati koja su to zabrinjavajuća izlaganja? Na primjer, pojavila se zabrinutost zbog izlaganja ftalatima koji su prisutni u proizvodima koji sadrže plastiku.To je pitanje bilo izrazito propraćeno u sredstvima javnog informisanja. Međutim, u izlaganjima ftalatima nijesu prepoznati uzroci raka, kako je to procijenjeno u okviru Programa monografija Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC). Osim toga, u Evropskoj uniji postoje postupci kojima se ocjenjuju hemijska jedinjenja i druge materije, utvrđuju one koji uzrokuju ili mogu uzrokovati rak kod ljudi i uređuju nivoi izlaganja. Kako bi se ustanovilo da neka materija uzrokuje rak, stručnjaci se u to moraju uvjeriti uvidom u sve naučne dokaze, a i neposrednim studijama. Evropska unija preduzela je opsežne inicijative za zaštitu zdravlja ljudi i životne sredine od materija za koje je utvrđeno da su mogući uzročnici raka.

• Trebam li biti zabrinut ako živim u industrijskom području ili njegovoj blizini?

Najbolji pristup informisanja je na osnovu pouzdanih izvora informacija, kao što su nadležna tijela za zdravlje. U nekim se okolnostima izlaganje raznim materijema, na primjer onečišćujućim materijema iz vazduha, može povećati u blizini industrijskih postrojenja (npr. pogon za spaljivanje otpada, odlagališta otpada i postrojenja za preradu), a katkad se može povećati i iznad prihvatljivih granica. Osim toga, često se pojavi zabrinutost kada mediji izvijeste o nalazima mogućih otrovnih hemijskih jedinjenja u vodi, hrani ili vazduhu ili o velikim učestalostima raka na nekom izolovanom području. Međutim, u Evropskoj uniji je poslednjih godina bilo vrlo malo situacija u kojima se izlaganje otrovnim hemijskim jedinjenjima povezalo sa povećanjem učestalosti raka. Ipak se trebaju preduzeti svi napori za minimiziranje i kontrolu izlaganja opšte populacije izvorima onečišćenja.

Onečišćenje vazduha može biti veliko i u blizini gustog prometa. Radi smanjivanja izlaganja onečišćenju vazduha potrebne su zajedničke akcije društva i vlada. Iako je donošenje propisa, o kojima odlučuje i njihovo sprovođenje nadzire vlada, kao i pružanje zamjene za upotrebu privatnih automobila potrebno, i svaki pojedinac može doprinijeti upotrebom javnog prevoza, dijeljenjem automobila sa drugima ili upotrebom bicikla kako bi se smanjio promet.

96

Evropski kodeks protiv raka

• U kojim je zanimanjima povišen rizik od raka i koje su najvažnije vrste raka?

Za niz se zanimanja i posebnih hemijskih materija koje se nalaze na radnim mjestima pokazalo da povećavaju rizik od određenih vrsta raka. U nastavku su navedene neke od najvažnijih materija koje uzrokuju rak i mogu se naći na radnim mjestima:

• aromatski amini• azbest• jedinjenja hroma (VI)• izduvni gasovi dizelskih motora• mineralna ulja, neobrađena ili blago obrađena• policiklički aromatski ugljovodonici (PAU)• prašina silicijumovog dioksida.

U tablici 1. navode se zanimanja za koja je otkrivena veća učestalost raka. Za neka od tih zanimanja poznate su posebne hemijske materije koje uzrokuju rak, dok kod drugih te posebne materije dosad nijesu jasno utvrđene.

Tablica 1.: Zanimanja koja uzrokuju rak

Zanimanje ili industrijaMjesta nastanka tumora (ili njihova vrsta) za koje postoji dovoljno dokaza o kancerogenosti

kod ljudiProizvodnja aluminijumaa Pluća, mokraćna bešikaProizvodnja auramina Mokraćna bešikaUplinjavanje uglja PlućaDestilacija ugljenog katrana KožaProizvodnja koksa PlućaRudnici hematita (podzemni) PlućaLivenje željeza i čelika PlućaProizvodnja izopropil alkohola Nosna šupljina i paranazalni sinusProizvodnja magente Mokraćna bešikaBojanje Pluća, mezoteliom, mokraćna bešikaProizvodnja gume Leukemija, limfom, pluća, želudac, mokraćna bešika

Izvor: preneseno iz Cogliano VJ, Baan R, Straif K i sar. (2011.). Preventable exposures associated with human cancers (Izlaganja povezana s rakom kod ljudi koja se mogu izbjeći). J Natl Cancer Inst, 103:1827–1829, uz dozvolu Oxford University Press.

97

Evropski kodeks protiv raka

Izlaganja na radnom mjestu obično su složena, pri čemu izlaganja hemijskim materijema mogu biti izolovana ili mogu dolaziti zajedno s drugim izlaganjima povezanim sa radnim mjestom ili drugim materijema koje uzrokuju rak, kao što su pušenje ili konzumacija alkohola. Tako mnogi radnici mogu biti potencijalno izloženi većem broju materija, što može zahvatiti više mjesta pojave raka.Materije koje uzrokuju rak na radnim mjestima uzrokuju pretežno rak pluća, a često i mezoteliom (rak ćelija mezotela, zaštitnog sloja koji prekriva unutrašnjost grudne i trbušne šupljine i prostor oko srca), rak kože, mokraćne bešike i jednjaka (slika 2.)

Slika 2.: Mjesta nastanka raka povezanog s hemijskim materijama koje se nalaze na radnom mjestu.

Izvor: © iStockphoto.com.

Koža radnika koji rade na otvorenom, uključujući građevinske i poljoprivredne radnike, zaštitare i vrtlare može biti izložena povećanom riziku od oštećenja UV zracima.

Druga izlaganja povezana sa radnim mjestom uključuju pasivno pušenje i radon.

Koža

Pluća

Limfom

Mezoteliom

Mokraćna bešika

Leukemije

98

Evropski kodeks protiv raka

• Djeluju li hemijske materije sa radnog mjesta zajedno jedne sa drugima i s faktorima načina života?

Da. Na nekim radnim mjestima ili tokom radnog vijeka postoji mogućnost izlaganja većem broju materije koje uzrokuju rak istovremeno ili jednom za drugom. Česte su sljedeće kombinacije: radon ili arsen i kristalni silicijum dioksid, azbest i policiklički aromatski ugljovodonici (PAU) ili hrom i jedinjenja nikla.

Pušenje često znatno povećava rizik povezan sa materijema koje uzrokuju rak na radnom mjestu. Na primjer, rizik od raka pluća kod radnika u dodiru sa azbestom daleko je veći kod onih koji ujedno i puše, a pušenje je kod tih osoba veći faktor rizika nego azbest.

• Kako mogu znati je li rak uzrokovan hemijskim materijema s radnog mjesta?

Klinička slika slučajeva raka izazvanih uskovima na radu obično se ne razlikuje od kliničke slike slučajeva raka izazvanih drugim izlaganjima. Zapravo se tačan uzrok ili uzroci pojedinih slučajeva raka obično ne mogu utvrditi. Medicinski način liječenja jednak je za sve slučajeve iste vrste raka.

Međutim, neke su vrste raka pretežno izazvane uslovima na radu. Na primjer, mezoteliom (rak ćelija mezotela, zaštitnog sloja koji prekriva unutrašnjost grudnog koša i trbušne šupljine i prostor oko srca) najčešće izaziva azbest. Kod drugih vrsta raka, naročito kod raka pluća, prethodne ili istovremene pojave povezanih bolesti, kao što su silikoza zbog udisanja kristalnog silicijum dioksida, ili azbestoza (fibroza pluća) poslije udisanja azbesta, ukazuju na to da se rak pojavio zbog prethodnih izlaganja silicijum dioksidu, odnosno azbestu.

U Evropskoj uniji se može dobiti naknada zbog pojave raka izazvanog uslovima na radu. Posumnjate li da su rak izazvali uslovi na radu, obavijestite o tome svojeg ljekara kako bi se provela potpuna medicinska evaluacija i mogućnosti i kako bi vam, prema potrebi, pomogao da zatražite naknadu pod uslovom da vaš ljekar potvrdi medicinske nalaze u skladu sa opštim načelima nacionalnog zakonodavstva.

99

Evropski kodeks protiv raka

• Postoji li odgovarajuća kontrola materija koje uzrokuju rak na radnom mjestu i što mogu preduzeti kako bih zaštitio/la sebe i svoju porodicu?

Obično postoji, jer su materije koje uzrokuju rak na radnom mjestu opasnosti koje se mogu izbjeći, pa je stoga najuspješniji način prevencije izbjegavanje upotrebe ili proizvodnje tih materije na radnom mjestu, npr.upotrebom zamjenskih tehnologija ili materije. Za tu vrstu intervencije je obično potrebna redovna kontrola nadležnih tijela. Danas sve zemlje u Evropskoj uniji imaju zakonodavstvo za opasne materije kojim se nameću obveze za poslodavce i zaposlene, što znači da je pridržavanje pravila sigurnosti na radu odgovornost radnika. Zahvaljujući tome na radnim mjestima se smanjilo izlaganje mnogim materijema koje uzrokuju rak.

Zbog čega onda „obično postoji”?

Samo zakonodavstvo ne štiti. Mjere zaštite moraju se i primijeniti, a radnici moraju poštovati zdravstvene i sigurnosne savjete. Zbog toga mora postojati stalan nadzor poštovanja zaštitnih smjernica. Nadzorom radnih mjesta osigurava se minimiziranje izlaganja materijema koje uzrokuju rak udisanjem materije iz vazduha, dodirom sa kožom ili gutanjem. Osnovne mjere (vidi sliku 3.) koje obično sprovodi stručnjak higijene rada su sljedeće:

• provjera postupaka u kojima se te materije upotrebljavaju ili se mogu proizvesti

• osiguravanje poštovanja sigurnih radnih postupaka

• mjerenje nivoa materije u vazduhu

• osiguravanje postojanja primjerene lične zaštitne opreme (npr. rukavice, naočare, zaštitna odjeća itd.) i njene pravilne upotrebe i održavanja

• osiguravanje dobre lične higijene

100

Evropski kodeks protiv raka

• mjerenje, kada je potrebno, izlaganja radnika hemijskim jedinjenjima (biomonitoring) i pokretanje i održavanje odgovarajućih postupaka evidentiranja, obavještavanja i revizije.

Slika 3.: Tradicionalna hijerarhija praksi kontrole izlaganja.

Izvor: preneseno uz dozvolu sa tematske webstranice Control Banding Safety and Health (Stepenasti nadzor sigurnosti i zdravlja) Nacionalnog instituta za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu / Centara za sprečavanje i kontrolu bolesti, www.cdc.gov/niosh/topics/ctrlbanding/default.html.

TRADICIONALNA HIJERARHIJA PRAKSI KONTROLE

IZLOŽENOSTI

ELIMINACIJA

ZAMJENA

MODIFIKACIJA / IZMJENA

OGRANIČAVANJE

VENTILACIJA / PROVJETRAVANJE

RADNE PRAKSE

LIČNA ZAŠTITA

101

Evropski kodeks protiv raka

• Je li moguće na radnom mjestu sprovesti mjere sprečavanja raka i unapređenja zdravlja?

Da. Pošto radno mjesto direktno utiče na zdravlje i dobrobit radnika, a time i njihovih porodica, zajednice i društva, ono daje idealan okvir i infrastrukturu za podršku preventivnim mjerama i mjerama unapređenja zdravlja za velike grupe ljudi, uključujući prestanak pušenja, povećanje tjelesne aktivnosti i zdravu prehranu. Udruživanjem napora poslodavaca, zaposlenih i društva kroz programe zaštite zdravlja na radu i promovisanje zdravih načina života i većim učešćem radnika u oblikovanju radnog okruženja može se poboljšati zdravlje i dobrobit zaposlenih osoba.

• Uzrokuje li stres na poslu rak?

Stres nije prepoznati uzrok raka. Na primjer, jedna velika studija evropskih muškaraca i žena koji rade na različitim radnim mjestima govori u prilog tome da nije vjerovatno da je stres na poslu faktor rizika za nastanak raka. Stresne situacije mogu kod nekih ljudi povećati vjerovatnost za razvijanje nezdravih navika, kao što su pušenje, prejedanje ili prekomjerno opijanje, koje mogu povećati rizik od raka.

102

Evropski kodeks protiv raka

Zračenje

Saznajte jeste li u svom domu izloženi zračenju od prirodno visokih nivoa radona.

Preduzmite mjere za smanjenje visokih nivoa radona.

Radon je prirodni radioaktivni gas koji može dovesti do izloženosti zračenju u vašem domu.

• Šta je „zračenje”? Kakve vrste zračenja postoje?

• Šta je radon? Koje vrste raka može uzrokovati?

• Kako mogu doznati o izlaganju radonu u domu?

• Kako mogu smanjiti nivoe radona u domu kako bih zaštitio/la sebe i svoju porodicu?

• Kako mogu doznati za izlaganje radonu na radnom mjestu? Kako se nivoi radona na radnom mjestu mogu sniziti ako je to potrebno?

• Imaju li pušači i bivši pušači viši rizik od izlaganja radonu?

• Na koji sam način, osim zbog radona, izložen jonizujućem zračenju?

• Koliki je rizik od raka zbog jonizujućeg zračenja?

• Kada je nužna zaštita od jonizujućeg zračenja?

103

Evropski kodeks protiv raka

• Trebam li biti zabrinut/a zbog rizika od raka koji dolazi od jonizujućeg zračenja?

• Trebam li biti zabrinut/a zbog rizika od raka koji dolazi od rendgenskog zračenja?

• Postoji li rizik od raka zbog nejonizujućeg zračenja, kao što su elektromagnetska polja koja stvaraju strujni vodovi, mikrotalasi iz mikrotalasnih pećnica i radio talasi bežične tehnologije?

• Što je „zračenje”? Kakve vrste zračenja postoje?

Zračenje je energija u obliku talasa ili čestica. Zračenje se može podijeliti u dvije glavne vrste, jonizujuće i nejonizujuće zračenje. Zračenje koje nosi dovoljno energije za razbijanje hemijskih veza i stvaranje jona naziva se „jonizujuće zračenje”. Oštećivanjem ćelijske DNK ono može uzrokovati mutacije koje, prenesu li se novim generacijama ćelija, mogu na kraju dovesti do pojave raka ili nekog drugog štetnog učinka na zdravlje. Jonizujuće zračenje može biti u obliku čestica, kao što su alfa čestice i neutroni, ili u obliku zraka, kao što su gama zraci i rendgenski zraci.

Svi smo izloženi različitim količinama jonizujućeg zračenja iz više izvora, prirodnih (kosmičko i zemaljsko) i antropogenih (npr. medicinska primjena, atomska energija, zračenje od ispitivanja nuklearnog oružja u prošlosti). Jonizujuće zračenje upotrebljava se za dijagnostikovanje i liječenje bolesti. Nivo lične izloženosti jonizujućem zračenju zavisi od različitih aspekata života, npr. od mjesta stanovanja, od toga jeste li bili zračeni u nekom medicinskom postupku, jeste li zračenju izloženi na radnom mjestu. Uobičajena izlaganja zračenju opisuju se u nastavku.

Optičko zračenje uključuje svjetlost, infracrveno i ultraljubičasto (UV) zračenje. UV zračenje može oštetiti žive ćelije i uzrokovati rak kože.

Nejonizujuće zračenje ne nosi dovoljno energije za oštećivanje DNK na isti način kao jonizujuće zračenje, ali prenosi energiju na tkiva ili materijale, na primjer zagrijavanjem. Na taj način rade mikrotalasne peći. Nejonizujuće zračenje sastoji se od električnih i magnetskih polja, kao na

104

Evropski kodeks protiv raka

primjer kod mikrotalasnih peći i radio talasa, polja niske frekvencije koja stvaraju električni uređaji i strujni vodovi.

Slika 1.: Elektromagnetski spektar.

Izvor: Preuzeto od Evropske komisije, Glavna uprava za istraživanje, Evropske zajednice (2005.). Health and Electromagnetic Fields: EUfunded research into the impact of electromagnetic fields and mobile telephones on health (Zdravlje i elektromagnetska polja: Istraživanje učinka elektromagnetskih polja i mobilnih telefona na zdravlje finansirano od strane EUa). © Evropske zajednice, 2005.

• Šta je radon? Koje vrste raka može uzrokovati?

Radon je prirodni radioaktivni gas koji se nalazi u Zemljinoj kori. Radon je dio dugog lanca radioaktivnog raspada koji počinje uranom koji je u stijenama i tlu bio prisutan otkako je nastala Zemlja. Radon se ne može primijetiti i prepoznati, jer nema ni boje ni mirisa, ali se može izmjeriti na osnovu svoje radioaktivnosti. Radon u kuće ulazi iz tla. U nekim kućama koncentracija radona je visoka, posebno u onim područjima kod kojih u tlu i stijenama prirodno postoji više urana. Radon se može nalaziti u građevinskom materijalu i vodi za piće, no u većini slučajeva tada uzrokuje daleko manja izlaganja zračenju od radona iz tla.

Dok je sam radon gas, produkti njegovog radioaktivnog raspada nijesu, i oni se zadržavaju na česticama prašine u vazduhu. Dok udišemo te produkte raspada, zračenje koje oni emituju može nam oštetiti pluća.

Izlaganjem radonu povećava se rizik od raka pluća. Taj dodatni rizik je proporcionalan koncentraciji radona u vazduhu koji dišemo i trajanju izlaganja radonu.

Statičko polje

Električni vod

Srednji radio talasi

Ultrakratki radio talasi

Mikrotalasna pećnica

Infracrvena lampa

Solarijum Medicinski x -zraci

Nejonozujuće Jonozujuće

Frekvencija (Hz)

VIDLJIVO

105

Evropski kodeks protiv raka

• Kako mogu doznati o izlaganju radonu u domu?

Koncentracija radona mjeri se količinom radioaktivnosti radona po kubnom metru vazduha (izraženom u bekerelima po kubnom metru, Bq/m3). Međunarodne smjernice nalažu da se nivoi radona moraju sniziti ako su više od 100 – 300 Bq/m3.

Iako je radon prisutan u većini zgrada, a posebno u prostorijama u prizemlju i onima odmah ispod i iznad njih, u svakom će se području nivoi radona od zgrade do zgrade razlikovati i većinom će biti niski. No, neki mogu biti viši, što zavisi djelimično od lokalnih geoloških specifičnosti.

Možda za vašu zemlju postoje karte (često su dostupne na internetu) kojima se možete poslužiti kako biste vidjeli imaju li zgrade u vašem području manji ili viši rizik od visokih nivoa radona. Ako se vaša zgrada nalazi u području povišenog rizika, ispitajte nivoe radona u domu.

Slika 2.: Kartiranje rizika od radona. Slika mozaički prikazuje rezultate kampanja mjerenja radona u Evropi.

Izvor: preneseno iz Dubois G (2005). An overview of radon surveys in Europe (Pregled istraživanja radona u Europi). EUR 21892 EN, EZ. Luksemburg: Ured za publikacije Evropske unije. © Evropske zajednice, 2005.

106

Evropski kodeks protiv raka

Kako bi se odredio nivo radona u domu, nužno je izmjeriti koncentraciju radona u vazduhu u zatvorenom. Radon se često mjeri pomoću malih plastičnih detektora koji se stavljaju u dom na nekoliko sedmica kako bi se pravilno izmjerila prosječna koncentracija radona. Za većinu mjerenja radona ti se detektori moraju radi analize vratiti u laboratoriju.

Slika 3.: Detektor radona.

Izvor: preneseno uz dozvolu s www.ukradon.org/article.php?key=measureradon.

• Kako mogu smanjiti nivoe radona u domu kako bih zaštitio/la sebe i svoju porodicu?

Visoke koncentracije radona mogu se sniziti jednostavnim građevinskim radovima. Međunarodne smjernice nalažu da se nivoi radona moraju sniziti ako su viši od 100 – 300 Bq/m3.

Za snižavanje nivo radona smanjivanjem ulaska radona u domove iz tla može se upotrebiti niz metoda. Neke metode djeluju tako što se lagano povećava pritisak vazduha u domu, a druge se zasnivaju na razređivanju vazduha koji dolazi u domove iz tla spoljašnjim vazduhom ili izvlačenjem vazduha iz tla ispod zgrade i njegovim izbacivanjem u atmosferu. Za većinu sistema za snižavanje nivo radona potrebne su male električne pumpe.

Pošto se svi radovi na snižavanju nivoa radona sprovedu, potrebno

107

Evropski kodeks protiv raka

je ponoviti ispitivanje kako biste provjerili jesu li nivoi sada niski. Morate slijediti uputstva o redovnim provjerama i održavanju sistema za snižavanje nivoa radona.

• Kako mogu doznati za izlaganje radonu na radnom mjestu? Kako se nivoi radona na radnom mjestu mogu sniziti ako je to potrebno?

Radna mjesta, uključujući i obične kancelarije i trgovine, mogu imati visoke nivoe radona iz istih razloga kao i domovi. Izloženost radonu na radnom mjestu trebao bi kao rizik od profesionalnih bolesti rješavati poslodavac. Mjere potrebne za rješavanje problema sa nivoima radona na radnom mjestu uopšteno su slične onima koje se sprovode u domaćinstvima i uključuju provjeru nalazi li se radno mjesto u području u kojem su visoki nivoi radona vjerovatniji i, ako se nalazi, mjerenje nivoa radona na radnom mjestu. Visoki nivoi radona na radnom mjestu uopšteno se mogu sniziti istim metodama koje se upotrebljavaju u domaćinstvima.

• Imaju li pušači i bivši pušači veći rizik od izlaganja radonu?

Da. Veći su izgledi da će radon povisiti rizik od raka pluća kod pušača i bivših pušača.

Za pušače u čijim su domovima visoki nivoi radona važno je da prestanu pušiti i snize nivoe radona u svojim domovima. Za bivše pušače važno je da snize moguće visoke nivoe radona u svojim domovima i da ne počnu ponovo pušiti.

• Na koji sam način, osim zbog radona, izložen/a jonizujućem zračenju?

Svi smo izloženi jonizujućem zračenju iz prirodnih i vještačkih (antropogenih) izvora. Lični nivo izlaganja zračenju, odnosno godišnja doza koja se mjeri milisivertima (mSv) zavisi od toga gdje živite, kojim se poslom bavite, što jedete i pijete i kojim ste medicinskim postupcima bili podvrgnuti. Procjenjuje se da je prosječna osoba u Evropi izložena 4 mSv

108

Evropski kodeks protiv raka

zračenja godišnje. Zbog prethodno navedenih razloga koji se odnose na način života mnogi pojedinci izloženi su znatno više ili manje od tog prosjeka.

Mnogima od nas pojedinačna najjača doza zračenja dolazi od radona u našim domovima, a prosjek joj je 1 – 2 mSv godišnje, ali se to znatno razlikuje za različita domaćinstva i lokacije. Većinu drugih prirodnih izvora, kao što su kosmički zraci i niski nivoi prirodne radioaktivnosti hrane, pojedinci ne mogu lako kontrolisati, ali oni uglavnom ne dostižu znatne nivoe (procjenjuje se da iznose ispod 0,5 mSv godišnje).

U Evropi su najveći izvori izlaganja antropogenom zračenju medicinski postupci, posebno oni koji služe dijagnostikovanju zdravstvenih problema (procjenjuje se da to iznosi prosječno približno 1 – 2 mSv godišnje za svakog građanina, ali zavisno od toga jeste li bili podvrgnuti takvim pregledima i koliko ih je bilo). U medicini se zračenje upotrebljava radi bolje dijagnostike (npr. rendgenske slike koje se izrađuju kako bi se lokalizovala bolest ili povreda i odredilo odgovarajuće liječenje) ili radi liječenja (liječenje raka zračenjem) pa se zbog toga primjenjuje na korist pacijenta, a izlaganje zračenju obično je prihvatljivo s obzirom na njegove velike koristi.

Ostali antropogeni izvori izlaganja zračenju, kao što su mala i neizbježna ispuštanja radioaktivnog materijala pri normalnom radu nuklearnih elektrana, daju relativno vrlo male doze (daleko ispod 0,01mSv godišnje, čak i kod osoba koje žive u blizini takvih elektrana). Neki zaposleni, uključujući posade putničkih aviona, radnike u nuklearnom sektoru i rudare koji rade u podzemnim kopovima, mogu primiti više zračenja, u rasponu od 1 – 10 mSv godišnje, ako rade sa radioaktivnim materijalima ili na mjestima sa višim nivoima zračenja.

Dvije velike nesreće u nuklearnim elektranama, u Černobilu, Ukrajina, 1986. i u Fukushimi Daiichi u Japanu 2011., dovele su do ispuštanja velikih količina radioaktivnog materijala i do izlaganja velikog broja stanovnika zračenju. Međutim, u slučaju Černobila izlaganje stanovništva izvan granica bivšeg Sovjetskog Saveza iznosilo je tek malo više od cjeloživotne akumulirane doze, a zračenje Fukushime bilo je u Evropi zanemarljivo.

109

Evropski kodeks protiv raka

• Koliki je rizik od raka zbog jonizujućeg zračenja?

Svaka doza jonizujućeg zračenja može povećati rizik od pojave raka, ali niske doze zračenja taj rizik povećavaju samo u maloj mjeri. Dokazi za to dolaze iz niza studija kojima su se pažljivo istraživale stope pojave raka u velikim grupama ljudi sa raznim nivoima izlaganja zračenju. Studije su obuhvatile osobe koje su preživjele napad atomskim bombama na Japan, one koji su bili izloženi zračenju na radnom mjestu i one koji su dugo vremena živjeli u domovima sa visokim nivoma radona.

• Kada je nužna zaštita od jonizujućeg zračenja?

Većina antropogenih primjena zračenja kontroliše se u skladu sa zakonima. Tim se zakonima uglavnom propisuje da se radioaktivnim materijalima služe samo ovlašteni korisnici. Njima se utvrđuju i stroga ograničenja za sva moguća ispuštanja radioaktivnih materija u okolinu. Njima se ujedno od poslodavaca zahtijeva da upravljaju i ograniče izlaganje zračenju svojih zaposlenih.

U zdravstvenoj zaštiti zračenje se uopšteno upotrebljava samo onda kada ljekar smatra da pacijent treba biti podvrgnut nekom određenom postupku, a to može biti dijagnostičko rendgensko snimanje, kompjuterizovana tomografija (CT), ispitivanje izotopima ili radioterapija. U tim situacijama ljekar donosi procjenu o koristima koje pacijentu donosi postavljanje dijagnoze ili učinak liječenja upoređujući te koristi sa malim dodatnim rizikom od raka zbog takvog izlaganja zračenju. U većini zemalja postoje smjernice kojima se olakšavaju takve kliničke procjene.

Neki prirodni izvori zračenja se ne mogu lako kontrolisati. Izlaganje kosmičkom zračenju i gama zracima zbog prirodne radioaktivnosti stijena i tla uglavnom je određeno mjestom stanovanja. Najvažniji izvor izlaganja prirodnoj radioaktivnosti je radon udomaćinstvima i na radnim mjestima, a to se može kontrolisati.

110

Evropski kodeks protiv raka

• Trebam li biti zabrinut/a zbog rizika od raka koji dolazi od jonizujućeg zračenja?

Ne. Mali udjeli pojave raka u prosječnoj evropskoj populaciji koji bi mogli biti uzrokovani izlaganjem zračenju, možda 1 – 2 %, mogu se pripisati najvećim izvorima izlaganja populacije zračenju, a to su dijagnostički medicinski postupci i izvori prirodnog pozadinskog zračenja, prije svega radon.

Neki antropogeni izvori zračenja, kao što je proizvodnja nuklearne energije ili prevoz i odlaganje nuklearnog otpada ili nesreća u kojoj je uključen radioaktivni materijal, doživljavaju se kao prijetnje i privlače pažnju medija. U najvećem broju situacija kombinacijom dobre pravne kontrole zračenja i radioaktivnog materijala, dobre kliničke procjene u medicinskim okruženjima i odgovarajućeg opreza kada je riječ o pojavi radona u zatvorenom mogu se izlaganja zračenju i sa time povezani rizik od raka zadržati na vrlo niskom nivou. Industrijske upotrebe zračenja i radioaktivnosti uređene su strogim propisima. Pod normalnim radnim uslovima prosječno izlaganje stanovništva zračenju iz tih izvora je vrlo malo. Od nuklearnih postrojenja u kojima se nalazi radioaktivni materijal zahtijeva se da imaju sigurnosne mehanizme i planove odgovora na hitne situacije uključujući i mehanizme za obavještavanje i zaštitu ljudi koji žive u njihovoj blizini.

Slika 4.: Izvori zračenja.

Izvor: preneseno i prilagođeno uz dozvolu sa ec.europa.eu/research/energy/euratom/index_en.cfm?pg=fissjon&sectjon=protection, 10. Mart 2014.

Medicinska dijagnostička

sredstva20% Radon

40%

Građevine / zemljište

16%

Hrana / Voda 11%

Kosmičko zračenje13%

Srednja godišnja doza (%)

Ostalo napravljeno ljudskom rukom

111

Evropski kodeks protiv raka

• Trebam li biti zabrinut/a zbog rizika od raka koji dolazi od rendgenskog zračenja?

Ljekari koji pacijente upućuju na dijagnostičke postupke u kojima je uključeno zračenje (dijagnostičko rendgensko snimanje, kompjuterizovana tomografija (CT) ili ispitivanja izotopima), a posebno kada su to djeca, mnogo osjetljivija na učinke jonizujućeg zračenja, i osobe koje takve postupke sprovode u pravilu su svjesni da se zračenjem mora postupati sa oprezom. Obično su rizici od raka povezani sa tim postupcima vrlo mali, a kada je takav postupak opravdan, koristi nadmašuju sve moguće štetne zdravstvene učinke. Međutim, upotreba postupaka sa jonizirajućim zračenjem mora se ograničiti na dijagnostiku kada se na bolest sumnja, a ne smiju se sprovoditi kao rutinski „zdravstveni pregledi”, na primjer.

Važno je da se ti postupci sprovode na korist pacijenta i da odbijanje takve analize može imati vrlo ozbiljne posljedice po zdravlje ako se zbog toga neka bolest ili povreda ne dijagnostikuju, ili se dijagnoza odgodi, ili bude neispravna. Međutim, ako se takva ispitivanja često sprovode, da bi pacijent mogao izbjeći nepotrebna izlaganja rendgenskom zračenju ili CT snimanju, ne bi se smio ustručavati da zamoli ljekara da provjeri je li svaka od tih analiza medicinski opravdana. Katkad postoje i alternative, kao što je ultrasonografija ili pregled sa nižim izlaganjem zračenju. Trebalo bi vjerovati ljekarskoj procjeni o tome koja je vrsta analize potrebna radi pravilne dijagnostike.

• Postoji li rizik od raka zbog nejonizujućeg zračenja, kao što su elektromagnetska polja koja stvaraju strujni vodovi, mikrotalasi iz mikrotalasnih pećnica i radio talasi bežične tehnologije?

Električna, magnetska i elektromagnetska polja koja emituju uređaji kao što su električni uređaji, radioodašiljači, strujni vodovi i instalacije, mobilni telefoni i druga bežična komunikaciona tehnologija nemaju dovoljno energije za razbijanje hemijskih veza. Zbog toga se ta polja nazivaju „nejonizujuće zračenje”.

Do poznatih bioloških učinaka tih polja može doći kod daleko

112

Evropski kodeks protiv raka

viših nivoa izloženosti od onih iz svakodnevnih situacija. Među njima su nervna stimulacija i zagrijavanje tkiva, no te tehnologije su usklađene sa zaštitnim smjernicama koje su uspostavljene kako bi se takvi zdravstveni učinci spriječili. Te vrste nejonizujućeg zračenja nijesu prepoznate kao uzroci raka.

Međutim, neke tehnologije su relativno nove, ili su se načini na koje se one upotrebljavaju promijenile. U takvim situacijama naučnicima treba puno vremena za prikupljanje dovoljno podataka pomoću kojih se rizik od raka može sa sigurnošću isključiti. Na primjer, neka otvorena pitanja povezana su sa upotrebom mobilnih telefona. Postoje neke jednostavne mjere koje se mogu primijeniti kako bi se svakodnevno izlaganje smanjilo dok se ne dobiju čvrsti naučni zaključci. To su npr. upotreba pribora za telefoniranje bez upotrebe ruku (hands-free) i izbjegavanje vrlo dugih telefonskih razgovora.

113

Evropski kodeks protiv raka

Dojenje

Dojenjem snižava majčin rizik od razbolijevanja od raka. Ako možete, dojite svoje dijete.

• Koliko dugo dojiti?

• Koliko mogu dojenjem smanjiti rizik od raka?

• Na koji se način dojenjem pomaže smanjivanju rizika od raka?

• Ima li dojenje neke druge koristi za majku, osim zaštite od raka dojke?

• Je li dojenje korisno za moje dijete?

Dojenje je posebna vrsta zdravog ponašanja. Postoje čvrsti dokazi da se rizik od raka može smanjiti zdravim ponašanjem i navikama u pogledu prehrane i tjelesne aktivnosti. Kod evropskog stanovništva, osobe koje žive zdravim načinom života koji odgovara preporukama za sprečavanje raka imaju, procjenjuje se, 18% niži rizik od raka u poređenju sa osobama čiji način života i tjelesna masa nijesu u skladu sa tim preporukama. To je smanjenje rizika procijenjeno za zdrav način života koji uključuje sljedeće: normalna tjelesna masa (indeks tjelesne mase [ITM] između 18,5 i 24,9 kg/m2) i izbjegavanje hrane koja podstiče debljanje, kao što su slatka pića i brza hrana, umjerena tjelesna aktivnost najmanje 30 minuta dnevno, dojenje (kod žena), konzumiranje većinom hrane biljnog porijekla, ograničavanje unosa crvenog mesa, izbjegavanje mesnih prerađevina i ograničavanje konzumiranja alkoholnih pića.

114

Evropski kodeks protiv raka

• Koliko dugo dojiti?

Dojenje se preporučuje, bez ikakve druge hrane i pića, sve do približno šestog mjeseca starosti odojčeta. Nakon toga se dojenje preporučuje uz odgovarajuće vrste i količine druge hrane.

• Koliko mogu dojenjem smanjiti rizik od raka?

Žene koje duže vremena doje svoju odojčad imaju niži rizik od pojave raka dojki kasnije u životu od žena koje se nalaze u sličnim okolnostima, a koje ne doje.

Što žena duže doji, to je zaštićenija od raka dojki. Rizik se smanjuje za približno 4 % za svakih nakupljenih 12 mjeseci dojenja (tj. 12 mjeseci dobijenih sabiranjem svih razdoblja u kojima je žena dojila), uz smanjenje rizika od raka dojki jer je žena rodila. Osim toga, važno je naglasiti kako je majčino mlijeko najbolja hrana za odojčad koja im donosi mnoge zdravstvene prednosti.

• Na koji se način dojenjem pomaže smanjivanje rizika od raka?

Mehanizam zaštitnog učinka dojenja nije u potpunosti jasan. Korisni učinci mogu se objasniti promjenama građe grudi i manjim izlaganjem majki hormonima tokom života.

• Ima li dojenje neke druge koristi za majku, osim zaštite od raka dojki?

Da. Postoje konkretni dokazi da produženo dojenje pomaže pri smanjivanju dugoročnog debljanja i podsticanju bržeg povratka na tjelesnu masu prije trudnoće. Žene srednje dobi koje su dok su bile mlađe dojile svoju odojčad imaju manje izglede za prekomjernu tjelesnu masu ili gojaznost od žena u sličnim okolnostima koje svoju odojčad nisu dojile. Za održavanje zdrave tjelesne mase važno je slijediti preporuke o zdravom načinu života.

115

Evropski kodeks protiv raka

• Je li dojenje korisno za moje dijete?

Dojenje donosi vašem djetetu brojne koristi. Majčino mlijeko sadrži sve hranjive materije, vitamine i minerale koji su vašem djetetu potrebni tokom prvih šest mjeseci života. Majčino mlijeko pomaže zaštiti od uobičajenih dječjih bolesti kao što su, među ostalim, infekcije donjeg dijela disajnih puteva, infekcije uha, proliva i astme, čime se smanjuje rizik od potrebe za boravkom u bolnici i/ili liječenjem alergijskih i zaraznih bolesti. Majčino mlijeko ujedno snižava rizik od hroničnih stanja u kasnijem životu, kao što su visoki krvni pritisak, povišeni nivoi holesterola, gojaznost i šećerna bolest tipa 2, a doprinosi i psihičkom razvoju djeteta. U poređenju sa hranjenjem na bočicu, dojenjem djeca u dobi odojčeta postižu povećanje tjelesne mase koje je bliže standardima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), a tokom kasnijeg rasta imaju manji rizik od prekomjernog debljanja, pri čemu je i jedno i drugo povezano sa nižim rizikom od prekomjerne tjelesne mase u odrasloj dobi.

116

Evropski kodeks protiv raka

Hormonska terapija

Hormonskom supstitucionom (zamjenskim) terapijom povećava se rizik od određenih vrsta raka.

Ograničite trajanje hormonske supstitucione terapije.

Farmaceutski ljekovi su hemijske materije koje se razvijaju i primjenjuju u medicini i stomatologiji zbog svoje sposobnosti da liječe, sprečavaju i ublažavaju bolesti. Osim svojih željenih učinaka, ti lijekovi mogu imati i one neželjene (nuspojave). Te nuspojave mogu uključivati povećanje ili smanjenje rizika od raka.

Hormonska supstituciona terapija ženskim hormonima je medicinski način liječenja koji se pretežno upotrebljava radi ublažavanja simptoma menopauze kod žena.

• Treba li me uzimanje hormonske supstitucione terapije zbog simptoma menopauze zabrinuti?

• Može li se upotrebom oralnih kontracepcijskih sredstava povećati rizik od raka?

• Postoje li i neki drugi ljekovi koji mogu povećati rizik od raka?

• Postoje li neki ljekovi, kao što je aspirin, koje mogu uzimati kako bih smanjio/la rizik od raka?

117

Evropski kodeks protiv raka

• Šta trebam uraditi ako želim radi smanjivanja rizika od raka uzimati lijekove kao što je aspirin?

Ako je moguće, upotrebu hormonske supstitucione terapije trebali biste izbjeći ili ograničiti.

Žene koje pate od teških simptoma menopauze mogu o uzimanju hormonske supstitucione terapije razgovarati sa svojim ljekarom. Uzimanjem hormonske supstitucione terapije povećava se rizik od raka dojki, endometrijuma i jajnika, kao i od nekoliko štetnih zdravstvenih stanja koja nijesu rak. Profil rizika od raka zavisi od vrste hormonske supstitucione terapije (samo estrogen ili kombinacija estrogena i progestagena) i od toga je li ženi odstranjena materica (histerektomija). Studijama se pokazalo da se preveliki rizik od raka dojki povezan sa kombinovanom estrogensko/progestagenskom terapijom menopauze pojavljuje poslije nekoliko godina njenog uzimanja i zatim ostaje povišen najmanje pet godina poslije prekida estrogensko/progestagenske terapije, iako se taj rizik počne smanjivati ubrzo nakon prekida terapije. Stoga, ako se uzima hormonska supstituciona terapija, treba je uzimati najkraće moguće vrijeme i u najnižoj mogućoj dozi kojom se postiže djelovanje na simptome menopauze. O tačnom načinu liječenja mora se prije početka liječenja razgovarati sa ljekarom.

Drugi farmaceutski ljekovi, od kojih su neki hormonskog sastava, mogu povećati rizik od raka samo kod žena (npr. oralna kontracepcijska sredstva) ili i kod žena i kod muškaraca.

• Može li se upotrebom oralnih kontracepcijskih sredstava povećati rizik od raka?

Oralna kontracepcijska sredstva, koja se sastoje od estrogena i progestagena, imaju svojstva kojima se rak i izaziva i sprečava. Budući da oralna kontracepcijska sredstva upotrebljavaju zdrave osobe, svaka odluka za upotrebu tih ljekova se mora temeljiti na cjelovitoj procjeni profila rizičnosti pacijenta. Upotreba oralnih kontracepcijskih sredstava povezana je sa povišenim rizikom od raka dojki, vrata materice i jetre. Međutim, upotrebom tih ljekova ujedno se štiti od raka endometrijuma i jajnika. Stoga se sa obzirom na rak ne mogu dati jasne preporuke.

118

Evropski kodeks protiv raka

• Postoje li i neki drugi lijekovi koji mogu povećati rizik od raka?

Kao i oralna kontracepcijska sredstva, antiestrogen tamoksifen isto tako ima svojstva kojima se rak i izaziva i sprečava. Postoje čvrsti dokazi da se upotrebom tamoksifena povećava rizik od raka endometrijuma bez obzira na to je li pomoćna terapija ženama sa rakom dojki, ili preventivna terapija ženama sa visokim rizikom od raka dojki.

Hemioterapijski lijekovi kojima se liječi rak uključuju ljekove koji mogu izazvati sekundarni rak kod pacijenata koji se liječe od primarnog raka. Međutim, udio pacijenata oboljelih od raka koji imaju koristi od upotrebe hemioterapijskih lijekova toliko je veliki u poređenju sa udjelom onih kod kojih se pojavi sekundarni rak, da je upotreba tih ljekova odobrena.

Imunosupresivi isto tako mogu izazvati rak. Ti se lijekovi obično upotrebljavaju kod teških stanja, kao što su presađivanja organa, hematološke (krvne) bolesti i imunološka stanja, a koristi tih lijekova u pravilu nadmašuju njihovo kancerogeno djelovanje. Međutim, odluka o propisivanju i upotrebi ljekova za koje je utvrđeno, ili se smatra vjerovatnim, da su kancerogeni problematičnija je kod stanja koja nijesu životno opasna i treba da se zasniva na pažljivoj procjeni rizika i koristi.

• Postoje li neki ljekovi, kao što je aspirin, koje mogu uzimati kako bih smanjio rizik od raka?

Trenutno se samo nekoliko ljekova upotrebljava kao preventivna terapija raka (hemioprevencija). Tako se tamoksifen i raloksifen (antiestrogeni) upotrebljavaju za sprečavanje raka dojki kod žena u premenopauzi i postmenopauzi koje imaju visok rizik od razvoja raka dojki, a sulindak i celekoksib (nesteroidni antireumatici (NSARi) različiti od aspirina) upotrebljavaju se za sprečavanje raka debelog crijeva kod pacijenata sa sindromima nasljednog raka debelog crijeva.

Ispituju se nekoliko ljekova kao mogući hemiopreventivni ljekovi, uključujući aspirin, inhibitori aromataze, statini i metformin.

119

Evropski kodeks protiv raka

Postoje čvrsti dokazi da aspirin i NSARi štite od raka debelog crijeva i da inhibitori aromataze štite od raka dojke. No, nikako se ne preporučuje samoliječenje, a hemioprevencija ljekovima se smije započeti tek nakon što se savjetujete sa ljekarom koji može procijeniti je li takvo liječenje primjereno i zatim takvo liječenje pratiti.

• Šta trebam učiniti ako želim radi smanjivanja rizika od raka uzimati lijekove kao što je aspirin?

Hemioprevencija (sprečavanje raka pomoću ljekova) ne može se preporučiti opštojoj populaciji zdravih pojedinaca.

Hemioprevencija se smije započeti tek pošto što se savjetujete sa ljekarom koji može takvo liječenje pratiti. Samoliječenje aspirinom i drugim mogućim hemiopreventivnim ljekovima nikako se ne preporučuje, jer upotreba tih ljekova može biti povezana sa ozbiljnim i moguće pogubnim nuspojavama.

Iako je preventivni učinak aspirina protiv raka debelog crijeva dokazan, indikacije su ograničene. Liječenje aspirinom, pa čak i u niskim dozama, može biti povezano sa ozbiljnim nuspojavama, uključujući krvarenje iz gornjeg dijela probavnog sistema i (rjeđe) hemoragijskim moždanim udarom. Nadalje, najbolja doza i trajanje liječenja aspirinom radi hemioprevencije još nijesu utvrđeni. Sve dok se na ta pitanja ne dobije odgovor, hemiopreventivna upotreba aspirina i drugih NSAR-ova mora se ograničiti na pacijente sa visokim rizikom od raka debelog crijeva, uključujući i osobe sa nasljednim stanjima, i eventuelno pacijente za koje se zna da su bolovali od adenoma ili raka debelog crijeva.

120

Evropski kodeks protiv raka

Imunizacije i infekcije

Uključite svoju djecu u program imunizacije protiv:

• hepatitisa B (za novorođenčad)

• humanog papiloma virusa (HPV) (za djevojčice).

Mali broj ljudi povezuje infekcije sa rakom. Međutim, gotovo jedna petina svih pojava raka na svijetu izazvana je uzročnicima infekcija koji uključuju i viruse i bakterije. Među najvažnijim infekcijama povezanima sa rakom je infekcija humanim papiloma virusom (HPV) koja može uzrokovati većinu slučajeva raka grlića materice i raka anusa, te neke slučajeve raka usta, zatim virusom hepatitisa B (HBV) i hepatitisa C (HCV) koji mogu uzrokovati rak jetre, te bakterijom Helicobacter pylori koja može uzrokovati rak želuca. Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) ne uzrokuje rak neposredno, ali kod osoba oboljelih od HIV-a rizik od određenih vrsta raka je veći jer im je imunski sistem oslabljen. Vakcine su najdjelotvorniji način sprečavanja nekih od spomenutih infekcija. Vrlo djelotvorne vakcine protiv HBV su dostupne već nekoliko decenija i u većini zemalja je imunizacija protiv HBV uključena u programe imunizacije djece. Imunizacija je ujedno vrlo djelotvorna u sprečavanju infekcija tipovima virusa HPV koji uzrokuju većinu slučajeva raka grlića materice.

121

Evropski kodeks protiv raka

Hepatitis B

Humani papilomavirus (HPV)

Ostale infekcije povezane s rakom

Hepatitis B

• Šta je hepatitis B?

• Koliko je u Evropi česta infekcija virusom hepatitisa B (HBV)?

• Na koji je način hepatitis B povezan sa rakom jetre?

• Kako se prenosi virus hepatitisa B?

• Može li se smanjiti rizik od pojave raka jetre zbog infekcije virusom hepatitisa B?

• Koliko poslije rođenja vakcinisati novorođenčad protiv hepatitisa B?

• Može li moje dijete oboljeti od raka jetre iako je vakcinisano protiv hepatitisa B?

• Je li vakcina protiv hepatitisa B bezbjedna?

• Moje dijete nije bilo vakcinisano protiv hepatitisa B pri rođenju. Treba li se vakcinisati sada?

• Odrasla sam osoba i nijesam vakcinisan/a protiv hepatitisa B. Trebam li se vakcinisati sada?

• Postoji li rizik da sam inficiran/a hepatitisom B?

• Trebam li se testirati na infekciju virusom hepatitisa B (HBV)?

• Na testu se pokazalo da sam pozitivan/na na hepatitis B. Šta dalje?

122

Evropski kodeks protiv raka

• Hoće li mi se liječenjem od hepatitisa B smanjiti rizik od pojave raka jetre?

• Koje su nuspojave liječenja hepatitisa B?

• Gdje mogu pronaći dodatne informacije o hepatitisu B i vakcinaciji?

• Šta je hepatitis B?

Bolest hepatitis B uzrokuje infekcija virusom hepatitisa B (HBV). Infekcija tim virusom može uzrokovati stvaranje ožiljkastog tkiva u jetri, slabljenje i prestanak funkcije jetre, rak jetre i smrt. Simptomi uključuju mučninu i/ili slabost, nedostatak apetita, simptome slične onima kod gripa, kao što su iscrpljenost, razni bolovi i glavobolje, ili žutu boju kože i očiju (žutica). Hepatitis B se kod odraslih osoba obično pojavljuje naglo i brzo se povlači (bolest je akutna), ali nekad može biti dugotrajan (hroničan) i bez ikakvih primjetnih simptoma. Hronični oblik je češći ako se infekcija dogodi kod odojčadi i djece mlađe od 5 do 10 godina, dok je kod infekcije kod odraslih neuobičajen.

• Koliko je u Evropi česta infekcija virusom hepatitisa B (HBV)?

U većini evropskih zemalja hroničnu infekciju HBV-om ima manje od 1 % osoba (jedan na stotinu). Najviši procenti su zabilježeni u Grčkoj (2,1 %) i Rumuniji (5,6 %).

• Na koji je način hepatitis B povezan sa rakom jetre?

Virus hepatitisa B uzrokuje oštećenja jetre, a što duže ta infekcija traje, to su veći izgledi za razvoj raka jetre. Ako patite od hroničnog hepatitisa B, konzumiranjem alkohola ili koinfekcijom virusom hepatitisa C uveliko se povećava rizik od pojave raka jetre.

123

Evropski kodeks protiv raka

• Kako se prenosi virus hepatitisa B?

Virus hepatitisa B prenosi se sa jedne osobe na drugu putem kontaminiranih tjelesnih tečnosti ili krvi. Nikada se ne prenosi vazduhom, hranom ili vodom. Ako majka nosi infekciju, njeno se odojče može inficirati pri porođaju. Infekcija se takođe može proširiti sa jednog djeteta na drugo bliskim kontaktom, a sa jedne odrasle osobe na drugu polnim odnosom ili upotrebom kontaminiranih igala. Ostali mogući načini prenošenja uključuju medicinske postupke u zemljama u kojima se možda upotrebljavaju kontaminirane igle ili krv. Sprečavanje širenja tog virusa sa majke na dijete i sa jednog na drugo dijete naročito je važno, jer je hronična infekcija hepatitisom B (sa povišenim rizikom od raka jetre) daleko češća poslije infekcije u prvih 5 do 10 godina života.

• Može li se smanjiti rizik od pojave raka jetre zbog infekcije virusom hepatitisa B?

Može. Imunizacijom protiv virusa hepatitisa B ubrzo poslije rođenja će se smanjiti izgledi djeteta za pojavu raka jetre.

• Koliko poslije rođenja vakcinisati novorođenčad protiv hepatitisa B?

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje da djeca, kada je to moguće, prvu dozu te vakcine prime tokom 24 sata poslije rođenja. Programima vakcinacije protiv hepatitisa B u većini zemalja Evropske unije (EU) obuhvaćena su sva novorođenčad.

U nekim zemljama EU (Ujedinjeno kraljevstvo i neke nordijske zemlje) vakcinacija protiv hepatitisa B nudi se samo novorođenčadi koja imaju visoki rizik (tj. novorođenčadi majki koje su pozitivne na hepatitis B). Ako živite u jednoj od tih zemalja, možete razmisliti o tome da poslije razgovora sa svojim ljekarom ili drugim pružaocem zdravstvenih usluga dijete vakcinišete o vlastitom trošku.

124

Evropski kodeks protiv raka

• Može li moje dijete oboljeti od raka jetre iako je vakcinisano protiv hepatitisa B?

Može, zato što rak jetre mogu uzrokovati i neki drugi faktori, kao što su konzumiranje alkohola ili infekcija virusom hepatitisa C, a i zato što kao i sve vakcine vakcina protiv hepatitisa B ne djeluje kod svih osoba (iako se njom zaštiti više od 95 % vakcinisanih osoba, što je više od 95 od 100).

• Je li vakcina protiv hepatitisa B bezbjedna?

Da. Vakcina protiv hepatitisa B jedao je od najbezbjednijih.

• Moje dijete nije bilo vakcinisano protiv hepatitisa B pri rođenju. Treba li se vakcinisati sada?

Treba. Najveća korist protiv raka jetre se postiže vakcinisanjem djece mlađe od 10 godina, no vakcinacijom će se djeca zaštiti od budućih infekcija virusom hepatitisa B bez obzira na njihovu dob.

• Odrasla sam osoba i nijesam vakcinisan/a protiv hepatitisa B. Trebam li se vakcinisati sada?

Trebate. Odrasle osobe se isto tako mogu vakcinisati, a to se posebno preporučuje ako nosite rizik od infekcije kako je opisano ispod. Vakcinacijom će se smanjiti izgledi za infekciju i obolijevanje od akutnog hepatitisa B u budućnosti. Međutim, vi ste možda već inficirani, a da to i ne znate. U tom slučaju od vakcinacije nećete imati nikakve koristi. Zbog toga bi vas pružalac zdravstvenih usluga prije vakcinisanja trebao uputiti na analize krvi koje će otkriti jeste li inficirani.

• Postoji li rizik da sam inficiran/a hepatitisom B?

Rizik od hepatitisa B nosite ako nijeste vakcinisani, odnosno nijeste bili inficirani ranije. Visina rizika zavisi od broja dosadašnjih seksualnih partnera i riziku svakoga od njih. Rizik se povećava ako ste upotrebljavali kontaminirane igle ili ste bili u drugim situacijama u kojima

125

Evropski kodeks protiv raka

se upotrebljavaju kontaminirane igle, ili krv, recimo pružanje zdravstvene zaštite u nekim drugim zemljama. Takođe, infekcija hepatitisom B češća je u nekim evropskim zemljama (na primjer u Grčkoj, Rumuniji, Italiji i Španiji), pa nosite viši rizik od hepatitisa B ako živite ili ste živjeli u nekoj od tih zemalja.

• Trebam li se testirati na infekciju virusom hepatitisa B (HBV)?

Trebate. Odrasle osobe se isto tako mogu vakcinisati, a to se posebno preporučuje ako nosite rizik od infekcije kako je opisano ovdje. Vakcinisanjem će se smanjiti izgledi za infekciju i obolijevanje od akutnog hepatitisa B u budućnosti. Međutim, vi ste možda već inficirani, a da to i ne znate. U tom slučaju od vakcinacije nećete imati nikakve koristi. Zbog toga bi vas pružalac zdravstvenih usluga prije vakcinisanja trebao uputiti na analize krvi koje će otkriti jeste li inficirani.

• Na testu se pokazalo da sam pozitivan/na na hepatitis B. Šta dalje?

Vaš ljekar ili drugi pružalac zdravstvenih usluga će vas savjetovati o potrebi za dodatnim testiranjima radi utvrđivanja je li potrebno liječenje i, ako jeste, koji je način liječenja za vas najbolji. Kako biste smanjili rizik od raka jetre, nemojte pušiti, niti piti alkohol. Takođe možete pokušati smanjiti rizik od infekcije hepatitisom C.

• Hoće li mi se liječenjem od hepatitisa B smanjiti rizik od pojave raka jetre?

Hoće. Tim će se liječenjem smanjiti rizik od pojave raka jetre. Njime će se ujedno smanjiti rizik od drugih vrsta oštećenja jetre, kao što su hronični hepatitis i ciroza jetre.

• Koje su nuspojave liječenja hepatitisa B?

Danas je dostupno nekoliko različitih načina liječenja, a nuspojave variraju zavisno od vrste liječenja. Liječenje će se možda morati sprovoditi doživotno. Vaš će vam ljekar opisati način liječenja koji vam je propisan.

126

Evropski kodeks protiv raka

• Gdje mogu pronaći dodatne informacije o hepatitisu B i vakcinaciji?

Obratite se svom ljekaru ili drugom pružaocu zdravstvenih usluga. Informacije možete potražiti i na web sajtovima nadležnih tijela za zdravlje u vašoj zemlji.

Humani papilomavirus (HPV)

• Šta je humani papilomavirus (HPV)?

• Koliko je infekcija humanim papilomavirusom (HPV) česta?

• Kako se prenosi humani papilomavirus (HPV)?

• Koje vrste raka uzrokuje infekcija humanim papilomavirusom (HPV)?

• Može li se infekcija humanim papilomavirusom (HPV) spriječiti?

• U kom uzrastu bi se moja kćerka trebala vakcinisati protiv humanog papilomavirusa (HPV)?

• Trebam li sina vakcinisati protiv humanog papilomavirusa (HPV)?

• Ako je moja kćerka vakcinisana protiv humanog papilomavirusa (HPV), mora li svejedno kada odraste učestvovati u skriningu raka grlića maternice?

• Odrasla sam žena i nikad nijesam vakcinisana protiv humanog papilomavirusa (HPV). Trebam li se vakcinisati?

• Koliko dugo traje zaštita dobijena vakcinacijom?

• Koliko je vakcinacija protiv humanog papilomavirusa (HPV) bezbjedna?

• Gdje mogu pronaći dodatne informacije o vakcinaciji protiv humanog papilomavirusa (HPV)?

127

Evropski kodeks protiv raka

• Šta je humani papilomavirus (HPV)?

Humani papilomavirus ili HPV uzrokuje česte polno prenosive infekcije. Mnogo je različitih tipova HPV-a. Neki tipovi mogu uzrokovati bradavice. Drugi tipovi, a posebno tip 16 i tip 18, katkad uzrokuju rak vrata materice i druge vrste raka.

• Koliko je infekcija humanim papilomavirusom (HPV) česta?

Infekcija HPV-om kod odraslih je osoba vrlo česta. Većina infekcija HPV-om ne uzrokuje nikakve simptome, pa ne možete znati jeste li inficirani. U nekom će trenutku u životu biti inficirano do 50% svih osoba (svaka druga). U većini slučajeva taj virus ne stvara nikakvu štetu jer imunski sistem savlada infekciju, ali u nekim slučajevima infekcija se ne povuče, pa može uzrokovati rak.

• Kako se prenosi humani papilomavirus (HPV)?

HPV se lako prenosi seksualnim kontaktom.

• Koje vrste raka uzrokuje infekcija humanim papilomavirusom (HPV)?

Infekcija HPV-om može uzrokovati rak grlića materice, rak stidnice (vulve) i rodnice (vagine) kod žena. Takođe može uzrokovati rak anusa i grla kod muškaraca i žena i rak penisa kod muškaraca.

• Može li se infekcija humanim papilomavirusom (HPV) spriječiti?

Može. Vakcinacijom se može spriječiti infekcija tipovima virusa HPV koji uzrokuju približno 70 % slučajeva raka vrata materice (više nego dva od tri). Međutim, vakcinacija je djelotvorna samo kod osoba koje tim virusom još nijesu inficirane. Zbog toga se preporučuje vakcinisanje djevojčica prije nego što postanu polno aktivne. Izgledi za infekciju HPV-om povećavaju se sa brojem seksualnih partnera. Upotrebom kondoma može se smanjiti prenošenje HPV-a među seksualnim partnerima, ali ne i potpuno spriječiti.

128

Evropski kodeks protiv raka

• U kom uzrastu bi se moja kćerka trebala vakcinisati protiv humanog papilomavirusa (HPV)?

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje vakcinaciju protiv HPV-a za djevojčice stare od 9 do 13 godina. Razlog je to što seksualna aktivnost obično počinje kasnije, pa je stoga vjerojatno da većina djevojčica u toj dobi još nije inficirana. U nekim zemljama se mogu vakcinisati i starije djevojke, pa čak i mlade odrasle žene, ali je vakcinacija poslije početka seksualne aktivnosti manje djelotvorna.

• Trebam li sina vakcinisati protiv humanog papilomavirusa (HPV)?

Pokazalo se da se vakcinacijom protiv HPV-a sprečavaju genitalne infekcije HPV-om i posljedične lezije kod dječaka. Vakcinisanje dječaka trenutno se ne nudi ni u jednom1 javnozdravstvenom programu u Europi zbog ekonomskih razloga i zbog toga što su slučajevi raka anusa i penisa uzrokovani infekcijom HPV-om kod muškaraca rijetki. Trenutno roditelji mogu u dogovoru sa svojim ljekarom ili pružaocem zdravstvenih usluga sinove adolescente vakcinisati o vlastitom trošku.

1 Osim u Austriji (ažurirano u junu 2015.).

• Ako je moja kćerka vakcinisana protiv humanog papiloma-virusa (HPV), mora li svejedno kada odraste učestvovati u programu skrininga na rak grlića materice?

Mora. Vakcine koja se sada upotrebljavaju vrlo su djelotvorne u sprečavanju infekcija tipovima 16 i 18 virusa HPV, koji uzrokuju većinu slučajeva raka grlića materice i anusa, no njima se ne sprečava infekcija svim tipovima virusa HPV koji mogu uzrokovati rak. Vrlo je važno zapamtiti da žene koje su vakcinisane moraju svejedno učestvovati u skriningu na rak grlića materice.

129

Evropski kodeks protiv raka

• Odrasla sam žena i nikad nijesam vakcinisana protiv humanog papilomavirusa (HPV). Trebam li se vakcinisati?

U nekim zemljama Evropske unije vakcinisanje se može nuditi i mladim odraslim ženama, no ta vakcina je manje djelotvorna poslije početka seksualne aktivnosti, a i ne djeluje na infekcije koje možda već imate. Vakcinacija će biti djelotvorna samo ako dosad nijeste bili izloženi tipovima HPV-a od kojih ta vakcina štiti. Budući da je nemoguće znati kojim ste tipovima HPV-a bili izloženi, nije moguće ni reći hoćete li od vakcinacije imati koristi.

• Koliko dugo traje zaštita dobijena vakcinacijom?

Istraživanja su pokazala kako se vakcinama protiv HPV-a osigurava zaštita najmanje 10 godina. I dalje se ne zna koliko će zaštita trajati poslije toga razdoblja.

• Koliko je vakcinacija protiv humanog papilomavirusa (HPV) bezbjedna?

Ta vakcinacija je vrlo bezbjedna. Dosad je vakcinisano više od 170 miliona žena i djevojčica, a glavni prijavljeni problemi su bolovi na mjestu uboda, povišena tjelesna temperatura, vrtoglavica i mučnina. Sve su to kratkotrajni učinci, a sa ovom vakcinom nijesu povezani nikakvi ozbiljni problemi. Bezbjednost nastavljaju nadzirati ministarstva zdravlja, nadležna tijela za zdravlje Evropske unije i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), a svaka ozbiljna nedoumica će se pažljivo analizirati.

• Gdje mogu pronaći dodatne informacije o vakcinaciji protiv humanog papilomavirusa (HPV)?

Obratite se svom ljekaru ili drugom pružaocu zdravstvenih usluga. Informacije možete potražiti i na web stranicama nadležnih tijela za zdravlje u vašoj zemlji.

130

Evropski kodeks protiv raka

Ostale infekcije povezane sa rakom

Hepatitis C

• Šta je hepatitis C?

• Koliko je u Evropi česta infekcija virusom hepatitisa C (HCV)?

• Na koji je način hepatitis C povezan sa rakom jetre?

• Kako se prenosi virus hepatitisa C (HCV)?

• Postoji li rizik da sam inficiran/a hepatitisom C?

• Može li se hepatitis C spriječiti?

• Trebam li se testirati na infekciju virusom hepatitisa C (HCV)?

• Na testu se pokazalo da sam pozitivan/na na hepatitis C. Šta dalje?

• Koje su nuspojave liječenja hepatitisa C?

• Šta je hepatitis C?

Bolest hepatitis C uzrokuje infekcija virusom hepatitisa C (HCV). Infekcija tim virusom može uzrokovati oštećenja jetre, rak jetre i smrt. Infekcija može biti iznenadna i kratkotrajna (akutna), ali u većini slučajeva (kod približno 75 od 100 inficiranih osoba) hepatitis C je dugoročna (hronična) upala jetre kod koje se primjetni simptomi pojavljuju tek kada se jetra znatno ošteti.

• Koliko je u Evropi česta infekcija virusom hepatitisa C (HCV)?

U posljednje dvije decenije broj osoba inficiranih HCV-om u većini

131

Evropski kodeks protiv raka

zemalja Evropske unije bio je između 0,2 % i 3,0 % (približno dvije osobe do 30 inficaranih osoba na hiljadu stanovnika). Najviše su stope zabilježene u Italiji (do 8 % stanovništva) i Rumuniji.

• Na koji je način hepatitis C povezan s rakom jetre?

Mnoge osobe inficirane virusom hepatitisa C (približno 75 na 100 inficiranih) oboli od hronične upale jetre. Ta bolest dovodi do raka jetre kod približno jednog od pet slučajeva (približno 15 od 100 inficiranih osoba). Za razliku od virusa hepatitisa B, rizik od hronične infekcije virusom hepatitisa C ne smanjuje se ako se osoba inficira tek u odraslom dobu. Ako patite od hroničnog hepatitisa C, konzumacija alkohola, pušenje i koinfekcija virusom hepatitisa B povećavaju rizik od pojave raka jetre.

• Kako se prenosi virus hepatitisa C (HCV)?

Infekcija HCVom događa se uglavnom od kontaminirane krvi ili krvnih proizvoda. Glavni izvori infekcije su upotreba ilegalnih droga injekcijama, razmjena igala i nebezbjedna transfuzija krvi. HCV se rjeđe može prenijeti polnim kontaktom i životom u zajedničkom domaćinstvu. Od 1930-ih do 1970-ih je u brojnim zemljama inficirano mnogo osoba zbog nebezbjedne upotrebe injekcija, uključujući one u Južnoj i Istočnoj Evropi. Najčešći način inficiranja HCV-om danas je uzimanje ilegalnih droga injekcijom.

• Postoji li rizik da sam inficiran/a hepatitisom C?

Da, ako ste ikada na nebezbjedan način, upotrebljavali droge injekcijom i razmjenjivali igle, išli na akupunkturu, tetovirali se, bušili kožu radi ukrasa (piercing) ili ste primili transfuziju krvi ili neke druge krvne proizvode prije ranih 1990-ih. Otada se svi krvni proizvodi za transfuziju i medicinske postupke u Evropi obavezno testiraju na virus hepatitisa C. Nosite rizik ako ste primili lijek injekcijom, išli na akupunkturu, piercing ili se tetovirali na mjestima na kojima se iglama ne rukuje ispravno. To je često u zemljama i područjima izvan Evrope u kojima su ekonomski resursi ograničeni i tokom razdoblja političkih i društvenih previranja.

132

Evropski kodeks protiv raka

• Može li se hepatitis C spriječiti?

Trenutno ne postoji vakcina kojom se sprečava hepatitis C. Najbolji način za izbjegavanje infekcije virusom hepatitisa C (HCV) je izbjegavanje svih nebezbjednih injekcija i nesigurnih/nehigijenskih piercinga, tetoviranja i akupunktura. Pojava novih slučajeva u Evropi uveliko se smanjila poslije uvođenja testiranja davalaca krvi na HCV, postupaka inaktivacije virusa u krvnim proizvodima i upotrebe špriceva i igala za injekcije za jednokratnu upotrebu. Uprkos smanjenom riziku, a i zato što možda situacija nije ista u svim zemljama Evropske unije, i dalje se savjetuje izbjegavanje injekcije kada je to moguće i umjesto toga upotreba lijekova koji se uzimaju na usta, kada su dostupni, i to naročito prilikom putovanja. Takođe se preporučuje izbjegavati piercing, tetovaže i akupunkturu kada imalo sumnjate u sigurnost/higijenu tih postupaka.

• Trebam li se testirati na infekciju virusom hepatitisa C (HCV)?

Da, ako ste stari 50 ili više godina, a posebno ako živite u Južnoj ili Istočnoj Europi gdje su zabilježene najviše stope infekcije virusom hepatitisa C (HCV). Obratite se svojem ljekaru ili drugom pružaocu zdravstvenih usluga kako biste uradili test na HCV. Od 1930-ih do 1980-ih zbog nesigurne upotrebe injekcija u brojnim zemljama je inficirano mnogo osoba. Test na HCV u krvi je precizan, a dostupan je postupak liječenja kojim se može eliminisati virusna infekcija uz zalječenje jetre i sprečavanje raka. Takođe, trebali biste se testirati u bilo kojoj dobi ako sumnjate na neku od primljenih injekcija ili postupaka i ako ste bili, ili ste trenutno korisnik droge/droga koje unosite u organizam injekcijom.

• Na testu se pokazalo da sam pozitivan/na na hepatitis C. Šta dalje?

Vaš ljekar ili drugi pržalac zdravstvenih usluga će vas savjetovati o dostupnim načinima liječenja. Liječenjem se može eliminisati virus i ograničiti ili zaliječiti oštećenje jetre. Trenutno dostupni načini liječenja mogu biti skupi i mogu imati neugodne nuspojave. Kod nekih ljudi djeluju bolje nego kod drugih, a neki od liječenja možda neće imati koristi. Razvijaju se novi načini liječenja koji će možda biti dostupni u budućnosti. Kako biste smanjili rizik od raka jetre, nemojte pušiti, niti piti

133

Evropski kodeks protiv raka

alkohol. Koinfekcija virusom hepatitisa B povećava izglede za pojavu raka jetre. Savjetujte se sa svojim ljekarom o vakcinaciji protiv hepatitisa B i svim drugim mjerama koje se mogu preporučiti u vašem slučaju.

• Koje su nuspojave liječenja hepatitisa C?

Trenutno dostupni načini liječenja hepatitisa C traju nekoliko mjeseci i mogu imati neugodne nuspojave kao što su iscrpljenost, glavobolja, mučnina, osip i malokrvnost. Upravo se razvijaju novi načini liječenja koji će možda biti dostupni u budućnosti.

Virus humane imunodeficijencije (HIV)

• Šta je virus humane imunodeficijencije (HIV)?

• Na koji je način virus humane imunodeficijencije (HIV) povezan s rakom?

• Postoji li rizik da sam inficiran/a virusom humane imunodeficijencije (HIV)?

• Šta mogu učiniti da bih smanjio/la rizik od infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV)?

• Trebam li se testirati na virus humane imunodeficijencije (HIV)?

• Ako sam se testirao/la i pokazalo se da sam inficiran/a virusom humane imunodeficijencije (HIV), šta dalje?

• Ako sam HIV-pozitivan/na i liječim se, hoće li se tim liječenjem spriječiti pojava raka povezanog s HIV-om?

• Ako sam HIV-pozitivan/na i počnem se liječiti, koje su dodatne koristi od liječenja, je li to liječenje sigurno i koje su moguće nuspojave?

134

Evropski kodeks protiv raka

• Šta je virus humane imunodeficijencije (HIV)?

Virus humane imunodeficijencije (HIV) napada imunski sistem i oslabljuje sposobnost tijela za borbu protiv infekcija i bolesti. Kod osoba inficiranih HIV-om mogu se zbog toga razviti teške infekcije sa kojima bi se zdrava osoba normalno izborila. Za osobe inficirane HIV-om kod kojih se razvije bolest zbog oštećenja koja taj virus uzrokuje kaže se da pate od sindroma stečene imunodeficijencije (AIDS, SIDA). AIDS je posljednji stadijum infekcije HIV-om u kojem se organizam bez liječenja teško bori sa infekcijama koje mogu biti fatalne. Za infekciju HIV-om ne postoji lijek za ižlječenje, ali postoje antiretrovirusni (ARV) lijekovi koji djeluju protiv infekcije HIV-om usporavajući širenje tog virusa u tijelu. ARV lijekovi pomažu većini ljudi oboljelih od tog virusa da žive dugo i zdravo.

• Na koji je način virus humane imunodeficijencije (HIV) povezan s rakom?

Osobe oboljele od HIV-a imaju viši rizik od pojave određenih vrsta raka zato što je njihov imunski sistem oslabljen pa su podložniji bolesti. Najčešće vrste raka povezane sa infekcijom HIV-om su: Kaposijev sarkom (vrsta raka krvnih sudova) i rak limfnih čvorova (limfomi), grlića materice, materice, anusa, pluća, stidnice (vulve), rodnice (vagine), penisa i jetre. Takođe se povećava rizik od raka usne, usta i grla i određenih vrsta raka kože.

• Postoji li rizik da sam inficiran/a virusom humane imunodeficijencije (HIV)?

Rizik da ste inficirani HIV-om povišen je ako ste muškarac koji je imao (nezaštićene=bez upotrebe kondoma) seksualne odnose s muškarcima, ako ste seksualni radnik/ca, ako konzumirate droge koje se uzimaju injekcijom, ako dolazite iz zemlje s visokom stopom infekcije HIV-om (npr. podsaharska Afrika), ili ste stupali u nezaštićene polne odnose sa partnerima za koje nijeste bili sigurni da su negativni na HIV. HIV se može prenijeti nezaštićenim polnim odnosom, transfuzijom kontaminirane krvi i razmjenom kontaminiranih igala ili drugih oštrih instrumenata. Takođe se može prenijeti sa majke na dijete tokom trudnoće, porođaja i dojenja.

135

Evropski kodeks protiv raka

• Šta mogu učiniti da bih smanjio rizik od infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV)?

Glavni načini sprečavanja infekcije HIV-om je upražnjavanje bezbjednog seksualnog ponašanja. Prilikom polnog odnosa uvijek upotrijebite kondom ili imajte samo jednog seksualnog partnera i uvjerite se da je negativan na HIV. Testirajte se i liječite od polno prenosivih infekcija. Izbjegavajte injektiranje droga. Ako možete, uvijek se služite novim jednokratnim iglama i špricevima. Igle za jednokratnu upotrebu moraju se upotrebljavati i kod tetoviranja i pirsinga (piercing).

• Trebam li se testirati na virus humane imunodeficijencije (HIV)?

Da, ako imate povišen rizik od infekcije HIV-om. U tom slučaju trebali biste se obratiti svom pružaocu zdravstvenih usluga kako bi vas uputio na savjetovanje, test i, ako je nalaz pozitivan, na liječenje bez odlaganja. Odlaganjem liječenja u slučaju infekcije HIV-om, osim što se time povećava rizik infekcije vaših seksualnih partnera, virusu se omogućuje širenje tijelom i nanošenje štete zdravlju. Ako je nalaz negativan, pružalac zdravstvenih usluga reći će vam trebate li se, s obzirom na vaš rizik od HIV-a, testirati ponovo. Testovi koji su danas u upotrebi obično mogu otkriti inficiranost HIV-om unutar jednog mjeseca od infekcije. Za uobičajene testove potrebna je samo mala količina krvi ili pljuvačke.

• Ako sam se testirao/la i pokazalo se da sam inficiran/a virusom humane imunodeficijencije (HIV), šta dalje?

Ako je test na HIV pozitivan, ići ćete na dodatne analize kako bi se odredio napredak infekcije i vrijeme početka liječenja od HIV-a. Dijagnoza HIV infekcije je iskustvo koje mijenja život i vjerovatno će imati učinak na vaš emocionalni život i način života uopšte. Postoje organizacije koje pružaju podršku osobama koje žive sa od HIV-om. U mnogim slučajevima takve će vam organizacije moći pomoći i da pronađete najbolji dostupni način liječenja i njege u području gdje živite. Snažno se preporučuje prestanak pušenja.

136

Evropski kodeks protiv raka

• Ako sam HIV pozitivan/na i liječim se, hoće li se tim liječenjem spriječiti pojava raka povezanog s HIV-om?

Da, hoće. Antiretrovirusnim (ARV) lijekovima sprečava se približno dvije trećine pojava raka kod osoba inficiranih HIV-om, naročito Kaposijev sarkom i neHodgkinov limfom, vrsta raka limfnih čvorova. Kod nekih je vrsta raka pozitivan učinak ARV lijekova manje vidljiv, kao npr. kod raka grlića materice, anusa i pluća i druge vrste raka limfnih čvorova, Hodgkinovog limfoma. Ne iznenađuje da je rezultat poboljšanih stopa preživljavanja taj da osobe oboljele od HIV-a sada doživljavaju dublju starost, kada se rak uopšteno češće pojavljuje i kod ljudi koji nijesu inficirani HIV-om. Zbog toga je kod osoba oboljelih od HIV-a isto tako vrlo važan skrining raka.

• Ako sam HIV pozitivan/na i počnem se liječiti, koje su dodatne koristi od liječenja, je li to liječenje sigurno i koje su moguće nuspojave?

Liječenjem će se usporiti širenje HIV-a u tijelu i pomoći imunskom sistemu da bolje funkcioniše. Time ćete postati otporniji na infekcije, što će vam omogućiti duži i zdraviji život. Osjećaćete se odmornije i aktivnije, bićete manje depresivni i zaboravni, a imaćete i bolju probavu. Ujedno će postojati manja vjerovatnost da inficirate druge ljude. Vaš ljekar će vam propisati kombinaciju antiretrovirusnih lijekova koja vam odgovara i sigurna jekoja je bezbjedna. Pažljivo će vas pratiti kako bi se nadzirao učinak terapije, uključujući i njene neželjene efekte. Neke od neugodnih nuspojava liječenja su: mučnina, iscrpljenost, proliv, kožni osipi, promjene raspoloženja i mršavljenje ili debljanje.

137

Evropski kodeks protiv raka

Helicobacter pylori

• Što je Helicobacter pylori i kako je povezan sa rakom želuca?

• Kako se prenosi bakterija Helicobacter pylori?

• Koji su simptomi infekcije bakterijom Helicobacter pylori?

• Može li se infekcija bakterijom Helicobacter pylori spriječiti?

• Trebam li se testirati na infekciju bakterijom Helicobacter pylori i ako nemam nikakvih želučanih simptoma?

• Može li se infekcija bakterijom Helicobacter pylori izliječiti?

• Šta je Helicobacter pylori i kako je povezan s rakom želuca?

Helicobacter pylori (H. pylori) je bakterija i živi u želucu mnogih ljudi, a katkad može dovesti do upale želuca (gastritis), čireva sistema za varenje, a u nekim slučajevima (kod približno jedne osobe od sto inficiranih osoba) i do raka želuca. Većina slučajeva raka želuca uzrokovana je bakterijom H. pylori. Učestalost infekcije bakterijom H. pylori i broj novih slučajeva raka želuca smanjuju su se u mnogim područjima Evrope, no i dalje postoje područja visokog rizika, naročito u Istočnoj Evropi i djelovima Španije, Portugala i Italije.

• Kako se prenosi bakterija Helicobacter pylori?

Bakterija H. pylori obično se prenosi ljudskim kontaktom, posebno u porodici. Većina ljudi se inficira u dječijem uzrastu, vjerovatno kontaktom sa drugim članovima porodice.

• Koji su simptomi infekcije bakterijom Helicobacter pylori?

Infekcija često nema nikakvih simptoma, ali u nekim slučajevima može uzrokovati čireve na želucu, bolove u trbuhu, mučninu i, vrlo rijetko,

138

Evropski kodeks protiv raka

rak želuca. Osobe oboljele od raka želuca mogu neočekivano smršati i imati poteškoće sa gutanjem, krvarenje u probavnom sistemu, tumor u trbuhu ili malokrvnost. Primijetite li bilo koji od tih simptoma, odmah se obratite svom ljekaru.

• Može li se infekcija bakterijom Helicobacter pylori spriječiti?

Ne postoji vakcina kojom se sprečava infekcija bakterijom H. pylori i ne postoji nijedan poznati način sprečavanja prenošenja te infekcije među ljudima.

• Trebam li se testirati na infekciju bakterijom Helicobacter pylori i ako nemam nikakvih želučanih simptoma?

Testiranje preporučuju neki pružaoci zdravstvenih usluga u područjima u kojima je rizik od raka želuca viši nego u većini zemalja Evropske unije (npr. Istočna Evropa, Španija, Portugal i Italija). Međutim, u Evropi nijesu pokrenuti nikakvi javnozdravstveni programi za sprečavanje raka želuca, djelimično zato što nije jasan učinak liječenja velikog broja osoba od kojih mnogi nemaju nikakve simptome. U toku su dodatna istraživanja u potrazi za odgovorom na to pitanje.

• Može li se infekcija bakterijom Helicobacter pylori izliječiti?

Može. Za liječenje te infekcije postoji medicinski protokol. Liječenje se sastoji od kombinacije različitih lijekova (uključujući antibiotike) koji se uzimaju nekoliko dana. Nuspojave tog liječenja su obično blage, a kod osoba koje ih imaju moguće je prilagoditi dozu ili vrijeme uzimanja lijekova kako bi se tegobe ublažile.

139

Evropski kodeks protiv raka

Skrining

Učestvujte u organizovanim programima za skrining raka:

• debelog crijeva (muškarci i žene)

• dojke (žene)

• grlića materice (žene).

Određene vrste raka se mogu otkriti i liječiti i prije nego što izazovu simptome. Testiranje na rak, odnosno na uslove koji mogu dovesti do raka, kod osoba koje nemaju simptome naziva se skrining. Glavni cilj skrininga raka je sprečavanje umiranja od raka. Skriningom se, ako se rak otkrije dovoljno rano, može ujedno omogućiti primjena blažih načina liječenja. Kod nekih vrsta raka, kao što su rak grlića materice i rak crijeva, skriningom se može čak spriječiti i sama pojava raka.

U Evropskoj uniji skrining se preporučuje za rak crijeva, dojke i grlića materice kada je dio organizovanog programa koji ima odgovarajuće resurse kojima se osigurava visoki kvalitet. Organizovani programi

140

Evropski kodeks protiv raka

skrininga raka dojke trenutno postoje u većini zemalja Evropske unije, a organizovani programi skrininga raka crijeva i grlića materice dostupni su u mnogima od njih.

Evropska komisija objavila je sveobuhvatne smjernice koje su sastavili stručnjaci i njima su pokriveni svi aspekti skrininga raka crijeva, dojke i grlića materice. U tim se Evropskim smjernicama opisuju vodeća načela i detaljni protokoli, norme i preporuke kojima se, ako se poštuju, osigurava pružanje visokokvalitetne usluge skrininga stanovništvu.

Ako želite da učestvujete u skriningu raka, a nijeste sigurni postoji li takav program u vašoj zemlji, obratite se nadležnim tijelima za zdravlje.

Najvažnije informacije o skriningu raka

• Šta je „organizovani” program skrininga?

• Zašto je kod skrininga raka važan kvalitet?

• Zašto se skrining preporučuje samo kod nekih vrsta raka?

• Zašto se ne preporučuje skrining raka prostate?

• Moram li čekati na poziv za učestvovanje u skriningu?

• Primio/la sam poziv za učestvovanje u skriningu. Mogu li ga odbiti?

• Može li se skriningom uzrokovati rak?

• Šta je „organizovani” program skrininga?

Organizovane programe skrininga izradile su i njima upravljaju nacionalne ili regionalne zdravstvene službe kako bi se osiguralo da svi imaju jednake mogućnosti učestvovanja u skriningu i kako bi se osiguralo da u slučaju abnormalnog nalaza skriningnog testa pacijent bude upućen

141

Evropski kodeks protiv raka

na odgovarajuće naknadne preglede, potporu i liječenje. Skrining je najefikasniji ako je dostupan svim ljudima iz ciljne grupe i ako oni odluče da učestvuju u njemu.

Organizovani programi skrininga u Evropskoj uniji preporučuju se zato što je u njima angažovana grupa ljudi nadležnih za osiguravanje kvaliteta pruženih usluga. Time se obuhvata provjera poštovanja smjernica i redovnog izvještavanja o rezultatima programa skrininga i njihove procjene.

• Zašto je kod skrininga raka važan kvalitet?

Za skrininge su potrebni posebni napori kako bi se osigurao kvalitet usluge, jer će samo neke od osoba pozvanih na učestvovanje u skrining na rak već patiti od te bolesti ili imati rana stanja od kojih može nastati rak. Mnoge osobe će imati koristi od sprovođenja skrininga zato što liječenje koje započne prije pojave simptoma može biti djelotvornije i uzrokovati manje nuspojava. Međutim, otkriće se i neke vrste raka koje se i dalje ne mogu liječiti, čak ni najboljim načinima liječenja, a otkriće se i liječiti neki slučajevi koji se možda ne bi otkrili bez skrininga (pretjerana dijagnostika). Takođe, čak i sigurni testovi koji se preporučuju za skrining nijesu potpuno bez rizika. Na primjer, većina ljudi sa abnormalnim nalazima skriningnih pregleda će trebati naknadna ispitivanja kako bi se otkrilo jesu li rak ili prekancerozne lezije zaista prisutni. Naknadnim pregledima se može izazvati zabrinutost, a kod nekih će ljudi trebati uzeti uzorke tkiva, što uključuje rizik od medicinskog postupka.

Moguće je da će ljekari koji imaju iskustva sa uznapredovalim slučajevima teže liječiti rak u ranom stadijumu otkriven skriningom raka, zbog čega su potrebni posebno osposobljavanje i vještine. Iako je prosječan rizik od štetnih posljedica zbog učestvovanja u skriningu za pojedince mali, ukupni rizici i troškovi za društvo nakupljaju se zbog velikog broja uključenih osoba.

Kako bi se skriningom postigla najveća korist uz najmanje štete za sve, pružene usluge moraju biti najvišeg mogućeg kvaliteta. Vodeća načela, detaljni protokoli, norme i preporuke iz evropskih smjernica za osiguranje kvaliteta skrininga raka, koje je objavila Evropska komisija,

142

Evropski kodeks protiv raka

pomažu programima u postizanju visokog kvaliteta. Organizovani programi skrininga pružaju najbolje uslove za poštovanje evropskih smjernica za osiguranje kvaliteta. Djelotvornim osiguranjem kvaliteta osigurava se da odnos rizika i dobijene koristi skrininga raka ostane prihvatljiv.

• Zašto se skrining preporučuje samo kod nekih vrsta raka?

Skrining se preporučuje samo kod onih vrsta raka kod kojih je dokazani učinak skrininga na spašavanje života znatno veći od mogućih šteta koje su posljedica testiranja velikog broja ljudi koji možda nikada neće imati ciljani rak. Kada se sakupi dovoljno dokaza, možda će se preporučivati skrining i za druge vrste raka.

• Zašto se ne preporučuje skrining raka prostate?

Pokazalo se da se skriningom raka prostate smanjuje rizik smrti od te bolesti, ali postoje i znatne štete, pa sve dok nema jasnih dokaza da se organizovanim programom skrininga donosi znatno više koristi nego štete, skrining, odnosno testiranje na rak prostate, ne preporučuje se u Evropskom kodeksu protiv raka.

U Evropi ne postoje organizovani programi skrininga raka prostate, ali se mnogim muškarcima nude analize na rak prostate koje nijesu povezane sa programima. Kako većina tumora prostate nije štetna u prosječnom životnom vijeku, njihovim se otkrivanjem može dovesti do nepotrebne tjeskobe i liječenja. Osim toga, postojeći načini liječenja nose rizik od neugodnih i iscrpljujućih neželjenih pojava, kao što su narušena polna funkcija i funkcija mokraćne bešike i crijeva.

• Moram li čekati na poziv za učestvovanje u skriningu?

Ako zemlja u kojoj živite ima organizovane programe skrininga raka, bićete pozvani na učestvovanje u skriningu kada uđete u preporučenu životnu dob. Zato trebate čekati na poziv, ali imajte na umu kako se znaci i simptomi raka mogu pojaviti bilo kada, čak i ako ste nedavno bili na skrining pregledu i ako još nijeste u preporučenoj životnoj dobi za

143

Evropski kodeks protiv raka

skrining. Ako primijetite bilo što neobično u vezi sa svojim zdravljem i mislite da bi to mogla biti posljedica raka, odmah se obratite svojem ljekaru i ne čekajte poziv na učestvovanje u skriningu.

Ako u vašoj zemlji ne postoji organizovani program skrininga za te tri preporučene vrste raka, možete se obratiti svojim nacionalnim, područnim ili mjesnim tijelima nadležnima za zdravlje kako biste saznali zbog čega ne postoje.

• Primio/la sam poziv za učestvovanje u skriningu. Mogu li ga odbiti?

Poziv na učestvovanje u skriningu slobodno možete prihvatiti ili ne. Važno je da pri donošenju odluke pročitate informativne materijale uz poziv i da dobro razmislite o mogućim koristima i štetama od skrininga. Ako imate pitanja, razgovarajte o njima sa svojim ljekarom ili pružaocem zdravstvenih usluga.

Isto tako biste trebali imati na umu da se redovnim skriningom povećavaju izgledi za rano otkrivanje raka, a možda i za spašavanje života. Zbog toga se preporučuje da učestvujete u organizovanim programima skrininga za koje ste kandidat, i to svaki put kada budete pozvani.

• Može li se skriningom uzrokovati rak?

Među trenutno preporučenim skriningnim pregledima rizik od raka zaista se može povećati samo mamografijom, zbog izlaganja zračenju. Taj povišen rizik je mali u poređenju sa brojem života koji su spašeni skrining mamografijom.

Skrining raka debelog crijeva

• Šta je rak debelog crijeva?

• Šta je skrining raka debelog crijeva?

• Kada trebam učestvovati u skriningu raka debelog crijeva?

144

Evropski kodeks protiv raka

• Je li bolje sprovesti analizu na okultnu krv u stolici (FOBT) na bazi gvajaka ili fekalni imunohemijski test (FIT)?

• Nalaz posljednje skrining analize bio je uredan. Zbog čega je potreban ponovni skrining?

• Koliki su izgledi da se postojeći rak crijeva pri skriningu ne otkrije?

• Može li se pojaviti rak crijeva poslije skrining pregleda koji je dao uredan nalaz?

• Šta se događa poslije abnormalnog nalaza skrininga?

• Postoji li ikakva opasnost ili drugi rizik povezan sa skriningom raka debelog crijeva?

• Šta je rak crijeva?

Rak crijeva naziva se i rak debelog crijeva, rak rektuma i karcinom debelog i zadnjeg crijeva. Sluznica crijeva sastoji se od ćelija koje se neprestano obnavljaju. Te ćelije katkad rastu prebrzo zbog čega oblikuju strukture koje se nazivaju crijevni polip (nekad se nazivaju i adenom). Polipi nijesu rak crijeva (obično su dobroćudni), ali se tokom godina mogu promijeniti u zloćudni tumor (rak). Ćelije raka imaju sposobnost širenja izvan izvornog mjesta nastanka u druge djelove tijela. Kada se rak tek počne stvarati, obično nekoliko sedmica ili mjeseci (a nekada i duže), nema nikakvih simptoma. A zatim, kako razvoj raka napreduje, uobičajenipočetni simptomi uključuju krvarenje iz zadnjeg crijeva (rektuma), promjene probavnih navika (na primjer, pojava produženih epizoda proliva) i malokrvnost koja može dovesti do malaksalosti.

Rizik od pojave raka crijeva imaju i muškarci i žene. U Evropskoj uniji rak crijeva je treća najčešća vrsta raka i drugi najčešći uzrok smrti od raka s procijenjenih više od 345.000 novih slučajeva i 150.000 smrtnih ishoda u 2012. godini Približno jedna od 20 osoba u Evropskoj uniji će oboljeti tokom života od raka crijeva. Približno osam od 10 osoba kojima je dijagnostikovan rak crijeva starije su od 60 godina. Približno pet od 10

145

Evropski kodeks protiv raka

osoba kojima je dijagnostikovan rak crijeva će umrijeti od te bolesti. Rizik od smrti je niži ako se rak otkrije skriningom.

• Što je skrining raka crijeva?

Skriningom se nastoji otkriti rak crijeva (ili stanja koja mogu dovesti do raka crijeva) u ranom stadijumu kada postoje dobri izgledi da će liječenje biti uspješno. Postoje sljedeće dvije metode skrininga raka crijeva:

1. analiza kojom se utvrđuje prisustvo krvi u stolici, analiza na okultnu (skrivena) krv u stolici

2. pregled unutrašnjosti crijeva fleksibilnom sigmoidoskopijom, odnosno kolonoskopijom.

Analiza na okultnu krv u stolici (Faecal Occult Blood Test, FOBT) je biohemijska (ili imunološka, iFOBT) analiza kojom se mogu otkriti izuzetno male količine krvi u uzorcima stolice. Te su količine toliko male da se ne mogu uočiti golim okom („okultna krv” znači „skrivena krv”). To je najčešći metod skrininga raka crijeva u Evropskoj uniji. Postoje dvije vrste FOBT-a. FOBT na bazi gvajaka i imunohemijski FOBT (koji se naziva i fekalni imunohemijski test, FIT). Te se dvije vrste testa razlikuju prema načinu prikupljanja uzorka stolice i njihove analize. I FOBT na bazi gvajaka i FIT sprovode se u privatnosti doma. Komplet za skrining analizu omogućava jednostavan način uzorkovanja malih količina stolice. Ti se uzorci moraju analizirati u laboratoriji.

Fleksibilna sigmoidoskopija i kolonoskopija su medicinski postupci u kojima se upotrebljava duga savitljiva uska cijev sa svjetlom i malim sočivom za gledanje. Ta se cijev uvodi u anus kako bi se vizualno pregledala crijeva i ona može prikazati promjene uzrokovane rakom i drugim bolestima, kao što su polipi. Polipi su abnormalne izrasline u crijevima koje se u nekim slučajevima mogu razviti u rak crijeva ako se ne uklone. Ako se polipi pronađu, većina njih može se bezbolno ukloniti tokom samog skrining pregleda. Kolonoskopijom se omogućuje pregled čitavog debelog crijeva. Fleksibilnom sigmoidoskopijom omogućuje se

146

Evropski kodeks protiv raka

pregled samo prve polovine debelog crijeva, ali je brža i može se provesti bez sedacije, a za pripremu crijeva (prije pregleda) potreban je samo klistir. Budući da su sigmoidoskopija i skriningna kolonoskopija invazivni postupci, mogu uključivati ozbiljne komplikacije.

Ako se skriningom pomoću FOBT-a na bazi gvajaka, FIT-a ili fleksibilne sigmoidoskopije dobiju abnormalni nalazi, pacijent se upućuje na kolonoskopiju kako bi se pregledala čitava crijeva na rak i polipe.

Većina studija učinaka skrininga na izbjegavanje smrtnih posljedica raka crijeva uključivala je zdrave osobe starije od 45 do 50 godina i mlađe od 70 do 75 godina. Sve preporučene metode skrininga djelotvorne su u smanjenju rizika od smrti kao posljedice raka crijeva. Studije su pokazale da se učestvovanjem u skriningu FOBT-om na bazi gvajaka ili FIT-om rizik od smrti kao posljedice raka crijeva smanjio za 20% – 30%, a učestvovanjem u skriningu fleksibilnom sigmoidoskopijom za približno 50%. Procjenjuje se da se učestvovanjem u skriningu kolonoskopijom rizik od smrti kao posljedice raka crijeva smanjuje za približno 30% – 65%, ali su dokazi za tu procjenu ograničeni.

Za učesnike u studijama rizik od pojave raka crijeva smanjen je kod skrininga fleksibilnom sigmoidoskopijom za približno 30%. Drugim riječima, tri od deset slučajeva raka crijeva spriječena su kod osoba koje su učestvovale u skriningu. Kod skrininga kolonoskopijom smanjenje rizika iznosi približno 50 – 65%, ali su dokazi za tu procjenu ograničeni.

• Kada trebam učestvovati u skriningu raka crijeva?

Preporučuje se da u skriningu raka crijeva učestvujete svaki put kada primite poziv i pošto pročitate priložene informativne materijale i dobro razmislite o mogućim koristima i štetama skrininga. Programi skrininga u Evropskoj uniji razlikuju se s obzirom na starosne grupe koje se pozivaju i vremenski razmak između poziva i zavise od broja slučajeva raka crijeva u pojedinim zemljama, lokalnim resursima i vrsti skrining pregleda koja se upotrebljava. Većinom se u okviru programa skrininga raka crijeva pozivaju muškarci i žene počevši sa 50 – 60 godina starosti i zatim svake dvije godine ako se skrining provodi pretragom na okultnu krv u stolici (FOBT) koja se zasniva na gvajaku ili fekalnim imunohemijskim

147

Evropski kodeks protiv raka

testom (FIT), odnosno svakih 10 godina ili više ako se skrining pregled obavlja kolonoskopijom ili fleksibilnom sigmoidoskopijom. U okviru većine programa sa pozivanjem se nastavlja sve do 70 – 75 godina starosti. Ako imate pitanja, razgovarajte o njima sa svojim ljekarom ili pružaocem zdravstvenih usluga.

• Je li bolje sprovesti pregled na okultnu krv u stolici (FOBT) na bazi gvajaka ili fekalni imunohemijski test (FIT)?

Naučne studije pokazuju kako se skriningom fekalnim imunohemijskim testom (FIT) otkrije više slučajeva raka i polipa nego pregledom na okultnu krv u stolici (FOBT) na bazi gvajaka. Međutim, za otkrivanje dodatnih slučajeva raka i polipa potrebno je obaviti više kolonoskopija. Odabir skrining metoda na rak crijeva razlikuje se od zemlje do zemlje u skladu sa brojem slučajeva raka crijeva, lokalnim resursima i drugim okolnostima. Preporučuje se skrining metod iz programa vaše zemlje.

• Nalaz posljednjeg skrining ispitivanja bio je uredan. Zbog čega je potreban ponovni skrining?

Možete imati rak koji je prilikom posljednjeg skrining pregleda bio premali da bi se otkrio ili možete imati novi rak koji se pojavio poslije toga pregleda. Ako primijetite simptome koji govore u prilog postojanju raka crijeva, kao što su malokrvnost, mršavljenje, krvarenje iz zadnjeg crijeva (rektuma) ili promjena probavnih navika, trebali biste se obratiti svojem ljekaru i ne čekati do sljedećeg poziva na skrining.

• Koliki su izgledi da se postojeći rak crijeva pri skriningu ne otkrije?

Skrining pregledima se ne može pronaći svaki rak crijeva. Broj slučajeva raka koji se ne otkriju skriningom zavisi od vrste sprovedenog pregleda. Što se tiče pregleda na okultnu krv u stolici (FOBT) na bazi gvajaka, neprimijećeno može proći 5 od 10 slučajeva raka. Novijem fekalnom imunohemijskom testu (FIT) promakne manje od toga. Kolonoskopijom se može previdjeti približno jedan od 10 slučajeva raka

148

Evropski kodeks protiv raka

crijeva. Fleksibilna sigmoidoskopija ima u prvom dijelu crijeva sličnu efikasnost kao i kolonoskopija, ali se njom ne dopire do gornjeg dijela crijeva. Zato se fleksibilnom sigmoidoskopijom neće otkriti približno četiri od 10 slučajeva raka crijeva.

Rak je bolest koja se razvija sporo, pa se mnogi od tih slučajeva mogu otkriti prilikom sljedećeg skrining pregleda. Zbog toga je važno u skriningu učestvovati redovno. Ponovnim skriningom se povećavaju izgledi za otkrivanje postojećeg raka crijeva.

• Može li se pojaviti rak crijeva poslije skrining pregleda koji je dao uredan nalaz?

Da, može. Možete imati rak koji na prošlom skrining pregledu na rak crijeva nije bio otkriven ili novi rak koji se pojavio poslije toga.

Rizik od pojave raka poslije urednog nalaza kolonoskopije je nizak. Istraživačke studije govore da se rak crijeva unutar četiri godine od urednog nalaza kolonoskopije pojavi kod približno jedne od 1.000 osoba koje učestvuju u skriningu kolonoskopijom. Kod skrininga fleksibilnom sigmoidoskopijom taj je rizik viši, jer se njom pregleda samo donja polovina crijeva. Taj je rizik znatno viši u slučaju analize na okultnu krv u stolici (FOBT) i fekalni imunohemijski test (FIT), zato što se njima otkriju samo izrasline (rak i polipi) koje krvare. Preporučuje se da skrining FOBT-om ili FIT-om bude redovan tako da se mnogi slučajevi raka koji se ranijim skrininzima nijesu otkrili, mogu otkriti kasnijim skrininzima. Ako primijetite simptome koji govore u prilog postojanju raka crijeva, kao što su malokrvnost, mršavljenje, krv u stolici ili promjena probavnih navika, trebali biste se obratiti svojem ljekaru i ne čekati do sljedećeg poziva na skrining.

• Šta se događa poslije abnormalnog nalaza skrininga?

Ako je nalaz ispitivanja na okultnu krv u stolici (FOBT) ili fekalnog imunohemijskog testa (FIT) abnormalan, biće vam ponuđen naknadni pregled kolonoskopijom. Kod jedne do dvije osobe od njih 20 sa abnormalnim nalazima FOBT-a ili FIT-a na naknadnoj kolonoskopiji će

149

Evropski kodeks protiv raka

se otkriti rak. Kod približno četiri od 10 osoba sa abnormalnim nalazima FOBT-a ili FIT-a će se otkriti polipi koji će biti uklonjeni, kako bi se spriječila pojava raka. Približno jedna polovina naknadnih kolonoskopija će dati uredne nalaze (ni rak, ni polipi nijesu otkriveni).

Mali polipi koji se pronađu tokom skrininga fleksibilnom sigmoidoskopijom mogu se odmah ukloniti. Osobama koje imaju veći broj polipa, ili velike polipe će se ponudit kolonoskopija za njihovo uklanjanje, a takođe će se potražiti dodatni polipi dalje od dosega sigmoidoskopa. Pošto se veći broj polipa ili veliki polipi pronađu i uklone, preporučuju se redovne kontrole kolonoskopijom.

• Postoji li ikakva opasnost ili drugi rizik povezan s skriningom raka crijeva?

Skrining pregledi ili naknadna ispitivanja koja su potrebna radi provjere abnormalnih nalaza skrining pregleda i liječenje lezija otkrivenih tokom skrininga mogu biti opasne i rizične.

Skrininzi koji se zasnivaju na pregledu na okultnu krv u stolici (FOBT) i fekalnim imunohemijskim testom (FIT) su bezbolni i sigurni. Međutim, FOBT-om i FIT-om se može otkriti krv u stolici koja nije povezana sa rakom crijeva ni s polipom. Ako se u stolici pronađe krv, ponudiće vam se naknadni pregled kolonoskopijom (vidi Naknadna kolonoskopija u nastavku). Osobe upućene na naknadne preglede zbog abnormalnih nalaza skrining pregleda nekad dožive neprijatnost, ali to obično ne traje dugo.

Mnogi pacijenti pri fleksibilnoj sigmoidoskopiji dožive barem neki stepen nelagode ili bolova, ali manje nego kod kolonoskopije. Manje komplikacije (mučnina, nesvjestica, vrtoglavica ili bolovi u trbuhu) pojavljuju se u manje od jedne na 150 fleksibilnih sigmoidoskopija. Veće komplikacije, uključujući teško krvarenje ili rascjep zida crijeva, događaju se približno kod jedne od 3 000 fleksibilnih sigmoidoskopija. Teški bolovi odmah poslije te vrste pregleda se događaju kod jednog od 50 pacijenata.

Kao i kod skrininga FOBT-om na bazi gvajaka ili FIT-om, abnormalni nalaz skrininga zahtijeva naknadni pregled kolonoskopijom

150

Evropski kodeks protiv raka

(vidi Naknadna kolonoskopija u nastavku).

Mnogi pacijenti pri kolonoskopiji dožive barem neki stepen neugodnosti ili bolova. Priprema crijeva laksativima (tj. priprema sredstvima za čišćenje crijeva koja je potrebna prije kolonoskopije) u pravilu se doživljava kao najgori dio toga postupka. U većini slučajeva u kojima se skrining kolonoskopijom otkriju polipi ili mali tumori raka izbjegava se drugi pregled zato što je već prvom obuhvaćena i gornja polovina crijeva. U Evropskoj uniji ozbiljne komplikacije prijavljene su kod približno 1-5 od 1.000 pregleda. Komplikacije su izglednije kod kolonoskopije pri kojoj se polipi otkriju i uklanjaju. U izuzetno rijetkim slučajevima kolonoskopija može dovesti do smrti.

Naknadna kolonoskopija je kolonoskopija koja se sprovodi radi naknadne provjere abnormalnog nalaza FOBT-a na bazi gvajaka, ili FIT-a, ili kako bi se provjerila gornja polovina crijeva kod osoba s abnormalnim nalazima skrininga sigmoidoskopijom. Nosi nešto viši rizik od komplikacija nego skrining kolonoskopija zbog toga što su veći izgledi da će se polipi ili tumori raka pronaći i uklanjati. Mnogi od tih polipa koji se uklanjaju pri skriningu ne bi se za života pacijenta razvili u rak, ali nije moguće predvidjeti koji će se polip razviti u rak. Ozbiljne komplikacije u Evropi su prijavljene kod približno jedne od 200 naknadnih kolonoskopija. Veći je rizik od komplikacija pri operaciji ako se polip ili rak ne može ukloniti kolonoskopijom. U izuzetno rijetkim slučajevima (jedan na 10 000 pregleda) kolonoskopija može dovesti do smrti, ali je broj skriningom spriječenih smrti od raka crijeva mnogo veći.

Skrining raka dojke

• Šta je rak dojke?

• Šta je skrining raka dojke?

• Kada trebam učestvovati u skriningu raka dojke?

• Nalaz posljednjeg skrining testa bio je uredan. Zbog čega je potreban ponovni skrining?

• Koliki su izgledi da se postojeći rak dojke pri skriningu ne otkrije?

151

Evropski kodeks protiv raka

• Može li se pojaviti rak dojke poslije skrining pregleda koja je dao uredan nalaz?

• Šta se događa poslije abnormalnog nalaza mamografije?

• Postoji li ikakva opasnost ili drugi rizik povezan s skriningom raka dojke mamografijom?

• Šta je rak dojke?

Rak dojke je najčešća vrsta raka i najčešći uzrok smrti od raka kod žena u Evropskoj uniji sa približno 365 000 novih slučajeva i 91 000 smrtnih ishoda svake godine. Rak dojke nije jedinstvena bolest. Postoji nekoliko različitih vrsta raka dojke. Rak dojke će biti tokom života dijagnostikovan približno jednoj od 10 žena u Evropskoj uniji. Uglavnom je riječ o ženama srednje dobi i starijima, mada se rak dojke može pojaviti i kod mlađih žena. Rak dojke kod muškaraca je rijedak.

Rak dojke rijetko uzrokuje druge simptome osim čvorića ili zadebljanja u tkivu grudi (ipak, većina čvorića u grudima nijesu rak). Ako se rak dojke otkrije u ranom stadijumu, može se liječiti prije nego što se proširi u druge djelove tijela. Sve žene koje otkriju čvorić u grudima, bez obzira na starost, bi se trebale obratiti svom ljekaru ili pružaocu zdravstvenih usluga.

Izgledi za preživljavanje poslije postavljanja dijagnoze raka dojke umnogome zavise od vrste raka i od toga koliko je uznapredovao kada je otkriven. Ako se rak otkrije u ranom stadijumu, postoje dobri izgledi za uspješno liječenje. Skriningom raka dojke može se otkriti rak u ranom stadijumu i tako se povećavaju izgledi za preživljavanje. U Evropskoj uniji samo će jedna od četiri žene sa rakom dojke i umrijeti od te bolesti. Studije pokazuju da žene kojima je rak dojke otkriven skrinigom imaju manje izglede da umru od raka dojke. Redovnim učestvovanjem u skriningu se može spriječiti približno četiri od 10 mogućih smrti od raka dojke u slučajevima otkrivenim skriningom. Izgledi za preživljavanje poboljšavaju se sve vrijeme zbog sve većeg znanja i boljih načina liječenja.

152

Evropski kodeks protiv raka

• Šta je skrining raka dojke?

U skriningu raka dojke upotrebljava se rendgensko slikanje koje se naziva mamografija ( snimak se zove mamogram) kako bi se provjerilo postojanje znakova raka u dojkama. Njime se mogu pronaći tumori koji su premali da bi se mogli napipati. Što se ranije rak dojke pronađe, liječenje može biti djelotvornije. Skriningom se ne sprečava pojava raka dojke, ali se njime rak dojke može pronaći ranije, kada su izgledi za uspješno liječenje veći. Mamografija je trenutno jedina metoda skrininga za koju je dokazano da pomaže sprečavanju umranja od raka dojke.

• Kada trebam učestvovati u skriningu raka dojke?

Preporučuje se da učestvujete u skriningu raka dojke svaki put kada primite poziv i pošto pročitate priložene informativne materijale i dobro razmislite o mogućim koristima i štetama od skrininga. Programi skrininga u Evropskoj uniji razlikuju se s obzirom na starosne grupe koje se pozivaju i vremenski razmak između poziva i zavise od broja slučajeva raka dojke u pojedinim zemljama i raspoloživim lokalnim resursima. U okviru većine programa žene se pozivaju na skrining raka dojke počevši sa 40 – 50 godina starosti i zatim svake dvije godine do 70 – 75 godina starosti. Ako imate bilo kakvih pitanja, razgovarajte o njima sa svojim ljekarom ili pružaocem zdravstvenih usluga.

• Nalaz posljednjeg skrining testa bio je uredan. Zbog čega je potreban ponovni skrining?

Možete imati rak koji je na vašoj posljednjoj mamografiji bio premali da bi se otkrio ili možete imati novi rak koji se pojavio poslije nje. Ako primijetite promjene u dojkama koje vas zabrinjavaju, kao što su čvorići (kvržice), trebali biste se obratiti svom ljekaru i ne čekati do sljedećeg poziva na skrining.

• Koliki su izgledi da se postojeći rak dojke pri skriningu ne otkrije?

Mamografija je najbolja dostupna metoda skrininga za otkrivanje

153

Evropski kodeks protiv raka

malih tumora koje ne možete sami napipati, ali se njom ne pronalaze svi tumori dojke, pa je zbog toga važno u skrininzima učestvovati redovno. Rizik od neotkrivanja tumora raka tokom skrininga zavisi od starosti žene i gustoće njenih grudi. Taj je rizik veći kod mlađih žena, jer je prije menopauze tkivo grudi obično gušće. U okviru organizovanih programa skrininga raka grudi u Evropskoj uniji svaki mamogram obično pregledaju dva radiologa kako bi se pomoglo smanjivanju rizika od neotkrivanja raka.

• Može li se pojaviti rak dojke poslije skrining pregleda koji je dao uredan nalaz?

Da, može. Možete imati rak koji na prošlom skrining pregledu na rak dojki nije bio otkriven, ili novi rak koji se pojavio ubrzo poslije toga. U najmanje jednom od tri takva slučaja raka će se pojaviti simptomi koji mogu dovesti do njegovog otkrivanja tokom dvije godine od skrininga koji je dao uredan nalaz. Rak dojke koji se otkrije poslije skrininga mamografijom koja je dala uredan nalaz, a prije sljedeće skrining mamografije naziva se intervalni rak. Ako primijetite promjene u dojkama koje vas zabrinjavaju, kao što su ćvorići, javite se svome ljekaru i nemojte čekati do sljedećeg poziva na skrining.

• Što se događa poslije abnormalnog nalaza mamografije?

Abnormalni nalaz mamografije može vas jako zabrinuti. Međutim, većina abnormalnosti na mamogramu nije rak dojke. Ponudiće vam se naknadna ispitivanja koja obično uključuju naknadnu mamografiju i ultrazvučni pregled grudi.

Dodatnim pregledima se pokaže da je većina nejasnih abnormalnosti normalno tkivo dojki ili dobroćudno (benigno, nekance-rozno) tkivo. Međutim, ako se naknadnim pregledima pokažu nove i sumnjive promjene u dojkama, vjerovatno će se iglom uzeti mali uzorci tkiva dojke (ako je potrebno uz lokalnu anesteziju). Ti uzorci biopsije ispituju se pod mikroskopom, a ako se otkrije rak, bićete upućeni u bolnicu na operaciju dojke. Većina slučajeva raka otkrivenih skriningom može se liječiti, a da se pri tome ne ukloni čitava dojka, nego samo tumor i dio okolnog tkiva.

154

Evropski kodeks protiv raka

Primjenom mjera kvaliteta kod organozovanih programa skrininga pokušava se smanjiti broj naknadnih pregleda na najmanju potrebnu mjeru kako bi se izbjeglo neotkrivanje postojećeg raka dojke.

• Postoji li ikakva opasnost ili drugi rizik povezan s skriningom raka dojki mamografijom?

Otkrivanjem raka u ranom stadijumu ne smanjuje se uvijek rizik od smrti kao posljedice raka grudi. Iako se mamografijom mogu otkriti zloćudni tumori koji se ne mogu napipati, to što se liječi mali tumor ne znači uvijek da se od tog raka neće umrijeti. Agresivni tumori i tumori koji brzo rastu mogu se proširiti u druge dijelove tijela prije nego što su otkriveni. Skriningom se možda neće pomoći u produžavanju života žena koje imaju takve tumore, ali će duže vremena znati da možda boluju od kobne bolesti. Osim toga, skrining mamografijama se možda neće pomoći u produžavanju života žene koja pati od drugih, još ozbiljnijih zdravstvenih stanja.

Rendgensko zračenje može uzrokovati rak. Za provođenje mamografije potrebna je mala doza zračenja, pa je rizik od štete zbog takvog izlaganja zračenju nizak. Koristima od skrininga mamografijom u organizovanim programima nadmašuju se moguće štete od izlaganja zračenju.

Lažni pozitivni nalazi događaju se kada radiolozi pronađu mamografske abnormalnosti iako rak zapravo ne postoji. Svi su abnormalni mamogrami propraćeni naknadnim pregledima (dijagnostička mamografija, ultrazvuk i/ili biopsija) kako bi se utvrdila prisutnost raka. Lažni pozitivni nalazi mamograma mogu uzrokovati strah i druge oblike psiholoških problema koji obično ne traju dugo. Naknadni pregledi potrebni za isključivanje mogućnosti pojave raka isto tako mogu zahtijevati dosta vremena i uzrokovati fizičku neugodnost. Evropski standardi kvaliteta uspostavljeni su kako bi se na najmanju moguću mjeru svelo vrijeme čekanja i smanjila neprijatnost u vezi sa tim.

U razdoblju od 20 godina približno jedna od pet žena koje redovno učestvuju u skriningu će dobiti lažno pozitivan nalaz koji se može provjeriti bez invazivnih postupaka. U istom razdoblju približno jednoj

155

Evropski kodeks protiv raka

od 10 žena će biti nužan invazivni postupak (iglom se uzima mali uzorak tkiva dojki) bez operacije, a približno jedna od stotinu žena će morati ići na operaciju radi provjere nalaza mamografije.

Postoji i rizik da se skriningom može pronaći rak grudi koji ni vi, ni vaš ljkear nikada ne biste otkrili da nijeste išli na skrining. To se naziva pretjerana dijagnostika. Nažalost, nije moguće znati koji su od tih slučajeva raka otkrivenih skriningom rezultat pretjerane dijagnostike. Procjenjuje se da su u prosjeku 5 do 10 od 100 slučajeva raka otkrivenih skriningom rezultat pretjerane dijagnostike. Taj je rizik niži kod mladih žena, a viši kod starijih.

Skrining raka grlića materice

• Šta je rak grlića materice?

• Šta je skrining raka grlića materice?

• Kada trebam učestvovati u skriningu raka grlića materice?

• Nalaz posljednjeg skrining testa bio je uredan. Zbog čega je potreban ponovni skrining?

• Koliki su izgledi da se postojeći rak grlića materice ne otkrije pri skriningu?

• Može li se pojaviti rak grlića materice poslije skrining pregleda koji je dao uredan (negativni) nalaz?

• Šta se događa poslije abnormalnog nalaza skrininga?

• Ako sam vakcinisana protiv humanog papilomavirusa (HPV), moram li svejedno učestvovati u skriningu raka grlića materice?

• Postoji li ikakva opasnost ili drugi rizik povezan s skriningom raka grlića materice?

156

Evropski kodeks protiv raka

• Šta je rak grlića materice?

Rak grlića materice pojavljuje se na grliću materice, odnosno ulazu u matericu iz rodnice (vagine). Za razliku od mnogih drugih vrsta raka koji se prvenstveno javljaju kod starijh osoba, gotovo polovina slučajeva raka grlića materice pojavljuje se kod žena starih od 35 do 55 godina kada su mnoge od njih aktivno angažovane na poslu i u porodici. U sadašnjim državama članicama Evropske unije (EU28) procjenjuje se da je 2012. godine bilo 34 000 novih slučajeva i više od 13 000 smrtnih slučajeva kao posljedica raka grlića materice. Stope obolijevanja i umiranja od raka grlića materice posebno su visoke u zemljama na istoku i jugu koje su Evropskoj uniji pristupile poslije 2003. g. gdje su prijavljene stope smrtnosti kao posljedice raka grlića materice približno 10 puta više (u Rumuniji), odnosno približno sedam puta više (u Litvaniji) nego u Finskoj i na Malti, državama članicama EU u kojima su te stope najniže. Te izuzetno velike razlike su rezultat prvenstveno nepostojanja ili neodgovarajućeg sprovođenja organizovanih programa skrininga raka grlića materice u mnogim zemljama koje su nedavno pristupile Evropskoj uniji.

Gotovo svi slučajevi raka grlića materice uzrokovani su humanim papiloma virusom (HPV). HPV je vrlo čest virus koji se često prenosi polnim odnosom. Rak grlića materice u ranim stadijumima često ne pokazuje nikakve simptome. Ako imate simptome, to je najčešće neobično krvarenje iz vagine koje se može pojaviti poslije polnog odnosa, između redovnih menstruacija ili poslije menopauze.

Takvo neočekivano krvarenje ne znači da svakako imate rak grlića materice, ali takvu pojavu vaš ljekar mora što prije ispitati. Ako vaš ljekar posumnja da možda imate rak grlića materice, uputiće vas na specijalistički pregled.

Ako se rak grlića materice dijagnostikuje u ranom stadijumu, obično ga je moguće uspješno hirurški izliječiti.

• Što je skrining raka grlića materice?

Skrining raka grlića materice ustvari nije pregled na rak. To je

157

Evropski kodeks protiv raka

metod sprečavanja raka otkrivanjem i liječenjem ranih abnormalnosti koje, ako se ne liječe, mogu dovesti do pojave raka na grliću materice. Rizik od invazivnog raka grlića materice smanjuje se za do 90 % kod žena koje redovno učestvuju u organizovanim programima u kojima se upotrebljava jedna od dvije preporučene skrining metode. Drugim riječima, skriningom se može spriječiti devet od 10 slučajeva invazivnog raka. Ako se podvrgnete skriningu, rizik od smrti kao posljedice raka grlića materice značajno se smanjuje, no kao što je slučaj i kod drugih metoda skrininga, skriningom raka grlića materice mogu se previdjeti neke abnormalnosti koje svejedno mogu dovesti do pojave raka.

Postoje dva preporučena pregleda za skrining raka grlića materice. Najstarija i najčešća metoda pregleda je Papa test (citološki vaginalni razmaz po Papanicolaou) koji se sastoji od uzimanja uzorka ćelija sa površine grlića materice i njihovog slanja u laboratoriju na pregled pod mikroskopom. Novijom metodom, koja se upotrebljava u nekim programima skrininga, provjerava se postojanje infekcije humanim papiloma virusom (HPV), jer su gotovo svi slučajevi raka grlića materice rezultat hronične infekcije HPV-om. Ne preporučuje se sprovođenje pregleda zajedno, osim kada jedan (Papa test ili analiza na HPV) da pozitivan nalaz. U tom slučaju se druga analiza može iskoristiti za provjeru nalaza prve prije ginekološkog pregleda.

• Kada trebam učestvovati u skriningu raka grlića materice?

Preporučuje se da učestvujete u skriningu raka grlića materice svaki put kada primite poziv i pošto pročitate priložene informativne materijale i dobro razmislite o mogućim koristima i štetama skrininga. Programi skrininga u Evropskoj uniji razlikuju se s obzirom na starosne grupe koje se pozivaju i vremenski razmak između poziva i zavise od broja slučajeva raka grlića materice u pojedinim zemljama, lokalnim resursima i vrsti skrining testa koja se upotrebljava.

U većini programa u kojima se upotrebljava citološki pregled (Papa test) žene se na učestvovanje pozivaju počevši sa starošću od 20 do 30 godina (obično ne prije 25 godina starosti), a poslije toga svakih tri do pet godina. Ako se u skriningu upotrebljava pregled na humani papiloma virus (HPV), pozvani ste nakon 35. godine starosti (obično ne prije

158

Evropski kodeks protiv raka

30. godine starosti), a poslije toga svakih pet ili više godina. Bez obzira na to koja se analiza upotrebljava, preporučuje se sudjelovanje u skriningu sve do 60. ili 65. godine starosti, a i poslije toga, osim ako su vam nalazi najnovijeg pregleda bili uredni. Ako imate pitanja, razgovarajte o njima sa svojim ljekorom ili pružaocem zdravstvenih usluga.

• Nalaz posljednjeg skriningnog testa bio je uredan. Zbog čega je potreban ponovni skrining?

Poslije posljednjeg skrining pregleda mogu se dogoditi promjene na grliću materice. Ako se takve promjene ne liječe, mogu se razviti u rak. Vrlo rijetko možete imati rak koji nije otkriven prilikom posljednjeg skrining pregleda. Ako primijetite zabrinjavajuće simptome, posebno ako je to krvarenje tokom polnog odnosa ili drugi simptomi, kao što je neobično krvarenje iz vagine poslije menopauze ili između redovnih mjesečnica, morate se obratiti svome ljekaru i ne čekati sljedeći poziv na skrining. Skrining je vrlo djelotvoran u pogledu zaštite od raka grlića materice, ali ta zaštita nije potpuna.

• Koliki su izgledi da se postojeći rak grlića materice ne otkrije pri skriningu?

Skriningom se ne otkriju svi slučajevi raka grlića materice. Međutim, ako učestvujete u skriningu redovno, vjerovatno nećete oboljeti od raka jer se gotovo sve promjene na grliću materice koje mogu dovesti do pojave raka otkrivaju i liječe na vrijeme. Redovnim učestvovanjem u skriningu može se spriječiti devet od 10 slučajeva invazivnog raka grlića materice.

• Može li se pojaviti rak grlića materice poslije skrining pregleda koji je dao uredan (negativni) nalaz?

Da, rizik od pojave raka grlića materice postoji i poslije urednog nalaza skrininga, iako je tada rizik značajno niži. Tom se metodom skrininga može previdjeti rak i druge promjene koje mogu dovesti do pojave raka. Ako u skriningu učestvujete redovno, rizik od pojave raka grlića materice vrlo je nizak. Ako primijetite zabrinjavajuće simptome,

159

Evropski kodeks protiv raka

kao što je neobično krvarenje iz vagine, između redovnih mjesečnica ili poslije menopauze, obratite se svom ljekaru i ne čekajte sljedeći poziv na skrining.

• Što se događa poslije abnormalnog nalaza skrininga?

Približno 3 do 10 od 100 žena koje učestvuju u skriningu raka grlića materice dobiju abnormalan nalaz, što znači da to nije neobično. Moraćete ići na nove preglede koji mogu uključivati ponavljanje skrining pregleda, ginekološki pregled i uzorkovanje tkiva. Abnormalan nalaz skrininga može zabrinuti, no ako je potrebno liječenje prekanceroznih lezija, ono je jednostavno i njime se rak grlića materice gotovo uvijek uspješno sprečava.

• Ako sam vakcinisana protiv humanog papilomavirusa (HPV), moram li svejedno učestvovati u skriningu raka grlića materice?

Da, trebali biste učestvovati u skriningu raka grlića materice jer vakcina ne štiti od svih tipova humanog papiloma virusa (HPV) koji mogu uzrokovati rak grlića materice.

• Postoji li ikakva opasnost ili drugi rizik povezan sa skriningom raka grlića materice?

Naknadni pregledi potrebni radi provjere abnormalnih nalaza skrining pregleda i liječenje lezija otkrivenih tokom skrininga mogu dovesti do opasnosti i rizika, kao što su bolovi, krvarenja i infekcije. Približno jedna od pet ili šest žena koje se podvrgnu naknadnim pregledima bez liječenja navela je bolove, krvarenje ili iscjedak unutar šest sedmica od pregleda. Liječenje može izazvati i tjeskobu, a u rijetkim slučajevima i prerani porođaj djeteta niske porođajne mase. Neće se sve prekancerozne lezije pronađene skriningom razviti u rak ako se ne liječe, ali zato što nije moguće predvidjeti koje će se lezije zaliječiti same, a koje će se razviti u rak, najbolje je liječiti sve takve lezije.

Rizik od pretjerane dijagnostike i prekomjernog postupka

160

Evropski kodeks protiv raka

liječenja prekanceroznih lezija možete svesti na najmanju moguću mjeru samo učestvovanjem u pregledima u okviru organizovanog programa skrininga, tj. kada primite poziv iz tog programa. Savjetuje se da ne sudjelujete u skriningu raka grlića materice prije svoje 25. godine, ali ako u bilo kom uzrastu primijetite zabrinjavajuće simptome, kao što je neobično krvarenje iz vagine, obratite se svom ljekaru.

Pregled na humani papiloma virus (HPV) ne preporučuje se za skrining raka grlića materice izvan organizovanog programa zato što ta infekcija često prođe i bez liječenja, a posebno kod žena mlađih od 30 do 35 godina. Zbog toga se taj pregled ne preporučuje mladim ženama.