4
Uskrsnuće mrtvih U Starome zavjetu prvo spominjanje uskrsnuća mrtvih javlja se u knjizi proroka Daniela, i to u današnjem čitanju: Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu ga- dost(Dn 12,2). Biblijska poruka ne obećava besmrtnost duši odvojenoj od tijela, već čitavu čovjeku. Nada u uskrsnuće mrtvih jest osnovni oblik biblijske nade u besmrtnost; u Novom zavjetu ta se nada javlja kao osnovna tvrdnja o čovjekovoj sudbini. Na kraju vremena i tijela će u- skrsnuti, da bi i ona zauvijek dijelila sudbinu duše: prokletstvo ili blaženstvo. Biblija ima u vidu spa- senje jedinstvenog, nedjeljivog, čovjeka, a ne samo sudbinu jedne polovine čovjeka. Pravi sadržaj onog što se slikom o uskrsnuću mrtvih želi ljudima navijestiti kao njihova nada jest: 1. Ideja be- smrtnosti odnosi se na besmrtnost osobe“, tj. čovjeka kao jedne cjeline. 2. Riječ je o dijaloškoj besmrtnosti. Besmrtnost je djelo bića koje ljubi i koje ima moć da čovjeka nanovo oživi. Čovjek ne može potpuno propasti zato jer je on predmet Božje spoznaje i ljubavi. Svaka ljubav teži za vječnošću; Božja pak ljubav ne samo da za njom teži nego je takvom i čini: ona sama jest vječnost. 3. Općeljudski značaj besmrtnosti besmrtnost se odnosi na sve čovječanstvo, jer pojedinac je živio od njega, za njega i s njime, pa će na temelju toga i primiti blaženstvo ili prokletstvo. Za čovje- ka su-čovječnost je konstitutivna stvar i tako je riješeno pitanje da li je poslije smrti moguće zajedni- štvo ljudi. Sve ove misli postale su u svom punom opsegu moguće tek u novozavjetnoj konkretizaciji biblijske nade. Čovjekova se budućnost definitivno otvara tek s Kristom, s čovjekom koji je jedno s Ocem“, čovjekom po kojemu je ljudsko biće ušlo u Božju vječnost. Tek u njemu, drugom Adamu“, dobiva čovjek kao pitanje svoj konačni odgovor. Krist je u potpunosti čovjek; zato u njemu i jest pri- sutno pitanje koje se zove mi ljudi“. No on je u isti mah i Božji glas upravljen nama, on je »Božja riječ«. Onaj razgovor između Boga i čovjeka, koji se vodi od početka povijesti, u njemu je ušao u jedan novi stadij: u njemu je Božja riječ postala »tijelom«, zbiljski ukorijenjena u našoj egzistenciji. A ako dijalog između Boga i čovjeka znači život, ako čovjek ima u sebi život upravo zato što mu se obratio onaj koji vječno živi, onda sam Krist kao Božji govor upravljen nama jest uskrsnuće i ži- vot“. Dn 12, 1-3 Heb 10,11-14 Evanđelje: Mk 13, 24-32 Informativni listić župe, godina 14. broj 51 Trideset i treća nedjelja kroz godinu - B 18. studenoga 2018.

Evanđelje: Mk 13, 24-32zupa-vidovec.hr/upload/2018/11/33_nedjelja_kroz_godinu_b...obratio onaj koji vječno živi, onda sam Krist kao Božji govor upravljen nama jest „uskrsnuće

  • Upload
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • Uskrsnuće mrtvih

    U Starome zavjetu prvo spominjanje uskrsnuća mrtvih javlja se u knjizi proroka Daniela, i to u današnjem čitanju: „Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu ga-dost“ (Dn 12,2).

    Biblijska poruka ne obećava besmrtnost duši odvojenoj od tijela, već

    čitavu čovjeku. Nada u uskrsnuće mrtvih jest osnovni oblik biblijske nade u besmrtnost; u Novom

    zavjetu ta se nada javlja kao osnovna tvrdnja o čovjekovoj sudbini. Na kraju vremena i tijela će u-

    skrsnuti, da bi i ona zauvijek dijelila sudbinu duše: prokletstvo ili blaženstvo. Biblija ima u vidu spa-

    senje jedinstvenog, nedjeljivog, čovjeka, a ne samo sudbinu jedne polovine čovjeka. Pravi sadržaj

    onog što se slikom o uskrsnuću mrtvih želi ljudima navijestiti kao njihova nada jest: 1. Ideja be-

    smrtnosti – odnosi se na besmrtnost „osobe“, tj. čovjeka kao jedne cjeline. 2. Riječ je o „dijaloškoj

    besmrtnosti“. Besmrtnost je djelo bića koje ljubi i koje ima moć da čovjeka nanovo oživi. Čovjek

    ne može potpuno propasti zato jer je on predmet Božje spoznaje i ljubavi. Svaka ljubav teži za

    vječnošću; Božja pak ljubav ne samo da za njom teži nego je takvom i čini: ona sama jest vječnost.

    3. Općeljudski značaj besmrtnosti – besmrtnost se odnosi na sve čovječanstvo, jer pojedinac je

    živio od njega, za njega i s njime, pa će na temelju toga i primiti blaženstvo ili prokletstvo. Za čovje-

    ka su-čovječnost je konstitutivna stvar i tako je riješeno pitanje da li je poslije smrti moguće zajedni-

    štvo ljudi.

    Sve ove misli postale su u svom punom opsegu moguće tek u novozavjetnoj konkretizaciji

    biblijske nade. Čovjekova se budućnost definitivno otvara tek s Kristom, s čovjekom koji je „jedno s

    Ocem“, čovjekom po kojemu je ljudsko biće ušlo u Božju vječnost. Tek u njemu, „drugom Adamu“,

    dobiva čovjek kao pitanje svoj konačni odgovor. Krist je u potpunosti čovjek; zato u njemu i jest pri-

    sutno pitanje koje se zove „mi ljudi“. No on je u isti mah i Božji glas upravljen nama, on je »Božja

    riječ«. Onaj razgovor između Boga i čovjeka, koji se vodi od početka povijesti, u njemu je ušao u

    jedan novi stadij: u njemu je Božja riječ postala »tijelom«, zbiljski ukorijenjena u našoj egzistenciji.

    A ako dijalog između Boga i čovjeka znači život, ako čovjek ima u sebi život upravo zato što mu se

    obratio onaj koji vječno živi, onda sam Krist kao Božji govor upravljen nama jest „uskrsnuće i ži-

    vot“.

    Dn 12, 1-3

    Heb 10,11-14

    Evanđelje: Mk 13, 24-32

    Informativni listić župe, godina 14. broj 51

    Trideset i treća nedjelja kroz godinu - B 18. studenoga 2018.

  • A to nadalje znači: onaj koji se nastanio u Kristu, tj. onaj koji vjeruje, našao je mjesto u Bož-

    joj spoznaji i ljubavi, što i jest besmrtnost: „Tko vjeruje u Sina, ima vječni život“. Onaj, tko vjeruje,

    nalazi se u razgovoru s Bogom, koji je život i koji nadvladava smrt. Na taj način bivaju savršeno u-

    sklađene dvije prividno oprečne razine u biblijskoj ideji o besmrtnosti, »dijaloška« razina, koja se

    neposredno odnosi na Boga, te razina su-čovječnosti. Jer u Kristu čovjeku susrećemo Boga; ali u

    njemu susrećemo i zajednicu drugih ljudi, koji preko njega idu k Bogu a time u međusobno zajedniš-

    tvo. Onaj tko je u njemu našao usmjerenje prema Bogu, taj je u isti mah našao i usmjerenje prema

    zajednici čovječanstva, i samo onaj tko prihvati tu zajednicu, samo se taj približuje Bogu, jer Bog ne

    postoji izvan Krista, dakle ni negdje izvan cjelokupnosti ljudske povijesti i njenog općeljudskog, za-

    jedničkog kretanja.*

    *Usp. Joseph Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, KS, Zagreb, 2007., 349-355.

    O G L A S I

    TISAK: Glas Koncila, MAK , Glasnik SiM, Glasnik Svetog Josipa, Brat Franjo

    Pozivamo vas da oni koji još nisu, postanu prijatelji Caritasa! KNJIŽICE ZA OBITELJSKI DAR MOŽETE PODIĆI U ŽUPNOM UREDU ILI U CRKVI

    TKO ŽELI DATI FOTOGRAFIJE OD KRŠTENJA ILI VJENČANJA ZA BOŽIĆNI BROJ „VIDIKA“ ; NEKA TO UĆINI ŠTO PRIJE !

    U NEDJELJU: 25.11. nakon sv. Mise u 11h; SUSRET PRVOPRIČESNIKA I RODITELJA

    Odlukom Hrvatskih biskupa spomen na žrtvu Vukovara obilježit će se zvonjavom zvona svih crkava u Hrvatskoj, pa tako i u našoj crkvi, 18. studenoga, u 18 sati i 11 minuta.

    ŽUPNA KATEHEZA: PRVOPRIČESNICI – VIDOVEC (3.a i b) – srijeda u 14.30 sati

    NEDELJANEC (3.c) – srijeda u 15.30 sati KRIZMANICI: VIDOVEC (8. a) – utorak u 14:30 sati

    (8.b) – utorak u 15:30 sati

    NEDELJANEC – srijeda u 16.15 sati Dozvolom Varaždinskog biskupa župnik u Vidovcu može imati više misnih nakana

    u jednom danu tokom tjedna i nedjeljom jer vodi župu bez kapelana. Ženidbeni navještaj:

    Tomislav Grđan, sin Renato i Zvjezdane Grđan, r. 1989. iz župe Vidovec i Tea Čehok, kći Dražena i Gordane Čehok, r. 1992. iz župe Vidovec Josip Plevnjak, sin Ivana i Kristine Plevnjak, r. 1994. iz župe Vidovec i Ivana Rog, kći Ivice i Karmele Rog, r. 1994. iz župe Vidovec Dejan Stanković, sin Božidara i Ivanke Stanković, r. 1989. iz župa Vidovec i Jovana Atanasova, kći Pavle i Marije Atanasova, r. 1997. iz Domitrovca

    DAROVALI ZA POTREBE ŽUPE

    Jedna osoba, Vidovec = 200 kn

    Jedna osoba, Vidovec = 200 kn

    Ob. Težak i Makšan, Cargovec = 800 kn

    Jedna obitelj, Cargovec = 200 kn

    Ob. Simon, Vidovec = 300 kn

    Ob. Grđan, Vidovec = 300 kn

    Josip i Ivanka Cafuk, Domitrovec = 400 kn

    Katarina Jerec, Vidovec = 100 kn

    Ivan Kupčić, Šijanec = 400 kn

    Ob. Serini Zvonimir, Vidovec = 300 kn

    Ob. Farc Ivan, Domitrovec = 300 kn

    Ivan Makšan, Cargovec = 500 kn

    Juraj Zagorec, Cargovec = 500 kn

    Mladen Flajšman, Budislavec = 200 kn

    Ana Pomper, Nedeljanec = 200 kn

    Martin Dukarić, Domitrovec = 300 kn

    Josip Habulan, Krkanec = 100 švic. fran.

    Ob. Papec – Užar, Vidovec = 300 kn

  • 18. 11. 2018. TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

    8h. VIDOVEC – za župljane

    9i30h. NEDELJANEC + Ljubica, Marija, Josip, Luka, Jelena i Milan Koren, + ob. Šantek

    11h. VIDOVEC + za generaciju – godište 1953.

    19. 11. Ponedjeljak Matilda, Jakov Pust.

    18h. VIDOVEC + za nestalog Slavka Šanteka – daje majka Ana Šantek

    20. 11. Utorak Srećko, Zlatko

    18h. VIDOVEC + Mijo i Kata Pozder – daje ob. Košić

    21. 11. Srijeda Zdravka, Zdravko

    18h. NEDELJANEC + Antun Josip i Marija Šantek – daje Ruža Škreb

    + Darko Pozder – daje supruga i djeca

    22. 11. Četvrtak Sv. Cecilija, dj. mč.

    zaštitnica crkv. pjev.

    18h. VIDOVEC – za sve žive i pokojne pjevače naše župe

    + Ljubica, Ivan i Juraj Kučko, Valent Canjuga i ob. Franje Košić – daje Fanika Canjuga

    23. 11. Petak Sv. Klement I.,

    papa i mučenik

    18h. VIDOVEC + ob. Košić, Vajdić, Habulan i Buhin – daje ob. Franje Košić

    +Barbara Kršul – daju Marica i Stjepan Horvat

    24. 11. Subota Sv. Andrija Dung-Lac,

    prezbiter, i drugovi,

    mučenici

    8h.VIDOVEC + rod. Habulan Varga i Ivan Habulan – daje Ljubica

    18h. VIDOVEC + Josip, Marija i Juraj Mašić + Josip Pahić + ob. Osredek i Verica Plantić – daje Antonija Mašić 17h. – vjenčanje: Dejan Stanković i Jovana Atanasova

    25. 11. Nedjelja SVETKOVINA

    KRISTA KRALJA 34. NED. KROZ

    GODINU

    8h. VIDOVEC – za župljane

    9i30h. NEDELJANEC + Katarina Rožić – daje ob. Bistrović

    11h. VIDOVEC + Ljudevit i Doroteja Cikač i + ob. Posavec

  • ZADNJE MJESTO

    Pakao je bio već popunjen, a vani su ljudi čekali u dugom redu.

    Đavao je bio prisiljen zatvoriti vrata i tako spriječiti ulazak novih

    kandidata. »Ostalo je još samo jedno mjesto i, naravno, pripast

    će najvećemu grešniku«, najavio je đavao.

    »Je li netko od vas možda višestruki ubojica?« upitao je na kraju.

    Kako se nitko nije javio, on je sam pošao ispitivati što je tko zgri-

    ješio. Nakon nekog vremena ugleda u redu jednoga kojega prije

    nije zamijetio.

    »Što si ti učinio?« upita. »Ništa, ja sam dobar čovjek i ovamo

    sam dospio zabunom.«

    »Mora da si nešto učinio«, promrmlja đavao, »svi koji su ovdje

    nešto su zgriješili.«

    »Znam to«, reče čovjek, »ali ja sam uvijek bio daleko od svakog

    zla. Kad sam vidio kako ljudi progone jedni druge, ja u tom lu-

    dom lovu nisam sudjelovao. Djeca su umirala od gladi, prodavali

    su ih kao robove; odbacivali su siromahe kao što se baca sme-

    će. Izmišljali su lukavstva i varke kako bi jedni druge varali. Ja

    sam jedini odolijevao napasti i nisam ništa činio, nikada ništa.«

    »Baš ništa?« upita đavao s nevjericom. »Jesi li siguran da si sve

    to vidio?«

    »Da, svojim vlastitim očima!«

    »I ništa nisi učinio?« opet će đavao.

    »Ništa!« odgovori čovjek.

    Tada se đavao grohotom nasmija: »Uđi prijatelju moj, ovo je

    mjesto za tebe!«

    Neki je svetac šetao gradom kad mu ususret dođe djevojčica u dronjcima tražeći milostinju. Svetac upravi misli k Bogu: »Gospodine, kako možeš dopustiti ovakve stvari? Učini nešto, molim te« Uvečer je na televiziji vidio strašne prizore: oči umi-ruće djece, izmasakrirana tijela. Ponovno se pomolio: »Gospodine, vidiš li ti ovu bijedu? Učini nešto! « Te je noći jasno čuo Gospodinov glas: »Ja sam već nešto učinio. Stvorio sam tebe!«

    ZID

    U surovoj kamenitoj pustinji živjela dvojica pusti-

    njaka, u dvjema pećinama jednoj nasuprot drugoj. Nakon

    godina provedenih u molitvi i strogim mrtvljenjima, jedan

    od pustinjaka bijaše uvjeren da je postigao savršenstvo.

    Drugi je također bio pobožan, ali dobar i blage na-

    ravi. Zaustavljao se s rijetkim hodočasnicima i pričao.

    Hrabrio je i ugošćivao izgubljene i bjegunce. »Žali Bože

    vremena provedena u molitvi i meditiranju«, mislio je o

    njemu prvi pustinjak koji je drugomu često zamjerao i

    najmanje pogreške.

    Da bi mu jasno pokazao koliko je daleko od sve-

    tosti, odluči da svaki put kad drugi načini pogrešku, stavi

    kamen na ulaz u špilju. Nakon nekoliko mjeseci pred

    špiljom je bio sivi kameni zid. Tako se pustinjak sam za-

    zidao.

    Ponekad oko srca načinimo zidove od malih svako-

    dnevnih zamjerki, inata, prešućivanja, neriješenih pi-

    tanja, ljutnji. Naša je najvažnija zadaća spriječiti nasta-

    nak zidova oko svoga srca. Osobito valja paziti da ne

    postanemo »kamen u zidu svojih bližnjih«.

    Izdaje: RKT. ŽUPA SV. VIDA, Trg Sv. Vida 6, 42205 Vidovec

    Odgovara: Branko Švogor, župnik

    Male priče za dušu

    Slika: Gustav Dore, Trijumf kršćanstva nad poganstvom (1868?), ulje na

    platnu