Erik Fosnes HansenPSALAM NA KRAJU PUTA

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 1

NakladnikFidipid Zagreb

Biblioteka prijevodne knjiæevnostiKnjiga 16.

Za nakladnikaSlobodan DelaliÊ

UredniciTonko MaroeviÊDiana Burazer

JeziËna urednicaLjiljana ©ariÊ

Design omotaElvis Duspara

Layout i grafiËka pripremaFidipid Zagreb

TisakDenona Zagreb

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 800208

ISBN 978-953-7542-12-2

Copyright ∂ Fidipid 2012

Printed in Croatia 2012

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 2

ERIK FOSNES HANSEN

PSALAM NA KRAJUPUTA

Roman

S norveπkoga preveoMunib DelaliÊ

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 3

Naslov izvornikaSalme ved reisens slutt ∂ J. W. Cappelens Forlag AS, 1990

Objavljivanje ove knjige pomogliNorveπki fond za kulturu

i NORLA (Norwegian Literature Abroad) iz Osla

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 4

A te Katerina, perché ci sei

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 5

HARFENSPIELER

Wer nie sein Brot mit Tränen aß,Wer nie die kummervollen NächteAuf seinem Bette weinend saß,Der kennt euch nicht, ihr himmlischen Mächte.

Ihr führt ins Leben uns hinein,Ihr laßt den Armen schuldig werden,Dann überlaßt ihr ihn der Pein:Denn alle Schuld rächt sich auf Erden.

J. W. Goethe

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 6

BRODSKI ORKESTARna R.M.S. Titanicu

od 10. do 15. travnja 1912.

Jason Coward ∑ voa orkestra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . LondonAlexander Bjeænjikov ∑ prva violina . . . . . . . . . . . . PetrogradJames Reel ∑ viola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DublinGeorges Donner ∑ violonËelo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ParizDavid Bleiernstern ∑ druga violina . . . . . . . . . . . . . . . . . . BeËPetronius Witt ∑ kontrabas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rim”Spot” Hauptmann ∑ klavir . . . . . . Nepoznato mjesto boravka

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 7

StoljeÊa otjeËu poput polagane vode zvukova i slika.Lica i gradovi prolaze.Neke se slike Ëine cijelima i jasnima, druge, kao u sumaglici, nestaju. Svako vrijeme ima svoje slike, i zvuke svoje.

Ima vremenâ koje himnama odzvanjaju, zvucimaπto se penju pod kamenim svodom. Al’ i æeljezni postoje zvuci, krici ognjeni, il’ mrmljanje, plaË tihi. Polako ona klize, poput velike vode, sante leda.

I ne moæeπ ih uhvatiti.Ona su skoro kao tajne slike snova; izgubljeneikone gdje su neznana vremena i lica naslikana starimbojama. Svako vrijeme ima svoje slike, i zvuke svoje.

To je kao pjesma zaboravljena.

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 8

I on reËe: Pusti me, jer evo sviÊe!Ali onaj odgovori: Ne puπtam te, dok me ne blagosloviπ.

1. Mojsije. 32, 26

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 9

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 10

11

10. travnja 1912, London, neposredno pred svitanje

Iziπao je na ulicu i uπao u jutro.Ima neπto u tome, pomislio je, kad hodaπ tihim jutarnjim

ulicama, sam, opraπtajuÊi se, onako usput. Uvijek usput. Joπ jerano, joπ Ëujeπ odjek svojih vlastitih koraka na ploËniku. Joπ sun-ce nije iziπlo.

Ulica se naginje, spuπta prema Temzi. U ruci nosiπ malikovËeg, pod miπkom violinsku kutiju. Sve ti je tu. I lako je iÊi.»im zaeπ iza ugla, spaziπ nebo na istoku.

Hodao je. Oko njega su bila gradska zdanja, u osvit nekakolagana, prozirna, gotovo da su lebdjela. I u uliËnom prostoru,izmeu niza kuÊa, teklo je osvitno svjetlo, tako plavo, kakvo jesamo u travnju, nepojmljivo poput nepoznata meuvremena.Nije bilo vani mnogo ljudi tako rano: Nekoliko uliËarki, jedan,ili dvojica piljara sa svojim kolicima, pokoji jutarnji πetaË, i on.Odjek koraka. Lica, isto prozirna kao i grad na tom svjetlu. Ta-kvo je sad i moje lice, pomislio je.

Ubrzo se naπao kraj ugla.Znao je da je ustao i napustio pansion; da su plahte bile

vlaæne i prljave. Joπ jedno prenoÊiπte, joπ jedan krevet u kojemunikada viπe neÊe spavati. Ispred njega je sve, sve to πto ne zna πtoje. Tako je odavno. Koliko li je samo bilo takvih jutara i tihihulica, u svim godiπnjim dobima. Hoda gradovima i gleda ljudekoji tu æive, gleda odjeÊu i posteljinu koja se noÊu suπi na ko-nopcima. A iza prozora spavaju djeca, æene, ljudi. To zna. Kad bise napregnuo, skoro da bi ih Ëuo kako diπu. Zna, ali to nerazumije. To nije njegovo. Nikad mu to nije palo u dio. Ranije bi

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 11

12

ga to razbjesnilo, ili uplaπilo, znao je kazati straπne stvari, ilipobjeÊi svojim putem. Ali viπe nije tako. Ne vidi niπta drugo dolisvoju vlastitu tajnu, koja ga samo rastuæuje, i usreÊuje.

»asak je mirno stajao: Pa to je kao u ogledalu.A onda je zaπao za ugao. Ugledao je Temzu, bezbojnu i

mirnu, posred nje tanak pramen magle. Nebo je bilo punotajanstvenog, plavog svjetla, no na istoku je bilo crveno. Stajaoje na uglu i gledao. To je njegova rijeka, odrastao je uz Temzu ipoznavao joj boje, zvuke, mirise. Znao je: Fino je biti dijetepokraj velike rijeke.

Zatim je sunce iziπlo. Spustio je violinsku kutiju i kovËeg,gledao kako se sve polako mijenja, kako obrisi dobivaju oπtrinui dubinu, rijeka boju.

Dugo je gledao u sve to crvenkasto.

”Trebao bi se nalaziti malo udesno, ispod SunËeva koluta.” OËev glas.”Treba li dugo Ëekati?” To je njegov glas, svijetao, znati-

æeljan, kad mu je bilo deset godina. Davno je to bilo. To je takodaleko, a opet tako blizu.

”Samo pet minuta.” Otac gleda na sat. ©to li mu pokazuje?Bio je to skupocjen, zlatan sat koji je otac uvijek nosio, s po-klopcem i monogramom, i uvijek je pokazivao toËno vrijeme.

”Koliko je?” Opet njegov glas.”Pet sati i Ëetrdeset sedam minuta i trideset sekunda.” Baπ

tako. ToËno vrijeme. Otac æmiri na sat. Zatim stavlja komad za-tamnjena stakla u dræaË ispred gornje leÊe teleskopa. Tako mogugledati ravno u sunce, a da ne oπtete vid. Ljetno je jutro na nekojlivadi, miriπe trava i djetelina, i ptice upravo poËinju svoj pjev.On i otac su putovali dva sata da dou tu, i gledaju prolazak Ve-nere. Joπ je Sunce crvenkasto, ali se veoma brzo podiæe.

”Tako. Sada moæeπ gledati i podeπavati.” I nevjeπtim rukama,ali koje su ipak nauËile πto trebaju Ëiniti i koje Êe ubrzo sve to

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 12

13

izvoditi same, bijelim, pomalo hladnim djeËjim rukama ciljaprema Suncu, okreÊe dugmad i postavlja teleskop u pravi po-loæaj. Zatim gleda kroz okular, namjeπta, podeπava. Otac gledana sat, koji pokazuje toËno vrijeme.

”Pet sati i Ëetrdeset osam minuta i Ëetrdeset pet sekunda.Vidiπ li πto, Jasone?” I Jason gleda. Vidi SunËev kolut, smeÊkasti zlaÊan kroz nagaravljenu leÊu, Ëini se da popunjava cijelo vidnopolje. Treba proÊi nekoliko sekunda dok se on sasvim na to nenavikne, i sad vidi titrave dlaËice i nekoliko sitnih, smeÊkastihmrlji na Suncu.

”Tata! Vidim SunËeve pjege. I portuberance!””Protuberance.””Da!””Mogu li pogledati?””Da!”Otac gleda. Zatim teleskop opet prepuπta Jasonu, i iznova

vadi svoj doktorski sat.”Uskoro bismo je trebali vidjeti. Za minutu i trideset i pet

sekunda. Paæljivo prati. U dnu, desno. Bit Êe sasvim drukËija odSunËevih pjega.”

I Jason, koji stoji, sad odrastao, i u sebi promatra tu sliku,daleku, i blisku ∑ kao u teleskopu ∑ taj odrasli Jason zna da jeoËev sat pokazivao toËno vrijeme. To je bilo jedino toËnovrijeme.

*

”Joπ samo nekoliko sekunda!”I Sunce veÊ poËinje nestajati iz objektiva, pokreÊe se i penje,

nestaje, gubi se s horizonta.”Mora se podesiti, tata!”

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 13

14

”Moæemo priËekati dok planet ne doe ispred Sunca. Trebaobi ga sad vidjeti.”

U svemu crnom sunce je kao tanjur ognja. I onamo, sasvimtoËno, u desnom kutu, pojavljuje se okrugla mrlja, puzi prekoSunca, sasvim jasna mala kugla, savrπeno kruænog oblika, bezikakvih SunËevih pjega.

”Sad je vidim!” Svijetao glas na mirisnoj livadi.”Jesi li siguran? Da vidim, i da odmah podesim.” I otac

podeπava, i joπ viπe uzvikuje ∑ Jason skoro ne moæe mirnostajati, to mu je prvi prolazak Venere ispred Sunca, tjednima suËekali, nervozni, zabrinuti, jer je vrijeme bilo oblaËno; Venerinprolazak je rijetka stvar, kako otac obiËava kazati, πto ako se nerazvedri do nedjelje? Ali su se oblaci raziπli veËer prije. I Ëim jeotac podesio, Jason moæe opet gledati. Planet je veÊ dobranopreπao preko SunËeve povrπine, uskoro Êe prijeÊi sredinu.

”Kakva rijetkost”, uzvikne Jason krotko, a otac se glasnonasmije.

Ubrzo je sve gotovo, Venera je brzo proπla. Vuku se blat-njavom seoskom cestom, u gostionici Êe doruËkovati. Otac nositeleskop, Jason stalak. Teπko je nositi, te idu polako.

”... i zbog paralakse dva promatraËa dobiju malo razliËiterezultate”, otac Êe brundavim glasom, ”te se tako udaljenost doVenere moæe izraËunati pomoÊu trigonometrije. I ne samo to.Prema Keplerovom zakonu, kad znaπ udaljenost od Zemlje doVenere moæeπ izraËunati i udaljenost izmeu svih drugih pla-neta. Naime, kvadrat vremena kruæenja proporcionalan je treÊojpotenciji srednje udaljenosti do...”

Bilo je to kao pjesma.U gostionici su sreli joπ dvojicu astronoma amatera. Uz jaja,

præeni kruh, marmeladu i Ëaj teËe razgovor. Jason malo πto moæeshvatiti. Jedan od one dvojice neznanaca je tako ushiÊen da muna bradi ostaje trag jaja i Ëaja.

”Danas je boginja ljubavi puzala preko Sunca!”

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 14

15

Ostaci Ëaja i mrvice padaju i na stolnjak.”I kako je bila jasna!””A sljedeÊi put?” upadne Jason, na πto se neznanci naka-

πljucaju.”Nema nikakvog sljedeÊeg puta”, kaæe otac. ”Bar ne ni za kog

od nas πto sjedimo ovdje.”Jason ne shvaÊa.”Tek 2004. Tad Êe se ona vratiti Suncu. Za sto dvadeset go-

dina.”Jason se strese na pomisao da ga tad neÊe biti. Pogleda u

svoje ruke. UËini mu se da Ëasak svijet mirno stoji; zar se planetiniti trenutka ne prestaju kretati? Ali uto otac pogleda na sat,vrijeme je krenuti ako æele stiÊi na vlak.

To se urezalo u Jasonovo pamÊenje. Gleda u daljinu, kao krozsvemirske udaljenosti. Jedna sekunda, sekunda toËnoga vre-mena.

Jason se uspravi. Joπ uvijek se sunce crvenkasto budilo...Crveno svjetlo. Ali on sad na to nije æelio misliti. Ne na crvenosvjetlo. Zato je podigao violinsku kutiju i kovËeg i poπao daljeniz ulicu. Ne misli sad na drugo. Pamtiπ li Venerin prolazak?Pamtio ga je.

Pamtio je i prohladne veËeri provedene na prozoru, πto gledana jug, u potkrovlju, zimske veËeri s blistavim grozdovimazvijezda na nebu, i vrtoglavi ponor u njemu nad ponoromizmeu MlijeËnoga puta i snijega. Ondje, na prozorskoj dasci,Jason se sprijateljio sa svim planetima. Teleskop su postavili napod ispred prozora, uperen u noÊ.

”Onamo, u Blizancima, vidiπ Saturn. Ako bude vedro, veËe-ras Êeπ mu moÊi vidjeti prsten.” I kad se Saturn popeo takovisoko da je stajao odmah iznad dimnjaka kuÊe preko puta ulice,

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 15

16

bilo je dovoljno vedro da se vidi prsten. Ono πto je prije bilanejasna, treperava mrlja u objektivu, sad je postala jasna, okruglatoËka, i ta je toËka bila u prstenu. Svjetlo je bilo ravnomjerno iæuto, a prsten kao most koji okruæuje Saturn.

”Izgleda priliËno usamljen”, proπaptao je Jason, kao da seplaπio da ne uznemiri planet.

”To je veoma udaljen planet.” I oËev je glas bio tih. ”Njegovaje udaljenost od Zemlje, kad je najdalje, preko milijarduengleskih milja.” U Jasonu se iznova javio onaj mali ponor, malavrtoglavica pred svemirom, pred neshvatljivoπÊu i prazninom.»esto je noÊu sanjao kako plovi kroz niπtavilo, sa zvijezdama iplanetima oko sebe, i uvijek bi se probudio s tim malim zijevomkoji je treptao u njemu.

”I prsten, od Ëega je on napravljen?””Zapravo su dva prstena. Ali naπ instrument nije dovoljno

dobar da ih razdvoji. AnalizirajuÊi svjetlo s nekoga planeta, mo-guÊe je razabrati i od Ëega bi mu se povrπina morala sastojati.Saturnova bi povrπina vjerojatno morala biti saËinjena od otrov-nih plinova, amonijaka, metana. Ali je on lijep.”

”A prsteni? ©to s prstenima?””Po svoj prilici led.””Led?”I bilo je joπ planeta, recimo Merkur ∑ suputnik, kako ga je

zvao otac. Jason je veoma zavolio malog, brzog Merkura, alinjega nije bilo lako spaziti. I onda Venera, zvijezda jutra i veËeri,koja je ponekad kao mali, srebrnkasti mjeseËev srp u teleskopu.

Zatim crveni Mars, koji izgleda poput dragoga kamena. MarsÊe postati Jasonov pravi miljenik meu planetima, pola godineÊe ga on svake veËeri pratiti i crtati mu putanju na karti zvijezda.

Potom veliki, lijepi Jupiter s crvenom mrljom, baπ kao oko,od Ëega se Jason svaki put najeæi.

”Crveno oko”, kaæe otac mirno, ”moæda je veliki otok kojiplovi naokolo po povrπini. Moæda otok, a moæda i oluja, velika,divlja, koja bjesni stoljeÊima.”

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 16

17

A onda Mjesec ∑ Zemljin mjesec ∑ koji izgleda sasvim tukad se gleda kroz teleskop. Doe tako blizu, postane velik, ikrajolik koji vidi na Mjesecu dobro mu je poznat, a ipak stran.Svjetlo je veoma jako, æuÊkasto i plavkasto. Naporno je pro-matrati Mjesec predugo. Otac kaæe da se to dogaa skoro svima,da je poznato kao lunarna nesvjestica i da je dobro znan fenomenmeu astronomima. A on objaπnjava i plimu i osjeku, πto im jedobro poznato s Temze, tek nekoliko Ëetvrti daleko. Zajedno bisilazili do rijeke i biljeæili vremena promjene, i usporeivali sMjeseËevim kretanjem i mijenama. Posebno je zanimljivo kad jenajveÊa plima, kad nastaju i poplave.

Ali je s Mjesecom najËudnije njegovo djelovanje na raspo-loæenje ljudi. Otac je lijeËnik, i zna da to postoji. To se nazivalunaci, mjeseËeva bolest.

Na ulaznim vratima njihove kuÊe stajala je ploËica od mjedikoja se glaËala svakoga tjedna: Dr. John M. Coward.

Jasonov je otac svoju djelatnost podijelio izmeu posla uMisionarskoj bolnici u Whitechapelu, gdje je radio kao epi-demiolog, i privatnog prakticiranja kod kuÊe, nekoliko Ëetvrtidaleko od Kraljevskoga zavoda za tiskanje novca.

U svojoj je ordinaciji dræao sve instrumente, zidne crteæe iknjige. Ondje je, u uglu, bio i veliki kostur, kao i staklena vitrinas lijekovima, koja je uvijek bila zakljuËana.

Kad otac ne bi imao pacijente, te je sjedio i radio, Ëesto biJasonu bilo dopuπteno siÊi k njemu, pod uvjetom da bude tih.Tako je bilo otkako je bio sasvim mali. Otac bi mu obiËno daoneku knjigu, najËeπÊe jednu od onih velikih, u koænom povezu,s ilustracijama u boji, na kojima se, kroz otvor u trbuhu, moglavidjeti unutraπnjost tijela. Bili su to Ëudni crteæi, u jarkim boja-ma, i rasjeËeni ljudi nisu pokazivali nikakav znak da ih boli onajotvor u trbuhu. Naprotiv, stajali su uspravni, doduπe bez odjeÊe,ali otvorenih oËiju, zureÊi ravno u tebe, posve ravnoduπni πto im

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 17

18

moæeπ vidjeti jetru, koja je bila ljubiËasta. Jasonu se to Ëinilouzbudljivim, i dugo je mogao sjediti, gledajuÊi u te slike. Kad jeporastao, i poπao u πkolu i nauËio slova, s mukom je pokuπavaoi Ëitati to πto stoji ispod slika, no bilo je na latinskom, a i na en-gleskom mu je bilo teπko. Kasnije se sve ËeπÊe dogaalo da otacnae vremena sjediti s njim, objaπnjavajuÊi mu πto stoji na sli-kama.

Bila je i jedna knjiga u dnevnoj sobi, koju je Jason Ëestogledao ∑ ali je ona bila drukËija. Bila je to velika slikovna Bi-blija, sa svim gravirama. Majka bi mu obiËavala iz nje Ëitati. Po-stupno je upoznao sve slike: MraËnu spilju gdje je Sara pokopa-na; propast straπnoga guπtera Levijatana; pobjedu nad Filistejcima.

Bila je tu i slika potopa, s vodom koja stalno raste i svimgolim, ustraπenim ljudima koji se penju na stabla i stijene ne bili umakli valovima. A u pozadini arka, crna i zatvorena, kojuljudi ne vide. I onda sljedeÊa slika, gdje se voda veÊ popela donajveÊega vrha ∑ ”voda navaljivaπe sve viπe i viπe po zemlji, ipokri sva najviπa brda pod cijelim nebom. Petnaest lakata vodadoe iznad brda, kad ih pokri.” Na slici se vidjela tigrica, izbe-zumljena od straha, sjedi navrh hridi s mladunËetom u Ëelju-stima. Neki otac gura svoje dijete, koje se davi, na stijenu ∑ nanjoj veÊ sjedi jedan djeËaËiÊ; ustraπen je, gleda u vodu, i veÊpredan sudbini, smoren. Voda Êe joπ nadolaziti, neumoljivo, iËini se da on to gotovo i æeli.

Voda je prekrivala zemlju stotinu pedeset dana.Na sljedeÊoj se graviri voda povukla, posvuda leæe goli leπevi

i smrad trule vlaænosti sigurno je grozan. Arka stoji na vrhuplanine, i iza nje sja sunce, a i duga se vidi.

Jason pita majku je li Bog zao. Ali ona ne odgovara, nego muËita da je Noa prinio Bogu ærtvu, ærtvu paljenicu, i da je to Bogubilo veoma milo. I Noa i Bog su sklopili savez, za sva vremena,da Bog viπe nikada neÊe dopustiti da Ëovjek strada. I da bi to bilovidljivo, postavio je Bog dugu na nebo. I ona ondje dan-danasstoji.

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 18

19

Ilustrirana Biblija je bila skoro isto lijepa kao i knjige izanatomije, i Jasonu su na neki naËin bile sliËne. Te je slike on usebi nosio cijeli æivot.

Otac je bio visok, smee kose koju je Ëeπljao unatrag, imao jei zaliske. Kad je radio, koristio je okrugle naoËale. Rano je onotkrio Jasonov dar za prirodne znanosti, i pobrinuo se nabavitiuzorke, knjige i crteæe koje je gledao zajedno s djeËakom. Kadje Jasonu bilo neπto viπe od devet godina, otac je naumio na-baviti teleskop. U svojoj je mladosti doktor Coward bio veomazainteresiran za astronomiju, i teleskop je i njemu i Jasonu mo-gao priËinjavati zadovoljstvo. Ali je on bio i skup, njegovi pri-hodi nisu bili baπ preveliki, i nakon πto je Jasonu povjerio pla-nove, morao je dobiti blagoslov svoje æene. To se dogodilo jednenedjelje, u vrijeme popodnevnoga Ëaja.

”Alice”, kazao je otac. ”SjeÊaπ li se koliko me je zanimalaastronomija kad smo se sreli?”

Jason je naÊulio uπi. Sad Êe to otac reÊi.”Kako da ne”, kazala je majka i nasmijeπila se. ”Stalno si

hodao s kartom zvijezda u unutraπnjem dæepu. Dok su ostalimladiÊi uvijek imali dæepno izdanje Shelleya.”

”To mora da je bilo veoma... hm... romantiËno?””Donekle, da”, kazala je majka, ”ali ga oni nisu znali valjano

Ëitati. O, Boæe, kako sam bila sita Shelleya. Ti, meutim, s onomsvojom kartom zvijezda...”

”Hm, hm.” Otac se nasmijeπio, smeten. ”Ali, mislim da tinikada nisam ispriËao πto je pokrenulo moje zanimanje za astro-nomiju?”

”Ne, nisi.” Jason je bio ubijeen da je majka prozrela da onineπto smiπljaju.

”Bilo je to kada sam jednom bio svjedokom nastupa zvjez-danog ludila.”

”Stvarno? Zvjezdanog ludila?””Onda kad sam bio kod urara Cricka.”

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 19

20

Doktor Coward je potjecao iz priliËno siromaπne obitelji, i uzπkolovanje morao je raditi za stan i hranu. Neko je vrijeme biokod urara.

”VeÊ tad?””Da, sad Êete Ëuti... Jedne veËeri sjedio sam u dnevnoj sobi,

gospoa Crick je veÊ bila posluæila veËeru, kad eto ti Cricka. Bioje veoma razdragan, i crven u licu. ∑ O, mili Jamesu, kazala jegospoa, jesi li to opet bio na jednom od onih predavanja... Crickje, naime, obiËavao iÊi na popularna prirodnoznanstvenapredavanja, i ona su ga znala silno oduπeviti. Ali je te veËeri biosasvim neobiËno uzbuen, i teπko je disao.

∑ Da! uzviknuo je. ∑ Bio sam na predavanju doktora Birda oSunËevom sustavu! Bilo je sasvim... sasvim... ∑ i onda je kazaosvoj omiljeni izraz: ∑ ... sasvim izvan-redno! ∑ Uvijek bi se takoizrazio. I zatim je stao priËati o svemu πto je Ëuo, o planetima isatelitima, i πto je viπe priËao, to se sve viπe uzbuivao;naposljetku je vrisnuo: ∑ Ne znam bolji naËin da vam to ilustri-ram nego da se posluæim metlom! Na to je dohvatio metlu go-spoe Crick, koja je stajala u vedru vode pokraj vrata. Temeljitoju je umoËio u vodu, podigao do stropa, i stao njome okretati daje voda s nje na sve strane prskala.

∑ Metla! urliknuo je. ∑ Ova je metla Sunce! I spiralno kreta-nje vode pokazuje kretanje planeta oko Sunca. Svjedoci smostvaranja SunËeva sustava!”

”I æena, πto je ona kazala?””Bila je veoma zabrinuta, naravno. Djelomice zbog sobnog

namjeπtaja, djelomice zbog muæa, koji je postao sasvim ljubiËastu licu zbog naprezanja i popularizacije znanosti. No, on je na-stavio vikati, drhtavim glasom: ∑ Ako to moæe onaj doktor Bird,zaπto to ne bih mogao i ja?! Hehe... I tako je to poËelo.”

”A kako je zavrπilo?””Pa, Crick je bio priprost Ëovjek, bez nekog velikog obrazo-

vanja, te sam mu ja, koji sam studirao prirodne znanosti, moraopomagati. Urar je sve viπe i viπe vremena posveÊivao svojoj

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 20

21

novoj strasti, astronomiji; nije mislio ni na πto drugo ∑ i da bihzadræao sobu, bio sam prisiljen ukljuËiti se u te stvari. Napo-sljetku je on ærtvovao svoj posao zbog zvijezda. Ne znam kolikosam mu puta pomogao odvuÊi teleskop sve do Greenwich Hilla.U poËetku je ondje samo stajao, da bude blizu srca astronomije,kako je nazivao opservatorij. Poslije je uzimao novac od onihkoji su htjeli pogledati kroz njegov teleskop, po principu jedanpenny ∑ jedno gledanje, i tako je zaraivao za æivot. Tad sampoËeo traæiti neki drugi smjeπtaj. Jednom je dræao predavanje uUdruæenju astronoma amatera, i stalno je govorio konsternacije,umjesto konstelacije. Nije iπlo baπ dobro, Ëlanovi Udruæenja bilisu veoma konsternirani, vikali su Ëujte, Ëujte! Ali, njega niπtanije moglo izbaciti iz takta. ©kolovao se dalje, i na kraju je, za-pravo, postao dobrostojeÊi, zahvaljujuÊi svojim predavanjima zalaike. »ak je napisao i jednu knjiæicu. No, tad sam ga veÊ bioodavno napustio. Ali sam, zaËudo, zanimanje za astronomiju za-dræao.”

”To prvo predavanje, mora da je djelovalo veoma jako?””Tako jako da sam poæelio da sam ja umjesto njega. Izgledalo

je kao da je on bio izloæen karizmatiËnom buenju. Ali, cijelaova priËa ∑ premda u ekstremnom obliku ∑ ne kazuje niπta drugodoli da znanost oduπevljava.”

Majka se nasmijala.”©to s æenom?” upitala je.”Dobila je anginu pectoris.”Trenutak je nastala tiπina.”Pa”, napokon Êe majka, ”πto zapravo æeliπ?””Alice, obeÊavam ti da nikada neÊu okretati vlaæne metle u

dnevnoj sobi.””Da?””Pa eto, samo sam mislio kupiti teleskop... Najviπe zbog Ja-

sona, naravno.””Pa da, naravno.””HoÊu reÊi, on bi imao koristi od toga.”

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 21

22

”Sasvim sigurno, Johne.””Nema niπta πto bi te tako discipliniralo i razvijalo kao eg-

zaktna, znanstvena promatranja. Egzaktnim instrumentom.””A koliko bi to koπtalo?”Otac je πutio. ”Izii Ëasak, Jasone”, opet se oglasila majka.Jason je pogledao u oca.”Posluπaj majku.”

Vani, u predsoblju, moæe Ëuti glasove roditelja iz dnevne so-be, tek izlomljene djeliÊe. ShvaÊa da su doπli do kritiËne toËke,da donose odluku.

”... ni govora... kuÊa... renoviranje... znanost... znanost!... ali,mnogo?... sve ukazuje da... djeËakov razvoj... i πkola?... pojaËanznaËaj znanosti u godinama koje... svjeæ zrak... uz uvjet...”

Naposljetku su se glasovi priguπili. Zatim ih Ëuje kako sesmiju, i shvaÊa da Êe biti teleskop. Domalo se vrata otvaraju,pokaæe se otac, cijelim se licem smije.

”Tvoja je majka poludjela!” kaæe on, na πto se iznutra oglasimajka: ”Ma, Johne!”

”Dobit Êeπ teleskop. I violinu.””Violinu?””To je uvjet, shvaÊaπ.” Otac ËuËne, te je sad licem u lice s

Jasonom. ”I mislim da je u pravu”, pridoda on. ”Misli da jeionako previπe uzoraka i crteæa. Zato, ako hoÊemo joπ i teleskop,moraπ vrijedno vjeæbati violinu sat vremena svaki dan. Shva-Êaπ?”

Jason kimne.

*

Jason je mirno stajao, ogledavao se u izlogu ispred sebe. Vi-sok je i snaæan, odijelo pomalo tijesno ispod kaputa. Kestenjasta

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 22

23

kosa, plave oËi. Pod rukom violinska kutija. Nije to onaj isti in-strument odonda, nego violina koju je nabavio kasnije, kad muje bilo dvadesetak godina. U meuvremenu je renovirana,naravno, jer je s njom mnogo toga proπao.

Vidio se onakvim kakav je bio: PriliËno visok momËiÊ riekose i krupnih oËiju. U to je vrijeme sve, sve bilo drukËije. Jasonje uvjeren da se sjeÊa i svoga ondaπnjeg smijeha: æuborava,lagana ∑ gdje li je taj smijeh sad?

Volio je svirati violinu, ali je teleskop bio uzbudljiviji.Odande gdje je stajao mogao je vidjeti kupolu crkve Sv. Pav-

la, s bojom izblijedjela mesa, sad pri izlasku sunca.Ali sad nije æelio misliti ni na πto drugo!

Je li Bog zao?

Jason se, stojeÊi, blago nasmijeπio djeËjem pitanju.To je tek sjena osmijeha; skoro dobroduπna.

*

U zimu dolaze velike epidemije. Uboge Ëetvrti stenju podnjima, tresu se od njih; moæe se naprosto vidjeti kako se zebnjazrcali u sivim, napuklim oknima. Po ulicama pada kiπa, a popodrumima i tijesnim, pretrpanim stanovima nastanjuje se bo-lest, difterija, sigurna kao plima, a i tifus. Danju ljudi teturajuulicama, svatko zaokupljen svojim poslom, uveËer se, kao i uvi-jek, pjeva po krËmama. Ali otac, sve i jedne veËeri, dolazi kuÊikasno, s blijedim prugama umora na licu. Vani je kiπa, ili magla,stalno kiπa, ili magla. On govori tiho s majkom, glas je dublji ne-go inaËe, kao da se zaglavio duboko u grlu. Govori, kratko i od-sjeËeno, o prilikama. Prilike su gotovo neizdræive, kaæe on. Da-nas je, prije nego πto se zaputio kuÊi, iznova vodio statistiku.

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 23

24

Gore je nego ikad. Posjetio je ∑ zajedno s ostalima iz komisije∑devetosobnu kuÊu u Spitalfieldu, gdje πezdeset troje ljudi dijelidevet kreveta. Kaæe i napiπe πezdeset tri! »ak su i zidovi infici-rani, kanalizacijska mreæa sasvim otkazala, posvuda je sve otka-zalo. Dobro se sjeÊa ljeta pedeset osme, kad se od smrada nijemoglo prijeÊi preko mosta Westminster bez vlaæne maramicepreko nosa i usta. Rijeka je bila zelena i muljava, plima je samoizbacivala izmet tamo-amo. I koliko je πtakora. Vrvi od njih ucijelom Londonu, Ëak se ponekad i u Buckinghamskoj palaËipopenju kroz odvodne cijevi.

Jason ih je i sam vidio, kao sive, valovite grude straha, u dvo-riπtu, ili, nekoliko puta, kako jure ulicama, usred dana. Osjetiubod u tjemenu i pod pazusima kad pomisli na njih.

”Joπ jedino nedostaje kolera”, kaæe otac. ”Samo Ëekamo prvisluËaj. Ponegdje beskuÊnici æive u latrinama ∑ a gdje inaËe, kadnemaju krova nad glavom. Molimo se Bogu i vodimo statistiku.U Londonu na tisuÊe ljudi æivi od onoga πto mogu naÊi na ulici.Nekima je specijalnost zavuÊi se u kanalizaciju pokraj Temze igrabljama kopati po blatu u potrazi za metalnim predmetima, ilineËim drugim πto bi se moglo prodati. Samo se polovica od svedjece πkoluje... Zabrinuti smo zbog situacije s pitkom vodom.»ak se i voda s javnih Ëesama mora prokuhavati. Moæemozahvaliti Bogu πto bar pada kiπa.”

Jason sjedi, pomalo posramljen, i gleda u svoju πkolsku zada-Êu. Æelio je, zapravo, upitati oca hoÊe li skupa prenijeti skiceMarsove putanje u novu kartu zvijezda. Sad zna da to ne ide.Otac je odveÊ umoran. I Jasona obuzme sram, jer se ipak osjeÊarazoËaranim. Otac se bori protiv mnogoglave nemani, protivhidre koju on i sve komisije nikada neÊe pobijediti; i zaπto ondato on Ëini, kad zna da Êe izgubiti? Jason se srami.

”HoÊu li ti uliti malo konjaka?” pita majka, na πto otac od-sutno kimne.

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 24

25

”Danas smo posjetili joπ jednu kuÊu”, kaæe on, glas izbija iznjega poput crnog dima. ”Jedna soba. Irska obitelj. ©estoro dje-ce, od Ëega Ëetiri kÊeri, najstarijoj trinaest godina. Dvije naj-mlae su imale difteriju. Jedan krevet u sobi, stol i neπto slameu kutu. Za najmlae dijete viπe se niπta nije moglo uËiniti; umrloje dok smo mi bili ondje. Kod majke skorbut u poËetnoj fazi.”

”Evo”, kazala je majka, i pruæila mu Ëaπu. ”Tvoje piÊe.” ”Troje najstarijih ∑ dvije curice i jedan djeËak ∑ rade u tvor-

nici πibica. Da ti je bilo vidjeti njihove ruke. Skoro da poæeliπ dabi curicama bilo bolje da se prostituiraju. Tad bi se, moæda, barnauËile prati.”

”Johne!”Majka je bacila brz pogled na Jasona, koji je gledao u knjige.”Sedam tisuÊa prostitutki je u Londonu, prema policiji. Laæu,

ima ih bar osamdeset tisuÊa, ako ne i devedeset tisuÊa. Ali se onebarem peru.”

”Johne...””Ovdje bi trebalo biti kao u Parizu. Tamo lijeËnici imaju nad-

zor nad javnim kuÊama. Pregled dva puta mjeseËno. Prije nekoli-ko dana gledam neku djevojku... tako, leæi na samrti. NikakvasveÊenika nije æeljela. Za nju je Bog bio difuzan pojam. A i πto,i kako o tome da misli, kad Ëak nije prepoznala ni svoje prezime?Ali je kazala: Mislim da mogu razdvojiti dobro od zla. I ruæno jeono πto sam Ëinila, kazala je. Ruæno. ©kolovanje? Ma ne. Za ni-kakvu obitelj ne zna, niti je se sjeÊa. Odgojena je u jednom odonih zavoda, ili kako se veÊ zovu ona nezakonita legla u kojimase legu djeca za...” Osjetio je da ga æena gleda. ”Æeljela je umri-jeti”, kazao je, ”i æeljela je da to ide bez religije i bez uËenosti.Ali je leæala ondje oËiju punih pitanja. Bilo je ruæno, to πto jeËinila, kazala je. »vrsto me je dræala za ruku u svojim zadnjimtrenucima.”

Doktor Coward je ispio svoje piÊe. Majka je smjesta ulila joπjedno. ObiËno bi se zavrπilo s dva, bar dok se kolera nije po-

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 25

26

javila. I ona i Jason su znali kako se takve veËeri mogu odvijati.Znao je on priËati o zadnjim, zlim danima abdominalnoga tifusa,ili o dvoranama punim djece s oteæanim disanjem, o bolniËar-kama koje jure tamo-amo s posudama vrele vode, i o strugaËusluzi. A ponekad je priËao o stadium algidum kolere, o grËevimai olovnosivim licima.

Takav je znao biti kad doe kuÊi, govoreÊi cijeli sat, ili moædadva, a da majka, ili Jason, gotovo i ne progovore. Ali su znali damu je vaæno da su njih oboje tu. Zatim bi se otac zavalio u sto-licu, umoran, ali s uobiËajenom bojom lica, i glas bi mu opet bioonaj stari.

©to ga pokreÊe? pitao se Jason. ©to se s njim dogaa kad vodistatistike za Higijenski zavod i sve komisije u kojima sjedi?

Postien, Jason pomisli na Marsovu putanju ∑ otac mu je pri-Ëao o Keplerovim zakonima, i tu prouËavanje Marsove putanjeigra vaænu ulogu.

Otac isprazni drugu Ëaπu.©to li ga dræi?

A i ovakav je bio Jasonov otac:”Nije ni moguÊe dovoljno naglasiti beznaËajnost pojedinca.”Nedjelja je, rano izjutra.”Pojedinac ne znaËi niπta, tek njegov trud neπto znaËi.”Jason sluπa, nijem, i ne zna shvaÊa li.Majka stavlja πeπir na glavu, u crkvu Êe.Vani je kiπa prestala padati, ali se sad navukla magla. Obitelj

ide ulicama. Na odmaku, sa suzdræanom djeËjom znatiæeljom igaenjem, gleda Jason uliËarke i djeËaËiÊe, s rukama i nogamatankim kao πibice koje prodaju. Vidi nekog bogalja, lica crna odprljavπtine, vidi uliËnoga sviraËa i njegovog sina, nose teπke har-fe i obojici su crvene trake zavezane oko cjevanica. Ali su svalica izbrisana, stopljena s maglom.

”Pojedinac je samo djeliÊ, tek kamenËiÊ u velikom mozaiku.I taj je mozaik tlo buduÊnosti.”

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 26

27

Kad bi samo zasnijeæilo, misli Jason. Koliko Êe trajati ovako∑ magla i kiπa, kiπa i magla. Kad bi samo uskoro zasnijeæilo.

”Najljepπa πara, najsjajnije i najistinitije u tom mozaiku jeznanost. U laboratorijima, u anatomskim dvoranama i opser-vatorijima polaæe se kamen po kamen za napredak ËovjeËanstva.To je dug i naporan posao. Ali Êe nas to voditi naprijed. Ipojedinac, onaj koji sudjeluje u tom poslu, ne znaËi niπta viπedoli upravo to πto Ëini; njegov æivot i njegova duπa ne znaËi niπta∑ on je poput redovniËkog pripravnika u hramu, on prinosi ærtvuna oltar, ponizno i nesebiËno. I to je sve, niπta viπe. »ini li on tosa æaloπÊu ili s radoπÊu, ne tiËe se cjeline.”

Jason kriπom pogleda u oca, pomalo uznemiren. OËevo je liceblijedo, oËito je stalno umoran.

”Ovo nam je stoljeÊe donijelo paru, elektricitet i plin. Radniprocesi koji su ranije zahtijevali naporno i dugo crnËenje, sad seodvijaju pedeset, ili stotinu puta bræe. Jednom Êe nam ukroÊenapriroda dati toliko energije, uz pomoÊ znanosti, da Êemo za-ozbiljno moÊi govoriti o blagostanju masa. O kulturi masa, sto-ljeÊu masa.”

”Kultura masa?” majka Êe. ”Misliπ li ti stvarno da Êe nekadasvi ljudi imati koristi od...”

”Tako mora biti!” uzvikne otac. ”Nema druge. Tim Êemo pu-tem. Danas je obrazovanje privilegija manjine. Ali Êemo jednomdospjeti tamo gdje tehnika i znanost nose svjetlo, svjetlo iprosvijeÊenost...”

Jason oprezno uhvati oca za ruku. Otac ga pogleda, trenutakizgleda sasvim odsutan, a onda se nasmijeπi, skoro kao i obiËno.

”Sutra”, kaæe on, ”sutra Êemo otiÊi do trgovine za koju znamda prodaje egzotiËne æivotinje. Ondje Êemo kupiti nekoliko liËi-naka. LiËinke dudova svilca. Za mjesec dana Êe liËinke isprestiËahure, i niti koje ispredu bit Êe svila, Ëista svila.”

”Svila...”, izusti Jason tiho.

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 27

”Neke od Ëahura Êemo staviti u kipuÊu vodu, tako da dudovsvilac ugine, da ne bi iziπao iz svoje Ëahure i oπtetio niti. I ondase niti mogu upresti.”

Otac izgleda Ëudno olakπan kad to govori.Crkva je puna ljudi. Roditelji se mole. Jason vidi da otac

sklapa ruke i da ih stiska, i to tako jako da mu zglavci pobijele.Ali je sutradan bolnica registrirala prvi sluËaj kolere, i dudov

svilac je morao priËekati.

*

Jason je podigao violinsku kutiju i kovËeg, i krenuo niz ulicu.Vratite mi ono vrijeme, pomislio je. Vratite mi pravo vrijeme.

Vrijeme kad je sve bilo puno trajnosti, puno vjeËnosti. I kad jesvaki Ëin, svaki Ëovjek ∑ i ja sâm ∑ bio ispunjen vjeËnoπÊu ivaænoπÊu.

Vratite mi ga.Zatim je odbacio te misli od sebe. Preπao je preko mosta

Southwark. Sad se na ulicama moglo vidjeti priliËno mnogo lju-di. Onaj se ugodni osjeÊaj lakoÊe i moguÊnosti izgubio, i viπenije mogao Ëuti svoje vlastite korake. Ali je zato pomalo osjeÊaoljutu prazninu u æelucu.

Niπta nisam jeo, pomislio je. No, ima vremena. Joπ zadugo nemoram biti na kolodvoru. Moram negdje neπto prezalogajiti,prije nego πto krenem dalje do Waterlooa.

psalam 12 07.03.2012 11:43 Page 28