EPVLON - unipu.hr · 2016. 2. 1. · epvlon. Časopis studenata povijesti sveuČiliŠta jurja dobrile u puli. Časopis epulon broj 9-10. pula, 2015. issn-1334-1464

EPVLON

ČASOPIS STUDENATA POVIJESTISVEUČILIŠTA JURJA DOBRILE U PULI

ČASOPIS EPULON BROJ 9-10. PULA, 2015.

ISSN-1334-1464

IzdavačUdruga studenata povijesti ISHA – Pula

UrednikDavor Salihović

Recenzentidr. sc. Danijela Doblanović

dr. sc. Igor Dudadr. sc. Iva Milovan – Delić

dr. sc. Marija Mogorović – Crljenko

NaslovnicaDavor Salihović

Adresa uredništvaSveučilište Jurja Dobrile u Puli

Odjel za humanističke znanostiI. M. Ronjgova 1

52100 Pula, Hrvatskae-mail: [email protected]

Naklada200 primjeraka

TisakTiskara Zelina dd

EPULON br. 9-10, časopis studenata povijesti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli

3

Sadržaj

ČLANCI

Nina Blažević Drenovčani u najstarijoj matičnoj knjizi krštenih župe Donja Drenova 1838. – 1909. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Lea LešićVodnjanska novorođenčad sredinom 19. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25

Đurđica JurikMatična knjiga krštenih župe Dubrava 1878. – 1889. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41

Ivan SmoljanLabinska republika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61

Kristijan KešićZapadno bojište u Drugom svjetskom ratu (1940. – 1945.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .73

Lana KrvopićRadnice u Hrvatskoj 1970-ih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .83

PRIKAZI

Radionica za suvremenu povijest : Istraživanja diplomanata pulskog Sveučilišta 2011 – 2013, gl. ur. Igor Duda, suur. Anita Buhin i Igor Stanić, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli – Srednja Europa, Pula – Zagreb, 2013. (Semir Koljić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

ČLANCI


6

Nina Blažević: Drenovčani u najstarijoj matičnoj knjizi krštenih župe Donja Drenova 1838. – 1909.

7

Nina Blažević

drenovčani u najStarijoj matičnoj knjizi krštenih župe donja drenova 1838. – 1909.

Ukratko o povijesti Drenove

Drenova je uz Zamet, Srdoče, Pehlin, Škurinje, Dragu, Kostrenu, i dr., jedno od riječkih prigradskih naselja. Ona nije staro naselje, kao što su Trsat, Grobnik ili Kastav. Nastala je relativ-no kasno, prije otprilike dvjesto do tristo godina kada se formiralo nekoliko zaseoka: Podbreg, Macani, Klanjci, Kablari, Brdina i još pokoje. 1 Mještani su nazivani Drenovčani.

O podrijetlu imena Drenova nema podataka, no ime je vrlo vjerojatno nastalo pre-ma nazivu za drvo dren kojeg na Drenovi i oko nje ima dosta. Krajem 19. stoljeća Drenova dobiva kućne brojeve uz koje je stajalo Drenova ili Drenova–Podbreg, Drenova–Kablari i sl. Brojevi su započinjali na desnoj obali Rječine kod Martinovog Sela, zatim su slijedili Lopača, Grohovo, Drenova–Brdo i potom se nizali na jug prema školi i crkvi.2 Prema Franciskanskom katastru iz 1822. Drenova je dio Rijeke (Fiume) okružena drugim naseljima: Kozala (Cosala), Podbreg i Kablari (Cablari), Škurinje (Scurigna) i dr.3 Na nekim novijim kartama ucrtane su dvije Drenove. Naime, većim slovima je ucrtan lokalitet oko škole i crkve, dok je manjim slovima ucrtan lokalitet oko Lokve. To se potkrepljuje i Rimskim ugovorom iz 1924. godine koji govori o razgraničenju između Jugoslavije i Italije. Drenova je tim ugovorom podijeljena na Gornju Drenovu i Donju Drenovu. Granica je bila na sredini između Benaši i Dorčići. Njime je područje Gornje Drenove pripalo Kraljevini Jugoslaviji, dok je područje današnje Donje Drenove pripalo Kraljevini Italiji.4

Pučka škola na Drenovi osnovana je 1852. godine.5 Administrativni i nastavni jezik bio je hrvatski, a od 1872. uveden je talijanski. Drenovčani su bili nezadovoljni stanjem u ško-li, stoga su 1909. osnovali Narodnu čitaonicu. Osnovna škola na Drenovi-Podbreg osnovana je 1924. u kući Frana Frankovića (Tonići) kada je donji dio Drenove pripao Italiji, no ona je spaljena 1943. godine. Nakon oslobođenja 1945. djeca s područja Drenove-Podbreg išla su u Osnovnu školu na Drenovi, kao što je to bilo prije 1924.6

1 Zdenko Pleše, Drenova: školstvo i povijesni razvoj, Rijeka 1987., 62.2 Na ist. mj. 3 Čuva se u Državnom arhivu u Trstu: http://www.catasti.archiviodistatotrieste.it/Divenire/imagefullscreen.htm?fs=1&imgIndex=1&idUa=10653205&firs

t=2&last=2, posjet: 27. listopada 2014. 4 Z. Pleše, Drenova: školstvo i povijesni razvoj, 18, 63.5 Mjesni župnik Ivan Cvetko zaslužan je za osnivanje i rad prve škole na Drenovi. Njegovim dolaskom je 1838. godine osnovana župa. Počeo je okupljati

djecu i učiti ih pismenosti.6 Z. Pleše, Drenova: školstvo i povijesni razvoj, 9, 14-15.


8

Drenova ima tri crkve. Najstarija je crkvica „Svi Sveti“ na Obršu (danas unutar novog ri-ječkog groblja).7 Pretpostavlja se da se tamo nalazila u 16. stoljeću.8 Crkva „Blažene Djevice Marije Karmelske“ na Donjoj Drenovi sagrađena je 1852., iste godine kao i škola. Crkva „Svetog Jurja“ na Gornjoj Drenovi gradila se 1931. i 1932. godine, a dovršena je i posvećena 1939. godine.9

Matične knjige i ostali povijesnodemografski izvori

Matične knjige su osnovni izvor podataka o demografskim kretanjima za razdoblje prije provođenja popisa stanovništva. Prvi podaci o prirodnom kretanju stanovništva počinju se evidentirati u matičnim knjigama polovicom 15. stoljeća u Istri, dok se za cijelu Hrvatsku počinju evidentirati krajem 16. stoljeća.10

U 17. stoljeću državna vlast provodi popise za ukupan broj stanovništva, osobito za broj stanovnika sposobnih za ratovanje, broj domaćinstava i njihovog materijalnog stanja, kao osnove za ubiranje poreza. Prihodi koje je skupljala crkva, postaju zanimljivi i državnim vlasti-ma. Stoga se uvodi građanska evidencija koju vodi lokalna uprava.11 Prvi opći popis stanov-ništva za područje čitave Monarhije proveden je 1857., a sljedeći nakon sklapanja Nagodbe 1869. godine. Popis stanovništva iz 1880. proveden je u okviru novoosnovanog Zemaljskog statističkog ureda za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu, koji je također proveo tri popisa za posto-janja Monarhije: 1890., 1900. i 1910.12 Do početka 19. stoljeća na području Hrvatske ne postoji građanska evidencija o prirodnom kretanju stanovništva. Matične knjige su na području Hr-vatske, ali i Habsburške Monarhije ostale u nadležnosti crkvenih vlasti. Polovicom 19. stoljeća pravo vođenja matičnih knjiga dobile su i druge konfesije. 13

Na temelju matičnih knjiga može se pratiti prirodno kretanje u obitelji, domaćinstvu ili manjem mjestu (naselju, selu, župi). Statistička služba je vodila evidenciju za šire područje, posebno za jednu državu. Prve statističke publikacije na području Hrvatske, odnosno austrij-ske Monarhije pojavile su se u prvoj polovici 19. stoljeća Prva statistička institucija Ured za statistiku i evidenciju kraljevina Hrvatske i Slavonije osnovan je 1875. godine u Zagrebu. Do 1914. godine podaci o prirodnom kretanju stanovništava Hrvatske nalazili su se u publikacijama austrijske statistike za Istru i Dalmaciju, dok su se za ostali dio Hrvatske nalazili u publikacijama statističkog ureda u Zagrebu. U razdoblju 1946. – 1980. postojali su jedinstveni podaci o pri-rodnom kretanju stanovništva Hrvatske u publikacijama Republičkog zavoda za statistiku SRH. Statistički ured u Zagrebu je podatke dobivao od voditelja matica te je na taj način postojala veća mogućnost kontrole podataka (uspoređivanje broja stanovnika, broja rođenih, umrlih). Nakon Drugog svjetskog rata uvodi se građanski tip vođenja matičnih knjiga. Počinju ih voditi školovani matičari i imaju javno-pravni karakter.14

7 Isto, 65.8 Giovanni Kobler, Povijest Rijeke, knj. 2, Opatija 1995., 263.9 Z. Pleše, Drenova: školstvo i povijesni razvoj, 65-66.10 Jakov Gelo, Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981. g., Zagreb 1987., 116.11 Na ist. mj.12 Božena Vranješ-Šoljan, „Obilježja demografskog razvoja Hrvatske i Slavonije 1860. – 1918.“; Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u

Zagrebu, 31, 1998., 42-43.13 J. Gelo, Demografske promjene u Hrvatskoj, 116-117.14 J. Gelo, Demografske promjene u Hrvatskoj, 117–119., 121.


9

Matične knjige krštenih Primorsko-goranske županije

S područja Primorsko-goranske županije najstarije sačuvane matične knjige su iz Osora (1560.) i Krka (1565.) te s Cresa (1571.).15 Najstarija matična knjiga iz Župe Rijeka je iz 1594., a iz Župe sv. Jurja na Trsatu iz 1648. godine, dok najstarija matična knjiga Grčkopravo-slavne parohije potječe iz 1781. godine.16

Kao i u cijeloj Hrvatskoj, tako su i u Rijeci u početku matične knjige vodili župnici. Za austrijske uprave i dalje ih vode župnici, no država propisuje način njihova vođenja. Francusko razdoblje donijelo je novosti. Godine 1812. uvodi se civilna matična služba koju po općinama vode civilni službenici. Za mađarske uprave u Rijeci vode se civilne matične knjige. Završet-kom mađarske uprave 1918., za vrijeme „provizornih uprava“ nastavljeno je vođenje civilnih matica. Civilno vođenje je nastavljeno i kada je Rijeka 1924. godine pripojena Kraljevini Italiji. Nakon Drugog svjetskog rata Rijeka ulazi u sastav Jugoslavije koja 1946. uvodi državnu ma-tičnu službu. Tako su matične knjige predane državnim matičnim uredima. Državni su organi krajem četrdesetih godina 20. stoljeća preuzeli stare matične knjige iz župnih ureda i prenijeli su ih u državne matične urede gdje su se koristile za operativne potrebe. Starije matične knjige koje nisu bile potrebne matičnim uredima predane su Arhivu, a novije su ostale u uredima. Danas se zbog višekratnih preseljenja riječke matične knjige čuvaju na više mjesta. Najveći se broj nalazi u Matičnom uredu Primorsko-goranske županije u Rijeci. U Matičnom uredu je po-hranjeno 419 svezaka matičnih knjiga rođenih, a u župnim uredima na području grada Rijeke nalazi se 79 svezaka.17

Na području Rijeke matične knjige su vođene na latinskom jeziku od 1590. pa do potkraj 18. stoljeća, kada se uvode matice na talijanskom ili mađarskom jeziku.18

Stanovništvo Rijeke i Donje Drenove u 19. i prvim desetljećima 20. stoljeća

Rijeka je 1838. godine imala 8.081 stanovnika. Desetak godina kasnije u gradu i pri-gradskim podopćinama Plase, Kozala i Drenova živjelo je 11.865 stanovnika, dok je sam grad brojio 10.105 žitelja. Podopćina Plase uključivala je sljedeća naselja, odnosno dijelove naselja: Stranga, Rujevica, Sv. Mikula, Gornje i Donje Škurinje. Podopćina Kozala je uključivala: Kozalu, Belveder, Kalvariju, Brašćine, Rastočine, Mihačevu Dragu, Sv. Katarinu, Pulac, Krasu i Rečinu, a podopćina Drenova je uključivala Drenovu, Prosene, Kablare, Grohovo, Podbreg i Lopaču. Godine 1850. u gradu je živjelo 9.753 stanovnika, a u podopćinama 2.959 što zajedno čini 12.712 žitelja.

Od početka 19. stoljeća nadalje bilježi se kontinuirani porast stanovništva. Plase je 1850. godine brojilo 1.219 stanovnika, Kozala 1.038 i Drenova 702 žitelja. Početkom 20. stoljeća uočava se veliki porast stanovništva. Rijeka tada broji 32.977, a Drenova 1.238 stanovnika.

15 Albino Senčić, „Inventar zbirke matičnih knjiga Povijesnog arhiva Rijeka 1560. – 1947.“ Vjesnik Povijesnog arhiva u Rijeci 38, 1996., 326.16 Albino Senčić, „Riječke matične knjige“, Sveti Vid, 5, 2000., 69-70.17 A. Senčić, „Riječke matične knjige“, 70, 75-76.18 A. Senčić, „Inventar zbirke matičnih knjiga“, 330.


10

Redoviti popisi stanovništva vode se od polovice 19. stoljeća na području Habsbur-ške Monarhije. Oni omogućuju pouzdano praćenje demografskog rasta Rijeke. Na temelju promatranog razdoblja od 60 godina ukupno stanovništvo Rijeke se povećalo za 3.8 puta, samog grada za 3.4, a podopćina za 5.4 puta. Stanovništvo se na području Drenove od 1850. do 1910. povećalo za oko 43% (grafikon 1).19

Porast broja stanovnika uočava se i prema matičnoj knjizi krštenih. U razdoblju od 1838. do 1873. prosječno je godišnje kršteno 28,03, a u razdoblju od 1874. do 1909., 34,41 djece.

Tablica 1. Kretanje broja stanovnika Drenove (1850. – 1910.)

Godine Broj stanovnika

1850. 7021857. 7731869. 8451880. 8381890. 9841900. 1.0621910. 1.238

Izvor za tablicu 1 i grafikon 1: Nikola Stražičić, „Prilog poznavanju demografskog razvoja grada Rijeke tijekom posljednja tri stoljeća“, 113.

Grafikon 1. Kretanje broja stanovnika grada Rijeke i podopćina (1850. – 1910.)

19 Nikola Stražičić, „Prilog poznavanju demografskog razvoja grada Rijeke tijekom posljednja tri stoljeća“, Rijeka 1, 1994., 110-111., 113.


11

Analiza matične knjige župe Donja Drenova 1838. – 1909. Razdoblje koje obuhvaća najstarija matična knjiga Drenove vrlo je zanimljivo kad

se promatra proces demografske tranzicije. Predtranzicijsku etapu obilježavaju visoke stope nataliteta koje dosižu više od 40‰. Takvo stanje će potrajati do 1880-ih kada će u Hrvatskoj započeti prva faza tranzicije, tranzicija mortaliteta, gdje će stope mortaliteta pasti ispod 30‰, a potom će uslijediti druga faza gdje će stope nataliteta početi padati te treća faza gdje će i natalitet i mortalitet još lagano padati.20 Na temelju upisa u promatranu matičnu knjigu kršte-nih dobiveni su posve drugačiji rezultati od očekivanih. Naime, do 1880. stopa nataliteta iznosi manje od 30‰, što nikako nije uobičajen slučaj u Hrvatskoj tih godina. Gelo je na temelju ana-lize živorođene djece na području cijele Hrvatske zaključio kako je ovo bio period maksimalne rodnosti stanovništva Hrvatske, s velikim brojem djece u obitelji i s velikim udjelom djece u ukupnom stanovništvu.21 Na temelju podataka navedenih u tablici 2 lijepo je vidljivo da je sto-pa nataliteta na Drenovi u promatranom razdoblju niža od očekivane. Razlozi takve stope tre-bali bi se utvrditi dodatnim istraživanjima na ostalim matičnim knjigama (umrlih i vjenčanih), koje nisu analizirane u ovom radu. Nakon 1880. zabilježene su stope nataliteta više od 30‰, kao i u mnogim drugim područjima u Hrvatskoj22 gdje tranzicija nataliteta još nije započela.

Tablica 2. Stope nataliteta23

Godine Broj stanovnika Broj rođenih Stopa nataliteta (‰)

1850. 702 19 27.061857. 773 22 28.461869. 845 24 28.401880. 838 28 33.411890. 984 32 32.521900. 1.062 33 31.071910. 1.238 4023 32.31

Godišnje i mjesečno kretanje krštenih/rođenih u župi Donja Drenova

Broj rođenih varira od godine do godine. Raspored rođenja/začeća tijekom godine pokazuje kako su neki mjeseci bili plodniji od drugih. Sezonski raspored začeća ovisi o brojnim činiteljima: o gospodarskoj orijentaciji koju određuje sezonski ritam poslova, o seksualnim porivi-ma koji se bude u proljeće te o društvenim pravilima koja se odnose na post i na doba karnevala. Također, na začeća utječu meteorološke prilike, sezonske epidemije te brojni drugi činitelji.24

20 J. Gelo, Demografske promjene u Hrvatskoj, 126, 149.21 Isti, 123-124.22 Vidi: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 47 (2009). Broj je u cijelosti posvećen istraživanjima procesa demografske tranzicije. 23 Podatak se odnosi na 1909. godinu.24 Nenad Vekarić i Božena Vranješ-Šoljan, „Počeci demografske tranzicije u Hrvatskoj“, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 47, 2009., 41.


12

U promatranom razdoblju (71 godina) kršteno je 2.039 djece, što je prosječno 28,7 krštenja godišnje. Od toga je bilo 1.035 dječaka i 1.004 djevojčice (50,76% : 49,24%). Uočava-mo da je kršteno nešto više dječaka. Iznimka je razdoblje od 1880. do 1889. kada se krstilo više djevojčica. Za usporedbu, u župi Dobrinj na otoku Krku zabilježeno je znatno više krštenih dječaka nego djevojčica. Odnos je bio 56% dječaka, naspram 44% djevojčica. U župi Omišalj rođeno je 57% dječaka i 43% djevojčica, što potvrđuje općenitu pojavu da se rađalo više muš-ke, nego ženske djece.25

Odnos muškaraca i žena u nekoj populaciji izražava se koeficijentom maskuliniteta/feminiteta. Može se izračunati za pojedine dobne skupine. Broj rođene muške djece na 1000 ženske djece je koeficijent maskuliniteta novorođenčadi, a koeficijent feminiteta broj ženske djece na 1000 muške.26 Na području župe Donja Drenova, kada je riječ o novorođenčadi, koe-ficijent maskuliniteta za razdoblje 1838. – 1909. je iznosio 1030, a feminiteta 970.

Promatrano po desetljećima, najmanje je krštenja bilo u desetljeću od 1860. do 1869. (206), što je 10,10% od ukupnog broja krštenika. U daljnjim godinama je vidljiv porast broja krštenih. Najviše je djece bilo kršteno u razdoblju od 1900. do 1909. (370), što je 18,15% od ukupnog broja krštenih.

Na temelju matične knjige krštenih Donje Drenove u razdoblju od 1838. do 1909. najviše je djece rođeno u studenom, prosincu, siječnju i travnju, što znači da su bili začeti u veljači, ožujku, travnju i srpnju. Začeća u ožujku i travnju vezana su uz vrijeme seksualnog bu-đenja u proljeće. Ljeto i rana jesen, odnosno razdoblje od srpnja do listopada smatra se vreme-nom dugog „zastoja“.27 Stoga su srpanjske vrijednosti začeća u župi Donja Drenova izuzetak jer se srpanj ubraja među najplodnije mjesece. Veljača je također bila plodni mjesec, vjerojatno zbog razdoblja karnevala.

Najmanje djece je rođeno u ožujku, lipnju i listopadu što znači da su bili začeti u lip-nju, rujnu i siječnju. Prosinac i siječanj se smatraju plodnima zbog blagdanskog raspoloženja, no u analiziranoj matici siječanj predstavlja izuzetak.28 Lipanj možemo ubrojiti u izuzetke kao mjesec u kojem je izražena velika plodnost zbog proljetnog buđenja.29 U rujnu su se obavljali poljoprivredni radovi, što dovodi do minimalnog broja začeća u to vrijeme (grafikon 4).

Prema istraživanju koje su proveli doktorandi dubrovačkog doktorskog studija o po-vijesti stanovništva pod vodstvom Nenada Vekarića i Božene Vranješ-Šoljan na temelju 12 hr-vatskih župa, ustanovljeno je da je u zimskim (siječanj) i proljetnim (travanj–lipanj) mjesecima plodnost bila najveća. Analizom matične knjige župe Donja Drenova travanj je mjesec najveće plodnosti kao što pokazuje i istraživanje, dok su za mjesece siječanj i lipanj dobiveni posve suprotni rezultati jer spadaju u najmanje plodne. Rujan je također mjesec s najmanje začeća, što se podudara s podacima ostalih hrvatskih župa prema kojima je razdoblje od srpnja do listopada vrijeme minimalne plodnosti. 30

25 Arijana Kolak i Vladimir Huzjan, „Glagoljska matična knjiga krštenih (1667. -1723.) župe Dobrinj na otoku Krku kao izvor za proučavanje nekih aspekata demografske povijesti“, Povijesni prilozi 24, 2003., 179.

26 Stjepan Krivošić, Stanovništvo i demografske prilike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u XVIII. i prvoj polovini XIX. stoljeća, Varaždin 1991., 45.27 S. Krivošić, Stanovništvo i demografske prilike, 45.28 Nenad Vekarić i dr., Vrijeme ženidbe i ritam poroda (Dubrovnik i njegova okolica od 17. do 19. stoljeća), Zagreb – Dubrovnik 1999., 84.29 N. Vekarić i B. Vranješ-Šoljan, „Počeci demografske tranzicije u Hrvatskoj“, 41.30 Isto, 42.


13

Grafikon 2. Krštenja u župi Donja Drenova u razdoblju od 1838. do 1909.

Grafikon 3. Udio dječaka i djevojčica među krštenima u župi Donja Drenova 1838. – 1909.


14

Grafikon 4. Začeća po mjesecima

Grafikon 5. Rođenja po mjesecima

Smrtnost novorođenčadi

Mrtvorođeno dijete je ono koje je rođeno bez znakova života, a nošeno je duže od 28 tjedana.31 Smrtnost dojenčadi dijeli se u dvije grupe s obzirom na dob: prvu grupu čini

31 Davorin Hrkać, „Demografski razvoj Broda 1869 – 1890.“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 41, 2009., 284.


15

dojenčad umrla tijekom prvih 28 dana života (neonatalni mortalitet), a drugu grupu dojenčad umrla nakon navršenih 28 dana do kraja prve godine života (postneonatalni mortalitet). Prva se grupa dijeli još na dojenčad umrlu tijekom prvih 6 dana života (rani neonatalni mortalitet) i umrlu između 7 i 28 dana života (kasni neonatalni mortalitet).32

U predtranzicijskom je razdoblju broj umrle novorođenčadi i male djece bio izrazito visok. Smrtnost djece je bila u korelaciji s nivoom ekonomske razvijenosti i raširenošću medi-cinske zaštite. Na smrtnost je utjecala bijeda većine stanovništva, niska obrazovna razina, slaba zdravstvena zaštita, neishranjenost, nepostojanje minimuma higijene zbog čega je dolazilo do brojnih zaraza, epidemija koje su odnosile svako treće ili četvrto živorođeno dijete u toku jedne godine. Također, smrtnost je bila prisutna i kod rodilja zbog višestrukog rađanja i slabe zaštite.33 Mjera učestalosti kretanja mortaliteta dojenčadi je broj umrle dojenčadi na 1000 živo-rođene djece u određenom razdoblju, što označava stopu smrtnosti dojenčadi.34

Župnici su često, ali ne i sustavno, u matične knjige krštenih, pored upisa krštenja upisivali i podatak o smrti osobe (datum i križić). Postoje mnogi upisi samo s križićem, bez da-tuma smrti. Prema tim župnikovim zapisima u matičnu knjigu krštenih, u župi Donja Drenova u promatranom je razdoblju umrlo 40 dojenčadi do prve godine života, odnosno 2,12% uku-pno krštenih u tom razdoblju (31 dječak ili 77,5% i 9 djevojčica ili 22,5%). Takav je udio umrle dojenčadi izrazito nizak za razdoblje na koje se odnosi. Stoga, na temelju matične knjige kršte-nih, bez analize matične knjige umrlih, ne možemo sa sigurnošću reći koji je točan broj umrle dojenčadi u promatranom razdoblju. Prema tablici 3 i grafikonu 6 vidljivo je da je najveća smrtnost dojenčadi bila u ljetnim mjesecima i u jesen, dakle od mjeseca travnja do listopada, dok je manja bila u zimskim, od mjeseca studenog do ožujka. Ljetne vrućine su loše djelovale na slabo tijelo dojenčadi. Krivulja bi zasigurno bila znatno drugačija kad bi se napravila prema podacima iz matične knjige umrlih i pratila bi godišnji raspored rođenih jer je smrtnost novo-rođenčadi, posebice u prvom dijelu promatranog razdoblja, bila vrlo izražena.

Tablica 3. Kretanje umrle dojenčadi po mjesecima u župi Donja Drenova (1838. – 1909.)

Mjesec Broj umrle dojenčadi % MjesecBroj umrle

novorođenčadi %

Siječanj 1 2,5% Srpanj 3 7,5%

Veljača 5 12,5% Kolovoz 6 15%

Ožujak 5 12,5% Rujan 7 17,5%

Travanj 1 2,5% Listopad 3 7,5%

Svibanj 3 7,5% Studeni 1 2,5%

Lipanj 3 7,5% Prosinac 2 5%

32 S. Krivošić, Stanovništvo i demografske prilike, 61.33 J. Gelo, Demografske promjene u Hrvatskoj, 158.34 S. Krivošić, Stanovništvo i demografske prilike, 63.


16

Grafikon 6. Broj umrle novorođenčadi po mjesecima izražen u postocima

Blizanci

Postoje jednojajčani i dvojajčani blizanci. Na rađanje blizanaca utječe dob majke, rasa i paritet. Jednojajčani blizanci nastaju naknadnom podjelom oplođenog jajašca u dvije genetski jednake jedinke, dok dvojajčani blizanci nastaju oplodnjom dva jajašca od strane dva spermija. Stopa rađanja jednojajčanih blizanaca je mala, a iznosi 3 - 5 na 1000 porođaja, dok kod dvojajčanih varira u različitim populacijama, a kreće se od 5 do 49 na 1000 porođaja.35 Često su se, poput ostale djece upisivali isti dan kada su se i rodili.36

U matičnoj knjizi župe Donja Drenova blizanci su se upisivali svaki pod svojim red-nim brojem, jedan je župnik datum rođenja i krštenja stavljao pod jedan tekst, dok je drugi stavljao u dva teksta. Slaven Bertoša navodi kako se u pulskim matičnim knjigama najčešće pri upisu blizanaca koristio termin gemelli ili nati gemell.37 U analiziranoj matičnoj knjizi uz blizance je zabilježeno: gemellam, gemellum, gemini.

U župi Donja Drenova zabilježena su 33 upisa blizanaca 1,62% ukupno krštenih. Od toga je bilo 32 dječaka (48,48%) i 34 djevojčice (51,51%).

Slični je udio blizanaca (1,44%) bio i na Lopudu u razdoblju od 1870. do 1880. godi-ne.38 Prema dosadašnjim istraživanjima, u tom je razdoblju najviše blizanaca bilo u Dalmaciji, 4,61%, a najmanje na području dubrovačkih župa, 1,14%.39

U Drenovi je u promatranom razdoblju među blizancima bilo i nezakonitih (dva upi-sa). Godine 1862. rođeni su Pavao i Antun. Otac im je bio Franjo Štefan i kod njega stoji oznaka

35 N. Vekarić i dr., Vrijeme ženidbe i ritam poroda, 70.36 Usp.: Slaven Bertoša, ‘“Nati nel medesimo parto: Slučajevi rođenja blizanaca u Puli – prema podacima iz novovjekovnih matičnih knjiga“‘, u: Filii, filiae...:

položaj i uloga djece na jadranskom prostoru. Zbornik IV. istarskog povijesnog biennala, ur. M. Mogorović Crljenko, Poreč 2011., 163.37 Na ist. mj.38 N. Vekarić i B. Vranješ-Šoljan, „Počeci demografske tranzicije u Hrvatskoj“, 49.39 Na ist mj.


17

da su oni spureum, a majka Marija Štefan. U drugom se slučaju radi o Antoniji i Mariji, koje su rođene 1868. i kod njih stoji oznaka spuream. Kod imena oca također piše filias spureas Vincen-ta Petrovića, a majka im je bila Katarina Dorčić.

U analiziranoj matičnoj knjizi zabilježena su i dva slučaja smrti blizanaca (1903. i 1906.). No, vjerojatno ih je u matičnoj knjizi umrlih zabilježeno više. Ako su djeca umrla istog dana, ili odmah nakon rođenja, u matičnoj knjizi često nije zabilježeno ime, već samo spol. Dana 9. studenog 1888. rođeni su Franjo Antun (Franciscus Antonius) i Ivan, sinovi Ivana i Ka-tarine Štefan. Franjo Antun je kršten 11. studenog, dok je Ivana krstila babica odmah nakon rođenja zbog opasnosti od smrti.

Izvanbračna djeca

Nezakonita djeca su se najčešće rađala kao posljedica nedozvoljenih seksualnih veza. Bila su prisutna svugdje i kod svih slojeva društva. Prema zborniku općeg ugarskog prava, Tri-partitumu, nezakonitom su djecom smatrana djeca neudatih majki i djeca rođena 300 dana nakon smrti muža, dok su zakonitom smatrana ona djeca koja su rođena najranije 182. dan nakon vjenčanja ili najkasnije 300. dan nakon muževe smrti. Nezakonita djeca su se dijelila na: naturales–rođena ili od neudane žene ili od udane žene, ali van zakonskog roka, spurii–rođena od prostitutke, adulterini – začeta u preljubu, incestuosi–rođena iz veze pobočnih rođaka, sacri-legii–djeca kojima je jedno od roditelja vezano zavjetom čistoće i nefandi–djeca koja potječu iz veze ascendenata i descendenata u izravnoj vezi.40

U župi Donja Drenova u promatranom je razdoblju zabilježeno 61 nezakonito dijete, od toga 29 (47,54%) djevojčica, a 32 (52,45) dječaka (grafikon 7). U ukupnom broju krštene djece to je gotovo 3% (2,99%) izvanbračno rođene djece.

Za usporedbu, u Buzetu je u razdoblju od 1870. do 1880. godine izvanbračno rođeno 2,35% djece.41 Analizom najstarije glagoljske matične knjige župe Dobrinj na Krku autori su utvrdili da je od ukupnog broja krštene djece, 5,7% njih rođeno u izvanbračnom odnosu, što je prilično veliki postotak.42

Prilikom upisa izvanbračne djece najčešće je pisano samo ime majke i to preko obje rubrike, dakle očeve i majčine. Kod dvoje djece se javljaju i otac i majka. Miroslav Bertoša na-vodi kako su neki župnici znali ime oca izvanbračnog djeteta te su ga upisali u matičnu knjigu, iako je to bilo zabranjeno.43 Kod Adama koji jer rođen 24. prosinca 1899. godine od majke Stanislave Kukuljan ime oca (Daniel Vallić) naknadno je upisano, što se može zaključiti na te-melju drugog rukopisa. Razlozi mogu biti različiti zašto je došlo do naknadnog upisa imena oca, a neki od razloga su navedena župnikova informiranost, kasnije saznanje o imenu oca te moguća naknadna ženidba roditelja, iako to nije izričito zabilježeno.

40 Marija Karbić, „Što znamo o nezakonitoj djeci u gradskim naseljima u međurječju Save i Drave tijekom srednjeg vijeka?“, Scrinia Slavonica 2, 2002., 170.41 N. Vekarić i B. Vranješ-Šoljan, „Počeci demografske tranzicije u Hrvatskoj“, 47.42 A. Kolak i V. Huzjan, „Glagoljska matična knjiga“, 175.43 Miroslav Bertoša, „Matične knjige – arhivsko vrelo o demografskim previranjima predindustrijske Europe“, Vjesnik državnog arhiva u Rijeci, 41/42,

1999/2000, 349.


18

Izrazi koji se u matičnoj knjizi krštenih Donje Drenove pojavljuju, a upućuju na ne-zakonito dijete su: spureum, spuream, spuria i spureas, te uz oca pater naturalis. Primjerice, izraz Pater naturalis zabilježen je uz Higinija Eugenija Mariju čiji je otac bio Antonio Mihić, a majka Marija Petrović. Kod 17-ero djece zabilježeni su nazivi spureum, spuream, spuria i spureas. Od toga je u 13 slučajeva uz ime majke, zabilježeno i ime oca.

Glavnim „krivcem“ za nezakonito dijete uglavnom se smatrala žena, bila ona udana ili neudana. Ženina nevjera je smatrana težom od muškarčeve i bila je moralne prirode. Neudata žena bi nanijela sramotu svojoj obitelji time što nije bila adekvatno čuvana, dok je kod udatih žena postojala mogućnost da nezakonito dijete podmetnu kao zakonito i kao eventualnog nasljednika. Muškarci su češće imali nezakonite izvanbračne seksualne veze, posebice oni koji su češće putovali, poput vojnika i trgovaca. Muškarci koji su bili manje mobilni također su imali izvanbračne veze, posebno sa sluškinjama. Nekad su i takva nezakonita djeca bila ozakonjena. Naime, očevi su ponekad priznali svoje očinstvo i brinuli se o njima, posebice ako je veza bila plod ljubavi, a iz nekog se razloga nije mogla ozakoniti. 44 Razlozi zbog kojih neke ljubavne veze nisu mogle biti ozakonjene brakom su sljedeći: jedan od partnera je već bio u braku ili zbog različitog društvenog statusa. Na području zapadne Europe postoje slučajevi u kojima su nevjenčani parovi privremeno ostavljali dijete u nahodištu, potom bi ozakonili vezu i uzeli dijete nazad, no takvi slučajevi su bili rijetki. Veći motiv za ostavljanje djeteta je bilo siromaštvo nego sramota ili nečasnost zbog njegovog rođenja. Parovi su se ponekad vjenčali kada su se stvorili uvjeti ili kada bi nestale zapreke, poput smrti supružnika, potom bi ozakonili svoju vezu i djecu rođenu u njoj. Poneki su se znali vjenčati prije smrti kako bi mogli ozakoniti svoju djecu kako ona ne bi bila isključena iz nasljedstva.45 U župi Donja Drenova zabilježeno je devet slu-čajeva u kojima je dijete ozakonjeno brakom.

Nezakonita djeca su bila u lošijem položaju od zakonite. Crkva je ponekad nastojala ozakoniti nezakonite, kako bi im se poboljšali uvjeti života.46 Tijekom srednjeg vijeka nezako-nita su djeca bila ograničena u svojim pravima. Primjerice nisu mogla primiti Sveti red te nisu mogla postati članovima ceha. Prema Tripartitu nezakonita djeca nisu imala nasljedno pravo ni iza oca ni iza majke. Nisu mogla baštiniti nasljedna dobra ostavitelja dok je god postojao nasljednik bilo kojeg reda.47

Nezakonita su djeca često bila žrtvama čedomorstva. Žene su se odlučivale na ova-kav zločin zbog straha od osude društva, materijalnih problema i nemogućnosti izdržavanja djeteta.48 Čedomorstvo je bilo neprihvatljivo i posljednje rješenje jer je uvijek postojala mo-gućnost da majka bude otkrivena i kažnjena. Pobačaj je također bio jedan od načina rješava-nja neželjene djece. Najblaži način je bilo napuštanje djece. Od srednjeg vijeka su na području zapadne Europe postojali brefotrofiji s rotom, koja je jamčila tajnost onima koji bi donijeli di-

44 Marija Mogorović Crljenko, „Odnos prema nezakonitoj djeci u istarskim komunalnim društvima od kraja 15. do sredine 17. Stoljeća“,u: Filii, filiae...: položaj i uloga djece na jadranskom prostoru. Zbornik IV. istarskog povijesnog biennala, ur. M. Mogorović Crljenko, Poreč 2011., 147.

45 Marija Mogorović Crljenko, Druga strana braka – Nasilje i ilegitimnost u (izvan)bračnim vezama na području Porečke biskupije u prvoj polovici 17. stoljeća, Zagreb 2012., 273.–274.

46 Isto, 275.47 M. Karbić, „Što znamo o nezakonitoj djeci, 170–172., 174.

48 Isto, 174.


19

jete, a ženi bi to osiguralo vraćanje i uklapanje u zajednicu. Djeca su se ostavljala na mjestima koja je majka smatrala prikladnima, primjerice pred crkvom, uz put itd. Izvanbračna djeca su bila ostavljena na brigu majci, a muškarci nisu snosili odgovornost za svoje postupke.49

Grafikon 7. Udio izvanbračne djece u ukupnom broju krštenih župe Donja Drenova

Imenska formula Imenska formula je nastala iz potrebe za točnim imenovanjem svakog pojedinca u

zajednici. Državnoj vlasti su popisi stanovništva koristili zbog poreza, novačenja i drugih oba-veza. Crkva je vodila evidenciju svojih vjernika zbog provođenja crkvenih propisa, posebno za dva sakramenta, krštenje i vjenčanje. Obje su institucije imale problema s utvrđivanjem iden-titeta osoba sve do uspostave čvrste imenske formule. U primitivnim zajednicama za iden-tifikaciju pojedinih osoba koristilo se samo ime, stoga je u početku funkcionirala samo jed-noimenska formula sastavljena samo od osobnog imena. Daljim razvojem ljudskog društva pojavila se potreba za uvođenjem drugog člana imenske formule, odnosno prezimena. Car Josip II. patentom iz 1780. godine zakonski je odredio dvočlanu imensku formulu sastavljenu od imena i prezimena kao obaveznu i ozakonjenu formulu.50 U nekim područjima, primjerice u SZ Hrvatskoj u 18. pa do sredine 19. stoljeća i župnici su imali utjecaja na davanje imena dje-tetu.51 Na temelju promatrane matične knjige to ne možemo utvrditi i za župu Donja Drenova.

U matičnoj knjizi Donja Drenova pojavljuju se slučajevi u kojima je isto ime zapisi-vano više puta uzastopno. Imena su pisana latinskim jezikom. Najčešća muška imena su bila:

49 M. Mogorović Crljenko, Druga strana braka, 273.50 Robert Skenderović „Analiza razvoja imenske formule u gradu Požegi i okolnim selima tijekom 18. stoljeća na temelju matičnih knjiga“, Scrinia Slavonica

2, 2002., 263-265.51 S. Krivošić, Stanovništvo i demografske prilike, 112.


20

Josip/Jože, Ivan, Matej/Mate, Andrija/Andre, Franjo/Frane. Zabilježena su i imena: Vice, Niko-la, Paškval, Jakob, Pavao/Pave, Ignacije, Romeo, George, Filip, Kuzme, Petar, Laurencije, Šanto, Lino, Ernest, Rudolf, Viktor, Silvestar, Benjamin, Stanislav itd.

Najčešća ženska imena su bila: Marija, Antonija, Matea/Matejka, Katarina, Helena i Josipa/Joža. Zabilježena su, ne tako često i imena: Margareta, Filomena, Franka/Franjica, Pa-ulina, Tereza, Elizabeta, Lucija, Natalija, Šanta, Amalija, Angela, Albina, Matilda, Emilija, Alojza, Paškvalija, Stjepana, Viktorija, Regina, Karolina itd.

Imena su gotovo sva bila katolička i pokazuju da su tada narodna imena već potpu-no zamijenjena katoličkima, odnosno svetačkim te je vidljiva česta uporaba nekoliko imena. Najčešće su se koristila imena svetaca koja su se slavila u mjesecu u kojemu je dijete rođeno.52 Na temelju matične knjige župe Donja Drenova vidljivo je davanje imena prema svecima u tom mjesecu. U mjesecu siječnju Melkior (6. siječnja), Gašpar (6. siječnja), u ožujku ime Marija Nuncijata (23. ožujka), u svibnju Ivan Nepomuk, Deziderije (23. svibnja), u lipnju ime Vid (Sv. Vid je zaštitnik grada Rijeke), u srpnju Karmela, u kolovozu Klara (11. kolovoza), u rujnu Ivan Zlatousti (13. rujna), u prosincu, Nikola, Silvestar itd. Imena su najčešće bila jednočlana, no ima dosta i dvočlanih, a pojavljuju se i tročlana imena. U jednom slučaju nije zabilježeno ime jer je dijete rođeno mrtvo (7. kolovoza 1903.).

Prezimena zabilježena u matičnoj knjizi krštenih u promatranom razdoblju su (abe-cednim redom): Benaš, Benčan, Blažić, Buljko, Cuculić, Čargonja, Črnjar, Dorčić, Francetić, Fran-ković, Frlan, Grohovac, Jelisei, Kučić, Lenac, Lučić, Marčelja, Mihić, Perčić, Perušić, Petrović, Pile-pić, Prosen, Puharić, Senjan, Superina, Squasa/Skvaža, Škrobonja, Štefan, Tibljaš i Žorž.

Župnici

Matične knjige su sadržavale ime i prezime svećenika koji je upisivao krštene. Sve-ćenik je krstio djecu u župnim crkvama, no krštenja su se mogla obaviti i u privatnim kućama. Krštenje se moglo obaviti i tamo gdje je bio biskup i tamo gdje je biskup prenio ovlast na župnika. U crkvama je trebala postojati krstionica.53

U župi Donja Drenova u promatranom je razdoblju (71 godina) bilo pet župnika. Kao kateheta je 1835. imenovan Ivan Cvetko. On je obnašao i dodatnu službu kapelana za područje Drenove gdje je dolazio služiti nedjeljnu misu u kapeli Svih Svetih. Zalagao se za osnivanje župe na Drenovi. Namjera mu je uspjela i 1838. godine donesena je odluka da se Donja Drenova odvoji od matične župe u gradu. Njegovom je zaslugom izgrađen i župni stan na predjelu Terzy (Terčevo selo) gdje je privremeno otvorio i osnovnu školu koju su pohađala djeca iz okolice. Na Cvetkov poticaj 1847. izgrađena je župna crkva. Potom je izgrađen prvi dio osnovne škole, dok je drugi dio dograđen 1913. godine kada je stara škola dobila današnji oblik. Nakon 10 godina obnašanja katehetske službe u Delnicama te 32 godine službovanja u župi na Drenovi imenovan je kanonikom Prvostolnog Riječkog Kaptola. Otišao je na blagdan

52 S. Krivošić, Stanovništvo i demografske prilike, 112.53 Slaven Bertoša, Život i smrt u Puli: starosjeditelji i doseljenici od XVII do XIX. stoljeća, Pazin 2002., 29-30.


21

Gospe Karmelske, 16. srpnja 1870. U Rijeci je nakon toga živio još 14 godina. Sahranjen je na najstarijem drenovskom groblju. Njegovi su posmrtni ostaci bili premješteni na današnje Staro groblje na Donjoj Drenovi. Danas središnji trg na Donjoj Drenovi nosi njegovo ime, kako bi mu se Drenovčani odužili za sve zasluge.54

Drugi župnik bio je Fabian Širola. Prema matičnoj knjizi njegovo je službovanje trajalo od 1871. do 1898. Njega je naslijedio Antun Ladić. Prema matičnoj knjizi, kao krstitelj je djelo-vao od 1898. do 1903. godine. Uredio je crkvu iznutra. Osnovao je društvo djevojaka Presveto-ga Srca Isusova, koje je prestalo s radom za vrijeme Prvog svjetskog rata.55

Izidor Gudac službovao je u župi od 1903. do 1906. godine kada preuzima župu u Gerovu (Gorski kotar). Za vrijeme njegovog djelovanja napušteno je prvo, staro groblje zbog nedostatka mjesta za ukop. Blagoslovljeno je današnje Staro groblje Donja Drenova. Na žu-pnoj crkvi je sagrađen zvonik u današnjem obliku umjesto prvotnoga, nižeg i piramidalnog oblika. Župa je dobila nove orgulje koje je izradio Pietro Bazzani iz Venecije.56 Nasljednik Izidora Gudca bio je Pavao Žigar, koji je u župi djelovao kao krstitelj od 1906. do 1908. godine.

Sakrament krštenja mogao se obaviti i u drugim župama. U matičnoj knjizi Donja Drenova postoje dva takva slučaja. Radi se o Gašparu, nezakonitom sinu Mateje Pilčić, koji je naknadnom ženidbom svojih roditelja ozakonjen. Naknadno je upisan u matičnu knjigu te nije upisan pod rednim brojem, stoga stoji i oznaka NB (nota bene). Krstio ga je Antonio Har-bić 6. siječnja 1894. godine u Jelenju. Drugi je slučaj Katarine, kćeri Ivana Prosena i Franciske rođene Juretić. Krstio ju je Franjo Canjuga 27. listopada 1891. u Jelenju.

Primalje Primalje, odnosno babice su pomagale ženama pri porođaju. U istarskim se doku-

mentima spominju od 16. stoljeća. Morale su se školovati i imati dozvolu za svoj rad. Ako je pri rođenju prijetila smrtna opasnost one su bile zadužene krstiti to dijete. Zbog toga su trebale poznavati potrebne formule koje su se izgovarale pri obredu, a njihovo je znanje provjeravalo posebno povjerenstvo u vrijeme pastoralnih vizitacija.57 Bile su značajne i kao svjedoci u sluča-ju čedomorstava. U tom su slučaju takav čin morale prijaviti vlastima.58

U matičnoj knjizi krštenih župe Donja Drenova 1838. – 1909. zabilježene su dvije pri-malje. U navedenom razdoblju krstile su 11–ero djece zbog smrtne opasnosti. Antonija Priskić krstila je 10–ero djece, dok je primalja Širola krstila Milenu 13. ožujka 1906. Kod takve djece kumovi nisu zabilježeni. Jedini zabilježeni slučaj mrtvorođenog djeteta kojeg je krstila babica Antonija Priskić je Antun (Antonius), rođen 25. svibnja 1903. godine.

54 Gabrijel Bratina, „Povijest župe Drenova i župe BDM Karmelske na Donjoj Drenovi“, Drenovski list 21, ur. Damir Medved, Split 2010., 6., http://www.rijeka.hr/drenova: 6. rujna 2013.

55 Na ist. mj.56 Na ist. mj.57 S. Bertoša, Život i smrt u Puli, 259.58 Marija Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena – položaji uloga žene u istarskim komunalnim društvima: primjer Novigrada u 15. i 16. stoljeću,

Zagreb 2006, 105.


22

Zanimanja i socijalni status roditelja i kumova

Kumovi su bili prisutni u gotovo svakom upisu krštenja s iznimkom djece kod kojih je postojala smrtna opasnost. Najčešće su bila dva kuma kao svjedoci pri krštenju i to muško i žensko, iako ima i slučajeva gdje su bila dva muška kuma. Također se pojavljuju slučajevi samo s jednim kumom te s čak tri kuma. Zanimanje i socijalni status roditelja i kumova najčešće je bio jednak. Pored očeva i muških kumova upisivalo se zanimanje, a pored majki i kuma rjeđe.

U promatranom razdoblju kao zanimanje i status najčešće se navode poljoprivred-nici i seljaci (villici, agricola, coloni, colonus), potom zidari (muraris, murario, murator, murato, murarius, proto-murator) te radnici (operarius). Nerijetko se javljaju i zanimanja poput krojača (sartor), trgovaca (mercatore, negotiator), kovača (fabro feraris, faber ferarius, fabro ferario, faber, faber ferr), obućara (sutor), posjednika (possidens), piljara (caupone, caupo, cauponifsa) te po-tom slijede zanimanja poput učitelja (magister, magistro, docens, magister loci, magister dirigens, magistro comunalis, supplens professor), pomorska zanimanja (capitaneo marittimo, capitanus mariti nauta, navifex, maritimus), stolara (faber lignarius), vrtlara (hortulano, hortulanus), okruž-nih sudaca (judex paghensis, judex pagensis, judex pagi, judex paghi), lugara (custos silvae, custos silvarum), vojna zanimanja (miles urbanus, comisarius militari), pisara (scriba, regius notarius), službenika (officialis, officialis p. postam, penes postam, penes reg. postam, regius oficialis finan-tia, regius tabularius), liječnika (medicus), pekara (pistor), mlinara (mulinarius), vozača (auriga), poslovođa (agens comerci), nosača (cursor), tkalaca (artifex), mesara (lanius), crkvena zvanja (ae-ditus, sacrista, sacerdos, parocho), sluga (famulus), mehaničara (mechanicus, mecanicus), zlatara (aurifice, aurifex), gostioničara (caupone), kamenoklesara (lapicida), svjetioničara (lanternarius), streličara (arcularius), stražara (vigili Tricesima), fizičkih radnika (manualis), ložača (fuochista) itd.

Najčešće žensko zanimanje bilo je seljanka/zemljoradnica (vilica, agricola), radnica (operaria, operaria fabricae tabachi – radnica u tvornici duhana), kućanica (casaria), sluškinja (an-cilla), no zabilježeno je i nekoliko krojačica (sartoria, sartrix), primalja (obstetrice, obstetrix). Neki zapisi upućuju na status. Primjerice, gospođa (domicella, domina) ili dob, djevojčica (puella). Također, kao odrednica statusa, za oba se spola javlja privatus/privata.

Zaključak

Matična knjiga krštenih župe Donja Drenova (1838. – 1909.) promatra razdoblje u kojem započinje demografska tranzicija u Hrvatskoj (1880-ih). Prema obrađenim podacima na Drenovi je vidljiv polagani ulazak u proces tranzicije. Jedan od simptoma demografske tranzicije je povećanje broja stanovnika na području Drenove, koje se je u razdoblju od 1850. do 1910. povećalo za oko 43%. Od 1850. do 1869. stopa nataliteta je bila niska za predtranzi-cijsko razdoblje, prosječno godišnje 27,97‰, dok je od 1880. do 1910. ona bila u tranzicijskim okvirima (32,32‰).

Na obilježja demografske tranzicije ukazuje nam i niska smrtnost dojenčadi do prve godine života. Naime, u promatranom je razdoblju umrlo 40 dojenčadi, što čini svega 2,12%


23

u ukupnom broju krštenih u tom razdoblju. Rezultat nije provjeren na temelju matične knjige umrlih, već samo na temelju upisa koji sadrže i križić i datum smrti. Stoga, ne možemo sa si-gurnošću reći koji je točan broj umrle dojenčadi.

U župi Donja Drenova bilo je svega 2,99% nezakonite djece, što svjedoči o poštivanju crkvenih zabrana o predbračnom začeću.

Uspoređujući analiziranu maticu s ostalim hrvatskim župama uočava se nekoliko izu-zetaka u pogledu začeća. Srpanj se smatra jednim od najplodnijih mjeseci za razliku od ostalih župa u kojima je to mjesec gdje se bilježi početak zastoja u pogledu začeća. Prosinac i siječanj se smatraju plodnima zbog blagdanskog raspoloženja, no na Drenovi je u siječnju bilo najma-nje začeća kao i u lipnju koji je u drugim župama plodan zbog veće plodnosti u proljetnim mjesecima. Međutim, bilo je i sličnosti, u mjesecima kao što su ožujak i travanj koji se vezuju uz povećanu seksualnost zbog dolaska proljeća, a rujan kao mjesec u kojem je bila zastupljena niska plodnost zbog poljoprivrednih radova.

Analizirana matična knjiga pruža zanimljive podatke o krštenoj djeci s područja Dre-nove i bliže okolice u razdoblju od 1838. do 1909. godine. Na temelju matične knjige dobiveni su podaci o obiteljskoj i demografskoj strukturi Drenove, koji do sada nisu toliko istraživani, a postoji dovoljno podataka za buduća istraživanja.

Lea Lešić: Vodnjanska novorođenčad sredinom 19. stoljeća

25

Lea Lešić

vodnjanSka novorođenčad Sredinom 19. Stoljeća

Stanovništvo Istre u 19. stoljeću U Istri je, kao i u drugim dijelovima Europe u 19. stoljeću zabilježen porast broja sta-

novnika.1 Poluotok je početkom 19. stoljeća, točnije 1805. godine, došao pod Napoleonovu vlast. Prema popisu iz 1811. godine u mletačkom dijelu Istre živjelo je 95.443 stanovnika, dok je austrijski dio Istre tada imao oko 23.000 stanovnika.2

Drugo desetljeće 19. stoljeća u povijesti Istre zabilježeno je kao teško razdoblje: na-nizale se hladne zime, nestašica hrane, glad i epidemije tifusa koje su usmrtile na tisuće ljudi.3 Upravo zbog toga 1820. godine u cijeloj Istri nije bilo više od 120-125.000 stanovnika.4 Rovinj je 1821. godine bio najveći grad s 8.900 stanovnika, slijedili su Piran (6.150), Kopar (5.120), Vod-njan (3.500), Izola (2.780), Poreč (2.090), Pazin (1.615), Buje (1.530), Umag (1.160), Milje (1.100), Motovun (1.000), Bale (960) i Novigrad (830).5 Tek dvadesetih-tridesetih godina 19. stoljeća bilježi se blagi porast broja stanovnika, a od 1840. ritam prirasta stanovnika bitnije ubrzava: u Istri je 1850. bilo oko 165.000 stanovnika.6

U drugoj polovici 19. stoljeća dogodila se demografska ekspanzija kao i u cijeloj Eu-ropi.7 Prema popisnim podacima u Istri je 1869. bilo 150.907, a 1880. godine 179.575 stanov-nika.8 U cijeloj Hrvatskoj je 1869. bilo 2.398292 stanovnika, od kojih je u Dalmaciji 403.149, u Vojnoj Krajini 755.645, te u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji 1.088.591.9

Ukratko o povijesti Vodnjana Vodnjan je naselje u jugozapadnom dijelu Istre. Može se gotovo sa sigurnošću reći

da je teritorij oko Vodnjana bio nastanjen mnogo prije uspostave rimske dominacije nad ovim područjem. O tome svjedoče u prvom redu prapovijesne gradine u okolici koje su opisane i u

1 Istra kroz vrijeme: pregled povijesti Istre sa osvrtom na grad Rijeku, ur. Egidio Ivetić, Rovinj - Rovigno 2009, 484.2 Nevio Šetić, Napoleon u Istri. Istra za francuske uprave 1805.-1813., Pula 1989, 68-70.3 Istra kroz vrijeme, 442.4 Isto, 484.5 Isto, 442- 443.6 Isto, 484. 7 Isto, 485.8 Nenad Vekarić i Božena Vranješ-Šoljan, „Početak demografske tranzicije u Hrvatskoj“, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2009, br. 47,

31.9 Na ist. mj.


26

djelu Carla Marchesettija.10 Nakon osvajanja Istre, Rimljani su paralizirali svaku starosjedilačku civilizaciju slanjem latinskih kolona, pa tako i Vodnjan postaje „praedium adinianum“, odnosno posjed pod upravom Attiniusa, jednog od mnogih kolona,11 po kojem je i sam gradić dobio ime.12

Do sredine 14. stoljeća područje je pripadalo pulskoj općini, a od nje se izdvojilo gotovo istodobno s dolaskom mletačke vlasti 1331. Počeci urbanoga života nisu poznati, ali iz tog je doba kaštel koji se do 19. stoljeća nalazio na današnjem glavnome trgu. Oko kaštela se razvilo trgovačko naselje, koje je postupno dobilo oblik aglomeracije građevina uz glavne ceste. Krajem 14. stoljeća dogovoreno je razgraničenje s pulskom općinom, a 1492. godine općina je dobila novi statut, čime je obnovljena inačica starijega iz 13. stoljeća.13

Mletačka vlast u Vodnjanu potrajala je do 1797. godine. Nakon pada Mletačke Re-publike, čitava je Istra potpala pod austrijsku vlast koja je od svih istarskih općina formirala sedam okruga. Jedan od njih bila je i Pula s Vodnjanom. Potkraj 1805. Vodnjan, kao i čitavu Istru okupirali su Francuzi nakon čega su uslijedile neprestane političke i administrativne promjene. Godinu dana poslije, Vodnjan se našao u novoj Napoleonovoj državnoj tvorevini „Kraljevini Italiji“, dok je Bečkim mirom 1809. postao djelom „Ilirskih pokrajina“ francuskoga carstva.14 Istra je tada podijeljena u dva distrikta: Koparski distrikt, s Koprom, Porečom i Buzetom te Rovinjski distrikt s Rovinjom, Vodnjanom (s Pulom) i Labinom. Pula je tada bila podređena Vodnjanu zbog malog broja stanovnika koji su u to vrijeme u njoj živjeli.15 U općini Vodnjan je 1811. živje-lo 4.600 stanovnika od čega u samom Vodnjanu njih 3.389 (73,6%). U općini su samo dva sela imala preko 100 stanovnika: Orbanići (180) i Filipana (146 stanovnika), a ostatak je stanovnika živio u preostala 34 zaselka. Primjerice u Cetinićima 55, Krvavićima 16, Šarićima 32, Pinezićima 56, Butkovićima 65, Bonašinima 7, Dokićima 32 itd.16

Prema popisima, u Vodnjanu je 1830. bilo 3.876, 1840. godine 4.045, početkom 50-ih 4.331, te 1853. godine 4.339 stanovnika.17 Popis proveden 1857. u Vodnjanu je zabilježio 4.517 ljudi.18 Stanovništvo se nastavilo povećavati sljedećih desetljeća: 1880. grad je brojio oko pet tisuća stanovnika, 1890. bilo ih je 5.269, da bi krajem stoljeća broj ljudi porastao na pet i pol tisuća.19

U arhivskim su vrelima ostale zabilježene mnoge burne epizode vezane uz Vodnjan iz doba englesko-francuskog sukoba kao što su iskrcavanja engleskih mornara i vojnika, napad na trgovište, ali i otvoreni francuski osjećaji njegova žiteljstva. Unatoč tomu, povratak Austrije 13. rujna 1813. popraćen je vrlo oštrim prosvjedima i otporom Vodnjanaca koji su, oslobodivši se francuskih okupacijskih tereta i obveza, bili opterećeni i teško podnošljivim fiskalnim name-

10 Domenico Rismondo, Dignano D` Istria nei ricordi, Ravenna 1937, 1-3.11 Na ist. mj.12 „ Vodnjan“ u: Istarska enciklopedija, ur.. M. Bertoša i R. Matijašić, Zagreb 2005, 883-884..13 Na ist. mj. 14 D. Rismondo, Dignano D` Istria nei ricordi, 16-18.15 Na ist. mj.16 N. Šetić, Napoleon u Istri, 71.17 Bernard Strulli: Istarsko okružje 1825-1860. Prvi dio, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, Posebna izdanja 8, Pazin-Rijeka 1964, 157.18 Isto, 52. 19 Giovanni Radossi, ‘’La toponomastica comparata di Dignano, Fasana, Gallesano, Valle e Sissano in Istria’’, Atti del Centro di Ricerche Storiche -Rovigno, XX.,

1989-1990, 91.


27

tima i radnim pritiscima novih vlastodržaca.20 Do sredine 19. stoljeća Vodnjan je bio razvijeniji i napučeniji od obližnje Pule, koja ga je potom nadmašila.21

Zanimljivo je da Vodnjan nije bio jače pogođen teškim epidemijama kuge u južnoj Istri između 16. i 17. stoljeća, kad su zbog pomora opustjela mnoga sela u okolici, tako da je naselje sačuvalo romanski karakter stanovništva, dok su okolna sela naseljena novim stanovnicima.22

Grad je do danas očuvao srednjovjekovni urbanistički oblik neutvrđenoga naselja s nekoliko glavnih ulica i vijugavim sporednim prolazima, s palačama i crkvama, od kojih je najveća župna crkva sv. Blaža, građena između 1760. i 1850. godine. U bližoj i daljoj okolici Vodnjana sačuvano je ili u ostatcima poznato dvadesetak crkvica, od predromaničkih do no-vijih iz 19. stoljeća.23

Analiza matične knjige krštenih župe Vodnjan (1847. – 1857.)

Natalitet Sredinom 19. stoljeća u Vodnjanu je broj upisa u matičnoj knjizi krštenih varirao po

godinama, ali i po mjesecima unutar iste godine. Od rođenja do krštenja djeteta najčešće je prolazilo nekoliko dana, ali se znalo dogoditi da prođe i nekoliko mjeseci. Kada je babica pri porodu ustanovila da postoji opasnost da dijete ne doživi sljedeće sate mogla je obaviti kršte-nje u nuždi te ako bi na kraju dijete preživjelo, odnijelo bi ga se kod svećenika na nadopunu obreda krštenja.24

Prema matičnoj knjizi krštenih u Vodnjanu je u razdoblju od 1847. do 1857. kršteno 2.087 novorođenčadi (189,7 godišnje). Najviše krštenih bilo je 1851. (209 ili 10%), a najmanje 1854. (149 ili 7,13%).25

Stopa nataliteta u Vodnjanu je početkom 1850-ih godina iznosila 48,25‰, a 1857. godine 43,39‰ te se iz ovih podataka može vidjeti da stopa nataliteta polako opada. Prosječ-na stopa nataliteta za to razdoblje iznosi 45,82‰. Riječ je o tipičnim visokim stopama kakve obilježavaju predtranzicijsko razdoblje.26

U Buzetu je stopa nataliteta u razdoblju od 1869. do 1880. iznosila 33,94‰.27 Za us-poredbu, T. Luetić navodi da je stopa nataliteta za grad Samobor u razdoblju od 1821. do 1857. godine u prosjeku iznosila 33‰, što je na granici visoke i niže stope nataliteta.28

Prema istraživanju autora u knjizi Vrijeme ženidbe i ritam poroda zabilježeno je da se na Lastovu u razdoblju od 1841. do 1860. godine rodilo 518 djece (25,9 godišnje), u Liscu u

20 Vodnjanski statut - Statuto di Dignano 1492., N. Lonza i J. Jelinčić, Vodnjan 2010, 78.21 „Vodnjan“, u: Istarska enciklopedija, 883- 884.22 Na ist. mj.23 Na ist. mj.24 Slaven Bertoša, Život i smrt u Puli: starosjeditelji i doseljenici od XVII do XIX stoljeća, Pazin 2002, 13.25 Državni arhiv u Pazinu, HR-DAPA-543, Matična knjiga krštenih Vodnjana (1847. – 1866.) 26 Alica Wertheimer-Baletić, Demografija: Stanovništvo i ekonomski razvitak, 2. izdanje, Zagreb 1982, 84-85.27 N. Vekarić i B. Vranješ-Šoljan, Početak demografske tranzicije u Hrvatskoj, 32.28 Tihana Luetić, “Demografska analiza stanovništva grada Samobora od kraja 18. stoljeća do 1857. godine”, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda

za povijesne i društvene znanosti HAZU, br. 21, 2003, 211-212.


28

razdoblju od 1841. do 1870. godine 533 djece (17,8) te u Dubrovniku u istom razdoblju 449 djece (14,9).29 Dakle, riječ je o župama koje su bile znatno manje od Vodnjana.

U navedenom je razdoblju u Vodnjanu kršteno 1.057 dječaka i 1.026 djevojčica. Za četiri djeteta, od kojih su jedne trojke, spol nije upisan pa se pretpostavlja da su umrli odmah pri porodu. Kao i u Vodnjanu i u Tinjanu je u razdoblju od 1847. do 1880. kršteno više dječaka nego djevojčica.30 U Samoboru su, za razliku od Vodnjana i Tinjana, u razdoblju od 1812. do 1857. među krštenicima prevladavale djevojčice (1.606 dječaka : 1.839 djevojčica).31

Tablica 1. Kršteni u Vodnjanu (1847. – 1857.)

GODINAM Ž UKUPNO (M + F)

% % %1847. 88 4,21 87 4,16 186 8,911848. 95 4,55 104 4,98 199 9,531849. 92 4,4 88 4,21 180 8,611850. 87 4,16 107 5,12 194 9,281851. 112 5,36 97 4,64 209 10,011852. 103 4,93 98 4,69 204 9,771853. 91 4,36 114 5,46 205 9,821854. 87 4,16 62 2,97 149 7,131855. 85 4,07 85 4,07 170 8,141856. 99 4,74 96 4,59 195 9,341857. 108 5,17 88 4,21 196 9,39UKUPNO 1057 50.64 1026 49,16 2087 100

Grafikon 1. Kršteni u Vodnjanu prema spolu (1847. – 1857.)

29 Nenad Vekarić i dr., Vrijeme ženidbe i ritam poroda. Dubrovnik i njegova okolica od 17. do 19. stoljeća, Zagreb-Dubrovnik 1999, 139.30 Lana Krvopić, „Matična knjiga krštenih župe Tinjan“, Vjesnik istarskog arhiva, 20, 2013. 41-44.31 T. Luetić „Demografska analiza stanovništva grada Samobora“, 215.


29

Grafikon 2. Kršteni u Vodnjanu po spolu (1847. – 1857.)

Sedam kilometra od Vodnjana nalazi se selo Juršići koje je kao kapelanija pripadalo vodnjanskoj župi. Područje u kojem se selo Juršići nalazi naziva se Roverija, a njegovo sta-novništvo uglavnom je hrvatsko. Riječ je o kraju između Vodnjana, Barbana i Svetvinčenta, odnosno o više razbacanih sela i zaselka.32 U razdoblju od 1847. do 1857. u matičnu je knjigu krštenih župe Vodnjan upisano 251 dijete koje je živjelo na području sela Juršići, u prosjeku 22,81 upisa na godinu.

Tablica 2. Rođeni u Vodnjanu i Roveriji (1847. – 1857.)

GODINA VODNJAN ROVERIJA1847. 143 6,85% 27 1,29%1848. 150 7,33% 31 1,48%1849. 126 6,03% 27 1,29%1850. 154 7,37% 17 0,81%1851. 164 7,85% 24 1,14%1852. 164 7,85% 22 1,05%1853. 158 7,57% 26 1,24%1854. 133 6,37% 12 0,57%1855. 146 6,99% 12 0,57%1856. 155 7,42% 25 1,19%1857. 156 7,47% 28 1,34%

UKUPNO 1649 79,01% 251 12.02%

32 Mihovil Dabo, ‘’Stvarni problemi i popularna predodžba: postavljanje Josipa Velikanje za kapelana u Juršićima’’, HISTRIA, Vol. 1, No. 1, 2011, 66.


30

Sezonsko kretanje rođenja i začeća

U razdoblju od 1847. do 1857. najviše je djece kršteno tijekom zime (od prosinca do ožujka), a nešto manje u ostalim mjesecima. U Vodnjanu je najviše obreda obavljeno tijekom ožujka, a najmanje tijekom lipnja. U Svetvinčentu u 18. stoljeću, od ukupno rođene djece, trećina njih je krštena u razdoblju od siječnja do ožujka.33

U Samoboru je, isto kao i u Vodnjanu, Svetvinčentu i Puli, najviše djece kršteno u zimskim mjesecima (u siječnju, veljači i ožujku) a najmanje u lipnju,34 što T. Luetić objašnjava zauzetošću stanovnika sezonskim poljoprivrednim radovima u jesenskim mjesecima.35

Varijacije broja začeća po mjesecima ovise u prvom redu o tri činitelja: o obujmu po-sla, o sezonskim varijacijama seksualnih poriva te o društvenim pravilima. Na sezonsko kreta-nje začeća najviše su djelovale crkvene zabrane: bili su zabranjeni seksualni odnosi za vrijeme Korizme i Adventa, iako se mnogo parova toga nije pridržavalo.36

Prema podacima iz matične knjige krštenih župe Vodnjan iz razdoblja od 1847. do 1857. najviše je začeća bilo u proljeće (od ožujka do lipnja).

Analiza sezonskog kretanja začeća u nekim istarskim župama pokazuje kako je pri-mjerice u Novigradu u 18. stoljeću najmanje začeća bilo u rujnu i listopadu, a najviše u raz-doblju od ožujka do lipnja (Marino Budicin), u Poreču u 18. stoljeću najviše je djece začeto u travnju a najmanje u rujnu i listopadu (Egidio Ivetic).37 U Svetvinčentu je u razdoblju od 1664. do 1799. najviše začeća bilo u razdoblju od travnja do lipnja, a najmanje u rujnu i listopadu.38 Prema ovim istraživanjima može se zaključiti da je u navedenim istarskim župama najviše za-čeća bilo u proljeće, a najmanje u ranu jesen (rujan - listopad).

Slično pokazuju i analize napravljene za Lastovo u razdoblju od 1651. do 1918. go-dine: od studenog do travnja začeto je 4.821 dijete, a od svibnja do listopada samo 3.439.39 I u sjevernoj je Hrvatskoj također bila slična situacija. U Samoboru je od kraja 18. do sredine 19. stoljeća također više začeća bilo u proljeće, a manje u jesen, što se objašnjava sezonskim radovima.40

33 Danijela Doblanović, „Sezonska kretanja začeća/rođenja župe Svetvinčenat u 18. stoljeću“, Povijesni prilozi vol. 43/ br. 43, 2012, 220.34 T. Luetić, „Demografska analiza stanovništva grada Samobora“, 213-214.35 Isto, 215.36 Vekarić i dr, Vrijeme ženidbe i ritam poroda, 84.37 Marija Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena – Položaj i uloga žene u istarskim komunalnim društvima: primjer Novigrada u 15. i 16. stoljeću,

Zagreb 2006, 61- 62. Marino Budicin, “L`andamento della popolazione a Cittanuova nei secoli XVI-XVIII” Atti, 19, 1987-1988, 99; Egidio Ivetic “La popolazione di Parenzo nel settecento: aspetti, problemi ed epizodi dal movimento demografico” Atti, 21, 1991, 170-171, 175.

38 D. Doblanović, „Sezonska kretanja začeća/rođenja župe Svetvinčenat u 18. stoljeću“, 220.39 Isto, 87.40 T. Luetić, “Demografska analiza stanovništva grada Samobora”, 213-215.


31

Tablica 3 Krštenja i začeća po mjesecima (1847. – 1857.)

MJESEC KRŠTENJA % ZAČEĆA %SIJEČANJ 224 10,73% 166 7,95%VELJAČA 214 10,25% 179 8,57%OŽUJAK 232 11,11% 200 9,58%TRAVANJ 141 6,75% 224 10,73%SVIBALJ 141 6,75% 214 10,25%LIPANJ 117 5,6% 232 11,11%SRPANJ 134 6,42% 141 6,75%KOLOVOZ 176 8,43% 141 6,75%RUJAN 167 8% 117 5,6%LISTOPAD 166 7,95% 134 6,42%STUDENI 179 8,57% 176 8,43%PROSINAC 200 9,58% 167 8%

Grafikon 3. Krštenja i začeća po mjesecima (1847. – 1857.)

Zapisi o smrti u knjizi krštenih

U matičnoj knjizi krštenih župe Vodnjan bilježilo se ako je dijete umrlo nakon poroda tako da je svećenik stavljao znak križa pored imena umrlog djeteta. Broj takvih upisa nije bio


32

velik, samo 109, odnosno 5,22% od ukupno upisanih, tako da pretpostavljam da je svećenik ponekad zaboravljao upisati znak križa. Osim spomenutog, česti su naknadni upisi datuma smrti osoba koje su preživjele duboku starost. U matičnoj knjizi krštenih župe Vodnjan u raz-doblju od 1847. do 1857. godine upisana su 194 naknadna datuma smrti (9,29%). Zahvaljujući ovim datumima može se zaključiti da je i u promatranom razdoblju bilo Vodnjanaca koji su živjeli dugo, odnosno umirali nakon 73. godine života.

Matične knjige donose niz zanimljivih podataka, koji ponekad svjedoče o teškim ži-votnim prilikama i sudbinama. Slučaj je to i matične knjige krštenih župe Vodnjan. Primjerice, u istraživanom je razdoblju zapisan slučaj djevojčice Marije (rođena 11. studenog 1855.), koja je već pri porodu postala siročica. Majka (Veneranda Vellico) je umrla pri porodu, a otac Antonius Vellico prije njezina rođenja. Drugi zapis svjedoči kako su blizanke Marija i Helena ostale bez majke koja je umrla pri porodu.

Nezakonita djeca Nezakonita djeca bila su uglavnom plod izvanbračnih odnosa.41 Sudbina takve djece

bila je različita, a velikim je dijelom ovisila i o samoj vezi u kojoj su djeca začeta i okruženju u kojemu su živjeli roditelji. Ako se radilo o kratkotrajnim i slučajnim susretima majke su se neri-jetko nastojale riješiti te djece. Kako su pobačaji tada bili opasni i za majku i za dijete, majke su znale ostavljati djecu pred crkvom ili na nekom mjestu koje im se činilo prikladnim, kako bi ta djeca bila pronađena i kako bi se netko pobrinuo za njih. Postoje i slučajevi kada su se žene i muškarci brinuli o svojoj nezakonitoj djeci te su u takvim vezama djeca bila plod ljubavi, a ne slučajnog susreta.42

U matičnim se knjigama krštenih redovito bilježilo je li dijete bilo zakonito ili nezako-nito. U Vodnjanu je u promatranom razdoblju zabilježeno vrlo malo nezakonite djece, samo 45 (2,15%).

U knjizi je zabilježeno i nekoliko slučajeva u kojima otac nakon nekog vremena pri-znaje dijete. Tako je, primjerice, djevojčicu Mariju, rođenu 15. siječnja 1854. godine, otac Anto-nius Manzin priznao nakon tri godine (2. veljače 1857.).

Prema dosadašnjim istraživanjima za istarske župe, udio nezakonite djece različit je od župe do župe. U Puli je u razdoblju od 1613. do 1815. rođeno 221 nezakonito dijete (4,35%),43 u Novigradu je u razdoblju od 1591. do 1800. navedeno 2,2% nezakonite djece, dok ih je u Vrsaru u razdoblju od 1681. do 1780. bilo 1,3%.44

41 M. Mogorović Crljenko, Druga strana braka, 277.42 Isto, 272-273.43 S. Bertoša, Život i smrt u Puli, 14.44 Marija Mogorović Crljenko, “Odnos prema nezakonitoj djeci u istarskim komunalnim društvima od kraja 15. do sredine 17. stoljeća”,u: Filii, filiae...: položaj

i uloga djece na jadranskom prostoru. Zbornik IV. istarskog povijesnog biennala, ur. M. Mogorović Crljenko, Poreč 2011, 150.; Marino Budicin, „Alcune linee e fattori di sviluppo demografico di Orsera nei secoli XVI-XVIII“, Atti, 18, 1987-1988, 166.; isti, „L` andamento della popolazione a Cittanuova nei secoli XVI-XVIII“, Atti, 19, 1988-1989, 94.; Egidio Ivetic “La popolazione di Parenzo nel settecento: aspetti, problemi ed epizodi dal movimento demografico” Atti, 21, 1991, 162-169.; S. Bertoša, Život i smrt u Puli, 50-51.


33

Tablica 4. Zakonita i nezakonita djeca u Vodnjanu (1847. – 1857.)

GODINA ZAKONITA NEZAKONITA1847. 182 8,72% 4 0,19%1848. 193 9,24% 6 0,28%1849. 175 8,38% 5 0,23%1850. 190 9,1% 4 0,19%1851. 206 9,87% 3 0,14%1852. 201 9,63% 3 0,14%1853. 204 9,77% 1 0,04%1854. 146 6,99% 3 0,14%1855. 163 7,81% 7 0,33%1856. 191 9,15% 4 0,19%1857. 191 9,15% 5 0,23%

UKUPNO 2042 97,84% 45 2,15%

Blizanci

U svakoj se populaciji rađa i određeni postotak blizanaca. Kao i sva ostala djeca i oni su se upisivali u matične knjige krštenih. Među vodnjanskim krštenicima u razdoblju od 1847. do 1857. blizanci su činili 2,2% ukupno krštenih. Kršteni su istog dana. Nije zabilježeno da su blizanci kršteni u različite dane. U navedenom razdoblju svako je dijete, premda se radilo o blizancima, imalo posebne kumove.

U obrađenoj knjizi upisana su 23 para blizanaca, u prosjeku 2,09 godišnje. Najviše se rodilo muško-ženskih blizanaca, 10 (43,47%), slijede muško-muški, 7 (30,43%), te žensko-žen-ski, 6 (26,08%). U istraživanom razdoblju upisane su i trojke rođene 13. lipnja 1852. godine. U retku u kojem su djeca upisana nema imena svećenika pa tako se može pretpostaviti da ih je babica Catharina Bachin krstila odmah nakon poroda.

Prema istraživanju profesora Slavena Bertoše u Puli se u razdoblju od 1613. do 1817. godine rodilo 238 blizanaca, odnosno 4,03% od ukupnog broja upisane djece. Najviše je bilo muško-muških (49, odnosno 40,16%), slijede muško-ženski (39, odnosno 31,97%) te naposljet-ku žensko-ženski (29, odnosno 22,95%) blizanci.45

Promatrajući tempo rađanja na dubrovačkom prostoru, Vekarić i drugi, uočili su da je u Liscu od 100 parova čak deset njih jednom ili više puta dobilo blizance, na Lastovu u 19. stoljeću 5 od 128 parova, na Lastovu između 17. i 18. stoljeća 3 od 115, u Dubrovniku (vlastela) 1 od 62, u Dubrovniku (puk) u 18. stoljeću 1 od 50, te u Dubrovniku u 19. stoljeću 1 od 140.46

45 Slaven Bertoša, ‘’Nati nel medesimo parto: Slučajevi rođenja blizanaca u Puli – prema podacima iz novovjekovnih matičnih knjiga’’, u: Filii, filiae...: položaj i uloga djece na jadranskom prostoru. Zbornik IV. istarskog povijesnog biennala, ur. M. Mogorović Crljenko, Poreč 2011, 164.

46 N. Vekarić i dr., Vrijeme ženidbe, 71.


34

Tablica 5. Blizanaci u Vodnjanu (1847. – 1857.)

GODINA BLIZANCI GODINA BLIZANCI1847. 2 (8,69%) 1853. 1 (4,34%) 1848. 2 (8,69%) 1854. 2 (8,69%)1849. 1 (4,34%) 1855. 2 (8,69%)1850. 4 (17,39%) 1856. 3 (13,04%)1851. 0 1857. 5 (21,73%)1852. 1 (4,34%) UKUPNO 23 (100%)

Imena i prezimena djece Osobna imena u matičnoj knjizi krštenih župe Vodnjan u obrađenom razdoblju pi-

sana su isključivo latinskim jezikom. Osim imena i prezimena roditelja upisivala su se i imena njihovih očeva, odnosno imena djetetovih djedova. Sinovi su često dobivali ime po djedu (294 ili 27,81%) te po ocu (154 ili 14,56%), a neke kćeri po imenu majke (85 ili 8,28%). Ima slučajeva kada su djevojčice imale isto ime kao babica (5,45%) ili kuma (3,6%), odnosno dječaci kao kum (3,02%). Možda su neki od njih zaista i dobili ime prema njima.

Osim po imenima rodbine i prijatelja, djeca su u Vodnjanu dobivala imena i po sve-cima. Glavni svetac u Vodnjanu, čije ime nosi i vodnjanska župa, je sveti Blaž koji se slavi 3. veljače. Zanimljivo je da je u razdoblju od 1847. do 1857. u mjesecu veljači samo troje djece (1,4%) dobilo ime po tom svecu. Dana 13. lipnja slavi se blagdan svetog Antuna čije je ime dobilo 21 dijete koje je rođeno u mjesecu lipnju, odnosno 17,94% od ukupne djece rođene u tom mjesecu. Blagdan svete Lucije slavi se 13. prosinca te je njezino ime dobilo 13 djevojčica rođenih u prosincu, odnosno 6,5% djece rođene u prosincu.

Djeca su u promatranom razdoblju najčešće imala jedno ime. Naime, dijete s jednim imenom zabilježeno je 1.911 puta (91,74%), dva imena 16 puta (7,63%), tri imena 11 puta (0,52%) te četiri imena dva puta (0,09%).47

Djeca s najdužim imenima jesu: Paula Rosa Josepha Angelica rođena 29. studenog 1856., te Leonardus Johannes Baptista Antonius rođen 3. srpnja 1857. godine.48

Za razliku od Vodnajna u Puli, u je u razdoblju od 1613. do 1815. godine, dijete je najčešće imalo dva imena, a rjeđe tri ili četiri.49

Najčešća ženska imena zabilježena u promatranom razdoblju bila su: Euphemia, Francisca, Laurentia, Antonia, Mathaea, Maria, zatim slijede: Catharina, Pascha, Oliva, Lucia, Do-minica, Veneranda itd. Najčešća muška imena bila su: Antonius, Mathaeus, Josephus, Jacobus, Blasius, Laurentius, te slijede: Dominicus, Franciscus, Martinus, Christophorus itd.

Najčešća prezimena u Vodnajnu u to vrijeme bila su: Cerlon, Dorliguzzo, Manzin, Bo-nassin, Biasiol, Forlani, Bilucaglia, Giachin, Gropuzzo, Della Zonca, Malusa`, De Marin, Chiavalon,

47 Na ist. mj.48 Na ist. mj.49 S. Bertoša, Život i smrt u Puli, 13.


35

Pastrovicchio, De Rocchi itd., dok su ona području Roverije, odnosno sela Juršići bila: Butkovich, Jursich, Nadenich, Orlich itd.50

Tablica 6. Imena krštenih u Vodnjanu (1847. – 1857.)

GODINA 1 IME 2 IMENA 3 IMENA 4 IMENA1847. 174 (93,54%) 12 (6,45%) 0 01848. 191 (95,97%) 8 (4,02%) 0 01849. 163 (90,55%) 15 (8,33%) 2 (1,11%) 01850. 182 (93,81%) 11 (5,67%) 1 (0,51%) 01851. 189 (90,43%) 19 (9,09%) 1 (0,47%) 01852. 186 (91,17%) 14 (6,86%) 0 01853. 189 (92,19%) 14 (6,82%) 2 (0,97%) 01854. 138 (92,61%) 11 (7,38%) 0 01855. 150 (88,23%) 18 (10,58%) 2 (1,17%) 01856. 173 (88,71%) 21 (10,73%) 0 1 (0,51%)1857. 176 (89,79%) 16 (8,16%) 3 (1,53%) 1 (0,51%)

UKUPNO 1911 (91,74%) 159 (7,63%) 11 (0,52%) 2 (0,09%)

Župnici U matičnim knjigama krštenih redovito se bilježilo ime svećenika ili njegovog po-

moćnika koji je krstio dijete.51 U matičnoj knjizi krštenih župe Vodnjan u razdoblju od 1847. do 1857. upisan je veći broj svećenika. Župnik koji je upravljao Vodnjanskom župom u tom razdoblju i koji je krstio najviše djece bio je Josephus Angelini. Slijede njegovi pomoćnici: Jaco-bus Giachin, Antonius Rocca, Aloysius Medelin, Josephus Delton, Antonius Kraizer, Antonius Licini, Franciscus Lach, Josephus Augustus de Fornasari, Stephanus De Franceschi, Antonius Marchesi, Antonius Trevisan, Johannes Frap i Paschalis Delcarro koji je krstio devetero djece (vidi Tablicu 7).

Broj svećenika varirao je od župe do župe te je ovisio o broju stanovnika i o veličini mjesta gdje se župa nalazila. U matičnim knjigama Pule u razdoblju od 1766. do 1815. godine spominje se čak 101 župnik i svećenik.52 Godine 1820. u Žminju je zabilježeno 8 svećenika, u Pazinu 3, te u Bermu, Kringi, Trvižu i Sv. Petru u Šumi po dva svećenika.53

Sredinom 19. stoljeća župnik u Vodnjanu bio je Josephus Angelini, koji je upravljao župom od 1846. do 1860. godine. Otac mu je bio Giacomo Angelini iz Rovinja koji se bavio politikom te obnašao određene funkcije u lokalnoj upravi, a majka Anna de Volpi iz Poreča. Za svećenika ga je zaredio porečko-pulski biskup Antonio Peteani 21. listopada 1840. godine. Poslije Vodnjana izabran je za kanonika katedralnog kaptola u Poreču.54

50 DAPA, HR-DAPA-543, MKK (1847-1866.), god. 1847-1857.51 S. Bertoša, Život i smrt u Puli, 29.52 S. Bertoša, Život i smrt u Puli, 475.53 Lana Krvopić, „Matična knjiga krštenih župe Tinjan“, 22-23.; Hrvoje Defar, Enrico Depiera, Tinjan i njegova prošlost, Tinjan 1997, 58.54 Gianclaudio de Angelini, http://digilander.iol.it/arupinum/AngCro2.htm, posjet: 10.6.2013.


36

Angelinov pomoćnik bio je Jacobus Giachin koji je nakon toga postao galižanski žu-pnik (1868. - 1890.). Pretpostavlja se da je u mladosti živio u ulici S. Caterina u Vodnjanu u kojoj je tada živjelo više članova obitelji Giachin. Osim što je postao župnikom te se brinuo o zajednici vjernika u svom kraju, posebno ga je zanimala povijest. Bio je član Istarskog društva za arheologiju i zavičajnu povijest u Poreču 1884. godine te je ostavio nekoliko spisa koji govore o povijesti Vodnjana i Galižane.55

Drugi župnikov pomoćnik, koji je krstio djecu u Vodnjanu u razdoblju od 1847. do 1857. godine, Antonius Marchesi (8. ožujka 1831. – 8. studenog 1900.), bio je član imućne obi-telji Marchesi koji se mogu pratiti u Vodnjanu od 17. stoljeća pa sve do polovice 20. stoljeća.56 Antonius je bio veliki ljubitelj glazbe pa je osim obavljanja osnovnih vjerskih dužnosti vodio crkveni zbor te osnovao društvo filharmoničara.57

Tablica 7. Imena krstitelja i broj krštene djece u Vodnjanu (1847. – 1857.)

Krstitelj Broj % Krstitelj Broj %Josephus Angelini 702 33,63% Josephus Augustus De Fornasari 47 2,25%Jacobus Giachin 500 23,95% Stephanus Defranceschi 44 2,10%Antonius Rocca 155 7,42% Antonius Marchesi 41 1,96%Aloysius Medelin 101 4,83% Antonius Trevisan 40 1,91%Josephus Delton 93 4,45% Johannes Frap 35 1,67%Antonius Kraizer 89 4,26% Paschalis Delcarro 9 0,43%Antonius Licini 58 2,77% Babice 26 1,24%Franciscus Lach 51 2,44% Ostali 4 0,19%

Tablica 8. Razdoblje u kojem su svećenici krstili djecu

SVEĆENIKRAZDOBLJE KRŠTENJA

SVEĆENIK RAZDOBLJE KRŠTENJA

Josephus Angelini 1847. – 1857. Franciscus Lach 1847. – 1850.

Jacobus Giachin 1847. – 1857.Josephus Augustus De Fornasari

1850. – 1854. 1856.

Antonius Rocca 1852. – 1854. Stephanus Defranceschi 1847. – 1849.Aloysius Medelin 1849. – 1852. Antonius Marchesi 1855. – 1857.Josephus Delton 1847. – 1856. Antonius Trevisan 1852. – 1853. 1856. – 1857.Antonius Kraizer 1855. – 1857. Johannes Frap 1850. – 1851. 1853. – 1854.Antonius Licini 1854. – 1857. Paschalis Delcarro 1847. – 1849.

55 Corrado Ghiraldo, ‘’Dignano. Storia.’’ In un manoscritto del parocco di Gallesano Giacomo Giachin (1875), Atti del Centro di ricerche storiche -Rovigno, vol. XXX, 579-610.

56 ‘’Associati promotori del foglio L’ Istria’’ u: L’ Istria, br. 36 od 2. rujna 1882. 2.57 La pittura e il tempo dell’istriano Pietro Marchesi (1862-1929), catalogo della mostra (Trieste, settembre-dicembre 2000), Trieste 2000, 25.


37

Babice

Pri porodu su majkama pomagale iskusne žene, često su to bile njihove majke ili susjede.58 U nekim istarskim matičnim knjigama krštenih, poput matične knjige krštenih župe Labin (1536. – 1583.) i matične knjige krštenih župe Novigrad (1591. – 1632.), babice su redo-vito navođene već u 16. stoljeću.59

Kao što sam ranije navela, kada je babica pri porodu ustanovila da postoji opasnost da novorođeni umre, mogla je obaviti krštenje u nuždi.60 One su u navedenom razdoblju u Vodnjanu krstile 23 djece među kojima su i jedne trojke.

U vodnjanskoj je matičnoj knjizi krštenih u u razdoblju od 1847. do 1857. zabilježen veliki broj babica: Maria Codacovich, Maria Bonassin, Catharina Bachin, Rosa Picot, Rosa Morico-ni, Oliva Jursich, Lucia Rossich, Oliva Pacich, Oliva Nadenich i Euphemia Muscovich. Zanimljivo je spomenuti da je babica Maria Bonassin velik broj djece (407) porodila u vrlo kratkom razdo-blju od 1847. do 1851. godine. Ispada da je svaki treći dan porodila jedno dijete.

Tablica 9. Imena babica i broj rođene djece u Vodnjanu (1847. – 1857.)

BABICA BROJ POROĐENIH BABICA BROJ POROĐENIH

Maria Codacovich 597 (28,6%) Lucia Rossich 20 (0,95%)

Maria Bonassin 407 (19,5%) Oliva Pacich 15 (0,71%)

Catharina Bachin 357 (17,10%) Oliva Nadenich 10 (0,47%)

Rosa Picot 304 (14,56%) Euphemia Muscovich 8 (0,38%)

Rosa Moriconi 93 (4,45%) Ostale 229 (10,86%)

Oliva Jursich 47 (2,25%)

Roditelji Seljaci su u Vodnjanu činili najbrojniji društveni sloj što se može vidjeti i po zanima-

nju roditelja zabilježenom u matičnim knjigama. Bogatiji sloj Vodnjanaca činili su zemljopo-sjednici te imućni obrtnici. Vodnjanci su bili najpoznatiji po uzgoju maslina i vinove loze, ali bilo je razvijeno i stočarstvo, te uzgoj ječma i pšenice.61

Prema matičnoj knjizi krštenih iz razdoblja od 1847. do 1857. saznajemo da u Vodnja-nu 1.341 dijete (64,25%) dolazi iz poljoprivrednih obitelji (agricola). U ovom razdoblju upisano je 47 (2,25%) posjednika (possidens), te 37 (1,77%) građana (cives), .

58 Jože Hudales, Od zibeli do groba, Ljubljana 1997, 72.59 M. Mogorović Crljenko, Nepoznati svijet istarskih žena, 106.60 S. Bertoša, Život i smrt u Puli, 13.61 Egidio Ivetic, „Aspetti della struttura familiare nell’Istria rurale del primo Ottocento. Le parrocchie di Canfanaro e Dignano nel 1822“, Quaderni giuliani di

storia, 16/ 2, 1995, 7.


38

Obrtničke djelatnosti koje se spominju u navedenoj matičnoj knjizi su: stolari (fa-ber lignarius), krojači (sartor), obućari (sutor), zidari (murator), trgovci (negotiator), kovači (faber ferrarius) i tkalci (artis tessitoriae). Zanimljivo je da većina zidara potječe iz obitelji Bilucaglia (vidi Tablicu 10).

Kao što sam gore spomenula u matičnoj knjizi župe Vodnjan upisana su i djeca iz sela Juršići. Stanovnici tog područja bavili su se poljoprivredom što se vidi po zanimanju roditelja, jer svako dijete rođeno na području Roverije dolazi iz poljoprivredne obitelji (251 dijete, odno-sno 12,02% od ukupno upisanih).

Tablica 10. Zanimanje roditelja krštenih u Vodnjanu (1847. – 1857.)

ZANIMANJE RODITELJA BROJ % ZANIMANJE RODITELJA BROJ %Poljoprivrednik/ Agricola 1341 64,25% Građanin/Cives 37 1,77%Stolar/Faber lignarius 51 2,44% Trgovac/Negotiator 22 1,05%Krojač/Sartor 49 2,34% Kovač/Faber Ferrarius 16 0,76%Posjednik/Possidens 47 2,25% Tkalac/Artis tessitoriae 15 0,71%Obućar/ Sutor 45 2,15% Ostalo 423 20,26%Zidar/Murator 41 1.96%

Kumovi U matične su se knjige redovito upisivala imena kumova te njihovo zanimanje. Jedi-

no ako je dijete umrlo pri porodu onda kumovi nisu upisivani. Svako je dijete imalo po dvoje krsnih kumova: prvo se upisivalo ime kuma i njegovo zanimanje, a tek potom ime kume. U promatranom razdoblju samo je jednom zabilježeno da je dijete imalo dva muška krsna kuma i to u slučaju djevojčice Magdalene krštene 7. srpnja 1854. Kumovi su joj bili Johannes Cornits i Julius Dallazonca.

U matičnoj knjizi krštenih župe Vodnjan u razdoblju od 1847. do 1857. godine kumo-va koji su imali status poljoprivrednika (agricola) bilo je upola manje nego roditelja poljopri-vrednika krštene djece. To ukazuje na činjenicu da su roditelji iz redova seljaka za kumove birali osobe koji su bili višeg statusa od njih.62

Među kumovima su, pored poljoprivrednika, bili najzastupljeniji trgovci (negotiator) građani (cives), posjednici (possidens), suci (negotio addictus), krojači (sartor), trgovci, (merca-tor), liječnici (medicus), pravnici (advocatus), načelnika (potestas civitatis), obućari (sutor), zlatari (aurifex), zidari (murator), farmaceuti (pharmacopola), javni bilježnici (notarius), stolari (faber lignarius) i tkalci (artis tessitoriae), te vojnici (miles) i kovači (faber ferrarius) (vidi Tablicu 11).

Angelo Cecon (Vodnjan, 18. kolovoza 1830.- Vodnjan, 28. srpnja 1873.), koji se često spominje u vodnjanskoj matičnoj knjizi krštenih u obrađenom razdoblju kao kum, jedan je od najistaknutijih osoba toga vremena. Iako nije bio vodnjanskog porijekla, njegov život i djelo-

62 Usp: Davor Salihović, „Rođenja i krštenja u Labinu od 1861. do 1871.“ Vjesnik istarskog arhiva, 20, 2013, 100-102.


39

vanje u ovom gradu učinili su ga zaslužnim građaninom. Njegova je obitelj doselila iz Karnije, a otac mu je bio bogati trgovac koji je po dolasku kupio brojne posjede na području Vodnjana te okolnih općina. Angelo Cecon ženio se dva puta te imao sina Antonija, nakon čije se smrti u potpunosti posvetio razvoju gradske zajednice. Naime, zbog bolesnog sina jedinca u oporuci je naveo kako će se njegova imovina upotrijebiti u slučaju da umre prije svog sina. Izvršenje oporuke povjerio je odvjetniku Pietru Sbisà kojeg je odredio za skrbnika svome sinu. No, Anto-nio Cecon umro je 1883. ne napunivši dvadeset godina života. Tako je Angelo oporukom odre-dio da se na mjestu njegove obiteljske kuće otvori dom za starije osobe, te “Poljoprivredna škola” za čije je otvaranje također ostavio sredstva.63 I danas u Vodnjanu postoji dom za starije i nemoćne koji nosi njegovo ime te je njemu posvećena i ulica u centru grada, a na groblju još uvijek postoji obiteljska grobnica obitelji Cecon.

Osoba koja se također često spominje u promatranoj matičnoj knjizi krštenih u Vod-njanu u obrađenom razdoblju jest Hercules Boccalari (Brno, Češka, 24. srpnja 1816. –Vodnjan, 8. studenoga 1901.), koji je došao u Vodnjan privremeno zamijeniti kolegu odvjetnika, te je tu i ostao. Uključio se u istarski talijanski iredentistički pokret te je bio izabran za zastupnika u Istarskom saboru. Bio je bilježnik u Motovunu i Vodnjanu te je obavljao funkciju vodnjanskog gradonačelnika u razdoblju od 1883. do 1888. godine.64

Tablica 11. Zanimanje kumova u Vodnjanu u razdoblju od 1847. do 1857. godine.

ZANIMANJE KUMOVA BROJ % ZANIMANJE KUMOVA BROJ %Poljoprivrednik/Agricola 667 31,95% Obućar/Sutor 17 0,81%Trgovac/Negotiator 213 10,20% Zlatar/Aurifex 13 0,62%Građanin/Cives 124 5,94% Zidar/Murator 10 0,47%Posjednik/Possidens 68 3,25% Farmaceut/Pharmacopola 10 0,47%Sudac/Negotio addictus 41 1,96% Javni bilježnik/Notarius 7 0,33%Krojač/Sartor 30 1,53% Stolar/Faber lignarius 5 0,23%Trgovac/Mercator 26 1,24% Tkalac/Artis tessitoriae 5 0,23%Doktor/Medicus 25 1,19% Vojnik/Miles 2 0,09%Odvjetnik/Advocatus 24 1,14% Kovač/Faber Ferrarius 2 0,09%Državnik/Potestas civitatis 22 1,05% Ostalo 776 37,18%

Zaključak U promatranome je razdoblju u Vodnjanu stopa nataliteta bila izrazito visoka što je i

tipično za razdoblje prije demografske tranzicije. U razdoblju od 1847. do 1857. godine u župi Vodnjan krstilo se 2.087 djece, od kojih je bilo nešto više dječaka nego djevojčica. Ritam zače-ća ovisio je o prirodnom buđenju seksualnih poriva u proljeće, i poljoprivrednim radovima te

63 Dostupno na: http://www.vodnjan.hr/web/dwn/attinianum_308_www.pdf, posjet: 10.6.2013.64 „Boccalari“, u: Istarska enciklopedija, Zagreb 2005, 82.


40

je stoga u jesen (rujan) bilo najmanje začeća. Udio nezakonite djece i blizanaca je u okvirima očekivanoga, te ne odstupa mnogo od drugih mjesta.

U Vodnjanu su sredinom 19. stoljeća uglavnom živjeli seljaci, ali su značajan udio u broju stanovnika činili i zemljoposjednici, trgovci te obrtnici: krojači, obućari, stolari te zidari. Kumovi su se najčešće birali iz uglednijih obitelji kako bi jednog dana, ako bi to bilo potrebno, oni mogli novčano pomagati kumčetu u slučaju smrti njegovih roditelja, u daljnjem školova-nju ili u liječenju neke bolesti.

Matična knjiga krštenih župe Vodnjan predstavlja bogati izvor podataka koji se još trebaju istraživati zajedno s ostalim matičnim knjigama ne samo Istre nego i cijele Hrvatske. One su također i dobar izvor za proučavanje demografije određenog mjesta, grada ili sela, te za istraživanje obiteljskih struktura i dinamika demografskih promjena i moda, svećenstva neke župe, babica ili neke važne ličnosti.

Đurđica Jurik: Matična knjiga krštenih župe Dubrava 1878. – 1889.

41

Đurđica Jurik

matična knjiga krštenih župe dubrava 1878. – 1889.

Kratki pregled povijesti Dubrave i okolice

Dubrava se prvi put spominje u ispravi ostrogonskog nadbiskupa Felicijana (1134.) kojom on svjedoči da je ugarski kralj Ladislav 1093./94. godine osnovao Zagrebačku biskupiju i njoj poklonio posjed Dubravu sa zemljom i šumom, koja joj je pripadala („populum de Dum-broa cum terra et silva sibi appendente“).1 Od tada je to bio biskupski grad koji su biskupi opa-sali zidinama i u njemu podigli kaštel gdje su često nalazili sigurno utočište od Turaka.2 Grad je čuvao bedem od devet kula koje su služile za obranu. Zidovi s kulama bili su građeni od hrastovog debla, cigle i kamena, a u tvrđavu se ulazilo kroz troja vrata (ona prema Čazmi, Iva-niću i Gradecu).3 U Dubravi je 6. siječnja 1527. Ivan Zapolja izabran za hrvatskog kralja, a povre-meno je to bilo mjesto održavanja hrvatskog Sabora.4 Dubrava se u povijesti javlja pod razn

Documents

EPVLON - unipu.hr · 2016. 2. 1. · epvlon. Časopis studenata povijesti sveuČiliŠta jurja dobrile u puli. Časopis epulon broj 9-10. pula, 2015. issn-1334-1464