Emma Goldman Francisco Ferrer i Moderna Skola

7/25/2019 Emma Goldman Francisco Ferrer i Moderna Skola

1/10

Francisco Ferrer i Moderna kola

Emma Goldman

1917.


2/10

Iskustvo se smatra najboljom ivotnom kolom. Na mukarca ili enu koji ne naue neke ivotnobitne lekcije u toj koli, gleda se kao na prave glupane. Ipak je udno da mirno primamo, kao samopo sebi razumljivo, to da organizirane institucije ponavljaju greke, ne ue iz iskustva.

U Barceloni je ivio i radio ovjek po imenu Francisco Ferrer. Bio je uitelj, poznat i obljubljen meupukom. Izvan panjolske samo nekolicina obrazovanih zna za Ferrerov rad. Za veliki svijet taj uitelj

ne postoji.Prvoga rujna godine 1909. panjolska je vlada po nalogu katolike crkve zatvorila FranciscaFerrera. Trinaestoga listopada, nakon tobonjega suenja, smjestili su ga u jamu zatvora u Montjuichu,uz straan zid mnogih uzdaha, i ubili. Odjednom je Ferrer, neugledni uitelj, postao univerzalan lik,odsjaj srdbe i bijesa cijeloga civiliziranoga svijeta prema neodgovornome ubojici.

Ubojstvo Francisca Ferrera nije prvi zloin to su ga poinile panjolska vlada i katolika crkva.Povijest tih institiucija dugaka je rijeka ognja i krvi. Ipak nisu nita nauili iz iskustva, niti su shvatilida svaki krhki ivot koji crkva ili drava ubiju prerasta u monoga diva, koji e jednoga dana osloboditiljudski rod od njihova opasna stiska.

Francisco Ferrer rodio se 1859. u skromnoj obitelji. Bili su katolici i nadali se da e podii svojegasina u istoj vjeri. Nisu znali da e djeak postati glasnik velike istine, da e njegov um odbiti krenuti

starim putem. U ranoj je dobi Ferrer poeo propitivati vjeru svojih otaca. Zahtijevao je da dozna kakoto da bog, koji mu govori o dobroti i ljubavi, remeti san nevinoga djeteta stranim i uasnim mukama,patnjama, paklom. Budui da je bio oprezan te iva i ispitivaka duha, nije mu trebalo puno pa daotkrije strahote tog crnoga udovita, katolike crkve. On je s tim htio prekinuti.

Francisco Ferrer nije bio samo ovjek sumnje, u potrazi za istinom; bio je i pobunjenik. Duh bi muse rasplamsao pravednom srdbom prema eljeznom reimu njegove zemlje; kad je skupina pobunje-nika, koju je vodio hrabri domoljub general Villacampa, pod stijegom republikanskog ideala, snanonapala taj reim, nije bilo vatrenijega borca od mladoga Francisca Ferrera. Nadam se da republikanskiideal nitko nee brkati s republikanstvom u Americi. Ma kakve prigovore imala ja, kao anarhist, narepublikance latinskih zemalja, znam da oni visoko nadvisuju tu korumpiranu i reakcionarnu strankukoja, u Americi, unitava svaki znak slobode i pravde. ovjek mora pomisliti na Mazzinije, Garibaldije,

na mnotvo drugih, kako bi shvatio da su njihovi napori bili usmjereni ne samo protiv despotizma, ne-go posebice protiv katolike crkve, koja je od svojeg samoga poetka bila neprijatelj svakog napretkai slobodarstva.

U Americi je posve suprotno. Republikanci zastupaju utvrena prava, imperijalizam, korupciju, uni-tenje svega to nalikuje na slobodu. Njihov je ideal slatkorjeiv, gmizav ugled McKinleya i okrutnaRooseveltova arogancija.

Pobuna panjolskih republikanaca je uguena. Potrebno je neto vie od puke hrabrosti da se raz-bije stoljetna stijena, da se odsijee glava katoloikoj crkvi, toj hidri, i panjolskome tronu. Uhienja,progon i kanjavanje uslijedili su nakon junakoga pokuaja male skupine. Oni koji su izbjegli progo-nitelje, morali su pobjei u potrazi za sigurnou u strane zemlje. Francisco Ferrer bio je meu njima.Otiao je u Francusku.

Kako se njegova dua morala rascvjetati u novoj zemlji! Francuska, kolijevka slobode, ideja, akcije.Pariz, uvijek mlad, estok Pariz, pulsirajuega ivota, nakon mraka njegove zaostale zemlje kako ga

je samo on morao nadahnuti! Kakve povoljne prilike, kakva sjajna ansa za mladoga idealista!Francisco Ferrer nije gubio vrijeme. Poput izgladnjeloga ovjeka ubacio se u mnoge razliite liberal-

ne pokrete, upoznao svakovrsne ljude, uio, upijao, rastao. Dok je bio ondje, vidio je i Modernu koluna djelu, to e odigrati tako vanu i sudbonosnu ulogu u njegovu ivotu.

Moderna je kola u Francuskoj osnovana puno prije Ferrerova doba. Njezin je zaetnik, premda uuskom krugu, bio svjei duh Louise Michel. Svjesno ili nesvjesno, velika je Louise davno osjetila dabudunost pripada mladom narataju; da e, ako se mlade ne oslobodi institucije to razara um i duu,

2


3/10

buroaske kole, drutvena zla nastaviti postojati. Mislila je, kao i Ibsen, da je ozraje proeto duho-vima, da odrasli mukarac i ena moraju nadii mnoge praznovjerice. I tek to prerastu smrtonosnizahvat jedne sablasti, gle, ve se nau u ropstvu devedeset i devet drugih sablasti. Samo neki dosegnuvrhunac potpunoga preporoda.

Dijete, pak, nema tradicija koje bi moralo nadii. Njegov um nije optereen nizom ideja, njegovo

srce nije hladno prema klasnim i drutvenim razlikama. Dijete je za uitelja ono to je glina za kipara.Hoe li svijet primiti umjetniko djelo ili prezrenu imitaciju, ovisi u velikoj mjeri o kreativnoj moiuitelja.

Louise Michel u prvom je redu bila sposobna osluhnuti enje djeje due. Nije li i sama bila naravipoput djeteta, tako slatka i njena, jednostavna i velikoduna? Louisina je dua izgarala nad svakomdrutvenom nepravdom. Uvijek je bila u prvim redovima kad god su se Pariani bunili protiv kak-ve nepravde. I budui da je bila zatvarana zbog svoje velike odanosti potlaenima, male kole naMontmartreu uskoro je nestalo. Ali sjeme je bilo posijano i rodilo je plodom u mnogim francuskimgradovima.

Najvaniji je pothvat Moderne kole onaj velikoga i uvijek mladoga Paula Robina. S nekoliko pri-jatelja otvorio je veliku kolu u Cempuisu, prekrasnom mjestacu pokraj Pariza. Paul Robin teio je

viem idealu, a ne samo unijeti moderne zamisli u naobrazbu. Htio je pokazati stvarnim injenicamada je graanska koncepcija nasljednosti samo izgovor za potedu drutva od njegovih stranih zlo-ina protiv mladei. Tvrdnja da dijete mora trpjeti za grijehe svojih otaca, da ono mora nastaviti sasiromatvom i prljavtinom, da mora izrasti u pijanca ili zloinca, samo zato to mu roditelji nisu osta-vili nita drugo u naslijee, bila je odve naopaka za lijepi duh Paula Robina. On je vjerovao da osimnaslijea, bez obzira na njegovu ulogu, ima i drugih jednako velikih imbenika, ako ne i veih, koji bimogli i koji hoe iskorijeniti ili umanjiti takozvani prvi uzrok. Odgovarajue ekonomsko i drutvenookruenje, daak i sloboda prirode, zdrava vjeba, ljubav i suut, i, ponad svega, duboko razumijevanjeza potrebe djeteta sve e to unititi okrutnu, nepravednu i zloinaku stigmu nametnutu nevinojmladei. Paul Robin nije birao svoju djecu; nije iao takozvanim najboljim roditeljima: on je uzimaodjecu gdje god ih je naao. Uzimao ih je s ulice, iz koliba, sirotita i domova za nahoad, popravnih

domova, iz svih onih sivih i stranih mjesta kamo blagonaklono druvo skriva svoje rtve kako biumirilo svoju grenu savjest. Skupio je svu prljavu, umrljanu, drhtavu siroad koja je naao i odveoje u Cempuis. Ondje su, u prirodi, slobodne i neobuzdane, dobro nahranjene, iste, voljene i okruenerazumijevanjem, ljudske biljice poele rasti, cvjetati, razvijati se iznad oekivanja njihova prijateljai uitelja, Paula Robina.

Djeca su se razvila u mukarce i ene sigurne u sebe, koji vole slobodu. to je vea opasnost zainstitucije koje proizvode sirotinju kako bi je ovjekovjeile? Francuska je vlada zatvorila Cempuis jersu razredi u njemu bili mjeoviti to je u Francuskoj tada bilo zabranjeno. Ipak, Cempuis je dovoljnodugo djelovao da je uspio pokazati svim naprednim pedagozima svoje nevjerojatne mogunosti i da biposluio kao poticaj za moderne metode naobrazbe, koje polagano ali neizbjeno podrivaju trenutanopostojei sustav.

Nakon Cempuisa uslijedio je velik broj drugih obrazovnih pokuaja meu njima pokuaj Ma-delaine Vernet, nadarene knjievnice i pjesnikinje, autorice djela LAmour Libre(Slobodna ljubav), iSbastiena Faurea, i njegoveLa Ruche(Konica), koju sam posjetila u Parizu 1907. godine.

Prije nekoliko je godina drug Faure kupio zemljite na kojemu je izgradio svoju La Ruche. U razmjer-no kratkom vremenu uspio je preobraziti nekad divlje, nekultivirano zemljite u procvjetalo mjesto,koje je poelo izgledati kao dobro odravano gospodarstvo. Golemo kvadratino dvorite, okruenotrima zgradama i iroka staza koja vodi u vrt i vonjak, doekuju posjetioca. Vrt, odravan onako kakoto samo Francuz zna, prua veliku raznolikost raslinja.

3


4/10

Miljenje je Sbastiena Faurea da e djetetov razvoj trpjeti ako ono bude podvrgnuto proturjenimutjecajima. Tek kad su materijalne potrebe, kuna higijena i intelektualni okoli usklaeni moe dijeteizrasti u zdravo, slobodno bie.

O svojoj je koli Sbastien Faure rekao:

Uzeo sam dvadeset i etvero djece obaju spolova, veinom siroadi, ili onih kojima suroditelji odve siromani da bi im mogli platiti kolovanje. Odjenuo sam ih, pruio imdom i obrazovao ih na svoj troak. Do svoje dvadesete godine primat e temeljitu osnovnunaobrazbu. Izmeu dvanaeste i sedamnaeste godine dok im naobrazba jo traje poete ih se poduavati nekom zanimanju, u skladu s njihovim pojedinanim sklonostima isposobnostima. Nakon toga su slobodni napustiti La Ruchei poeti ivot u izvanjskomesvijetu, ali sigurni da se uvijek mogu vratiti u La Ruche, gdje e biti primljeni otvorenihruku i s dobrodolicom, kao to roditelji doekuju svoju voljenu djecu. A ako ele raditikod nas, mogu to pod sljedeim uvjetima: jedna treina proizvoda pokrivat e njihovetrokove izdravanja, druga treina ide u opi fond namijenjen za primitak nove djece, aposljednja je treina namijenjena za osobne potrebe.

Zdravlje je djece koju trenutano imam na skrbi izvrsno. ist zrak, hranjivi obroci, tjeles-na vjeba na otvorenome, duge etnje, odravanje higijenskih pravila, zanimljiva metodapoduke i, iznad svega, nae razumijevanje i njena skrb za djecu, urodili su zadivljujuimtjelesnim i mentalnim rezultatima.

Bilo bi nepravedno tvrditi da su nai uenici ostvarili udo; ali, ako uzmemo u obzir dapripadaju prosjeku, da im se prije nije pruila prilika, rezultati su doista zadovoljavajui.Najvanije to su postigli to se rijetko dogaa s djecom u redovnim kolama jest davole uiti, da ele znati, biti informirani. Nauili su novu radnu metodu, metodu koja ubr-zava pamenje i potie matovitost. Posebice se trudimo probuditi djetetovo zanimanjeza njegovo okruenje, da shvati vanost promatranja, istraivanja i razmiljanja, tako dakad djeca sazriju, ne budu gluha i slijepa za stvari oko njih. Naa djeca nita ne prihvaa-

ju na slijepo, da ne propituju zato i zbog kojeg je razloga neto takvo kakvo jest; niti suzadovoljni dok na svoja pitanja ne dobiju potpun odgovor. Tako je njihov um osloboensumnji i straha koji proizlaze iz nepotpunih i neistinitih odgovora; upravo ovo posljednjeizopauje djetetov razvoj i stvara u njemu pomanjkanje povjerenja u sebe i u one okonjega.

Iznenaujue je koliko su iskreni, ljubazni i srdani nai maliani jedni prema drugima.Sklad izmeu njih i odraslih u La Rucheusilno ohrabruje. Bili bismo u neprilici kad binas se djeca bojala ili nas cijenila samo zato to smo njihove starjeine. inimo sve dadobijemo njihovo povjerenje i njihovu ljubav; tako ostvareno razumijevanje zamijenit edunost; povjerenje e zamijeniti strah, a ljubav strogost.

Nitko jo nije u cijelosti shvatio bogatstvo suosjeanja, ljubaznosti i velikodunosti to sekrije u djejoj dui. Napor svakog istinskog pedagoga trebao bi otkljuati tu riznicu dabi se potaknuli djeji porivi i izvukle iz njega najbolje i najplemenitije sklonosti. Nemavee nagrade za neiji ivotni rad nego nadgledati rast ljudske biljke, vidjeti kako njihovanarav rastvara svoje latice, i promatrati kako se razvijaju u pravu linost. Moji drugovi uLa Rucheune trae vee nagrade i upravo zahvaljujui njima i njihovu naporu, vie negomojemu, na ljudski vrt obeava da e roditi lijepim plodom.1

1Mother Earth, 1907.

4


5/10

to se tie teme povijesti i prevladavajuih tehnika poduavanja, Sbastien Faure je rekao:

Naoj djeci objanjavamo da se prava povijest tek treba napisati pria o onima koji suumrli, neznani, u naporu da pomognu ovjeanstvu na putu prema veim dostignuima.2

Francisco Ferrer nije mogao izbjei taj veliki val pokuaja da se ostvari Moderna kola. On je uvidionjezine mogunosti, ne samo na teoretskoj razini, nego i na razini njezine praktine primjene za sva-kodnevne potrebe. Bit e da je shvatio da panjolskoj, vie nego i jednoj drugoj zemlji, treba upravotakva vrsta kole, ako ikada eli zbaciti dvostruki jaram, sveeniki i vojniki.

Kad razmotrimo da je cijeli sustav naobrazbe u panjolskoj bio u rukama katolike crkve i kad se,nadalje, prisjetimo katolike formule, Utuvi li se katolianstvo u djetetovu glavu do njegove devetegodine, ono vie ne prima ni jednu drugu ideju, razumjet emo golemu zadau koju je Ferrer imao kad

je donio novo svjetlo meu svoj narod. Sudbina mu je uskoro pomogla u ostvarenju njegova velikogasna.

Gospoica Meunier, uenica Francisca Ferrera, i bogata dama, zainteresirala se za projekt Modernekole. Kad je umrla, ostavila je Ferreru vrijedan posjed i dvanaest tisua franaka godinjega prihodaza kolu.

Reeno je da zloeste due mogu zamisliti samo zloeste zamisli. Ako je tako, onda se podle metodekatolike crkve kojima je ocrnjivala Ferrerov znaaj, kako bi opravdala svoj crni zloin, mogu odmahobjasniti. Tako se amerikim katolikim tiskom proirila la da je Ferrer bio u intimnim odnosima sgospoicom Meunier kako bi se dokopao njezina novca.

Osobno mislim, da je intimnost, ma koje vrste, izmeu mukarca i ene njihova osobna stvar, njimasveta. Voljela bih da ne troim ni rijei na tu temu, da nije rije o jednoj od mnogih kukavikih lai tosu se irile oko Ferrera. Naravno, oni e, koji poznaju potenje katolikoga sveenstva, razumjeti insi-nuaciju. Jesu li katoliki sveenici ikada gledali na enu drugaije osim kao na spolnu robu? Povijesnie me podaci otkriveni u samostanima podrati u tome. Kako bi onda oni mogli razumjeti suradnjumukarca i ene osim na spolnoj osnovi?

Zapravo su gicu. Meunier smatrali Ferrerovom pretpostavljenom. Budui da je provela djetinjstvoi djevojake godine sa krtim ocem i pokornom majkom, shvatila je kolika je vrijednost potrebe zaljubavlju i sreom u djejem ivotu. I posve sigurno je uvidjela da Francisco Ferrer nije bi uiteljstvoren u koli, kao na stroju ili naprosto netko s diplomom, nego je bio obdaren duhom za taj poziv.

Opremljen znanjem, iskustvom i potrebnim sredstvima, iznad svega proet boanskom strau svojemisije, na se drug vratio u panjolsku i ondje poeo svoje ivotno djelo. Devetoga rujna godine 1901.otvorena je prva Moderna kola. Graani Barcelone primili su je sa zanosom i obvezali se poduprijeti

je. U kratkom slovu prigodom otvorenja kole, Ferrer je iznio svoj program prijateljima. Rekao je:

Nisam govornik, nisam propagandist, nisam borac. Uitelj sam; iznad svega volim djecu.Mislim da ih razumijem. elim da svoj prinos borbi za slobodu ostvarim tako da pripre-mim mladi narataj za novo doba.

Njegovi su ga prijatelji upozorili da bude oprezan u svojem suprotstavljanju katolikoj crkvi. Znalisu kako bi daleko ona ila da ukloni neprijatelja. I Ferrer je to znao. Ali je, poput Branda, vjerovao usve ili nita. Ne bi mogao podii Modernu kolu na istoj staroj lai. Bit e iskren, poten i otvoren sdjecom.

Francisco Ferrer je postao oznaen ovjek. Od samog prvoga dana nakon to je kola otvorena,poeli su ga slijediti. Nadzirali su gradnju kole, nadzirali njegov mali dom u Mangatu. Pratili su ga

2Isto.

5


6/10

u stopu, ak i kad je iao u Francusku ili u Englesku da se posavjetuje sa svojim kolegama. Bio jeoznaen ovjek, i bilo je samo pitanje vremena kad e ovjek iz zasjede stegnuti omu.

Gotovo mu je to uspjelo 1906., kad su Ferrera upleli u pokuaj atentata na Alfonsa. Oslobaajui jedokaz bio prevrst ak i za crne vrane;3 morali su ga pustiti na slobodu premda ne zauvijek. ekalisu. Oh, oni mogu ekati, kad odlue da ulove rtvu u zamku.

Taj je trenutak konano doao, tijekom antimilitaristike pobune u panjolskoj u srpnju 1909. Pro-elja li ovjek sve anale revolucionarne povijesti nee nai znamenitijeg prosvjeda protiv militarizma.Stoljeima je vojska tlaila panjolski narod, i oni taj jaram vie nisu mogli izdrati. Odbili su sudje-lovati u beskorisnom pokolju. Nisu vidjeli razloga da podupiru despotsku vladu u njezinu guenju itlaenju maloga naroda koji se bori za svoju neovisnost, kao to su to inili hrabri stanovnici Rifa.4

Ne, oni se nee boriti protiv njih.Tisuu osamsto godina katolika je crkva propovijedala evanelje mira. Ali kad su ljudi poeljeli to

evanelje provesti u zbilju, ona je natjerala vlast da ih prisili na oruje. Tako je panjolska dinastijaslijedila metode ruske dinastije ljude su natjerali na bojite.

Tada je, i to tek tada, njihova mo izdrljivosti dola kraju. Tada su se, i to tek tada, panjolski radniciokrenuli protiv svojih gospodara, protiv onih koji su, poput pijavica sisali njihovu snagu, njihovu krv.

Da, napali su crkve i sveenike, ali da sveenici imaju i tisuu ivota, ne bi mogli platiti za stranazlostavljanja i zloine koje su poinili nad panjolskim narodom.Francisco Ferrer uhien je prvoga rujna 1909. Do prvoga listopada njegovi prijatelji i drugovi nisu

znali to se s njim dogaa. Toga dana LHumanitje primio pismo iz kojega se moglo doznati sve olakrdiji od suenja. A sljedeega dana njegova je druica, Soledad Villafranca, primila sljedee pismo:

Nema razloga za brigu; zna da sam posve nevin. Danas sam posebice pun nade i rados-tan. Ovo je prvi put da ti mogu pisati i prvi put od mojeg uhienja da se mogu okupati nazrakama sunca, to velikoduno probijaju kroz prozore moje elije. I ti se mora veseliti.

Kako je dirljivo da je Ferrer vjerovao, ak i etvrtoga listopada, da nee biti osuen na smrt. Joje dirljivije da su njegovi prijatelji i drugovi bili u zabludi uzdajui se u to da neprijatelj ipak imaosjeaj za pravdu. esto su vjerovali u mo sudstva, da bi onda doivjeli kako im ubijaju brau predoima. Nisu se pripremali da oslobode Ferrera, nisu ak ni prosvjedovali; nita nisu uinili. Zato, panemogue je osuditi Ferrera; on je nevin. No, s katolikom je crkvom sve mogue. Nije li ona titonoau praksi, ija su suenja njezinim neprijateljima najgora lakrdija pravde?

etvrtoga listopada Ferrer je poslao sljedee pismoLHumanitu:

Zatvorska elija, 4. listopada 1901.

Dragi moji prijatelji unato apsolutnoj nevinosti, tuilac zahtijeva smrtnu kaznu, ute-meljenu na policijskim denuncijacijama, koje me predstavljaju kao vou anarhista svijeta,koji upravlja radnikim sindikatima u Francuskoj i okrivljuju me za zavjere i pobune po-

svuda, tvrde da sam svoja putovanja u London i Pariz poduzeo u tu svrhu.Takvim me besramnim laima pokuavaju ubiti.

Dostavlja samo to nije krenuo i nemam vie vremena za pisanje. Sav dokazni materi-jal koji je policija predoila sucu istraitelju nije nita drugo do hrpa lai i klevetnikihpodmetanja. Ali nema ni jednoga dokaza protiv mene, jer nita nisam niti poinio.

Ferrer.3Crne vrane=katoliko sveenstvo.4Rif (Er Ri) planinsko podruje u sredozemnom dijelu Maroka, koje je bilo u posjedu panjolske. op. prev.

6


7/10

Trinaestoga listopada 1909. utiano je Ferrerovo srce, tako hrabro, nepokolebljivo, tako vjerno srce.Sirote budale! Posljednji samrtni otkucaj tog srca jo nije otkucao kad je ono poelo stostruko udaratiu srcima civiliziranoga svijeta, dok se nije pretvorilo u stranu grmljavinu, bacivi svoju kletvu nahukae crnoga zloina. Ubojice u crnoj odori i pobonoga lica pred sud pravde!

Je li Francisco Ferrer sudjelovao u antimilitaristikoj pobuna? Prema prvoj optubi koja se pojavila

u katolikom listu u Madridu, a potpisali su je biskup i svi barcelonski prelati, nije niti bio optuenza sudjelovanje. Prema optubi, Francisco Ferrer je bio kriv zato to je organizirao bezbone kolei dijelio bezbonu literaturu. Ali u dvadesetom se stoljeu ovjeka ne moe samo tako spaliti jer nevjeruje u boga. Moralo se neto drugo pronai; otuda optuba za pobunu.

Ni u jednom se autentinom izvoru do sada istraenom ne moe nai ni jedan dokaz koji bi pove-zivao Ferrera i pobunu. Ali, vlasti nisu ni htjele dokaze, ili ih prihvatile. Bilo je sedamdeset i dvojesvjedoka, a njihovo je svjedoanstvo zapisano. Nikada ih nisu suoili s Ferrerom ili njega s njima.

Je li psiholoki mogue da je Ferrer sudjelovao? Ne vjerujem da jest, a evo i mojih razloga za to.Francisco Ferrer nije bio samo velik uitelj, nego nedvojbeno i udesan organizator. U osam godina,izmeu 1901. i 1909., organizirao je u panjolskoj stotinu i devet kola, osim toga to je potaknuo libe-ralne elemente svoje zemlje da organiziraju jo i tri stotine i osam drugih kola. Uz svoj vlastiti rad u

koli, Ferrer je opremio moderan tiskarski pogon, organizirao je prevodioce i raspaao stotinu i pede-set tisua primjeraka modernih znanstvenih i sociolokih djela, a da i ne govorimo o golemoj koliiniracionalistikih prirunika. Takvu je majstoriju mogao izvesti samo iznimno metodian i uinkovitorganizator.

S druge strane, apsolutno je dokazano da antimilitaristika pobuna uope nije bila organizirana;da je i sam narod iznenadila, poput mnogih revolucionarnih valova u prolosti. Graani Barcelonesu, primjerice, drali grad pod nadzorom etiri dana, i, prema izjavama turista, nikad u gradu nijevladao vei red i mir. Naravno, ljudi su bili tako slabo pripremljeni pa kad je kucnuo as, nisu znali tonapraviti. U tome su bili poput Pariana tijekom Komune 1871. I oni su bili nepripremljeni. Premdasu gladovali, titili su skladita do vrha puna zaliha. Postavili su straare da nadgledaju Francuskubanku, u kojoj su buruji drali ukradeni novac. Radnici Barcelone isto su tako nadgledali plijen svojih

gospodara.Kako je dirljiva glupost slabijega; kako strano tragina! A opet, nisu li mu lanci tako duboko zabije-ni u meso da ih ne bi, ak i kad bi mogao, pokidao? Strahopotovanje prema vlasti, zakonu, privatnomevlasnitvu, stostruko se usjeklo u njegovu duu kako e ga nepripremljen, neoekivano prekinuti?

Moe li se na as pretpostaviti da bi se ovjek poput Ferrera udruio s takvim spontanim, neorga-niziranim pokuajem? Ne bi li znao da e takav pokuaj zavriti porazom, kobnim porazom naroda?Nije li vjerojatnije da bi, da je sudjelovao u njemu, on, iskusnipoduzetnik, do kraja organizirao taj po-kuaj? Ako nam i manjkaju svi drugi dokazi, taj jedan imbenik bio bi dovoljan da oslobodi FranciscaFerrera. Ali ima i drugih jednako uvjerljivih.

Na sam dan pobune, 25. srpnja, Ferrer je sazvao konferenciju svojih uitelja i lanova Lige za raci-onalnu naobrazbu. Trebali su razmotriti to e raditi u jesen, a posebice objavu velike knjige lisea

Reclusa,LHomme et la Terre(ovjek i zemlja) i knjige Velika francuska revolucijaPetra Kropotkina.Je li uope vjerojatno, je li uope uvjerljivo da je Ferrer, budui da je znao za pobunu i u njoj sudjelo-vao, hladnokrvno pozvao svoje prijatelje i kolege u Barcelonu na dan kad bi znao da su njihovi ivotiugroeni? Doista, samo bi mu zloinaki, pokvareni jezuitski um mogao pripisati tako promiljenoubojstvo.

Francisco Ferrer je sam zacrtao svoje ivotno djelo; mogao je sve izgubiti i nita ne dobiti, osimpropasti i nesree, da je potpomogao pobunu. Ne radi se o tome da je sumnjao u pravinost ljudskesrdbe; ali njegovo djelo, njegova nada, sama njegova narav teili su drugome cilju.

7


8/10

Uzalud su mahniti napori katolike crkve, njezine lai, krivotvorine, objede. Optuila ju je probue-na ljudska savjest da je ponovila jo jedanput prljave zloine iz prolosti.

Francisco Ferrer je optuen jer je poduavao djecu idejama to lede krv da mrze boga, primjerice.Strano! Francisco Ferrer nije vjerovao u postojanje boga. Zato bi uio djecu da mrze neto to nepostoji? Nije li vjerojatnije da je djecu izveo van, pokazao im ljepotu zalaska sunca, sjaj zvjezdanoga

neba, udo planina i mora to u ljudi budi strah, da im je objasnio svojim jednostavnim, izravnimnainom zakon rasta, razvoja i meupovezanosti svega u ivotu? Uinivi to postigao je da zauvijekbude nemogue otrovnom sjemenu katolike crkve da pusti korijen u djetetovu umu.

Izjavljuju da je Ferrer pripremao djecu da unite bogate. Prie starih usidjelica o duhovima. Nije livjerojatnije da ih je pripremao da priteknu u pomo siromanima? Da ih je poduavao da je ponienje,degradacija, uas siromatva, zloin a ne vrlina; da ih je poduavao dostojanstvu i vanosti svih stva-ralakih napora, koji jedini odravaju ivot i grade karakter. Nije li najbolji i najdjelotvorniji nainiznijeti na svjetlo dana apsolutnu beskorisnost i nepravdu parazitstva?

Na kraju ali ne manje vano, Ferrer je osuen da je potkopao vojsku irei antimilitaristike ideje.Doista? Bit e da je, poput Tolstoja, vjerovao da je rat legalizirani pokolj, da ovjekovjeuje mrnju ibahatost, da izjeda srce nacija i pretvara ih u pobjenjele manijake.

Kakogod, evo to sam Ferrer kae o svojim idejama o modernoj naobrazbi:

Volio bih da moji itaoci obrate pozornost na ovu zamisao: sve vrijednosti izobrazbe po-ivaju na potovanju tjelesne, intelektualne i moralne volje djeteta. Ba kao i u znanosti,nema dokaza bez injenica, tako nema stvarne naobrazbe osim one koja je liena svakogdogmatizma, koja samom djetetu preputa da odredi smjer svojih napora, i koja se ogra-niava na to da podupire njegov napor. Nema niega lakeg nego promijeniti tu svrhu,i nita teeg nego je potovati. Izobrazba je uvijek nametanje, nasilje, ogranienje; pravipedagog je onaj koji ponajbolje titi dijete od (uiteljevih) vlastitih ideja, svojih osobitihmuica, onaj koji najbolje zna s djejom energijom.

Uvjereni smo da e naobrazba u budunosti biti posve spontana; naravno, mi to jo ne

moemo ostvariti, ali razvoj metoda prema irem razumijevanju ivotnih pojava te inje-nica da svaki korak prema savrenosti znai nadilazak ogranienja sve to daje naslutitida imamo pravo kad se nadamo da e se dijete spasiti znanou.

Ne bojmo se rei kako elimo da ljudi budu sposobni razvijati se bez prestanka, neprekid-no sposobni unitavati i obnavljati svoj okoli, i obnavljati sebe; ljudi, ija e intelektualnaneovisnost biti njihova najsnanija sila, koji se nee ni za to vezati, uvijek spremni pri-hvatiti ono to je najbolje, sretni zbog pobjede novih ideja, i koji tee voditi mnogostrukeivote u jednom ivotu. Drutvo se boji takvih ljudi; zbog toga se ne smijemo nadati dae ono ikad poeljeti naobrazbu koja e nam podariti takve ljude.

Slijedit emo rad znanstvenika koji poduavaju dijete s najveom panjom i s navjeomudnjom emo tragati za sredstvima primjene njihova iskustva u izobrazbi koju elimoizgraditi, kako bismo to potpunije oslobodili pojedinca. Ali kako moemo ostvariti nacilj? Neemo li to uiniti tako da se izravno ukljuimo u potporu osnivanju novih kola,kojima e vladati to je vie mogue duh slobode, za koji predosjeamo da e prevladavaticijelom naobrazbom u budunosti?

Pokus je obavljen, i on je, za sada, ve pokazao odline rezultate. Moemo unititi sveto u dananjim kolama odgovara na organizaciju prisile, umjetni okoli kojim se djecaodvajaju od prirode i ivota, inelektualnu i moralnu stegu koja im namee gotove ideje,vjerovanja koja kvare i ponitavaju prirodne sklonosti. Bez straha da emo zavarati sebe,

8


9/10

moemo vratiti dijete u okoli koji ga privlai, prirodni okoli u kojemu e biti u dodiru sasvime to voli, i u kojemu e ivotni dojmovi zamijeniti trebersko uenje iz knjiga. Akoi ne uinimo vie od toga, ve emo uvelike pripremiti osloboenje djeteta.

U takvim bismo uvjetima ve mogli slobodno i plodno primijeniti znanstvene injenice.

Vrlo dobro znam da tako neemo moi ostvariti sve svoje nade, da emo esto biti pri-siljeni, zbog manjka znanja, primijeniti neeljene metode; ali uvjerenost e nas podratiu naim naporima naime, da ak i ako ne ostvarimo svoj cilj potpuno, trebamo uinitivie i bolje u naem jo nesavrenom radu nego to to uspijevaju dananje kole. Volimslobodnu spontanost djeteta koje nita ne zna, vie od svjetskoga znanja i intelektualnedeformiranosti djeteta koje je podvrgnuto naoj dananjoj naobrazbi.5

Da je Ferrer doista organizirao pobune, da se borio na barikadama, da je bacio stotinu bombi, nebi toliko bio opasan za katoliku crkvu i despotizam, kao svojim protivljenjem stegi i prisili. Stegai prisila nisu li one pozadina svih zala na svijetu? Ropstvo, pokoravanje, siromatvo, sva bijeda,sve drutvene nepravde proistiu iz stege i prisile. Uistinu, Ferrer je bio opasan. Zbog toga je moraoumrijeti, 13. listopada 1909., u jarku Montjuicha. A ipak, tko se usudi rei da je umro uzalud? Imajui

u vidu buran porast opeg ogorenja: Italija imenuje ulice po Franciscu Ferreru, Belgija mu podiespomenik; Francuska poziva svoje slavne ljude da nastave slijediti trag muenika; Engleska prva tiskanjegovu biograju; sve se zemlje ujedinjuju u elji da ovjekovjee veliko djelo Francisca Ferrera; akse i u Americi, koja je uvijek troma kad je o naprednim idejama rije, raa Drutvo Francisco Ferrer,s ciljem da tiska sabrana Ferrerova djela i organizira Moderne kole diljem zemlje s obzirom na tajmeunarodni revolucionarni val, tko moe rei da je Ferrer umro uzalud?

Ta smrt na Montjuichu kako je udesna, kako dramatina bila, kako je uskomeala ljudsku duu.Ponosan i uspravan, svim svojim biem okrenut prema svjetlu, Francisco Ferrer nije trebao da mulaljivi sveenici daju hrabrost, niti je kudio udovite da ga je ostavilo na cjedilu. Svijest da njegoviegzekutori predstavljaju doba koje umire, a da je on predstavnik ive istine, odrala ga je u posljednjim

junakim trenucima.

Doba koje umire i iva istina,

ivi pokapa mrtvoga.

5Mother Earth, prosinac 1909.

9


10/10

Anarhistika biblioteka

Anti-Copyright

Emma Goldman

Francisco Ferrer i Moderna kola1917.

Francisco Ferrer and the Modern School, Emma Goldman,Anarchism and Other Essays, Mother Earth1917 (1910).

Prevela Biljana Romi. Preuzeto iz Emma Goldman,Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb 2001.

anarhistia-biblioteka.net

Documents

Emma Goldman Francisco Ferrer i Moderna Skola