Ekspert_No.2 - ISSN 1840-3026

ekspert br. 02/07- sv. 1 3

Cijenjeni čitaoci...

U ovom broju predstavljamo svjetske

trendove u oblasti energije. Velike

svjetske potrebe za energijom i

energentima dovele su u nekoliko

poslednjih godina do porasta cijena

nafte i plina, što je ponovo dovelo ugalj

u poziciju primarnog energenta. S druge

strane evidentne klimatske promjene

nalažu smanjivanje emisije stakleničkih

plinova i drugih polutanata, što sve

skupa, ide u prilog zagovaranju veće

zastupljenosti obnovljivih izvora energije

i pojave novih trendova razvoja modernih

energetskih postrojenja, kao i potrebe

gradnje savremenih «zdravih» zgrada

u cilju racionalizacije iskorištenosti

energije. Također predstavlamo i

uspješne realizacije domaćih kompanija

koje su adekvatno odgovorile postojećim

izazovima kao i niz drugih zanimljivih

tekstova.

Privredne organizacije moraju puno više

ulagati u svoje kadrove u smislu dodatne

edukacije. Zadovoljenje tehničkih

propisa EU, predstavlja za svaku

novu članicu EU najveću društvenu i

privrednu reformu. Stoga, najveći posao

ipak očekuje privredne organizacije

koje moraju da primjene zahtjeve

tržišta EU na svojim proizvodima –

uz odgovarajuće dokaze (certifikate,

izvještaje o ispitivanju i sl.). Kjučno u

ovom procesu je svakako permanentna

edukcija kao osnovni preduslov za

adekvatnu pripremu. Pogotovo, dodatna

edukacija tehničara-inžinjera kojima su

potrebna znanja iz oblasti kao što su

projektmenadžment, soft skills, zatim

znanja o naprednim sistemima kvaliteta

i sl. S druge strane, postavlja se pitanje

da li imamo potrebnu infrastrukturu za to,

i da li su ovim organizacijama i u ovakvim

uslovima dostupni odgovarajući seminari,

konsultantske usluge i sl. Ovaj časopis,

redovno će o ovom pisati i na taj način

dati svoj doprinos.

Za kraj, zahvaljujemo se svima koji

su svojim prijedlozima sugestijama

doprinijeli poboljšanju kvaliteta časopisa.

Također žalimo što nismo u mogućnosti u

ovom broju objaviti sve pristigle tekstove,

za koje ćemo rezervisati prostor u nekim

od narednih brojeva. Razmišljamo

o budućnosti, slušamo savjete,

prilagođavamo se novim prilikama.

Pažljivo slušamo, Vas dragi čitaoci, vaše

želje i potrebe, jer vi ste naši najbolji

savjetnici. Bez Vas ne bismo postojali.

IMPRESSUM

Ekspert®

Izdavač

OPTICON INDUSTRY doo Sarajevoinfo@op�con.ba

DirektorMesud RAMIĆ [email protected]

Glavni urednikBenjamin DURAKOVIĆ [email protected]

AdministracijaJasmina RAMIĆ

Redakcija Hamdije Čemerlića 2/IX71000 Sarajevotel/fax. +387 33 70 35 [email protected]

Stalni saradnici

Tarik KADRISPAHIĆ dipl.ing.Ensar MULAOSMANOVIĆ dipl.ing.Nihad AHMIĆ dipl.ing.Adnan SELMANOVIĆ dipl.ing.Samir TURKOVIĆ prof. bio.Etem BAJMAK dipl.ing.Adnan HODŽIĆ dipl.ing.Eldin HADŽIĆ dipl.ing.Adem ĐONKO dipl.ing.Arijana Amina MUHIĆ dipl. mat.

Saradnici u ovom broju

prof.dr Hazim BAŠIĆ dipl.ing.mašprof.dr Miroslav BOBREK dipl.ing.doc.dr Samir ĐUG dipl.bio.Fuad ŠIŠIĆ dipl.ing.Samir SELIMOVIĆ dipl.ing.Halima HADŽIAHMETOVIĆ dipl.ing.Edin MUDERIZOVIĆ dipl.ing.Hadis BAJRIĆ dipl.ing.Edin KADRIĆ dipl.ing.Malik ŠIŠIĆ dipl.ing.Elida TALJIĆ dipl. žurnalistFuad MAHMUTOVIĆ dipl.ing.Mehmedalija BEGIĆ dipl.ing.Hamza MUAMER ing.

DTP i lekturaHamo PINTOL

ŠtampaUnioninvestplas�ka ddSARAJEVO

Godišnja pretplata za tekuću godinu 20 KM. Časopis izlazi dvomjesečno. Rukopisi, slike i ostala dokumentacija se ne vraćaju. Sva prava zadržava časopis Ekspert ISSN 1840-3026.

Benjamin DURAKOVIĆ dipl.ing.maš.

Riječ urednika

4 ekspert br. 02/07- sv. 1

industrija i menadžment

• Intervju sa prof. dr. Miroslavom Bobrekom 5• Biznis plan 8• Upravljanje ljudskim resursima 10• Poslovanje se može usavršava� • Strategijski menadžment kao uslov uspješnos� poslovnih sistema u Bosni i Hercegovini 14• Ciljana podrška izvozu 18

savremene tehnologije

• Dizajn i konstrukcija novih proizvoda i project management 20• Produk�vnost i kako je poveća� 23• Virtualna kompenzacija distorzija upotrebom metoda konačnih elemenata 24• O�sak prsta – Zašto smo tako osjetljivi? 25

upravljanje kvalitetom

• Međunarodni standard EN ISO/IEC 17025opći zahtjevi za kompetentnost ispitnih i kalibracionih laboratorija 26• Koncept šest sigma sistema 29• Kul�vira� stav; radi� bolje, a ne teže 32

tehničko opremanje građevina

• Zdrave i energetski iskorištene zgrade 36• Zaš�ta od kamenca i higijena u instalacijama pitke vode 40• Tehničko opremanje samoodrživih zgrada – moderni koncept 42• REHAU INSULPEX 43

energija

• Principi ESCO operacija 48• Industrija solarnih ćelija 51• Ocjena iscrpljenos� materijala visokoopterećenih komponen� kotlovskog postrojenja (2. dio) 54• Ugalj – sirovina za proizvodnju olefina 58• Tehnologije termoelektrana i trendovi razvoja 61

okolinsko upravljanje

• Stalne provjere i poboljšanja 68• Vodeni prečistač dimnih gasova 71• Principi i metode mjerenje automatskih uređaja za okolinski monitoring 72• Hidroelektrični projek� 76• Osnovi prečišćavanja otpadnih voda 78


Prof. dr. Miroslav Bobrek jedan je od osnivača Asocijacije za kvalitet BiH (AQBiH), trenutno je do/podpredsjednik Upravnog odbora i do/podpredsjednik Asocijacije AQBiH.

Dekan je Mašinskog fakulteta u Banjoj Luci (MFBL), gdje drži predavanja iz predmeta upravljanje kvalitetom. S prof. Bobrekom razgovarali smo o aktuelnim temama iz oblasti kvaliteta kod nas i u svijetu, te o ulozi i poziciji mašinstva i mašinskih inžinjera u domaćem privrednom okruženju.

Ekspert: Za početak, možete li nam dati kratak pregled stanja iz područja kvaliteta, odnosno, gdje je pozicija BiH u tom segmentu?

Šta tu reći, da bude neka vrsta kratke slike o kvalitetu i organizacijama koje se bave kvalitetom u BiH. Malo je teško, ovako na “blic” odgovoriti, jer, to je pitanje koje ima svoju složenost i svoju strukturu. Ono što je najbitnije, i što mislim da je najbolje, a što se tiče trendova u BiH, jeste da je privreda, praktično u potpunosti, prihvatila evropski koncept kvaliteta. Jako veliki broj preduzeća uključen je u te evropske koncepte.

Da preduzeća intenzivno rade na implementaciji međunarodnih standarda, ustvari, standarda kvaliteta poznatih pod oznakom ISO 9000 koji je i najpopularniji, ali tu su i standardi 14000 vezani za zaštitu sredine, standardi 18000 vezani za zaštitu zdravlja i bezbjednosti. I sva ta aktivnost je intenzivno prisutna u privredi, preduzećima, malim i srednjim, prije svega onim koji žele da budu konkurenti na evropskom tržištu. To od nijh traži tržište, i oni u potpunosti razumiju tu potrebu. Međutim, sama preduzeća nisu sposobna da u potpunosti usvoje sve te nove koncepte kvaliteta. Potrebna je podrška državnih organa iz oblasti privrede i potrebna je podrška organa institucija koje se bave obukom i razvojem kadrova.

Ja sam, sticajem okolnosti, u oblasti obrazovanja na Mašinskom fakultetu u Banjoj Luci, i moja je uža oblast, i u nauci i u struci, i u obrazovanju, upravo sistemi kvaliteta u industriji i u drugim oblastima društva.

Ono što sam htio još da dodam, uloga tih organizacija, koje se bave obrazovanjem, jeste da u svojim programima treba da ugrade programe koji su vezani za kvalitet i za međunarodnu standardizaciju i za postupke prilagođavanja poslovnih, proizvodnh procesa i uopće, samih proizvoda prema zahtjevima međunarodnih standarda. Tu mislim da postoji jedan veliki prostor za djelovanjem organizacija koje se bave obukom. Prije svega univerziteta, ali i srednjih škola, stručnih i općih srednjih škola, u kojima, mislim, da je jako malo zastupljeno te oblasti. Mislim da tu postoji jedna potreba djelovanja struktura koje utiču na program srednjoškolskih i univerzitetskih nivoa, da se ova tema više ugradi. Treća oblast koja je vezana za oblast kvaliteta, ovako globalno da je posmatrano, to su državne institucije.

Mislim da je tu možda i najmanje urađeno. Ja bih rekao, da je to kao i u svim drugim oblastima u BiH najveći problem. Zašto je to problem? Država mora imati institucije koje su akreditovane od međunarodnih tijela i organizacija. I tu postoje tzv. “sheme” koje moraju biti uvezane u međunarodni sistem akreditacijskih tijela i stručnih organizacija koje podržavaju kvalitet i sisteme kvaliteta.

Ekspert: Je li jedna od takvih organizacija i AQBiH i kakva je njena uloga?

Asocijacija za kvalitet BiH je jedna organizacija koja obuhvata sve ove oblasti koje sam napomenuo: obrazovanje, pomoć privredi i pomoć državi. Znači, Asocijacija za kvalitet BiH je nevladina organizacija, kako se to kod nas popularno zove. Ona ima status udruženja građana. Njena uloga je da objedinjuje sve

Intervju sa prof. dr. Miroslavom Bobrekom

Razgovarali: Benjamin DURAKOVIĆ i

Mesud RAMIĆ

Razgovarali: Benjamin DURAKOVIĆ i

Mesud RAMIĆ



Princip menadžmenta u svim malim kompanijama je “jedan čovjek”. On je vlasnik, menadžer, on ima političke veze, ima ekonomske veze, tradicionalne veze sa svojima prijateljima i čitav koncept menadžmenta se vrti oko tog jednog čovjeka. To je moguće u malim firmama, a već u srednjim to nije moguće. To u srednjim firmama koči njihov razvoj. Tako da je moja preporuka svim ljudima koji vode kompanije, koji se bave menadžmentom, da izgrade sistem menadžmenta, koji je u saglasnosti sa međunarodnim standardima.

te pokrete za kvalitet na svim oblastima i da daje stručnu, ali i afirmativnu, moglo bi se tako reći, jednu popularističku podršku pokretima za kvalitet u jednoj ekonomskoj zajednici, državi.

Tako da Asocijacija za kvalitet u BiH ima izuzetan značaj, jer putem te asocijacije za kvalitet moguće je na jednostavaniji način da se integriše polje kvaliteta sa evropskim tokovima.

Asocijacija za kvalitet u zemljama, tako da kažem, nacionalne asocijacije za kvalitet, one su uvezane u Evropsku asocijaciju za kvalitet i na taj način prenose sve te politike, namjere, trendove, koje se u toj oblasti dešavaju na evropskom nivou na područje nacionalnih ekonomija.

Tako da je, moglo bi se reći, Asocijacija za kvalitet u BiH jedna vrsta integratora svih tih tokova. I u tu asocijaciju su uključeni ljudi koji se i profesionalno bave tim pitanjima, i koji su ljudi iz privrede koji su zainteresovani, u smislu ekonomske koristi, a svakako i ljudi koji možda najviše doprinose, koji kvalitet shvataju kao jednu kulturu života. Kao jedan put prema napretku, prema ukupnom društvenom razvoju, što se pokazalo u razvijenim zapadnim zemljama da je put kvaliteta jedini put za razvoj društvene zajednice.

Ekspert: Da li standardizacija za naše okruženje predstavlja problem? Banalan primjer, je li potrebno, da čak npr. i izgled “banane” bude standardizovan? Ovo svakako više poređenja radi.

Vi postavljate pitanje koje se često postavlja u širokim krugovima ljudi koji žive na našim prostorima, pa i ljudi koji se već bave nekakvom proizvodnjom, pa im sad ta standardizacija pravi problem. Zašto? Jer se mora prilagođavati nečemu što je tamo neko drugi smislio.

Međutim, postoji jedna zakonitost, jedan princip današnje epohe, koji se zove globalizacija. To pitanje, koje ste Vi postavili, i ako želimo da damo odgovor, na taj način da banana i ne mora da bude žuta i da ne bude standardizovana, onda se to može prevesti, u smislu odgovora, da mi ne želimo da pripadamo tom procesu globalizacije.

Ja zaista mislim da je prirodna potreba čovjeka, a i nekog njegovog okruženja, prije svega mislim na porodice, društvo, lokalnu zajednicu da zadrži svoju tradiciju, svoj način života. Da ima svoje neke principe, koji su mu bliži, nego neki principi koje neko drugi zahtjeva. To je potpuno prirodno. I mi kao pripadnici takve zajednice treba da se odlučimo, da li želimo da zadržimo našu “truhlu” bananu, tako da kažem ili “moramo” prihvatiti tu standardizovanu.

Prenešeno na ekonomski jezik, ta priča ustavri izgleda tako da je ekonomija danas globalna i to je posljedica tehnologije koja je uvedena u ekonomske sisteme, koja je u momentu stigla posljedice sadašnjeg nivoa tehničko-tehnološkog razvoja. Znači, danas je i informatičko doba, i Vi ako želite da poslujete s nekom svjetskom organizacijom, ne morate da s tim direktorom sjedite u kafani i dogovarate poslove, nego to radite preko interneta, ili preko nekih drugih informacija o toj firmi i o toj njihovoj ponudi.

Ako želite da sklopite ugovor s tom firmom, vi ipak trebate da na neki način vjerujete da je ta firma korektna i da neće prekršiti ugovor. Upravo je ta standardizacija jedan od oblika garancije da ako preduzeće ima sistem menadžmenta koji je u skladu sa kvalitetom, opće poznatim međunarodnim standardima, onda je to za vas, kao potencijalnog klijenta te organizacije, garancija da ćete imati dobru uslugu, i da nećete imati probleme u poslovanju. Upravo iz tih razloga je i interes, kako globalnih velikih organizacija, koje žele kod nas da ulažu u određene svoje poslove, da ovdje imaju partnere koji su certifikovani prema međunarodnima standardima, koji rade prema međunarodnima standardima, i na taj način vjeruju da će ti partneri biti pouzdani partneri u njihovom poslovanju.

Svakako da to ima posljedice na naše lokalne običaje i što se nama ne dopada. Ali htjeli mi to ili ne htjeli, ako želimo da živimo, ako želimo da se razvijamo to je jedini put razvoja, da se uvežemo u svjetsko ekonomsko tržište, svjetski ekonomski poredak, preko Evrope svakako, a da bismo to mogli, moramo raditi na onaj način kao što to radi Evropa.

Ekspert: Prisutno je mišljenje u vezi standardizacije, npr. uvođenjem sistema HACCAP, “ćevapi” više ne bi bili “ćevapi” ako bi se napravili po standardu, to znači promijenilo bi se tradicionalno jelo?

Nije tako, jer vi možete da proizvodite ćevape, u Sarajevu su poznati sarajevski, u Banjoj Luci banjalučki, i to je poznato... Šta je standard? HACCAP ne ulazi u to koliko ćete dodavati pojedinih struktura mesa, ili nekakvih aditiva u taj vaš proizvod, nego ulazi u to da vi obezbjedite da taj proizvod ne naruši ljudsko zdravlje.


Znači, to morate obezbjediti. Vaši ćevapi ne smiju biti pokvareni, ne smije biti staro meso. Ako garantujete sastav, onda morate znati od koje ste životinje uzeli to meso, da li je životinja bila zdrava, da li je hrana kojom je se ta životinja hranila bila biološki ispravna i td.

To je ustvari HACCAP – obezbjeđenje da se očuva zdravlje ljudi. A ne znači to da gubimo svoje karakteristike, na kojima trebamo graditi brend i svakako treba da postanemo vrlo konkurentni u svijetu.

Takvi proizvodi daju autentičnost određenog područja, ali ako želimo takve proizvode da industrijski proizvodimo, onda moramo obezbjediti da taj proizvod uvijek bude takav kakav mi nudimo tom globalnom tržištu, i to je suština standardizacije.

Ekspert: Evidentna je nedovoljno izgrađena svijest o kvalitetu (upravljanje kvalitetom), jer u prosjeku vlada mišljenje kod domaćih privrednika u smislu “eh sad imam certifikat”, a procesi se odvijaju po starom načinu. Šta je potrebno u tom segmentu uraditi da bi se takva svijest promjenila, i inače, šta će biti s takvim kompanijama?

Kompanije koje prevare svog poslovnog partnera, to može da se uradi jednom, ali na taj način ta kompanija prekida poslovni odnos sa tim kojeg je prevarila, ali i sa svim onim potencijalnim partnerima, koji su u vezi sa tom prevarenom kompanijom. Znači, to je izgradnja “lošeg” imidža. I danas je to najopasnije za bilo kojeg preduzetnika.

Kupovina certifikata je prisutna pojava, ne samo u BiH, nego i u drugim zemljama. Prije svega u zemljama tranzicione ekonomije, ali slobodno se može reći i u zemljama razvijenog svijeta.

Sam certifikat ne daje garanciju da je ta firma potpuno ispravna, nego garanciju poslovanja daje njena pozicija na tržištu, koju ona izgrađuje vremenom. Šta je tu osnovni problem u BiH?

Upravo iz razloga što na državnom nivou nemamo izgrađenu infrastrukturu, koja je primjerena tim potrebama. Znači, prije svega državno akreditaciono tijelo formalno postoji. To akreditaciono

Da bismo se mogli takmičiti u ligi šampiona “evropska liga kvaliteta”, moramo imati svoje šampione. Tako da mi u okviru Asocijacije za kvalitet pripremamo teren da se u okviru nacionalnih takmičenja, dođe do nacionalnih šampiona.

tijelo ima ovlaštenje, odnosno ono bi trebalo da daje akreditaciju za certifikacione kuće, certifikaciona tijela koja će certificirati preduzeća.

Tu postoje prekidi, tako da su na našem tržištu prisutna razna certifikaciona tijela, koja iznad sebe nemaju kontrolu. Oni imaju kontrolu u svojim centrima, ali ako neka certifikaciona kuća ima svoju centralu u Njemačkoj i ima svoju organizacionu jedinicu u BiH, ona se ipak ponaša dosta slobodno i bez nekih velikih kontrola, i sa popustima ili čak bez postojanja određenih uslova izdaje certifikate.

Tu postoji jedna borba tih certifikacionih kuća za ulazak na tržište BiH koje su intenzivno tu prisutne. Dakle, mnoge međunarodne certifikacione kuće su tu, ali ne postoji adekvatna kontrola njihovog rada.

To akreditaciono tijelo BiH, ono bi trebalo da daje certifikaciju i za vanjske certifikacione kuće, a i za, eventualno, domaće certifikacione kuće u BiH. Imam informaciju da su se neke već počele organizirati, ali još uvijek je to početak.

Međutim, tu postoji ta tržišna borba između certifikacionih kuća, koja ima svoje legalne, a i nelegalne metode i postupke. Mi smo, nažalost, zbog neuređenosti i nepostojanja adekvatne državne podrške kvalitetu, tako da kažem, privredna žrtva takvih borbi međunarodnih certifikacionih kuća.

Tu je jedna od glavnih uloga Asocijacije za kvalitet. I u programima rada Asocijacije za kvalitet postoje namjere da se uvede više reda u to područje, i evo krajem godine, mislim, da će se organizirati konferencija Asocijacije za kvalitet, gdje će jedno od osnovnih pitanja biti pitanje poslovne izvrsnosti u BiH. Odnosno, uvođenje nekih drugih kriterija vrednovanja kvaliteta u kompanijama.


Ekspert: Koji su to kriteriji, da li je to uvođenje npr. naprednih sistema kao što je šest sigma?

Između ostalog, jeste, jer već imamo dosta kompanija imaju ISO 9000, sada bi među njima trebalo napraviti konkurentnu borbu, ona već postoji, ali treba uspostaviti mehanizme vrednovanja te konkurentne borbe, koji su zaista lideri u kvalitetu, a koji samo imaju papire, odnosno certifikat.

Također, postoji evropski sistem koji je koncipiran u evropskom fondu za kvalitet tzv. “nagrada” za kvalitet i ona najviše liči na, u poređenju sa evropskim takmičenjem u sportu, znači liga šampiona naprimjer, to je evropska liga kvaliteta.

Da bismo se mogli takmičiti u ligi šampiona, moramo da imamo svoje šampione. Tako da mi u okviru Asocijacije za kvalitet, pripremamo teren da se u okviru nacionalnih takmičenja, dođe do nacionalnih šampiona.

Ekspert: Na šta biste posebno skrenuli pažnju privrednicima u BiH i kojim pitanjima bi trebali posebno da se bave kada su aspekti kvaliteta u pitanju?

Mi smo sad u situaciji da je nakon transformacije privrede, znači kada su se neki od sistema raspali, pojavile su se male i srednje kompanije, gdje su neke od srednjih izrasle u velike kompanije. Međutim, princip menadžmenta u svim tim kompanijama je “jedan čovjek”. On je vlasnik, menadžer, on ima političke veze, ima ekonomske veze, tradicionalne veze sa svojima prijateljima i čitav koncept menadžmenta se vrti oko tog jednog čovjeka. To je moguće u malim firmama, a već u srednjim to nije moguće. To u srednjim firmama koči njihov razvoj. Tako da je moja preporuka, svim ljudima koji vode kompanije, koji se bave menadžmentom, da izgrade sistem menadžmenta, koji je u saglasnosti sa međunarodnim standardima.

Znači, ja sad nisam spomenuo pitanje kvaliteta, već sistem menadžmenta koji je provjeren i sa naučne strane i sa stručne strane, a i sa stanovištva iskustava razvijenih zemalja.

Kompanije koje žele da budu uspješne, one moraju imati sistem menadžmenta, za koji se zna od čega se sastoji, gdje je poznato ko je za šta ovlašten i ko za šta ima prava da radi u određenoj organizaciji. Mi to zovemo organizacijom po nekom ranijem konceptu. Međutim, u međunarodnim standardima tu je ključna riječ sistem menadžmenta. To se odnosi i na ISO 9000, kada je u pitanju kvalitet i na ISO 14000, kada je u pitanju zaštita životne sredine, i na ostale aspekte menadžmenta, uključujuči interne ciljeve, interne politike, interne aspekte menadžmenta unutar neke organizacije.

Znači, onaj ko izgradi sistem koji može samostalno da funkcioniše i bez tog ključnog čovjeka, to su kompanije sa budućnošću.

Ekspert: Nešto što smatrate važnim, a bilo bi korisno dodati, a da nismo Vas upitali?

Iznenađuje me Vaš koncept, afirmativno me iznenađuje. Mislim da oblasti informisanja, oblast marketinga, oblast izdavačke djelatnosti stručnih časopisa, da je to nešto što može značajno doprinijeti ukupnom razvoju, pogotovo u ovim pitanjima o kojima smo razgovarali. Ja se zaista nadam, da će Vaš časopis, kojeg ste tako pretencioznao nazvali, udovoljiti tom nazivu, a iz razgovora sa Vama, vidim da vi znate šta hoćete i ja Vam želim da to što hoćete i ostvarite.

Nastavak teksta na 21. strani...

Biznis plan je instrument procesa planiranja kojim se kvalitativno i kvantitativno izražava zadatak preduzeća koji treba da se ostvari u budućem periodu. To znači da se biznis

planom ciljevi preduzeća razrađuju u zadatke koji služe kao osnova za preuzimanje akcija i za kontrolu ostvarenih rezultata preduzeća. Biznis plan je potreban da bi sagledali sve faze poslovanje kao i nedostatke samog biznisa tj. da se provjeri isplativost biznisa, on omogućava da se sagledaju sve mogućnosti koje se pružaju, da se otkriju eventualni rizici, te da se minimiziraju ili otklone prije nego se oni stvarno pojave. Pomoću njega se mogu jednostavno provjeriti odstupanja urađenog od predviđenog plana te da se urade eventualne korekcije istog. Dobro urađen plan omogućava da se obezbjede neophodna finansijska sredstva od investitora.

Osnovna svrha biznis plana je da identificira i obezbjedi finansijsko investiranje za biznis, tražeći direktne investitore, poduzetnički kapital, donatorsku pomoć, komercijalne ili privatne kredite, ili aranžmane zajedničkih resursa. Traženje investicija može se sprovoditi u bilo kojem periodu razvoja životnog ciklusa biznisa – na početku kao plan za početak, u toku faze ekspanzije, ili u toku promjene poslovnih ciljeva ili fokusa. Biznis plan se takođe može koristiti za zapošljavanje. Može se razviti poslovni plan u cilju da se privuku novi visokokvalitetni menadžeri ili članovi Odbora Direktora. Ozbiljni, visokokvalifikovani pojedinci žele da u potpunosti razumiju biznis i ciljeve i planove menadžment tima prije nego pristanu da se uključe. Solidan biznis plan može pomoći pri ubjeđivanju da se priključe nastojanjima kompanije. Biznis plan je također koristan i za samu poslovnu organizaciju. Može poslužiti kao plan aktivnosti ili kao smjernica za rast i ekspanziju, na taj način pomažući menadžment timu da ostane fokusiran na poslovnim ciljevima. Mijenjanjem i razvojem biznisa mijenjat će se i biznis plan, a planovi iz prošlosti mogu poslužiti kao zapis o rastu organizacije.

Biznis plan služi za:• Provjeru poslovne ideje/mogućnosti• Saglasnosti o poduhvatu• Pripremu dokumentacije za investitore i preduzeće• Kao vodič za kasnije poslovanje• TreningIako izvori relevantnih informacija mogu biti različiti u

zavisnosti od vrste biznisa kojim se kompanija bavi, postoje neki opći izvori informacija i tehnike koje se mogu uskoro početi da koriste. Neki primjeri su:

• privredni izvještaji• istraživanje (formalno i neformalno)• generalni ekonomski podaci• vodiči poslovnog planiranja i istraživanja na internetu• životno iskustvoNekoliko savjeta za pripremu biznis plana će pomoći da

se počne raditi na projektu, kao i da se razviju realni ciljevi i očekivanja.

Treba biti spreman na potrošnju puno vremena radeći na biznis planu. Početno razvijanje plana će zahtjevati značajnu količinu istraživanja, brainstorminga, i diskusije sa vašim poslovnim partnerima ili savjetnicima. Prvi nacrti će biti pregledani, revidirani i onda opet čitani. Ponekad, poslije nekoliko sedmica ili mjeseci rada može se odlučiti da treba početi ispočetka u cilju da se odrede i isprave slabosti koje su otkrivene tokom procesa pripreme poslovnog plana. Nema „zlatnog pravila“ za dužinu biznis plana. Ne treba previše razmišljati o broju stranica – cilj poslovnog plana treba biti da sadrži sve potrebne i relevantne informacije u što je moguće manje stranica. Ako je plan kraći od 10 stranica vjerovatno su neke važne informacije izostavljene, a ako je veći od 30 stranica, neka poglavlja možda imaju više detalja nego što je potrebno. Treba postojati spremnost da se razgovara sa mnogo ljudi i da se mnogo čita tokom istraživanja za biznis plan. Kada se radi istraživanje, treba postaviti pitanje “Šta treba znati da bi se ubijedili drugi da je to dobra ideja?”

Zašto je potreban i kako napraviti biznis plan?

intervju


Postoje softverski programi koji mogu biti korisni, jer nude korak po korak način pisanja plana, pitanja koja treba uzeti u obzir i odgovore u toku razvijanja plana. Oni pružaju tabelarne obrasce kao pomoć u pripremi finansijskog dijela poslovnog plana, kao i obrasce za prezentaciju koji obezbjeđuju da plan bude uočljiv i da izgleda profesionalno. Biznis plan treba raditi tako da obuhvati sljedeće predložene segmente, odnosno faze:

Rezime biznisa i svrha ulaganja

• Svrha i cilj (otkud ideja, razlog za uspjeh, misija, ciljevi na kratak i dug rok, spisak poslova i akcija koje treba obaviti u ovoj fazi, pretpostavka o početnoj količini novca, lista najvažnijih početnih troškova)

• Opis biznisa (naziv i zašto baš taj naziv, potrebno znanje i iskustvo za taj biznis, ko će sve da radi i potrebna znanja i iskustva, nacrt organizacione strukture i odgovornosti za te funkcije, koja znanja i kadrovi nedostaju i kako to popuniti, motiviranost i lojalnost osoblja, potrebni savjetnici/računovođe, pravnici, pravna forma trgovine i zašto se za nju odlučilo, ako biznis daje efekte – koji su to efekti)

• Opis proizvoda usluge (da li se već on može kupiti, ako ne šta treba uraditi i koliko treba sredstava za to, da li treba pravna zaštita, patenti i sl., šta taj proizvod razlikuje od drugih, garancija i servis za proizvod)

Istraživanje tržišta

• Klijenti (geografski prostor tržišta, potrebe, lista klijenata, segmenti tržišta, dokazi o zadovoljenju potreba, ko su inovatori, faktori za odluku kupca o kupovini, uzlazna ili silazna linija tržišta, koliki udio se želi postići)

• Konkurenti (opis konkurencije, njihova veličina, profitabilnost, metode i mjere, snaga i slabost, koji su kritični faktori konkurencije, prednost u odnosu na njih)

• Plan istraživanja tržišta (informacije koje postoje o klijentima, konkurenciji, tržištu, šta se može uraditi u kancelariji, a šta na terenu, koliko je novca i vremena potrebno za to, ko je odgovoran za koji dio i kad će se imati ključne informacije o istraživanju)

Konkurentska strategija

• Cijene (navesti troškove marketinga i proizvodnje, izračunati fiksne i varijabilne troškove za novi proizvod, na osnovu troškova i očekivanog profita izračunati optimalnu cijenu proizvoda, sagledati cijenu konkurenata, mogućnost za diferencijaciju cijena na različitim tržištima)

• Oglašavanje i promocija (sačiniti letak koji glavnim klijentima objašnjava proizvod ili uslugu, napisati izjavu za štampu, nabrojati medije, napraviti plan reklamiranja i promocije za cijelu godinu: šta se očekuje, kolika je korist, koja poruka će se koristiti, koji mediji, kako će se to kontrolisati, koliko novca će se potrošiti)

• Poslovni prostor i distribucija (potrebni tip i veličina prostora, lokacija, zašto i koje prednosti su, prostor u našem vlasništvu – vrijednost, kreditno stanje, mjesečne otplate, prostor iznajmljen, cijena zakupa, datumi plaćanja, period obnove zakupa, kolika zakupnina je prihvatljiva, osiguranje, koji se kanali distribucije koriste i zašto)

Biznis planNihad AHMIĆ dipl.ing.Krivaja-Žepče d.d.

Baziran na viziji i poslovnoj strategiji•

Obuhvata sve poslovne akcije u određenom vremenskom periodu•

Projicira sve poslovne performanse u određenom vremenskom periodu•

Prodaja/funkcionisanje

• Operativni plan (ko će prodavati – mi ili neko drugi, koje metode prodaje, prodajni materijal-leci/brošure, upravljanje, praćenje i kontrola prodaje, objasniti proces prodaje, da li se kupuje poluproizvod ili se proizvodi u sopstvenoj režiji, kakav pogon i opremu, materijal i usluge koristiti i gdje ih nabaviti, koji profil zaposlenih i kako ih angažovati, opis posla, plate i dnevnice, način isplate, zamjena menadžmenta u odsustvu, proučavanje pravnih problema i problema u vezi sa osiguranjem)

Predviđanja i prognoze

• Prodaja (proučiti detalje o svakoj direktnoj narudžbi, o svim kupcima i očekivanu prodaju prema njima, uporediti podatke iz istraživanja tržišta sa prognozom, prognozirati prodaju po obimu i vrijednosti za grupe proizvoda, to potvrditi sa primjerima iz sličnih poslova, procijeniti tržište za ovu prognozu)

• Pro-forma bilans (napraviti primjer bilansa na dan početka prodaje, nabrojati i objasniti pretpostavke u vezi sa finansijskom prognozom)

• Pro-forma profit i utvrđivanje gubitka (napraviti račun o profitu i gubicima za 5 godina, zbir ovih računa za ukupan period, navesti ključne pretpostavke ovoga, lista procentualnih odnosa, dokument o prilivu gotovine)

• Granica pozitivnog poslovanja (napraviti analizu pozitivne nule za prvu godinu rada koristeći brojeve iz osnovnog računa profita i gubitka, procijeniti efekat svake od sljedećih tačaka i pozitivnu nulu: 10% rast/pad u obimu prodaje, 10% rast/pad u prodaji jedinice prizvoda, 10% rast/pad u varijabilnim troškovima, 10% rast/pad u fiksnim i u to sve uključiti koliki je obim potreban u prvoj godini da se dođe do pozitivne nule)

• Potrebna finansijska sredstva (koliko treba novca, ukupno potrebna količina novca, kako obezbijediti sredstva koja nedostaju, rasporediti novac po potrebi, procijeniti vrijednost dionica, osiguranje u vezi sa kreditom i njegova vrijednost)

Kontrola poslovanja

• Kontrola finansija (kakav je sistem knjigovodstva i računovodstva izabran, ko vodi knjige i pravi račune)

• Prodaja i marketing (kontrola prodajnih aktivnosti)• Ostale kontrole (šta još kontrolirati i zašto)

Rizik

• Opisati bilo koje potencijalne rizike koji bi se mogli pojaviti u proizvodnji ili marketingu proizvoda (nedostatak kvalifikovane radne snage, nedovoljno snadbjevanje osnovnim sirovinama, nepovoljni propisi o izvozu, vremenske prilike, ozbiljna fluktuacija cijena, jaka konkurencija, tehničke ili proizvodne poteškoće) i objasniti moguću zaštitu od rizika.

Biznis plan mehanizam za kontinuirano praćenje svakog biznisa. Za to treba odvojiti posebno vrijeme, pažnju i angažiranost kako bi svaki detalj mogao biti definiran, praćen i prema potrebi korigovan. Mnogi biznis planovi se mogu pronaći na internetu, ali to ne znači da je ta dostupnost i garant da će prekopirani biznis plan dovesti do uspjeha biznisa


Upravljanje ljudskim resursima, odnosno već prihvaćeno Human Resource Management (u daljnjem tekstu HRM, op.a.) polahko, ali sigurno, kuca na vrata kompanija

u Bosni i Hercegovini. Još uvijek je to većinom na nivou objašnjavanja zašto je to investicija, a ne trošak, ali mnoge kompanije već su prepoznale te vrijednosti u većem ili manjem obimu.

Za početak, pozabavimo se pojmom i definicijom HRM-a. Najpoznatija definicija HRM-a: “sve menadžerske odluke i aktivnosti koje na bilo koji način reguliraju odnose između organizacije i zaposlenih”, Beer M. To jeste suština i koncizno odražava srž HRM-a, egzaktno, ali malo suhoparno.

Ipak, tu se radi o ljudima i upada u oči činjenica da u samom nazivu postoji riječ resursi koja implicira generalan pristup, naime, ljudi ne mogu biti tretirani kao finansijska ili materijalna dobra – ‘resursi’ i mišljenja sam da će se u budućnosti naći humaniji naziv. Sve to, opet, ukazuje da se osim poslovnog definiranja, HRM-u mora prići i sa druge, humanističke strane, a tu se moramo vratiti u prošlost i potražiti korijene HRM-a. Dakle, idemo na istok. Istočnjačka filozofija je rano prepoznala i cijenila važnost ljudi u kreiranju uspješnog posla. “Blago vrijeme, naklona retencija i složnost među ljudima” – u ovoj izreci to je i sažeto, a znači da su šansa, mjesto i ljudi ključni da bi ste bili uspješni. Preneseno u poslovni svijet – ljudi su jedan od

krucijalnih faktora u kreiranju uspješne organizacije.Da biste razvili kompaniju u izuzetno kompetitivnom

okruženju morate da imate ljude koji razmišljaju i rade zajedno sa vama da bi ste dostigli svoje poslovne ciljeve. Naći i, posebice, zadržati takve ljude je, teniskim rječnikom: drugi set loptica i zaista nije nimalo lahko. To je samo jedan od razloga zbog kojeg menadžer mora HRM-u posvetiti posebnu pažnju, kao i svim ostalim elementima menadžmenta kompanije naravno, ali na kraju dana na koga da se kladite: na ljude ili na strategije?

Vlasnici/menadžeri se često bore da sastave kompetentne, posvećene timove koji su k tome nabijeni entuzijazmom. HRM odjeli u mnogim kompanijama su reducirani na zapošljavanje, razvoj i zadržavanje takve radne snage. A dva su razloga tome:

• Vlasnik ne razumije ili pogrešno razumije ulogu i funkciju HRM-a;

• Vlasniku nedostaje alat potreban da se identificiraju HRM problemi i iznađe rješenje.

I pri tome ne vidi da, kako to reče jedan od direktora IBM-a: “Možete pogriješiti gotovo u svemu i imat ćete šansu to popraviti, ali ako zabrljate čak i malo u upravljanju ljudima, gotovi ste. Tu je ili vrhunski rezultat ili ništa”.

Pravi broj pravih ljudi na pravom mjestu u pravo vrijeme

Upravljanje ljudskim resursima

Dakle, u HRM-u postoji mnogo elemenata koji se mogu gledati kroz izrazito filozofski aspekt, no vječita HRM dilema, pitanje: HRM – kontroliranje troškova ili upravljanje investicijom?, nas uvodi u sasvim novo polje, područje gdje filozofija prelazi u nauku, a to je ono gdje većina menadžera i želi da bude. Exactitude...

Nazad na definicije. Kako definirati HRM nauku? Koje su odlike HRM-a i koje tačke ga povezuju sa kojom vrstom nauke? HRM sam po sebi zahvata široko područje i zato zahtjeva konstantno istraživanje koje se zatim usmjerava na razumijevanje, predviđanje, mijenjanje i razvoj ljudskog ponašanja i potencijala u socijalnim institucijama, odnosno organizacijama.

HRM kao nauka ima mnogo karakteristika. Prvo, društvena je nauka, ima interdisciplinarno područje istraživanja, a obzirom da se HRM saznanja, modeli i metode primjenjuju u rješavanju konkretnih problema i poboljšavaju funkcioniranje kompanija i organizacija, čini ga i primjenjenom naukom. Na kraju, HRM je i eklektička nauka (grčki: eklego=biram, vidim – deriviranje i integracija spoznaja nastalih induktivnim i deduktivnim istraživanjima niza drugih nauka: antropologija, psihologija, sociologija, filozofija, ekonomija, medicina rada i druge).

HRM je vrlo važan faktor u današnjem poslovnom okruženju. Ako imate vješte i posvećene uposlenike, ne trebate se brinuti o tome hoćete li imati visoko kvalitetne proizvode koje ćete isporučiti vašim klijentima. Dobar HRM plan i strateški HRM će vam to i olakšati. Planiranje ljudskih potencijala je proces kojim se organizacijske strategije, poslovni planovi i ciljevi pretvaraju u procjene potrebne količine i kvalitete ljudi za njihovo uspješno sprovođenje, postizanje željene organizacijske uspješnosti i razvoja u budućnosti, a u isto vrijeme strateški HRM označava sistemsko i promišljeno razvijanje ljudskih resursa usmjereno na postizanje i razvijanje organizacijskih sposobnosti i osiguravanje relevantne konkurentske prednosti u svrhu ostvarivanja strateških ciljeva poslovanja.

Sve to da bi dobili zlatno pravilo HRM-a:• Pravi broj• Pravih ljudi• Na pravom mjestu• U pravo vrijemeNakon upoznavanja sa ovim postulatima HRM-a, u

sljedećim brojevima pisat ću segmetirano o tehničkim detaljima elemenata HRM-a u kojima ću pokušati dati fokusirani presjek HRM aktivnosti koje bi se trebale provoditi u organizacijama___

O nama:Recognita je HRM kompanija čiji su klijenti regionalne

kompanije visokih performansi, kompanije koje spremaju poslovno širenje i povećanje izvoznog ili poslovnog potencijala.

Razvili smo pristup upravljanju ljudskim resursima koji poboljšava vašu konkurentnost na tržištu kroz motiviran tim izvrsnih karakteristika.


RECOGNITA nudi sljedeće usluge:

• (HRM Audit) analiziranje poslovnih potreba i praksi u okviru HRM-a te pružanje preporuka;

• (Zapošljavanje) pomoć u procesu traženja, odabira i zapošljavanja kandidata;

• (Obučavanje) pružanje trening usluga iz oblasti HRM-a;

• (Consulting) pružanje savjetodavnih usluga iz oblasti HRM-a.

Recognita dooHamdije Čemerlića 2/11

71000 SarajevoTel: +387 33 703 582Fax: +387 33 703 583www.recognita.net Alija PANDUR

[email protected]

Novembra 8. i 9. 2007. u organizaciji Udruženja menadžera sigurnosti u Bosni i Hercegovini je

u Business centru Unitic u Sarajevu održana „3. Konferencija i sajam sigurnosti i zaštite”. Podršku

ovogodišnjoj konferenciji dalo je Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, a partneri

projekta su bili Udruženje banaka BiH i Udruženje privatne zaštite u Bosni i Hercegovini.

Prisutnima su se obratili gospoda: Tarik Sadović – ministar sigurnosti BiH, Kemal Kozarić – guverner

Centralne banke BiH, Muhidin Alić – ministar unutrašnjih poslova FBiH, Dragomir Keserović –

predsjednik Komisije za sigurnosnu problematiku Udruženja banaka BiH, Mirsad Ćatić – Udruženje

privatne zaštite u BiH i Mahir Hodžić, predsjednik Udruženja menadžera sigurnosti BiH.

Na ovogodišnjem sajmu i konferenciji također su predstavljene eminentne domaće i inozemne

kompanije koje svoje poslove zasnivaju na kvalitetnom pružanju usluga i proizvoda iz oblasti

zaštite i sigurnosti.Cilj ovogodišnje konferencije i sajma je bio da se u potpunosti podrži kreiranje boljeg imidža, tržišnog

statusa, proizvoda i usluga institucija i kompanija koje djeluju u sektoru javne i privatne sigurnosti.e.

Na konferenciji se govorilo o sljedećim temama:- „Uloga i značaj zaštite u savremenom poslovanju”- „Information Security Management (ISO 27001) „- „Uvođenje i primjena identifikacijskih sistema u korporativnoj sigurnosti i praksi”- „DVC PROJECT - napredne tehnologije za kompleksna rješenja videonadzora”- „Položaj i uloga menadžera sigurnosti”- “Sigurnost sljedeće generacije – objedinjavanje sigurnosnih sistema” - “Business Continuity Management - BS 25999 Standard, svjetska premijera nove verzije standarda”- “Sintezo FS 20XX System and Danger Management System”- “Rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o agencijama za zaštitu ljudi imovine FBiH i RS, te mogućnosti donošenja jedinstvenog zakona na nivou BiH”

3. Konferencija i sajam sigurnosti i zaštite


Mnogi mali dobavljači (mala i srednja preduzeća) u raznim industrijama (oni sa jasnom vizijom i strategijom) žele da

se razviju u partnere za sistematsko rješavanje problema svojih klijenata i teže da se diferenciraju od drugih konkurenata. Jedan od načina jeste da npr. grade proizvođački i servisni portfolio. Međutim, trenutna situacija u većini malih i srednjih kompanija nije pogodna da bi se one razvijale u takve partnere. Često zbog nedostatka strategije, same organizacije kompanije i nedostatka kvalificiranog kadra. Poslovođama nedostaje potrebna kompetencija za upravljanje i rukovođenje projektima i sistematskim poslovima, a s druge strane vlasnici ne žele da određene stvari u poslovanju prepuštaju kompetentnim osobama. U najčešćim slučajevima su vlasnici i direktori i vode prodaju i... Na taj način oni sebi zagorčavaju život, noseći previše nepotrebnog tereta, umjesto da jačaju kadrove unutar svoje kuće.

Klijentu A nedostaju kompetentni inžinjeri. Klijent B stoji pred iskušenjem skraćivanja prolaznog vremena. Klijentu C troškovi izmiču kontroli. Kako su različite firme, tako su najčešće različita i iskušenja pred kojima stoje. Shodno tome su različiti i zahtjevi isporučiocima, kako u pogledu njihovih proizvoda, tako i servisa. Jedno od pitanja, za koje vrijeme sigurno dolazi, a vlasnici malih i srednjih preduzeća mogu sebi već sada postaviti, jeste: „Kako ponuditi našim klijentima, osim standardnih proizvoda, i kompetentna rješenja svih mogućih problema?“

Nedostatak analitičkih i konceptualnih sposobnosti

Jedan od poduzetničkih ciljeva mnogih proizvođača mogao bi biti njihov razvoj od jednostavnog dobavljača proizvoda do sistemskog partnera svojih mušterija. Pojednostavljeno, preduzeća se ne žele više zadovoljiti samo uslugom dobavljanja. Aktivna podrška svojih klijenata u njihovim naporima i radovima, kao recimo, da preuzmu određene zadatke na sebe, kao što je ugradnja isporučenih dijelova ili nešto slično. Naravno, ovo se ne bi radilo bez sopstvene koristi, već da bi postigli veću i intenzivniju saradnju, odnosno vezu, sa svojim klijentima, a time i veću potražnju klijenata za njima, ali i da bi postali interesantniji i atraktivniji novim klijentima i da bi lakše preuzeli klijente od drugih firmi koje se bave sličnim ili istim poslovima kao i oni sami.

To je strategija. U svakodnevnom poslovanju

mnogo toga trenutno izgleda drugačije. Često saradnicima malih i srednjih proizvođača i industrijskih dobavljača te serviserima nedostaje potrebna kompetentnost za pregled individualnih potreba potencijalnih klijenata i samim tim mogućnost odgovarajućih reakcija, odnosno, djelovanja. Osim toga, mnogi se prodavači ne snalaze kada je u pitanju profesionalno upravljanje i rukovođenje kompleksnim poslovnim projektima. Ovim se jako često susreću odgovorne osobe malih i srednjih preduzeća. Realnost je da mnoge naše male kompanije koje nude industrijske proizvode i servise nemaju jasnu strategiju i da nisu svjesne da bi se njhova orjentacija ka proizvodu trebala polahko mijenjati u orjentaciju ka kupcima. To im treba još bolje pojasniti i objasniti. Pa i ako postoje slučajevi sa iskazanom željom da se određene kompanije fokusiraju na potrebe kupca postavlja se pitanje da li postojeće snage u poslovanju mogu iz željene strategije da izvuku potrebne operativne ciljeve i korake – između ostalog, jer im nedostaju analitičke i konceptualne sposobnosti. Drugim riječima, treba im više inžinjera. Kao posljedica ovoga, rukovodstvo (u najčešćem slučaju jedan čovjek) ne može da prenese svojim radnicima ciljeve i koncepte prodaje, širenja i strategije, niti da im razvije potrebne sposobnosti, što se negativno odražava na izvedbu radnika. Mnogi su ubjeđeni da se njihova prodavačka kompetencija ukupno mora povećati, ali ne čine mnogo na tome. Zato treba kvalificirati svoje radnike kada se radi o upravljanju i rukovođenju određenim poslovnim projektima.

Napolje iz negativne spirale cijena

Na osnovu skiciranih deficita, male i srednje kompanije moraju sebi postavljati pitanja koja trebaju da budu ključna za budući uspjeh njihovih preduzeća:

Kako da reagujemo na povišenu osjetljivost naših klijenata na cijene?

Da li ćemo uspjeti našim klijentima ponuditi individualna rješenja za potencijalne probleme?

Oba pitanja zavise od sljedećeg i jednostavnog: Kad preduzeća ne mogu da ponude svojim klijentima ništa više nego druga konkurentska preduzeća, recimo zbog individualnih i inovativnih rješenja problema koja nude konkurentska preduzeća, onda automatski padaju pod pritisak cijena. Zašto bi im klijenti plaćale više, kada isti posao mogu dobiti od drugih i jeftinije? Tokom vremena nijedan kupac ne može sebi opravdati

Kako reagovati na povišenu osjetljivost klijenta na cijene

Mesud RAMIĆ dipl.ing.maš.

[email protected]

Da bi postali rješenje problema mušterija, isporučioci moraju djelovati orjentirano ka klijentima.


Poslovanje se može usavršavati


plaćanje većih cijena. Osim ako postoji samo jedan dobavljač. A takvih situacija je sve manje, jer je naše tržište u porastu i svakodnevno se javljaju neke nove kompanije koje nude isti proizvod za nižu cijenu.

Pokušavajući da se odupru spirali cijena koja vuče na dolje, većini preduzeća bi bilo korisno fokusirati se na jače održavanje veza sa klijentima i pravljenje ponuda raznih novih servisa. Tako mogu izjednačiti procentualni gubitak marže konsekventnijim crpljenjem potencijala sa stalnim kupcima i sticanjem novih mušterija u postavljenim ciljnim segmentima, da bi na taj način povećali realne doprinose. Faktički mali proizvođači i industrijski isporučioci i nemaju nekih drugih strategijskih opcija. Dodatno, postoji mogućnost i sljedećeg. Uzmimo u obzir dobavljače u automobilskoj industriji. Ako ovi dobavljači žele da rastu, bez ekspanzije u nova poslovna područja ili kupovine konkurentskih preduzeća, imaju samo jednu strategijsku opciju: moraju prodavati više auto-proizvođačima, kojih nema puno širom svijeta. Znači, ili moraju povećati isporuku stalnim klijentima ili moraju svojim konkurentima oduzeti klijente. Ovo posljednje im po pravilu uspjeva ako se pokažu kao bolji partner u odnosu na konkurentsko preduzeće. Sa samom cijenom kao instrumentom kod novih klijenata i rukovođenjem dodatnim zahtjevima se ne može baš daleko doći. Izuzetak su proizvodi i servisi veoma jednostavne prirode, koji nisu baš relevantni za jačinu preduzeća. Recimo, preduzeću je sasvim svejedno ko mu isporučuje vijke samo ako je cijena odgovarajuća.

U sličnoj situaciji kao i isporučioci u automo-bilskoj industriji nalaze se isporučioci u mnogim drugim branšama. Uzmimo primjer proizvođača nekih dijelova (proizvoda) za industriju unutar koje postoji mali broj potencijalnih kupaca njihovih proizvoda. Ova situacija će se još više zaoštriti jer se broj potencijalnih klijenata na mnogim tržištima smanjuje, često zbog preuzimanja i spajanja preduzeća, ali i zato što se preduzeća fokusiraju na glavnu djelatnost i zatvaraju druga poslovna područja. Ovo ne vrijedi samo za globalna, već i za nacionalna i regionalna tržišta.

U poslovanju se često razmišlja previše orjentirano na proizvod

Mnoga preduzeća bi profitirala donoseći strateške odluke u vezi ovog. A za to treba izgraditi potrebnu stručnu kompetentnost. Ta osnovna strateška odluka bi mogla da bude na liniji razvoja u partnera za rješavanje problema klijenata. Da to ne bi ostala puka želja iz razloga da ih klijenti i dalje smatraju samo malim dobavljačem proizvoda, i ne vjeruju da su dobavljači kompetentni za rješavanje kompleksnijih zadataka, treba jačati sistem menadžmenta i treba upošljavati kompetentne osobe. Poslovne ekipe mnogih isporučioca rade po sistemu da je preduzeće samo isporučilač robe. To počinje već kod rukovodstva ( jedan čovjek – svi poslovi). Pa i ako postoji poneki rukovodilac koji svojim radnicima propiše ciljeve prometa, on ne analizira s njima s kim i kako da ih postigne. Pogotovo ne priča s njima o strategijskim i

taktičnim postupcima, ako uopće postoje. To znači: rukovodioci dogovore sa svojim radnicima najčešće kvantitativne ciljeve poslovanja, ali ne razviju s njima planove prodaje koji im pokazuju puteve uspjeha. Često previde da se u projektnom poslovanju kvartalnim razmišljanjem ne može daleko doći. Već danas bi se poslovni uspjeh trebao planirati za dvije, pet, pa čak i deset godina.

Za to je potreban razvoj. Ako ništa drugo, potrebna je početna odluka da se želi razvijati. Donoseći poslovnu strategiju može se jasnije raditi na orjentaciji ka ciljevima preduzeća. To podrazumjeva pored ostalog i ulaganje u edukaciju. Jače diferenciranje od ostalih, da bi se moglo odgovoriti zahtjevima različitih (djelimičnih) ciljnih grupa. Prevedeno, ovo znači: ne samo proizvodi nego i poslovne strategije moraju biti jače orjentirane djelimičnim ciljnim grupama, pa čak i samim pojedinačnim klijentima.

Zaključak

Kakva je korist preduzeću ako i dalje rade po “shemi“ da su orjentirani ka proizvodima, a ne ka klijentima? Odgovor može glasiti: korist je kratkoročna. Za dugoručnu korist treba novi koncept. Kompanije, navikle na prodaju orijentiranu ka proizvodima, ne mogu same da naprave ovaj preokret. Potrebna im je podrška sa strane, kroz edukaciju i treninge. Kultura u poslovanju mora biti još jače orjentirana ka klijentu, i poslovanje mora biti još jače shvaćeno kao rješavatelj problema. A za to treba vremena i mnogo edukacije. Cjelokupna organizacija se mora shvatiti kao neko ko rješava probleme i onaj ko pruža uslugu, a za to treba imati lakši pristup specijalistima. Često prodizvođači sa trenutnim kadrovima ne bi mogli ubjedljivo predstaviti stručnjacima među mušterijama koje bi prednosti određeni koncepti i rješenja imali za njihovo preduzeće. Za takve situacije bi morali praviti poslovne timove zajedno sa ekspertima (koje bi izgradili) iz sopstvene organizacije, da bi mogli uspjeti u projektnom i sistemskom poslovanju. A za takve timove treba vremena i ulaganja

Stresna situacija: Mnogi poduzetnici su preopterećeni sistematskim poslovima.


Istraživanje pod nazivom “Strategijski menadžment kao uslov uspješnosti poslovnih sistema u Bosni i Hercegovini”, finansiran od strane Međunarodnog foruma Bosna, imao je za cilj istražiti

vezu između strategijskog menadžmenta i performansi poslovnih sistema u BiH. U tom kontekstu posmatrano, strategijski menadžment i top-menadžeri kao nosioci procesa strategijskog menadžmenta su tretirani kao nezavisna varijabla, a organizacijske performanse su tretirane kao zavisne varijable. Istraživanjem se željelo pokazati sljedeće:

- Dokazati da je poslovna uspješnost bh firmi u dugom roku moguća samo ako se primjenjuje osmišljen pristup strategijskom menadžmentu;

- Analiza performansi poslovnih sistema u BiH (definiranje koncepta uspješnosti);

- Analiza stepena i načina primjenjivosti koncepta strategijskog menadžmenta u bh poslovnim sistemima.

Istraživanje je vršeno anketiranjem upitnikom na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine. Kao referentna industrijska grana uzeta je grana drvne industrije. Istraživanje je utemeljeno na naučnoj osnovi i obavljeno visokosofisticiranim metodologijama naučnog istraživanja. Iz rezultata se može izvesti mnogo sugestija i preporuka koje mogu poslužiti kao primjer na koju vrstu dodatne edukacije i osposobljavanja treba obratiti pažnju kod menadžera. Već sami rezultati istraživanja imaju edukativni karakter za menadžere firmi u drvnoj industriji.

Centralna hipoteza cjelokupnog istraživanja jeste da su uspješni poslovni sistemi u BiH oni poslovni sistemi čiji top-menadžeri na osmišljen način pristupaju aktivnostima strategijskog menadžmenta. Upravljajući poslovnim procesima, top-menadžeri obavljaju širok spektar najrazličitijih poslovnih aktivnosti. Srodni poslovi se grupiraju u tzv. menadžerske funkcije. Ovo grupiranje ima prevashodno za cilj razumijevanje posebnih sadržaja menadžerskih funkcija. Sagledavajući skup poslovnih aktivnosti koje menadžeri obavljaju u organizacijama, uloga strategijskog menadžmenta jeste da kroz proces strategijskog promišljanja osmisli organizacijsku viziju, misiju, te definira poslovnu strategiju koja će rezultirati ostvarenjem vizije i misije. Kroz ovaj postupak oblikuje se ono što organizacija želi da bude (vizija i misija), te načini dolaska u željeno stanje, odnosno poslovna strategija. Prevođenje vizije i misije u materijalne ciljeve putem slova i brojeva predstavlja proces (strategijskog) planiranja, gdje se definira akcioni i performansni plan.

Drvna industrija predstavlja jednu od najvažnijih, ako ne

Pregled studije

Hadis BAJRIĆ dipl.ing.maš.Katedra za industrijski

inžinjering i menadž[email protected]

Strategijski menadžment kao uslov uspješnosti poslovnih sistema u Bosni i Hercegovini



i najvažniju industrijsku granu na kojoj Bosna i Hercegovina gradi svoj industrijski razvoj i razvoj nove vrijednosti. Mjerenje perfomansi ove grane je realno s obzirom na veliku aktivnost ove grane industrije. Ona, također, predstavlja i granu industrije na kojoj Bosna i Hercegovina realno može graditi komparativnu prednost u odnosu na zemlje okruženja, ali u budućnosti i u odnosu na visokorazvijene zemlje Evropske Unije.

Razmotrena je uloga menadžmenta i pokušano razotkriti razloge za trenutno teško stanje u industriji s ciljem unaprijeđenja poslovanja. Menadžment je taj koji je odgovoran za efikasno i efektivno poslovanje firmi. Samim tim, korigiranjem određenih aspekata u strategijskom promišljanju i osmišljavanju, moguće je osigurati opstanak firmi, njihov rast, ali i privlačenje stranih investicija.

Literatura

Pregled literature je vršen s ciljem istraživanja i proučavanja literature koji će pomoći definiranju i oblikovanju metoda i modela za provođenje istraživanja pod nazivom “Strategijski menadžment – uslov uspješnosti poslovnih sistema u Bosni i Hercegovini”. Pretraživani su i proučavani radovi koji obrađuju teme vezano za teoretsko definiranje problema i radovi koji definiraju metode i oblike kako kvalitativnog tako i kvantitativnog istraživanja. Pregled literature je vršen pretraživanjem EBSCO baze, korištenjem ključnih pojmova: strategija, menadžment, organizacija, performanse, analiza i benchmarking. Pretraživanja su vršena u sljedećem EBSCD bazama:

• Newspaper Source• Academic Search Premier• Business Source Premier• Regional Business News• MasterFILE PremierOblasti u kojima je izvršen pregled literature su ekonomija,

menadžment i organizacija. Rezultat pretrage EBSCO baze je 37 radova 17 navedenih oblasti. Sprovedenim pretraživanjem i proučavanjem literature nisu pronađeni radovi koji u potpunosti odgovaraju projektom definiranom problemu (istraživanju). Međutim, pregled literature, prezentiran u ovom istraživanju, daje nam ideje za moguće pravce, načine i metode koje se mogu koristiti u ovom istraživanju, a na osnovu istraživanja sličnih našem. Dakle, može se slobodno reći da se zaista radi o originalnom istraživanju koje do sada nije provođeno.

Strategijski menadžment kao uslov uspješnosti poslovnih sistema u Bosni i Hercegovini

Edin KADRIĆ dipl.ing.maš.Katedra za industrijski inžinjering i menadž[email protected]



pošte, faksom i elektronskom poštom. Za potrebe istraživanja napravljena je baza podataka sa 683 poslovna subjekta u drvoprerađivačkoj industriji u Bosni i Hercegovini. Za pripremu baze podataka korišteni su podaci:

- Federalnog Ministarstva energetike, industrije i rudarstva,- Ministarstva industrije i tehnologije Republike Srpske,- izvještaj JP Elektroprivreda Bosne i Hercegovine

registrovanim korisnicima električne energije ove grane,- registri privrednih komora Bosne i Hercegovine,- podaci Udruženja BH drvo, Sarajevo,- baza podataka dioničkog društva za projektovanje i

inžinjering Šumaprojekt Sarajevo,- podaci dostupni sa interneta.Na osnovu ove baze podataka određene su karakteristike

uzorka da bi isti bio reprezentativan za provedeno istraživanje.Na osnovu slijedećih karakteristika izvršen je odabir uzorka

(STRATE):• Oblik organizovanja (d.d., d.o.o., S.Z.R., i sl.)Određen je broj firmi po obliku organiziranja koje su uzete za

uzorak za slanje upitnika. Uzorak se sastojao od 51,25% firmi koje su organizovane kao d.o.o., 21,25% organizovanih kao d.d., 6,25% organizovanih kao S.Z.R. i za 21,25% uzorka nije bilo podataka o obliku organizovanja.

• Broj uposlenihZa 49% firmi iz baze podataka nije bilo podataka o broju

uposlenih. Uzorak je određen na osnovu raspoloživih podataka i to 27% firmi je imalo do 30 uposlenih, 8% firmi od 30 do 100 uposlenih 7,5% je imalo preko 100 uposlenih. Za ostalih 57,5% firmi nije bilo podataka o broju uposlenih.

• Stepen prerade (obrade) drvetaPo stepenu obrade uzorak se sastojao od 50% firmi sa

primarnim stepenom obrade i 30% firmi sa finalnim stepenom obrade. Za ostalih 20% uzorka nisu postojali podaci o stepenu prerade drveta.

• Struktura vlasništva (privatno, državno ili mješovito)Uzorak za istraživanje se sastojao od 80% privatnih firmi,

10% firmi u mješovitom vlasništvu i za 10% uzorka nisu postojali podaci o strukturi vlasništva.

• Geografska rasprostranjenost kapacitetaUpitnik je upućen na 189 adresa u Federaciji BIH i 118

adresa u Republici Srpskoj. Pri slanju upitnika se vodilo računa o ravnomjernoj geografskoj rasprostranjenosti svih anketiranih subjekata (kantoni, istočni i zapadni dio Republike Srpske). Ukupan broj poslanih upitnika iznosi 307. Broj prikupljenih odgovorenih upitnika iznosi 104 ili u procentima 33,87%. Uzorak je tako određen da predstavlja izbalansirani reprezent drvoprerađivačke industrije u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Metodologija istraživanja i upitnik

Na osnovu određivanja metodološkog okvira i istraživanja literature pristupilo se formiranju upitnika za empirijsko istraživanje. Upitnik je strukturiran tako da se sastoji od više dijelova relevantnih za prikupljanje statističke građe i podataka. Po našoj procjeni za popunjavanje upitnika potrebno je 15 do 20 minuta menadžerskog vremena. Opći dio se odnosi na podatke o anketiranoj firmi. Na samom početku upitnika je napomena da upitnik ispunjava direktor (top menadžer) firme. U prvom dijelu općeg dijela su osnovni podaci o firmi (naziv, adresa, telefon i sl.), kao i datum ispunjavanja upitnika. U drugom dijelu općeg dijela upitnika sadržani su osnovni finansijski pokazatelji (ukupan prihod u 2003. godini i profit ili gubitak u 2003. godini, vrijednost aktive), te broj zaposlenih u firmi. Također u ovom dijelu je potrebno bilo odgovoriti na pitanja o obliku organizovanja, strukturi vlasništva, te stepenu prerade drveta i osnovnom proizvodu firme. Za navedeni dio je bilo potrebno odgovoriti zaokruživanjem broja ispred jednog od ponuđenih odgovora. Ovaj dio je koncipiran tako da osnovne relevantne podatke iz kojih je vidljiva opća slika o anketiranoj firmi, njena veličina, osnovni finansijski pokazatelji i proizvodni program. Drugi dio upitnika se odnosi na podatke koji su relevantni za samo istraživanje. Sastoji se od šesnaest pitanja. Potrebno je bilo zaokružiti samo jedan od ponuđenih odgovora, to je jasno i bilo naznačeno u upitniku. Pitanja su zatvorenog tipa i za svako pitanje je ponuđeno pet mogućih odgovora. Odgovori su dati na principu Likartove linearne skale sa odgovorima poredanim od jedan do pet.

Prvih osam pitanja su vezani za strateški menadžment. U ovom dijelu su jasno postavljena pitanja na osnovu kojih je vidljivo u kojoj mjeri su primjenjeni osnovni principi iz strateškog menadžmenta i u kojoj mjeri menadžment daje važnost ovom pitanju. Primjenjen je teorijski relevantan metodološki okvir baziran na logici designschoola i learning modela. Ponuđena pitanja su trebala da daju odgovore o razumijevanju i postojanju vizije i misije firme. Tu su i pitanja o prepoznavanju poslovnih šansi i praćenju stanja industrije, prepoznavanja sopstvenih snaga i slabosti, prilika i prijetnji koje se pojavljuju. Davanjem odgovora o segmentiranju tržišta i prepoznavanju konkurentskih prednosti je zaokružena grupa pitanja o menadžerskom sagledavanju stvari i pogledu koje postoji kod istih. U sljedećih osam pitanja potrebno je bilo dobiti sliku o performansama firme. Stoga se ovaj dio odnosio na uspješnost poslovanja firme. Metodološki okvir mjerenja performansi dat je na osnovu Norton Kaplanovog modela koji daje odgovore na četiri osnovna pitanja kojima se mjere performanse organizacije:

• kako nas vide klijenti – perspektiva klijenta;• kako izgledamo vlasnicima (dioničarima) – finansijska

perspektiva;• možemo li nastaviti da stvaramo i unaprjeđujemo

vrijednost koju nudimo – perspektiva učenja i inovativnosti;• u čemu moramo biti izvrsni – interna poslovna perspektiva.Na osnovu nabrojanog u upitniku su se našla pitanja o

prihodima, likvidnosti i odvijanju poslovnih procesa u firmi. Također, tu su i pitanja o klijentima firme i mjerenju njihovog zadovoljstva, platama i edukaciji uposlenih.

Ovih šesnaest pitanja su poslužila kao varijable na osnovu kojih se dobila veza između osmišljenog provođenja strateškog menadžmenta i shodno tome odraza na uspješnost poslovanja firme (njenih performansi). Ukrštanjem odgovora dobivenih ponuđenim pitanjima dovodi se u relaciju zavisnost korištenja elemenata strategijskog menadžmenta u poslovnim sistemima u BiH na performanse organizacija u drvoprerađivačkoj industriji.

Određivanje uzoraka i slanje upitnika

Prikupljanje podataka je sprovedeno slanjem upitnika putem



Rezultati istraživanja i zaključak

Pitanja u upitniku od broja 1 do broja 8 odnosila su se na osmišljenu upotrebu koraka strateškog menadžmenta u oblikovanju poslovne strategije posmatranih preduzeća, dok su se pitanja od broja 9 do broja 16 odnosila na mjerenje performansi preduzeća.

Procentualni prikaz odgovora na pojedina pitanja iz upitnika prikazani su ispod:

1. 45% preduzeća nema viziju preduzeća u narednih pet godina;

2. samo 5% preduzeća ima pisanu izjavu o misiji;3. 20% top menadžera nema uvid i ne prati stanje u drvnoj

industriji;4. 51% preduzeća prepoznaje svoje poslovne šanse koristeći

intuiciju, politiku i površne poslovne analize, dok 51% preduzeća svoje poslovne šanse prepoznaje isključivo na osnovu temeljitih poslovnih analiza;

5. 38% preduzeća snage i sposobnosti svoje organizacije uopće ne procjenjuju ili procjenu vrše na osnovu intuicije ili osjećaja, dok 62% preduzeća vrše analtičku procjenu snaga i sposobnosti svoje organizacije;

6. 41% preduzeća slabosti svoje organizacije ne procjenjuju ili procjenu vrše na osnovu intuicije ili osjećaja, dok 59% preduzeća vrši analitičku procjenu slabosti svoje organizacije i probleme otklanjaju uglavnom sa zakašnjenjem;

7. 33% preduzeća svoju konkurentsku prednost grade na način da su kvalitetniji ili jeftiniji od konkurencije, dok 67% preduzeća nastoje da zadovoljavaju potrebe i da brinu o kupcu, da budu inovativni i da stalno nude nešto novo;

8. 22% preduzeća je usmjereno na jedan segment kupaca, dok je 78% preduzeća usmjereno na veliki broj segmenata;

9. kod 22% preduzeća prihod u posljednje tri godine opadao je po stopi 5% i više, kod 26% preduzeća je bio na istoj razini, dok je kod 46% preduzeća rastao po stopi od 5% i više;

10. 77% preduzeća nema dovoljno gotovine za poslovanje, dok 23% preduzeća uglavnom imaju dovoljno gotovine za normalno poslovanje;

11. kod 33% preduzeća poslovni proces se odvija sa problemima i sa čestim ili povremenim zastojima, kod 35% preduzeća sa problemima ali bez kašnjenja, i kod 32% preduzeća poslovni proces se uglavnom odvija bez problema i kašnjenja, mada postoji prostor za unaprjeđenje;

12. 29% preduzeća ima nestabilne dobavljače i u potpunosti su nezadovoljni, 55% preduzeća ima stabilne dobavljače kojima su djelimično zadovoljni i kod kojih postoji prostor za unaprjeđenje saradnje, 16% preduzeća je zadovoljno dobavljačima;

13. 94% preduzeća ima uglavnom zadovoljne kupce;14. kod 20% preduzeća broj kupaca se znatno smanjuje, kod

17% preduzeća broj kupaca se neznatno smanjuje, dok se kod 63% preduzeća broj kupaca svake godine povećava;

15. kod 18% preduzeća plate zaposlenih u posljednje tri poslovne godine su opadale po prosječnoj stopi od 5% i više, kod 55% preduzeća plate zaposlenih su bile na približno istoj razini, dok su kod 27% preduzeća plate zaposlenih u posljednje tri poslovne godine rasle po prosječnoj stopi od 5% i više;

16. 36% preduzeća, u prethodne tri poslovne godine, uopće nisu investirala u edukaciju i obuku zaposlenih, dok je 64% preduzeća u datom periodu investiralo u edukaciju i obuku zaposlenih.

Detaljnom analizom odgovora na pitanja od broja 1 do broja 8, samo za preduzeća koja su u upitniku navela da su prehtodnu poslovnu godinu završili sa ostvarenim profitom, i njihovim dovođenjem u vezu sa odgovorima na pitanja od broja 9 do broja 16, kroz mjerenje koeficijenata korelacije, može se uočiti da ta preduzeća koriste korake strateškog menadžmenta za oblikovanje svoje poslovne strategije, koji rezultiraju i zadovoljavajućim poslovnim rezultatima preduzeća.

Drugim riječima, kod preduzeća koja u oblikovanju svoje poslovne strategije koriste korake strateškog menadžmenta ukupan prihod preduzeća rastao je po stopi većoj od 5% godišnje, preduzeće je na raspolaganju imalo dovoljno gotovine za poslovanje, proizvodni procesi su se odvijali onako kako su i planirani, kupci su zadovoljni proizvodima preduzeća i svake godine se povećavao broj kupaca, plate zaposlenih su uglavnom rasle ili u najgorem slučaju ostale na približnoj razini, i ovakava preduzeća su uglavnom ulagala značajna sredstava u edukaciju i obuku zaposlenih.

Međutim, ono što je zajedničko i karakteristično, kako za preduzeća koja su prethodnu poslovnu godinu završila sa gubitkom tako i ona koja su poslovala sa profitom, jeste činjenica da su dobavljače naveli kao jedan od svojih najvećih problema i smetnji u poslovanju

Reference

1. A. Šunje, M. Pašić, E. Karić, E. Kadrić, Strategijski menadžment kao uslov uspješnosti poslovnih sistema u Bosni i Hercegovini, Međunarodni forum Bosna, Sarajevo, 2004.

+ izdavanje magazina Ekspert

+ prevođenje tehničke dokumentacije

+ organizacija seminara za tehničare

+ izdavaštvo stručne literature

+ investiciono planiranje i projektovanje

Opticon Industry d.o.o. - Hamdije Čemerlića 2/IX - 71000 Sarajevo - tel./ fax. +387 033 703 554

18 ekspert br. 02/07- sv. 118 ekspert br. 02/07- sv. 1

Za međunarodne preduzetnike je Evropa potencijalno jedno od najprofitabilnijih tržišta u svijetu. Istovremeno je vrlo kompleksno, dinamično i konkurencijsko tržište. Njegove

strukture se konstantno mijenjaju i motivi kupaca su danas drugačiji nego prije pet godina. Izvoznici se stalno susreću sa novim pravilima i tržišnim standardima, pogotovo u odnosu na sigurnost, kvalitet, pakovanje i okolinu. Izvoznici koji žele pristup na EU tržište moraju se pripremiti oprezno i temeljito. Ali vrijeme je zrelo za izvoznike. Povećani troškovi proizvodnje prisiljavaju mnoge evropske firme da nabavljaju van EU i uvoz je doživio veliki porast u proteklim godinama. Ovo znači da postoje dobre prilike za težnje izvoznika. Jedino pitanje koje se postavlja jeste: kako ih pretvoriti u profitabilne poslove? Da bi vam pomogli da izvozite na evropsko tržište ili da poboljšate vašu poziciju u izvozu, CBI je razvio veoma praktičan program obuke o izvozu tehničkih proizvoda. Program provode nezavisni savjetnici čije intenzivno znanje i umrežavanje širom Evrope garantuje visoki kvalitet, specijalizovani i ažurirani sadržaj. Kao isprobani učesnik, vi dobijate individualnu podršku u vidu jednostranog savjetovanja, planova obuka, tržišnih informacija, učešća na sajmovima i business-to-business aktivnosti. U zavisnosti od specifičnih potreba i vaša firma može dobiti podršku u polju poboljšanja proizvoda i proizvodnje, kontrole kvaliteta, izvoznom marketingu i ulazu na tržište. Na drugoj strani pregovaračke table, ovaj program je opremljen da pomogne EU kupcima da steknu nove izvore nabavki u zemljama u razvoju.

Cilj programa obuke o izvozu tehničkih proizvoda

Tehnički proizvodi (komponente):• pogoni i prijenosi (pogoni, prijenosi, zupčanici, ležajevi);• oprema i sistemi za upotrebu;• hidraulika;• pneumatika;• mašinska obrada.

Snažan program za razvoj

Novi program obuke o izvozu tehničkih proizvoda je zamišljen za ambiciozne proizvođače i izvoznike u oblasti tehnike, koji su željni da izvoze svoj rad u EU. Program je pristupačan za preduzeća koja zadovoljavaju sljedeće kriterije:

• do 200 zaposlenih;• saglasnost ili voljnost da se zadovolje zahtjevi EU tržišta;• internacionalno akreditovan ISO certifikat;• konkurencijske cijene i dovoljan kapacitet proizvodnje;• voljnost i mogućnost investiranja u prilagođavanje, recimo,

asortimana proizvoda i procesa proizvodnje, ako i kako to EU

tržište zahtjeva.Za više informacija o ovim kriterijima možete pročitati

na internet stranici: www.cbi.eu (à exporters à export development à view the criteria).

Jednostavna procedura

Svaki CBI-ov program obuke o izvozu je jednostavan za slijediti. Ovi programi uključuju određene standardne sadržaje, ali su također fleksibilni i krojivi prema individualnim potrebama učesnika.

Različite etape

Program za tehničke proizvode sastoji se od sljedećih etapa:• Etapa 1. PredselekcijaBazirano na ulaznom aplikacijskom obrascu, CBI savjetnici

prave predselekciju preduzeća koja zadovoljavaju kriterije za pristup i koji su podobni za učestvovanje. U obzir se uzimaju faktori kao što su iskustvo u izvozu, razvoj proizvoda, sistem osiguranja kvaliteta, kapacitet, proizvodi, resursi za proizvodnju i marketinški know-how (znati kako).

• Etapa 2. Tehnička podrškaKad vam je preduzeće jednom selektovano, CBI savjetnik vas

posjećuje da bi napravio takozvani pregled izvoza i da bi razvio ključne faktore, kao što su vaši resursi proizvodnje i kapacitet, organizacija proizvodnje i izvoza, cijene, pakovanja, marketing, menadžment, proizvodi, internacionalna natjecanja, certifikati, okoliš, sigurnost, kvalitet i pravila zdravstva potrošača, kao i uslovi rada. Sljedeći ova istraživanja radi se SWOT1 analiza. Savjetnik istovremeno nudi tehničku podršku i savjete u poljima koja se razvijaju.

Savjetnikova posjeta, koja standardno traje dva do tri dana, rezultira u akcionom planu kojim se opisuju problemi, mjere koje se zahtjevaju i rokovi. Dok vi implementirate ovaj plan, CBI prikazuje dugoročnu asistenciju i obuku. U ovoj etapi se sužava selekcija potencijalnih učesnika: na osnovu savjetnikovih pronalazaka, CBI definitivno određuje da li – i ako, kojom brzinom – vaša kompanija treba da prođe kroz program. Preduzeća koja prođu ovu etapu savjetnik posjeti i po drugi put.

• Etapa 3. Obuka o marketingu izvozaU trećoj etapi, učesnici su pozvani da prisustvuju

takozvanom EXPRO seminaru u Roterdamu, Nizozemska. Seminar se

sastoji od predavanja, diskusija, studije slučajeva i praktičnih zaduženja u polju marketinga izvoza, menadžmenta i specifičnih tema za oblasti. U toku seminara učesnici također mogu posjetiti evropski tržišni sajam i vodećeg kupca, a mogu imati i

Uspješan ulazak na tržište Evropske Unije

Ciljana podrška izvozuCentar za promociju uvoza iz zemalja u razvoju – CBI (Centre for the Promotion of Imports from developing countries) – se bavi onim što njegov naziv sugeriše: pomaže preduzetnike iz zemalja u razvoju u prodaji na evropskom tržištu. Za ovu svrhu je razvio širok izbor programa podrške mnogim industrijskim oblastima. CBI takođe podržava lokalne organizacije za podršku poslova, recimo, asistirajući im u obukama i istraživanju tržišta. CBI-ov rad finansira holandska vlada, što znači da su troškovi učešća ograničeni. Njegovo dugogodišnje iskustvo i intenzivna međunarodna mreža čine CBI jednim od najvažnijih ekspertnih centara za promociju izvoza iz zemalja u razvoju. Centar je formiran 1971. godine i i ustvari je agencija pri holandskom Ministarstvu inostranih poslova.


1818

ekspert br. 02/07- sv. 1 19ekspert br. 02/07- sv. 1

individualno savjetovanje. Prije seminara, CBI koristi internet za pripremne lekcije elektronskog učenja.

• Etapa 4. Pristup tržištuPodržani od strane CBI, bit ćete ohrabreni da prisustvujete velikim sajmovima

kao što su Motek, Hanoverski sajam industrije, Ahema ili slično. Ovdje imate priliku ne samo da sklapate lična poznanstva, već i da steknete dublje iskustvo iz prve ruke o tržištu. Da bi vam pomogli da izvučete najveću korist, CBI vas opskrbljuje:

• publicitetom i pozivima preko pošte ili telemarketinga;• štandom od 9 do 12 m2;• obukom prvenstveno o posljednjim razvojima tržišta;• savjetima o najboljem pristupu tržištu;• profesionalnom pomoći u pripremanju vaše prezentacije;• savjetovanjem u toku izlaganja.U principu, učesnici mogu biti tri puta pozvani da prisustvuju ovakvim

sajmovima. Kroz Etapu 4, vaše preduzeće je aktivno uključeno u druge be-to-be aktivnosti koje provodi CBI.

• Etapa 5. JačanjeU toku godine CBI vam pomaže da nakon svakog učešća učvrstite i proširite

vaše poslovne veze.

Troškovi učestvovanja

CBI je organizacija za razvoj koja radi u ne-komercijalnom tržištu i ne zahtjeva od učesnika da u njihovim programima pokrivaju sve troškove. Učesnici u programu obuke o izvozu plaćaju učesničku proviziju od 1000 eura. Provizija se prikuplja čim CBI odredi da je preduzeće prikladno za upis. Ovo znači da je postignut dogovor između CBI i preduzeća o mjerama koje treba da budu preduzete, pomoći koju će CBI pružiti kroz program i očekivanim rezultatima. Obično je ovaj dogovor formulisan nakon što je CBI-ov savjetnik ispunio takozvanu misiju tehničke pomoći u preduzeću (u toku etape 2.). Osim ove “upisne provizije” preduzeća ne moraju da plate usluge CBI-a. Međunarodni troškovi puta nastali kod učesnika koji prisustvuju obukama u Evropi mogu biti parcijalno nadoknađeni. Ako CBI aranžira prevoz, smještaj i hranu, onda učesnici nisu nikako opterećeni. Ovaj dogovor vrijedi i ako CBI provodi aktivnosti i obuke u vašem regionu. Regularne troškove koje napravi CBI u toku programa također ne snose učesnici. Druge troškove koji ovdje nisu pomenuti moraju snositi učesnici. Izlagači na sajmu koji po prvi put izlažu u sklopu CBI-ovog programa imaju potpuno opremljen, besplatan štand u CBI paviljonu. Izlagači koji po drugi put izlažu u sklopu CBI-ovog programa plaćaju prostor koji koriste, dok oni koji po treći put izlažu u sklopu CBI programa plaćaju i dodatnih 75 eura po kvadratnom metru prostora koji koriste za troškove nastale usljed rasta i izgrađivanja.

Reference

CBI provodi mnogobrojne uspješne programe obuka o izvozu dugi niz godina u raznim oblastima, kao što su elektro-komponente, cjevovodi, odvodi i dovodi, mobilna oprema, dijelovi motora i medicinska sredstva.

Više informacija o CBI, programu obuke o izvozu tehničkih proizvoda ili prijavnom obrascu možete naći na ranije pomenutoj web adresi www.cbi.eu, gdje možete provjeriti da li je država kvalificirana za ulaz u program.e.

Poštanska adresa:PO Box 30009

3001 DA RotterdamThe Netherlands

Telefon: + 31 10 20 13 423 / 34Telefax: + 31 10 41 14 081

e-mail: [email protected] / [email protected]

Adresa kancelarija:Beurs WTC 5th floor

Beursplein 37, 3011 AA RotterdamThe Netherlands

Između karijere i privatnog života

Mnogi ljudi se žale da posao utiče na njihov odnos s partnerom. Oni zbog količine posla i vremena koje provedu na poslu imaju sve manje vremena za svog partnera.Zbog ovakvih sve učestalijih pojava, časopis Management Team je napravio jedno istraživanje. Rezultati:• 67,6% ispitanika osjeća negativan uticaj posla na svoju vezu. • Skoro 39% se barem jednom bojalo da će se veza prekinuti ako svoj posao ne organizuju drugačije.• Više od 77% ima velikih teškoća pri kombinovanju posla i privatnog života.• 64% se zbog toga svađa s partnerom.Evo i još lošijih vijesti. 35,8% ispitanika je već jednom moralo birati između veze i karijere. Ne baš lagan izbor, jer 40% ispitanika smatra karijeru i vezu jednako važnima. Od onih iz grupe koja je već jednom morala birati, 39,2% je izabralo karijeru. Iznenađujuća je razlika između muškaraca i žena: žene prije biraju karijeru (60,9%), dok muškarci prije biraju vezu (63,8%).Ovi podaci se prilično poklapaju sa statističkim podacima koji su poznati kod razvoda. Iz ovih podataka se vidi da 60 do 70% razvoda potražuju žene.Zašto su žene spremnije na bacanje peškira u ring? Zato što muškarci kod razvoda imaju više za izgubiti, tvrde iz Management Teama. Većina muškaraca se još uvijek ne brine o sebi, bez obzira na činjenicu da žena radi van kuće. Veza koja loše funkcioniše zbog toga za muškarca ne mora biti razlog za prekid. On još uvijek ima ono što traži: komfor. Posljedica toga je da se žene prije pitaju “šta ja imam od ove veze“, nego muškarci.e.

M.D. Vdab.be

Prekinuti ovisnost o fosilnim gorivima

Guardian se pita da li je rekordno visoka cijena nafte prilika da svijet prekine svoju ovisnost o fosilnim gorivima. Pravi problem sa cijenom nafte nije to što je previsoka, već što je još preniska, konstatira Guardian...Svijet mora da koristi manje fosilnih goriva i jedan od načina da se ta promjena podstakne je da se cijena nafte dramatično poveća. Ukoliko do toga dođe, potrudićemo se da pronađemo i investiramo u alternativne izvore energije: solarnu, nuklearnu, energiju vjetra... Bilo bi smiješno i pomisliti da bi do toga moglo da dođe preko noći, obnovljivi vidovi energije zadovoljavaju tek 0,5 posto svjetskih potreba i fosilna goriva će biti dominantna još vrlo dugo. S druge strane, najozbiljnije ovisnike o drogama ponekad je potrebno staviti na drastičnu terapiju. Možda je vrijeme da razmislimo i o tome, zaključuje Guardian.e.


Definicija i osnovni principi project management-a

Projekt menadžment (project management) je, uprkos činjenici o starosti projekta kao pojma, relativno mlada grana koja je svoje priznanje i uspon počela doživljavati

početkom 50-tih godina prošlog vijeka prvo u industriji, inžinjeringu i konstriukciji.

U osnovi, projekt menadžment predstavlja upravljanje i organizovanje resursa i troškova na takav način da bi se projekat završio u zadatim vremenskim, kvalitativnim, opisanim i finansijskim okvirima. Ova definicija je u manje ili više različitih oblika sveprisutna u literaturi vezanoj za projekt menadžment.

Međutim, ova definicija posmatra projekat kao finansijski zabetoniranu konstrukciju sa stanovišta troškova i dobiti. U praksi ovo nikako nije slučaj i projekt menadžer u svakoj kompaniji ima zadatak da ne samo umanji troškove projekta, kao obavezu, već i uveća dobit projekta prebacujući tako “vruć krompir” u ruke klijenta, agresivno nastupajući prema svakom pokušaju promjene ugovora ili opisa oblasti djelovanja ugovora projekta i svih njegovih klauzula.

Svaki projekat ima svoj cash-flow. Projekat se može zamisliti kao privremeno preduzeće osnovano unutar postojeće strukture kompanije i kao takav finansijski ne samo da mora da bude održiv, već i profitabilan.

S druge strane, dizajn i konstrukcija, te R&D modernih kompanija imaju sve manje dodira sa klijentima jer projekt menadžer je taj koji pregovara sa klijentom o svim aspektima ugovora i njegovog provođenja. Kakav je onda značaj konstrukcionih i dizajnerskih odjeljenja u kompaniji pri ispunjenju ugovora i njegovoj naplati?

Ugovori i uslovi u globalnim projektima

Sve više ugovora pri projektima u svijetu nosi klauzule pri kojima se naplata i do 10% ugovora uslovljava predajom dokumentacije projekta u formatu i sa informacijama koje je postavio klijent.

To stvara ogroman pritisak na konstrukciona odjeljenja. Javljaju se dva velika i osnovna problema koja su sve više izražena što je projekat veći:

konstrukciona odjeljenja moraju da izlaze iz standardiziranih formata i oznaka i prilagođavaju se klijentima čiji standardi su uveliko različiti;

stalne izmjene dokumentacije u toku projekta, kroz nove revizije i dodatke na dokumentaciji stvaraju dodatni pritisak na ova odjeljenja, koja nastoje da što prije završe sa jednim projektom da bi se posvetili drugom. Stalno vraćanje na stari projekat uz tačku 1. stvara ogroman prostor za greške i gubitke informacija unutar dokumentacije.

Ova problematika otvara pitanje spremnosti odjeljenja da se suoče sa aktivnim i dinamičnim projektima u svakoj kompaniji. Samo odjeljenje projekt menadžmenta se obično nalazi unutar komercijalnog odjeljenja radi bolje komunikacije sa aspekta ugovora i ponude. U određenim slučajevima riječ je o odvojenom odjeljenju koje prati projekat sa svoje izdvojene pozicije i koordinira odjeljenje prema projektu. Naravno, uloga ovog odjeljenja je kao i prema definiciji da vrlo pažljivo

prati ugovor i iskoristi svaku priliku u cilju uvećanja dobiti istog.

Dakle, u cilju rješavanja gore navedenih problema neophodno je da projekt menadžer ima stalnu komunikaciju i koordinaciju sa konstrukcionim odjeljenjima. Ovaj vid pristupa problemu vodi do prirodnog razvoja rješenja problema: organiziranje malih specijalističkih odjeljenja konstrukcije unutar odjeljenja projekt menadžmenta

Dizajn i konstrukcija novih proizvoda i project management

Malik ŠIŠIĆ dipl.ing.maš.

koja bi preuzela dokumentaciju od konstrukcionih i dizajnerskih odjeljenja i vodila računa da se ona drži standarda i formata klijenta kao i o tempu revizija svakog crteža. Ovaj pristup bi doveo do specijalističkog načina rješenja problema. Ovakva odjeljenja bi bila sačinjena samo od po jednog stručnjaka iz oblasti djelovanja koji bi se isključivo bavili revizijama i malim izmjenama, a konstrukcije cijelog projekta bi i dalje ležale na inžinjering odjeljenju kompanije.

Drugi korak ide još dalje pa bi ovakvo još manje (ili nazovimo ga mikro-odjeljenje) bilo organizirano za samo jedan ili nekoliko geografski susjednih projekata. Ova mikro-odjeljenja bi bila još manja i bavila bi se istim poslom kao i prethodna, ali s razlikom da bi ona bila opravdana samo kod vrlo velikih klijenata sa vrlo komplikovanim procedurama dokumentiranja i online projekt-centrima koji zahtjevaju vrlo komplikovane matrice unošenja podataka.

Treće olakšanje je organizovanje istih tih projekt-centara za svoje dobavljače, i pritisak na njih da odmah u samom početku oni budu ti koji bi poštovali dokumentacione principe i formate kompanijinih klijenata, te na taj način praktično rade posao odjeljenja. Ovaj način je također ograničen sa više uslova o kojima treba voditi računa.

Naravno, pri ovim uslovima treba imati u vidu i vremensku dimenziju, jer za obezbjeđenje cash-flow-a cijelog projekta izuzetno je bitno da tih uslovljenih 10% sredstava stignu na račun projekta što prije.

Mogući pravci razvoja rješenja

Jedan od sigurnih pravaca rješavanja ove problematike bit će uvođenje novih dostignuća u postojećim konstruktorskim softverima. Generiranje crteža i dokumentacije u multi-formatnim primjercima, koji bi automatski uzimali oblike oba formata, bi uveliko olakšala dokumentiranje i standardiziranje crteža.

Ovaj pristup bi stvorio hibridnu bazu dokumenata pogodnu i za klijenta i za projektni biro, paralelno i sa minimalnim gubljenjem vremena



Ekspert: Obzirom da je MFBL nedavno instalirao robota za zavarivanje, kakve su mu mogućnosti i svrha, odnosno kakve pogodnosti će dobiti MF, a kakve studenti i privreda?

Naš fakultet je, zbog poznate ekonomske situacije, došao u jednu novu poziciju. Ne mislim samo naš, već vjerovatno i svi drugi fakulteti, pogotovo fakulteti tehničkih struka.

Svi fakulteti tehničkih struka, u ranijem ekonomskom sistemu, su bili vezani za neke od velikih industrijskih sistema.

Znam da je Mašinski fakultet u Sarajevu bio vezan za Energoinvest, za UNIS, mi smo ovdje u Banjaluci bili vezani za Čajevec, za Jelšingrad, i sav taj praktični dio nastave i obuke studenata smo mogli da provodimo u takvim sistemima.

Ti su sistemi imali šta da pokažu studentima, imali su razvojene centre, imali su savremene tehnologije. I na taj način smo mogli da osposobimo kompetentnog inžinjera. Danas je sasvim druga situacija, ti sistemi ne postoje, a ta mala i srednja preduzeća, koja su u razvoju ne posjeduju te tehnologije, nego imaju tehnologije koje su na nivou potrebe da se proizvede neki proizvod.

U današnjem privrednom sistemu nemamo razvojnih institucija, razvojnih centara, razvojnih biroa. Tako da su tehnički fakulteti, uključujući i naš fakultet, primorani da nabavljaju opremu, koja će biti savremenija od one koja će biti u privredi i koja će služiti u obuci studenata, a i implementaciji

novih tehnologija u preduzećima.Robot je namijenjen najviše za obuku. Prije svega, za

obuku studenata, ali i instruktažu i predstavljanje novih tehnologija predstavnicima privrede, ljudima kojima bi takvi ili slični roboti mogli da poprave produktivnost u njihovim proizvodnim procesima. Na taj način tu ekipu koja radi u tim oblastima možemo da iskoristimo kao konsultantsku ekipu za razvoj takvih automatizovanih procesa u našim proizvodnim uslovima, te da razvijamo jaču saradnju sa malim i srednjim preduzećima koja rade na ovim prostorima.

Ekspert: U čemu/gdje vidite priliku za MFBL, sa svim njegovim smjerovima, nastavnim kadrovima, i sl. i koje su mu prednosti u odnosu na druge MF u BiH?

Mašinski fakultet u Banjaluci, evo sad je u poziciji da ima šansu, jer to je, ista situacija i sa drugim Mašinskim fakultetima u BiH, svaki je naslonjen na lokalnu privredu, na kadrove koji su u toj regiji prisutni, mislim na potencijalne studente, srednjoškolce koji imaju ambiciju da upišu Mašinski fakultet. I jedan generalni problem u BiH, a i u drugim zemljama bivšeg jugoslovenskog korpusa je da nakon raspada privrede, nakon nestanka poslova vezanih za proizvodnju, nestala je potreba i za mašinskim inžinjerima. Ali evo već sada se osjeća potreba u privredi za mašinskim inžinjerima.

Ja bih rekao, ne eksplicitno za mašinskim inžinjerima, nego za inžinjerskim strukama, za inžinjerskim profilima. I mi osjećamo tu potrebu, jer ne prođe ni tri-četiri dana da neko

Bez svježeg kapitala, nema novog tehnološkog razvoja


Nastavak intervjua sa 8. strane...


ne zove dekana ili profesore, pita imate li nekog mašinskog inžinjera, mi bismo ga zaposlili. Mi imamo već studente završnih godina, koji već počinju da rade u preduzećima, prije nego što su i završili. Znači, evidentno je da potreba postoji, i to je šansa mašinskog fakulteta.

Međutim, mislim da je suština u privredi, razvojem privrede javlja se potreba i za razvojem ovih kadrova. Mi smo se na Mašinskom fakultetu, znajući za taj momenat, pripremili dosta dobro za tu novu situaciju i mi smo napravili pet novih studijskih programa, kako se to sad zove po bolonjskim terminima.

Prve dvije godine su praktično iste, a već u trećoj, mogu da se usmjeravaju u studijski program proizvodnog mašinstva, zatim, studijski program energetskog i saobraćajnog mašinstva, studijski program industrijskog inžinjerstva i menadžmenta, studijski program mehatronike i studijski program zaštite na radu.

To su u osnovi inžinjeri, koji su u trećoj godini usmjereni ka tim specijalnostima i nakon tri godine oni dobivaju diplomu bachelora, sa kojom mogu da idu u praktično rješavanje u privredi.

Nakon toga, ukoliko žele mogu da nastave na drugom stepenu obrazovanja, s ciljem sticanja diplome Mastera.

I sa ovim informacijama smo išli u sve srednje škole, u svim regijama, gdje žive naši potencijalni studenti koji su blizu Banjaluke, uključujući područje Bihaća, Jajca, Doboja. Tako da smo za ovu godinu, s takvim marketinškim aktivnostima, ostvarili dobar rezultat. Upisali smo 110 novih studenata u prvu godinu, i to učenika sa odličnim i vrlo dobrim uspjesima.

Ekspert: Šta bi država trebala da uradi po tom pitanju a šta privredni subjekti, jer deficit inžinjerskog kadra je sve izvjesniji?

Naša država je prepustila tržišnu privredu, i to je ono što je ona uradila. Ali je to uradila na jedan pogrešan način, a to možemo svakodnevno vidjeti iz sredstava za informisanje, jednostavnim promoviranjem slobodnog tržišta BiH, ipak smo došli u situaciju da nam strane kompanije prodaju svoj proizvod na našem tržištu. A naše kompanije nisu, još uvijek, osposobljenje da konkurišu tim stranim kompanijama.

Tako da bi tu mogla da bude uloga države, da određenom regulativom postavi domaće proizvođače u povoljniji položaj, da

oni mogu da rade i da se razvijaju. To je onda prostor i za inžinjere, a i za ostale struke koje će u tim kompanijama raditi, na jedan savremen i stručan način. To je ono što je ključno, kada je u pitanju država.

Drugo, što se tiče privrede i kompanija, mislim da sam već to rekao, da treba napustiti poslovnu praksu; “ja imam svog kolegu”, “svog prijatelja”, pa ću preko njega napraviti biznis. Treba pustiti mladim ljudima da se na stručan način uključe u proces i da vode te procese.

Ekspert: I na kraju ovog razgovora, zamolili bismo Vas za komentar o tehnološkom stanju domaće indusustrije, i nivou opremljenosti. Kakvi su, po Vašem mišljenju, izgledi da u neko skorije vrijeme dođe do značajnijeg napretka ovog segmenta, i u kontekstu toga, u kom pravcu se kreće naučno-istraživački rad na MFBL?

Kada je u pitanju tehnološki razvoj, pogotovo u privredi, on zahtjeva investicije. I mislim, da je tu također uloga države, odnosno, onih zakonskih regulativa koje su vezane za privatizaciju i za privlačenje stranog kapitala. Bez svježeg kapitala, nema novog tehnološkog razvoja. Mislim, da mi tu nemamo dovoljno sredstava, nemamo dovoljno para. A postoje interesi stranih investitora da ulažu u naš prostor, i mislim, da bez takvih koncepata, da se stranim investicijama dozvoli slobodan ulazak, neće biti brzog razvoja. Prema tome u toj politici i strategiji privatizacije, postoje bolji koncepti nego što su kod nas, i da je to pretpostavka tehnološkog razvoja. Što se tiče naučnog razvoja, tu imamo jezgro koje na Univerzitetu čine naši kadrovi. Mislim da znam stanje na Mašinskom fakultetu, poznajem stanje na Univerzitetu u Banja Luci, ali mi je poznato stanje i na drugim Univerzitetima i mislim da imamo kompetentne kadrove za naučni razvoj. Pogotovo mlađi kadrovi koji su sad stali na noge, ljudi od 30 do 40 godina, profesori na Univerzitetima, oni su sposobni i kompetentni, mnogi od njih su prošli strane Univerzitete i strane kompanije, njima treba pustiti da rade na razvoju


Da bi izra-da radnog komada bila eko-

nomski opravdana, troškovi izrade moraju biti manji od cijene koštanja mašinskog dijela. Troškovi izrade zavise od različitih faktora i uslova, na koje možemo manje ili više utjecati. Generalno gledajući, rast troškova na tržištu uzrokuje i rast cijena gotovih proizvoda. Međutim, da bi ostvarili konkurentsku prednost na tržištu, rast cijena ne prati rast troškova, tj. cijene sporije rastu od troškova. Tu se javlja problem za proizvođače koji na svaki način moraju srezati troškove izrade, a da pritom ne izgube na zahtjevanom kvalitetu izrade. Troškove izrade možemo podijeliti na fiksne troškove (troškovi koji se ostvaruju čak i ako nema proizvodnje: plate radnicima, troškovi energenata, administracije i sl.) i varijabilne troškove (troškovi koji zavise od komponenti koje se proizvode: troškovi sirovog materijala, troškovi alata, potrošnog materijala i sl.). Fiksni troškovi čine oko 80% ukupnih troškova i na njih gotovo nikako ne možemo utjecati. Jedini način smanjenja troškova izrade ostaje redukcija varijabilnih troškova. Međutim, i tu postoje određena ograničenja. Uštedama u cijeni koštanja alata od 30% ili pak u produženom trajanju vijeka alata do 50% troškovi se mogu smanjiti za 1 do 3%. Jedan od načina smanjenja troškova je povećanje produktivnosti. Pojam produktivnosti se može definisati na više načina i jako je teško naći definiciju koja bi zadovoljila kompletan opis pojma. Generalno rečeno, produktivnost predstavlja odnos izlazne i ulazne vrijednosti. Posmatarano u procesu proizvodnje, povećanje produktivnosti u procesu izrade bilo bi povećanje broja gotovih komada u jedinici vremena. To se može ostvariti na više načina, u zavisnosti od vrste proizvodnje. U proizvodnji vrijeme mašine možemo podijeliti na dva dijela: vrijeme kada mašina nije u funkciji zbog praznika, vikenda, rada u smjenama i sl. i vrijeme proizvodnje. Vrijeme proizvodnje opet možemo podijeliti na: vrijeme izrade radnog komada (alat u zahvatu sa radnim komadom), vrijeme zamjene alata, vrijeme zamjene radnog komada, umjeravanje i namještanje alata, kvarovi i zastoji. Na neka od ovih vremena ne možemo utjecati (vrijeme zastoja i kvarova npr.), dok pravilnim izborom tehnologije i alata možemo izvršiti značajne uštede u vremenu, što dovodi do povećanja produktivnosti i generalno gledano do smanjenja troškova izrade.

Pri mašinskoj obradi veća produktivnost znaći i veća količina strugotine u jedinici vremena. Pri obradi struganjem količina strugotine (Q) se može izračunati kao umnožak parametara obrade: dubine rezanja (ap), posmaka (fz) i brzine rezanja (vc), dok kod glodanja količina strugotine se računa kao umnožak dubine rezanja (ap), širine zahvata glodala sa radnim komadom (ae) i brzine posmaka stola (vf). Povećanjem parametara obrade povećavamo količinu uklonjene strugotine, ali parametre obrade ne možemo neograničeno povećavati. Svako povećanje nekog od parametara utječe na proces obrade na različit način. Povećavanje

dubine rezanja je ograničeno geometrijom i dimenzijama rezne pločice, kao i snagom stroja. Veća dubina rezanja neće bitno utjecati na trajnost alata, ali iziskuje veću snagu radne mašine, kao i bolje stezanje radnog komada. U protivnom može doći do vibracija koje utiču na stabilnost kompletnog procesa obrade, kvalitet obrađene površine, dimenzije izrade, a mogu izazvati i lom alata. Povećan posmak ima veći utjecaj od dubine rezanja na trajnost alata. Povećavanje posmaka utječe na veću visinu neravnina tj. na lošiji kvalitet obrađene površine. Najveći utjecaj na trajnost alata ima brzina rezanja. Povećanjem brzine rapidno se skraćuje životni vijek alata.

Dakle, produktivnost pri obradi rezanjem možemo povećati na više načina. Optimiziranjem tehnološkog procesa i pravilnim odabirom tehnologije, može se izvršiti smanjenje vremena rezanja, kao i vremena za izmjenu i umjeravanje alata. Vrijeme rezanja može se smanjiti na više načina: izborom optimalne geometrije rezne pločice zavisno od vrste obrade i operacije, izborom oblika pločice u zavisnosti od vrste obrade i operacije, izborom kvaliteta presvlake rezne pločice u zavisnosti od materijala, izborom optimalnih režima obrade.

Uštedama u vremenu, tj. povećanjem produktivnosti u procesu obrade rezanjem moguće je ostvariti smanjenje troškova izrade i do 15%, ali se mora voditi računa o ograničavajućim faktorima, koji bi mogli narušiti stabilnost procesa. Ako naprimjer povećamo režime obrade, i time uštedimo na vremenu, to za posljedicu može imati lošiji kvalitet obrađene površine, kao i drastično smanjen vijek trajanja alata, što opet za posljedicu ima gubitak vremena, potreban za izmjenu alata. Stalnim optimiziranjem procesa i korištenjem sve kvalitetnijih alata koji omogućuju rad sa većim dubinama, posmacima i brzinama, moguće je ostvariti uštede u vremenu, koje značajno utječu na sniženje troškova izrade radnih komada i time daju konkuretsku prednost na tržištu

Produktivnost i kako je povećati Adnan SELMANOVIĆ dipl.ing.maš.


U današnoj industrijskoj proizvodnji kao i u svakodnevnom životu veliki broj proizvoda napravljen je od

komponenti izrađenih od tankih limova. Šasije autimobila, ultra lahke konstrukcijske komponente u građevinarstvu, limovi za izradu krovova hala, kućišta različitih uređaja, samo su neki od široko korištenih prodizvoda napravljenih od tankih limova koje svakodnevno srećemo. Karakteristika komponenti izrađenih od tankih limova su da su njihove dvije dimenzije – dužina (a) i širina (b) – znatno veće od treće dimenzije – visine (h), te se zbog toga u inžinjerskim analizama mogu posmatrati kao dvodimenzionalne (2D) površi u trodimenzionalnom (3D) prostoru uz uslov da se pretpostavi i u analizama uzme u obzir visina komponente (h).

Tanki limovi dobiveni su plastičnom deformacijom gdje se poluproizvod u obliku ploča, hladno ili toplo valja između valjaka i gdje se u više koraka vrši redukcija početne debljine poluproizvoda na konačnu debljinu gotovog proizvoda. Valjanjem metala mijenja se kristalna struktura komponente. Nakon rekristalizacije, moguća je pojava zaostalih napona ili uslova pogodnih za pojavu zaostalih napona. Nakon toga limovi idu u proces obrade gdje plastičnom deformacijom dobivaju oblik gotovog proizvoda. Kako se radi o vrlo tankim komponentama ovakvi radni komadi su podloži pojavi distorzija, odnosno odstupanja dimenzija i oblika, koje mogu nastati usljed različitih faktora i u različitim koracima njihove ugradnje u konstrukciju. Neki od mogućih uzroka nastanka deformacija su zaostali naponi iz procesa proizvodnje, unos toplote, sile stezanja i pozicioniranja i td. Također, distorzije mogu nastati nakon procesa proizvodnje komponente, prilikom ugrađivanja ili nakon samog ugrađivanja komponente u konstrukciju tzv. spring back effecta. Zato je potrebno izvršiti kompenzacije distorzija kako bi bila moguća ugradnja ovih dijelova. Zavisno od stepena distorzije, neke od njih mogu biti kompenzirane u toku procesa ugradnje. Ove distorzije se kompenziraju silama ugradnje. Međutim, procesom kompenzacije distorzije, mogu se pojaviti deformacije na mašinskom dijelu koje izazivaju gubljenje funkcionalnosti mašinskog dijela. Zbog toga se vrši mjerenje radnih komada na kojima je izvršena kompenzacija distorzija. Mjernje se vrši na taj način sto se radni

komad opterećuje silama koje simuliraju opterećenja i ugradne sile i on se mjeri u toku ovog procesa simulacije.

Danas je proces mjerenja baziran na manuelnoj simulaciji procesa ugradnje mašinskih dijelova i manuelnoj kompenzaciji zaostalih napona. Proces mjerenja ima šest koraka. Prvi korak je uzimanje radnog komada. U drugom koraku radni komad se pozicionira na radni sto i priprema se za mjerenja. U sljedećem koraku radni komad se vezuje vijcima i vrši se kompenzacija distorzija. Vijci obezbjeđuju pozicioniranje radnog komada u traženom položaju. Četvrti korak je mjerenje radnog komada. Mjerenje se vrši kontaktnom metodom. U petom koraku veze se uklanjaju i radni komad se u šestom koraku uklanja sa radnog stola. Ako dimenzije i oblik radnog komada zadovoljavaju traženi kvalitet, radni komad može biti ugrađen. Svih šest koraka čine manuelni i porces traje jako dugo.

Zbog toga je potreban novi pristup mjerenju koji bi omogućio uštede u vremenu. Novi pristup se zasniva na virtuelnoj, kompjuterski pomognutoj, simulaciji nekih koraka mjernog procesa. Mjerenje se izvodi optičkim senzorima koji su pogodni za mjerenje radnih komada od tankih limova. Ovi senzori daju podatke o radnom komadu kao dvodimenzionalom objektu u obliku “oblaka” tačaka, gdje svaka tačka ima koordinate u prostoru. Ovi rezultati se koriste za pravljenje 3D mrežnog modela koji će biti upotrebljen za kompjutersku simulaciju procesa montaže. 3D mrežni model se učitava u program za analizu metodom konačnih elementa (MKE), a zatim se podvrgava virtuelnoj kompenzaciji distorzje. Nakon toga se provjeravaju rezultati analize. Proces mjerenja optičkim senzorom je kraći, trodimenzionalna slika radnog komada dobiva se u realnom vremenu. Izbjegnuto je pozicioniranje radnog komada, vezivanje radnog komada, otpuštanje veza i uklanjanje radnog komada, što u praksi, ponaročito ako se radi o dijelovima složenijeg oblika, oduzima puno vremena.

Zavisnosti od kompleksnosti programa za analizu metodom konačnih elemenata, moguće je izvršiti različite simulacije realnih uslova ugradnje komada. Osim sila vezanja i ugradnje radnog komada i mehaničkih osobina tijela u dodiru, moguće je simulirati uslove interakcije sa ostalim dijelovima konstrukcije, uslove na dodirnim površinama komada u dodiru,

Virtualna kompenzacija distorzija upotrebom metoda konačnih elemenata Eldin HADŽIĆ dipl.ing.maš.


uslove okoline i sl. Ovisno od korištenog softvera za MKE, moguć je različit prikaz rezultata analize: grafički, tabelarno, 3D model komponenti i sl.

U industriji tankih komada kompenzacija distorzija je od velike važnosti. Ukoliko je primjenom graničnih uslova moguće ukloniti postojanje distorzija da bi radni komad mogao biti ugrađen u gotov proizvod, kažemo da su distorzije kompenzirane.

Korištenje optičkih senzora i analize kompjuterskim softverima za MKE, ostvaruju se ogromne uštede u vremenu predviđenom za mjerenje i kontrolu komponenti napravljenih od tankih limova. Optički senzori su pogodni za automatizaciju, i moguće ih je montirati iznad proizvodne trake. Također je moguće napraviti baze podataka o rezultatima mjerenja, koji će biti iskorišteni da bi kompjuter, koristeći specijalizirani softver, mogao “odlučiti” da li je radni komad ispravan ili ne. To znači da kompjuter poredi trenutne rezultate mjerenja sa podacima koji su već pohranjeni u baze podataka. Zatim na osnovu ranije definiranih kriterija vrši selekciju radnih komada u zavisnosti od rezultata mjerenja. Mjerenje, kontrola i selekcija se vrše u realnom vremenu. Uz uštede u vremenu koje ova metoda omogućava, moguće je izvršiti i uštede u ulaganju u mjernu opremu. Optički senzori, u zavisnosti od konstrukcije ne koštaju mnogo, a računarska oprema ne zahtjeva posebne eksterne uređaje.

Razvojem optičkih digitalnih uređaja, kao i računarske opreme i softvera za analize MKE, ova metoda će u budućnosti sigurno naći masovniju upotrebu u industriji komponenti napravljenih od lahkih ultratankih limova

ekspert br. 02/07- sv. 1 25eksperert brbr. 0202/0/0/07- s sv. 1 25

Otisak prsta – Zašto smo tako osjetljivi?

Prednosti biometrijske tehnologije su jasne – jednostavniji, tačniji i praktičniji način identifikacije. I da, postoje neke brige... Ali nekako, kada pogledamo na rizike, ne izgledaju baš najjasniji. Koliko su st-varni?

Biometrijska tehnologija polahko, ali značajno ulazi u naše živote. Ovdje ne govorimo o geometriji vena, prepoznavanju irisa oka, pre-

poznavanju glasa ili drugim egzotičnijim biometri-jskim metodama. Čini se da je samo metoda otiska prsta dostigla razinu masovnije upotrebe. Čitači otiska prsta su kompaktni, jednostavni za upotrebu, pouzdani i cjenovno prihvatljivi. Potencijal njihove upotrebe je ogroman. No, kako ispada, tehnologija je opet stigla ranije nego je društvo spremno prih-vatiti.

Čitači otiska prsta nisu stigli preko noći. Prošle su skoro dvije decenije od pojavljivanja prvog upotre-bljivog produkta na tržištu. Ovo izgleda kao puno vremena, ali očigledno, za neke je bilo prebrzo. Otisci prsta mogu biti savršeni za svakodnevnu upotrebu, ali javnost i dalje ima problema sa prihvatanjem.

Postoje dva glavna razloga zbog kojih su stvari takve kakve jesu. Najočitija je forenzička upotreba identifikacije otiska prsta. Zadnjih stotinu godina, otisci prsta su korišteni isključivo od strane policije za kriminalne istrage. Otisci prsta su povezivani sa kriminalnim podacima i žig je ostao.

Drugi razlog je taj što je otisak prsta povezivan sa totalitarističkom vrstom vladine kontrole. Svi znamo o američkom bimetrijskom pasošu, engleskoj ličnoj karti i drugim sličnim inicijativama vlada širom svije-ta. Puno ljudi, posebno u Sjevernoj Americi i Zapad-noj Evropi ne prihvataju ideju da vlada manipuliše njihovim identitetom.

Sve ovo je podstaklo puno kontroverznih priča. I pošto su umiješana i velika pitanja kao što su ljudska prava i terorizam, sve postaje politika. Nakon toga se umiješaju i mediji pa mišljenja postanu drama-tizirana, činjenice zamagljene i iskrivljene i cijela st-var dobije veće razmjere nego što bi trebalo. Kako dim postaje gušći, tako je sve teže vidjeti činjenice da su strahovi i brige oko masovnije upotrebe otis-ka prsta više psihološke i kulturalne. Jednostavno je

teško vidjeti bilo kakvu stvarno prijetnju ili rizik po društvo. Ukoliko neko smisli scenario zloupotrebe otiska prsta, molim da nam javi.

I prije nego što uđemo dublje u argumentiranje društvenih odgovornosti, dozovimo se zdravom ra-zumu. Da li neko stvarno vjeruje da se nečiji identitet može ukrasti uzimanjem njegovog/njenog otiska prsta? Ukoliko je to istina, ubrzo ćemo vidjeti puno ljudi koji nose rukavice.

Upravo zbog gore navedenih činjenica postoji i ta odbojnost upotrebe otiska prsta i u industrijske svrhe, kakve su npr. kontrola prolaska i evidentiranje radnog vremena.

Mada zaista nerazumljivo – za sve nas koji se ba-vimo biometrijskim tehnologijama.

Zašto? Zato što, jednostavno rečeno, ne pos-toji mogućnost nekakve zloupotrebe otiska prsta u takvim industrijskim aplikacijama. Općenito se misli da:

1. postoji baza otisaka prstiju zaposlenika, koji se registruju na biometrijski način;

2. da se može iz te i takve baze rekonstruisati nečiji otisak prsta i upotrijebiti ga u kriminalne svrhe.

Odmah da kažemo – niti jedno niti drugo nije tačno!

A ako želite znati šta je zaista tačno javite se na telefon 033/612-978 ili e-mailom na: [email protected]. U sljedećem broju ćemo napraviti izvještaj sa Poslovnog seminara Biometrija 2007. koji je održan 15.11.2007 u prostorima Avaz Bussiness Centra

Bit će nam drago da razjasnimo misterij

zvani “Otisak prsta!”

Edin Muderizovićdirektor Špica Systems doo



(Catalyst: New York) – Prema nedavnom Catalystovom

izvještaju ‘’Konačni ishod: Rezultati kompanije i zastupljenost žena u upravi’’, za 500 najuspješnijih kompanija sa najvećom zastupljenošću žena u upravi postiglo je u prosjeku značajno bolje finansijske rezultate nego one kompanije sa najmanjom zastupljenošću. Osim toga, izvještaj pokazuje vidljivo veće rezultate od prosječnih u kompanijama sa tri ili više žena u upravi kompanije.

Ovo istraživanje, koje je ujedno i drugo istraživanje u okviru Catalyst izvještaja, je uzelo u obzir očekivani prinos na dionički kapital (return on equity – ROE),

prinos od prodaje (return on sales – ROS) i povrat na

investirani kapital (return on invested capital – ROIC) i

poredilo rezultate kompanija sa najvećom zastupljenošću žena u upravi sa onim kompanijama sa najmanjom zastupljenošću.’’ Jasno je da su finansijski rezultati izrazito

bolji u onim kompanijama u kojima su žene u upravi’’, kaže Ilene H. Lang, predsjednica Catalysta. Ova Catalystova studija pokazuje da postoji veoma velika korelacija između finansijskih rezultata kompanije i spolne razlike u upravi kompanije.

Izvještaj je pokazao znatno poboljšanje finansijskih rezultata u okviru tri bitne stavke za kompanije sa većom zastupljenošću žena u upravi kompanija:

ROE: Kompanije sa najvećom zastupljenošću •

žena u upravi su nadmašile one kompanije sa najmanjom zastupljenošću u prosjeku za 53%.ROS: Kompanije sa najvećom zastupljenošću •

žena u upravi su nadmašile one kompanije sa najmanjom zastupljenošću u prosjeku za 42%.ROIC: Kompanije sa najvećom zastupljenošću •

žena u upravi su nadmašile one kompanije sa najmanjom zastupljenošću u prosjeku za 66%.

Ova studija također navodi da postoji korelacija između spolne razlike u upravi i rezultata kompanije i u drugim

privrednim granama, gdje mjere finansijskih rezultata variraju u zavisnosti od privredne grane.

Catalyst je vodeća američka neprofitna organizacija koja se bavi savjetovanjem u biznisu i njegovim promjenjivim

potrebama. Vodeći je izvor informacija i podataka o ženama na radnom mjestu.e.

Više informacija na: www.catalystwomen.org

Što je više direktorica, bolji rezultati

Međunarodni standard EN ISO/IEC 17025: opći zahtjevi za kompetentnost ispitnih i kalibracio-nih laboratorija, u prvoj verziji donesen je 1999.

godine od strane Međunarodne organizacije za standar-dizaciju ISO (International Organization for Standards) i Međunarodne komisije za elektrotehniku IEC (Interna-tional Electrotechnical Commission). Standard obuhvata sve zahtjeve koji moraju biti zadovoljeni od strane ispitnih i kalibracionih laboratorija svih vrsta s ciljem dokazivanja njihove tehničke kompetentnosti, valjanosti dobijenih re-zultata mjerenja kao i provođenja sistema upravljanja.

Ispitni laboratoriji obavljaju ispitivanja i mjerenja radi određivanja datih svojstava i utvrđivanja sigurnosti indus-trijskih proizvoda, sigurnosti i kvalitete hrane, zaštite zdrav-lja građana, zaštite potrošača i zaštite okoliša.

Kalibracioni laboratoriji obavljaju kalibraciju (umjera-vanje) mjerne i ispitne opreme.

Institucije (tijela) koje se bave priznavanjem kompe-tentnosti ispitnih i kalibracionih laboratorija obavezne su uzeti standard ISO/IEC 17025 kao osnovu za akreditiranje. Akreditacija je postupak kojim akreditacijsko tijelo vrjednu-je određenu instituciju i potvrđuje da je stručno i tehnički osposobljena za rad u skladu s međunarodno prihvaćenim pravilima.

U prvom izdanju se standard EN ISO/IEC 17025 pozivao na standarde serije ISO 9000, dok je kod njegovih novijih izdanja to prisutno samo na određenim mjestima. Labo-ratorije koje zadovoljavaju zahtjeve ovog standarda is-tovremeno rade i u skladu sa ISO 9000 pri čemu obrnuta situacija ne važi. Naime, standard ISO 9000 ne obuhvata zahtjeve koji se postavljaju u pogledu tehničke kompe-tentnosti laboratorija.

Okosnicu standarda ISO/IEC 17025 čine poglavlja koja se bave zahtjevima vezanim za upravljanje (poglavlje 4) i tehničkim zahtjevima (poglavlje 5).

Zahtjevi u vezi sa upravljanjem

Ovo poglavlje standarda EN ISO/IEC 17025 u velikoj mjeri odgovara duhu standarda serije ISO 9000. Sistem upravljanja u kalibracionim i ispitnim laboratorijama mora obuhvatati rad u stalnim objektima laboratorije kao i na privremenim, pokretnim i pomoćnim objektima. Također, utvrđuje se odgovornost ključnog osoblja koje je uključeno ili ima utjecaj na djelatnost laboratorije pri čemu ovo oso-blje ne smije biti izloženo nikakvim vrstama unutrašnjih ili vanjskih, poslovnih ili finansijskih pritisaka.

Kada su u pitanju zahtjevi u vezi sa upravljanjem, labo-ratorij mora uspostaviti, provoditi i održavati sistem up-ravljanja koji je usklađen sa djelatnošću laboratorije. Izjava o politici kvaliteta koju daje najviše rukovodstvo mora biti dokumentovana. Isto tako, moraju biti uspostavljene pro-cedure za kontrolu svih dokumenata (propisi, standardi i dr. normativni akti, crteži, softveri, uputstva, priručnici i dr.) koji čine sistem upravljanja.

U nastavku ovog poglavlja standarda opisani su zahtje-vi vezani za podugovaranje kalibracija s drugim laborato-rijama, nabavku usluga i proizvoda te definiranje odnosa s kupcima i kontrola neusklađenosti poslova ispitivanja i kalibracija. Potom slijedi opis zahtjeva vezanih za kontrolu


zapisa, preventivne i korektivne akcije i interni audit. Treba naglasiti da se pod preventivnom akcijom smatra proces vezan za prepoznavanje prilika za poboljšanje, a ne kao reakcija na identifikovane probleme.

Tehnički zahtjevi standarda EN ISO/IEC 17025

Kako je poznato, na ispravnost i pouzdanost mjerenja ili ispitivanja utječe veliki broj faktora među koje spadaju:

utjecaji okoline;•

metod mjerenja/ispitivanja;•

korištena mjerna oprema;•

izvršioci;•

mjerna sljedivost;•

način uzorkovanja i dr.•

Obzirom na broj ovih faktora i značaj njihovog utjecaja na rezultate mjerenja, u standardu ISO/IEC 17025 je čitavo jedno poglavlje posvećeno tehničkim zahtjevima, po čemu se sadržaj ovog standarda i najviše razlikuje od standarda serije ISO 9000. U poglavlju Standarda u kojem se obrađuju tehnički aspekti rada ispitnih, odnosno kalibracionih labo-ratorija detaljno su razrađeni zahtjevi vezani za navedene faktore koji utječu na konačnu mjernu nesigurnost.

Kalibracioni laboratoriji koji obavljaju kalibracije za vlastite potrebe također moraju posjedovati procedure za procjenu mjerne nesigurnosti za sve kalibracije. Sva oprema koja se koristi za mjerenje odnosno ispitivanje (uključujući i opremu za pomoćna mjerenja), a koja ima značajan utjecaj na tačnost rezultata, mora biti kalibrirana.

prof. dr. Hazim BAŠIĆ Mašinski fakultet Sarajevo

Međunarodni standard EN ISO/IEC 17025opći zahtjevi za kompetentnost ispitnih i kalibracionih laboratorija

Konačno, certifikati o kalibraciji moraju sadržavati re-zultate mjerenja uz koje je navedena i pripadajuća mjerna nesigurnost. U tom slučaju se za laboratoriju kaže da se nalazi u stanju metrološkog jedinstva.

Akreditirane laboratorije u Bosni i Hercegovini

Od 2000. godine tijelo za akreditiranje u BiH je na os-novu Zakona o akreditiranju Institut za akreditaciju – BATA. Područje djelovanja BATA-e je ocjenjivanje, akreditiranje i nadzor laboratorija za ispitivanje i kalibracije, kao i tijela za certificiranje inspekcijskih tijela. Također, u aktivnosti BA-TA-e spada i organizacija međulaboratorijskih poređenja i drugih djelatnosti kojima se osigurava kvalitet rezultata ispitivanja i mjerenja, s ciljem stvaranja povjerenja i sigur-nosti krajnjih korisnika.

Tabela 1. Akreditirane laboratorije u BiH i Hrvatskoj

Vrsta laboratorije Hrvatska BiH

Ispitni 59 12

Kalibracioni 8 5

Ukupno 67 17

Ispitni laboratoriji obavljaju ispitivanja i mjerenja radi

određivanja datih svojstava i utvrđivanja sigurnosti industrijskih proizvoda, sigurnosti i kvalitete hrane,

zaštite zdravlja građana, zaštite potrošača i zaštite okoliša.

Kalibracioni laboratoriji obavljaju kalibraciju

(umjeravanje) mjerne i ispitne opreme. U Bosni i Hercegovini trenutno je prema standardu EN ISO/IEC 17025, akreditirano ukupno 17 laboratorija, od čega je 12 ispitnih i 5 kalibracionih.



Kao tijelo za akreditiranje, u skladu sa Standardom ISO/IEC 17011, BATA je odgovorna za:

• razvoj pravila i procedura za akreditiranje;• nadzor nad akreditiranim tijelima;• proširivanje i sužavanje akreditacije, te uslova pod

kojima se akreditacija može suspendirati i opozvati; • vođenje postupka akreditiranja laboratorija za ispi-

tivanja i kalibracije, tijela za certificiranje koja certificiraju proizvode, usluge, sisteme upravljanja i osoblje, te in-spekcijskih tijela koja obavljaju inspekciju i slične aktivnos-ti;

• učešće u radu evropskih i međunarodnih organizacija za akreditiranje i u njima zastupanje interesa BiH.

U Bosni i Hercegovini trenutno je prema standardu EN ISO/IEC 17025 (koji je u cijelosti preuzet), akreditirano ukupno 17 laboratorija (www.bata.gov.ba), od čega je 12 ispitnih i 5 kalibracionih. Radi poređenja, u tabeli 1. dat je broj akreditiranih laboratorija u Hrvatskoj (www.akredi-tacija.hr).

Uočljiva je velika disproporcija u broju akreditiranih la-boratorija. Struktura akreditiranih ispitnih laboratorija pre-ma oblasti akreditacije data je na dijagramu na slici 1. Može

se primijetiti da BiH, nažalost, još uvijek nema akreditiranih laboratorija iz oblasti zaštite okoliša i zaštite od zračenja.

Kada je u pitanju oblast elektrotehnike, određena područja ( jednosmjerne i niskofrekventne elektromagnet-ne veličine (napon, struja, snaga i otpornost) zastupljene su unutar područja akreditacije laboratorije ‘’AD za proiz-vodnju i remont ORAO’’ iz Bijeljine.

Kada su u pitanju oblasti građevinarstva te proizvodnja hrane i pića, obzirom da se radi o industrijskim granama koje su dosta zastupljene u BiH, također se može konsta-tovati relativno mali broj akreditovanih laboratorija iz ovog područja.

Konačno, valja napomenuti da u BiH na različitim fakultetima i institutima egzistira određeni broj labora-torija koje posjeduju odgovarajuće prostorne i kadrovske kapacitete i koje se pretežno nalaze u funkciji nastave. Ove laboratorije, uz odgovarajuća ulaganja u uvođenje sistema kvaliteta prema standardu EN ISO/IEC 17025 (i ponegdje u modernizaciju opreme), brzo mogu prerasti u akreditirane. Na ovaj način bi se ublažio nedostatak akreditovanih labo-ratorija u raznim oblastima, a i ujednačila njihova prostorna raspoređenost


TEHNIČKI PROIZVODI RAZLIČITE NAMJENE OD GUME, PLASTIKE I METALA

Proizvodnja firme AGUM zasnovana je na bazi porodične tradicije prerade elastomera koja je započela 1930. godine.

Uspješna primjena proizvoda od gume i metala, naročito u tehnici brtvljenja, zasniva se na velikom broju različitih zahtjeva kupaca i stalnom razvoju znanja i iskustava firme AGUM. U sklopu tehnike brtvljenja razvijeno je konstruisanje i izrada brtvenih sklopova u cjelini.

Ahmeda Rizve 7

Vogošća - Sarajevo

Tel. +387 33 43 26 49

Fax. +387 33 42 44 90

[email protected]

TEHNIKA BRTVLJENJA

A G U M doo


Koncept šest sigma sistema

Kada greške prođu cijeli ciklus proizvodnje, dopunjuju se novim greškama, tako da mogućnost dorade proizvoda opada, a moralni gubitak klijenta i nepouzdanost proizvoda rastu geometrijskom progresijom.

Šest sigma (SS) je aplikacija naučnih metoda za dizajniranje i funkcioniranje sistema upravljanja i poslovnih proce-

sa koji omogućuju kompaniji da isporučuje veću vrijednost kupcima i vlasnicima. Ovaj metod funkcionira na sljedeći način:

1. Proučavanje nekih važnih tržišnih as-pekata.

2. Izgradnja pokusnog pojašnjenja, ili hipoteza, u skladu sa zapažanjima.

3. Na osnovu hipoteza izvršiti pred-viđanje.

4. Testiranje predviđanja sa izvođenjem eksperimenta ili dalje vršiti pažljivo pro-matranje. Bilježiti zapažanja. Modificirati hipoteze u skladu sa novim činjenicama. Ukoliko postoji odstupanje, upotrijebiti statističke alate za pomoć pri odvajanju “signala od šuma”.

5. Ponavljati korake 3 i 4 sve dok postoji neusklađenost između hipoteza i rezultata eksperimenta ili zapažanja.

Ova teorija, koja se sastoji iz prethodnih 5 koraka, je snažan alat kojeg je moguće koristiti u svrhu predviđanja.

Koncept šest sigma

Šest sigma je poslovna strategija koja teži za efikasnim organiziranjem proizvodnih procesa, kako bi se osigurala konstantna produkcija skoro savršenih proizvoda i us-luga, u cilju uklanjanja barijera za profit-abilnost organizacije. To je teorijski pristup koji zahtjeva efektivno korištenje podataka za analizu poslovnih problema. Na vebsa-jtu ASQ-a (American Society for Quality) se navodi da “najjednostavnija defin-icija za SS je eliminisanje troškova i grešaka, te sigurni procesi koji kreiraju vrijednosti za kupce”. Oni opisuju SS kao “poslovnu strategi-ju fokusiranu na smanjenje odstu-panja i eliminisanje grešaka”. ASQ navodi da SS daje metod za učenje o procesima, na taj način što je iz-vore odstupanja moguće identifik-ovati i eliminisati, čime je konačno omogućeno da organizacija pre-baci kupčeva očekivanja.

U statističkom smislu, sigma (σ) predsavlja mjeru rasipanja proc-esa. Procesi se realizuju na različite

načine, prema tehnološkoj shemi, a na njih utiče sve: materijal, mašina, okruženje, sub-jektivni faktori i metod.

Po definiciji, SS je manje od 3,4 greške na milion mogućnosti (DPMO – Defect per Million Opportunities ili PPM – Part per Mil-lion) ili drugim riječima 99,99966 % tačnosti. Pod pojmom greška podrazumjeva se bilo šta što je izvan kupčevih očekivanja, npr. od greške na proizvodu pa do pogrešnog računa kupcu ili zakašnjele isporuke. SS je definirana kao set tehnika baziranih na statističkoj kotroli procesa (Statistical Pro-cess Control – SPC) koji može pomoći orga-nizacijama da ostvare značajno poboljšanje kvaliteta proizvoda. Eksperti kažu da orga-nizacije koje su prihvatile i implementirale SS, kao dio njihove poslovne strategije, im-aju zapažen veliki uticaj na njihov konačni rezultat poslovanja preko njihove sposob-nosti da smanje troškove i povećaju efikas-nost.

Stoga, cilj svih kompanija trebao bi biti da parametri svakog procesa imaju vrijednost indeksa sposobnosti (preciznosti, potenci-jala) Cp = 2 ili vše, (tj. da je odnos raspona specifiranih granica i prirodnih/kontrolnih granica procesa jednak vrijednosti dva ili više) jer to odgovara SS nivou kvaliteta.

Na slici 1 tom uslovu odgovara central-na kriva. Strogo rečeno, ove dvije cifre ne

odgovaraju jedna drugoj, jer ova vrijed-nost indeksa sposobnsti procesa (Cp = 2) ukazuje na nivo defektnosti od 2 promila (dvije greške na milijardu proizvoda), što predstavlja kratkoročnu sposobnost proc-esa i prestavljeno je u tabeli 1. Ovaj nesklad se objašnjava činjenicom da, u granicama SS, dolazi do pomjeranja centra krive nor-malne raspodjele za ± 1,5σ što predstavlja dugoročnu sposobnost procesa (slika 1). To je prirodna nestabilnost procesa ustanov-ljena eksperimentalnim putem.

Kompanije tradicionalno kao normu pri-hvataju tri ili četiri sigma nivo kvaliteta, uprkos činjenici da ovako kreirani procesi daju između 6.200 i 67.000 grešaka na mil-ion mogućnosti (slika 2). SS daje 3,4 greške na milion mogućnosti, što predstavlja rješenje/odgovor na povećanje kupčevih očekivanja i povećanje složenosti moder-nog proizvoda i procesa.

Prelazak sa tri sigma (3σ) na šest sigma (6σ) je veliki poduhvat. Tako na primjer, prelaz sa četiri sigma (4σ) na pet sigma (5σ) zahtjeva oko 30× poboljšanja performansi. Pomjeranje sa pet sigma (5σ) na šest sigma (6σ) zahtjeva dodatnih 70× poboljšanja.

Neke od mjera

U tabeli 1 su navedene osnovne mjere u

O sposobnosti procesa i indeksima sposobnosti pisat ćemo u narednim izdanjima časopisa Ekspert

Benjamin DURAKOVIĆ dipl.ing.maš.

Slika 1. Koncept šest sigma


0,002 ppm

3,4 ppm 3,4 ppm

Donja specifirana granica (LSL)

za centriranu krivu

Gornja specifirana granica (USL)


kojima se izražava SS nivo kvaliteta, i u kojoj su također prikazane vrijednosti kratkoročne i dugoročne sposobnosti procesa.

Kratkoročna sposobnost – je sposob-nost procesa u kratkom vremenskom razdoblju bez bilo kojeg uzroka koji utječe na varijaciju, npr. jedna smjena, jedan operator, jedna šarža materi-jala, jedna mašina i jedno podešavanje mašine. Ovo se često uzima kao na-jbolja slika sposobnosti i služi za ocjenu uslova rada mašine, a vrši se na uzorku od najmanje 50 do 100 jedinica proizvoda.

Dugoročna sposobnost – je spo-sobnost procesa sa svim mogućim uzrocima koji utiču na varijaciju (vari-jacija u dugom vremenskom periodu) uključujući, npr. svaku smjenu, svakog operatora, svaku šaržu materijala i dobavljače, svaku mašinu i podešavanje mašina. Varijacija u ovom slučaju će biti veća jer, kako je navedeno, postoji više izvora koji doprinose povećanju vari-jacije. Ovo se često uzima kao najlošija slika sposobnosti, za koju postoje odgovarajuće vrijednosti PPM za ovo stanje procesa, koje je pomjereno za 1,5σ od kratkoročne sposobnosti. Dugoročna kontrola i određivanje spo-sobnosti su od najvećeg značaja za kupce jer odražavaju ukupan kvalitet proizvoda koji dobivaju.

Uoliko prikupljeni podaci pripadaju kratkom vremenskom razdoblju, onda slika PPM može pripadati kratkoročnoj sigma bez ikakvog pomaka. Ako pri-kupljeni podaci pripadaju dugom vre-menskom razdoblju, onda slika PPM mora imati pomak od 1,5σ

Literatura1. Pyzdek, T. (2003.), The six sigma

handbook: A complete guide for greenbelts, blackbelts, and managers at all levels, McGraw-Hill, NY.

2. Juran J.M. i Godfrey A. B., (1999.), Juran’s Quality Control Handbook, McGraw-Hill, NY.

3.http://www.isixsigma.com4. www.asq.org

Zašto šest sigma? Za Motorolu, kao izvor šest sigma (SS), odgovor na pitanje “zašto SS” bio je

jednostavan: opstanak. Motorola je došla na ideju uspostave SS sistema zato što je bila, dosljedno rečeno, ”potučena” na tržištu od stranih konkurentskih firmi koje su bile sposobne proizvesti kvalitetnije proizvode sa nižom cijenom. Konačno, u drugoj polovini osamdesetih godina, Motorola je ozbiljnije odlučila baviti se poboljšanjem kvaliteta, tako da je kasnije tajna njihovog uspjeha postala javna spoznaja i SS revo-lucija pripada njima.

Bila bi greška razmišljati o SS kvalitetu na “tradicionalan” način. Kvalitet, definiran na tradicionalan način podrazumjeva prilagođavanje unutarnjim potrebama. SS pomaže organizaciji da uštedi više novca. Za SS, definicija kvaliteta je kao dodana vr-ijednost pored proizvodnih nastojanja. Kvalitet dolazi u paru s dvije osobine [ 1 ]: po-tencijalni kvalitet i aktuelni kvalitet. Potencijalni kvalitet je poznatiji kao maksimalna moguća dodana vrijednost po jedinici inputa. Aktuelni kvalitet je trenutno dodana vrijednost po jedinici imputa. Razlike između potencijalnog i aktuelnog kvaliteta je trošak. SS se fokusira na prevenciju grešaka, smanjenje vremena izrade i smanjenje troškova. Za razliku od “nepažljivih” programa za eliminaciju troškova koji smanjuju vrijednost i kvalitet, SS identificira i eliminiše troškove koji se kroz pogrešan proiz-vod/usluge dostavljaju kupcu.

Za organizacije koje nemaju uveden SS sistem kvaliteta, ovi troškovi su često ekstremno visoki. Te organizacije posluju u tri ili četiri sigma nivou, i u pravilu troše između 15 i 25 % njihovih prihoda na sanaciju problema. Ovo je poznatije kao troškovi kvaliteta, ili tačnije kao troškovi lošeg kvaliteta. Organizacije koje posluju u SS sistemu troše oko 2 % njihovog prihoda na sanaciju defekata (o troškovima kvaliteta bilo je detaljnije govora u prethodnom izdanju ovog časopisa).

Ako se nedozvoljena odstupanja procesa identifikuju ranije, smanjuju se troškovi naknadne obrade i dorade defektnih proizvoda.

Sigma nivoIndeks

sposobnostiCp

Troškovi lošeg kvaliteta (COPQ)

[ % ]

Bez pomaka od 1,5σ(kratkoročna sposobnost)

Sa pomakom od 1,5σ (dugoročna sposobnost)

Vjerovatnoća[ % ]

DPMO/PPM

Vjerovatnoća[ % ]

DPMO/PPM

1σ 0,33 ~ 68,27 317300 30,23 697700

2σ 0,67 50 95,45 45500 69,13 308700

3σ 1 25 99,73 2700 93,32 66810

4σ 1,33 15 99,9937 63 99,3790 6210

5σ 1,67 5 ÷ 6 99,999 943 0,57 99,976 70 233

6σ 2 1 ÷ 2 99,999 999 8 0,002 99,999 660 3,4

Tabela 1. Ekvivalentni pokazatelji za pojedine sigma nivoe



Osnovi metrologije i obrade rezultata

mjerenja Autori: prof.dr. Edhem Seferović, prof.dr. Hazim Bašić

Recenzenti:prof.dr. Stjepan Marić, Mašinski fakultet Sarajevo

prof.dr. Rasim Bajramović, Mašinski fakultet Sarajevoprof.dr. Smail Klarić, Mašinski fakultet Mostar

Knjiga je izvorno namjenjena studentima dodiplomskog i post-diplomskog studija na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Obim ruko-pisa je 220 stranica u koje je uključeno 34 stranice priloga. Materija

je izložena u 10 poglavlja.Izlaganje materije u knjizi započinje pojašnjenjem temeljnih pojmo-

va iz oblasti metrologije, zatim međunarodnog metrološkog ustrojst-va, te kratkim osvrtom na djelatnosti međunarodnih metroloških

organizacija. Potom slijedi problematika vezana za mjernu sljedi-vost i SI sistem mjernih jedinica s kratkim historijatom definiranja

osnovnih jedinica SI sistema. U nastavku se ulazi u područje statističke obrade rezultata mjerenja, vrste i načina proračuna

mjernih grešaka i regresionu analizu. Završno poglavlje posvećeno je proračunu mjerne nesigurnosti – oblasti koja danas u zakonskom

mjeriteljstvu zauzima vrlo značajno mjesto. Na kraju udžbenika dat je i određeni broj korisnih priloga iz oblasti

SI sistema mjernih jedinica, zatim tablice za pretvaranje nekih

mjernih jedinica i statističke tabele. Stoga, ovaj udžbenik može korisno poslužiti kako studentima tako

i inžinjerima ne samo mašinske struke, nego i ostalih tehničkih struka, kao i stručnjacima iz prirodnih i biotehničkih oblasti. Isto

tako, neka od poglavlja ove knjige mogu koristiti i institucije koje se

u svom stručnom i naučnom radu bave obradom eksperimentalnih rezultata, kao što su različite vrste laboratorija, zavoda i dr.e.

Izdavač: Mašinski fakultet SarajevoŠtampa: Grafika Šaran

Tiraž: 500


Predstavljamo:

Ekspert

STRUČNO-INFORMATIVNI I EDUKATIVNI MAGAZIN


Zlo na svijetu ne prouzrokuju oni što kažu sve što znaju, već oni koji kažu više nego što znaju.

Promjene koje su posljednjih godina donijele

sofisticirane tehnologije i informatička pove-zanost svjetskog tržišta otvaraju toliko mnogo pi-tanja da čovjek ostaje zadivljen i zbunjen istovre-meno, a ako želi sve to pratiti (a ako ne prati, to je put u nestanak organizacije sa tržišta) treba mnogo više vremena nego što ima na raspo-laganju. Stoga je ovo hrabar pokušaj, da kroz

nekoliko tematskih cjelina pomognemo, ili ba-rem pružimo priliku menadžerskim strukturama (gornji, srednji i niži menadžment) kako bi se up-oznali sa temeljnim vrijednostima kojima stremi

uspješan poslovni svijet, sa potrebnim aktuelnim

znanjima i vještinama, tehnikama i alatima kako

bi uspješno kreirali svoje procese, i uspješno

vodili organizaciju i njene dijelove.

Kultivirati svoje držanje

Sve je više naučnih teorija o uspješnim postavka-ma organizacije, potrebi definiranja vizije, misije i ciljeva, njihovoj strukturi i procesima, te alatima

koje bi savremeni rukovodioci trebali koristiti u svom radu.

Postoje različite metode edukacije u tom smislu i one se provode, ili na skupim seminarima, ili na odvojenim preda-vanjima unutar organizacija. Vjerujem da su mnogi imali

priliku prisustvovati nekima od tih sesija, i u pravilu, prisut-nima je izloženi koncept izgledao logičan, potreban i prih-vatljiv. Organizacija je mogla upisati još jednu provedenu

edukaciju i spremnost rukovodioca da o novospoznatim

terminima i alatima govore kao dobro upućeni kada god bi o tome neko otvorio raspravu. Bilo kada i bilo gdje. Is-tovremeno će se vratiti u svoj odjel, svoju službu ili sektor, i nastaviti po starom. U najboljem slučaju, moguće je da će nešto od toga biti i primjenjeno u novoj formi, ali suštinski

se ništa neće promijeniti. Nisam još vidio da je neko bio spreman otvoriti pitanje

kako je u vezi sa novom teorijom u konkretnom slučaju organizacijski učinak definiran! Da li je fokus organizaci-je primarno na kratkoročne rezultate ili na dugoročnu održivost i rast? Ima li više unutrašnje konkurencije za resurse nego vanjske konkurencije za tržišnim učešćem. Stvari lijepo izgledaju dok se o njima priča, ali biseri vri-jednosti jesu u praktičnoj primjeni, i ako to nismo u stanju, onda imamo ozbiljan problem. Kada Sokrat kaže da ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja, te nastavlja da treba

znati šta je dobro da bi dobro činili, onda tu sjajnu izreku možemo primjeniti i u našim organizacijama. Ljudi ne rade namjerno loše, nego iz neznanja, pa nedostatak znanja

često pokušavaju namiriti težim radom, a ne boljim.

Etika i filozofija kvaliteta

Ako integriramo upravljački pravac kroz okvir integ-riranih biznis procesa, rezultat bi mogao biti konzistentnost

akcija i veći organizacijski učinak. Mora postajati jasna, transparentna i konzistentna definirana matrica prefor-mansi kroz organizaciju, koja ima konzistentno razumije-vanje i očekivanja, akcije, i povezanost na svim nivoima organizacije da bismo dobili veću sinergiju i podršku zajedničkom cilju. Kritična tačka je razumijevanje, poseb-no rukovodilaca organizacije, unutrašnjih odnosa i pravila

te vrijednosti koju svaki pojedinac donosi organizaciji. Sve

to skupa nije dovoljno ako se istovremeno ne razumijeva

kako su ova struktura i procesi povezani u kreiranju vrijed-nosti za kupca. Na kraju krajeva, sav novac dolazi od ku-paca, i za platu direktora kao i za platu čistačice. Svakome je poznato njegovo diskreditaciono pravo da platu koju do-bije može potrošiti gdje on želi. To isto pravo diskrecije im-aju kupci, oni mogu poslovati sa našom organizacijom, ali

Kultivirati stav; raditi bolje, a ne teže

mogu i sa nekom drugom. Novac koji daju neće dati onome od koga dobivaju manje. Mišljenje “mi imamo kvalitetan

proizvod“, odavno je postalo nedovoljno kao vrijednost u

očima kupca. Čak šta više, cijena – iako jako važna, dugo vremena nije kralj na tržištu. Danas je istinska stvar etika i filozofija kvaliteta (ne samo kvaliteta proizvoda), od dna do vrha, u pojedinačnom poštovanju kroz svaku dimenziju or-ganizacije. Poslovni svijet je mnogo više zainteresiran za

integritet korporacije koji proizilazi iz organizacijske etike i

filozofije. Zvučna etika i filozofija osposobljavaju i ohrabru-ju ljude da donose prave i dobre odluke, da rade prave

i dobre stvari. To je pitanje morala, pažnje, uvažavanja, odgovornosti – biti fer i korektan. Profit je u redu, ali nije

Mišljenje „mi imamo kvalitetan proizvod“,

odavno je postalo nedovoljno kao vrijednost u

očima kupca. Čak šta više, cijena – iako jako važna, dugo vremena nije kralj na tržištu. Da-

nas je istinska stvar etika i filozofija kvaliteta (ne samo kvaliteta proizvoda), od dna do vrha, u

pojedinačnom poštovanju kroz svaku dimenziju organizacije. Poslovni svijet je mnogo više zain-

teresiran za integritet korporacije koji proizilazi

iz organizacijske etike i filozofije.


Fuad ŠIŠIĆ dipl.ing.maš.Izvršni direktor

Marketing i prodaja MHBA, Tešanj


pohlepa, nagrada je poželjna, ali nije gramzi-vost, razmjena je očigledno neophodna, ali nije eksploatacija. U naravi ljudi je da se

ravnaju sa moralnim vrijednostima. Najbolje osoblje, dobavljači i kupci isto tako gravitiraju prema organizacijama sa jakim kvalitetima

filozofije. Stoga je važno dobro postaviti jasnu etičku filozofiju, i široko je razraditi te dalje pustiti ljudima da znaju kako organizacija uvi-jek stremi da radi pravu stvar. To je snaga koja

se pojavljuje u ljudskim najdubljim osjećajima. U toj priči nema mjesta objašnjenjima da nešto radimo, jer to tako mora biti, jer je to

neko tražio... Uvijek mora postojati razložno objašnjenje koristi koje doprinosi zajedničkom cilju. Krajnji rezultat je da smo kupcima ispunili

ono što smo obećali, ili više od toga. Nikako

manje. Nema mjesta pozivima kupaca kako bi dobili in-formaciju sa naše strane – mi uvijek prvi zovemo kupce. Dajemo im informacije, obećanja, i to ispunjavamo. Kako je to moguće? Onda kada izgradimo takav unutrašnji am-bijent. Ne možemo stajati i čekati da nas neko zove i pita kada će biti ono što smo dužni napraviti. Moramo ići poslu u susret, interesirati se, gurati informaciju prema drugom,

a ne da je drugi čupaju od nas.

Promjene su nužne

To nije lahko. Potrebne su promjene. Nije stvar u tome da imamo aktivnog pojedinca u skladištu gotove robe, koji

će otići mnogo puta u pogon i provjeriti da li je još neki proizvod završen, kako bi kupac dobio što više od onoga

što je tražio. Mora postojati svijest o tome da je napraviti proizvod veoma važno, ali smo došli u situaciju u kojoj isti stepen važnosti ima i činjenica da to bude ono što je planirano da se uradi, u kvalitetu i količini koja je tražena. I to nije sve. Proizvodi nisu potrebni organizaciji. Oni su

potrebni onima koji ih koriste. Vlasnici procesa i izvršioci

trebaju se okrenuti izlazima, a moraju biti servisirani ulaz-ima. Promjena je psihološka kategorija i ona je nužna u glavama ljudi. Onima koji se plaše promjena znači pri-jetnju da bi stvari mogle krenuti lošije, dok je drugima to

prilika da stvari mogu biti bolje. Imati povjerenje u to je

inspiracija, jer izazov postoji da bi se stvari radile bolje.

Neke promjene će se uvijek događati i bez nas, ali ne one potrebne koje želimo. Stoga je daleko bolje planirati up-ravljanje promjenama sistematski, nego reagirati na svaki

problem koji se javlja. Neposredni izvršioci će svakako reagirati na svaki problem, ako vidi defekt na proizvodu

– naravno da će to odmah otkloniti, ali ako imamo 30 % defekata onda pojedinačne intervencije nemaju smisla. Potrebna je promjena procesa, mjerenja, nadzora ili samih

izvršioca. I nužna je puna svijest o tome da auto vozi samo jedan šofer – dva ne mogu. Svi se dogovaramo kuda da idemo, možemo usaglasiti brzinu kretanja, pauze, ali samo jedan može dodati gas, stisnuti kočnicu ili okrenuti volan. Istina je, možemo se mijenjati na mjestu vozača. U jed-noj organizaciji je mnogo auta kojima putujemo, stoga je

trening vozača od suštinske važnosti kao i cijela priča sa početka ovog teksta.

Povjerenje ili nepovjerenje

Da li imamo svijest o važnosti posla kojeg obavljamo ili možda važnost u poslu odajemo, i na taj način pripisujemo, sebi? Međusobna komunikacija, neovisno o poslu kojeg obavljamo, ima dominantan utjecaj na rezultat. Odavno je

poznato da nijedan problem nije ravan problemu što ga

može proizvesti naš odnos u njegovom rješavanju. Stoga smo u prilici svakodnevno komentarisati nečiji stav, a ne

Vlasnici procesa i izvršioci trebaju se okre-nuti izlazima, a moraju biti servisirani ulazima.

Promjena je psihološka kategorija i ona je

nužna u glavama ljudi. Onima koji se plaše promjena, znači prijetnju da bi stvari mogle

krenuti lošije, dok je drugima to prilika da stvari

mogu biti bolje. Imati povjerenje u to je in-spiracija, jer izazov postoji da bi se stvari radile

bolje.

način kojim neko rješava problem. Nesumnjivo je pitanje povjerenja od prioritetne važnosti. Ako imate povjerenje u nekoga, onda u istoj mjeri prihvatate i otvorena pitanja

s druge strane kao pitanja koja treba rješavati, bila ona

iznesena kao činjenica ili kritički iskaz. Ali povjerenje se ne stiče lahko, niti se ono može zahtjevati ili nametnuti. Povjerenje ili nepovjerenje je ogledalo naših odnosa u

prošlosti, naše dosljednosti da ono što obećamo i ispuni-mo, ili se u najmanju ruku za to transparentno zalažemo, naše spremnosti da više slušamo nego što pričamo, naše spremnosti da se ljudi oslone na nas i spremnosti da ne

zloupotrebljavamo tuđi oslonac. To uključuje donekle pi-tanje časti i poštenja u mjeri u kojoj se o ovim vrlinama ne može ni govoriti bez punog poštovanja suvereniteta svake osobe, svačijeg prava, imovine i slobode koje bi i inače svako htio za sebe osigurati. Kada želite da radite poslove timski, želite timski ambijent, ali ga nikada nećete postići time što ćete kazati kako smo mi tim, mi treba da radimo kao tim! To je samo iskaz potrebe, ili shvatanja da je timski rad potreban, ali bez znanja o tome kako se gradi tim i am-



Certifikati se, na žalost, još uvijek kupuju, jer ih ovlaštene agencije prodaju za novac onima

koje ocjenjuju, dok pitanje iskrenih odnosa,

efikasnih i efektivnih procesa, ispunjenja obećanja i očekivanja kupaca nije moguće kupiti – to se mora zaraditi.

bijent u kojem svi članovi tima imaju svijest o tome, nikada nećete imati stvarni timski ambijent.

Ipak, u nekoj jednačini povjerenja koju bismo mogli postaviti, najsnažnija varijabla koja proizvodi nepovjeren-je je uočljiv stepen samoorijentacije bilo koga u našem međusobnom odnosu. Ako se fokusiram na samog sebe – bilo iz straha da sakrijem nepoznavanje neke stvari ili iz želje da pokažem koliko znam, iz želje da budem u pravu, ili čak iskrene želje da pomognem drugome da posmatra na problem sa moje tačke gledanja, rezultat je isti – per-cepcija koja dominira motivima mog sopstvenog interesa.

Umjesto takve percepcije odnosa sa drugima moguće je prenijeti fokus pažnje sa sebe na drugog, na način da drugom postavim pitanje u vezi sa problemom, da dokučim njegovu tačku gledišta kako bi kod drugog razvio osjećaj brige, želje za saradnjom i motivirao na zajednički put ka efikasnom rješavanju stvari. Kao što odnosi neke kom-panije i njenih kupaca nisu samo zbir svih transakcija tako

i naši međusobni odnosi nisu samo zbir pitanja i odgo-

vora. Ali u tom odnosu moraju biti uključene obje strane (ili više njih) na istim principima saradnje, uvažavanja i međusobnog poštovanja. Tu nema mjesta licemjerstvu veličine tragu crnog mrava u tamnoj noći jer će to izazvati nepovjerenje. To će otvoriti pitanje poštivanja prioriteta i st-vari uvijek vraćati na neki početak u kome stanuje osjećaj beznađa da se stvari mogu promijeniti nabolje. Ne postoji certifikat svjetskog standarda kvaliteta, okačen na zidove prostorija da pokazuje drugima napredak, koji osigurava da

se međusobno ne lažemo i ispunjavamo očekivanja naših kupaca. Ali ovo drugo će osigurati integritet kompanije i vrijednost u očima drugih bez bilo kakvih certifikata. Raz-lika između ovog je očigledna, certifikati se, na žalost, još uvijek kupuju jer ih ovlaštene agencije prodaju za novac

onima koje ocjenjuju, dok pitanje iskrenih odnosa, efikas-nih i efektivnih procesa, ispunjenja obećanja i očekivanja kupaca nije moguće kupiti – to se mora zaraditi. Ovo nije iskaz protiv certifikata, naprotiv – certifikati u današnjem poslovnom svijetu su nužni, ali ovdje potcrtavam potrebu da oni dobiju stvarnu snagu kroz sticanje novih znanja i

vještina, te implementaciji stabilnih procesa koji će donijeti zadovoljstvo kupca i korist organizaciji.

Ambijent unutar organizacije je pretpostavka uspjeha.

Pozitivan ambijent sam po sebi ne garantuje uspjeh, ali

izostanak tog ambijenta ga sprječava. Stoga, prije nego budemo govorili o konkretnim menadžerskim alatima, vještinama i znanjima, nužno je promisliti o iznesenom. Ne na način da se iz navedenog nešto mnogo nauči, nego da potakne na razmišljanje prije bilo koje akcije

Literatura:1. www.successcare.com2. www.dynastymartialarts.ca/images/fist-large 3. www.bournemouthhypnotherapy.co.uk/confidence_ self_esteem

4. “Corporate culture”, by Edgar Schein

Coca-Cola: “Ponovo je

upotrijebi ili izgubi”

(Coca-Cola: Atlanta) – Nedavno su iz Coca-Cola Corp. najavili da će uložiti više od 60 miliona dolara

kako bi podržali recikliranje u SAD-u i izgradili najveću svjetsku tvornicu za recikliranje plastičnih flaša. Ova ulaganja su samo dio njihovog cilja da recikliraju ili ponovo upotrijebe 100% tvorničkih

(polyethylene terephthalate – PET) plastičnih flaša u SAD-u. ‘’Postavili smo ambiciozan cilj da reciklira-mo ili ponovo upotrijebimo sve plastične flaše koje koristimo na američkom tržištu’’, kaže Sandy Doug-

las, predsjednica Coca-Cole za Sjevernu Ameriku. Coca-Cola Corp. i United Resource Recovery Corp. će izgraditi najveću svjetsku tvornicu za recikliranje

plastičnih flaša u Spartanburgu u Južnoj Karolini. Tvornica će proizvoditi oko 45.359.702 tone recik-

lirane PET plastike koja se koristi u industriji ishrane za ponovnu upotrebu svake godine, što je jednako proizvodnji oko 2 milijarde Coca-Cola flaša od pola

litra. Nova tvornica u Spartanburgu na površini od 12.14

ha bit će otvorena 2008. godine, a u potpunosti spremna za rad 2009. Coca-Cola je također do sada

uložila u postrojenja za recikliranje u Švicarskoj, Meksiku, Austriji i na Filipinima. Reciklaža plastike

donosi novčane beneficije, zahtjeva manje en-ergije nego kod proizvodnje flaša od neobrađenih materijala i smanjuje otpad i ispuštanje gasova. U narednih 10 godina očekuje se da će Spartanburg

tvornica za reciklažu zaustaviti ispuštanja milion tona CO2, što je jednako uklanjanju 215.000 auto-

mobila sa ceste.e.

www.thecoca-colacompany.com


ekspert br. 02/07- sv. 1 35ekekekspert br. 0202/07-7-7- sv. 1 1

Kako uštedjeti na grijanju kada se grijanje naplaćuje po površini stanaNa internetu je moguće pronaći mnoštvo savjeta kako uštedjeti na grijanju i oni su uglavnom primjenjivi za kućanstva, a daleko manje primjenjivi za one koji žive u stanovima. U starijim zgradama sa stanovima priključenim na toplovodnu mrežu ili sa zajedničkom kotlovnicom na koju obično postoji licenca od strane nekog od dobavljača energenata, obično se radi o naplati grijanja na temelju površine stana. U tom slučaju, držali se mi mjera energetske efikasnosti ili regulirali grijanje otvaranjem prozora jednako ćemo platiti, što nije nimalo poticajna klima. Nažalost, ovome problemu se ne nazire rješenje osim u činjenici da ćemo kroz dogledno vrijeme morati uskladiti zakonodavstvo s legislativom Evropske unije u kojoj je problematika individualne potrošnje s ciljem ne samo pravedne naplate nego i ukupnih procjenjenih ušteda potrošnje energenata za grijanje od 30% koje bi se postigle disciplinom potrošača. Kod nas, međutim, zbog neodržavanja sistema toplovoda, loše izolacije i zastarjelih kotlovnica gubici su drastični, a s porastom cijena energenata, cijene grijanja idu gore bez ulaganja u infrastrukturu. Isto tako, svijest potrošača je na vrlo niskoj razini, a kako nije stimulirana stvarnim obračunom potrošnje, ne postoji način da se ona mnogo promjeni.Uvođenjem individualnog mjerenja, pomoću kalorimetara i razdjelnika mogla bi se postići pravedna naplata grijanja, no uvođenje drugačijeg sistema naplate može se postići tek uz saglasnosti svih stanara i saradnjom s dobavljačem energenta potrebnog za zagrijavanje prostorija. Tu važnu ulogu imaju upravitelji zgrada i predstavnici stanara koji bi trebali prvo steći uvid u postojeće stanje, ugovore i licence dobavljača, potom skupiti pristanak svih stanara i dobavljača za ugradnju sistema individualne naplate, realizirati finansijsku konstrukciju kako nabaviti i ugraditi pojedinačne sisteme naplate, te pokrenuti sistem. Nažalost, na svakom od pojedinih koraka može doći do problema, što zbog inertnosti i nezainteresiranosti stanara ili dobavljača, a tako i do nemogućnosti zatvaranja financijske konstrukcije.e.

• oprema za zavarivanje• zaštitna oprema • prodaja plinova za industriju i domaćinstvo • projektovanje i inžinjering poslovi• rješenja za primjenu tehničkih plinova

kompanija sa najiskusnijim stručnjacima za tehničke plinove

ILKE ING doo Kiseljak

Klokoti bb

tel. 030 594 304fax. 030 594 305


Od ukupne potrošnje energije u zemljama EU, 40% otpada na zgrade, bile one privatne ili javne. Ovo govori ko su najveći potrošači

energije u EU. Ako se pogleda sa stanovišta štednje, potrošnja se može umanjiti na sljedeće načine: da građevinski materijal koji se koristi doprinosi uštedi energije, da se pri projektovanju i gradnji vodi računa o uštedi energije, ali ne na račun smanjenja grijanja, hlađenja, ventilacije i da održavanje i funkcionalnost zgrada ne doprinosi gubicima energije.

Sa stanovišta korisnika zgrade, potrebno je da prostor boravišta zadovoljava njihove potrebe i da nije uzrok povećanja mogućnosti razboljevanja ili povreda. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) “Zdravlje je stanje fizičkog, mentalnog i društvenog opstojanja pri odsutnosti bolesti ili slabosti.” Nezdravo boravište dovodi do smanjenja produktivnosti zaposlenih i povećanja odsutnosti. Problem sa kojim se susrećemo pokazuje da je stanje velikog broja zgrada daleko od idealnog. Korisnici mogu ostvariti zdravije boravište kontrolom izvora zagađenja, boljim ventiliranjem i održavanjem ugodnih fizičkih uslova odgovarajućom temperaturom, vlažnošću i svjetlom.

Vezano za gore navedeno može se reći da postoji potencijalan “konflikt” između strategije da se reducira potrošnja energije i da se stvore zdraviji uslovi za stanovanje. Naprimjer, pojedini materijali ili proizvodi imaju takve karakteristike da se smanjuju gubici energije, ali sa druge strane dovode do nezdravih emisija ili stepen ventiliranja može biti umanjen da bi se uštedila energija, ali koncentracija zagađivača se povećava, a time i izlaganje istim.

Da bi se mogli ispuniti zahtjevi Evropske komisije, vezanih za sporazum u Kjotu od smanjenja CO2 i emisija drugih gasova za 8% u periodu od 2008-2012., potrebno je iskoristiti sve pogodnosti da bi se racionalizirala iskorištenost energije u zgradama.

Definicija i kriteriji za određivanje zdravih i energetski iskorištenih zgrada

“Zdrava i energetski iskorištena zgrada” je ona koja ne uzrokuje ili ne dovodi do pogoršanja bolesti, osigurava visoki stepen komfora, štedi energiju postižući istovremeno željene boravišne uslove, koristi najsavremeniju tehnologiju.

Kriteriji obuhvataju grupu mjerodavnih parametara koji se odnose na stepen zagađenosti

zraka ili fizičkih karakteristika boravišnog prostora. Ti parametri treba da osiguraju, računajući na visok stepen

tačnosti, prihvatljive karakteristike zgrada i prostora unutar njih. Zadane vrijednosti selektiranih parametara koje je potrebno ostvariti postavila je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Npr. zadane vrijednosti za hemijske zagađivače zraka pokazane su u tabeli 1.

Klasifikacija zgrada u odnosu na zdravlje je bazirana na analizi riziko faktora sa liste podataka o karakteristikama zgrada, sistema i upotrebe kao i pitanja povezanosti zdravlja i komfornosti.

Zdravstveni rizici su podjeljeni u tri grupe, a akutni simptomi zgrada evaluirani su kroz BSI-Building Symptom Index, numeričkim indikatorom koji prati učestalost simptoma povezanih sa Sick Building Syndrome – SBS, primjećenog od strane korisnika.

Rizici zdravlja i rizici komfora podjeljeni su u tri klase bazirane u odnosu na nivo zdravstvene zaštite:

Klasa 1 – Rizikofaktori koji mogu dovesti do smrti ili visokorizičnih bolesti koje mogu biti fatalne (npr. rak pluća): azbest, radon, duhanski dim, velika koncentracija karbon-monoksida;

Klasa 2 – Rizikofaktori koji mogu prouzrokovati bolesti, pretežno disajnih organa: ozon, nitrogen oksid, infektivni agensi (u samoj zgradi ili od stanara), kućna prašina (važi samo za zgrade za stanovanje), gljivice, različite vrste alergija, mala koncentracija karbon-monoksida;

Klasa 3 – Rizikofaktori koji utječu na pojavu ne tako opasnih bolesti ili uzrokuju neugodnosti: buka, preveliko osvjetljenje, vrućina, hladnoća i td.

Energetska iskorištenost je određena pomoću tzv. energetskog indeksa (godišnja potrošnja ukupne energije u odnosu na površinu na koju djeluje). Bazirano prema analizi uštede energije, a koristeći energetski indeks, zgrade su klasificirane kao optimalne, srednje optimalne i loše.

Optimalne: <150 kWh/m2 – zgrade sa malom potrošnjom energije; srednje optimalne: <250 kWh/m2 – zgrade koje imaju

značajnu uštedu energije, s tim da je potrebno dalje praćenje; loše:

Zdrave i energetski iskorištene zgrade



značajnu uštedu energije, s tim da je potrebno dalje praćenje; loše: <500 kWh/m2 – neophodnost provođenja mjera za optimizaciju

potrošnje energije.

Da li su zgrade koje štede energiju energetski iskorištene

Multikriteriji korišteni za analizu zdravlja, komfora i energije u 67 poslovnih zgrada i 97 zgrada za stanovanje,

u 9 zemalja EU, predstavljeni su kroz HOPE projekat kao uzorci na osnovu kojih su se dobili rezultati projekta.

Približno 75% zgrada koje su uzete u projektu kao uzorak pokazalo se da imaju uštedu energije, a da

su i dalje zadržale dobre energetske performanse. Ukupna godišnja isporuka energije raspodjeljena

najvećim dijelom na zgrade uzeta je kao indikator energetske učinkovitosti. I drugi

indikatori kao što je ukupna energija po osobi, se takođe može iskoristiti, jer nije

velika razlika u konačnom rezultatu.Godišnja potrošnja energije u

stambenim zgradama u zemljama koje spadaju u OECD (Organizacija

za ekonomske veze i razvoj) grupu zemalja prosječno je

150-230kWh/m2. U zemljama istočne i srednje Evrope

potrošnja za potrebe grijanja je 250-400kWh/

m2 godišnje i to je 2-3 puta više nego u

zemljama zapadne Evrope.

Srednja vrijednost potrošene energije upotre-bljene u HOPE projektu je 140kWh/m2 za stambene zgrade i 200kWh/m2 za poslovne zgrade. Potrošnja energije rapidno se mijenja od zgrade do zgrade. U praksi se pokazalo da zavisi više od planiranja, dizajniranja i organizacije nego od klime, tipa zgrade ili HVAC sistema.

Zdravstveni status zgrada sa mjerama uštede energije u odnosu na zgrade bez uštede energije

U prosjeku, zgrade sa malom potrošnjom energije

mogu biti komfornije u odnosu na zgrade sa većom potrošnjom, kao što je ilustrirano u tabeli 2.

Takođe, poslovne zgrade sa manjom potrošnjom energije mogu biti zdravije nego one sa većom. Međutim, kod stambenih zgrada postoji određena razlika. Ona nije ekstremno velika, ali je prisutna. Naravno, postoji zdravih i komfornih zgrada koje koriste više energije, kao i onih koje imaju mali utrošak, ali nisu ni zdrave ni komforne. Ta k o đ e r je značajno napomenuti da zdrava zgrada ne daje potpunu sliku “zdravlja” zgrade. Neke karakteristike zgrade, prisutnost azbesta ili radona i sl. mogu biti opasne, ali ne toliko da bi dovele do akutnih simptoma. Koristeći analizu rizikofaktora HOPE projekta, može se doći do preliminarne ocjene npr. rizik postoji, moguća prisutnost ili odsutnost rizika i sl.

Daljim ocjenjivanjem, posebno stambenih zgrada, može se pokazati da nema veze između BSI i rizika klase 1 i klase 2. Zajednički problemi koji su primjećeni i u zdravim i u nezdravim stambenim zgradama je velika koncentracija gljivica i sitnih čestica, preslaba ventilacija i pregrijavanje.

Za zdrave poslovne zgrade, zdravlje korisnika je u korelaciji sa kvalitetom boravišnog prostora, izraženo prisutnošću malog broja rizikofaktora. Potrebno je naglasiti da rezultati ispitivanja, bilo koje vrste, među uposlenicima koji rade u poslovnim zgradama su pouzdaniji, u poređenju sa stanovnicima stambenih zgrada zbog većeg postotka odziva. Glavni problemi nezdravih poslovnih zgrada je slaba ventilacija, previsoka temperatura i velika koncentracija čestica. To se pripisuje visokom procentu vanjskih utjecaja, npr. vrlo često položaj blizu puteva sa gustim saobraćajem.

Zdrave i energetski iskorištene zgrade




Kako osigurati da su zgrade zdrave i energetski iskorištene

Namjera vlasnika zgrade kao i dizajnera je da dobiju kvalitetan objekat,a dobar dizajn je suštinski da bi se dobio kvalitetan objekat. Ako osoba koja planira, konstruira i organizuje pravilno rasporedi utrošak energije i boravišni prostor, rezultat će biti zgrada sa malom potrošnjom energije i kvalitetnim boravišnim rasporedom. U suprotnom dovoljan je samo jedan pogrešan korak, npr. loše planiranje ili loša organizacija, da kvalitet ne bude na zadovoljavajučem nivou.

Ono što karakteriše zgrade sa malom potrošnjom energije je primjena modernih tehnika. Suštinsko za ovaj segment je bezprjekorno funkcionisanje tih sistema i mogućnost podešavanja da bi se postigli odgovarajući uslovi. Pravilnim puštanjem u funkciju zgrada kao i sistema kontrole povećava njenu energetsku učinkovitost kao i njenog boravišnog prostora.

Treba naglasiti dva važna principa o kojima treba voditi računa pri projektovanju kvalitetnih objekata: dati prednost, koliko god je to moguće, pasivnom (arhitektonskom) prema aktivnom (tehnološkom) načinu da se osigura komfor u zgradama i dizajnirati onako kako odgovara korisniku objekta. Posebno mogućnost prilagođavanja unutrašnjeg prostora potrebama korisnika.

Mogućnost otvaranja prozora, zbog odsutnosti opasnosti od buke, zagađenja, krađa, ostavlja pozitivan dojam na zgradu. U stambenim objektima posebno bi trebalo voditi računa o ventilaciji u kuhinjama.

Kada usporedimo razlike između dobro i slabo učinkovitih zgrada, uvjeravamo se da noviji objekti su bolji od onih starijih što je i normalno. Međutim, suština je u tome da ako iskoristimo mogućnost renoviranja možemo doći do dobrih poboljšanja starijih zgrada.

Ekonomske prednosti visoko kvalitetnih poslovnih zgrada je ne samo manja potrošnja energije, nego i veća produktivnost radnika. HOPE projektom je pokazano da tokom ljetnih visokih temperatura, produktivnost radnika opada u zgradama koje su izložene takvim uticajima. Ali istovremeno u dobro opremljenim poslovnim objektima stepen odsutnosti (bolovanja) je značajno manji.

HOPE projekat je pokušao prikazati da li postoji konflikt između strategije da se reducira potrošnja energije, s jedne strane, i strategije da se napravi zdrava zgrada. Rezultati su pokazali da ne postoji ta vrsta konflikta te da je moguće povezati te dvije stvari u jednu cjelinu.

Dakle, za zdrave i komforne zgrade nije neophodna velika potrošnja energije, tako da to predstavlja pozitivan uticaj na naše životno okruženje.

References

• World Health Organization, Regional Office for Europe (2001): Air quality guidelines for Europe 2000. – Second Edition. WHO Regional Publications, European Series, N. 91;• Directive 2002/91 of the European Parliament and of the Council of, 16.12.2002 on the energy performance of buildings. Official Journal of the European Communities, January 2003.;• EU Directive 89/106 0f 21.12.1988 on the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the Member States relating to construction products;• Bluyssen, P.M., et al., 1995, European Audit project to optimize indoor air quality and energy consumption in office buildings, final report, contract JOU2-CT92-002, March, Delft, The Netherlands;• Bluyssen, P.M. (2004). A clean and energy-efficient heating, ventilating and air-conditioning system. Delft, TNO Bouw;• Balaras, C., Droutsa, K., et al.(2000). Potential for energy conservation in apartment buildings. Energy and Buildings, 31, p. 143-154


OPTICON INDUSTRY d.o.o.

Hamdije Čemerlića 2/IX71000 Sarajevo

tel./ fax. +387 033 703 554www.opticon.ba


Javni opskrbljivači vodom isporučuju pitku vodu koja ispunjava sve zatjeve s hemijskog i higijenskog aspekta.

Uprkos tome jako pametna, pa čak i poželjna, može biti dodatna pažnja oko vode u kućama. S jedne strane, talozi kamenca vode ka smanjenju radijusa cijevi, pa time i smanjenju funkcionalnosti, kao i oštećenjima tehničkih sprava, a s druge strane, može doći i do utjecaja na higijenu pitke vode usljed nedostataka pri gradnji ili postavljanju vodoinstalacija u kući.

Za određivanje kvaliteta vode važnu ulogu ima njena tvrdoća. Pod ukupnom tvrdoćom vode podrazumjeva se količina kalcijum i magnezijum jona u njoj. Često se izražava u milimolovima po litru [mmol/l], ali se često upotrebljava i “stepen njemačke tvrdoće” [˚dH]. Pri tome 1˚dH odgovara količini od 10 mg kalcijumoksida ili 7,14 mg magnezijumoksida u litri vode. Tvrdoća vode je različita od oblasti do oblasti i može se po zakonima koji važe za sredstva za pranje podijeliti u nekoliko područja. Vidi tabelu 1.

Joni u vodi rastvorenog krečnjaka (Ca2+ + HCO3) su bitni u ishrani, ali u nerastvorenom obliku kao kalcijumkarbonat (CaCO3) mogu izazvati velike štete u tehničkim spravama i cjevovodima. Ovo se stanje stvari da predstaviti sljedećom jednakošću:Ca2+ + 2HCO-3 ⇔ CaCO3 ↓ + CO2 + H2O

Prelaz iz rastvorivog u nerastvorivi oblik, odnosno, pomjeranje ravnoteže jednakosti na desnu stranu, pospješuju sljedeća tri faktora:• visoka koncentracija zemljanih metala (tvrda voda)• povišenje temperature – nestajanje CO2 iz sistema• povećanje pH-vrijednosti – povećanje koncentracije karbonata HCO-3 + OH − ⇔ CO2-3 + H2O

Taloženje kamenca nastaje posebno pri povećanju tvrdoće vode ili temperature. Posljedice za kućnu instalaciju, grijače

i kućne aparate mogu biti oštećenja na vodovodima i zakočenja u cijevima, veća potrošnja energije usljed naslaga na grijačima, kao i skupe popravke na osjetljivim kućnim aparatima. Za onemogućavanje taloženja kamenca mogu se hemijski, koristeći razmjenu jona, odstraniti tvari za očvršćavanje iz sistema, a može i kreč/kamenac biti stabiliziran u pitkoj vodi. Ovo je moguće dodavanjem stabilizatora čvrstoće kao što su polifosfati ili pravljenjem kristala. Ovi kristali se prave u vodi, ali joj se ne dodaju nikakve pomoćne tvari (soli ili fosfati) niti oduzimaju sastavne tvari.

Mikrobiološka opterećenja

Pored dejstva na samu vodu radi onemogućavanja taloženja kamenca, nepovoljni uslovi za rad i tehničku ispravnost kućnih instalacija mogu dovesti do mikrobioloških opterećenja, koja opet mogu voditi ka dodatnim dejstvima na vodu. Nije moguće u potpunosti izbjeći da uvijek prisutni mikroorganizmi u mrežama za opskrbljivanje pitkom vodom dospiju u malim i prvobitno bezazlenim količinama u cjevovode zgrada. Dozvoljena količina bakterija u pitkoj vodi je određena odredbama o pitkoj vodi. Ovim se osigurava

da je isporučena voda higijenski ispravna. Međutim, odgovornost preduzeća za isporučivanje vode vezano za kvalitet vode završava u momentu isporuke primaocu. Vlasnici kuća ili kućna uprava moraju voditi računa da zakonima određene vrijednosti unutar instalacija u zgradi se zadrže u granicama sve do kućnih česmi. Upravo u zgradama, zbog nedostataka u instalacijama, nepovoljnim tehničkim i termičkim utjecajima i uslovima, često se mogu naći bakterije, čije povećanje broja ponekad može imati i velikog utjecaja na zdravlje.

Legionele

Posebno kritična su područja instalacija pitke vode u kojima temperatura stagnira izmedju 30˚C i 40˚C. Ovakva područja se mogu naći ne samo u ohlađenim vodovodima tople vode, već i kod loše izolovanih vodovoda hladne vode, kod predimenzioniranja ili pogrešne postavke smicanjem cijevi. Ovdje su optimalni uslovi za život mnogih vrsta bakterija, a posebno legionela.

Legionele su štapićaste bakterije koje su sastavni dio slatkih voda. Na temperaturama između 30˚C i 45˚C se masovno razmnožavaju. Iznad 50˚C zaustavlja se

Zaštita od kamenca i higijena u instalacijama pitke vodeTaloženje kamenca nastaje posebno pri povećanju tvrdoće vode ili temperature. Posljedice za kućnu instalaciju, grijače i kućne aparate mogu biti oštećenja na vodovodima i zakočenja u cijevima, veća potrošnja energije usljed naslaga na grijačima, kao i skupe popravke na osjetljivim kućnim aparatima



njihov rast, iznad 60˚C polaganu izumiru, dok iznad 70˚C brzo izumiru. Infekcija legionelama kod čovjeka nastupa isključivo preko vodenih kapljica (aerosola) u plućnim kanalima, odnosno, preko dišnih puteva. Ove aerosole mogu nastupiti u radu tuševa, bazena sa krčkanjem vode (whirlpools) ili aparata za regulisanje klime. Legionele mogu uzrokovati dva različita stanja bolesti kod čovjeka: Pontijak-temperatura i takozvana legionarska bolest. Dok se kod pontijak-temperature radi o bolesti sličnoj gripi, kod legionarske bolesti se radi o težem obliku upale pluća, koja bez pravovremene dijagnoze i terapije može završiti i smrtnim slučajem, pogotovo kod starijih ljudi i ljudi s oslabljenim imunitetom.

Za sanaciju već zaraženih sistema služe različite mjere. Ovome pripadaju razne građevinske i tehničke mjere, kao i različiti postupci dezinfekcije. U zavisnosti od slučaja, dovoljna je provedba jednog postupka, ali često tek kombinacijom različitih postupaka dolazi do dugoročnog rješenja, odnosno, dugoročne, uspješne sanacije.

Osim toga, pitkoj vodi se mogu dodati tvari za ubijanje bakterija, da bi se spriječila zaraza legionelama. Vrsta i količina ovih tvari koje se dodaju, kao i postupci dezinfekcije, određeni su zakonom o pitkoj vodi.

Tehnika u borbi protiv kamenca i bakterija

Biostat-Combi ili Biostat-Combimat marke Judo je tehničko rješenje koje stoji na raspolaganju, a koje po podacima proizvođača uklanja ne samo neželjeni kamenac već i onemogućava razmnožavanje bakterija.

Funkcija zaštite od kamenca Biostat-Combi/Combimat-a radi na principu gradnje elektrolitskih kristala. U aparat su ugrađene dvije elektrode, a glavni dio za tretman čini patentirana okrugla četka od plemenitog metala, koja je uključena kao katoda. Čim poteče voda, uspostavlja se pulsirajući ujednačeni napon na obje elektrode, tako da se uspostavlja slabo strujno kolo među njima. Ovo uzrokuje povećanje pH-vrijednosti, pa time i koncentracije karbonata u katodnom području. Kao posljedica toga, formiraju se u ovom području mnogobrojni mikroskopski mali krečni kristali. Kako četkasta katoda ima veliku površinu, tako nastaje mnoštvo kristala. Mikro kristali lebde i transportuju se do kućnih instalacija tekućom vodom. Tamo se prekomjerni kamenac taloži na kristale, a ne na površine grijnih tijela ili cijevi. Kristali, zajedno sa spojenim kamencem, se izbacuju iz sistema preko tekuće vode. Time što se prekomjerni kamenac taloži na kristale, ostaju ostale površine, od cjevovoda ili bojlera, zaštićene od taloženja kamenca.

Talozi kamenca koji se prave direktno

na katodnoj četki se uklanjaju s njene površine s vremena na vrijeme uz pomoć posebnih “skidača”, a onda se, nakon njihove sedimentacije, otklanjaju iz sistema preko ventila za ispiranje. Nasuprot korištenom postupku promjene polova za uklanjanje kamenca, kod ovoga postupka čišćenja ostaje katoda dugoročno zaštićena od taloženja kamenca. Osim toga, ne čineći promjenu polova, ostaju elektrode zaštićene, čime se produžava i njihov vijek trajanja.

Čišćenje katodne četke može biti izvedeno ručno koristeći ručni točak (Biostat-Combi) ili sasvim automatski koristeći elektromotor (Biostat-Combimat). U zavisnosti od tvrdoće vode, vrši se i čišćenje ove četke, ali bi trebalo biti dovoljno čistiti je jednom mjesečno. Kod automatskog postupka izaziva Biostat-Combimat automatski elektronsko upravljanje procesom čišćenja u zadatom vremenskom intervalu. Elektromotor pokreće četke od plemenitog materijala koje onda skidaju taloge sa svojim metalnim dlakama. Drugi elektromotor otvara ventile za ispiranje, koje onda i zatvara po završetku ispiranja. Za odstranjivanje vode, kod automatskog postupka mora postojati poseban izlaz za to, dok se kod ručnog postupka može kao alternativa koristiti i neka posuda.

Upravljanje postupkom odstranjivanja kamenca sa Biostat-Combi/Combimat-om u zavisnosti od kvaliteta vode i njenog protoka se vrši automatski uz pomoć mikro-procesora i ugrađenog mjerila vode. Ovo garantuje optimalan postupak.

Funkcija zaštite od kamenca Biostat-Combi/-Combimat-a je naučno dokazana ispitivanjima po DVGW radnom listu W 510. Visok učinak dejstva se postiže velikom površinom katodne četke zajedno sa malim naponom koji se uspostavlja, čime se obilno stvaraju kristali, odnosno, optimalno dejstvo.

Pored visokog učinka dejstva, Biostat-Combi/Combimat ima i drugu prednost, a to je da samo mali dio kamenca, koji se nalazi u vodi, se odstranjuje preko ventila za ispiranje, dok većinski dio kamenca ostaje u pitkoj vodi stabiliziran pomoću kristala. Ovo pak znači da se kvalitet vode ništa ne mijenja. Ne dodaju se nikakve pomoćne tvari, a neophodni minerali ostaju prisutni.

Higijena

Osim što ima funkciju zaštite od kamenca, sprava za djelovanje na vodu uklanja i

bakterije, kao što su, recimo, legionele, i sprječava njihovo razmnožavanje. Ovo se dešava pomoću provjerenog postupka oksidacije na anodi.

Uspostavljanje higijene u ovim spravama vrši se uz pomoć elektrode prevučene mješavinom oksida plemenitih metala kao dodatne, posebne anode i elektronskog upravljača. Čim dođe do protoka vode, na ovoj anodi se pomoću uspostavljenog malog napona iz same vode proizvodi aktivni oksigen bez ikakvih dodavanja bilo kakvih hemikalija, koji zatim male količine u vodi prisutnih klorid-jona elektrolitski pretvara u klor.

Količina proizvedenih aktivnih čestica (oksidanata) se reguliše pomoću električnog upravljača preko uspostavljene struje. Ugrađeno mjerilo vode obuhvata količinu vode na koju treba djelovati. Dodatno se elektronski provjerava prirodna koncentracija klorid-jona u pitkoj vodi.

Okrugla četka od plemenitog materijala, koja se mehanički može čistiti, služi ne samo kao katoda za zaštitu od kamenca već i za održavanje higijene. To što nema promjene polova štiti i osjetljive anode, čime produžava vijek njenog trajanja u zavisnosti od potrošnje vode i na tri godine. Promjena anode može jednostavno i brzo izvesti bilo koja mjesna servisna jedinica. Pomoću kontrolnih lampica se stalno kontroliše stanje aparata.

Sažetak

Ovdje predstavljena sprava za dejstvo na vodu predstavlja ustvari tehničko rješenje koje spaja mogućnost zaštite od kamenca i održavanja higijene u vodi. Elektrolitski generator kristala štiti od naknadnog taloženja kamenca bez dodavanja ikakvih tvari ili soli, a higijena se održava takođe na elektrolitskoj osnovi djelovanjem direktno u vodi, čime sprječava razmnožavanje bakterija. Biostat-Combi/Combimat je na raspolaganju u tri veličine Tip15, Tip 25 i Tip 50, za potrebe jednočlanih do četveročlanih porodica

Tvrdoća [˚dH] Tvrdoća [mmol/l] Područje tvrdoće

0 - 7 0 - 1,3 1 (mehko) 7 - 14 1,3 - 2,5 2 (srednja tvrdoća)14 - 21 2,5 - 3,8 3 (tvrdo) > 21 > 3,8 4 (veoma tvrdo)

Tabela 1.


Grundfos i u virtualnom svijetuDanski proizvođač pumpi i pumpnih sistema Grundfos objavio je kako ulazi u virtualni svijet, Second Life. Pritom se ističe kako su razlozi za to “nove ideje, prilike za pozivanje korisnika za učestvovanje, dijalozi koji prelaze državne granice, inovacijska snaga i velika količina znatiželje”, no osnovni razlog je, u svakom slučaju, učenje. Naime, Grundfos želi ispitati sve mogućnosti računarski stvorenih svjetova. Kako je za Grundfos prirodno usmjeravanje na održivi razvoj, odlučio je u virtualnom svijetu izgraditi svoj vlastiti otok na kojem će sve biti posvećeno ekologiji i potrošnji energije. Time se očekuje da će podrška projektu u virtualnom svijetu za posljedicu imati inicijative u stvarnom svijetu. Primjerice, korisnici Second Lifea moći će kupovati virtualne instalacije SQ Flex čime će učestvovati u donacijama stvarnih instalacija SQ Flex za vodosnabdjevanje afričkih zemalja.e.

Razvijeno sa korisnicimaFirma Data Design System (DDS) predstavila je na sajmu ISH 2007 jedan vrlo moćan softver. Dvadeset pet godina iskustva u trodimenzionalnom CAD-razvoju i tijesna saradnja sa preko 10.000 korisnika širom Evrope dovela je do novog softvera kućnih tehnika. Programski paket sadržava integrisane baze podataka o objektima koji se odnose na proizvođače, kao i TGA-preračune, pa korisnik može svoje planove značajno optimizirati preko online simulacija. Nova verzija CAD 6.4 raspolaže i jedinstvenim integrisanim prevodiocem, koji automatski prevodi proizvodni kod proizvođača izabranoj veletrgovini. Ovi podaci zatim mogu biti dalje proslijeđeni. Novim CAD programom firmi DDS je uspjelo da snizi cijene iako se radi o visoko kvalitetnom proizvodu. Za premijernu cijenu od 980 eura korisnik dobiva lahko učivi, inteligentni alat za planiranje zgrada. Nacrti mogu biti učitani preko IFC, DXF, DWG, JPG, BMP, i td. Jednostavno i brzo proračuni mogu biti trodimenzionalno napravljeni za prostorije, uređenja i cijele zgrade, uključujući i krovove, Gauben, solarne i PV uređaje.e.

Dalji razvoj modela komforaSwegon nastavlja uspješan razvoj modela komfora. Parasol EX se može naći u tri varijante: za dotok zraka, za dotok zraka i hlađenje, za dotok zraka, hlađenje i grijanje. “Uređaj omogućava primarno strujanje zraka od 180 m³/h, pruža wasserseitiges kapacitet hlađenja od 1.000 W i grijanja do 2.000 W”, pojašnjava Horst Buschmann, šef prodaje u Swegonu. Svojim visokim kapacitetom i malim mjerama (690x690 mm i 1290x690 mm sa visinom od samo 230 mm) može mirno zamijeniti druge proizvode, koji zauzimaju znatno više prostora. Četverostrani raspršivač zraka u kombinaciji sa Swegonskim Anti-Draught-Control II omogućava maksimizaciju mješanih zona i tako minimizira rizik od pojave promahe. Jedinstvenom kombinacijom blago na gore usmjerenim raspršivanjem zraka i brzim mješanjem dovedenog zraka sa sobnim zrakom, ovaj model omogućava zdravu i lagodnu unutrašnju klimu. Na više blago usmjereno raspršivanje zraka vodi k tome da su uređaji nezavisni od Coanda-efekta.e.

Predložen novi postupak provjere sistema grijanjaUdruženje njemačke privrede za centralno grijanje (VdZ) u saradnji sa svojim partnerima razvilo je postupak provjere sistema grijanja. Radi se o standardiziranom postupku za cjelovitu provjeru sistema koji obuhvata energetske provjere izvora topline, razvoda i ogrjevnih tijela, te bi njihovim vlasnicima i korisnicima trebao ukazati na energetske deficite. Smatra se kako će se time u budućnosti ostvarivati grijanje na inteligentniji način, pri čemu će se nakon ciljano provedenog osavremenjavanja moći smanjiti potrošnja energije i troškovi za grijanje. Inače, prije nego što se novi postupak predloži na saveznom nivou, provest će se probne provjere na području pokrajine Hessen koje su započele početkom jeseni ove godine. Inače, novi će postupak moći provoditi jedino školovano osoblje i temelji se na zahtjevima i direktivama EU-a.e.



Zamislimo da se nalazimo u najboljoj, najljepšoj zgradi, opremljenom najboljim tehničkim sredstvima, sa najsavremenijim svjetlosnim efektima i sl.

Iznenada, nestane svjetla, ventilacija i grijanje prestane da radi, liftovi i eskalatori se zaustave i ostave putnike na pola puta od njihovog odredišta, ozvučenje zamre, napajanje strujom se isključi kao i sigurnosni sistem. Najednom tišina, muk, hladnoća, mrak, tjeskoba, neugodnost. Šta sad?

Sve što se nalazi unutar zgrade, što je čini sigurnom i komfornom pod “budnim okom” je sistema kojeg nazivamo tehničko opremanje zgrada. Zgrada, kada joj se ugrade svi oni elementi koji je čine udobnom, sigurnom, mjestom življenja, mjestom gdje se dostižu snovi i planovi, nije samo puki objekat za zaštitu od kiše, snijega, vjetra i drugih nepogoda.

Tehničko opremanje, u stvarnosti, doprinosi da zgrada živi zajedno sa svojim korisnicima. To je multidisciplinarna oblast koja obuhvata:

• snabdijevanje strujom, gasom;• grijanje i ventilacija;• vodovodni i kanalizacioni sistem;• prirodno i vještačko osvjetljenje;• liftovi i eskalatori;• telekomunikacije, IT mreža;• sigurnosni sistem;• zaštita od požara i dr.Ljudi provode nezanemariv dio vremena u zgradama

u odgovarajućim aktivnostima. Moderne zgrade treba da zadovolje sigurnosne i zdravstvene uslove, uslove komfora, funkcionalnosti. Krajnji rezultat je zadovoljan korisnik i zgrada sa vrijednostima.

Jedna od funkcija koju bi trebalo da ispunjava sistem tehničkog opremanja je i stalna edukacija svojih članova u skladu sa najnovijim dostignućima u ovoj oblasti. To podrazumjeva seminare, radionice, simpozije, izložbe i sl, ali i učestvovanje u objavljivanju različitih publikacija ili pisanju određenih članaka vezanih za aktuelne probleme u oblasti u kojoj su prisutni. Praćenje zahtjeva korisnika i rješavanje njihovih problema ne samo na terenu nego i kroz institucije od javnog interesa. Na kraju i promoviranje i stvaranje pozitivne slike o njegovoj ulozi. Osim edukacije sopstvenih članova sistem tehničkog opremanja treba da se bavi i edukacijom korisnika servisa. Znači, samih stanovnika zgrada u kojima obavlja svoju funkciju.

Sistem tehničkog opremanja treba da uskladi troškove sa potrebama vanjske okoline kao i svih potrebnih elemenata koji utiču na komfor i funkcionalnost korisnika i prostora koji održavaju. Također, važno je naglasiti da ima i vrlo važnu ulogu u osavremenjivanju sistema koji se upotrebljavaju, istovremeno vodeći računa o upotrebi prirodnih resursa, samoodrživih, i zaštite prirodnog okruženja. Pod ovim podrazumjevamo svu opremu i materijale korištene za grijanje, osvjetljenje, ventilaciju, pripremu zraka, električne energije, vodosnadbjevanja, zaštite od požara, liftova, zvuka i dr.

Povećanjem standarda gradnje istovremeno rastu i zahtjevi samih korisnika za efikasnijom ulogom, ne samo ljudi koji su direktni izvršioci zahtjeva nego i opreme i sredstava kojima se oni služe. Zbog toga, razvijajuća tehnološka dostignuća pokazuju da je oblast tehničkog opremanja jedno od najbrže rastućih. Istovremeno, ova oblast je i pred izazovom osiguravanja i uvođenja

energetski iskoristivih zgrada da bi se reducirala potrošnja prirodnih bogatstava kao i minimizirale emisije zagađivača.

Energetski izvori još uvijek mogu podmiriti svjetske potrebe u desetljećima koja dolaze. Međutim, problemi se javljaju onoga trenutka kada cijene energije postanu drastično veće i kada dovode do političke nestabilnosti.

Naučnici, arhitekti, inžinjeri koji se bave tehničkim opremanjem zgrada kao i vladine institucije nude interesantna rješenja koja se tiču samoodrživosti zgrada kada je riječ o energetskim potrebama ili održavanju okoliša. Potpuna samoodrživost će zahtjevati tehnološka poboljšanja i inovacije, usmjeravanje i nova rješenja od strane onih koji su na bilo koji način uključeni.

U Sjedinjenim Američkim Državama javila se težnja za izgradnjom zgrada koje bi ujedno koristile što više prirodnih resursa, a pritom što manje štetile okolini. Trend je da do 2030. godine građevine postanu samoodržive. To su tzv. pametne građevine koje koriste solarnu energiju u funkcionalne svrhe objekta, a pri tome ne štete okolini.

Na nedavno održanom predavanju o održivoj gradnji u Zagrebu je gostovao i Jan Martin Bang iz Norveške. Bang je iskoristio prigodu da promovira svoju knjigu o održivoj gradnji u ekoselima. “Jutros sam se probudio i pio kafu na tarasi u zagrebačkom predgrađu, gdje sam smješten. Komšije do mene grade kuću i zgrozio sam se kada sam vidio onolike količine stiropora i ostalog industrijskog otrova koji se stavlja u kuću. Upravo je takva pretjerana betonizacija i industrijalizacija i dovela do ekoloških katastrofa kakvima danas svjedočimo. Prije stotinu godina radile su se kuće prema načelima ekosela, od materijala koji se mogu iskoristiti i kasnije”, rekao je gost iz Norveške.

Postojeća tehnika izgradnje i tehničkog opremanja imaju velike zasluge za ekološku i energetsku krizu. Analiza je pokazala da prirodni materijali na kojima je počivala tradicionalna gradnja i tehničko opremanje imaju po konceptu održivog razvoja brojne prednosti. Međutim, pogrešno je misliti da je “čista” i “prirodna” tehnika primitivnija. Ekološka (prirodna) tehnika je ona kojoj bi se ubuduće trebalo obraćati, ne pravi veliku razliku između metoda tradicionalnog i industrijalizovanog građenja, a cijena je gotovo zanemariva u odnosu na efekte ekološke efikasnosti.

S druge strane, insistiranjem na sistemu samoodrživih zgrada ne smije se otići u jednu drugu krajnost koja se odnosi na svojevrsno nametanje u smislu da “sa stanja doma za sebe pređemo na stanje kuće prema okruženju”. Ne smije se dozvoliti da toplinu intimnosti doma zamijeni trka za “intimnosti” sa okruženjem. Potrebno je da se uspostavi sklad sa okruženjem, prvenstveno prirodom.

Potreba za štednjom energije koja se dobiva iz konvencionalnih i konačnih izvora, kao i oslanjanje na one alternativne i obnovljive izvore, u velikoj mjeri samo po sebi se nameće gradnji. Već po izvoru energije koji kuća može da koristi razlučuju se i principi njene materijalizacije, konstrukcije i oblikovanja. Povezuju se sa štednjom energetskih i sirovinskih resursa, zaštitom preostalog kapitala prirode na “neodređeno vrijeme”, u ime solidarnosti sa generacijama koje dolaze

Tehničko opremanje samoodrživih zgrada – moderni koncept

Ensar MU

LAO

SMA

NO

VIĆ

dip

l.ing.



REHAU INSULPEXsistem fleksibilnih, predizolovanih PE-Xa cjevovoda sa izolacijom od PUR-pjene, difuzionom barijerom i LD-PE zaštitnim plaštom sa λ = 0,024 W/mK

INSULPEX je sistem predizolovanih cjevovoda koji je specijalno dizajniran za efikasan transfer tople/hladne vode u toplovodima, tople/hladne pitke vode, te rashladnog ili procesnog medija.Kao fleksibilna alternativa krutim čeličnim cjevovodima, INSULPEX se odlikuje jednostavnošću instalacije kombinovanom sa uveliko dokazanim karakteristikama REHAU Pe-Xa cijevi.Glatki unutrašnji zid REHAU Pe-Xa cijevi obezbjeđuje idealan protok i postojan vodeni pritisak, a pritom je antikorozivno i antibakterijski postojan i ne dolazi do stvaranja naslaga po njegovoj površini.

Slika 1. INSULPEX DUO, predizolovana cijev za pitku vodu

REHAU INSULPEX

Sistem se sastoji od:

• medijumske cijevi od umreženog polietilena (PE-Xa), prema DIN 16892, sa difuzionom barijerom u crvenoj boji (EVOH) (kod cijevi za grijanje), prema DIN 4726;• izolacije od kontinualno proizvedene, fleksibilne poliuretanske tvrde pjene, bez freona;• difuzione barijere između tvrde pjene i PE spoljašnjeg omotača;• spoljašnjeg omotača od crnog, glatkog, bešavno ekstrudiranog polietilena (PE-LD);• odgovarajućih fazonskih komada i fitinga za spajanje sa REHAU tehnikom spajanja sa pomičnom navlakom.

Slika 2. Difuziona barijera

Manja debljina izolacije – uporedba sa drugim sistemima

Na sljedećoj slici data je uporedba izolacije INSULPEX sistema sa drugim sistemima. Vidi se da λ-vrijednost 0,024 W/mK kod INSULPEX sistema omogućuje najmanji ukupni prečnik predizolovane cijevi.

Insulpex 32/75Kompaktni

sistemλ- vrijednost 0,024 W/mK

Drugi sistem 32/90

Kompaktni sistemλ- vrijednost 0,027

W/mK

Drugi sistem 32/160Nekompaktni sistem

λ- vrijednost 0,040 W/mK



REHAU INSULPEXZnačaj sprječene difuzije

Između omotača cijevi i tvrde pjene nalazi se specijalno izrađena folija za sprječavanje difuzije izolujućih gasova iz INSULPEX predizolovanih cijevi koja osigurava postojanu izolacionu vrijednost tokom cijelog životnog vijeka cijevi.

Spajanje pomičnom navlakom

Tehnika spajanja sa pomičnom navlakom je razvijena i patentirana REHAU metoda za brzo, sigurno i trajno zaptivajuće spajanje INSULPEX cijevi. Sastoji se od fitinga i pomičnih navlaka za sve prečnike od 20 do 160 mm. Odmah nakon izrade spoja sistem je spreman za puštanje u rad, a na mjestima gdje se ovaj spoj izvodi u zemlji nije potrebna izrada revizionih šahtova.

Slika 3. Spoj sa pomičnom navlakom

INSULPEX UNO i DUO cijevi

INSULPEX predizolovane flexsibilne cijevi mogu biti izvedene kao Uno ( jedna medijumska cijev) i Duo (dvije medijumske cijevi).

Kao medijumska cijev za slučajeve upotrebe INSULPEX predizolovanih cijevi u aplikacijama sa pitkom vodom koristi se REHAU RAUTITAN HIS cijev, dok se za slučaj grijanja koristi REHAU RAUTHERM-S cijev. Pritom maksimalna radna temperatura iznosi 95 °C, a maksimalni radni pritisak je 6 bara.



Tehničke karakteristike INSULPEX predizolovanih sistema:

• maksimalna radna temperatura od 95°C i maksimalni radni pritisak od 6 bar-a;• specifični koeficijent toplotne provodljivosti λ= 0,024 W/mK;• cijevi su samokompenzujuće zahvaljujući posebnom međusobnom spajanju komponenti (medijumska cijev, izolacija, omotač) koje sprječava stvaranje sila u podužnom pravcu; polimerni materijali imaju veći koeficijent izduženja od čelika; zahvaljujući niskom E-modulu u polimernim materijalima mogu nastati samo manji unutrašnji naponi, koji se unutar ispune kanala u koji je položena cijev lahko neutrališu; zbog relaksacije polimernih materijala unutrašnji naponi se smanjuju vremenom, zbog pojave puzanja; fiksne tačke i kompenzatori potrebni su samo na mjestima prelaza na krute čelične cjevovode;• posebnom ćelijskom konstrukcijom poliuretanske pjene onemogućava se prodor vode u podužnom pravcu usljed eventualnog oštećenja spoljašnjeg omotača cijevi, tako da je prodor vlage, a samim tim i gubitak toplote lokalno ograničen.• spajanje cijevi sa fitinzima se vrši Rehau tehnikom sa pomičnom navlakom – trajno dihtujuća veza prema DVGW – radni list W 534 i DIN 4726; • fiting za spajanje INSULPEX cijevi: dimenzije 20-63 – specijalni mesing otporan na koroziju cinka prema DIN EN 12164 do 12168, dimenzije 75-160 – crveni liv Rg7, prema DIN 1705;• isporuka u koturu (do Ø110) ili u šipkama dužine 12m (od Ø125 do Ø160).

Prednosti INSULPEX-a:

Trenutno najmanji koeficijent prolaza toplote za pjenu a) i difuzionu barijeru (λ=0,024 W/mK) na svijetu.PE-Xa REHAU medijumska cijev.b) REHAU – provjerena tehnika spajanja pomičnom c) navlakom za polaganje u zemlji bez revizionih šahtova.Otpornost na prodor vlage u podužnom pravcu – d) posebna tehnologija izrade.PUR-izolacija lokalno ograničava prodor vlage u e) slučaju eventualnog oštećenja spoljašnjeg omotača cijevi, što sprječava njeno širenje duž trase cijevi, kao i prodor vlage u objekat. Na ovaj način se lokalizuju i gubici toplote i obezbeđuje sigurno snadbjevanje objekta toplotnom energijom i termovizijska detekcija tog mjesta.Jednostavno i brzo polaganje cijevi zbog isporuke u f) koturu.Mogući mali radijusi savijanja (0,7-1,4m).g) Jednostavno zaobilaženje prepreka na trasi. h) INSULPEX je moguće polagati i metodom bušenja i) sa ispiranjem kada se cijev sajlom provlači kroz napravljenu rupuMala težina – moguće je manuelno polaganje – nisu j) potrebni teški i glomazni uređaji za montažu.Uski i plitki rovovi (iskopi) skraćuju rokove gradnje i k) smanjuju troškove iskopavanja.Duple cijevi u koturu do D 63.l) Nije potrebno termičko prednaprezanje u otvorenim m) kanalima (kod čelika značajan udio u troškovima i produženju vremena montaže).

Metoda paralelnog priključivanja:fleksibilno planiranje, jednostavno predpolaganje u zemlju, mogućnost naknadnog priključenja na glavni cjevovod

Metoda serijskog priključivanja:izbor željene dužine INSULPEX-cijevi omogućava potpuno izbjegavanje spojeva i račvi u zemlji. INSULPEX-cijevi se polažu od jedne do druge zgrade i nazad. Nema spajanja u zemlji.

Odvajanje sa čeličnih predizoliranih cijevi na INSULPEX-cijevi moguće je sa odgovarajućim prelaznim komadima što omogućava priključak nove mreže ili pojedinačnog objekta.

Za sva Vaša pitanja REHAU tim Vam stoji na raspolaganju.

REHAU d.o.o. Sarajevo,Semizovac bb, BiH71321 Semizovac

Tel: +387 33 475-500Fax: +387 33 475-529

[email protected]



Mašinsko inžinjerstvo je pokretačka sila svijeta, široko rasprostranjena tehnička disciplina koja obezbjeđuje bazu za skoro sve industrijske grane:

metaloprerađivačku industriju, energetiku, rudarstvo, brodogradnju, te automobilsku, avio, hemijsku, prehrambenu industriju, poljoprivredu i sl. Sa svojom profesijom mašinski inžinjeri nalaze zaposlenja u širokoj lepezi djelatnosti, od istraživanja i razvoja, preko projektovanja proizvoda i tehnologija do upravljanja proizvodnjom i održavanja tehničkih sistema.Posljednjih godina kod nas i u svijetu su aktuelne teme o novom načinu školovanja inžinjerskog kadra. Svaki čovjek želi izabrati poziv koji će mu u životnom vijeku osigurati sigurnu egzistenciju i koji neće značajno podlijegati historijskim, socijalnim i političkim promjenama, a to je bez sumnje poziv inžinjera.

Ali, kako to zaista izgleda? Sasvim sigurno sve industrijske zemlje proživljavaju strukturne promjene. Pored serijske i masovne proizvodnje, na sceni je i takozvana mršava proizvodnja (lean production). Posljednja recesija primorala je mnoge kompanije na ekonomičnije poslovanje, pa se tako pojavio i privremeni višak inžinjerskog kadra. Kod nas je ta pojava dobila naglašene razmjere zbog ratnog razaranja, poratne stagnacije i propadanja domaće industrije. U svijetu je poznato da se u vrijeme stagnacije i privredne recesije najviše ulaže upravo u razvoj novih tehnologija i školovanje kadrova. Danas imamo situaciju da zbog smanjenja broja studenata u svim inžinjerskim disciplinama dolazi do deficita inžinjerskog kadra, posebno u ekonomski razvijenim zemljama koje su nosioci naučnog i tehnološkog razvoja. Nedavno je Vlada Njemačke oglasila potrebu za 30.000 inžinjera svih profila. Taj otvoreni poziv vrijedi i za građane drugih država i još nije ni izbliza popunjen. Dakle, potražnja za inžinjerima novog tipa je počela. I kod nas se stanje na tom planu popravlja. Građevinska izgradnja je kao i poslije svakog rata prva pokrenuta. Time su angažovani inžinjeri građevinarstva i arhitekture, ali i inžinjeri mašinstva za poslove poput grijanja i klimatizacije, vodovodnih armatura, čeličnih konstrukcija, pratećih metalnih proizvoda i sl. Osjeti se i napredak u razvoju novih privatnih metaloprerađivačkih preduzeća, gdje se u cilju uspješnog poslovanja zahtjeva angažovanje stručnog inžinjerskog kadra. Neki od velikih proizvodnih sistema imaju izglede da prežive. U skorije vrijeme oni neće moći osvojiti vlastite nove proizvode, ali će početi poslove kooperacija sa razvijenim, zbog čega će morati izvršiti popunu sa novim, modernim inžinjerskim kadrom. Sve u svemu, i u našem okruženju ubrzano rastu potrebe za inžinjerima novog tipa.

Šta je novi tip inžinjera? Ubuduće čisto profesionalno znanje samo po sebi neće biti dovoljno. Sposobnost za timski rad i širok spektar raspoloživih informacija, specijalno o oblastima poput elektronike, informatike, računarstva, mehatronike i sl. biće značajni budući zahtjevi za uspješno zaposlenje kreativnih kadrova. Ekonomska globalizacija i jedinstveno tržište će od budućih inžinjera zahtjevati mobilnost, fleksibilnost i poznavanje stranih

jezika. Sa munjevitim razvojem računarskih mreža pojavljuju se i takozvane virtualne korporacije. One se formiraju po potrebi, u distribuiranim uslovima, uvezujući stručnjake sa različitih krajeva svijeta u jedinstvene projektantske timove. Za uključenje u takve globalne timove pored fundametalnog znanja o mašinskom inžinjerstvu treba i visoko znanje o informacionim tehnologijama. Ti su zahtjevi postavljeni pred inžinjere novog tipa. Mi na Mašinskom fakultetu smo svjesni tih zahtjeva i činimo sve da profilišemo takvog budućeg inžinjera.e.

Mašinsko inžinjerstvo je pokretačka sila svijeta

Potrebno 20.000 inžinjera

Industrija vapi za stručnjacima i mi tu moramo nešto učiniti, kaže njemački ministar privrede. Političari vladajuće Demokršćanske unije CDU/CSU zatražili su otvaranje

njemačkog tržišta rada za stručnjake iz novih članica Evropske unije kao i za visokokvalificiranu radnu snagu iz zemalja koje nisu članice EU. - Ja sam za to da se granice za stručnjake iz novih članica EU-a otvore prije predviđenog roka, izjavio je ministar privrede u vladi Angele Merkel, Michael Glos (CSU). On se u razgovoru za državnu TV stanicu ARD istovremeno zauzeo za olakšavanje pristupa njemačkom tržištu rada i za stručnjake iz zemlja koje ne pripadaju EU-u. - Industrija vapi za stručnjacima i mi tu moramo nešto učiniti, rekao je Glos. Njegovo mišljenje podržava i glasnogovornik demokršćanskog zastupničkog kluba u Bundestagu, Laurenz Meyer. On je od ministra privrede tražio da “što prije” počne pregovore s koalicijskim partnerom, Socijaldemokratskom strankom Njemačke (SPD) kako bi se riješio problem “uvoza” stranih stručnjaka. Njemački sindikati i SPD oštro se protive otvaranju njemačkog tržišta rada za strane stručnjake te traže nove mjere i sticanje dodatnih kvalifikacija za više od četiri miliona njemačkih nezaposlenih. Njemačka industrijska i trgovinska komora (DIHK) objavila je podatke po kojima njemačkim preduzetnicima trenutno nedostaje više od 20.000 inžinjera i visokokvalificiranih stručnjaka, posebno informatičara. Situacija je kritična i po pitanju mašinskih inžinjera.

Početna plata 40.000 eura DIHK također traži sniženje granica zarade koje je vlada postavila kao uslov za sticanje radne i dozvole za boravak stranim stručnjacima. DIHK smatra da je granica od 80.000 eura brutto godišnje nerealna, posebno za strane studente koji nakon završenog studija u Njemačkoj mogu računati na početna primanjima od oko 40.000 eura. Oporavak njemačke privrede naglo je otvorio potrebu i za niže kvalificiranom radnom snagom u području uslužnih djelatnosti i zdravstva.e.

energija

48 ekspert br. 02/07- sv. 148 ekekekekekekspspspspspererererert t t t brbrbrbr. . . . 020202/0/07- sv. 1

Pr inc ip i ESCO operac i ja

Implementacija programa energetske efikasnosti može dove-sti do značajnih potencijalnih smanjivanja radnih troškova u preduzećima i institucijama. Ipak, pritom treba istaknuti

tri glavne barijere u pogledu realizacije aktivnosti upravljanja potrošnjom energije:

• nedostatak dovoljne menadžerske ekspertize, ili vremena, kako bi se koncentrisalo na upravljanje potrošnjom energije;

• nedostatak sigurnosti da će resursi koji će se utrošiti pri up-ravljanju potrošnjom energije stvarno i ostvariti finansijsku ko-rist;

• poteškoće u pogledu nabavke potrebnih sredstava za im-plementaciju projekata upravljanja potrošnjom energije.

Nekoliko decenija unazad, pogotovo u Sjevernoj Americi i Za-padnoj Evropi, počele su se pojavljivati određene kompanije koje su se specijalizirale za rad sa klijentima radi savladavanja tih bari-jera koje se suprotstavljaju razvoju i provedbi energetski efikas-nih programa. Te kompanije, koje se bave uslugama na području energije (Energy Service Companies – ESCO), krenule su s namje-rom da postanu jednom od najvažnijih karika u poboljšanju po-tencijala štednje energije za preduzeća i institucije.

ESCO koncept nudi klijentima sljedeće inovacijske elemente: • razvoj projekata koje podržava treća osoba (ESCO);• garancije radne efektivnosti;• implementacije na temelju normalnog godišnjeg budžeta;• prilagođavanje finansija koje bi se mogle voditi kao izvan-

bilansne stavke.ESCO kompanije postaju sve uobičajenije, pa se time i taj ter-

min počinje koristiti sve učestalije. Ova kratka definicija sadrži dva bitna elementa, po kojima se ESCO kompanija razlikuje od bilo koje uobičajene kompanije – konsultanta za energiju. To su:

• davanje integriranih rješenja;• povezivanje plaćanja s izvršenjem projekta.

Integrirana rješenja

Možda i najatraktivijniji aspekt ESCO modela sa stanovišta kli-jenta, jest činjenica da klijent sarađuje samo s jednim preduzećem za sve dijelove projekta, tokom svih faza projektnog ciklusa, a ne s nekoliko institucija, kao što je to projektantski biro, preduzet-nici, isporučioci energije, proizvođači opreme, finansijske insti-tucije, državna tijela. Ova karateristika “sve-na-jednom-mjestu” u velikoj mjeri smanjuje troškove transakcije sa stanovišta klijenta, koji su često najznačajnija smetnja kod implementacije energets-ki efikasnih projekata.

Analiza i revizija potrošnje energije

Jedan od bitnih elemenata paketa usluga koje nudi ESCO je provedba detaljne analize i revizija potrošnje energije. Bez te analize bi bilo nemoguće identifikovati potencijalne uštede u troškovima koji se odnose na energiju, na čemu ESCO bazira svoj prihod. Dok bi jedan tipični konsultant za energiju smatrao analizu energije konačnim proizvodom, ključna karakteristika ESCO kompanija je uvjerenje kako je ta analiza samo prva faza u implementaciji projekta.

Upravljanje potrošnjom energije

Usluga koju ESCO nudi svom klijentu je ponekad ograničena menadžmentom za upravljanje potrošnjom. Vanjski menadžment energije omogućava klijentu, kompaniji ili organizaciji, korištenje

vanjskog stručnjaka za tu funkciju, bolje nego da se u tu svrhu upotrijebe vlastiti resursi. Tako se klijentova kompanija može koncentrirati sa svojim menadžmentom na ono što radi najbolje – svoju osnovnu djelatnost. Usluge upravljanja potrošnjom en-ergije najvjerovatnije zahtjevaju određene troškove, ali će se, zahvaljujući poboljšanom stepenu upravljanja, postizati veće uštede nego što bi se to postiglo instalacijom nove opreme.

Dizajn i implementacija projekta

U mnogim slučajevima se odnos između jednog ESCO-a i klijenta događa oko jednog specifičnog inžinjering projekta koji je identificiran kao potencijalan, zbog velikih energetskih ušteda. Tipičan primjer bi bio zamjena ili rekonstrukcija sistema za gri-janje/toplu vodu u okviru zgrade, ili obnavljane sistema rasvjete ili izgradnja kogeneracije. Za tu vrstu projekta ESCO bi obično preuzeo odgovornost u pogledu dizajniranja projekta, kao i speci-fikacije, nabavke i instalacije nove opreme. ESCO obično i nadg-leda funkcionisanje – operaciju nove opreme tokom određenog vremenskog perioda.

Olakšanje tradicionalnog načina finansiranja

Jedna od važnih uloga koju trenutno ima ESCO jeste djelo-vanje na razvoju jednog prilagođenog mehanizma finansiranja za implementaciju projekta. Čak i ako ESCO ne igra nikakvu formal-nu ulogu u samom sporazumu o finansiranju (garancija se daje za bilans klijenta, ne ESCO-a), sama činjenica da su spremni ući u takav ugovor za izvršenje projekta može probuditi povjerenje banke u predloženi projekt. Paket finansiranja o kojem pregovara ESCO obično je vrlo konvencionalan po svojoj pirodi i sastoji se od kombinacije samofinansiranja iz klijentovih vlastitih sredsta-va, uz klasično kreditiranje od strane neke finansijske institucije. Ova vrsta posudbe nije rezervisana za neku posebnu vrstu pro-jekta, već se pojavljuje u bilansu klijentovog preduzeća. U sva-

ESCO - kompanija koja nabavlja integ-rirana rješenja za postizanje smanjenja energetskih troškova i gdje se plaćanje povezuje s izvršenjem implementiranih rješenja.

Klijent

Poduzetnici

Vlada

Proizvođači opreme

Finansijske institucije

Isporučioci energije

Projektantska kuća

Slika 1.

energija

ekspert br. 02/07- sv. 1 49ekspert brbrbr. . . 0202020202/0/0/0/0/07-7-7-7-7- s s s s sv.v. 1 1 1 1 1 1 49

kom slučaju, uključenje ESCO-a u razvoj i pregovore o kreditu može dovesti do povoljnijih uslova pod kojima se kredit odo-brava, nego što bi to bio slučaj da sam klijent podnese zahtjev na uobičajeni način.

Finansiranje od trećih strana

Za razliku od tradicionalnih modela finansiranja, kod finansir-anja od trećih strana (TPF – Third Party Financing), ESCO ne samo da razvija prilagođene mehanizme finansiranja, već daje i nabav-lja veći dio finansija potrebnih za implementaciju projekta, bilo putem investiranja vlastitih sredstava, bilo putem pozajmljivanja od neke finansijske institucije. Očekivana garancija koja se daje fi-nansijskoj instituciji dolazi ili od strane same vrijednosti projekta, ili iz bilansa ESCO-a. Od klijenta se može, ali i ne mora, očekivati davanje manje investicije iz vlastitih sredstava, pa je klijent tako efikasno zaštićen od bilo kakvog finansijskog rizika koji se odnosi na izvršenje projekta. Kako bi se projekat osigurao od bilo kakvog propusta od strane klijenta, ESCO će, vjerovatno, zadržati neku vrstu prava (hipoteka) nad opremom projekta za vrijeme trajanja ugovora. Tako, tamo gdje je ESCO isporučilac/proizvođač opreme (ili je pomagač kod takvih isporuka) TPF aranžman postaje ustvari sporazum o leasingu kapitala.

Kontrola i procjena ušteda

S obzirom na to da će se isplaćivanje ESCO-a na izvjestan način povezati s izvršenjem projekta, djelatnosti monitoringa i evalu-acije treba sprovoditi kontinuirano, kako bi se utvrdila činjenica da se postiže očekivana ušteda i da će ESCO biti u stanju izvršiti naplatu svoje usluge od klijenta (ili ga kompenzirati, zavisno o vrsti izabranog ugovora), na osnovu stvarnih rezultata projekta.

Ugovorni modeli

Druga krucijalna komponenta u definiciji ESCO-a je pov-ezanost ESCO-ve naplate s izvršenjem projekta. Ovu vezu pred-stavlja ugovor o izvršenju projekta sklopljen između ESCO-a i klijenta. Ugovor o izvršenju može se shvatiti kao ugovor o vršenju usluga gdje ESCO daje djelimičnu ili cijelu uslugu s ciljem

realizacije uštede u jednoj zgradi ili preduzeću, uz garanciju da će energetska ušteda koja rezultira iz projekta biti dovoljna za kompenzaciju ESCO-a tokom određenog vremenskog perioda. Ovaj period je obično između 3 do 10 godina, iako, u principu, tu nema ograničenja, prekratak vremenski period ne bi omogućio ESCO-u da nadoknadi svoje troškove. Važno je shvatiti da ovakvo izvršenje projekta nadilazi jednu običnu garanciju kojom se ga-rantuje korektno funkcionisanje neke opreme. Tim više, ovakva garancija nosi sa sobom činjenicu da će mjere upravljanja pro-cesima koje preporučuje i implementira ESCO, dati prilično veliku uštedu u troškovima. Nivo troškova ušteđenih na taj način, a koje ESCO garantira, više je nego dovoljan za pokriće svih investicijskih troškova projekta, plus dobit/honorar koji se isplaćuje ESCO-u. Na taj način klijent je zaštićen i može biti siguran da će troškovi početi padati istovremeno sa implementacijom projekta.

Garantovana ušteda

U skladu sa ugovorom kojim se garantuje ušteda po izvršenju, ESCO garantuje da će mjere koje će se poduzeti s ciljem efikasnih instalacija štednje energije, dati dovoljnu uštedu, koja je u sva-kom slucaju viša od jednog određenog nivoa. Projekt je obično zamišljen i dizajniran tako da je finansijska vrijednost garanto-vanih ušteda iz energije veća od iznosa dobiti/honorara ESCO-a plus otplata bilo kakvog kredita u vezi s projektom. Na taj način klijent odmah realizira određenu gotovinsku pogodnost i to od trenutka kad je projekt kompletiran, iako će ta ušteda, eventu-alno, biti relativno mala tokom prvih godina implementacije, dok se troškovi projekta još uvijek otplaćuju. Naravno, kad ugovor, sklopljen izmedu ESCO-a i klijenta, istekne, gotovinska pogod-nost koju klijent uživa postaje sve veća. Ukoliko štednja energi-je ne dostigne onaj nivo koji je specificiran ugovorom, ESCO je odgovoran za naknadu razlike i to na način da se ta razlika, do garantovanog nivoa, isplati klijentu. U slučaju da energetska ušteda nadilazi garantovani iznos, efekat dodatne uštede pripa-da ESCO-u. Stoga će svrha, a i rezultat, ugovora o garantovanoj uštedi zaštititi klijenta u cjelini od bilo kakvog rizika u izvršenju projekta. S obzirom da ESCO, u skladu sa modelom garantovane uštede, snosi cijeli rizik implementacije projekta, normalno je da neće snositi i veći dio kreditnog rizika. Stoga nije uobičajeno da se ugovor garantovanog izvršenja projekta veže sa aranžmanom finansiranja od treće strane. Ukoliko se koristi model ugovora ga-rantovane uštede po izvršenju projekta, za finansiranje projekta obično je odgovoran klijent.

Podjeljena ušteda

Ugovor o podjeli uštede koja proizlazi iz izvršenja projekta je, kao što mu i samo ime kaže, ugovor kojim se dijeli ušteda energije između ESCO-a i klijenta u skladu s jednom, prethodno utvrđenom, formulom. Ukoliko projekat ostvari veću uštedu nego što se očekuje, i klijent i ESCO dobivaju ekstra pogodnosti; obr-nuto, ukoliko ušteda energije ispadne manja od očekivane, i ESCO i klijent će biti na gubitku. S obzirom na to da u tom slučaju klijent snosi dio rizika izvršenja projekta, dakle, rizik nad kojim ima samo ograničenu kontrolu, ne bi bilo normalno da se od njega očekuje da snosi i finansijski rizik. Ugovor o podjeli uštede po izvršenju projekta je zato često povezan s finansiranjem od treće strane, odnosno, jednom kombinacijom između finansiranja iz bilansa klijenta i bilansa ESCO-a. Ukoliko je ESCO kompanija odgovor-na i za finansiranje jednog važnijeg dijela projekta, dio stečene uštede će biti vrlo visok (npr. 90%) kako bi se osigurala činjenica da se mogu pokriti svi zahtjevi iz dužničke usluge. Relativno mali udio iz uštede koji pripada klijentu može, bez obzira na to, pred-stavljati ipak vrlo visoku stopu dobiti, obzirom na to da je sama investicija u projekat bila mala. U nekim slučajevima se ugovor može strukturirati na takav način da se udio u štednji, nakon što

Finansijske

Proizvođači opreme

Vlada

Finansijske institucije

Poduzetnici

Projektantska kuća

Isporučioci energije

ESCO

Klijent

ESCO - UslugeAnaliza energije

Instalacija opremeFinansiranje

Kontrola rezultataGarancija izvršenja

energija

50 ekspert br. 02/07- sv. 1505050 ekspert br. 02/0/07-7-7- sv.v. 1 1

je dug vraćen, prilagodi jednom nivou koji je pogodniji za klijenta.

Chauffage

Jedan od ekstremnih oblika menadžmenta energije je aranžman chauffage, gdje ESCO preuzima kompletnu odgovornost za klijenta u pogledu nekog energetskog sistema (npr. grijanje prostora, rasvjeta itd.). Tamo gdje je tržište energije kompetitivno, ESCO, u aranžmanu grijanja, također preuzima i punu odgovornost za kupovinu gori-va/električne energije. Honorar koji klijent plaća u takvom aranžmanu obračunava se na temelju postojećeg utroška energije, minus postotak uštede (što je često u dometu od 5-10%). Na taj se način klijentu garantuje trenutna ušteda u odnosu na dosadašnji račun. ESCO preuzima odgovor-nost za davanje na raspolaganje određenog nivoa ener-getske usluge – i ukoliko se to može uraditi efikasnije i jeftinije, tim su zarade veće.

Potencijalni ESCO klijenti

ESCO može, u principu, raditi s klijentima iz bilo kojeg sektora ili tržišta. No u praksi se pokazalo da postoje određene barijere koje se za svaki sektor moraju uzeti u obzir.

• Individualne stambene zgrade: obično se smatra teškim tržištem za ESCO radi malih ugovora koji se rade za svako domaćinstvo posebno. Transakcijski troškovi pregovaranja zbog velikog broja malih ugovora može vrlo lahko djelo-vati sprječavajuće.

• Višestambene zgrade: zanimljivo tržište koje se sastoji od zgrada sa više stano-

va i apartmana. Ukoliko stanar direktno plaća energiju u okviru zakupnine i prema skali koja nije proporciona-lna stvarnoj potrošnji, biće teško uspostaviti mehanizam kojim će se vratiti troškovi zahvaljujući dovoljnoj uštedi energije.

• Institucionalno i javno tržište: vrlo zanimljivo za ESCO radi niskog finansijskog rizika,

velikog broja zgrada i visokog potencijala energetske uštede koja se može ostvariti na institucionalnom i javnom tržištu. Uz nastojanje da se smanji nacionalni dug i provede racionalizacija djelatnosti vlade, koncept ugo-vora izvršenja projekta postaje vrlo atraktivan mehanizam kojim bi se vladi omogućila redukcija njihovog budžeta u pogledu energetskih operacija (nabavka eksternog iz-vanbilansnog zapisa koji ne utječe na dug vlade, ali doz-voljava renoviranje vladinih zgrada kako bi se povećale ekonomske aktivnosti i stvorila nova radna mjesta).

• Komercijalno tržište: velike poslovne zgrade, velika područja i hoteli atraktivni

su radi njihovog velikog potencijala energetske uštede, ali i radi toga jer vlasnicima nedostaju kompetentni tehnički stručnjaci sposobni za realizaciju projekta. Jedna od bari-jera u pogledu ESCO intervencije jeste finansijska krhkost njihovih klijenata, radi visokog nivoa zaduženja u poslo-vanjima s nekretninama, te velike količine raspoloživih područja u nekim gradovima.

• Industrijsko tržište: u većini zemalja čini se da bi velike industrije bile najide-

alniji klijenti. No, ta preduzeća su obično dovoljno velika da imaju vlastite specijaliste za upravljanje potrošnjom. Stoga će za ESCO biti bolje da se obrati malim i srednjim preduzećima i industrijskom sektoru jer ovi obično nem-aju interne tehničke i menadžmentske resurse za imple-mentaciju programa energetske efikasnosti.

U našoj zemlji nema ESCO-aktivnosti, koncept je slabo poznat i nijedna postojeća firma nije pokušala ponuditi ESCO-usluge, osim što postoje inicijative nekolicine kom-panija kao npr. Narodno grijanje i UNIS Energetika iz Sa-rajeva, kao i posebna inicijativa Trigeneracije u Sarajevu. U BiH postoje tri velike kompanije, dvije u Federaciji BiH (Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZHB), te jedna u Republici Srpskoj (Elektroprivreda RS). Kompanije su u državnom vlasništvu i proizvode i distribuiraju električnu energiju. Oba entiteta su prihvatili akcioni plan restruk-tuiranja i privatizacije elektro-energetskog sektora, što znači i privatizaciju proizvodnog i distribucijskog sektora tih firmi. Situacija u sektoru komunalnog grijanja nije za-vidna. Postoji oko 10 firmi u Federaciji BiH i 10 u Republici Srpskoj koje trenutno funkcioniraju. Te firme su uglavnom u općinskom vlasništvu i primaju općinske subvencije. Tek nekoliko je privatizirano ili se nalaze u procesu privatizaci-je. Te firme isporučuju grijanje samo za stanove i tercijarne prostore, te industrijsku paru. Ne postoje sistemi tople vode za domaćinstva i tercijarni sektor. Neke od tih firmi distribuiraju paru iz termocentrala, ili uzimaju sa proizvod-nih peći i koriste je za domaćinstva i tercijarno grijanje. Oko 10 firmi za usluge grijanja ne radi zbog nedostatka investicija i neprihvatljivih cijena uglja i nafte. Naša zemlja još nije osjetila pogodnosti od strane EBRD multiprojek-tnog programa za podršku uspostavljanja ESCO-a, niti je dio IFC/GEF Efficient Lighting Initiative. U BiH nema nikakvog aktivnog multilateralnog ESCO razvojnog pro-grama, nema programa energetske efikasnosti, niti fonda za smanjenje emisije stakleničkih gasova. Općinske finan-sije se vrlo strogo kontroliraju, pri čemu se veliki dio sred-stava alocira centralno, u skladu s troškovima. Vremensko razdoblje budžeta je samo u trajanju od jedne godine, pa općinski menadžeri energetike imaju malo mjesta za neke dugotrajnije planove.e.

energija

• Ekspert stoji na raspolaganju Vama,

kompetentnima i sa provjerenim imidžom

• Stručnost i umijeće su Vaši i naši argumenti


Analiza jedne od najprogresivnijih grana industrije u svjetskoj energetici

Industrija

solarnih ćelijaMuamer HAMZA

Treći milenij treba da razvija nauku koja će pomoći spašavanju života i produženju ljudske egzistencije na našoj planeti, potakne odanost moralnim vrijednostima

i etičkim standardima, razvija svijest o narastajućim potrebama da se zaštiti okolina. Nove tehnologije u transformaciji sunčevog zračenja u razne vidove energije, pa i u električnu energiju, treba da doprinesu većim stepenima efikasnosti, održivom razvoju i da omoguće energetsku transformaciju tamo gdje to nisu u stanju izvesti konvencionalni sistemi.

Industrija solarnih ćelija (fotonaponskih ćelija, eng. PV – PhotoVoltaic cells) je danas jedna od najbrže rastućih industrija. U 2006. godini proizvedeno je solarnih ćelija ukupne vršne snage 2520,7 MW, što je porast od 41,1% u odnosu na prethodnu godinu (tabela 1.). Po proizvodnji prednjači Japan gdje je proizvedeno 926,9 MW, zatim Evropa (EU) s 678,3 MW. U posljednjih pet godina prosječna godišnja stopa rasta proizvodnje iznosila je oko 41%.

Uzrok takvog porasta proizvodnje je s jedne strane tehnološki napredak u istraživanju materijala, novih koncepata i procesa proizvodnje, a s druge snažna politička podrška izražena kroz poticaje za ugradnju fotonaponskih sistema i raznolika tržišna primjena. Tržišna vrijednost solarnih ćelija isporučenih u 2006. godini iznosi preko 7 milijardi eura. Bez obzira na tako snažan napredak, tehnologiji solarnih ćelija treba još 20 do 30 godina ovakvog agresivnog rasta ako želi zauzeti značajniji udio u proizvodnji električne energije. Kako je ukupna proizvodnja solarnih ćelja najvažniji element komparacije, skoro podjednako je važna i njihova tržišna primjena preko raznih tipova instalacija. U tabeli 2. naznačene su najvažnije primjene fotonaponskih ćelija u svijetu.

Zbog komplikovane političke situacije u Evropi i različite

Regija [MW]

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2006 vs. 2005

SAD 75.0 100.3 120.6 103.0 138.7 154.0 201.6 30.9%

Japan 128.6 171.2 251.1 363.9 601.5 833.0 926.9 11.3%

Evropa EU 49.8 73.9 122.1 200.2 311.8 476.6 678.3 42.3%

Ostali 23.4 40.6 53.3 81.3 141.5 322.5 714.0 121.4%

Ukupno 276.8 386.0 547.1 748.4 1193.5 1786.1 2520.7 41.1%

Tabela 1. Ukupna proizvodnja solarnih PV ćelija za period 2000-2006. (MW DC) [1]

politike svake od država članica, ne postoji usaglašen pristup obnovljivim izvorima energije. Uprkos tome, Evropska Unija je postavila cilj da do 2010. godine 12% ukupne i 20% električne energije bude proizvedeno iz obnovljivih izvora energije. Postavljen je cilj da se ukupno ugradi 3000 MW fotonaponskih sistema do 2010. godine, što je povećanje od sto puta u odnosu na 1995. godinu. Pripadajuća godišnja proizvodnja električne energije je između 2,4 i 3,5 TWh, ovisno o lokaciji na kojoj je sistem ugrađen. U tabeli 3. prikazane su snage proizvedenih fotonaponskih ćelija u EU po proizvođačima, i to sa osvrtom na nekoliko posljednjih godina. Vidljivo je da prednjače njemački proizvođači, a ova država također prednjači i u pogledu snage i veličine instaliranih fotonaponskih sistema. U ovoj državi je na snazi veoma poticajan zakon o obnovljivim energijama (EEG), koji po određenoj cijeni (zavisno od vrste i veličine postrojenja) garantuje otkup el. energije u mrežu.

Silicij kao osnovni materijal za izradu solarnih ćelija apsolutno dominira s udjelom 97,3% i to pretežno tehnologija kristaliničnog silicija s 93,4% udjela u ukupnoj proizvodnji. Sve do 2000. godine prevladavala je tehnologija proizvodnje monokristaliničnog silicija dobivenog tzv. Czochralskijevim postupkom ili tehnologijom lebdeće zone (eng. float zone). Proizvodnja monokristaliničnog silicija je skuplja, ali efikasnost ćelija je veća. Danas ta tehnologija sve više gubi korak u poređenju s tehnologijom multikristaliničnog silicija (Mc-Si). Prednosti multikristaliničnog silicija su manja kapitalna ulaganja za proizvodnju vafera, veća iskoristivost silicija zbog korištenja četvrtastih vafera koji daju veću aktivnu površinu modula u poređenju s okruglim ili kvazi-okruglim oblikom monokristaliničnog vafera. U Mc-Si tehnologiji lakše se proizvode ćelije većih površina (veličina 150×150 i 200×200 mm), što pojednostavljuje njihovu ugradnju u module. Dominacija Mc-

energija


Si tehnologije s udjelom od 47% u ukupnoj proizvodnji solarnih ćelija u 2006. godini vidljiva je u tabeli 4.

Trakasti silicij ima prednost što je u njegovom procesu proizvodnje izbjegnuta potreba rezanja vafera, čime se gubilo i do 50% materijala u procesu pilanja. Međutim, kvalitet i mogućnost proizvodnje nije takva da bi ova tehnologija preuzela vodstvo u bliskoj budućnosti. Najveći tehnološki nedostatak kristaliničnog silicija je svojstvo da je poluprovodnik s tzv. indirektnim zabranjenim pojasom zbog čega su potrebne relativno velike debljine aktivnog sloja kako bi se u najvećoj mjeri iskoristila energija sunčevog zračenja. U tehnologiji tankog filma primjenjuju se poluprovodnici s tzv. direktnim zabranjenim pojasom i njihove debljine mogu biti znatno manje, uz značajno manji utrošak materijala, što obećava nisku cijenu i mogućnost proizvodnje velikih količina ćelija. Nažalost, iako dugo najavljivane, tehnologije solarnih ćelija u tankom filmu s amorfnim silicijem, CIS, CdTe i druge, zbog cijene, niske efikasnosti, stabilnosti modula ili okolišne prihvatljivosti još uvijek nisu pokazale svoju tržišnu sposobnost i trebat će značajna ulaganja da postanu konkurentne kristaliničnom siliciju. Udio tehnologija tankog filma (amorfni silicijum, CdTe, CIS), uprkos značajnim naporima uloženim u istraživanja ostao je vrlo skroman, oko 6,6% tržišta u 2006. godini. Međutim, snažan rast proizvodnje sunčanih ćelija s kristaliničnim silicijem može prouzrokovati porast cijene i nestašicu sirovog silicija pa je moguć i veći proboj ovih tehnologija u budućnosti. Eksponencijalan rast proizvodnje dijelom je omogućen snažnim ulaskom japanskih proizvođača koji su se u posljednjih osam godina nametnuli kao najveći proizvođači solarnih ćelija i drže oko 45% ukupne svjetske proizvodnje (slika 2.).

Tržište solarnih PV ćelija će zasigurno nastaviti sa rastom, kao i politički i socijalni aspekti ove tehnologije. Vjerujemo da će industrija i tržište PV ćelija ući u jedan višedekadni marketinški bum i da će PV ćelije postati prepoznatljiva komponenta svjetske energetske arhitekture. Dvije stvari su sigurne u vezi sa tržištem PV ćelija: nastavit će sa ubrzanim rastom i biće fascinantno vidjeti

kako će se prilagoditi mogućim prednostima i preprekama

Slika 1. Procentualno učešće u proizvodnji PV ćelija 2006. god. u svijetu (MW DC) [1]

Literatura

1. PV News, Annual Review of the PV Market 20072. Joint Research Centre of the Directorate General of the European Commission: PV Status Report 2006, September 20063. Energy for the Future: Renewable sources of energy – White Paper for a Community Strategy and Action Plan, COM(97)599 final (26/11/97)4. www.pvenergy.com 5. www.renewable-energy-world.com

Slika 2. Prvih 15 svjetskih proizvođača PV ćelija u toku 2006. god. [1]

52

energija


Kompanija 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 06 vs. 05Q-Cells (DE) - - 8 28 75 166 253.1 52.5%Shell Solar (DE) 10 16 24.5 38 53 82 83 1.2%Isofoton (ES) 9.5 18 27.4 35.2 53.3 53 61 15.1%Deutche Solar/Shell (DE) 3.3 7.5 9 42 38 55 51 -7.3%Ersol (DE) - - 9 9 16 20 40 100%Sunways (DE) - - 4.5 4.5 11 16 30 87.5%Scancell (NW) - - - - 5 10 27.5 175%Photowatt (FR) 14 14 17 20 22 24 24 0%Photovoltech (BE) - - - - - 12 20 66.7%Ever-Q (DE) - - - - - - 15 n/aBP Solar (DE) 9.2 12.2 16.7 16.5 23.5 16.8 12.3 -27.1%Soalera (CH) - - - - - - 12 n/aSoalrwatt (DE) - - - - - - 8 n/aAntec (DE) - - - - 7 8 8 %Helios (IT) 1.5 2.2 3 3.5 4 5 5 0%Würth Solar (DE) - - - - - - 2.4 n/aOstali 13.2 16.5 16 13.7 11.6 14 15 11.1%

Ukupno 49.8 73.9 122.1 200.2 311.8 472.8 657.3 39%

Tržišna primjena (procjena) [MW] 1996 1998 2000 2002 2004 2005 2006

Individualna 22 30 40 60 75 80 90

Van mreže - ruralni dijelovi svijeta 23 34 53 85 110 125 140

Komunikacije/signal 23 31 40 60 80 90 100

Van mreže - na komercijalnoj osnovi 12 20 30 45 55 60 70

Umreženi - na komercijalnoj osnovi 7 35 120 270 700 1375 1600Veliki sistemi (>500 kW) 2 2 5 5 20 30 100Ukupno (MW/god) 89 152 288 525 1040 1550 2200

Prosječna cijena investicije (US$/W) 4 4 3.5 3.25 3.25 3.5 3.75

Tehnologija proizvodnje 2003 2004 2005 2006

MonokristaliničniSi 200 370,9 506,9 957,8 (38%)

Multikristalinični Si 457,8 641,6 996,4 1174,4 (47 %)

Trakasti Si 20,3 41 53 68 (2,6 %)

Ostali kristalinični 41,5 78,5 121,2 149,9 (5,8 %)

Amorfni Si 23,8 46,1 71,3 97,7 (3,9 %)

CaTe 2 12 31 68 (2,6 %)CIS/CIGS 3 3 4,5 4,9 (0,1 %)

Ukupno (MW) 748,4 1193,5 1786,1 2520,7 (100 %)

Tabela 2. Globalna tržišna primjena PV ćelija po sektorima [4]

Tabela 3. Proizvodnja PV ćelija u Evropi za period 2000-2006. (MW DC) [1]

Tabela 4. Ukupna snaga različitih tehnologija proizvodnje solarnih ćelija isporučenih u periodu od 2003-2006. god. [4]

energija


Teoretska analiza degradacije visokoopterećenih komponenti parnog kotla usljed iscrpljenosti

Ocjena iscrpljenosti materijala

visokoopterećenih komponenti kotlovskog postrojenja (2. dio)Parni kotao je osnovni element rada brojnih postrojenja. Za njegov efikasan i dugotrajan pogon, potrebno je da materijali iz kojih je izrađen podnesu teške

mehaničke, toplotne, hemijske i druge napore. U ovom tekstu je data procjena degradacionih procesa usljed iscrpljenosti kotla dugotrajnim radom pod veli-kim opterećenjima, pogotovo njegovih najizloženijih dijelova. Pored puzanja i niskocikličnog zamora, kao dva osnovna procesa degradacije, na kotao utječu i brojni drugi korozioni, abrazioni i erozioni procesi. Kao podloga analizama

korišteni su TRD propisi (njemački tehnički propisi za parne kotlove).

Halima HADŽIAHMETOVIĆ

dipl.ing.met.

Energoinvest d.d.

Uzroci nastanka degradacije osobi-na materijala kotlovskih potrojenja

Materijal visokoopterećenih kompo-nenti parnih kotlovskih postrojenja u toku eksploatacije je izložen dejstvu visokih temperatura i pritiska, odnosno različitih agenasa u tečnoj i parnoj fazi, što dovodi do degradacije njegovih osobina, odnos-no oštećenja. U normalnim uslovima ek-sploatacije postrojenja, oštećenja nastaju kao rezultat statičkih naprezanja (puzan-je) i kao posljedica djelovanja promjen-jivih opterećenja. Dinamička opterećenja izazivaju tzv. niskociklični zamor prvenst-veno kao posljedica zaustavljanja i puštanja u pogon postrojenja. Oštećenja mogu nas-tati i kao rezultat korozionih procesa, ero-zije, abrazije kao i drugih nedostataka koji su vezani za stanje materijala, tehnologiju izrade pojedinih komponenti postrojenja ili primjenjenih projektnih rješenja.

Oštećenje materijala usljed statičkih opterećenja (puzanje)

U toku dugog perioda eksploatacije metalni materijali moraju da izdrže statičke napone. Utvrđeno je da pod takvim uslo-vima eksploatacije dolazi do postepene trajne deformacije konstrukcionog dijela. Ovaj fenomen spore deformacije materijala pod opterećenjem koji dovodi do trajne promjene oblika se označava kao puzanje. Puzanje se pojavljuje pri svim tempera-turama i smatra se da je pojava dovoljno izražena tek za temperature veće od 0,4 vrijednosti temperature topljenja (Tt) pos-matranog materijala. Pri povišenim tem-peraturama puzanje se može okarakteri-sati pojmovima i parametrima kao što je to prikazano pomoću dijagrama puzanja

na slici broj 5. Nakon početne elastične de-formacije puzanje prolazi kroz tri stadijuma do konačnog loma. Početno opterećenje dovodi do trenutne elastične deformacije (tačka E na dijagramu puzanja), koja se sa povišenjem temperature povećava usljed smanjenja modula elastičnosti.

U daljem toku opterećenja dolazi do pojave plastične deformacije što odgo-vara oblasti između tačaka E i P na dijag-ramu puzanja. Brzina deformacije se u ovoj oblasti smanjuje usljed deformacionog ojačavanja. Oblast se označava kao primar-no ili prijelazno puzanje. Pri nižim tempera-turama ovaj proces može da traje praktično beskonačno dugo. Međutim, pri povišenim temperaturama ovaj stadijum će dovesti do stabilizacije, odnosno momenta kada brzi-na deformacije ostaje konstantna i nezavis-na od veličine deformacije. Za oblast, koja se označava kao sekundarno ili stabilno puzanje, odgovara područje između tačaka P i S na dijagramu puzanja. Mada sekun-darno puzanje može dovesti do značajnih deformacija, konačni lom nastupa nakon prelaska u područje tzv. tercijalnog puzanja kojem na krivoj puzanja odgovara oblast između tačaka S i X. U ovoj oblasti dolazi do naglog povećanja brzine deformacije, a konačni lom nastupa usljed redukcije presjeka, tj. posmatrani dio ili epruveta ne može da izdrži postojeće opterećenje.

Osim temperature, ključni parametar koji određuje karakter puzanja je i sam iznos statičkog opterećenja, odnosno na-pona. Kao što je to predstavljeno krivama na slici broj 6., pri povećanju vrijednosti statičkog napona vrijeme trajanja pojed-inih stadija u razvoju puzanja se skraćuje. Sa aspekta mikrostrukturnih promjena me-hanizam procesa puzanja se može objasniti pomoću dislokacione teorije i klizanja duž granice zrna. U području primarnog puzan-

ja dislokacije svojstvene samom materijalu se brzo kreću i dolazi do njihovog nagomi-lavanja, na različitim barijerama. Kao rezul-tat termalne aktivacije neke od dislokacija uspjevaju da savladaju te barijere, pri čemu se proces vremenom usporava, tako da se brzina puzanja smanjuje. Na temperatura-ma većim od 0,5 Tt termalna aktivacija daje mogućnost odvijanja procesa tzv. ‘’penjanja dislokacija’’, što dovodi do stvaranja novih ravni klizanja i smanjenja brzine deforma-cionog ojačavanja.

Sekundarno puzanje karakteriše pro-ces u kojem je deformaciono ojačavanje uravnoteženo sa termičkim omekšavanjem, što dozvoljava da dođe do produžetka klizanja. Nasuprot tome, na niskim tem-peraturama ne postoji mogućnost opo-ravka usljed nedovoljne termičke aktivacije, tako da nekompenzovano deformaciono ojačavanje smanjuje brzinu puzanja na veoma malu vrijednost. Pored plastične de-formacije, kao rezultat kretanja dislokacija u području sekundarnog puzanja, deformaci-ja nastaje djelimično i to kao rezultat kli-zanja po granicama zrna. Ova klizanja vode do stvaranja vakansija koje omogućavaju ‘’penjanje dislokacija’’. U prilog ovakvom gledanju na mehanizam procesa puzanja ide činjenica da sitnozrnasti čelici na višim temperaturama imaju izraženiju tendenciju na puzanje u odnosu na čelik istog sastava, ali sa krupnijim zrnima (grubozrnasti čelik). Istovremeno, na niskim temperaturama sitnozrnasti čelik je otporniji na puzanje. U području tercijalnog puzanja usljed kretanja dislokacija, a u pojedinim slučajevima i pos-tojanja samih vakansija dolazi do formiran-ja mikropukotina po granici zrna iz kojih se razvijaju makropukotine. Na makro planu, na ovako stvorenim slabim mjestima dolazi do redukcije presjeka, što dalje povećava napon opterećenja i na kraju dovodi do

energija


loma.Puzanje se obično karakteriše

vrijednošću graničnog napona puzanja (trajna čvrstoća), koji se definiše kao na-pon na datoj temperaturi ispod kojeg se ne može registrovati puzanje. S obzirom da granica registracije zavisi od osjetljivosti mjerne opreme, a poznato je da mjerljiva vrijednost puzanja postoji na svim tempera-turama i naponima, danas se koriste i druge primjerenije veličine za karakterizaciju pu-zanja materijala. Najčešće se kao pokaza-telj otpornosti materijala na puzanje koristi napon koji proizvodi unaprijed definiranu brzinu puzanja u području sekundarnog puzanja. Za ispitivanje na puzanje koriste se epruvete slične onima za ispitivanje na zatezanje i uređaji koji imaju vazdušne električne peći sa termostatskom kontro-lom i mogućnošću pouzdanog održavanja zadate temperature (obično do 1000°C) u toku perioda ispitivanja.

Za opterećavanje epruvete obično se koristi jednostavan sistem na bazi poluge, a za registraciju deformacije posebni eksten-ziometri ili mjerači deformacija (zatezan-jem) pri čemu se mjerenje vrši na osnovu unaprijed zadatih vremenskih intervala.

Oštećenja materijala usljed promjenjivih opterećenja

(niskociklični zamor)

Do drugog svjetskog rata niskociklični zamor nije bio predmet ozbiljnijih istraživanja i sva pažnja i rezultati su se odnosili na tzv. visokociklični zamor. Ustanovljeno je da kod nekih komponenti izloženih promjenji-vim opterećenjima, koje su sastavni dijelovi parnih kotlovskih postrojenja, projektila, aviona i slično, vrijeme zamora materijala je vrlo kratko.

Pojava da pod dejstvom ponovljivih, odnosno promjenjivih opterećenja dolazi do oštećenja materijala naziva se zamor materi-jala. Zamor materijala se smatra najčešćim uzrokom havarija postrojenja. Zamor ma-terijala je proces stalne, progresivne i lokal-

izovane mikrostrukturne degradacije u ma-terijalu nastao kao posljedica promjenjivih napona i deformacija koji može rezultirati pojavom pukotina i konačnim prelomom nakon dovoljnog broja ciklusa. Zamorni prelomi su izazvani simultanim dejst-vom cikličnih napona, napona istezanja i plastične deformacije. Ukoliko bilo koji od ova tri elementa nije prisutan neće doći do stvaranja pukotine, odnosno njenog daljeg napredovanja.

Proces zamaranja materijala se može podjeliti u tri stadija. U prvom stadiju ciklično opterećenje usljed zamornih oštećenja dovodi do nukleacije i stvaranja pukotine. Zatezno opterećenje u sljedećem stadiju izaziva napredovanje pukotine. U posljednjem stadiju preostali presjek kom-ponente ne može da podnese opterećenje i dolazi do naglog loma.

Na slici broj 7. prikazana je potpuna kri-va zamaranja kod čeličnih materijala i može se podijeliti u četiri oblasti. Prvoj oblasti odgovara kvazistatički prelom, odnosno velike vrijednosti cikličnih opterećenja, tako da je dovoljan vrlo mali broj ciklusa da bi došlo do preloma. Gornja granica ove oblasti odgovara naponu loma u jednom

ciklusu (RA), a donja granica dinamičkom naponu tečenja (RDA). Na krivoj zamora se dalje razlikuju oblast tzv. niskocikličnog i visokocikličnog zamora i prijelazna oblast.

Uobičajeno je da se veličina cikličnog na-pona izražava preko nadnapona u odnosu na trajnu dinamičku čvrstoću (granica zamo-ra). Broj cikličnih opterećenja koje kompo-nenta može da izdrži pri maloj vrijednosti nadnapona je vrlo velik i zato se ova oblast označava kao oblast visokocikličnog zamo-ra. Nasuprot tome, u slučaju velikih vrijed-nosti nadnapona broj ciklusa koje materijal može da izdrži je daleko manji što opred-jeljuje da se ova oblast naziva niskociklični zamor. Uslovna, ali općeprihvaćena granica između niskocikličnog i visokocikličnog zamora je 104 i 105 ciklusa.

U praksi je ipak prikladnije napraviti razliku između ove dvije vrste zamora na osnovu udjela elastične i plastične defor-macije u ukupnoj deformaciji materijala. Pri tome oblast u kojoj dominira elastična deformacija odgovara visokocikličnom, a oblast u kojoj dominira plastična defor-macija niskocikličnom zamoru. S druge strane, za razliku od visokocikličnog zamo-ra, gdje je zbog same prirode deformacije stanje površine materijala vrlo bitno pošto do stvaranja pukotine dolazi na samoj površini, kod niskocikličnog zamora priro-da deformacije je elasto-plastična, tako da samo stanje površine nije toliko bitno, a do stvaranja pukotine dolazi u dubini materi-jala. Savremeno objašnjenje mehanizma zamaranja materijala sa mikroskopskog stanovišta polazi od činjenice da je skoro svim realnim materijalima koji se danas koriste u praksi svojstveno postojanje de-fekata. Ti defekti uključuju slaba mjesta kao posljedica stanja strukture materijala, stanja površine i slaba mjesta nastala u toku same izrade komponente. Slaba mjesta u materi-jalu su granice zrna, segregacija, uključci, čestica sekundarnih faza i druge nepravil-nosti nastale u toku proizvodnje materi-jala. U toku same izrade komponente slaba mjesta recimo kao posljedica zavarivanja

tercijarno puzanje

sekundarno puzanjeprimarno puzanje

početna elastična deformacija

E

P

X

S

def

orm

acija

vrijemeSlika 5. Tipična zavisnost deformacije od vremena (krive puzanja)

sa tri stadija puzanja pri visokim temperaturama

C (visoka temperatura i/ili visoki napon)

A (niska temperatura i/ili niski napon)

E3 P

P

SS

B

E2

E1

vrijeme

def

orm

acija

Slika 6. Promjena brzine puzanja u zavisnosti od napona i temperature

energija


mogu biti ogrubljeno zrno u zoni spoja, kraterske pukotine nastale pri prekidu i us-postavljanju luka, nepotpuna penetracija ili vezivanje, pojedinačna i grupna poroznost i drugi nedostaci i nepravilnosti u zavisnosti od primjenjenog postupka zavarivanja. Pod dejstvom spoljašnjeg opterećenja, us-ljed lokalne plastične deformacije, u vrhu defekta nastaju linije klizanja, odnosno dolazi do nukleacije pukotine. Nukleacija pukotine u kombinaciji sa mjestimičnim lokalnim preopterećenjem izaziva defor-maciju rešetke i veličina zateznog napona je dovoljna da dovede do stvaranja mik-ropukotine. Pojava mikropukotina je prvi znak degradacije mikrostrukture i zanim-ljivo je da prema empirijskim saznanjima nastaju već poslije 1 do 10 % od ukupnog broja ciklusa koji dovode do loma. U daljem toku dolazi do razvoja mikropukotine i st-varanja makropukotine istim mehanizmom koji je doveo i do stvaranja mikropukotine. Utvrđeno je da prerastanje mikropukotine u detektibilnu makropukotinu traje i do 90% ukupnog broja ciklusa koji dovode do loma. Kod visokocikličnog zamora rezultati ispitivanja materijala se najčešće predstavl-jaju zavisnošću napona od broja ciklusa koji dovode do loma.

Izračunavanje veličine i raspona mak-simalnog napona se može relativno jed-nostavno izvršiti s obzirom da se naponi nalaze u granicama elastičnog ponašanja materijala. U slučaju niskocikličnog zamora, odgovarajuće ponašanje, odnosno rezultati ispitivanja pri uobičajenim uslovima kon-stantne deformacije je dato na slici broj 8.

Pri početnom opterećenju kriva na-pon-deformacija je oblika OAB. Nakon rasterećenja potreban je odgovarajući pritisni (kompresioni) napon kako bi se nulirala zaostala deformacija. U daljem naizmjeničnom opterećenju ili rasterećenju dobiva se karakteristična histerezna kriva zavisnosti napona od deformacije. Ova kri-va se karakteriše rasponom deformacije i rasponom napona . Ukupna deformacija se sastoji od elastične e = /E i plastične komponente deformacije p. Širina his-terezisne petlje direktno zavisi od veličine ciklične deformacije. Pri ispitivanjima sa konstantnim rasponom deformacije ra-spon napona se mijenja sa povećanjem broja ciklusa.

Propušteni čelični materijali pro-laze pri tome kroz ciklično deformaciono ojačavanje, tako da raste sa povećavanjem broja ciklusa i ustaljuju se nakon dostizanja granice od oko 100 ciklusa. Pri tome, što je veći raspon deformacije veće je i povećanje u rasponu napona. Nasuprot tome, hladno prerađeni čelični materijali prolaze kroz ciklično deformaciono omekšavanje tako da se smanjuje sa povećanjem broja cik-lusa opterećenja. Uobičajeno je da se ra-spon plastične deformacije p izražava u zavisnosti od broja ciklusa opterećenja N.

U oblasti gdje je plastična deformacija dominantna potvrđeno je postojanje ste-

Kvazistatički lom

Oblast visokocikličnog zamora

Prelazna oblast

Oblast niskocikličnog zamora

R

RA

RD P

Rd

A

B

E

F

C

D

G H

Nkr

log N

Slika 7. Tipična zavisnost dinamičke čvrstoće materijala od broja ciklusa (kriva zamora materijala)

Δεe Δεp

A

B

C

Δε___ 2

Δε___ 2

ε

Δσ___ 2

Δσ___ 2

0

Slika 8. Histerezisna zavisnost napona od deformacije pri konstantnoj deformaciji kod niskocikličnog zamora

energija


pena zavisnosti raspona deformacije od broja ciklusa pri čemu je stepen blizak 1/2 za veliki broj metala i legura. Ova zavisnost je poznata kao Coffin-Manson zakonitost.

Za karakterizaciju niskocikličnog zamo-ra, pored navedenih raspona deformacije i napona, koriste se i druge veličine kao što su maksimalna, minimalna i srednja vrijed-nost deformacije, odnosno napona, kao i veličine koje su odnosi ovih veličina.

Niskociklični napon može nastupiti kao posljedica, odnosno rezultat različitih vrsta promjenjivih opterećenja kao što su zatez-no-pritisno opterećenje, savijanje, uvijanje i sve moguće njihove kombinacije. U ispiti-vanju na zamor, u zavisnosti od predvidivih realnih opterećenja, koncipira se i sam pro-gram ispitivanja, odnosno koristi prikladna mašina za ispitivanje. U praksi se najčešće susreće ispitivanje na promjenjivo zatez-no-pritisno opterećenje, a odgovarajuće mašine se nazivaju pulzatori.

Druga oštećenja i nedostaci

Pored puzanja i niskocikličnog zamora na eksploatacioni vijek neke visokoopterećene komponente parnog kotlovskog postrojen-ja direktno ili indirektno mogu utjecati i druga oštećenja, odnosno nedostaci. Ova oštećenja su posljedica korozionih, abrazivnih i erozionih procesa uključujući stanje materijala kao i nedostatke u sa-mom projektnom rješenju ili montaži. Kada su u pitanju koroziona oštećenja ona se mogu podijeliti na koroziona oštećenja unutrašnjeg i vanjskog zida komponente. Korozija metala je razaranje izazvano elek-trokemijskim dejstvom spoljašnjih faktora na površinu metala.

Kao što je poznato, dobra koroziona otpornost feritnih kotlovskih čelika je posljedica formiranja tankog magnetitnog sloja koji nastaje interakcijom željeza sa neutralnom ili slabo alkalnom pregrijanom vodom (parom) bez prisustva kiseonika: 3Fe+4H2O=Fe3O4+4H2

Zaštitni oksidni film se sastoji od dva sloja pri čemu je potvrđeno da dolazi do rastvaranja vanjskog sloja, koji se dalje taloži zajedno sa drugim korozionim produktima u drugim dijelovima kotlovskog postrojenja sa višim termičkim opterećenjima.

U toku eksploatacije debljina ovog sloja se povećava, a njihova zaštitna svojstva mogu biti narušena kao posljedi-ca neadekvatnog tretmana napojne vode što može dovesti do korozionih oštećenja kao što su tačkasta korozija i vodonična oštećenja. Priroda ovih oštećenja uveliko zavisi od vrste nataloženih korozionih age-nasa u naslagama na unutrašnjem zidu komponente.

Tačkasta korozija, za koju se ponekad koristi i engleski termin piting, je vrsta loka-lnih korozionih oštećenja koja nastaju kao rezultat djelovanja kiseonika (smanjena pH vrijednost) iz vode, odnosno pare na

unutrašnji zid, a najčešće se manifestuje u zazorima ili mjestima ograničene cirku-lacije. Lokalna koroziona oštećenja u ovom slučaju su neposredno posljedica gal-vanske sprege, tako što je mali dio površine unutrašnjeg zida postao anodan u odnosu na preostali dio. Na mjestima koja su post-ala anodna kiseonik može oksidirati fero-jon u feri-jon, tako da formirani korozioni produkt (hematit) zbog svoje rastvorljivosti dovodi do stvaranja rupica na unutrašnjem zidu. U tom smislu za kotlovsko postrojenje su posebno opasni duži periodi zastoja kada je neophodno preduzeti odgovarajuće mjere zaštite kako bi se izbjeglo stvaranje uslova za pojavu tačkaste korozije.

Za pojedine feritne čelike karakteristična je i pojava naponsko-korozionih pukotina, koje se mogu pojaviti na pojedinim kom-ponentama usljed simultanog dejstva ko-rozionih agenasa iz vodene pare i zaostalih napona nastalih u toku izrade, montaže ili same eksploatacije. Erozijska i abrazijska oštećenja su obično u sprezi sa korozionim oštećenjem. Kao što je navedeno, usljed ve-likih brzina pregrijane vode, odnosno pare, dolazi do odnošenja spoljnog zaštitnog magnetitnog sloja, što je manifestacija ero-zionih oštećenja.

S druge strane, na pojedinim mjestima kao što su zone uz zavarene spojeve dolazi do povećane turbulencije što može utje-cati na povećan nivo erozijskih oštećenja. Isto tako, već je ukazano na mogućnost erozijskih oštećenja u uslovima formiranja višekomponentnog zaštitnog sloja, koji je zbog različitosti sa aspekta termičkih dilatacija pojedinih naslaga manje otpo-ran na eroziju, a kao posljedica dolazi do povećanja nivoa čestica u void, odnosno pari. Povećana koncentracija ovih čestica stvara uvjete za oštećenje usljed abrazion-og dejstva.

Od nedostataka, kao rezultat projek-tnih rješenja koji mogu utjecati na životni vijek komponente, najčešće su u stari-jim kotlovskim postrojenjima izražena oštećenja nastala kao posljedica neuziman-ja u obzir velikih termičkih naprezanja kod

visokoopterećenih komponenti složene geometrije. U toku montaže kotlovskog postrojenja neki nedostaci u zavarivanju, sniženju zaostalih napona ili postavljanju ukruta (fiksator), mogu značajno umanjiti eksploatacioni vijek neke visokoopterećene komponente.

Vodik je element čiji su atomi relativ-no malih prečnika, zbog čega je njegova sposobnost difuzije u čeliku veoma velika. Koeficijent difuzije vodika, u odnosu na druge elemente (npr. C, N), znatno je veći, što je posebno izraženo na nižim tempera-turama. Vodik se u čeliku do temperature oko 200°C, odnosno po drugim izvorima oko 100°C, nalazi u obliku jona, odnosno protona, koji ima 104x manji radijus od samog atoma. Ipak, rastvorivost vodika naglo pada pri prelasku metala zavara iz tečne u čvrstu fazu, tako da jedan dio vodika difundira u zonu utjecaja toplote (ZUT) na osnovni metal. Daljim sniženjem temperature rastvorivost vodika sve više pada, kao što se može vidjeti sa slike broj 9., dok se prilikom faznih transformacija u čvrstom stanju javljaju skokovite promjene rastvorivosti. Sa slike br. 9. se vidi da PCK rešetka ( - faza) ima veću rastvorivost od VCK rešetke ( i faze) na bliskim tempera-turama. Nasuprot tome, koeficijent difuzije vodika u fazi je znatno veći od koeficijenta difuzije u fazi, kod iste temperature.

Zbog svega navedenog dolazi do difuz-ije vodika iz metala zavara u ZUT, odnosno osnovni materijal. Naime, vodik u metalu zavara nije ravnomjerno raspoređen, on difundira istovremeno sa deformacionim procesom u metalu zavara, a zatim i sa faznim transformacijama

Literatura:

• B. Lošić, D. Hodžić: “Istraživanja stepena iscrpljenosti materijala u termoenergets-kim postrojenjima” Metalurški institut “Ke-mal Kapetanović”, Zenica, 2001. god.• Omer Beganović: “Nastanak pukotine u zavarenom spoju”, Metalurški institut “Ke-mal Kapetanović” Zenica, 2003. god.

Slika 9. Rastvorivost vodika u željezu

α

δγ

cm3_______100gЄ

energija


Metanol kao važan procesni korak u pretvaranju uglja u razne petrohemikalije

Ugalj – sirovina za proizvodnju olefina

Adem ĐONKO dipl. ing.Petrolinvest d.d.

Ugalj se dugo vremena koristio kao sirovina za hemijsku proizvodnju. Proces za proizvodnju acetilena je poznat primjer tehnologije proizvodnje hemikalija iz uglja. Procesi

gasifikacije uglja kojima se proizvode gas, ugljeni katran, amonijak kao i energija su također izuzetno dobro profilisani.

Ipak, kako je era velikih količina jeftine sirove nafte i zemnog gasa, i kako su tehnologije za pretvaranje tih vrsta ugljikovodonika kao sirovine u hemijske proizvode postale uobičajene, većina hemijskih/petrohemijskih proizvođača je odbacila ugalj kao primarnu sirovinu.

Ugalj se vratio

Vrijeme i ekonomski uslovi su izmijenili petrohemijsku/hemijsku proizvođačku industriju. Ugalj se vratio tj. ponovo se prihvata kao primarna sirovina za petrohemijsku/hemijsku proizvodnju. Ova promjena je vođena raznim faktorima uključujući i:

• nagli porast u energetskim potrebama na svjetskom nivou;• rast cijena sirove nafte i gasa čine procese za proizvodnju

hemikalija iz uglja ekonomski sve konkurentnijim;• pojava novih jeftinijih tehnologija za postrojenja prerade

uglja u hemikalije velikih proizvodnih kapaciteta;• strateški ciljevi zemalja bogatih ugljem u smanjivanju svoje

zavisnosti od uvoza sirove nafte;• mogućnost kompanija da posjeduju rudnike uglja čime

obezbjeđuju sirovinu na duže vrijeme uz predvidivu cijenu.

Države bogate ugljem

Dugi niz godina Južna Afrika je bila jedina zemlja sa komercijalnom proizvodnjom tečnih goriva i drugih produkata iz uglja. U posljednje vrijeme SAD, inače bogata nalazištima uglja intenzivno radi na razvijanju ovih tehnologija, kao i Kina koja je također izuzetno bogata nalazištima uglja, a nema rezervi sirove nafte. Tako ne čudi da Kina u posljednje vrijeme ima vodeću ulogu u korištenju uglja u proizvodnji hemikalija i tečnih goriva. Kineske kompanije već implementiraju i razvijaju nekoliko procesnih postrojenja baziranih na tehnologijama koje koriste ugalj kao sirovinu, u kojima će se kao produkt dobivati, između ostalog, i:

• metanol,• dimetileter (DME),• olefini,• benzin,• tečna goriva putem Fischer-Tropsch (FT) sinteze,• tečna goriva putem direktnog ukapljivanja.Prva četiri procesa proizvode metanol, bilo kao finalni produkt

ili kao međuprodukt, obzirom da je metanol ključna karika u prevazilaženju jaza od sirovog uglja do petrohemijskih proizvoda široke potrošnje. Ugalj se može konvertovati u hemikalije dvjema odvojenim putanjama što je prikazano na slici 1.

Ovdje ćemo se fokusirati na putanju pretvaranja uglja u olefine preko singasa i metanola. Na slici 2. je prikazana opća procesna shema tj. dijagram toka postrojenja za proizvodnju poliolefina iz uglja.

GasifikacijaGasifikacijom se uz pomoć oksigena ugalj pretvara u sintetički

gas ili singas. Postoji veliki broj procesa gasifikacije. Naravno, kvalitet i osobine uglja su ključni faktori u izboru odgovarajuće tehnologije za gasifikaciju.

Izmjena CO i odstranjivanje kiselog gasa Za namještanje odnosa hidrogen-ugljik u gasu za optimalnu

proizvodnju metanola, dio ugljenmonoksida (CO) se prebacuje ili mijenja u ugljendioksid (CO2) pri čemu se dobiva dodatna količina hidrogena. Ovo se obično radi koristeći “kiseli” ili “prljavi” katalizator za izmjenu. CO2 se iz singasa obično odstranjuje korištenjem sistema ispiranja rashlađenim metanolom. Ovaj proces ispiranja također odstranjuje kisele primjese, nečistoće kao što je sumpor iz singasa koji bi u protivnom u nastavku procesa onesposobio katalizator za sintezu metanola.

Jedinica za metanol Prečišćeni singas se dalje kompresuje do 80 bara i kao takav

šalje na katalizator na bazi bakra gdje se kovertuje u metanol. Zavisno od toga koja se tehnologija za olefine primjenjuje, sirovi metanol se koristi ili direktno ili se dalje rafinira.

Jedinica za olefine Metanol se dalje šalje u jedinicu za olefine gdje se konvertuje

u mješavinu lakih olefina u reaktoru-regeneratoru koristeći molekularna sita. Laki olefinski produkt se suši i CO2 se uklanja prije nego se pridruži u tokove propilena i etilena.

Poliolefinska jedinica Za proizvodnju polietilena (PE) i polipropilena (PP) se nadalje

koriste konvencionalne poliolefinske tehnologije. Naravno, upotreba PE i PP je veoma raznovrsna i pruža široke mogućnosti primjene.

Budući trendovi u proizvodnji petrohemijskih/hemijskih proizvoda iz uglja

Velika količina uglja kao i velike svjetske potrebe za energijom i petrohemijskim/hemijskim proizvodima će itekako utjecati na način daljnje eksploatacije njegovih rezervi. Postoje predviđanja da će se eksploatacija uglja nastaviti i kada se iscrpe rezerve nafte. Debata o tome koji je najbolji način da se ovaj resurs iskoristiti će se i dalje nastaviti. Naravno, proizvodnja toplotne i električne energije će i dalje imati veliki utjecaj, ali porast konverzije u hemikalije/petrohemikalije postaje sve atraktivnija opcija.

Kao što je već rečeno, Kina zauzima vodeće mjesto u svijetu u korištenju uglja kao primarne sirovine u hemijskoj/petrohemijskoj proizvodnji. Prema očekivanjima eksperata iz ove oblasti i mnoge

energija


druge zemlje, u prvom redu one bogate nalazištima uglja, ali i druge, će se vrlo brzo pridružiti trendu ponovne upotrebe uglja u te svrhe. Kina je nedavno objavila da planira izgradnju četiri pogona za proizvodnju olefina iz uglja, čiji se start očekuje negdje između kraja 2008. i 2010. godine. Radi smanjenja rizika u investicijama ostala postrojenja neće dobiti zeleno svjetlo dok ova četiri ne dostignu puni proizvodni kapacitet.

Bosna i Hercegovina je također zemlja bogata nalazištima uglja, te bi projekti bazirani na uglju kao sirovini omogućili između ostalog i stratešku dobit kroz smanjenje ovisnosti BiH od uvoza nafte i naftnih derivata, a svakako bi pozitivno utjecali i na državni izvozni debalans.

Neke studije pokazuju da su troškovi proizvodnje kod proizvodnih pogona manjeg kapaciteta izuzetno visoki što ih čini nerentabilnim. Ali, kod velikih kapaciteta ova postrojenja

čak pokazuju malu prednost spram konvencionalnih tehnologija baziranih na etanu. Dva su razloga za to: niska cijena uglja i neuobičajeno visoka cijena propilena.

Izazovi koji se moraju riješiti

Naravno da s jedne strane postoji veliki potencijal industrijske proizvodnje hemikalija iz uglja, ali u isto vrijeme postoje i izazovi koji se još uvijek mogu nazvati negativnošću. Neke od njih su:

• tip uglja itekako utiče na efikasnost i ekonomičnost gasifikacije;

• čak i male nečistoće u uglju koje nemaju neki uticaj u proizvodnji električne energije na primjer, mogu imati veliki utjecaj pri hemijskoj proizvodnji;

• kontrolni sistem koji bi mogao upravljati procesom pri

Slika 1. Dvije odvojene putanje konverzije uglja u hemikalije.Izvor: Nexant Chem Systems

CO

H2Olefini

Metanol Sirćetna kiselina

Singas (CO+H2) DME Formaldehid

Ugalj

Amonijak Urea

Amonijum nitrat

Koks Kalcijum karbid Acetilen VCM

BDO

VAM

Akrilna kiselina

Jedinica za oksigen

Proizvodnja polietilena

Gasifikacija uglja

“Kiseli”katalizator

Odvajanje kiselog gasa

Sinteza metanola

Proizvodnja olefina

Tretman sumpora

Proizvodnja polipropilena

Ugalj

O2

Etilen

Propilen

Polietilen

PolipropilenH2S

CO2

Slika 2. Dijagram toka za procesnu rutu prerade uglja u poliolefine.Izvor: Hydrocarbon Processing

energija


promjenama u sastavu singasa usljed promjene sastava sirovine tj. uglja, ili različitim zahtjevima krajnjeg proizvoda još uvijek nije dovoljno razvijen;

• ekonomičnost same Fischer-Tropsch tehnologije također zavisi kako od zahtjeva krajnjeg proizvoda tako i od odnosa hidrogena i ugljika u singasu;

• zaštita okoline kroz kontrolu i upravljanje ispuštanja CO2 i teških metala utječu na isplativost gasifikacije;

• paralelno korištenje različitih sirovina kao što su ugalj i biomasa zahtjeva dodatni razvoj.

Tokom gasifikacije uglja dolazi do generisanja viška ugljika, što za rezultat ima veće izdvajanje i ispuštanje CO2 iz postrojenja. Obzirom na sve jače zahtjeve za smanjenjem emisije CO2 u atmosferu radi zaštite okoline, za očekivati je da će uvođenje tehnologija vezivanja tog CO2 uslovljavati porast primjene tehnologije prizvodnje hemikalija iz uglja.

BiH i trendovi

Da li i BiH može pratiti trendove i pristupiti proizvodnji nekih od petrohemijskih proizvoda široke potrošnje i da li bi to bilo isplativo? Uzmimo za primjer Njemačku koja je prije više od šezdeset godina uspjela dostići dnevnu proizvodnju tečnih goriva iz uglja kao sirovine od nekih 142.000 barela ili oko 6.5 miliona litara u 25 proizvodnih pogona.

Imajući u vidu veliki potencijal BiH kako u rezervama sirovine tako i u postojećim hemijskim postrojenjima nije daleko od realnosti razmišljanje da BiH iz uglja može proizvoditi petrohemijske produkte kao što su benzin, sintetičko gorivo ili neke vrste plastičnih masa od kojih bi se mogli praviti proizvodi široke potrošnje od dječijih igračaka do dijelova za automobile.

Pa uporedimo šta je vrjednije: npr. tona uglja, u narodu rečeno ćumura, ili plastični rezervoar na novom automobilu, koji je uz to još i pun goriva.

Ekonomska zbivanja u BiH su takva da se rudnik uglja može kupiti za 1 KM, odnosno 1€. Takvom jednom kupovinom, bez obzira na visinu preuzetog duga koji sa sobom nose rudnici, moguće je dugoročno obezbjeđivanje jeftine sirovine i to u kratkom roku, pa je za očekivati da za privatizaciju rudnika interesovanje pokažu i neki drugi investitori, a ne samo proizvođači električne energije.

Zaključak

Širom svijeta se prave veliki projekti sa ovom vrstom tehnologije. Jasno je da se nova era za kompanije licencirane za hemijsku proizvodnju kao i procesne tehnologije materijalizuje u “ugljenoj hemiji”, i one uveliko rade na razvoju procesa i katalizatora koji će ovu vrstu proizvodnje učiniti primamljivijom i manje štetnom za okolinu. Da li se i našem ćumuru smiješe svjetliji i čišći dani, ostaje da se vidi

Ključne riječi:• olefini – alkeni, nezasićeni hemijski spojevi koji sadrže

barem jednu dvostruku vezu ugljik-ugljik. Opća formula je CnH2n, a najprostiji je etilen C2H4.

• singas – sintetički gas tj. gasna mješavina koja sadrži nejednake količine ugljenmonoksida i hidrogena.

Literatura:• Hydrocarbon Processing, Gulf Publishing July 2007• Perry’s Chemical Engineers’ Handbook, 7th edition McGraw-

Hill 1997

energija

Ekspert je:

glasilo pametnih ideja i uspješnih realizacija

izlog za prvake i one koji ih prate

mjera sređenosti iskazana jezikom dokazanih

Vodomaterijal

Elektromaterijal

Alati i okovi

Boje i lakovi

LIM trgovina

Umihane Čuvidine 35Sarajevo - Ilidža 033 515 838


Trenutno stanje tehnologija i trendovi kod razvoja, gradnje i pogona modernih termolektrana

Tehnologije termoelektrana i trendovi razvoja Tarik KADRISPAHIĆ dipl.ing.

Iako se u svijetu čine veliki napori da se upotrijebe razne alternativne vrste energije, i u predstojećem periodu će fosilna goriva predstavljati kičmu pokrivanja energetskih potreba.

Zbog toga se pored fronta za razvoj upotrebe alternativnih goriva paralelno uspostavio front za unaprjeđivanje tehnologija konvencionalnih izvora energije i njihovu što efikasniju upotrebu. Osim toga, mnoge države su nakon nedavnih kriza sa snadbjevanjem i cijenom nafte i plina odlučile da se ponovo okrenu domaćim resursima, kao što je npr. ugalj. Upravo se na osnovu korištenja uglja za proizvodnju el. energije i čine najveći napori kod razvoja novih tehnologija. Samo u skladnoj kombinaciji upotrebe sva tri pomenuta fosilna izvora može se obezbjediti efikasno i stabilno tržište el. energije.

Zahtjevi za termoelektrane na fosilna goriva su se u svijetu drastično promijenili u posljednjih dvadesetak godina. Dok su se konvencionalne elektrane na ugalj ili naftu koristile za bazna opterećenja, a gasne turbine veoma rijetko, i to uglavnom za vršna opterećenja, dotle se danas uglavnom govori o kombinovanim elektranama. Kod ovih elektrana se spreže rad gasne i parne turbine pomoću jednog izvora energije. Razloga za ovakav pristup ima mnogo, najznačajniji su međutim manji specifični troškovi postrojenja, kraće vrijeme gradnje i dobivanja dozvola, veća ekonomičnost (efikasnost), veća fleksibilnost i manji utjecaj na okolinu. Ovakav razvoj događaja je još više pojačan prelazom sa klasičnih državnih snadbjevača energijom na tržišno orijentirane, privatne i decentralizirane kompanije. Upravo zato su se krajem 90-ih godina prošlog stoljeća uveliko promijenili zahtjevi za proizvođače elektrana i prateće opreme u pravcu jednostavnijih, optimiranijih i fleksibilnijih stalnih rješenja. Gasne i kombinovane elektrane su zbog toga dostigle i preko 50% udjela kod gradnje novih termoelektrana u svjetskim razmjerama. Svjetski relevantne institucije prognoziraju da bi se do 2020. godine udio svjetske proizvodnje iz ovakvih elektrana mogao popeti i do 49%, zavisno, prije svega, od cijena prirodnog gasa. Za elektrane na bazi uglja predviđaju se udjeli od 22-36% od ukupne svjetske proizvodnje. To govori da značaj elektrana na ugalj ostaje praktično nepromjenjen, pogotovo za zemlje koje su slabo pokrivene gasnom mrežom i koje posjeduju značajne prirodne resurse, tj. nalazišta uglja. Jedna od ovakvih zemalja je i Bosna i Hercegovina, pa i gotovo cijeli region jugoistočne Evrope.

Međutim, da situacija nije tako jednostavna, potvrđuju najnoviji primjeri gdje industrijski razvijene zemlje planiraju

značajan povratak domaćim resursima, prije svega uglju. Jedan od takvih primjera je i Njemačka, u kojoj vlada pravi bum planiranja i izgradnje elektrana na ugalj, bilo da je riječ o domaćem, bilo uvoznom uglju. Glavni razlozi za ovakvo opredjeljenje su enormno povećanje cijena nafte i plina, s jedne, i eskalacija krize oko uvoza ruskog plina, s druge strane. To znači da mnoge zemlje uviđaju da trebaju nastaviti sa korištenjem uglja, kako iz razloga ekonomičnosti, tako i iz razloga energetske nezavisnosti.

Upravo zbog toga je značajno, da pored sve većeg uvođenja kombinovanih elektrana u upotrebu, konvencionalne elektrane na ugalj budu obogaćene tehnologijama koje će doprinijeti većem stepenu iskorištenja primarnog nosioca energije. Dva glavna pravca razvoja tehnologija po ovom pitanju su ciklusi sa gasifikacijom uglja i ciklusi sa sagorijevanjem u fluidiziranom sloju. Da nije riječ samo o glavnoj ulozi tehnologije u tržišnom udjelu pojedinih izvora energije, jasno je iz činjenice da će ove udjele u velikoj mjeri određivati cijena nafte i plina, cijena certifikata za ispuštanje CO₂, kao i razvoj situacije oko smanjenja/povećanja upotrebe nuklearnih izvora energije. Ako se tome još doda i predviđanje o značajnom udjelu korištenja obnovljivih izvora energije u narednih 10 godina, jasno je da nove tehologije eksploatacije fosilnih izvora energije moraju pružiti i dodatne pogodnosti, kao npr. fleksibilnost, decentralizovanost, manji utjecaj na okolinu, i td.

U ovom tekstu ćemo kratko opisati ključne tehnologije po kojima rade savremene termoelektrane, kao i najvjerovatniji pravci njihovog razvoja s ciljem poboljšanja. Te tehnologije, tj. elektrane, svrstane su u 5 glavnih grupa, a to su:

• parne elektrane;• gasne elektrane;• kombinovane gasno-parne elektrane;• kombinovane gasno-parne elektrane sa gasifikacijom uglja;• elektrane sa sagorjevanjem u fluidiziranom sloju.

Parne elektrane

Radi se o klasičnoj tehnici konverzije energije goriva (ugalj, plin, nafta, nuklearna energija) u el. energiju, po kojoj rade gotovo sve starije termoelektrane. Kao energent služi uglavnom ugalj, iz čije energije se samo jedan dio pretvori u električnu. Stepeni efikasnosti su relativno niski u poređenju sa drugim ciklusima, i sadašnje stanje tehnike kod modernih elektrana je


efikasnost od 43% za mrki ugalj i 45% za kameni ugalj. Iako se ulažu značajni napori na povećanju efikasnosti, to ide vrlo teško, kako zbog ograničenja koja nameću principi termodinamike, tako i zbog nepostojanja materijala koji bi odgovorili ekstremnim zahtjevima.

Parne elektrane rade na termodinamskom principu poznatom kao Clausius-Rankinov ciklus. Parni kotao, parna turbina (slika 1.), generator i kondenzator su najznačajniji elementi parne elektrane. U parnom kotlu se pomoću energije goriva generiše para visokog pritiska i temperature, npr. 550-600 °C. Ova para pogoni parnu turbinu, koja je spregnuta sa generatorom el. energije. Turbina obično posjeduje svoj visokotlačni, srednjetlačni i nikotlačni dio. Nakon što je turbini predala rad, para niskog pritiska odlazi u kondenzator u kojem se hladi, npr. na 40 °C i kondenzuje. Glavni smisao kondenzacije jeste da se radni fluid pumpa na visoki pritisak, a ne komprimira, jer se tako utroši mnogo manje energije za podizanje fluida na visoki pritisak. Pumpa, dakle, podiže vodu na visok pritisak, npr. 220 bara, i šalje je u parni kotao na ponovno isparavanje. Hlađenje u kondenzatoru obavlja se uglavnom rashladnom vodom, koja se hladi vanjskim izvorom, npr. u rashladnom tornju. Značajnije komponente parne elektrane su i postrojenja za pripremu uglja i sagorjevanje, trakt za odvod i prečišćavanje dimnih plinova, postrojenja za odvod šljake i pepela, i td.

Pored osnovnog ciklusa parne turbine koji je opisan, postignuta su i značajna poboljšanja zbog povećanja efikasnosti. Tako se jedan dio pare oduzima turbini nakon što ekspandira djelimično, i šalje ponovo u kotao na međupregrijanje. Ovim se povećava efikasnost ciklusa, a ujedno se osigurava da para na izlazu iz turbine ima manju vlažnost koja može škoditi turbini. Drugo veliko poboljšanje je regenerativni zagrijač vode. U njemu se voda koja dolazi iz kondenzatora miješa sa parom koja je oduzeta turbini na nekom mjestu, te se tako sa temperature konenzacije, npr. 40 °C, zagrijava gotovo do tačke isparavanja, npr. 250-300 °C. Ovim se smanjuje količina goriva koju treba utrošiti u kotlu da bi se generisala para određene temperature, tj. povećava se efikasnost. Moderne termoelektrane posjeduju pet, pa i više regenerativnih zagrijača.

Razliku se podkritične, nadkritične i ultranadkritične parne

elektrane. U slučaju da se para podigne na temperature veće od 374 °C i pritiske veće od 221 bara, dolazi se u tzv. nadkritično područje, u kojem voda momentalno isparava bez trajanja faze prelaza u parno stanje. Upravo je kod modernih elektrana cilj da se postigne ovakvo isparavanje, tako da se gotovo sve nove parne elektrane planiraju sa ovakvim isparavanjem. S druge strane su investicioni troškovi mnogo veći, kao i opasnost od havarije. Današnja komercijalna ultranadkritična postrojenja postižu temperature od oko 600 °C i pritiske od oko 280 bara, što daje stepen efikasnosti od oko 45%. Poređenja radi, elektrana sa temperaturom pare od 550 °C i pritiskom od 170 bara postiže efikasnost od 42%. Treba naglasiti da se ovoliki stepeni efikasnosti uglavnom postižu na većim elektranama, snage oko 1 GW, dok su oni kod manjih elektrana za nekoliko procenata niži.

Upravo se iz ovih pokazatelja vidi koji su glavni pravci razvoja i poboljšanja ciklusa parne elektrane. Većim temeperaturama i pritiscima pregrijavanja postiže se mnogo veći stepen efikasnosti. Tu su, međutim, glavna ograničenja izdržljivost postojećih materijala, tako da se ovakvi parametri mogu postići samo razvojem i upotrebom novih materijala. Na planu poboljšanja materijala ulažu se veliki napori, tako npr. već postoje probna postrojenja u kojima se postiže para temperature od oko 700 °C i pritiska od oko 320 bara, što daje stepen efikasnosti od oko 51%. Osim toga, ispuštanje npr. CO₂ bi se reduciralo za oko 25% u odnosu na današnje prosječno stanje. Jedno takvo testno postrojenje je trenutno u pogonu u elektrani Scholven, E.ON Kraftwerke GmbH, u Njemačkoj. Projekt se realizuje pod pokroviteljstvom Evropske Unije, a u njemu učestvuju mnogi proizvođači postrojenja, kao i energetske kompanije. Cilj projekta je da testni pogon dokaže dugoročno postizanje performasi, nakon čega elektrane od 50% efikasnosti treba da uđu u komercijalnu upotrebu.

Drugi značajan napor na poboljšanju efikasnosti parnih elektrana ulaže se kod razvoja same turbine. Turbina je srce parnog postrojenja, pa se na ovom planu nastoji poboljšati dizajn lopatica, gubici kroz procjepe i zaptivače, i td. Pritisnute strogom zakonskom regulativom zbog zagađivanja okoline, elektrane moraju i na ovom planu značajno poboljšati svoje performanse. Glavni pravci razvoja trenutno su oko postrojenja za odsumporavanje, razvoja naprednijih filtera za polutante, kao i za odvajanje CO₂ iz ispušnih

gasova. Ipak, najveći doprinos zaštiti okoline osigurat će se povećanjem stepena efikasnosti, jer to znači da se ista količina el. energije dobija sagorjevanjem manje količine goriva, tj. manjim ispuštanjem polutanata.

Veliki nedostaci ovakvih elektrana su visoki troškovi investicije (500 $/kW za velike snage do 1.600 $/kW za male) i pogona, tromost postrojenja, relativno nizak stepen efikasnosti, česti ispadi i kvarovi zbog držanja materijala na granici izdržljivosti, potreba za vakuumom u kondenzatoru, i td. Ipak, i pored toga one će i u budućnosti predstavljati značajan faktor na tržištu energijom, pogotovo sa povećanjem efikasnosti, kao i u sprezi sa drugim ciklusima i postrojenjima.

Gasne elektrane

Gasne elektrane kao glavnu pogonsku mašinu koriste gasnu turbinu, a cijeli proces se odvija po ciklusu poznatom kao Joule-Braytonov ciklus. Ciklus je relativno jednostavan, a njegov pojednostavljeni shematski prikaz dat je na slici 2. (ako se posmatra samo krug gasne turbine). Vazduh uzet iz okoline komprimira se pomoću kompresora na visoki pritisak, nakon čega odlazi u komoru za sagorjevanje. Tu se dodaje gorivo, najčešće nafta ili plin, koje sagorjeva u struji vazduha podižući značajno njegovu temperaturu, npr. na 1200 °C. Ovakav fluid se pušta u gasnu turbinu pogoneći je i predajući dio svoje energije. Turbina s jedne strane pogoni kompresor, što predstavlja nekoristan rad,

Slika 1. Konstrukcija rotora moderne parne turbine (Siemens PG)

energija


a s druge strane generator el. energije. Nakon ovoga, vazduh na atmosferskom pritisku odlazi ili u okolinu, ili u predgrijač vazduha ispred komore sagorjevanja. Naime, na izlazu iz turbine vazduh ima relativno visoku temperaturu, npr 500-650 °C, pa je vrlo značajno iskoristiti ovu toplotu. Predgrijavanjem vazduha prije sagorjevanja postiže se ušteda kod potrošnje goriva, tj. povećava se efikasnost elektrane. Pored opisane, otvorene varijante gasne elektrane, postoji i zatvorena varijanta koja se koristi mnogo rjeđe. Razlika je da vazduh cirkuliše u zatvorenom krugu, a umjesto komore za sagorjevanje koristi se kotao ili izmjenjivač toplote. Nakon ekspanzije u turbini, vazduh se hladi, također u izmjenjivaču toplote.

Pored opisanog poboljšanja efikasnosti gasne elektrane, korištenjem regenerativnog predgrijavanja vazduha pred sagorjevanje, postoji još nekoliko poboljšanja ovakvog postrojenja. Jedan od njih je međuzagrijavanje, tj stepenasta ekspanzija. Kako materijali na sadašnjem nivou razvoja ne mogu podnijeti veće temperature, ovdje se nakon djelimične ekspanzije, tj. pada temperature, vrši ponovno zagrijavanje. Tako se za dati odnos pritisaka ispred i iza turbine povećava efikasnost. Drugi sličan efekat poboljšanja je međuhlađenje, tj. stepenasta kompresija. Nakon djelimične kompresije, tj. povećanja temperature, vazduh se hladi, nakon čega se ponovo komprimira, i tako redom.

Kao i kod parnih elektrana, i kod gasnih elektrana je za povećanje efikasnosti ključno da se povećaju krajnje temperature i pritisci ciklusa na ulazu u turbinu. Da bi se to postiglo, potrebno je poboljšavati postojeće i razvijati nove materijale, npr. koriste se materijali na bazi keramike. Pored toga, iznalaze se i sve bolji načini hlađenja turbina, tj. lopatica. Još jedan od važnih zadataka je i smanjenje gubitaka na trenje i kroz procjepe turbine i kompresora. Današnji nivo temperatura vazduha nakon sagorjevanja je oko 1300 °C, što daje stepene efikasnosti do 40% kod većih postrojenja. Druga mjera je snižavanje temperature vazduha na ulazu u kompresor, pa se značajni napori ulažu za njegovim što efikasnijim hlađenjem.

Iako ciklus gasne elektrane ne postiže visok električni stepen efikasnosti, njegov značaj leži u činjenici da je postrojenje relativno jednostavno, brzo se pušta u pogon, niži su troškovi investicije i vođenja, gabariti su manji, fleksibilnost je velika, i td. Tako se npr. relativni troškovi investicije kreću od 300 $/kW za velike do 900 $/kW za male elektrane. Često se ovakve elektrane koriste za pokrivanje vršnih opterećenja, tj. koriste se najčešće u periodima dana i godine kada je velika potreba za el. energijom. Ovo nije slučaj sa zemljama koje posjeduju značajne resurse nafte ili plina, i one najveći dio svojih energetskih potreba pokrivaju kroz gasne elektrane. Ipak, njena najveća prednost je da se toplota vazduha nakon napuštanja turbine može korisno upotrijebiti u brojne druge svrhe, npr. za proizvodnju pare koja bi pogonila parnu turbinu. Ova činjenica dovodi gasnu turbinu na prvo mjesto kada su u pitanju kombinacije sa drugim ciklusima, kao i ostalim industrijskim postrojenjima. Također, ovakva elektrana je veoma pogodna za paralelno generiranje el. i toplotne energije. (CHP – Combined Heat and Power ili Kogeneracija)

Kombinovane gasno-parne elektrane

Vreli gasovi na izlazu iz gasne turbine mogu se jednostavno izbaciti u atmosferu, a mogu se i upotrijebiti za neke korisne svrhe. Jedan od najboljih načina upotrebe jeste da se njihovom toplotom generira para koja će pokretati parnu turbinu i tako proizvoditi el. energiju. Upravo je to glavna stvar kod sprezanja gasnog i parnog u kombinovani ciklus. Temperatura gasova na izlazu iz gasne turbine iznosi najčešće 550-650 °C, tako da se može proizvesti pregrijana para temperature niže za oko 50-100 °C. Sami gasni i parni ciklusi funkcionišu na istom principu kao da rade pojedinačno (uz neke modifikacije), samo što se kombinacijom povećava ukupno iskorištenje goriva.

Slika 2. Princip rada kominovane gasno-parne elektrane

Slika 3. Osnovna shema rada tipične elektrane sa gasifikacijom goriva

Pojednostavljena shema jedne tipične kombinovane elektrane (CCGT – Combined Cycle Gas Turbine ili CCPP – Combined Cycle Power Plant), sa paralelnom upotrebom toplotne energije ili pare, data je na slici 2.

Gasna turbina najčešće proizvodi oko 2/3 el. energije. Umjesto parnog kotla koristi se kotao utilizator (HRSG – Heat Recovery Steam Generator), u kojem vreli gasovi gasne turbine predaju svoju toplotu vodi/pari. Kako je gasna turbina glavni element ovakve elektrane, njenim izborom su određeni i gotovo svi parametri parnog ciklusa. Gasna i parna turbina mogu biti spojeni na isti generator, a mogu biti i odvojeni. Moderna kombinovana elektrana ima stepene efikasnosti 58-60%, a u toku je realizacija nekoliko projekata koji imaju za cilj da u narednih 10-tak godina ovaj stepen podignu na 62%.

Prednosti kombinovanog ciklusa sa brojne. Pored odlične efikasnosti, i relativna cijena investicije je vrlo povoljna (i do 350 $/kW za velike snage, do oko 1000 $/kW za manje snage), a niski su i relativni troškovi održavanja i pogona. Fleksibilnost i brzina

energija


puštanja u pogon su također značajne karakteristike. Kako se u ovim elektranama kao gorivo najčešće koristi plin, postiže se njegova ravnomjernija potrošnja tokom godine, jer ta potrošnja više ne zavisi samo od godišnjeg doba. Utjecaj na okolinu je također mnogo niži nego kod drugih vrsta goriva za elektrane.

Ovakvo postrojenje se vrlo dobro uklapa u kombinovanu proizvodnju električne i toplotne energije (CHP), pri čemu se iskorištenost goriva može popeti i na 95%. Ova činjenica ide u prilog korištenju kombinovanog ciklusa kod industrijskih energana ili u gradskim središtima kao elektrana-toplana. U takvim sredinama se potražnja za određenom energijom ili njenom količinom mijenja vrlo brzo, tako da fleksibilnost ove elektrane čini najboljim rješenjem. Sve ove pogodnosti dovele su do velikog komercijalnog uspjeha kombinovanih elektrana na tržištu. Iako se ove elektrane često koriste za pokrivanje vršnih opterećenja, sve značajnija je njihova uloga kao elektrana srednje snage u gradovima ili industrijskim parkovima. Treba ipak spomenuti da će u budućnosti sudbina ovih elektrana biti uveliko vezana za cijenu prirodnog plina, pa i nafte.

Kada je riječ o pravcima razvoja, sve što je rečeno za elektrane sa parnim i gasnim ciklusom odražava se istovremeno i na kombinovane elektrane. Neke od specifičnih aktivnosti oko poboljšanja efikasnosti su sniženje temperaturnih razlika između gasova i vode/pare u kotlu utilizatoru, uvođenje što optimiranijeg nadkritičnog parnog procesa, ubrzanje ulaska u pogon parnog kruga, povećanje fleksibilnosti, rad sa više goriva, i td.

Kombinovane gasno-parne elektrane sa gasifikacijom uglja

I u buduće će ugalj biti jedan od najvažnijih primarnih nosioca energije, ali je on kao gorivo za elektrane izložen sve strožijim zahtjevima u pogledu ekonomičnosti i zaštite okoline. Alternativu već pomenutim parnim elektranama predstavlja upotreba uglja kao goriva u tzv. kombinovanom ciklusu sa gasifikacijom (IGCC – Integrated Gasification Combined Cycle). Ovaj se koncept bazira također na upotrebi i gasne i parne turbine, kojima prethodi

proces gasifikacije goriva, tj. transformiranje goriva iz čvrstog ili tečnog u gasovito stanje. Ostatak procesa je uglavnom isti kao kod običnog kombinovanog ciklusa, tj. gorivo sagorjeva i ekspandira u gasnoj turbini, a produktima sagorjevanja se generiše para koja pogoni parnu turbinu (slika 3). Prije sagorjevanje obavljaju se odgovarajuće pripreme i prečišćavanje gasificiranog goriva, tj. sintetskog gasa (Syngas). Tehnologija sa gasifikacijom uglja spada u tzv. tehnologije čistog uglja (CCT – Clean Coal Technology).

Gasifikator je glavna prednost ovakvog postrojenja, a radi na principu zagrijavanja uglja ili drugog goriva na visoku temperaturu uz prisustvo oksidansa, ali mnogo manje nego što je potrebno za potpuno sagorjevanje. Neki od najčešćih gasifikatora su Chevron-Texaco (GE), SCGP (Shell), GSP/Noell (Simens), Lurgi, i td. Kao gorivo se u ovom procesu pored uglja može koristiti nafta, naftni derivati i nusproizvodi, biomasa, čvrsti otpad, i td. kao i njihova kombinacija. Kako nusproizvod javlja se mineralni ostatak u čvrstom ili tečnom stanju. Kako se već prije sagorjevanja iz goriva mogu izdvojiti CO₂, SOx, a prije sagorjevanja se dodaje azot da bi se izbjeglo/umanjilo formiranje NOx, elektrane sa gasifikacijom su mnogo manje štetne po okolinu od konvencionalnih elektrana. Trenutno je stepen efikasnosti ovakvih elektrana oko 47%, dok se u bliskoj budućnosti planiraju mjere za dostizanje 55%. Fleksibilnost elektrane je velika, kako kod upotrebe raznih vrsta i količina goriva, tako i kod mogućnosti proizvodnje toplotne i el. energije. Osim toga, zbog odvijanja hemijskih procesa pri gasifikaciji, ove elektrane su vrlo pogodne za rad i nadopunjavanje u hemijskoj industriji. Sve ove prednosti, uzimajući u obzir i nagli rast cijena nafte i gasa, kao i težnju za energetskom nezavisnošću, dovode elektrane sa gasifikacijom u poziciju da nastave efikasno korištenje ogromnih zaliha uglja širom svijeta.

Za sada je cijena ovakvih elektrana po jedinici instalirane snage prilično velika (1000-1400 $/kW), tako da je sniženje ove cijene jedan od glavnih zadataka proizvođača opreme. Pored povećanja efikasnosti, fleksibilnosti i okolinske podnošljivosti, u planu je i razvoj nekoliko modifikacija ovog postrojenja. Jedna od njih je da se u gasnoj turbini koristi mješavina produkata sagorjevanja i pare nastale u gasifikatoru, dok se parna turbina ne bi nikako koristila.

Slika 4. Pojednostavljena shema elektrane sa sagorjevanjem u fluidiziranom sloju pod pritiskom

energija


Elektrane sa sagorjevanjem u fluidiziranom sloju

Kao još jedna od tehnologija efikasnije upotrebe uglja za proizvodnju el. energije, razvijene su elektrane koje rade sa sagorjevanjem uglja u fluidiziranom sloju. Fluidizirani sloj može biti na atmosferskom pristiku, tada se koristi samo parna turbina. Međutim, u posljednje vrijeme se efikasnijom pokazala tehnika sagorjevanja u fluidiziranom sloju pod pritiskom (PFBC – Pressurized Fluidized Bed Combustion). Tehnologiju je u posljednih nekoliko decenija razvila kao prvo kompanija ABB. Kao radne mašine koriste se i gasna i parna turbina, a jednostavna shema postrojenja sa sagorjevanjem u fluidziranom sloju pod pritiskom data je na slici 4.

Kotao za sagorjevanje i prateća oprema su kod ove elektrane smješteni u jednu posudu pod pritiskom. Cijela posuda ima mnogo manje dimenzije nego kotao istog kapaciteta u klasičnim elektranama. Ugalj sagorjeva u sloju na temperaturama znatno nižim nego u klasičnim termolektranama (npr. 850 °C), tako da su opterećenja materijala i formiranje NOx znatno niža. U daljem postupku obezbjeđuje se redukcija i SOx također. Fluidizacija se ostvaruje preko nastrujavajućeg vazduha pod pritiskom. Prilikom sagorjevanja u posudi se direktno generira para, temperatura npr. 550-600 °C, koja odlazi u parnu turbinu, pogoneći je.

Produkti sagorjevanja iz posude odlaze nakon prečišćavanja u gasnu turbinu. Nakon ekspanzije, dio toplote izduvnih gasova se koristi za predgrijavanje vode parnog kotla ili sl., te se nakon toga ispuštaju u atmosferu. Ostali dio gasnog i parnog kruga je gotovo identičan klasičnim postrojenjima.

Još uvijek se čeka na značajniji proboj ove tehnologije na energetskom tržišu, kao i gradnju elektrana veoma velike snage. Stepen efikasnosti iznosi preko 40%, zagađivanje okoline je mnogo prihvatljivije nego kod klasičnih elektrana (Clean Coal Technology), fleksibilnost u upotrebi različitih goriva je značajna (npr. biomasa, čvrsti otpad, i td), gabariti postrojenja su neuporedivo manji. Veliki nedostak je još uvijek visoka cijena investicije, koja se može kretati od 1300 $/kW za velike, do 3000 $/kW za male elektrane.

Pored uobičajenih napora na razvoju postrojenja parne i gasne turbine, na polju elektrana sa sagorjevanjem u fluidiziranom sloju su u toku brojni projekti s ciljem razvoja. Kako je tehnologija prilično mlada, u gotovo svim segmentima postoji prostor za poboljšanje, kao npr. efikasnosti, utjecaja na okolinu, brzine ulaska u pogon, i td. Razvijaju se i modifikacije kao npr. sagorjevanje u cirkulirajućem fluidiziranom sloju, koje radi na principu gasifikacije uglja. Iz ovog primjera je također vidljivo da, ako se već kod jednog ciklusa ne mogu postići značajnija poboljšanja, onda je svrshishodno pristupiti njihovoj kombinaciji.

Ostale karakteristike

U tabeli 1. dat je uporedni osvrt na stepene efikasnosti i specifične troškove investicije pomenutih vrsta termoelektrana. Pored ovih za tržište najvažnijih performansi, moderne elektrane moraju pokazivati dobre rezulate i u pogledu utjecaja na okolinu, bržeg ulaska u pogon i održavanja. Na polju smanjenja zagađivanja okoline, najveći napori se ulažu u odstranjivanju

sumpornih i azotnih oksida, ali isto tako i CO₂, koji je staklenički plin i ima utjecaja na globalno zagrijavanje. Tako se u ovom trenutku istražuju tri različite tehnike za izdvajanje CO₂, i to:

• pre-combustion, izdvajanje CO₂ pod pritiskom prije sagorjevanja, npr. u gasnoj turbini,

• post-combustion, izdvajanje CO₂ poslije sagorjevanja, npr u parnom kotlu ili gasnoj turbini, i

• oxyfuel postupak, izdvajanje CO₂ poslije sagorjevanja pomoću čistog kisika.

Kod pogona modernih elektrana napravljeni su veliki pomaci u posljednje dvije decenije. Dok je još tokom 80-ih godina u velikim elektranama radilo nekoliko stotina osoba, dotle se u savremenim kombinovanim elektranama iste snage može raditi sa nekoliko desetina osoba ukupno. Naravno, za ovu racionalizaciju najzaslužniji su visoki stepeni automatizacije, ali i pomaci u pogledu servisa i održavanja. Veliki proizvođači opreme za elektrane tako nude čitav niz koncepata za održavanje i remonte, koji pokrivaju rad elektrane i do dvadeset godina. Neki od tih koncepata su:

• standard – rezervni dijelovi i podrška na licu mjesta; • change mode – lizing najopterećenijih i najvrjednijih

komponenti elektrane sa garancijom; • Operating Plant Service Agreement – paket proizvoda i

usluga za dijelove, popravke i nadzor agregata bez obzira na potrebne količine, ali po tržišnim uslovima;

• Long Term Maintance Program – dugoročno održavanje definiranog obima svih ugovorenih komponenti, podjela rizika i garancija, potpuno vođenje projekata;

• Full Scope Maintanance – isto kao i prethodno, ali još i svakodnevno održavanje i garancija raspoloživosti postrojenja;

• Operation and Maintanance – potpuna usluga vođenja i održavanja elektrane uključuje daljinski nadzor iste.

Na dereguliranom tržištu energije ispostavilo se da je fleksibilnost elektrane i brzina ulaska u pogon od ključne važnosti, pogotovo za pokrivanje vršnih opterećenja. Na ovom polju su također u toku značajni razvojni zahvati. Mnogi proizvođači opreme nude svoje koncepte, prije svega za što fleksibilniji rad parnog dijela kombinovanih elektrana. Tako je jedan od velikih proizvođača opreme izašao sa koceptom Fast Cycling, pri čemu je na svakom od važnih komponenti postrojenja razvijena mjera ubrzanja ulaska pod puno opeterećenje i prelazak na niža opterećenja. U optimizaciju rada elektrana se u velikoj mjeri uključuju i softverski paketi, od upravljanja i regulacije, do programa koji simuliraju predstojeće potrebe za el. energijom i tako pomažu elektranama u planiranju proizvodnje

Literatura:

• Šemso Hadžiefendić, Alija Lekić, Emin Kulić, “Kogeneracija i alternativne tehnologije u proizvodnji električne energije”, Bosna S Oil Services Company, Sarajevo, 2003.

• Rukes, B.; Balling, L.: “Entwicklung, Bau, Service und Betrieb von Krafwerken” BWK, Br. 1-2 2007.

• US DOE, National Energy Technology Laboratory, Report number 22, “Clean Coal Technology” 2003.

TehnologijaTrenutni max. el. stepen efikasnosti

Ciljni el. stepen efikasnosti

Specifični investicioni troškovi [$/kW]

Parna elektrana 43-45% 51% 500-1600

Gasna elektrana 38-40% 42% 300-900

Kombinovana gasno-parna elektrana 58-60% 62% 350-1000

Elektrana sa gasifikacijom goriva 45-47% 55% 1000-1400

Elektrana sa sag. u fluidiziranom stanju 40-42% 47% 1300-3000

Tabela 1. Pregled performansi tehnologija termoelektrana

energija

66 ekspert br. 02/07- sv. 166 ekspert br. 02/07- sv. 1

Energija vjetra na Ivan Sedlu

Mašinski fakultet Sarajevo instalirao je u septembru mjernu stanicu za

istraživanje energije vjetra na lokalitetu Ivan Sedla na nadmorskoj visini od 1027 m. Potencijali energije vjetra odredit će se matematskim modeliranjim nakon perioda od jedne godine mjerenja, nakon čega će stanica mjeriti potencijale drugih lokacija. Kompletnu izradu tehničke dokumentacije vodio je MFS, a uz podršku Termoelektrane Kakanj, Općine Hadžići i Hidrometereološkog zavoda izvršena je montaža opreme.Fakultet je iz budžeta projekta ADEG (Advanced Decentralized Energy Generation) Evropske Unije nabavio dvije mjerne stanice za ispitivanje vjetro-energije, proizvođača Ammonit. Mjerne stanice postavljene su na stub visine 32 m, i to na visinama od 10 i 30 m. Odgovarajućim modemima mjereni parametri prenose se putem GMS-mreže do računara na MFS-u, nakon čega se vrši obrada i analiza podataka. Na osnovu ovih analiza odredit će se performanse potencijalne vjetroelektrane ili farme vjetrolektrana.Fakultet planira u saradnji sa ANU BiH, Centrom za obnovljive izvore energije Mostar i Hidrometereološkim zavodom izraditi različite analize s ciljem utvrđivanja kapaciteta potencijalnih vjetrolektrana na području BiH.e.

www.mwfunsa.ba

Toyota – novi automobil na

hidrogen

Hibridno vozilo marke Toyota uspješno je okončalo testnu vožnju dugu 560

km sa jednim punjenjem hidrogena. Put od Osake do Tokija pređen je sa cijelo vrijeme uključenim klima-uređajem i bez potrebe za bilo kakvim zaustavljanjem. Toyota Motor Corporation saopćila je da je vozilo sa gorivim ćelijama korišteno u ovom testu 25% efikasnije od ranijih verzija hibridnih vozila na gorive ćelije (FHCV – Fuel Cell Hybrid Vehicle) kao rezultat poboljšanja rezervoara, sistema upravljanja gorivih ćelija i punjenja/pražnjenja baterija. Vozilo inače posjeduje visokotlačni rezervoar sa hidrogenom pritska 70 Mpa, koji može uskladištiti duplo više hidrogena od ranijih rezervoara od 35 Mpa.U TMC-u ističu da će dalji razvoj hibridnih vozila zavisiti prije svega od troškova

goriva, metoda držanja hidrogena, kao i od neophodne infrastrukture koja bi podržala ovakav koncept. Kompanija naglašava da po ovom pitanju sarađuje sa japanskom vladom, energetskim kompanijama i ostalim uključenim organizacijama.e.

Ploveća vjetroelektrana

Siemens Power Generation izvjestio je kako je s norveškom energetskom

kompanijom Hydro dogovorio saradnju na razvoju ploveće vjetroturbine. Hydro je pritom razradio cijeli koncept, dok će Siemens isporučiti vjetroenergetsku opremu, a pilot-postrojenje bi trebalo biti izgrađeno uz norvešku obalu (Hydro za sada ima dozvolu za postavljanje pokraj otoka Karmoy u jugozapadnoj Norveškoj). Ploveće vjetroelektrane mogle bi se postavljati tamo gdje je more duboko ili pokraj morskih postrojenja za istraživanje nafte i plina.e.

www.siemens.de

Zajednički razvoj odvajanja CO2

Njemačka energetska kompanija RWE Power dogovorila je sa firmama BASF

i Linde Group razvoj novog postupka izdvajanja CO2 iz termoelektrana. Saradnja predviđa izgradnju i pogon testnog pilot-postrojenja na lokaciji RWE-ove termoelektrane na mrki ugalj “Niederaussen”. U elektrani će se isprobati novorazvijene tehnologije i hemikalije BASF-a za odstranjivanje CO2, tzv. pranje CO2. Linde je zadužen za inžinjering i izgradnju pilot-postrojenja. U postrojenju se trebaju testirati razvijena sredstva za rastvaranje u uslovima dugoročne kontinuirane proizvodnje, a sve da bi se dobili procesni i tehnički parametri za optimizaciju tehnike odvajanja CO2. Cilj je da ovaj postupak odvajanja CO2 do 2020. god. uđe u komercijalnu upotrebu kod elektrana na mrki ugalj. Predviđa se da će se ovom tehnikom moći izdvojiti više od 90% CO2 iz produkata sagorjevanja termoelektrana, te se u daljem koraku skladištiti u podzemnim bunkerima.Za kompletan pilot-projekat, i u kasnijoj perspektivi demonstracionog postrojenja, RWE je izdvojio budžet od 80 miliona eura.e.

www.ebwk.de

Japanske inovacije

Na ovogodišnjem sajmu obnovljivih energija u Japanu, istraživači iz ove

zemlje su predstavili nekoliko kreativnih inovacija.Nekoliko proizvođača prezentiralo je mikro-hidroelektrane, koje mogu generisati el. energiju iz npr. odvodnih i kanalizacionh cijevi za vodu. Kompanija Tepesco obećava 10-30 kW el. snage kod brzina vode od 0,05 do 0,2 m/s.Istraživački institut željezničke kompanije JR East predstavio je nagaznu dasku za ulaze u tramvaje i metroe, koja dobiva struju kad na nju nagaze noge pješaka. Za ovaj efekat su ispod površine daske ugrađeni mali piezo-električni prekidači, koje proizvode el. energiju pritiskom ljudskih stopala.Iz domena vjetroenergije kompanija Mecaro je lobirala za jednu vjetroelektranu, koja se ne sastoji iz tri propelera, kako je uobičajeno, već iz pet spiralnih lamelama obuhvaćenih cijevi. Ovaj proizvod razvijen u saradnji nekoliko univerziteta nazvan je “Spiral Magnus”, jer počiva na tzv. magnus-efektu, otkrivenom od strane njemačkog naučnika Heinricha Gustava Magnusa. Umjesto da uznemirava okolinu svojim huktanjem propelera, ova vjetrolektrana je gotovo bešumna, a osim toga može generisati 30 MWh struje godišnje pri brzini vjetra od 6 m/s. Proizvođači su čak spirale obojili u zeleno, tako da elektrana vizuelno ne odudara mnogo od okoline.e.

www.heise.de/tr

15. konferencija ICPWS

U Berlinu će se 07-11. septembra 2008.održati 15. Internacionalna konferencija

za osobine vode i pare (ICPWS – International Conferences on the Properties of Water and Steam). Druga obavijest i poziv za radove objavit će se u oktobru 2007. god., a sažetci se trebaju poslati do 1. decembra.Ova konferencija nastavlja svoju dugu tradiciju, koja datira još od 1929. god. Konferencija se bavi razmatranjem fizičkih I hemijskih karakteristika vode, pare i tečnih sistema. Konferencija je tradicionalni dobavljač naučnih radova u vezi termofizičkih i hemijskih karakteristika vode i vodene pare za industriju. U zadnje vrijeme je njeno područje rada ekspandiralo i u istraživanja medija povezanih sa vodom, mješavina fluida, morske vode, gasova, a sve to i u ekstremnim uslovima.e.

energija

ekspert br. 02/07- sv. 1 67ekspert br. 02/07- sv. 1 67

Najveća svjetska pučinska

vjetrolektrana

U septembru je Siemens potpisao ugovor sa kompanijom Greater Gabbard

Offshore Winds za izgradnju najveće pučinske farme vjetroelektrana na svijetu. Elektrana se treba graditi pored britanske obale. Ugovorom je predviđeno da Siemens isporuči i ugradi 140 vjetroturbina snage po 3-6 MW u toku 2009. i 2010. god. Kada bude priključena na električnu mrežu, elektrana locirana 25 km pored Suffolka isporučivat će zelenu energiju maksimalnim kapacitetom od 500 MW. Inače, ovo je prva britanska pučinska elektrana smještena van njenih teritorijalnih voda, a moći će oko 415.000 domaćinstava snadbjevati el. energijom.Siemensov posao sa vjetroelektranama rapidno raste u toku nekoliko zadnjih godina. Ukupan broj zaposlenih u Siemens Wind Divisionu iznosi više od 3.200 saradnika širom svijeta. U toku 2007. godine Siemens očekuje da instalira oko 1.500 MW novih vjetro-kapaciteta, od kojih će 200 MW biti pučinskih.e.

www.siemens.de

Alstom gradi TE Stanari

EBRD je odobrila nedavno završeni predkvalifikacioni tender za izgradnju

TE Stanari kod Doboja. Tender je za potrebe EFT Grupacije objavljen na sajtu Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD) 10. septembra, a pozvao je zainteresovane kompanije koje su sposobne da izgrade termoelektranu Stanari po principu “ključ u ruke”, da registruju svoj interes. “Na tenderu je interesovanje iskazalo ukupno 9 kompanija, a nakon detaljnog razmatranja odlučili smo da je najbolja bila ponuda francuskog ALSTOM-a. EBRD se složila sa našim izborom i to je veoma važna vijest, jer značajno približava ovu banku učešću u finansiranju projekta i samim tim zatvaranje cjelokupne finansijske konstrukcije”, rekao je direktor za komunikacije EFT, Nenad Savić. U EFT ističu da će precizna vrijednost projekta biti poznata kada se tačno ustanovi tehnološko rješenje koje će biti korišteno, ali da će ona svakako premašiti 600 miliona eura. “Očekujemo da oko 25 posto tog projekta finansira EBRD, isto toliko ćemo finansirati iz sopstvenih izvora i kredita proizvođača opreme, dok će ostatak biti finansiran od strane komercijalnih banaka i partnerskih firmi”, kaže Savić.

Elektrana bi se trebala početi graditi u prvoj polovici 2008. godine i očekuje se da bi se na izgradnji moglo zaposliti čak 3000 radnika, dok će samo postrojenje, kada bude dovršeno, zapošljavati oko 800 radnika. Elektrana snage 420 MW trebala bi biti dovršena do prve polovice 2012. godine, pri čemu se godišnja proizvodnja električne energije procjenjuje na oko 3 mil. MWh. Kao energent koristit će se lignit iz obližnjeg rudnika Stanari u količinama od oko 2,8 mil. t godišnje.e.

EPBiH najveća kompanija u BiH

Prema rang listi najuspješnijih poslovnih subjekata koju su utvrdile sarajevske

“Poslovne Novine”, Elektroprivreda BiH je najveća kompanija u BiH.Prošlogodišnji prihod EPBiH iznosio je 700,8 miliona KM, a ostvarilo ga je 5.034 zaposlena radnika. Kompanija je imala izvoz od 71,1 milion KM, ostvarena je neto dobit od 5,3 miliona KM, a ukupne investicije su bile 149,9 miliona KM.Među 10 najboljih kompanija nalaze se i BH Telekom, Aluminij, ASA Prevent, Elektroprivreda RS, Mittal Steel, Elektroprivreda HZHB, Telekom Srpske, Energoinvest i Holdina.Elektroprivreda BiH je potpisala i nove ugovore o prodaji viškova električne energije u narednoj godini sa švicarskim kompanijama ATEL Energy AG i Energy Finansing Team AG. Vrijednost ugovora je 54 miliona eura, a radi se o prodaji od ukupno 725 GWh el. energije. Ugovor je potpisan na osnovu javnog tendera, na koji se javilo 14 zainteresovanih kupaca.e.

www.elektroprivreda.ba

Prva komercijalna elektrana na valove

Portugalski konzorcijum počinje izgradnju prve komercijalne elektrane na valove u

svijetu. Inicijalna faza će uključivati 3 Ocean Power Delivery mašine Pelamis P-750, koje će biti locirane 5 km od sjeverne obale Portugala, u blizini grada Povoa de Varzim. Elektranu gradi kompanija Enersis, koja je dio Semampa Corporation, jednog od najvećih portugalskih kompanija za obnovljive energije. Ova elektrana će imati instaliranu snagu od 2,25 MW, a očekuje se prosječna godišnja proizvodnja koja će biti u stanju da snadbije 1.500 domaćinstava, što će spasiti atmosferu od ispuštanja oko 6.000 t CO2 godišnje, koliki bi bio el. ekvivalent iz konvencionalnih termoelektrana.

Glavni dio elektrane je cilindrični modul Pelamis, a valovi prouzrokuju nabijanje pritiska hidrauličkog ulja i njegovo pokretanje motora. Motor je povezan sa generatorom, na kojem se generiše el. energija.e.

www.renewableenergyaccess.com

Obnovljivi izvori energije u BiH i

evropske perspektive

U Mostaru je 5. i 6. oktobra 2007. godine održan seminar o temi “Obnovljivi

izvori energije u BiH i evropske perspektive”, na kojem su učestvovali predstavnici Vlade BiH, FBiH, Akademije nauka i umjetnosti BiH, Centra za obnovljive izvore energije Mostar, Energy 3 Mostar, nevladinog sektora, predstavnici UNESCO-a i ostali relevantni stručnjaci iz zemlje i svijeta u domenu energetike. Osnovni cilj seminara je bio upoznati javnost kako je nužno stvarati obnovljive izvore energije za buduće naraštaje, ali i upoznati stručnjake gdje se i s kojih mjesta, u kojim oblicima u zemljama Jugoistočne Evrope, gdje spada i naša zemlja, mogu crpiti zalihe energije. Akademik Božidar Matić, koji je bio jedan od predavača, istakao je da se javno mnijenje mora dodatno educirati u podizanju svijesti kako gradnja budućih mini hidroelektrana i vjetroelektrana nije štetna, nego da je njihova izgradnja neophodna kako bi budući naraštaji mogli imati dovoljno energije, jer je njena iskorištenost sada dosegla maksimum.“Zemlje Evropske Unije na svojim područjima iskoristile su skoro 100 posto raspoloživih izvora energije, mi u BiH iskoristili smo samo 30 posto svog hidro-potencijala, što znači da raspolažemo sa još 70 posto vode koja teče, a ne iskorištava se”, ističe akademik Matić, dodajući kako je neka područja apsolutno nužno zaštiti od buduće gradnje mini-hidroelektrana, ali da se svakako već u narednih pet godina mora pristupiti ovoj izgradnji.“Naša zemlja danas nije dosegla prijeratnu potrošnju energije, jer se industrija nije razvila u odnosu na prijeratni nivo. Nama se sada čini da imamo viška energije i izvozimo je, međutim, ekonomskim razvojem kao i industrijskim razvojem koji je u zamahu, pokazat će se vrlo brzo da nam fali energije. Da bi preduhitrili krize i mogućnost uvoza el. energije u većim količinama, potrebno je razmišljati o obnovljim izvorima energije koja je neophodna za normalan rad i razvoj zajednice”, kategoričan je akademik Matić.e.

www.24sata.info

energija


Elida TALJIĆdiplomirani žurnalist

Bosnalijek d.d.

Okolinska usmjerenja Bosnalijeka d.d.

Stalne provjere i poboljšanjaOsiguravanjem svih uvjeta za dobivanje okolinske dozvole Bosnalijek se potvrdio kao društveno odgovorna kompanija koja savremenicima garantira najbolje uvjete, a narednim generacijama ostavlja izvrstan temelj za uspješan rad.

U razvijenim društvima odavno je pozitivan stav prema najbližem okruženju postao poželjan sastavni element politike uspješnih kompanija, pogotovo ako se radi o

proizvođačima potencijalno opasnih ili po zdravlje i okolinu škodljivih proizvoda. Uspostavljanje interaktivnog i pozitivnog odnosa kompanije prema okolini uvršten je među prioritete i, nerijetko, zakonski sankcionisan.

U Bosni i Hercegovini se ovim pitanjima, sistematično i na način koji obavezuje i postavlja jasna pravila, počelo baviti odnedavno. Zakon o zaštiti okoliša donesen je 2002. godine, a stupio je na snagu 2003. godine. Otad, do danas, u Bosni i Hercegovini je doneseno šest osnovnih okolinskih zakona i gotovo 50 podzakonskih akata u koja su ugrađena savremena znanja i iskustva i neki od zahtjeva koji proizlaze iz direktiva Evropske Unije.

Okolinska problematika aktuelizirana je na ovim prostorima i utvrđivanjem rokova koje su, po odluci Ministarstva okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine, a prema spomenutom zakonu, bili dužni ispoštovati svi privredni subjekti u Federaciji, odnosno, prema kome su, ako namjeravaju dalje poslovati, dužni pribaviti okolinske dozvole. Krajnji rok za podnošenje prijava za izdavanje okolinskih dozvola u granama industrije: energetskoj, hemijskoj, metalnoj i ekstraktivnoj, određen je 31. avgust 2007. godine.

Bosnalijek d.d. je među rijetkima u Bosni i Hercegovini koji, kada je ova problematika u pitanju, spremno dočekuju sve zahtjeve zakonodavstva, ne samo bosanskohercegovačkog. U mnogim aspektima bio je i pokretač, promotor i najbolji primjer okolinski svjesnog privrednog subjekta. Mnogo prije uspostavljanja lokalnih normi, Bosnalijek je svoj sistem i strategiju usaglasio sa svjetskim standardima i udovoljio brojnim zahtjevima koji proizilaze iz direktiva Evropske Unije.

Zadovoljeni svi uvjeti

Okolinska dozvola je integralni pravni dokument – upravni dokument kojim se propisuju mjere zaštite svih okolinskih aspekata: vode, zraka, zemlje/tla i ostalog, s ciljem postizanja visokog nivoa okolinske zaštite.

Prije podnošenja zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole potrebno je uraditi plan aktivnosti sa mjerama i rokovima za postepeno smanjenje emisija, odnosno zagađenja i za usaglašavanje sa BAT-om (najboljom raspoloživom tehnologijom).

Plan, između ostalog, treba sadržavati podatke kao što su: lokacija pogona i postrojenja, opis djelatnosti, vrsta proizvoda

i godišnji kapacitet proizvodnje, broj zaposlenih, studiju o zagađenosti u nultom stanju koja obrađuje trenutačno stanje okoliša na datoj lokaciji, mjere za održavanje i čišćenje opreme i ostalo.

U Bosnalijeku su svi uvjeti za dobivanje okolinske dozvole, uključujući i obavezu javnog oglašavanja, odnosno poziva na uključivanje u javnu raspravu u postupku ocjene Plana aktivnosti, kao preduvjeta za izdavanje okolinske dozvole za pogone i postrojenje tvornice Bosnalijek d.d., potpuno zadovoljeni. Iz nadležnog ministarstva stiglo je i rješenje, a, da bi ukupan postupak bio konačno završen preostalo je još izdavanje dozvole.

Za upravljanje kvalitetom i upravljanje okolinom posebna organizacijska jedinica

Bosnalijek je, nakon ratnih godina u kojima ne samo da se održao nego i neprekidno radio i razvijao osnovnu djelatnost, postavio strateške ciljeve – da se razvije u modernu farmaceutsku kompaniju koja će, na međunarodnom tržištu, biti ravnopravna sa drugim farmaceutskim kompanijama i lider na domaćem farmaceutskom tržištu. Činjenica da je u u startu ostvarivanja tih ciljeva u Bosnalijeku prepoznata važnost uključivanja zahtjeva



koji se odnose na upravljanje kvalitetom, upravljanje okolinom, zdravljem i sigurnošću, uveliko je doprinijela da se oni danas sa toliko uspjeha i ostvaruju.

Način na koji je Bosnalijek u svoj sistem ugradio koncept osiguranja kvaliteta i upravljanja okolinom predstavit ćemo preko njegovog sektora Upravljanje kvalitetom i upravljanje okolinom/UKiUO, jednom od organizacijskih jedinica koja je visoko pozicionirana i osmišljena da se bavi ovim pitanjima.

Sektor za svoj rad odgovara direktoru Bosnalijeka i u obavezi je da, uz ostalo, redovno pratiti i Upravu i direktora Kompanije izvještava o zahtjevima nacionalne i međunarodne regulative.

Osiguranje kvaliteta (Quality Assurance) i upravljanje okolinom (Environmental Management) je koncept koji obuhvata sve elemente koji, individualno ili kolektivno, utječu na kvalitet proizvoda i elemente koji utječu na okolinu. Ovaj koncept je zahtjev EU GMP ili Dobre proizvođačke prakse (International Finance Corp) te zahtjev nacionalne legislative.

U Bosnalijeku je ovaj koncept razvijen na način da sektor Upravljanje kvalitetom i upravljanje okolinom/UKiUO, koji za svoj rad odgovara direktoru Kompanije, ima obavezu da prati i implementira postojeće i nove zahtjeve nacionalne legislative, među kojima su: Zakon o lijekovima; pravilnici: o dobroj proizvođačkoj praksi, dobroj laboratorijskoj praksi, dobroj praksi skladištenja i transporta i pravilnik o posebnim uvjetima prostora, opreme i kadra koji moraju ispunjavati proizvođači lijekova, kao i postupak njihove verifikacije. Tu su još i pravilnik o registraciji lijekova, set zakona o zaštiti okoliša i zakon o zaštiti na radu i zaštiti od požara.

Također, ovaj sektor je zadužen da prati i implementira mnogobrojne međunarodne standarde i smjernice, i to: EU GMP 2005, BAS EN ISO 9001:2000, BA EN ISO 14001:2004 i OHSAS-a 18001:1999, kao i okolinske smjernice IFC-a (Internacional Finance Corp) 2003.;

Nadalje je zadužen da razvija, održava i nadzire Bosnalijekov sistem kvaliteta, okolinskog upravljanja i zaštite zdravlja i sigurnosti, upravlja cjelokupnom dokumentacijom sistema koja se odnosi na kvalitet, okolinu, zdravlje i sigurnost i da implementira politiku validacije Kompanije i to procesa, opreme, uvjeta i sistema. Sektor također planira, organizira i provodi stručne GMP edukacije za cijelu Kompaniju (ekterne i interne), edukacije po tačkama standarda ISO za interne auditore sistema po svim ISO-standardima i za sve ostale zaposlenike i nadzire sistem kvaliteta i provjerava njegovu efikasnost i usklađenost prema standardima kvaliteta, zahtjevima GMP i ISO standardima.

U sektoru je zaposleno 11 ljudi. To je tim sastavljen od visokoobrazovanih, kompetentnih, specijaliziranih zaposlenika koji su educirani u evropskim školama za obavljanje ovih specifičnih poslova. Tako su u sektoru i evropski menadžer za kvalitet, dva

evropska menadžera za okoliš, dva evropska menadžera za zdravlje, tri IRCA lead auditora za kvalitet i tri IRCA lead auditora za okoliš.

Sektor direktno sarađuje sa ostalim organizacijskim jedinicama Kompanije i kao rezultat ima i 20 obučenih internih auditora i sve zaposlene za primjenu standarda ISO 9001:2000, 14001:2004 i OHSAS-a 18001:1999.

Rezultati koji su postignuti i koji su potvrđeni međunarodnim standardima, plod su saradnje i rada svih zaposlenika Kompanije.

Spremni na sve izazove

Nermin Zubčević, direktor sektora UK i UO, u iščekivanju okolinske dozvole podsjeća na pređeni put i zadatke koje su ljudi kojima je neposredni rukovodilac, ali i svi zaposlenici Bosnalijeka, morali izvršiti:

- Bosnalijek ima visokoeduciran tim u kome su ljudi spremni da obuče, usmjere i podrže sve zaposlenike Bosnalijeka, ali i svakoga izvan ove kompanije ko za to pokaže interes. A Bosnalijek to stalno i radi. Smatramo da je znanje iz ovih oblasti, koje mi neprekidno stičemo, transparentno i zato ga mnogima prenosimo. Radimo to ne samo za našu kompaniju, nego i za našu državu, odnosno za našu djecu i budućnost koju smo im dužni osigurati.

Ključ uspjeha u ovom segmentu rada Kompanije je u kontinuiranoj edukaciji zaposlenika koji izazove zahtjeva EU prihvataju, razumiju i implementiraju, kao i razumijevanju i podršci ovakvom načinu rada na koju od početka implementiranja integriranog sistema kvaliteta imamo od direktora Kompanije.

Činjenica da smo pred dobivanjem okolinske dozvole znači i da je Bosnalijek usklađen sa svim zahtjevima nacionalne regulative, uključujući i međunarodnu regulativu Evropske Unije.

Zatim, Bosnalijek potpuno upravlja svim nusproduktima (voda, otpad, zrak, energenti, buka...) sve to mjeri, kontrolira i smanjuje u skladu sa zakonskim normama. A da bi se do toga došlo bilo je potrebno snimiti postojeće stanje, utvrditi ciljeve, napisati programe, planirati zadatke i izvršiti ih. I tako stalno. To je krug u kome se neprekidno krećemo. Sve podliježe provjeri i svodi se na stalne provjere i poboljšanja.

Udovoljenje svim tim zahtjevima je veoma zahtjevno i naporno, a zaposlenici koji rade u ovom Bosnalijekovom sektoru stalno obnavljaju i dopunjuju svoja znanja i usavršavaju se za obavljanje ovih poslova.

U ovoj oblasti godinama uspješno sarađujemo i sa nadležnim ministarstvima u Kantonu Sarajevo i Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i sa Regionalnim okolinskim centrom/REC-om.

Za naš odgovoran odnos prema okolinskoj problematici, na inicijativu Regionalnog okolinskog centra/Regional Environmental Center/REC-a, u 2005. godini, dobili smo “Specijalno priznanje za poslovanje po najvišim eko-standardima”.


Osiguravanjem svih uvjeta za dobivanje okolinske dozvole Bosnalijek se potvrdio kao društveno odgovorna kompanija koja savremenicima garantira najbolje uvjete, a narednim generacijama ostavlja izvrstan temelj za uspješan rad.

Eduard Kinčić, menadžer za okolinu i OHSAS menadžer

Rad na uspostavljanju sistema okolinskog upravljanja je započeo 1998. godine i predstavlja kontinuirani rad po svim zahtjevima standarda ISO 14001:2004. To je podrazumijevalo primjenu evropske legislative na uvjete u kojima je Bosnalijek tada radio. Prišlo se rekonstrukciji tehnologije i uvođenja BAT tehnologije (najbolje raspoložive tehnologije), što znači umanjivanje svih zagađenja i nus-proizvoda koji nastaju prilikom proizvodnje, kontrole i razvoja. Uspostavljen je monitoring ili praćenje emisija u zrak, vodu, tlo, praćenje buke, otpada, mikroklimatskih uvjeta, preglede mašina i uređaja, hidranata, potrošnja energenata... Sva ova praćenja su bitna jer bez njih nema poboljšanja na kojima se stalno radi, a ujedno su i potrvda urađenog. U ovom trenutku, Bosnalijek je ispoštovao sve zakonske norme i zahtjeve ino-partnera.

Izrađena je Studija utjecaja na okoliš, napravljen plan prilagodbe za dobijanje okolinske dozvole, koji je prezentiran komisiji eksperata Ministarstva za okoliš i turizam FederacijeBiH, a u skladu sa zakonom o okolišu (Službene novine FBiH broj 33/03). U očekivanju smo dobivanja integralne okolinske dozvole, što je ogroman uspjeh za sve zainteresirane strane.

“U posljednjih deset godina otkako Bosnalijek ima jasno postavljenu politiku kvaliteta, okolinsku i na kraju politiku zaštite zdravlja zaposlenih i sigurnosti, imali smo brojne provjere sistema koji postepeno implementiramo. Godišnje, dočekivali smo najmanje po četiri međunarodne inspekcije i po jednu eksternu inspekciju sistema. Tako su dosad u Bosnalijeku bili inspektori IFC-a, koja je i jedan od suvlasnika Bosnalijeka, Republike Hrvatske, Saudijske Arabije, Holandije, Libije, iz certifikacijske kuće BVQI, a posljednja, i to početkom maja 2007. godine, bila je inspekcija Ministarstva zdravstva Obale Slonovače. Sve ove inspekcije su uspješno završene. Svakoj od njih, pogotovo na početku našeg rada, unaprijed smo se radovali, doživljavali smo to kao priliku da svoja znanja i iskustva provjerimo i potvrdimo.

Jer, umnogome je Bosnalijek išao ispred svih u Bosni i Hercegovini. U mnogo segmenata, a poznato je da smo prvi proizvođač u BiH koji je certificiran prema standardu ISO 14001:2000, tzv. okolinskom standardu, mi smo bili ti koji postavljaju standarde i podstiču druge i bilo je važno dobiti potvrdu nekoga izvana da radimo kako treba”, kaže Eduard Kinčić, Bosnalijekov menadžer za okolinu i OHSAS.

Potpuna kontrola opasnog otpada

Jedna od bitnih uspostavljenih procedura jeste upravljanje otpadom u kompaniji Bosnalijeka. Muhedin Mašović, mr. bioloških nauka, odgovoran je za poslove upravljanja otpadom, i o tome kaže: “U skladu sa članom 20. Zakona o upravljanju otpadom (Službene novine FBiH broj 33/03), 29.12.2003. godine imenovan sam za odgovornu osobu za ove poslove u Bosnalijeku. Pridržavajući se zakonske regulative i Baselske konvencije o kontroli prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju, Bosnalijek d.d. je potpisao niz ugovora za odlaganje-tretman otpada koji ‘proizvodi’.

U martu i aprilu 2007. godine došlo je do realizacije trajnog

zbrinjavanja opasnog farmaceutskog otpada, odnosno njegovog izvoza u spalionicu u Beču na spaljivanje pridržavajući se načela upravljanja otpadom ‘prevencije i mjere opreznosti’.

Zajedno sa resornim kantonalnim ministarstvom, Bosnalijek je bio nosilac aktivnosti sakupljanja, trijažiranja i izvoza starih lijekova u Kantonu Sarajevo. Također, pomogli smo u sortiranju i zbrinjavanju farmaceutskog opasnog otpada (14.590 kg lijekova čiji je rok istekao) na lokaciji Goražda.

Sudjelovali smo i u aktivnostima do konačnog zbrinjavanja otpada u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (4.385 kg) i kompaniji Hercegovinalijek d.o.o. Mostar (818 kg). Pomognuto je i Caritas Vrhbosanske nadbiskupije Sarajevo, Merhametu, JU Apoteka Bugojno, Coca-Cola HBC, Kazneno-popravnom zavodu poluotvorenog tipa Sarajevo. “

Voda, zrak i tlo sigurni

Vrlo bitan segment upravljanja okolinom je i upravljanje otpadnim vodama. U Bosnalijeku zadužena osoba za ovaj segment je Šaćir Hajdar, dipl.ing.maš, interni auditor, zaposlen u

Pouzdan sistem i visokoprofesionalni stručnjaci

Certifikacijska kuća SGS obavila je 2004. godine inspekciju usmjerenu na razvoj i proizvodnju farmaceutskih proizvoda, i, između ostalog konstatirala:

- Dobro uvedeni sistem upravljanja uz stalnu potporu Uprave i profesionalizam uključenih stručnjaka osigurava održavanje visoke pouzdanosti Sistema okolinskog upravljanja i ostvarivanja politike Kompanije; imate trajna poboljšanja u sferi utjecaja na okoliš, koja su javno potvrđivana. Uvid u realizaciju programa okolinskog upravljanja ukazuje na jasno definirane zadatke i sistematsko upravljanje realizacijom.

U izvještaju inspekcije BVQI, iz 2005. godine, uz ostalo je napisano:

- Posebno treba naglasiti izuzetnu kompetentnost i kvalitetu osoblja zaduženog za upravljanje i održavanje sistema. Inspekcija je provedena u svim dijelovima Kompanije. Na osnovu ispitanog uzorka inspekcija sa velikom sigurnošću potvrđuje visoku usklađenost sistema sa zahtjevima standarda.

U deset godina više od 40 inspekcija


sektoru Opšte usluge.Aktivnost za brigu o vodama je počela 1998. godine izradom

Idejnog projekta za razdvajanje i tretman voda u kompaniji. Razdvojene su tehnološke, sanitarne i oborinske vode. Čitavo vrijeme je vršen monitoring kvalitete vode u saradnji sa Institutom za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Na osnovu svih prikupljenih podataka i višegodišnje analize pristupilo se izradi i realizaciji Projekta tretmana tehnoloških otpadnih voda koji je u toku, a čime Bosnalijek osigurava da izlazne vode iz Kompanije niti jednim parametrom ne utječu na okoliš okruženja (sliv rijeke Bosne).

Kapacitet postrojenja je cca 30.000 l, čime se biološkom i hemijskom metodom tretira voda. Spomenuta investicija iznosi cca 2 miliona KM. Što se tiče emisija u zrak iz kotlovnice, urađena je rekonstrukcija kotlova, instalirani su gorionici vrhunske tehnologije koji osiguravaju da je emisija zraka iz kotlovnice daleko ispod graničnih vrijednosti kvaliteta zraka, propisanih zakonom.

Kompletan monitoring emisije u zrak i imisije prati ovlaštena institucija “Dvokut” d.o.o.Sarajevo. Osigurano je da ne dolazi do zagađenja tla od alternativnog goriva rekonstrukcijom postrojenja za prijem i uskladištenje alternativnog goriva.

OHSAS je veoma važan

Meliha Kapidžić, sadašnji stručni saradnik za zdravlje i sigurnost, evropski menadžer za zdravlje i sigurnost, smatra da je odluka o implementaciji zahtjeva OHSAS-a, standarda zdravlja i sigurnosti, vrlo bitna za Bosnalijek. Usklađenost OHSAS smjernica počela je sa standardom za upravljanje okolinom. U kompaniji je urađena procjena zdravlja zaposlenika, kao i Plan postupanja u slučaju akcidentnih situacija, u saradnji sa ovlaštenom institucijom “Proving” d.o.o. Sarajevo. Svi zahtjevi standarda su implementirani i potvrdila ih je svjetski priznata certifikacijska kuća. U sklopu zahtjeva OHSAS-a rade se: redovni ljekarski pregledi zaposlenika, sanitarni pregledi, zdravstveni bilans zaposlenika uz analizu uzroka, a poduzimaju se i korektivne mjere za stalno poboljšanje uvjeta rada. Također, vrše se procjene rizika radnog mjesta na osnovu koga se vrše korektivne mjere i obavljaju druge aktivnosti koje smanjuju potencijalne rizike na radu.

Briga o zdravlju i sigurnosti na radu je dio korporativnog imidža ove kompanije. Bosnalijek kontinuirano šalje svoje zaposlenike na banjsku rehabilitaciju. Pored zaposlenika vodi se računa i o bivšim zaposlenicima Bosnalijeka, penzionerima, od kojih je u 2007. godini sedmero bilo na rehabilitaciji

Klimatske promjene, povećanje koncentracije plinova izazvanih sagorjevanjem fosilnih goriva koji izazivaju efekat staklenika u atmosferi, problem temperaturne inverzije i td. su globalni problemi, ali i problemi životne sredine u kojoj živimo, koje treba da razumijemo i rješavamo.

U ovom radu opisana je ideja, koja je praktično potvrđena, vodenog prečistača dimnih gasova s ciljem ublažavanja, temperaturne inverzije, smanjenju smoga u sarajevskoj kotlini, povećanju stepena korisnog dejstva peći za sagorjevanje, smanjenju stepena zagađenosti vazduha i td. Temperaturna inverzija je pojava u kojoj temperatura raste sa porastom nadmorske visine, a pravilo je da opada. Posljedica toga je stvaranje hladnog vazduha u dolinama, kotlinama i td. Sloj toplog zraka sprječava podizanje hladnog zraka koji se nalazi ispod. Hladan sloj zraka u kotlini pogoduje stvaranju magle, smoga – aerozagađenosti. Dolazi do visokih koncentracija dima, čađi, sumpornih, azotnih, ugljikovih oksida i drugih zagađivača, koji ostaju dugo vremena, a štetni su za ljudsko zdravlje, naročito u zimskim mjesecima. U ratnom i poratnom periodu bio je zapažen pad vrijednosti zagađenja zraka, promjena temperaturne inverzije u sarajevskoj kotlini, a uzrok je jasan, tvornice, toplane nisu radile, saobraćaj je sveden na minimum, a grijanje u kućama diktirao je nedostatak goriva, prije svega uglja.

Rješenja problema: smanjenje emisija gasova koji učestvuju u efektu staklene bašte i njihov utjecaj na globalnu klimu, razbijanje magle i smoga raketama, korištenjem vodenog prečistača dimnih gasova i td.

Ratifikacijom Kyoto protokola EU se obavezala da smanji ukupnu emisiju gasova za 8% do 2012. u poređenju sa nivoom od 1990. godine.

Vodeni prečistač dimnih gasova osvojio je treće mjesto na osmom festivalu rada srednjh tehničkih i stručnih škola Federacije Bosne i Hercegovine i nagradu za idejno rješenje od firme Siemens u aprilu 2007. u Sarajevu. Slika prikazuje praktičnu eksperimentalnu realizaciju vodenog filtera dimnih gasova. Kao gorivo koristila se plastika, guma, drvo, parafin. Dimni gasovi uvode se direktno u vodu. Voda se zagrije, ali i zamuti. Temperatura gasova na izlazu iz vode je približna temperaturi vode i bez mirisa je. Zanima nas, koliko se pri sagorjevanju nekog goriva oslobodi toplote u vodi i kako i koliko se voda zagadi?

Koliko je za to potrebno dovesti vazduha, koliko pritom nastane dimnih gasova i kakav je njihov sastav? Poznato je da jedan kilogram drveta potpunim sagorjevanjem oslobodi 4-4,5kwh energije, za potpuno sagorjevanje 1kg ugljika C potrebno je 2,67 kg kiseonika O2, a nastane 3,67 kg ugljen dioksida CO2, 1 litar benzina, nafte potpunim sagorjevanjem oslobodi 3 kg CO2 i td. Šta kažu veliki brojevi? Izračunajte sami. Primjer, ako 100.000 automobila potroši 2l nafte dnevno, koliko oslobodi CO2 za 30 dana? Sastav goriva i stepen izgaranja gorivih sastojaka određuje sastav dimnih plinova.

Kao dječak jeo sam kvalitetne šljive na padinama Žući, kupao se u rijeci Bosni, a sada zagađen je zrak, voda, nema šljiva, nema ni kupanja. Vodenim filterom dimnih gasova čisti se vazduh, a zagađuje se voda. Šta je bolje? Šta je lakše, ekonomski efikasnije, čistiti zrak ili vodu? U normalnim uslovima, pluća udišu po 500 ml zraka oko 12-15 puta u minuti. Potrebno je čovjeku za 24 sata 10.000 litara zraka i 2 litra vode. Pored svih nedostataka, ovaj vid prečišćavanja zraka, trebao bi da se širi takvom brzinom da ga posjeduje svako mjesto gdje se vrši sagorijevanje goriva, toplane, radionice, industrijska postrojenja, domaćinstva itd. Ostavimo našim unučadima ono što smo naslijedili od naših djedova, čist zrak i vodu

Mehmedalija BEGIĆ dip.ing. el.

Vodeni prečistač dimnih gasova



Samir SELIMOVIĆ dipl.ing.Termoelektrana Kakanj

Principi i metode mjerenje automatskih uređaja za okolinski monitoring

UV zračenje – mjerenje koncentracije SO2

Djelovanjem ultraljubičastog zračenja (val. dužine 220 nm) na uzorkovani zrak, SO2 emitira fotone različitih valnih dužina (vrh 320 nm, područje od 240 do 420 nm). Molekule

SO2 su pobuđene UV zračenjem i primanjem energije zračenja emitiraju fotone čime dovode do pojave fluorescencije. PMT detektorom se nakon filtriranja svjetla emitiranog iz UV izvora, svjetlo dobiveno fluorescencijom pretvara u električni signal koji određuje vrijednost koncentracije SO2 u uzorku. Fluorescencija se javlja u svim smjerovima. Za razlikovanje pobudnog od iradijativnog svjetla, detektori se postavljaju pod određenim uglom u odnosu na izvor (slika 1.).

Kemiluminescencija – mjerenje koncentracije NOx

Ako se plin NO izloži reakciji sa ozonom (O₃), dio NO okisidira i postaje dušikov dioksid NO2. Dušikov dioksid je u pobuđenom stanju (NO2*) i emitira fotone pri vraćanju u stabilno stanje. Ova pojava se naziva kemiluminescencija i može se prikazati sljedećim hemijskim jednadžbama: NO + O₃ _ NO2* + O2; NO2* _ NO2 + hv

Ova reakcija je izuzetno brza i djeluje isključivo na NO. Ovisno o koncentraciji NO u zraku mijenjat će se i intenzitet luminescencije što je iskorišteno kao mjerni postupak u analizatoru. Analizator APNA-360 razdvaja uzorkovani zrak u dva kanala. U jednom kanalu, NO2 je reduciran u NO sa NOx konverterom odakle se šalje na detektor čime se mjeri količina NOx (NO+NO2). U drugom kanalu se uzorak šalje direktno na detektor čime se mjeri koncentracija NO. Razlikom NOx i NO se dobiva koncentracija NO2.

Svakih 0,5 s preklopni ventil mijenja uzorke NOx, NO i nul-plina kroz reakcijsku komoru. S druge strane, za generiranje

ozona se koristi pročišćeni i odvlaženi zrak koji se dovodi u reakcijsku komoru preko ozonizatora. Reakcijom ozona i uzorka dolazi do emitiranja svjetlosti koja se očitava fotodiodom čiji se signal nakon kalkuliranja očitava kao iznos koncentracije NO, NO2 ili NOx.

Infracrvena spektrometrija – mjerenje koncentracije CO

U ovom analizatoru se iskoristilo svojstvo plina CO da apsorbira infracrvenu svjetlost. Ovisno o koncentraciji, apsorpcija će biti veća ili manja. Analizator se koristi modulacijskim signalom koji dolazi djelovanjem nul-plina i uzoraka koji se izmjenično propuštaju kroz ćeliju u kojoj dolazi do apsorpcije infracrvene svjetlosti.

Slika 1. Princip mjerenja koncentracije SO2

PMT detektor

Reakcijska komora

Izvor UV zračenja

Slika 2. Princip mjerenja koncentracije NOx



Frekvencija rada izmjeničnog ventila je 1 Hz. Kako je mjerenje diferencijalnog tipa, samo u slučaju promjene koncentracije će se vršiti očitavanje, dok se pri konstantnoj vrijednosti na detektoru očitava nula. Ovo je pogodno radi izbjegavanja pomaka nule tokom vremena.

Infracrvena apsorpcija – mjerenje koncentracije O₃ (ozona)

Metoda UV apsorpcije je temeljena na svojstvu ozona da apsorbira UV zračenje određene valne dužine. Uzorkovani zrak se nakon filtriranja razdvaja u dva dijela. U prvom dijelu zrak se dovodi u deozonizator koji eliminira ozon i šalje ga u detekcijsku komoru kao referentni plin. U drugom dijelu, zrak se vodi direktno prema detekcijskoj komori. Detekcijska komora je izložena UV zračenju sa niskotlačnom živinom lampom koja generira UV svjetlost valne dužine 253,7 nm. Ozon u zraku apsorbira UV zrake što se registrira na detektoru. Preklopnim ventilom se izmjenično propuštaju referentni plin i uzorak zraka kako bi se tačnije odredila apsorpcija UV zraka (koncentracija ozona). Koncentraciju ozona određuje razlika intenziteta UV zračenja zraka i referentnog plina. Preklopni ventil mijenja uzorke frekvencijom 1 Hz.

Apsorpcija beta zračenja – mjerenje koncentracije lebdećih čestica PM10

Instrument FH-62 I-R je analizator za kontinuirano mjerenje lebdećih čestica u zraku na temelju apsorpcije beta zračenja. Uređaj se sastoji se od sljedeća četiri dijela: centralne jedinice FH 62 I-R, sistema za uzorkovanje, rotacione pumpe sa lopaticama, jedinice za obradu podataka.

Instrumenti za praćenje lebdećih čestica tipa FH 62 jedini su radiometrijski instrumenti koji mjere, prate i daju prikaz mase akumuliranih čestica istodobno sa sakupljanjem čestica. Ovaj režim rada omogućava mjerenje prašine na filteru u stvarnom vremenu i mjerenje/prikaz u realnom vremenu masene koncentracije lebdećih čestica u zraku.

Instrument za praćenje čestica FH 62 I-R koristi radiometrijski princip beta-zračenja pomoću metode kompenzacije dvije zrake. To je osnovni preduvjet za preciznu i stabilnu kompenzaciju. Čisti dio filterske trake kreće u mjerni položaj (2). Zrak se uvlači kroz sistem za uzorkovanje. Čestice prašine sadržane u zraku talože se na filter. Kod uzorkovanja čestica primjenjuje se princip prikupljanja na jednom filteru. Jedna sekvenca filtera ostaje u

Slika 3. Princip mjerenja koncentracije CO

Slika 4. Princip mjerenja koncentracije O₃ (ozona)



komori za sakupljanje i mjerenje čestica (2) sve dok se ne dostigne zasićenost (1500 μg), ili dok se ne dostigne jedan od parametara za promjenu filtera (određeno vrijeme, prethodno odabrano vrijeme uzorkovanja, nizak pritisak, protok zraka, maksimalna koncentracija, masa). Nakon odstranjivanja napunjenog dijela filtera u položaj za mjerenje stavlja se novi čisti dio (automatska zamjena filtera) i počinje novi ciklus.

Komora za skupljanje i mjerenje čestica (2) smještena je između izvora beta zračenja (4) i ionizacijske komore (1). Naponi napajanja ionizacijskih komora (1+7) imaju obrnute polaritete. Izlazni signal iz komore 1. je pozitivna, a iz komore 2. negativna struja. Izlazi iz obje jonizacijske komore su povezani te prikazuju trenutni i kompenzirani signal. U ovom se postupku kompenziraju različite debljine, odnosno različiti uvjeti okoline. Nakon svake zamjene filtera automatski se postavljaju parametri na nulu.

Tokom filterskog uzorkovanja u području (2) s prašinom, taloži se sve veći broj čestica. Ovaj sloj prašine nakuplja se neprekidno i slabi jačinu beta zračenja u dijelu (4-2-1). Pojačava se električni signal na izlazu A. U svakom trenutku ovaj signal

daje stvarnu informaciju o uzorkovanoj masi na filteru. Ovaj sistem je takozvani “neposredni promatrač” mase prašine u tački 2. Za svaki vremenski trenutak poznata je vrijednost mase (u μg) u filteru, a moguće je promatrati brzinu uzorkovanja čestica.

Mjerni signal na izlazu A se pojačava i preko analogno/digitalnog pretvornika prenosi do procesorske jedinice (CPU). Iz porasta mase prašine u vremenu dobiva se proračun i prikaz koncentracije. Za izračun koncentracije prašine, sondom se tačno mjeri trenutni protok zraka. Tako se trenutna koncentracija izračunava tačno čak i ako dođe do kolebanja protoka zraka.

Kada se koriste ulazi osjetljivi na veličinu prašine (PM-10, ciklonski, PM-2.5) protok zraka mora biti konstantan. Za to je predviđena vakuumska pumpa s regulacijom broja okretaja. Utjecaj nestabilne vlage u okolnom zraku, te opasnost od kondenziranja vode u cijevi za uzorkovanje mogu se spriječiti korištenjem grijane cijevi za uzorkovanje.

Mjesto za skupljanje prašine se nalazi između komore za skupljanje čestica (2) i pokretne vakuumske komore (3). U kompenzacijskom dijelu postavljena je čvrsta Ti folija na odgovarajuće mjesto između kompenzacijske komore II (5) i kompenzacijske komore I (6). Ova folija ima jednaku specifičnu masu kao filterska traka.

Princip rada uređaja za paramagnetno mjerenja sadržaja kisika

Kisik, paramagnetni gas, posjeduje osobinu da ga u magnetnom polju privlači jača strana, gdje zbog gustoće raste pritisak. Općenito povećanje pritiska se može definirati na sljedeći način: ΔP = 0,5 ~ H ~ X ~ C, gdje je:

ΔP – razlika pritiska;H – jačina magnetnog polja;X – faktor magnetisanja O2;C – koncentracija O2.Ovaj pritisak djeluje kao protupritisak nosećem gasu koji

struji (zrak iz okoline) i rasprostire se do detektora. Kod manjih koncentracija O2 pritisak je manji, kod veće koncentracije pritisak je veći. Ova promjena pritiska se preko kondenzatorskog mikrofona kao detektora prevodi u električni signal.

Pošto magnetno polje pulsira, stvara se izmjenjivi signal pri čemu amplituda predstavlja mjeru za koncentraciju O2.

Na osnovu gore opisanih relacija kod mjernog gasa bez kisika ne nastaju nikakve oscilacije pritiska, a samim tim ni signal detektora – slika 6

Slika 5. Princip mjerenja koncentracije lebdećih čestica

Slika 6. Shematski prikaz paramagnetnog mjernog principa

Zrak iz okoline

Mjerni zrak, ulaz

Magnetno- pneumatska ćelija

Elektromagnet

Mjerni zrak, izlaz

Detektor


ekspert br. 02/07- sv. 1 75ekspert br. 02/07- sv. 1 75

76 ekspert br. 02/07- sv. 176 ekspspert t br. 02/07-7- sv. 1

Hidroelektrični projekti uključuju brane, rezervoare, kanale, električne centrale, i objekte za proizvodnju električne energije. Brana i rezervoar mogu biti višenamjenski: ako

padavine i karakteristike vodotoka i modeli protoka voda i njena snaga dopuštaju, rezervoari takođe mogu pružati jedan ili više sljedećih usluga: navodnjavanje, kontrola poplava, snadbjevanje vodom, rekreacija, ribarstvo, plovidba, kontrola sedimenta. Međutim, svaka od ovih usluga može impilcirati različitu dnevnu ili godišnju operativnu funkciju za rezervoar.

U hidrolelektričnim projektima, naprimjer, operater će putem variranja nivoa rezervoara u skladu sa krivom koja je blizu putanji rezervoara za vrijeme vrlo suhe godine maksimizirati dobivanje električne energije. Za kontrolu poplava, operater će isušiti rezervoar kako bi ostvario maksimalnu zapreminu za zadržavanje poplave koja se javlja na početku kišne sezone. Rezervoari za navodnjavanje će biti napunjeni, a njihovo pražnjenje će se vršiti u skladu sa sezonom rasta usjeva koji se navodnjavaju. U toku planiranja i razvoja vladajuće krive, svi konflikti između kompeticijskih načina upotrebe trebaju biti rješeni.

Hidroelektrični projekti uključuju i izgradnju prijenosnih linija kako bi se omogućilo snadbjevanje korisnika električnom energijom. Linije za prenos električne energije su obuhvaćene posebno u sekciji o “Sistemima za prijenos električne energije”.

Potencijalni utjecaji na okoliš

Glavni izvor utjecaja u hidroelektričnim projektima je konstrukcija i rad brana i rezervoara (vidi sekciju o “Branama i rezervoarima”). Projekti izgradnje velikih brana uzrokuju nepovratne promjene u okolišu na širokom geografskom području i stoga imaju potencijal za značajne utjecaje. Kriticizam ovakvih projekata je narastao u toku posljednje decenije. Ozbiljni kritičari tvrde da socijalni, okolinski i ekonomski troškovi brana nadmašuju njihovu korist kao i da izgradnja velikih brana, stoga, nije isplativa. Drugi tvrde da se u nekim slučajevima okolinski i socijalni troškovi mogu izbjeći ili svesti na prihvatljiv nivo pažljivom procjenom potencijalnih problema i primjenom ekonomski isplativih korektivnih mjera.

Zona na koju brana i njen rezervoar imaju utjecaj se proteže od gornjih granica rezervoara do ušća i obalne zone; i uključuje rezervoar, branu i riječnu dolinu ispod brane. Iako postoje direktni utjecaji po okoliš koji su povezani sa izgradnjom brane (tj. prašina,

erozija, problemi sa odlaganjem otpada), najveći utjecaj rezultira iz plavljenja zemljišta kako bi se obrazovao rezervoar, kao i izmjena vodenog toka nizvodno. Ovi efekti imaju direktan utjecaj na tlo, vegetaciju, divlje životinje i njihova staništa, ribarstvo, klimu i ljudsku populaciju u datoj zoni. Vidi tabelu 10.8. na kraju sekcije za druge primjere i predložene mjere za ublaživanje posljedica).

Indirektni efekti brana uključuju one koji su povezani sa izgradnjom, održavanjem i funkcionisanjem brane (npr. pristupni putevi, građevinski kampovi, linije ze prenos električne energije) i razvoj poljoprivrednih, industrijskih i općinskih aktivnosti koje brana omogućava.

Pored direktnih i indirektnih efekata koju ima izgradnja brane po okoliš, neophodno je razmotriti i efekte koje ima okoliš po branu. Glavni okolinski faktori koji imaju uticaj na funkcionisanje i životni vijek brane su oni uzrokovani zemljištem, vodom, i drugim resursima koji su u upotrebi u zahvatnoj zoni iznad rezervoara (npr. poljoprivreda, naselja, sječa šuma) koji mogu rezultirati porstom taloženja mulja i promjenama u kvantitetu i kvalitetu vode u rezervoaru i rijeci nizvodno. Ovo su pitanja koja se obično rješavaju u inžinjerskim studijama.

Očigledna korist jednog hidrolelektričnog projekta je električna energija koja može podržavati ekonomski razvoj i poboljšati kvalitet života u zoni koju opslužuje. Hidroelektrični projekti uključuju intenzivno korištenje radne snage, i kao takvi pružaju mogućnosti za zaposlenje. Ceste i ostala infrastruktura mogu omogućiti lokalnom stanovništvu bolji pristup tržištu, obrazovnim ustanovama za njihovu djecu, zdravstvenim ustanovama, i drugim neophodnim uslugama. Nadalje, proizvodnja električne energije u hidrocentralama predstavlja alternativu korištenju fosilnih goriva ili nuklearne energije, što omogućava da se energetske potrebe zadovolje bez proizvodnje zagrijane vode, emisije polutanata u zrak, proizvodnje pepela, i radioaktivnog otpada. Ako rezervoar zaista predstavlja višenamjenski objekat, ako njegove različite svrhe za koje je planiran u ekonomskim analizama nisu u uzajamnoj koliziji, druge koristi mogu uključivati kontrolu poplava i obezbjeđenje pouzdanijeg i kvalitetnijeg snadbjevanja vodom za navodnjavanje, domaće i industrijske potrebe. Intenzifikacija lokalne poljoprivrede može zauzvrat smanjiti pritisak na neposječena šumska staništa, nedirnuta staništa divljih biljaka i životinja, kao i zona koje nisu podesne za poljoprivredu. Nadalje, brane kreiraju ribarstvo u rezervoarima i mogućnosti za poljoprivrednu proizvodnju na rezervoarima i potopljenoj zoni, što u nekim slučajevima može više nego kompenzirati gubitak u ovim sektorima nastalim usljed izgradnje brane.

Specijalna pitanja

Hidrološki i limnološki efekti

Izgradnja brane na rijeci i kreiranje jezerske sredine ima duboke efekte na hidrologiju i limnologiju riječnog sistema. Dramatične promjene se javljaju prilikom mijenjanja toka rijeke: kvalitet, kvantitet i upotreba vode, akvatične biocenoze, kao i dinamika sedimentacije u riječnom bazenu. Hidroelektrični projekti su odgovorni za nastanak velikih promjena u riječnom toku nizvodno jer se zadržavanje i puštanje vode odvija prema potrebama proizvodnje električne energije, a ne prema hidrološkim ciklusima na koje je prilagođena riječna sredina nizvodno.

Razlaganje organske tvari na poplavljenom zemljištu stvara

Hidroelektrični projektiSamir ĐUG – doktor bioloških nauka

PMF – odsjek biologija



sredinu bogatu hranjivim tvarima. Đubriva koja se uzvodno koriste se dodaju hranjivim tvarima koje se akumuliraju i recikliraju u rezervoaru. Ovo ne samo da podržava aktivno ribarstvo u rezervoaru nego stimulira i rast akvatičnih korova, kao što su vodena salata i hijacint. Korovi i alge mogu predstavljati ozbiljan problem, jer mogu dovesti do začepljenja izlaznih i irigacionih kanala, negativno djelovati na ribarstvo i rekreaciju, povećati troškove tretiranja vode, ugroziti plovidbu, te značajno podići gubitak vode kroz transpiraciju.

Ako je poplavljeno područje gusto pošumljeno i nedovoljno očišćeno prije plavljenja, razlaganje će dovesti do smanjenja nivoa kisika u vodi. Ovo utječe na akvatične organizme i može rezultirati velikim pomorom ribe. Proizvodi anaerobne dekompozicije uključuju vodonik-sulfid, koji korodira generatore turbina i štetan je za vodene organizme, kao i metan, koji je eksplozivan i jedan od gasova staklenika.

Smanjenje kisika se tipično javlja prvo u dubljoj vodi gdje kisik koji koriste bakterije prilikom razgradnje ne može biti nadomješten kisikom koji proizvode biljke u procesu fotosinteze. Kada je ulaz za proizvodnju električne energije lociran na nižem nivou od rezervoara, kao što je to obično slučaj, voda oslobođena iz turbina u vode koje se nalaze nizvodno može biti deficitarna u kisiku i može sadržavati hidrogen-sulfid. Ona također može imati nižu pH vrijednost i biti hladnija od površinske vode. Oslobađanje vode koja ima ove osobine može negativno utjecati na biljne i životinjske zajednice u rijeci ispod brane.

Rastvorene čestice nošene rijekom se talože u rezervoaru, ograničavajući njegov kapacitet i vijek trajanja. Mnoge poljoprivredne površine oduvijek su bile ovisne o hranjivim bogatom mulju kako bi održale svoju produkciju. Budući da se sediment više ne odlaže na ravnicu nizvodno, gubitak hranjivih tvari mora biti kompenziran upotrebom đubriva kako bi se održala poljoprivredna proizvodnja. Oslobađanje voda koje su relativno bez sedimenta može rezultirati produbljivanjem riječnog korita nizvodno (što može u nekim slučajevima biti korisno, u drugim pogubno). Dodatni efekti promjena u hidrologiji riječnog bazena uključuju izmjenjene nivoe vode kako iznad, tako i ispod rezervoara.

Socijalna pitanja

Koristi od hidroelektričnih brana se često javljaju u zajednicama i industrijama koje su na određenoj udaljenosti od brane. Oni koji plaćaju najveće ekološke i društvene troškove nastale izgradnjom brane – stanovnici poplavljene zone – ne dobivaju proporcionalno učešće u djeljenju dobiti. Punjenje rezervoara rezultira prisilnim preseljenjem onih koji žive na tom prostoru (kod nekih projekata taj broj se kreće od nekoliko stotina hiljada do preko milion ljudi), što u značajnoj mjeri utiče na njih. Za one koji ostaju u riječnom bazenu, pristup vodi, zemljištu i biotičkim resursima je često ograničen. Ribarstvo i poljoprivredna proizvodnja bivaju poremećeni usljed promjena u protoku vode i reduciranom taloženju mulja. Poplavne zone mnogih tropskih rijeka su ogromna prostranstva od velikog značaja za ljudske i životinjske populacije. Kada se poplavna zona smanji, upotreba zemljišta se mora promijeniti ili se populacija mora premjestiti. Određene bolesti (kao što su malarija, encefalitis, šistosomijaza) mogu postati učestalije nastankom rezervoara i pridruženih struktura namjenjenih upravljanju vodama.

Društveni i ekološki problemi nastaju usljed kontrolisanog i nekontrolisanog priliva populacije u ovu zonu, kao što su to građevinski radnici i zaposleni na električnoj centrali, sezonski radnici, i ruralno stanovništvo koje koristi poboljšani pristup ovoj zoni koji je rezultat izgradnje puteva, dalekovoda ili poboljašnja riječne plovidbe. Posljedice su zdravstveni problemi, zagušene javne usluge, borba za resurse, socijalni konflikti i negativne ekološke posljedice po vodenu sredinu, rezervoar i riječni bazen koji se nalazi nizvodno.


Ribarstvo i svijet divljine

Kao što je već pomenuto, intenzitet riječnog ribarstva će vjerovatno biti smanjen usljed promjena u riječnom toku, smanjenju kvaliteta vode, gubitka terena za mriještenje kao i pojave prepreka za migracije riba. Međutim, na ovaj način nastaje ribarstvo u rezervoarima koje je ponekad produktivnije od riječnog ribarstva.

U rijekama sa biološki produktivnim estuarijima, i morske i ribe iz estuarija trpe usljed promjena u protoku i kvalitetu vode Promjene u protoku slatke vode i samim tim salinitetu u estuariju će izmjeniti distribuciju vrsta kao i modele parenja riba. Promjene u nivou hranjivih tvari i pad u kvalitetu riječne vode mogu takođe imati značajan efekat na produktivnost estuarija. Ove promjene također mogu imati veliki efekat na morske vrste koje se hrane ili provode dio svog životnog ciklusa u estuariju ili na vrste na koje utječe promjena u kvalitetu vode u obalnoj zoni mora.

Najveći utjecaj na divlje vrste ima gubitak staništa koji je posljedica punjenja rezervoara i promjene načina upotrebe zemljišta. Migratorne sheme divljih vrsta mogu biti poremećene izgradnjom rezervoara i sa njim povezanim razvojem. Krivolov i istrebljenje vrsta za koje se smatra da su nametnici u poljoprivredi ima selektivniji efekat. Akvatična fauna, uključujući ptice, reptile, i populacije vodozemaca može porasti u rezervoaru.

Seizmičke prijetnje

Značajni dokazi povezuju izgradnju rezervoara sa seizmičkim

događajima, ali je vjerovatnoću da će rezervoar inducirati seizmičke događaje u aseizmičkoj zoni teško predvidjeti. U seizmičkoj zoni, rezervoar može pospješiti pojavu zemljotresa, što će vjerovatno rezultirati češćim, ali manje destruktivnim događajima. Procjena o uticaju na okoliš razmatra oba ova fenomena.

Porast pritiska na zone iznad brane je uobičajen fenomen nastao kao posljedica planskog preseljenja ljudi iz poplavljenih područja kao i usljed nekontrolisanog priliva novih ljudi u ovu zonu. Oštećenje okoliša, smanjenje kvaliteta vode i porast stope sedimentacije u rezervoaru, rezultiraju iz sječe šume radi razvoja poljoprivrede, pritisak koji vrši ispaša stoke, upotreba agrohemikalija, i sječa stabala za proizvodnju drvne građe ili ogrjevnog drveta. Na sličan način, upotreba zemljišta u ovoj zoni ima utjecaj i na kvalitet i na kvantitet vode koja ulazi u rezervoar. Od ključnog je značaja da projekti izgradnje brana budu planirani i izvedeni u kontekstu cijelokupnih planova razvoja riječnog bazena i regije, uključujući i uzvodnu zahvatnu zonu iznad brane i poplavnu ravnicu, kao i vodenu zonu nizvodno

78 ekspert br. 02/07- sv. 178

Osnovi prečišća otpadnih vodaObrada otpadnih voda je vrlo važna djelatnost, pored

toga što je odraz civilizacijskog napretka, bitna je i zbog održavanja kvaliteta i zdravstvene ispravnosti voda

na željenom visokom nivou. Na taj način podižemo kvalitetu svakodnevnog života na viši nivo. Ukupan broj različitih otpadnih voda je velik. One su svrstane u dvije osnovne grupe: sanitarne otpadne vode – otpadne vode koje potiču iz domaćinstava sa značajnim udjelom otpadnih voda iz ustanova i javnih institucija i industrijske otpadne vode. Govoreći o otpadnim vodama, akcenat se stavlja na industrijske otpadne vode. Sastav industrijske otpadne vode je neposredna funkcija sastava sirovina, međuproizvoda i krajnjeg proizvoda tehnološkog procesa u toku kojeg je nastala.

Otpadne vode – klasifikacija voda, pokazatelji zagađenosti, metode pročišćavanja

Klasifikacija voda

Vode I kategorije su najčistije prirodne vode, izvorišta rijeka i njihovi gornji tokovi. Upotrebljavaju se za piće ili u prehrambenoj industriji.

Vode II kategorije su još uvek relativno čiste. Mogu se koristiti za rekreaciju i uz određeno pročišćavanje za snabdijevanje gradova vodom.

Vode III kategorije su zagađene prolaskom kroz gusto naseljene i industrijske oblasti. Imaju miris i vidljivu boju, ali se još uvijek mogu koristiti u poljoprivredi i nekim granama industrije.

Vode IV kategorije su sve one vode koje ne spadaju u prethodne tri kategorije. Vrlo su zagađene i moraju se prečišćavati ako se hoće upotrebljavati u određene svrhe.

Pokazatelji zagađenosti voda

Za procjenu stanja i upotrebljivosti voda postoji niz postupaka: fizički, hemijski, biološki i ekološki.

Fizički pokazatelji obuhvataju temperaturu, miris i ukus, boju, mutnoću, transparentnost i provodljivost vode, zapreminske masene koncentracije čvrstih tvari i suhog ostatka.

Hemijski pokazatelji obuhvataju kiselost i bazičnost, tvrdoću, redoks-potencijal (BPK5, KPK), udio ili koncentraciju čvrstih, tečnih i plinovitih tvari u vodi i specifične hemijske analize. Od rastvorenih gasova najveći značaj se pridaje kisiku.

Biološki pokazatelji obuhvataju bakteriološko ispitivanje vode, saprobiološke metode i kompleksne toksikološke metode. Biološku aktivnost karakteriše BPK kisika. U biološke pokazatelje pripada i utvrđivanje toksičnosti zagađenih voda.

Ekološka analiza obuhvata procjenu stanja vode kao životnog prostora bioloških sistema poslije uvođenja otpadnih voda.

Biohemijski potreban kisik (BPK) je glavni pokazatelj zagađenosti otpadnih voda. BPK je masa kisika (u mg) potrebna da se u laboratorijskim uslovima (u tami pri 20°C, Vinklerove bočice ) u datom vremenskom periodu izvrši razgradnja organskih tvari u 1 litru otpadne vode.

Hemijski potreban kisik (KPK) je masa kisika (u mg/l), potrebna za oksidaciju organskih spojeva i neorganskih soli. KPK je takođe pokazatelj zagađenosti otpadnih voda. Odnos KPK/BPK predstavlja parametar biorazložljivosti.

British Telecom gradi vjetroelektrane

Najveći britanski telekomunikacijski operator, British Telecom, objavio je planove o izgradnji vlastitih vjetroelektrana. Očekuje

se da bi ostvarenjem tog projekta BT mogao pokriti čak 25% svojih potreba za električnom energijom do 2016. godine. Radi

se o najvećem vjetroenergetskom projektu u Velikoj Britaniji koji pokreće neenergetska kompanija, a procjenjuje se da bi

izgradnja vjetroelektrana ukupne snage 250 MW mogla stajati oko 360 miliona eura. Inače, BT godišnje prosječno troši 2,2

TW h električne energije godišnje, što odgovara oko 0,7% ukupne britanske potrošnje, odnosno emisiji oko 640.000 t CO2

godišnje.e.

Evropsko-američko partnerstvo za trgovinu

emisijama

Koalicija koju čini Evropska komisija, evropske zemlje, države

SAD-a, kanadske pokrajine, Novi Zeland i Norveška objavila

je osnivanje Međunarodnog partnerstva za djelovanje na

ugljičnom dioksidu (ICAP). Osnovat će se međunarodni forum

u kojem će vlade i tijela javne vlasti koje donose obavezne

propise o emisijama stakleničkih plinova i trgovini njima

razmjenjivati iskustva i najbolja rješenja razrade shema

trgovine emisijama. Evropski partneri u projektu su Evropska

komisija, Francuska, Irska, Italija, Nizozemska, Njemačka,

Portugal i Velika Britanija, dok su partneri iz Sjeverne Amerike

američke savezne države koje su članice Sjeveroistočne

regionalne inicijative za stakleničke plinove (RGGI) (Maine,

Massachusetts, New Jersey i New York) te američke države i

kanadske pokrajine koje su članice Zapadne inicijative za klimu

(WCI) (Arizona, Britanska Kolumbija, Kalifornija, Manitoba, Novi

Meksiko, Oregon i Washington).e.

ExxonMobilu odobrena žalba u slučaju “Exxon

Valdez”

Vrhovni sud SAD-a odobrio je naftnoj kompaniji ExxonMobil

podnošenje žalbe na presudu kojom je obavezna isplatiti 2,5

milijardi dolara kao naknadu za štetu zbog havarije tankera

“Exxon Valdez”. Do nesreće je došlo još 1989. godine uz obale

Aljaske pri čemu je iz tankera isteklo 50.000 t sirove nafte i

naftnom mrljom onečišćeno 2080 km obale. Inače, naknadu

iz prvostepene presude iz 1994. godine od 5 milijardi već je

prepolovio Savezni sud SAD-a. Nakon spora koji je trajao više

godina, sud je krajem 2006. godine utvrdio da ExxonMobil treba

platiti 2,5 milijardi na ime kaznene naknade štete, odnosno

naknade za izgubljenu dobit. ExxonMobil pak naglašava da je

već isplatio 3,4 milijarde za uklanjanje onečišćenja i njegovih

posljedica te za kazne za onečišćenje okoline, ali i smatra da

je kazna od 2,5 milijardi pretjerana i da je po iznosu najveća

koju su Savezni sudovi SAD-a odredili. Saslušanje o žalbi

najvjerovatnije će se održati na proljeće 2008. godine. Ipak,

ako Vrhovni sud nakon toga potvrdi kaznu, novac će podijeliti

32.000 ribara, malih poduzetnika, pripadnika domorodačkih

naroda, vlasnika zemljišta i lokalne uprave na području Aljaske

koje je bilo pogođeno onečišćenjem.e.

Evropska trgovina emisijama prešla 1 milijardu

Evropska klimatska berza (ECX) objavila je kako su ukupne

emisije CO2 čijim se dozvolama trguje prešle granicu od 1

mijijardu tona. Pritom se ukupna svota može podijeliti na 988,9

mil. t u budućim ugovorima i 12,5 mil. t u opcijskim ugovorima.

Ukupna vrijednost u tonama odgovara novčanom iznosu

18,3 mlrd. eura. Inače, ECX je vodeća evropska platforma za

trgovanje dozvolama za emisije CO2 u sklopu Sheme EU-a za

trgovanje emisijama (ETS).e.


Osnovi prečišćavanja

otpadnih vodaFuad MAHMUTOVIĆ dipl.ing.

Raste sa porastom zagađivanja i obično se kreće od 1,5 do 3. U ekstremnim slučajevima može biti preko 5. Vrijednost pH predstavlja negativni logaritam koncentracije vodikovih iona u vodenom rastvoru. Ako se u vodi nalazi jednaka količina vodikovih iona (H+) i iona hidroksida (OH-) otopina je neutralna i ima pH vrijednost 7. Međutim, ako ima više vodikovih nego hidroksidnih iona, otopina je kisela i ima pH<7, a ako je obrnuto otopina je bazična (lužnata) i ima pH>7. Mjerna je vrijednost od 0-14. Ono što je važno, pošto se radi o logaritmu, da je svaka vrijednost na ljestvici deset puta manja ili veća od one prethodne. Suhi ostatak nastao procesom biološke razgradnje je pokazatelj mineralnih komponenata u otpadnoj vodi. Mjerenjem mase suhog ostatka i dijeljenjem sa početnom zapreminom uzorka dobiva se koncentracija mineralnih tvari u vodi (obično u mg/l). Boja, miris i ukus su organoleptička svojstva vode, tj. opažaju se čulima vida, ukusa i mirisa. Svaka voda ima svoj specifični ukus zbog rastvorenih plinova i soli. Otklanjanje neprijatnog ukusa se vrši apsorpcijom na aktivnom uglju, ozonom ili hlorisanjem. Suspendirane tvari su nerastvorljive čestice neorganskog porijekla.

Metode pročišćavanja

Smanjenje zagađenosti voda otpadnim vodama može se postići korištenjem različitih metoda za pročišćavanje otpadnih voda prije njihovog ispuštanja u kolektor.

- Mehaničke metode pročišćavanja otpadnih voda se sastoje u uklanjanju mikro i makro suspendiranih čestica iz vode, organskog i anorganskog porijekla. U tu svrhu služe rešetke, sita, taloženje, flotacija, filtriranje, centrifugiranje. Princip rada ovih uređaja jeste da se iz vode uklanjaju sve plivajuće makrotvari. Naprimjer, flotatori uglavnom služe za odvajanje tvari lakših od vode, kao što su sve vrste ulja i masti.

- Hemijske metode pročišćavanja otpadnih voda su: flokulacija, koagulacija, neutralizacija, katalitička oksidacija, izmjena jona i dezinfekcija. Flokulacijom se naziva proces stvaranja pahuljica-flokula, dodavanjem vodi izvjesnih hemikalija, oko kojih se hvataju suspendirane čestice koje lebde u vodi. Kako se optimalna vrijednost pH vode kreće od 6 do 8, prethodno se mora izvršiti neutralizacija, bilo sa alkalnog ili kiselog područja, na optimalnu vrijednost.

- Biološki postupci prečišćavanja. U prva dva postupka se radi na selekciji, tj. odstranjivanju nepoželjne organske, odnosno pretežno anorganske tvari, suspendirane ili rastvorene u otpadnoj vodi. Time se postiže to da se u biološkom pročišćavanju obradi u principu samo organska tvar. Kako je već ranije istaknuto razlaganje organskih spojeva događa se pod utjecajem bakterija. U aerobnom postupku se biodekompozicija organskih tvari događa uz prisustvo kisika, a u anaerobnom bez prisustva kisika u vodi. Sve dok u nekom vodo-resursu ima i najmanja količina kisika, biološki procesi su aerobni. Kada se sav kisik utroši, tada započinju procesi biorazgradnje koji su su anaerobni. U svrhu intenziviranja i ubrzavanja procesa biološke razgradnje, otpadnoj vodi se može dovesti povećana, dodatna količina kisika.

- Metode toplotnih postupaka pročišćavanja otpadnih voda su: isparavanje, destilacija, ekstrakcija, hlađenje i td.

Biljni uređaji za pročišćavanje

Prirodno svojstvo biljnih vodenih organizama (algi, višeg vodenog bilja) da iz vode djelotvorno uklanjaju različite anorganske spojeve (nitrate, ortofosfate, amonijak) započelo se ciljano iskorištavati prije tridesetak godina, iako se ovo načelo u prirodi događa od pamtivijeka.

Biljni uređaj sastoji se iz više bazena, kroz koje prolazi otpadna voda. Na tom putu se pomoću bioloških (aerobna i anaerobna mikrobna razgradnja, ugradnja u tijelo biljaka), fizičkih i hemijskih procesa (isparavanje, taloženje i usisavanje) voda pročisti. Bazeni su na dnu obloženi nepropusnom folijom ili ilovačom. Na tu podlogu stavlja se supstrat u koji se sadi močvarno bilje i bilje vlažnog zemljišta.

Princip pročišćavanja

Mehanički tretirana otpadna voda dolazi iz taložnice ili primarne obrade, u bazene, gdje se u supstratu filtrira, prečišćava i kondicionira za ispust. Glavnu ulogu u prečišćavanju imaju isti mikroorganizmi kao i u konvencionalnim uređajima, samo što u BU ne plivaju u vodi, već su naseljeni na korijenju biljaka i u supstratu.

Biljke im služe kao stanište i izvor kisika (slika 2.). Listovi, stabla i korijenje biljaka ispunjeni su sistemom zračnih šupljina, kojima se zrak iz atmosfere provodi do korijenja i u okolno zemljište. Dio zemljišta ostaje bez kisika što omogućuje da u procesu razgradnje sudjeluju i anaerobni mikroorganizmi. Razgrađene organske tvari biljke ugrade u svoje tkivo i time pročišćavaju otpadne vode. Biljni materijal moguće je dalje koristiti za kompostiranje, proizvodnju energije ili u hortikulturne svrhe. Pored toga, biljke akumuliraju otrovne tvari, kao što su teški metali, fenoli, pesticidi, formaldehidi i td. Ukoliko je koncentracija tih tvari preko dozvoljenih granica (npr. od procjeđene vode deponija), biljke se smještaju na deponiji.

U svakom od bazena je drugačiji supstrat. Sastav supstrata pažljivo se bira i zavisi od specifičnih uslova za svaki slučaj. Načinjen je od pijeska, šljunka i zemlje u različitim omjerima. Pravilno izabranim omjerom između površine i dubine bazena postiže se najpogodnije vrijeme zadržavanja vode u sistemu.

Pored biljne komponente i mikroorganizama, najznačajniju ulogu u prečišćavanju igra hidraulika sistema.

Otpadne vode protiču horizontalno kroz supstrat ispod površine, što otklanja stvaranje neugodnog mirisa i razvoja nepoželjnih insekata. Pošto se procesi prečišćavanja događaju u tlu, neovisno od vanjske temperature, učinak prečišćavanja vrlo je visok i zimi, kada iznosi 70-80%. Ljeti je učinak viši i dostiže čak 90-99%. Da se postigne ta učinkovitost, potrebna je površina

Slika 1. Bazeni za obradu otpadnih voda


Zaključak

Posmatrajući kompletno stanje na planeti, najveći problem za opstanak života predstavljaju vode. Zbog toga se moramo osvrnuti i staviti akcenat na obradu i iskorištenje svake kapi zagađene vode, jer svaka neobrađena kap vode može da prouzrokuje uništenje niza drugih stanica i jedinki. Kod nas u Bosni i Hercegovini svijest za obradom i prečišćavanjem otpadne vode je još na vrlo niskom nivou, zbog toga jer i sama država ne pridaje veliki značaj zaštiti životne sredine.

Edukacija uposlenih u državnim organima imala bi veliki utjecaj, jer podizanje svijesti na samom vrhu znači direktan utjecaj i na same građane. Obrada otpadnih voda jeste skup tehnološki proces, ali pametnim ulaganjem i iskorištavanjem mulja iz otpadnih voda u svrhu proizvodnje biogasa može imati daleko veću korist. Proizvodnjom biogasa pokrili bi kompletne troškove obrade otpadnih voda, a samim tim imali bi obrađenu vodu, što je i cilj.

Ukoliko budemo pratili najnovije evropske standarde, morat ćemo ispoštovati sve smjernice koje oni nalažu, kako bi se otpadne vode pretvorile u vode sa prihvatljivim stepenom čistoće, a samim tim zaštitit ćemo svoju okolinu.

bazena 2 do 3 m² za ES.Iz otpadnih voda se u vrlo visokom postotku odstranjuju

organske i mineralne tvari, otrovne tvari i bakterije fekalnog i drugog porijekla. Obojene se potpuno izbistre. Pročišćena voda iz uređaja može se pustiti u potoke, rijeke, jezera i more, ili zadržati u lokvama i umjetnim akumulacijama i upotrijebiti za navodnjavanje (hortikulture, golf-igrališta...), za uzgoj vodenih kultura, riba, za gašenje požara, i td.

Mogućnosti upotrebe biljnih uređaja

Biljni uređaji u principu pročišćavaju sve otpadne vode, a najviše se upotrebljavaju za:

• pročišćavanje komunalnih otpadnih voda manjih naselja do 1000 stanovnika, skupina kuća, farmi, turističkih naselja, kampova;

• pojedinačno stanovništvo kojima je priključak na kanalizacijsku mrežu udaljen;

• procjedne vode iz deponija smeća i druge vode koje sadrže otrovne tvari;

• otpadne vode sa autoputeva; • tercijarno prečišćavanje kod postojećih uređaja; • zaštitu izvora pitke vode, podzemnih voda i jezera; • prečišćavanje obojenih otpadnih voda iz tekstilne i

prehrambene industrije; • kondicioniranje vode za piće. Ako je na raspolaganju dovoljna zemljana površina, uređaj

se može upotrijebiti i za veća opterećenja (veća naselja). Zbog korištenja prirodnih materijala i autohtonih organizama (mikroba i biljaka), te zbog dobrog uklapanja u krajolik, uređaji su naročito korisni u zakonski zaštićenim područjima prirode (nacionalni parkovi, parkovi prirode, rezervati).

Prednosti prečišćavanja otpadnih voda biljnim uređajima

• relativno niska cijena izgradnje sistema, u odnosu na troškove izgradnje konvencionalnih uređaja;

• visok stepen pročišćavanja; • održavanje uređaja je jednostavno i jeftino; • za njihov rad nisu potrebni ni energija ni mašinska

oprema; • korištenje prirodnih materijala i autohtonog bilja; • uređaj se idealno uklapa u okolinu;• nema neugodnih mirisa ni insekata; • prečišćena voda se može ponovo upotrijebiti

Trska

Razina površine

Istjecanje iz kanalizacije

Korjenje ipodanciPražnjenje

Nepropusna podloga

Promjenjiva visinaistjecanja

Nagib 0,5-1%

Debljina supstrata biljnog uređaja 0,6 m

Ulazna razdjelna građevina od

kamenog nabačaja

Slika 2. Tipičan presjek biljnog uređaja s horizontalnim tokom otpadne vode

Slika 3. Prikaz povrišine sa biljnim prečistačima


Zemlja ili šljunak


Magazin Ekspert®Izdavač: Op�con Industry d.o.o.Ul. Hamdije Čemerlića br. 2/IX

tel/fax. 033 703 554marke�[email protected]

Račun kod Raiffeisen Bank d.d. BiH1610000063510082

Ma�čni reg. br. 1-26403ID broj: 4201248220007PDV broj: 201248220007

PONUDA ZA SARADNJU

U našem magazinu možete ...

... objaviti stručni tekst

... objaviti stručnu prezentaciju

... predstaviti kompaniju

... predstaviti novi proizvod

... reklamirati kompaniju

... reklamirati proizvod

... predstaviti stručnjaka kompanije

... distribuirati kataloge kompanije i proizvoda

... redovno oglašavati o dešavanjima u firmi

... potraživati stručni kadar

... mnogo više nego u drugim novinama

Ima li nešto i za Vas?

stručno-informativni i edukativni magazin za industriju


Magazin Ekspert®Izdavač: Op�con Industry d.o.o.Ul. Hamdije Čemerlića br. 2/IX

tel/fax. 033 703 554marke�[email protected]

Račun kod Raiffeisen Bank d.d. BiH1610000063510082

Ma�čni reg. br. 1-26403ID broj: 4201248220007PDV broj: 201248220007

PONUDA ZA PRETPLATU

stručno-informativni i edukativni magazin za industriju

Podaci o korisniku:

Naziv firme: .........................................................................

Kontakt osoba: ...................................................................

Adresa: ..................................................................................

Kontakt tel.: .........................................................................

ID broj: ..................................................................................

PDV broj: ..............................................................................

Datum: .................................. Potpis i pečat: .................................................

Zahvaljujemo na povjerenju. Magazin Ekspert!

Označiti željenu stavku

UslugaBroj

primjerakaCijena

Pretplata za 2007. godinu

20.00 KM

Pretplata za 2008. godinu

85.00 KM

Ponuda za pojedinačne brojeve

12.00 KM

Documents

Ekspert_No.2 - ISSN 1840-3026