9.Novac I monetarna politika10.Nezaposlenost I inflacija12.Razvoj Ekonomske Misli

NOVAC I POSLOVNO BANKARSTVO

MONETARNA EKONOMIJA Ekonomske procese moemo podijeliti na:a) tokove roba ili realnu ekonomijub) tokove novca ili monetarnu ekonomiju

REALNA EKONOMIJA izraava se i mjeri u koliinama proizvedenog ili prirodnog bogatstva (tone proizvedene robe, one nafte) broju zaposlenih i sl.

MONETARNA EKONOMIJA izraava se u koliini i kretanju novca (u obliku plaa, kamata, novane mase, depozita i sl.)

NOVAC je bilo koja stvar koja slui kao sveope sredstvo razmjene ili nain plaanja.

ROBA je predstavljala najraniju vrstu novca. No tijekom vremena novac se razvijao sve do dananjeg papirnog novca.

TRAMPA predstavlja razmjenu dobara za druga dobra. Razlikuje se od novane ekonomije u kojoj se razmjena odigrava pomou opeprihvaenog sredstva razmjene.

UZROCI POJAVE NOVCA LEE U:a) drutvenoj podjeli rada i specijalizacijib) privatnom vlasnitvuc) potrebi ljudi da trguju i razmjenjuju svoje proizvode i usluged) u robnoj proizvodnji

VRSTE NOVCA

1) ROBNI NOVAC prvobitni oblik novca u ljudskoj povijesti (koljke, maslinovo ulje, vino, bakar, eljezo, zlato, srebro, dijamanti ili cigarete). Relativno lako djeljiv ali tee prenosiv i uskladitiv.2) METALNI NOVAC (srebro, zlato i drugi metali) Imao je unutarnju i upotrebnu vrijednost.

3) PAPIRNI NOVAC javlja se potkraj 17.st. i poetkom 18.st. Prikladniji jer prenosiv i pohranjiv.

SUVREMENE VRSTE NOVCA

1) GOTOVINA ili EFEKTIVNI NOVAC metalni ili papirni novac kojeg emitira centralna banka2) BANKOVNI (DEPOZITNI) NOVAC u obliku depozita i ekova napisanih na temelju depozita uloenih u bankuDanas se 90% novanih transakcija obavi bankovnim novcem, a ostatak gotovinom.

3) DIGITALNI (ELEKTRONIKI) NOVAC pojavio se s razvojem Internet i komp. tehnologije koji su omoguili prijenos jednog rauna na drugiSASTAVNICE PONUDE NOVCA

1. TRANSAKCIJSKI NOVAC ili M1 sastoji se od stavki koje se upotrebljavaju transakcije SASTAVNICE M1 SU: kovanice - zakonsko sredstvo plaanja papirni novac - zakonsko sredstvo plaanja ekovni rauni sredstva uloena u banku i druge financijske ustanove na koje se mogu ispisati ekovi2. NOVAC U IREM SMISLU ili M2 ukljuuje M1 i tedne raune u bankama i slinu aktivu, koji su bliski supstituti transakcijskog novca. Blizak je i transakcijskom novcu jer se vrlo brzo i bez ikakva gubitka vrijednosti moe pretvoriti u gotovinu.

FUNKCIJE NOVCA 1) SREDSTVO RAZMJENE plaanje roba i usluga2) JEDINICA ZA OBRAUN jedinica kojom mjerimo vrijednost roba i usluga3) ZALIHA VRIJEDNOSTI relativno sigurno sredstvo uvanja dijela imovine tijekom vremena

KAMATNJACI CIJENA NOVCALjudi mraju plaati za mogunost pozajmljivanja novca.KAMATA je izvrena isplata za upotrebu novca.KAMATNJAK je svota kamata plaenih na jedinicu vremena. Kamatnjak je troak posuivanja novca (uzimanja novca u zajam), mjeren postotkom godinje.LEPEZA KAMATNJAKA

Kamatnjaci se razlikuju po karakteristikama zajma ili zajmoprimca. Glavne karakteristike su: 1. ROK ili DOSPIJEE predstavlja duljinu vremena u kojem se zajam mora vratiti. O roku vraanja zajma ovisi kamatnjak.2. RIZIK za rizine zajmove zajmodavci trae da im se plate dodatne premije. Iz te note zajmodavci nadoknauju gubitke u sluaju promaaja.3. LIKVIDNOST kae se da je sredstvo likvidno ako se moe brzo pretvoriti u gotovinu uz mali gubitak vrijednosti. 4. ADMINISTRATIVNI TROKOVI iznosi vezani uz nadzor i administraciju.REALNI U ODNOSU NA NOMINALNI KAMATNJAKA) NOMINALNI KAMATNJAK (katkada se zove i novani kamatnjak) predstavlja kamatnjak na novac izraen u novcu.B) REALNI KAMATNJAK je korigiran za inflaciju i izraunava se kao razlika izmeu nominalnog kamatnjaka i stope inflacije.Mjeri povrat na investicije pomou realnih cijena dobara i usluga. Zbog toga (tijekom inflatornih razdoblja pogotovo) treba upotrebljavati realne a ne nominalne kamatnjake da bi se izraunao stvaran dobitak na ulaganja.TROKOVI DRANJA NOVCA

1) TRANSAKCIJSKA POTRANJA javlja se zbog potrebe ljudi i poduzea da upotrebljavaju novac kao sredstvo plaanja i razmjene roba i usluga.2) PEKULACIJSKA POTRANJA javlja se zbog neizvjesnosti kretanja na financijskom tritu i pokuaja ljudi da ostvare neku zaradu na zamjeni razliitih vrsta novca.3) SIGURNOSNA POTRANJA javlja se zbog potrebe ljudi da jedan dio novca dre u gotovini.4) IMOVINSKA POTRANJA javlja se zbog potrebe ljudi da jedan dio svoje imovine dre i u obliku novca.

BANKARSTVO I PONUDA NOVCAU modernim dravama djeluju razliite financijske ustanove kao to su: banke, osiguravajua drutva, mirovinski fondovi, tedno-kreditne zadruge i dr.

U suvremenom bankovnom sustavu razlikujemo:a) CENTRALNU BANKU b) POSLOVNE (KOMERCIJALNE) BANKE

Obje vrste banaka sudjeluju u emisiji novca ali na razliite naine jer su im funkcije, mogunosti i uloge bitno razliite.

CENTRALNA BANKAProvodi zadatke i poslove koje joj definiraju nadleno ministarstvo i vlada drave.

Glavni zadaci centralne banke su: a) emisija novca i regulacija novane mase u opticajub) regulacija zaduivanja drave prema inozemstvuc) regulacija deviznog teajad) briga za platnu bilancu i devizne rezerve dravee) osiguranje tednih uloga (depozita)f) kontrola rada poslovnih banaka

INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE

1) OPERACIJE NA OTVORENOM TRITU2) POLITIKA OBVEZNE REZERVE3) SELEKTIVNA KREDITNA POLITIKA4) DISKONTNA POLITIKA ( POLITIKA DISKONTNE STOPE )

1. kupoprodaja zapisa blagajniki ili trezorski zapisi - centralna banka kupuje vrijednosne papire

2. Poveanjem stope obvezne rezerve smanjuju se depoziti i ponuda novca.Poinje uvoenje restriktivne politike.3. Centralna banka sama ili pomou nekih poslovnih banaka selektivno kreditira neke poslove gospodarstva.4. DISKONTNA STOPA je ona stopa pri kojoj centralna banka daje kredite poslovnim bankama. Centralna banka upravlja ponudom novca poveavajui ili smanjujui diskontnu stopu.

POSLOVNI CIKLUSI I NEZAPOSLENOST

KONJUKTURNI CIKLUS odreeni zaokret u ukupnom nacionalnom outputu, dohotku i zaposlenosti, obino traje izmeu 2-10 godina, a obiljeava ga rasprostranjena ekspanzija ili konkurencija u mnogim sektorima privrede.Postoje 4 FAZE KONJUKTURNOG CIKLUSA: 1)VRH 2) KONTRAKCIJA 3) DNO 4) EKSPANZIJA

KONTRAKCIJA usporenje gospodarskih aktivnostiEKSPANZIJA ubrzanje gospodarskih aktivnostiDNO najnia toka gospodarskog ciklusaVRH najvia toka gospodarskog ciklusa u kojoj ekspanzija prelazi u kontrakcijuAko kontrakcija ekonomske aktivnosti postane ozbiljna gospodarstvo je u RECESIJI.RECESIJA se definira kao razdoblje u kojem BDP opada najmanje kroz 2 uzastopna tromjeseja.KARAKTERISTIKE RECESIJE: smanjivanje BDP-a, investicija, dohodaka i profita uestala zatvaranja poduzea, steajevi i pojava nezaposlenoosti skladita se pune dobrima, cijene sirovina padaju, uslijed pada potranje padaju cijene dobrima smanjuje se potranja za kapitalom, kamatna stopa pada kao i vrijednost dionica

(GRAF-KNJIGA)EKONOMETRIJA grana ekonomije koja koristi statistike metode da bi pomou njih mjerila i procjenjivalaNEZAPOSLENOST

OKUNOV ZAKON"Na svakih 2 % pada BDP-a u odnosu na potencijalni BDP, stopa nezaposlenosti povea se za 1 POSTOTNI POEN. Npr. ako BDP poinje sa 100 % svoga potencijala i padne na 98 % svoga potencijala, stopa nezaposlenosti povea se za 1 POSTOTNI POEN; recimo od 6-7 %."

UTJECAJI NEZAPOSLENOSTIEKONOMSKI UTJECAJI: Drutva cijene visoku zaposlenost i zato to visoka zaposlenost znai visok output i dohotke i zato to se rad u mnogim drutvima cijeni sam po sebi. Kad je nezaposlenost visoka velik se dio outputa izgubi, dohotci opadaju, a ljudi trpe od gubitka samopotovanja. Za vrijeme recesije, to je kao kad bi se ogromne koliine automobila, kua i drugih roba jednostavno bacili u ocean.DRUTVENI UTJECAJI: Iako je ekonomski troak nezaposlenosti visok, niti jedna dolarska brojka ne moe adekvatno prikazati humani, socijalni i psiholoki danak u razdobljima trajne prisilne nezaposlenosti. Psiholoke studije ukazuju da je otputanje s posla openito jednako traumatski dogaaj kao i smrt prijatelja ili neuspjeh u koli.

MJERENJE NEZAPOSLENOSTI NEZAPOSLENIM RADNIKOM smatramo osobu koja nije zaposlena, ali trai posao ili eka povratak na radno mjesto, mjesec dana uzastopno pokuava nai posao, osoba koja eka poziv da se javi na posao i osoba koja eka da se vrati na posao u iduem mjesecu.

ZAPOSLENI RADNICI oni koji su radno aktivni ili privremeno ne rade uslijed godinjeg odmora, bolovanja, trajkova ili neke strune edukacije.IZVAN RADNE SNAGE osobe koje nemaju namjeru traiti zaposlenje (uenici, studenti, bolesni, invalidi, umirovljenici i sl.)Jedan vaan analitiki pokazatelj je stopa nezaposlenosti koja se oznaava sa N %. Ona se izraunava tako da podijelimo broj nezaposlenih (N) s ukupnom radnom snagom ( RS ) i pomnoimo sa 100. N N % = --------- x 100 RS

VRSTE NEZAPOSLENOSTI1) FRIKCIONA NEZAPOSLENOST nastaje zbog neprekidnog kretanja ljudi izmeu regija i radnih mjesta ili kroz razliite faze ivotnog ciklusa. ak i kad bi neka privreda imala punu zaposlenost uvijek bi bilo FLUKTUACIJA kako ljudi trae zaposlenje po zavretku kolovanja ili se sele u neki drugi grad. Budui da fikciono nezaposleni radnici esto mijenjaju radna mjesta ili trae bolja dri se ponekad da su oni "dobrovoljno nezaposleni". (To moe biti ekonomski efikasno.Upravo kao to su tvornici potrebni rezervni dijelovi ako se pokvari neki kljuni dio stroja, a moda su i privredi potrebni rezervni nezaposleni radnici spremni smjesta poeti raditi kad se pojavi neka kritina koliina radnih mjesta)2) STRUKTURNA NEZAPOSLENOST pojavljuje se u sluaju ne podudaranja ponude i potranje za radom. Ona oznaava raskorak izmeu ponude i potranje za radnicima. Raskoraci mogu nastati zato to potranja za jednom vrstom rada raste, dok se potranja za nekom drugom vrstom smanjuje a ponuda se ne prilagoava brzo.3) CIKLIKA NEZAPOSLENOST postoji kad je ukupna potranja za radom niska. Ona se uglavnom pojavljuje u sluaju nepodudaranja ukupne (agregatne) ponude i agregatne potranje, a to je est sluaj u funkcioniranju gospodarskog sustava.4) PRISILNA NEZAPOSLENOST karakteristina je za dio radnog KONTIGENTA koji eli raditi za postojeu definiranu razinu nadnice ali ne moe nai posao. Ovaj oblik nezaposlenosti pojavljuje se najee u sluaju kada postoji znaajna ponuda rada pri emu je potranja (poduzea) selekcionira i odabere najkvalificiranije i najvjetije radnike. Dobar dio pristojno spretnih i kvalificiranih radnika je pritom zaobien i nije u poziciji da nae posao.: OSIGURANJE STABILNOSTI CIJENAINFLACIJA problem suvremenosti kojim se bavi makroekonomija politike svih sustava bez obzira na dostignuti stupanj njegove razvijenosti, jer se pojavljuje u svim sustavima, ali s razlikom to je njena stopa meu njima razliita.INFLACIJA se rauna na slijedei nain:

RAZINA CIJENE GODINE X - RAZINA CIJENE GODINE (X 1)I % = ----------------------------------------------------------------------------- RAZINA CIJENA GODINE (X-1)Prema stupnju ozbiljnosti i teine inflaciju moemo klasificirati u 3 kategorije: UMJERENA INFLACIJA GALOPIRAJUA INFLACIJA HIPERINFACIJA

INFLACIJA porast ope razine cijena, tj. smanjenje kupovne moi novca, uzrokovano vladinim ulijevanjem novca u ekonomiju, kako bi namirila svoj rastui apetit za programima koji zahtijevaju vie novca.! Vano je napomenuti ukoliko proizvodnja poraste jednako brzo kao i poveanje koliine novca do inflacije ne dolazi.DEFLACIJA suprotan pojam; smanjenje ope razine cijena- srodan pojam DEZINFLACIJA koja oznaava proces smanjivanja stope inflacijeMJERENJE INFLACIJEINDEKS CIJENA predstavlja pondenirani prosjek cijena odreenog broja roba i usluga sukladno njihovu znaenju u strukturi potronje. Od takvih indeksa najvaniji je INDEKS POTROAKIH CIJENA ( CPI = Consumer Price Index ) mjeri trokove trine koare dobara i usluga; svakoj se stavki daje neki fiksni ponder proporcionalan njezinoj relativnoj vanosti u buetima izdataka potroaa.DEFLATOR BDP-a - odnos nominalnog BDP-a prema realnom BDP-u , moe se interpretirati kao cijena svih komponenti BDP-aINDEKS S PROMJENJIVIM PONDEROMINDEKS PROIZVOAKIH CIJENA mjeri razinu cijena u veleprodaji ili proizvoakoj faziINDEKS S FIKSNIM PONDEROMVRSTE INFLACIJAUMJERENA INFLACIJA- obiljeava ju polagan rast cijena- to moemo klasificirati kao 1-znamenkaste stope inflacijeKada su cijene razmjerno stabilne ljudi imaju povjerenja u novac. Voljni su drati novac zato to e on biti gotovo jednako vrijedan za godinu ili mjesec dana kao to je danas. Ljudi ne troe vrijeme na resurse nastojei svoje bogatstvo pretvoriti u nekretninu umjesto da ga dre u "novcu" i "papirnim" sredstvima, zato to vjeruju da e njihova novana sredstva zadrati svoju realnu vrijednost.GALOPIRAJUA INFLACIJA- inflacija u 2-znamenkastom ili 3-znamenkastom rasponu od 20, 100 ili 200 % na godinu- kada se jednom ukorijeni, nastaju ozbiljni ekonomski poremeaji- u takvim uvjetima novac vrlo brzo gubi svoju vrijednost- zato ljudi dre samo minimalne koliine novca nune za dnevne transakcijeHIPERINFLACIJAObiljeavaju je rast cijena od milijun do bilijun % godinje.Studije su otkrile nekoliko zajednikih obiljeja hiperinflacije Realna potranja za novcem dramatino pada Relativne cijene postaju izrazito nestabilne

APRECIJACIJA rast vrijednosti novcaDEPRECIJACIJA pad vrijednosti novcaInflacija dovodi do smanjivanja kupovne moi (deprecijacije) nakon ega, u pravilu, dolazi do DEVALVACIJE nacionalne valute.DEVALVACIJA zakonsko smanjenje slubene vrijednosti novane jedinice prema drugim valutama.penito, ukoliko se govori o inflaciji kao injenici, onda moemo rei kako postoje 2 njezine vrste: 1) KONTROLIRANA INFLACIJA prisutna u ekonomskim sustavima kao uobiajena injenica i ukoliko ona postoji, s njom se moe ostvariti ekonomski razvoj.Govorimo o sluajevima s kojima, kad kad realizacije ciljeva i konkretnih postupaka ekonomske politike, u potpunosti raunamo.2) NEKONTROLIRANA INFLACIJA predstavlja sluaj vrtoglavog poveanja novane mase u opticaju i opeg porasta razine cijena s kojim se ne moe raunati.Nastupa naglo, djeluje dugotrajno i razara bie ekonomskog sustava.

INFLACIJA moe biti:URAVNOTEENA : djeluje na cijene svih dobara proporcionalno, promjena cijena nikoga ne iznenauje, nema ni zarade ni gubitka kod raznih vrsta imovine.NEURAVNOTEENA: usmjerava svoje uinke na pojedina dobra, sili ljude da troe vie vremena na upravljanje svojim novcem, unitava informacijski sadraj cijena.NEPREDVIENA: donosi tetu svima koji su novac posudili (vjerovnicima), ide u prilog pekulantima, a pogaa sve primatelje fiksnih dohodaka kao i one koji nisu spremni na rizik.INFLACIJA TROKOVA ( COST PUSH )Potjee od porasta trokova u razdobljima visoke nezaposlenosti i nedovoljne iskoritenosti kapaciteta i naziva se trokovnom ili inflacijom oka ponude.Neka je inflacija posljedica potranje, druga ponude. Ali kljuno je obiljeje svih modernih inflacija da razvijaju unutarnji zamah i teko ih je zaustaviti kad nastanu.INERCIJSKA INFLACIJAU modernim industrijskim privredama inflacija je izrazito inercijska. To znai da e ustrajati na istoj stopi dok ekonomski dogaaji ne prouzroe promjenu.Drugi naziv za taj koncept SRNA, UGRAENA ili OEKIVANA STOPA INFLACIJE.!Stopa inflacije koja je oekivana i ugraena u ugovore i neformalne aranmane jest INERCIJSKA ili SRNA. Oekivana inflacija moe nastajati kroz dulje razdoblje sve dok veina ljudi oekuje da e stopa inflacije ostati nepromijenjena. Pod takvim uvjetima inflacija se ugrauje u sustav.Povijest pokazuje da inflacija ne ostaje dugo -------.esti su okovi izazvani promjenama agregatne potranje, naglim skokovima cijena nafte, loim etvama i kretanjima deviznih teajeva.

MODERNA TEORIJA INFLACIJEPHILLIPSOVA KRIVULJAPhillips je pronaao obrnutu vezu izmeu nezaposlenosti i promjena realnih plaa.Plae pokazuju tendenciju rasta kada je nezaposlenost niska i obrnuto.Razlog je u tome to su radnici vrili slabiji pritisak na porast plaa kad im je bilo dostupno manje alternative za zaposlenje.(KRATKORONA PHILLIPSOVA KRIVULJA KNJIGA)- krivulja ima negativni nagib -porast nezaposlenosti kratkorono e smanjiti inflaciju i obrnuto- krivulja pokazuje tzv. TRADE-OFF, tj. mogunost izbora izmeu inflacije i nezaposlenosti

HISTORIJA RAZVOJA EKONOMSKE MISLI

Opi pristup

Polazei od najjednostavnije definicije ekonomije po kojoj je to nauka koja prouava nalije ivota, onda se moe konstatovati da su ueni ljudi paralelno sa prouavanjem lica ivota prouavali i njegovo nalije, tj. kako i na koji nain iz ogranienih ivotnih resursa osigurati sebi to je mogue vie materijalnih i duhovnih dobra. Stoga se prvi pisani tragovi o ekonomskim kategorijama (proizvodnja, trgovina, zanat, raspodjela, novac i sl.) mogu nai ve kod starih naroda i drutava (Kina, Perzija, Babilon, Asirija, Egipat, Grka, Rim).Kasniji razvoj ekonomske misli pratio je pojavu novih ekonomskih fenomena (raunovodstvo, marketing, menadment, poslovni ciklus, globalizacija i sl.) i/ili naraslih njima induciranih ekonomsko-razvojnih problema (recesija, inflacija, tednja, investicije, kredit, renta, dohodak, najamnina, profit, fiskus, berza, trite itd.) sve do najnovijih doktrina iz futuristike, racijonalnih oekivanja, teorije igara i same anti-ekonomije. S obzirom da je vrlo iroko polje razvoja ekonomske misli kroz historiju i da je veoma irok krug relevantnih ekonomskih doktrina i njihovih autora, opredjelili smo se za eksplikaciju samo onih ekonomskih kola i njihovih kreatora ija su uenja, na ovaj ili onaj nain, relevantna i za dananju ekonomsku misao i politiku.Da se podsjetimo, osnovni razlog uenja (studiranja) ekonomske nauke i struke je da postanemo bolji privrednici. U okviru toga, prouavanja razvoja ekonomske misli, kroz mogunosti da uporeujemo pretpostavke i zakljuke, pomae unapreenju teoretskih i logikih vjetina, pri emu se esto kreemo u logikom sistemu koji se bitno razlikuje od naeg sopstvenog. Isto tako, prouavanje razvoja ekonomske misli ui nas tolerantnosti i priznavanja sopstvenih zabluda prilikom virtualnog ekonomskog promiljanja.Naime kad se uvjerimo da su veliki mislioci pravili krupne teoretske greke ili propustili da prue ili da ukau na probleme koji se, sa istorijske distance, ine oiglednim, skloni smo da pruimo vlastite paradigme, koje nam esto onemoguavaju da razumjemo i oigledne stvari. Iako je teko ili ak nemogue izai iz civilizacijskog okvira u kome ivimo i posmatrati ekonomiju ili drutvo u cjelini sa pozicije perfektne (apsolutne) objektivnosti, izuavanja razvoja ekonomske misli stimulie nas da teimo objektivnosti i ne prihvatimo savremene ekonomske teorije ili teorije ekonomske politike nekritiki. Konano, razlog za izuavanje starih ideja, je poticaj za nastajanje novih ideja, jer se stare ideje esto pojavljuju kao inspiracija novih. Pa ipak, ekonomske ideje se ponekad gube u vremenu u kome su nastale ili se njihova primjena ograniava na specifine uslove i nova ozraja.Dobar primjer za to je razvoj koncepta opadajuih prinosa i rente poetkom devetnaestog vijeka. Naime , ova ideja je smatrana validnom iskljuivo u sluaju zemljita, da bi tek pri samom isteku devetnaestog vijeka bila prihvaena kao vaea za sve faktore proizvodnje. Osim toga, neke ideje mogu biti zanemarene iz razloga koji nisu vezani za ekonomiju kao nauku ili njihovo profesionalno negiranje, ve se npr. nalaze u ideologiji za koju je ideja ili njen autor vezan. Tako je ortodoksna ekonomska nauka, sve do Velike ekonomske krize 30-ih godina prolog vijeka, potpuno zanemarivala ideje i strune ekonomske poglede marksistike provenijencije. A ekonomska nauka biveg socijalistikog/komunistikog bloka cijelo pola XX stoljea (od 1930. do 1980.) potpuno je takoer ignorirala znanstveno nasljee i tekue istraivake domete klasine, liberalne i neoliberalne ekonomske doktrine. Obje ove ideoloke iskljuivosti negativno su djelovale na razvoj ekonomske misli kao univerzalne doktrine osloboene od ideoloko-politikih diskursa. Zbog toga je, nema sumnje, umanjen doprinos ekonomske nauke i strukture brem globalnom razvoju.

9.1Pojava prvih ideja ekonomske misliPremda privredna aktivnost karakterie ljudsku civilizaciju od njenih samih prapoetaka, prve formalne ekonomske analize se javljaju tek u petnaestom vijeku, paralelno sa razvojem tzv. trgovakog kapitalizma u zapadnoj Evropi. To je vrijeme kada, preteno agrarne, evropske zemlje poveavaju meusobnu trgovinu, stvarajui na taj nain kritinu masu tematike za nastanak ekonomije kao drutvene nauke. Pa ipak, ekonomske teorije i analize u to doba ne predstavljaju jedan zaokruen sistem miljenja, ve predstavljaju sporadine opservacije pojedinih intelektualaca na ekonomske probleme tog vremena. injenica da su tadanji intelektualci ekonomisti razmatrali ogranien broj ekonomskih pitanja i da ih nisu smjetali u interakcijske okvire ekonomskog sistema u cjelini, ne treba da doputa negiranje njihovog doprinosa ukupnom prouavanju i razumjevanju ekonomskih odnosa i problema.9.2 Skolastika kola ekonomske misli skolastiari

Postoji potpuna suglasnost istraivaa razvoja ekonomske misli da su prve korake u razumijevanju funkcionisanja ekonomije u Zapadnoj Evropi uinili skolastiari, koji su o ekonomskim pitanjima pislai izmeu trinaestog i esnaestog stoljea. Najznaajniji predstavnici su Toma Akvinski (1225. 1274.) i Augustin Sveti (1237. 1304.), ije su ekonomske ideje, u znaajnoj mjeri, naslonjene na velikog antikog mislioca Aristotela (384. 322. p.n.e.) i radove arapskih filozofa, prije svega Ibn Urshda (1126. 1198.) . U sreditu ekonomskih razmatranja nalaze se: (1) imovina; (2) pravda u razmjeni; (3) novac i (4) kamata. Propadanjem feudalnog sistema poinje opadati i uticaj crkve na ukupan svjetovni ivot. Skolastiari poinju nauavati svetenstvo o nainima primjene religijskih naela u pojedinim sferama svjetovnog ivota. Njihova tenja i misija u ekonomskoj sferi nije bila da izuavaju ekonomsku aktivnost, ve da propisuju pravila ekonomskog djelovanja koja su u skladu sa religijskim postulatima. U skladu s tim, skolastici panju poklanjaju: 1) instituciji privatnog vlasnitva; 2) konceptu pravedne cijene i 3) lihvarstvu. Tako, posve protivno doktrini ranog krianstva za kojeg je ideal predstavljalo zajedniko vlasnitvo, Toma Akvinski, inspirisan Aristotelovim idejama, tvrdi da privatno vlasnitvo nije uope u suprotnosti sa prirodnim poretkom. Sve i ako je tano da je po prirodnom zakonu sva imovina zajednika, rast privatne imovine je tome dodatak, a ne suprotnost prirodnom pravu (nagost je u skladu sa prirodnim zakonom, a odjea je dopuna prirodnog zakona, zasnovana na koristi koju ljudi imaju od odjee). Toma Akvinski, takoe na tragu Aristotelu, prihvata nejednaku distribuciju privatne imovine, ali, u duhu uenja Platona, za ideal smatra zajedniku imovinu i siromatvo, kao dobre osnove za koritenje veeg dijela vremena u religijske svrhe. Skolastici, slijedom rjeavanja tekuih problema, veliku panju poklanjaju i drugom fenomenu rastue ekonomske aktivnosti: cijeni robe. Za razliku od modernih ekonomista, skolastici se ne bave formiranjem cijena ili ulogom cijena u alokaciji ogranienih resursa, ve se bave etikim aspektima, otvarjui pitanje jednakosti i pravde. S tim u vezi, za njih je centralno pitanje da li norme religije zabranjuju trgovcima da prodaju robupo cijeni koja je vea od cijene po kojoj su tu robu platili? Da li ostvarivanje profita i/ili uzimanje kamate, pitaju se dalje oni, predstavljaju grjene ljudske radnje. U razmatranju ovih pitanja, skolastici, a najvie Toma Akvinski kombinuju religijsko postuliranje sa Aristotelovim stavovima. U razmjeni koja se ostvaruje radi zadovoljavanja potreba uesnika u razmjeni, etika pitanja nisu bitna. Ali ako pojedinci proizvode za trite u oekivanju dobiti, njihovo djelovanje je asno samo ako su im motivi milosrdni (dobrotvorni) i cijene pravedne. Ako trgovac namjerava dio profita koristiti za irenje posla, dobrotvorne svrhe ili dobrobit drutva i ako je cijena pravedna tako da i prodavac i kupac imaju koristi od razmjene, djelovanje trgovca je ispravno. Kao prirodna posljedica rasprave o pravednoj cijeni, uslijedilo je i razmatranje problema kamate. Stavovi srkve o pravednoj cijeni i etici u ekonomskim aktivnostima nisu bili u skladu sa rastuom ekonomskom aktivnou, ali tek stavovi o kamati dovode do otijih sukoba izmeu crkve i narastajue poslovne zajednice. Pri tome, treba imati u vidu da je to vrijeme u kome je uzimanje kamate potpuno zabranjeno polazei od stava da je uzimanje kamate neprirodno, jer je novac, sam po sebi, bezvrijedan. Skolastici vremenom evoluiraju i prelaze put od izriite zabrane kamate do, pod pritiskom rastue klase preduzetnika, prihvaanja kamate u poslovne svrhe. To je bilo od presudnog znaaja za razvoj i afirmaciju poduzetnitva, a time i kapitalistike klase, odnosno kapitalizma. Veliki dio Evrope u XV i XVI vijeku, zbog otkria novih izvora plemenitih metala u kolonijalnim zemljama, doivljavavisoku stopu inflacije, to otvara pitanja o faktorima koji odreuju koliinu i proizvodnju plemenitih metala, te uticaju poveanja koliine plemenitih metala na nivo cijena i akticnostima koje treba poduzeti u vezi s tim. Francuski ekspert pravne nauke Jean bodin (1530. 1596-) prvi iznosi tezu da je poveanje ponude novca osnovni uzrok svih inflacija, tako da se ovaj uenjak moe smatrati zaetnikom tzv. kvantitativne teorije novca. Dalji rast inflacije je ponvo otvorio pitanje pravedne cijene i kamate poto je inflacija smanjivala realnu vrijednost dugova, a to je izazvalo poveanje kamatne stope. U okviru toga, tzv.panska kola u Salamanci iznosi tezu, odnosno stav da je cijena ono to odredi trite u slobodnom nastupu kupaca i prodavaca.

9.3. Merkantilistika kola ekonomske misli - merkantilisti Veina historiara stoji na stanovitu da je za Europu sedamnaesti vijek jedno od najdramatinijih razdoblja u njenom ukupnom razvoju. Tada inicijalno iz dima i vatre etnikih, vjerskih i graanskih ratova nastau nacionalne drave. Dravi kao instituciji su posebno potrebne dvije skupine ljudi, i to : birokrati da upravljaju i trgovci da je finansiraju. Obje skupine uviaju simbiozu izmeu realnog bogatstva trgovaca i ukupne moi drave. Podsticanje ekonomskih aktivnosti zni vie prihoda trgovcima i jaa dravu, mona drava osigurava obavljanje razmjene i dobijanje dobrih koncesija. U skladu s tim, o ekonomskim pitanjima najvie rasprvljaju trgovci ( lat. Merchantile ) i sve rasprave dobijaju zajedniki naziv : ''merkantilizam''. ( U Francuskoj i Njemakoj ekonomske argumente artikuliraju, prije svega, dravni slubenici, pa je u Francuskoj merkantilizam poznatiji pod nazivom '' kolbertizam '', prema ministru finansija Jean- Baptistu Colberu, a u Njemakoj kao '' kameralizam ''.) U sreditu merkantilizma je opsjednutost meuzavisnou ekonomskog rasta i akumulacije bogatstva: vie ekonomske aktivnosti znai vie bogatstva i za trgovce i za dravu, vie bogatstva automatski znai vie ekonomske aktivnosti. Za ovu kolu sva osnovna uslova jesu za razvoj poduzetnitva: mogunost ostvarivanja dobiti i krediti.Ekonomske aktivnosti se intenziviraju kada cijene rastu( vjeruje se da vee cijene znae veu dobit) i kamate se smanjuju( krediti su jeftiniji). Oba uslova se ispunjavaju kada se koliina novca u zemlji povea.S obzirom na injenicu da je to vrijeme punovrijednog novca( zlato i srebro), radi poveanja bogatstva nacije neophodno je osigurati to je mogue vei priliv plemenitih metala u zemlju i to manji odliv iz zemlje. U skladu s tim, poetni stav merkantilizma je da treba ograniiti izvoz zlata. ( U okviru merkantilizma razlikujemo tri faze: 1.) bulionostiku (1580.-1620.), 2.) tradicionalnu(1620.-1700.) i 3.) liberalnu (1680.-1750.).Meutim, pod pritiskom trgovakih kompanija, posebno British East India Company, dolazi do ublaavanjaovog stava. Kretanje zlata poinje da se posmatra kao rezultat odnosa u pltnom bilansu, koji ukljuuje ne samo trgovinski, ve i bilans kretanja kapitala. Drava umjesto ogranienja kretanja zlata treba da podstie izvoz i destimulie uvoz. Na osnovu toga, osnovna teza merkantilista je zahtjev za visokim carinama i taksama na izvoz repromaterijala i uvoz finalnih proizvoda i niskim carinama i taksama na uvoz repromaterijala i izvoz finalnih proizvoda.Osim toga, merkantilisti, u drugoj fazi poinju da naputaju stav da je poveanje nivoa cijena poeljno i ukazuju da poveanje cijena vodi pogoravanju konkurentske sposobnosti nacionalne ekonomije i, u skladu s tim, pogorvanju platnog bilansa i odlivu zlata. Isto tako, merkantilisti uoavaju poveanje cijena izaziva poveanje nadnica, to smanjuje dobit i proizvodnju. Zbog toga je nadnice neophodno drati na to niem nivou.Preokret u razvoju merkantilizma obiljeavaju radovi irskog lijenika po vokaciji William Pettya (1623.-1687.), koji posebnu panju poklanja raspodjeli dohotka i relativnoj vrijednosti dorinosa faktora proizvodnje, u koje ukljuuje: rad i zemljite.W. Petty je zaetnik ideje da je zemljina renta suficit iznad iznosa nadnica. Isto tako, on uoava opadajue prinose zemljita u odnosu na udaljenost trita. Konano, Petty je zaetnik Radne teorije vrijednosti, jer tvrdi da relativnu vrijednost robe odreuje relativni iznos rad/vrijeme u njihovoj proizvodnji.Znaajan doprinos razvoju merkantilizma daju Dudley North(1641.-1691.) i Josiah Child(1630.-1699.), koji iznose tvrdnju da se meunarodna ramjena moe odvijati na obostranu korist, i definiu kapital kao trei faktor proizvodnje, uz naznaku da novac ima vrijednost samo u sluaju da se posuuje u funkiji kapitla. U liberalnoj fazi, merkantilisti dosta panje poklanjaju teoriji novca, u okviru ega John Locke(1632.-1704.) formulie pojam brzine opticaja, inicirajui na taj nain kvantittivnu teoriju novca.

9.4. Prosvjetiteljska kola ekonomske misli- prosvjetitelji

Brzi razvoj i poveanje uticaja nauke i filozofije racionalizma krajem XVII i poetkom XVIII vijeka nisu zaobili ni ekonomsku misao. U skladu sa hipotezom da drutvo funkcionie po prirodnim zakonima, teite izuavanja politike ekonomije je bilo na otkrivanju prirodnih zakona u ekonomskim aktivnostima. Prirodno stanje ekonomije, tj. stanje u kome je ekonomija u prirodnoj ravnotei, postaje osnovni predmet interesovanja. Snaan otklon od akumulacije i poveanje koliine imovine, karekteristinih za merkantalizam, predstavlja pomjeranje prema prirodnoj ravnotei tokova dohotka. Tako prema Richardu Centillionu (1680 1734.) prirodnu ravnoteu tokova dohotka osiguravaju prirodne cijene, koje su odreene relativnim trokovima proizvodnje, iskazanim koritenim zemljitem. U skladu s tim ovaj francuski uenjak se smatra zaetnikom zemljine teorije vrijednosti: robe u ijoj se proizvodnji koristi vie zemljita imaju vee prirodne cijene, i obratno. Trine cijene mogu, pod uticajem tranje i ponude, samo privremeno odstupati, ali se dugorono izjednaavaju sa prirodnim cijenama. Znaajan doprinos razvoju prosvjetiteljske ekonomske misli daju italijanski znanstvenici, posebno Ferdinando Galiani (1728 -1787.), koji ine i prvi otklon od razmatranja ekonomije iskljuivo u okvirima prirodnih zakona. Ovi mislioci, tvrdei da rezultat politike ne mora biti samo prirodan ve i dobar, razvijaju koncept korisnosti u ekonomiji i socijalnoj politici. Osnova tranje je korisnost, ime negiraju zemljinu teoriju vrijednosti i postavljaju temelje razvoja marginalistike kole, odnosno marginalizma. Istraivanje funkcionisanja razvoja ekonomije u okviru prirodnih zakona vodi zakljuak da uplitanje drave u prirodno stanje i kretanje ekonomije spreava uspostavljanje poretka u skladu sa prirodnim zakonima. Nasuprot merkantilistima, prosvjetitelji se zalau za manji uticaj drave na ekonomiju, koji konani izraz dobija u maksimi Vicenta de Gournaya (1712 1759.): ''laissez-faire, laissez-passer, le monde va de lui mme'',1 koja se u savremenom argonu identifikuje sa izrekom laissez-faire ili slobodnim tritem.

9.5.Fiziokratska kola ekonomske misli fiziokrati

Fiziokrate ini grupa francuskih prosvjetitelja, iji je lider franqois Quesnay (1694 1774.), a od poznatijih uenjaka tu su jo J. I. Tuergoe i N. S. Riviera. Osnov njihove doktrine ine Quesnayove Ekonomske tablice, koje opisuju prirodno stanje ekonomije kao stanje u kome postoji ravnotea toka dohotka izmeu razliitih sektora. Oni identifikuju tri klase u ekonomiji: (1) produktivnu klasu (poljoprivredne radnike i farmere); (2) neproduktivnu klasu (nepoljoprivredni radnici, trgovci i zanatlije) i (3) klasu zemljoposjednika. Samo se u poljoprivredi smatraju oni, stvara viak (produit net), od ega dio, u obliku rente, pripada zemljoposjednicima.Prirodni ekonomski zakoni objektivno ograniavaju djelovanje drave, svako uplitanje drave u ekonomiju je protivno ovim zakonima samo naruava funkcionisanje ekonomskog sistema i prizvodi siromatvo. Fiziokrati se zalau za slobodnu trgovinu, uklanjanje ogranienja unutranjoj trgovini, ukidanje besplatnog rada na izgradnji i odravanju puteva, ukidanju pokrovitelja drave nad monopolima i trgovinskim povlasticama i sl. Ekonomske aktivnosti drave treba da se ogranie na uvoenje jedinstvenog poreza na zemljinu rentu. Dravi je ostalo samo da podupire razvoj agrara poreskim olakicama i monetarno-kreditnim instrumentima. Inae, ova kola je stvarna i trajala samo tri decenije (1740 - 1770.), ali je svojim naunim i politikim doprinosom u ekonomiji ostavila duboke tragove sve do dananjeg vremena, posebno u Francuskoj i USA.

9.6.Utilitaristika kola ekonomske misli utilitaristi

kola koja zagovara hipotezu da proizvod ili usluga vrijedi onoliko koliko potroa ili kupac cijeni da mu korisnosti skrbi- utilitarizam.Premda se utilitarizam u ekonomskoj literature povezuje sa radovima engleskog uenjaka Jeremya Benthama (1738-1832). Njegovi korijeni su u radovima italijanskih ekonomista tokom 18-tog vijeka.Poseban doprinos razvoju utilitaristike dali su: Pietro Verri (1728-1797) i Cesare Bonesane Marchese Di Beccaria (1738-1794)Talijanski utilitaristi su istraivali ulogu drave kao instrumenta poboljanja drutvenog blagostanja.Drutveno blagostanje je bilo najvee kada drutvo postigne najveu sreu za najvei broj svojih lanova. Utvrivanje korisnosti predstavljalo je polaganje temelja za teoriju vrijednosti koju su marginalisti razvili sredinom 19-tog vijeka.Engleski uenjaci su pridonijeli puno razvoju utilitarizma i to: Jeremya Benthama (1748-1832), Francisa Hutchesona (1694-1746) i Jamesa Milla (1773-1836).Prema njima sve ljudske aktivnosti se mogu reducirati na izraunavanje uivanja i patnje. Korisnost je bila uporediva izmeu pojedinaca i samim tim i sabirljiva. Utilitaristi su uoili opadajuu marginalnu korist, koja kad se primjeni na dohodak ima znaenje da novana jedinica uzeta od bogatih i data siromanim, smanjuje korist bogatih manje nego to poveava korist siromanim. Iz toga proizilazi progresivno oporezivanje ali i radikalni zahtjevi za egalitaristiku raspodjelu dohodka.

9.7.Klasina kola ekonomske misli klasiari

Pojam i okvir klasine ekonomske misli odnosi se na radove grupe ekonomista tijekom XVIII i XIX vijeka, u okviru ega najznaajniju ulogu imaju Adam Smith (1723. 1790.), Jean Baptiste Say (1767. 1832.), David Ricardo (1772. 1823.) i John stuart Mill (1806. 1873.). Mnogo je zajednikih crta koje povezuju ove i druge ekonomiste tzv. klasinog perioda i razdvajaju ih od njihovih prethodnika, ali i sljednika o pitanjima mnogih ekonomskih teorijskih postulata i politikih doktrina. Najznaajniji otklon prema merkanitilstima je njihovo preferiranje prirodnog djelovanja ekonomskih zakona. Istina, ve kod fiziokrata nalazili su stanovite da trite automatksi regulie konflikte koji proizlaze iz ogranienosti resursa. U skladu s tim, Vlada treba da slijedi politiku nemijeanja u ekonomiji. Klasina ekonomija slijedi ove stavove i zagovara neregulisano trite i maksimalnu individualnu slobodu. Ekonomska sloboda je temelj efikasnog funkcionisanja ekonomije. Druga karakteristika klasine ekonomije, koja je, u osnovi, makroekonomski orijentisana, je poklanjanje velike panje ekonomskom razvoju. U okviru toga, klasiari nastoje otkriti faktore, ukljuujui kulturne, politike, socioloke i historijske, koji odreuju stopu ekonomskog rasta. To ih je vodilo istraivanju funkcioniranja trita i sistema cijena, kao alokatora resursa. Istraivanje formiranja relativnih cijena i djelovanja trita usmjereno je na pokuaje razumijevanja njihovog uticaja na ekonomski razvoj. Naredni bitan otklon merkantilista predstavlja skepticizam u pogledu mogunosti spoznaje zakona koji upravljaju ekonomijom i, na toj osnovi, svjesnog uticaja na ekonomske tokove, bilo promjenama institucionalne strukture ili posredstvom intervencije drave. Osnovno pitanje, kao i kod merkantilista, kojom se bave klasini ekonomisti je poveanje bogatstva nacije, ali i znatnu panju poklanjaju i distribuciji dohotka, koja industrijskim razvojem postaje krupno ekonomsko, socijalno i politiko pitanje. U osnovi, ljudi su racionalni i osnovni njihov radni pokreta je lini interes. Djelujui u vlastitom interesu, pojedinci djeluju i u interesu drutva. Drava ne treba da se mijesa u ovaj proces. Kapitalisti proizvede robu koju kupci ele kupiti. Konkurencija izmeu proizvoaa utie da se roba proizvodi po trokovima koji proizvoaima osiguravaju iznose dovoljne da plate oportunitetne trokove faktora proizvodnje. Ako je profit iznad normalne stope povrata, novi proizvoai ulaze na trite, cijene se smanjuju do nivoa normalnog iznosa profita. Kaitalisti meusobno konkuriu u pribavljanju faktora proizvodnje, nudei vee cijene za njihovo produktivnije koritenje i na taj nain alociraju rad i kapital prema najefikasnijim ekonomskim aktivnostima. Potroai upravljaju ekonomijom glasajui svojim novcem na tritu, a promjene njihovih elja odraavaju se u promjeni cijena i profita. Pomenuti uenjaci ove kole ukazuju da odreivanje cijena posredstvom konkurencije vodi dugorono izjednaavanju cijene i trokova proizvodnje. U skladu s tim, oni prave razliku izmeu kratkoronog odreivanja cijena (trine cijene) i njihovog dugoronog formiranja (prirodne cijene), pri emu prirodnim cijenama poklanjaju znatno veu panju. Klasiari konkurenciju posmatraju u okvirima velikog broja prodavaca, grupe vlasnika faktora proizvodnje i slobodnog kretanja faktora proizvodnje. U navedenim uslovima interes vlasnika faktora proizvodnje neizbjeno vodi prirodnim cijenama, koje izjednaavaju stope profita, visinu nadnice i iznos rente unutar ekonomije. Ako je cijena finalnih proizvoda vea od prirodne, onda su profit, nadnice ili renta iznad stope prirodnog povrata i slijedi kretanje faktora proizvodnje do izjednaavanja stopa povrata sa prirodnom. U uslovima konkurentnog trita i bez dravne intervencije, prirodne cijene osiguravaju takvu alokaciju resursa u kojoj potrai dobijaju robu koju ele uz najnie cijene, a proizvoai zadovoljavajui profit, a sve to uz maksimiziranje privrednog rasta. ustro zagovarajui supremaciju konkurentskog trita, klasini ekonomisti se protive monopolizaciji trita ili uplitanju drave u ekonomski ivot. Oni uoavaju tendenciju monopolizacije trgovine, uz nemogunost da definiu monopolnu cijenu, ali uz zapaanje da monopolisti mogu ostvariti vee cijene amanjivanjem proizvodnje, to je drutveno veoma tetna tendencija. Protivljenje intervenciji drave u skonomiju klasiari zasnivaju na analizi merkantilizma, pri emu zakljuuju da je regulisanje unutranje i spoljnje trgovine vie koristi donosilo pojedinanim trgovcima, nego naciji u cjelini, kao i da je takva alokacija resursa bila mnogo loija od alokacije putem trita. Nadalje, klasina ekonomska misao osporava stanovite da se bogatstvo nacije izraava u akumulaciji plemenitih metala, ve u godinjem toku robe i usluga, kao i da se bogatstvo ne mjeri apsolutnim, ve u relativnim veliinama (per capita). Osim toga, klasiari redefiniu ulogu izvoza i njegov odnos prema uvozu, pri emu smatraju da je fundamentalna uloga izvoza u plaanju uvoza. Ovakav stav implicira da je, za razliku od stava merkantilista, krajnji cilj ekonomske aktivnosti potronja, a ne proizvodnja. Konano, u istraivanju uzroka bogatstva teite je na radu, a ne na zemlji, kao fiziokrati to su zagovarali. Kod istraivanja uzroka bogatstva nacije, pod kojim u savremenom smislu podrazumijevamo nacionalni dohodak, klasiari teite stavljaju na: (1) produktivnost rada i (2) uee produktivnog rada u ukupnom fondu rada nacije. Pri tome, produktivnost rada dovode u direktnu vezu sa podjelom rada zapaajui da podjela i specijalizacija rada vode poveanju produktivnosti. Podjela rada zavisi od veliine trita i akumulacije kapitala. Vee trite omoguava predaju vee koliine proizvoda i usluga to otvara mogunosti za veu podjelu rada. Akumulacija kapitala je bitna, jer proces proizvodnje podrazumijeva vrijeme od proizvodnje do prodaje i, radi prevazilaenja ovog vremenskog jaza, moraju postojati zalihe potrone robe potrebne radnoj snazi tijekom tog perioda. Ove zalihe se zasnivaju na tednji, u emu kljunu ulogu imaju kapitalisti. Za klasiare je produktivan rad u proizvodnji robe, dok pruanje usluga smatraju neproduktivnim radom,. U okviru toga, akumulacija kapitala je kljuni faktor bogatstva nacije. Ovaj zakljuak je imao izuzetan znaaj i uticaj na makroekonomsku politiku, jer je to bio osnov za stav da ekonomski razvoj uglavnom zavisi od podjele ukupne proizvodnje na kapitalna i potrona dobra. Dosljedno svom osnovnom posulatu, potrebna akumulacija kapitala mogua je samo u institucionalnom okviru slobodnog trita i privatnog vlasnitva, uz nejednaku distribuciju dohotka. Klasiari se bave i pitanjem vrijednosti i /ili cijenama, i postavljaju tri pitanja: (1) ta odreuje cijene robe ili, savremenim terminima, ta odreuje relativne cijene robe; (2) ta odreuje opi nivo cijena i (3) ta je najbolja mjera blagostanja. U okviru toga, klasiari vjeruju da su relativne cijene odreene ponudom, odnosno trokovima proizvodnje, uz ogradu da kratkorono na cijene djeluju i ponuda i tranja. Za klasiare pojam vrijednosti ima dva znaenja, pri emu u jednom znaenju izraava korisnost, a u drugom kupovnu snagu u odnosu na drugu robu. U prvom sluaju govorimo o upotrebnoj vrijednosti robe, a u drugom o vrijednosti robe. Pri tome, klasiari ukazuju da roba koja ima najveu upotrebnu vrijednost (npr. Voda) ima malu ili nikakvu vrijednost (u razmjeni) i, obratno, roba koja ima najveu vrijednost (dijamanti) ima malu ili nikakvu upotrebnu vrijednost. Od ovih rundamentarnih predodbi, klasiari dolaze do spoznaje da je vrijednost robe ili koliina bilo koje druge robe koju moemo stei razmjenom, odreena relativnom koliinom rada potrebnom z anjemu proizvodnju. Dakle, oni su tvorci tzv. radne teorije vrijednosti roba/usluga. Svaka distibucija dohotka zavisi od cijena i koliina faktora koje pojedinci prodaju. K tome, rad je jedini faktor koji je u vlasnitvu domainstava i njihov dohodak, uglavnom zavisi od iznosa nadnice i broja radnih sati. Iznos dohotka od imovine koju posjeduju domainstva zavisi od koliine ovih faktora u njihovom vlasnitvu i cijena faktora. Nadnice, profit i renta, kao cijene faktora proizvodnje, i koliine faktora koje se prodaju na tritu odreuju i distribuciju dohotka. Vrlo znaajan doprinos ekonomskoj nauci klasina ekonomija daje istraivanjima i objanjenjem principa opadajuih prinosa i razvojem teorije komparativnih prednosti. Princip opadajuih prinosa, kao to je ve kazano ukazuje da e poveanje koliine jednog faktora proizvodnje, uz zadravanje iste koliine drugih faktora, imati za posljedicu poveanje proizvodnje, ali uz opadajue prinose. Pri tome, klasina ekonomska misao princip opadajuih prinosa posmatra prvenstveno sa aspekta povrata na zemljite kao faktor proizvodnje. Formulacija teorije komparativne prednosti nastala je u okviru nastojanja da se dokae korisnost slobode trgovine u meunarodnim okvirima. Pa ipak, klasina ekonomska misao ne zavrava se navedenim autorima, ve se sljedbenici javljaju sve do danas (novi klasiari), to omoguava da se klasina ekonomska teorija iskae i u analitikom okviru savremene ekonomije. U skladu s tim, tri su osnovna postulata klasine ekonomske misli: (1) slobodno trite (free market economy); (2) Sayov zakon trita i (3) kvantitativna teorija novca. U okviru teorije slobodnog trita, osnovna teza je da ekonomija, bez dravne intervencije, uvijek tei punoj zaposlenosti. Uloga drave je da, putem supply-side politike, osigura slobodno djelovanje trita i odrava ravnoteu budeta. Ako doe do nezaposlenosti, otvara se slijedei proces:

Nezaposlenost Smanjenje nadnica Poveanje traenja rada Puna zaposlenost

Nezaposlenost izaziva smanjenje nadnica (od N0 na N1) i poveanje zaposlenosti (od Q0 na Q1), to dovodi ponovnoj ravnotei (R). Nezaposlenost je dobrovoljna (pojedinci odluuju da, uz postojee nadnice, ne rade). Isti princip vai i za trite novca. Neravnotea izmeu tednje i investicija, uz slobodno trite i fleksibilne cijene, uspostavlja se u okviru slijedeeg procesa: Poveanje Poveanje Poveanje Poveanje Nova investicija traenja novca kamatne tednje ravnotea stope stope

Sayov zakon trita, kao to smo ve ukazali, zasniva se na tvrdnji da ponuda kreira sopstvenu tranju. Poveanje proizvodnje robe i usluga (ponuda) poveava izdatke a kupovinu te robe i usluga (tranja). Nema nedovoljne tranje, to osigurava punu zaposlenost. Nezaposlenost je uvijek privremena (frikciona). Klasina ekonomska misao posmatra inflaciju kao funkciju ponude novca, odnosno u okviru kvantitativne teorije novca, koju izraava jednaina:

MV = CTgdje su:M = iznos (koliina) novca u opticajuV = brzina opticaja novcaC = nivo cijenaT = broj transakcija

Prema klasinoj ekonomskoj misli, brzina opticaja (V) je relativno stabilna, a broj transakcija (T) uvijek tei punoj zaposlenosti. Zakljuak da su koliina novca u opticaju i nivo cijena u direktnoj vezi (vea ponuda novca znai i veu inflaciju), pa je kontrola inflacije mogua kontrolom ponude nivca. Premda je osnovni postulat klasine ekonomske misli da je ekonomija uvijek u stanju pune zaposlenosti, ne zanemaruje se mogunost da se kratkorono-tokom procesa prilagoavanja dugoronoj ravnotei, javljaju odstupanja od navedenog postulata. Naime, poveanje agregatne nominalne tranje (slika koja slijedi) kratkorono vodi poveanju proizvodnje (od Q0 na Q1), ali i poveanju cijena (od C0 na C1).Osnovni uzrok poveanja cijena je zakon opadajuih prinosa, koji poveava trokove proizvodnje. Meutim, dugorono je situacija potpuno razliita. Ekonomija tei stanju pune zaposlenossti (funkcija ponude na slijedeoj slici je vertikalna linija) i svako poveanje agregatne tranje poveava nivo cijena, ali ne i proizvodnju.

Supply-side ekonomska politika je sredstvo ublaavanja impefektnosti trita, a efekat politike izraava se u poveanju proizvodne mogunosti. U skladu s Sayovim zakonom ovo je jedini neinflatorni nain poveanja proizvodnje. Poveanje ponude poveava tranju, ali opi nivo cijene ostaje stabilan (slika koja slijedi). Sipply-side makroekonomska politika ukljuuje implementaciju slijedeih pojedinanih politika:(1) poboljavanje obrazovanja i obuenosti radne snage (da bi se poveala njena mobilnost), (2)(2) reduciranje socijalnih davanja (i, po tom osnovu, poveanje motivacije za rad), (3) smanjenje(3) poreza (radi podsticanja privrednih subjekata i domainstava), (4) smanjivanje uticaja sindikata (i, u skladu s tim, osiguranje vee fleksibilnosti nadnica), (5) ukidanje bilo koje vrste kontrole kapitala, (6) uklanjanje nepotrebne regulacije.

9.8.Etatistika kola ekonomske misli - marksisti

Za ekonomsko uenje Karla Marksa(1808.-1883.) J.K. Galbraith je rekao da je ono u osnovi buntovniko, jer predstavlja mjeavinu revolucionarno- radikalne ekonomske, socioloke i psiholoke analize, pri emu je u nekim stvarima vro teko odvojiti istu ekonomsku teoriju od elemenata socioloke ili psiholoke analize. Za razliku od klasine ekonomske misli, koja je, u osnovi mikroekonomski orijentisana i nastoji spoznati ekonomiju u cjelini prouavajui njene dijelove ( domainstva, privredne subjekte, vrijednost, cijene i sl.), Marksova analiza se fokusira na drutvo i njegovu ekonomiju u cjelini, nastojei da deduktivnim metodom, da anlizirajui cjelinu, doe do spoznaje o dijelovima.U skladu s tim, Marksova ekonomska analiza poinje istraivanjem odnosa izmeu vlasnika sredstava proizvodnje (kapitalisti) i onih koji na tritu prodaju samo svoj rad(proletarijat). Jedna od osnovnih karakteristika kapitalizma je odvojenost rada o vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju, to kapitalizam, u osnovi, ini drutvom dvije klase. Zbog toga, jedan od najvinijih aspekata toga drutva ine pregovori o nadnicama izmeu kapitalista i proletarijata. Na toj liniji Marks nastoji objasniti cijenu robe ili razmjensku vrijednost, uz istraivanje faktora koji odreuju cijenu robe proizvedenu radom i cijenu rada, u obliku naknae koju radnici primaju. U tom smislu, Marksov primarni cilj nije utvrivanje faktora koji odreuje relativne cijene robe, ve nain odreivanja nadnica, poto su nadnice krucijalni element kapitalistikog sistema.Pretkapitalistike ekonomije svih zemalja Europe karakterie proizvodnja robe zbog upotrebne vrijednosti, dok kapitalisti robu proizvode radi njene razmjenske vrijednosti. U skladu s tim, za razumijevanje kapitalizma neophodno je razumijevanje odnosa izmeu kapitalista i proletarijata. Dakle, cijene robe odravaju dva odnosa: kvantitativne odnose izmeu razliite robe i socijalne odnose izmeu pojedinaca. Nadnice predstavljaju oba aspekta odnosa izmeu kapitalista i proletarijata. U razvoju teorije relativnih cijena, Marks preuzima radnu teoriju od klasine ekonomske misli, polazi od pretpostavke da je rad zajedniki elemenat i da rad potreban za proizvodnju robe odreuje njihove relativne odnose. Za Marksa je jedini drutveni troak u proizvodnji robe rad, uz zanemarivanje razliitih kvalifikacija i sposobnosti i posmatranje ukupnog rada kao homogene koliine , koju on naziva apstraktnim radom. Proizvodnja bilo koje robe podrazumijeva koritenje dijela apstraktnog rada, a relativne cijene odravaju koliinu ( izraenu u radnim satima ) rada potrebnog za njihovu proizvodnju. Meutim, kapitalisti kupuju rad koji, kao faktor proizvodnje, kreir veu vrijednost od vrijednosti nadnica koje im pripadaju. Rad je jedini faktor koji stvara viak vrijednosti. Ovaj viak vrijednosti, po osnovu vlasnitva na sredstvima za proizvodnju, prisvajaju kapitalisti, to je svojevrsna ekploatacija, odnosno pljaka koju nasilnim putem treba sprijeiti.Meutim, Marks odbacuje objanjenja tvoraca klasine ekonomije o razlozima postojanja profita, koja je, u osnovi, bila zasnovana na Matlusovoj teoriji populacije. ( Robert Maltus, engleski filozof i demograf bavio se i prouavanjem nekih ekonomskih fenomena, koji su, inae, u najvroj interakcijskoj vezi sa demografskim kretanjima. Bio je visoko respektiran od strane svoj suvremenika ekonomskih klasiara(Smitha, Richarda, Milla), a ostao je posebno upamen po tzv. populacionom teoremu, prema koje: ''stanovnitvo (populacija) se poveava geometrijskom progresijom, dok se istovremeno obim proizvedene hrane poveava aritmetikom progresijom- tako da drva mora voditi politiku destimuliranja nataliteta kako bi se izbjegla povremena pojava javnog mortaliteta uzrokovanog opom glau''. Marks je estoko kritizirao ovaj Malthusov teorem, nazvavi ga rasistikim fenomenom, koji u krajnjoj liniji ima za cilj slabljenje korpusa radnitva u klasnoj borbi sa kapitalistima u procesu prisvajanja vika vrijednosti/profita.Prema toj teoriji, akumulacija kapital vodi poveanju tranje rada i poveanju realnih nadnica. U skladu s tim, rast akumulacije kapitala vodi smanjenju profita, pri emu poveanje nadnica voi povenju populacije i radne snage, to opet nadnice vraa na raniji nivo. Marks, odbacujui ovu teoriju pogreno zakljuuje da poveanje akumulacije kapitala poveava vrijednost varijabilnog kapitala koji se nudi radu. Ako nadnice rastu, ta onda sprijeava da se viak vrijednosti i profit smanjuju do potpunog nestanka. Odgovor je u rezervnoj armiji nezaposlenih, koja nastaje po osnovu zamjene ljudskog rada mainama i ulaska nove rane snage na trite. Ova rezervna armija rada odrava na konkurentnom tritu nadnice na niskom nivou i omoguava stvaranje vika vrijednosti i profita za kapitaliste. U okviru opeg stava o kontradiktornostima unutar kapitalistikog sistema proizvodnje, kao kljuni faktor njegove samodestrukcije do potpunog nestanka, Marks navodi opadajuu stopu profita. Uz pretpostavku da se viak vrijednosti ne mijenja, poveanje organskog sastava( to predstavlja odnos konstantnog/stalnog(zgrade, maine itd...) i varijabilnog/promjenljivog(ljudski rad) kapitala u proizvodnji nove vrijednosti) kapitala vodi smanjenju stope profita. Osnovni uzroci poveanja organskog sastava kapitala su konkurencija na tritima robe i rada. Poveanje kapitala podrazumijeva i vie varijabilnog kapitala kojim se plaa rad, to vodi poveavanju nadnica i smanjenju rezervne armije nezaposlenih. Viak vrijednosti se smanjuje sa poveavanje nadnica, to dovodi smanjenju stope profita. Kapitalisti reaguju zamjenom ljudskog rada mainama, to poveava konstantni kapital. Poveanje konstantnog kapitala vodi daljnjem smanjivanju stope profita. Slino se deava i sa efektima na tritu robe. U konkretnom okruenju kapitalisti su u stalnoj potrazi za novim tehnologijama, koje e omoguiti smanjenje trokova proizvodnje i smanjenje drutveno potrebnog rada za proizvodnju robe. Meutim, rezultat je opet poveavanje konstantnog kapitala i, uz zadravanje istog vika vrijednosti, smanjenje stope profita.Na taj nain Marks kapitalistikom sistemu pripisuje imanentnost ekonomskih kriza, ukazujui na povremene periode depresije. Ovo predstavlja i odstupanje od Sayovog zakona pri emu imanentnost kriza pripisuje kapitalistikoj privredi u kojoj novac ima znaajnu ulogu. Uspjeh kapitalista se mjeri vikom vrijednosti koju ostvaruje kao razlika izmeu novca upotrebljenog za kupovinu faktora proizvodnje i novca dobijenog prodajom robe, pri emu promjene ove razlike rezultiraju u promjenama iznosa investicija, to utie na fluktuacije ekonomske aktivnosti u cjelini. Marks uoava i tenju prema koncentraciji i centralizaciji kapitala, to vodi slabljenju konkurencije. Velike kompanije e biti u stanju proizvoditi po niim trokovima i uguit e male kompanije. Koncentraija vodi razvoju finansijskog sistema i u korporativnoj formi organizacije kompanija.Pored Marksa u ovu kolu ekonomske misli spadaju jo uenjaci F. Engels, R. Luksemburg, V. Lenjin, S. Strumilin, L. Kaucki, J. Staljin, B. Horvat, R. Stojanovi i mnogi drugi na komunistikoj ideologiji obrazovani ekonomisti biveg komunistikog/socijalistikog poretka, koji se iznutra sam izjeo jer, je bio utemeljen na kvazi- naunim principima u ekonomskoj sferi. Tome je iskljuivo kriv Marks jer njegovo ekonomsko uenje nije nita drugo znailo nego puki bunt graanskoj ekonomskoj misli (do) tadanjeg vremena. Poto je ekonomska misao K. Marksa bila i ostala bez ikakve objektivne naune analize, to je makroekonomska politika soocijalizma/komunizma koja je temeljena na njegovim ideologiziranim, u biti kvazi- znanstvenimm principima, morala dovesti do hronine ekonomske depresije i u konanici do ekonomskog kraha koji je doveo i do definitivnog politikog sloma ovog sistema.

9.9.Marginalistika kola ekonomske misli- marginalisti

Za suvremenu ekonomsku nauku mnogo znaajniji pravac razvoja prema neoklasinoj ekonomskoj teoriji je razvoj marginalane analize, koja predstavlja temelj savremene mikroekonomije. Marginalna analiza se razvija postepeno i to tijekom druge polovine devetnaestog stoljea, primjenom marginalne analize na teoriju tranje i razvojem teorije marginalne koristi. Poetkom sedme, a nastavkom osme decenije XIX stoljea istovremeno i kooperativno su u smislu razmjene informacija trojice ekonomista (W. S. Jevons, Carl Menger i Leon Walras), doli do zakljuka da vrijednost ili cijena robe zavisi od marginale korsisti roba za potroaa. Prethodno su svaki do njih konstatovali da klasina kola ekonomske misli nije u stanju da obajsni faktore koji odreuju relativne cijene. Pokuaj objanjenja relativnih cijena trokovima proizvodnje, po njima ne sadri neophodnu generalizaciju, jer njohovo naukovanje nije upotrebljivo u sluaju cijene robe ija je ponuda perfektno neelastina. Drugi problem sa pokuajem da se trokovima proizvodnje objasne cijene, proizilazi iz injenice da se radi o istorijskim trokovima. Prema ranim marginalistima, kada roba doe na trite, trokovi proizvodnje nisu bitni za njenu cijenu ve korist koju oekuje kupac od kupovine te robe. Dilemu klasine ekonomije u rjeavanju paradoksa ''voda- dijamanti'', koja je stajala na stanovnitvu da su dijamanti vredniji zbog veih trokova, marginalisti rjeavaju tako to tvrde da su dijamanti vredniji jer su rjei, pri emu rijetkost ne ukljuuje sao injenicu da je neka roba stvarno rijetka, ve da je i potroai smatraju takvom.2 Subjektivi elemenat ''elje'' postaje integralni dio teorije vrijednosti. Dakle, dva su osnovna elementa marginalistike kao neoklasine teorije vrijednosti: relativna vrijednost robe, koja proizilazi iz njene rijetkosti i subjektivna elja, koja odreuje rijetkost robe.Ova dva elementa nisu bila posva nova, ali se prvi put pojavljuju zajedno.Pojedini klasini ekonomisti su vjerovali da rijetkost ili oskudnost doprinosi vrijednosti, ali se nisu uputali u to da li je rijetkost subjektivna ili objektivna.3 S druge strane, polazei od stanovita da vrijednost robe proizilazi iz njene upotrebne vrijednosti (stvari koje se ne upotrebljavaju nemaju vrijednosti), klasina ekonomska misao nije uope razmatrala moguu povezanost korisnosti i vrijednosti.Znaajan otklon napravio je jedino Jean Baptiste Say, odbacujui Smithovu teoriju radne vrijednosti i tvrdei da korisnost, odnosno tranja, moraju uticati na prirodnu cijenu robe. Ovaj stav he jo jansije iskazao Abbe Condillac (1714 1780.), tvrdei da ''stvari nemaju vrijednost zbog trokova, ve one kotaju jer imaju vrijednost''. Odnos korisnosti i oskudnosti, s jedne strane, i analitiki okvir tranje i ponude, s druge strane, nije bio integrisan u jedinstveni analitiki okvir, prvenstveno zbog nedostatka bitnog elementa: opadajue marginalne korisnosti. Naime, ideju funkcije tranje, na osnovu podataka o potronji ita, iznio je 1699. Charles d Avenant (1656- 1714.), a prvu funkciju tranje je eksplicitno izradio 1760. Godine Pietro Verri. Nakon toga, funkcija tranje se zanemaruje i tek 1838. Godine Augustin Cornot (1801- 1887.), koji, na osnovu empirijskih podataka, prvi iskazuje funkciju tranje u algebarskom izrazu T=f (C) i predstavlja je u obliku koji poznajemo i danas na ordinati cijene, a na apscisi koliine.4 Meutim, prvo povezivanje marginalne korisnosti i traenje vri 1884. Godine francuski ininjer Arsene Jules Etienne Dupuit (1804-1866.), koji, istraujui trokove i koristi javnih radova, identifikuje funkciju tranje kao funkciju marginalne korisnosti. Osnovna ideja je da se sa poveanjem koliine smanjuje marginalna korisnost robe i, u skladu s tim, elja potroaa za kupovinom robe. Konani korak u uspostavljanju temelja marginalne analize ini Herman Heinrich Gossen (1810-1858.), koji razlikuje funkciju marginalne korisnosti i funkciju tranje i zauzima stav da se tranja izvodi na izbor potrpaa na osnovu maksimiziranja korisnosti.Gossen definie i tri zakona: iznos marginalne korisnosti, izveden iz potronje robe, smanjuje se sa svakom dodatnom jedinicom robe (opadajua marginalna korisnost), osoba maksimizira korisnost kada distribuira dohodak na razliitu robu tako da stie isti iznos zadovoljstava od posljednje jedinice svake robe ili, ako koristi novac, tako da stie isti iznos zadovoljstava od jedinice novca za kupovinu svake robe (jednakost odnosa marginalnih korisnosti i odnosa cijena) i roba ima vrijednost samo kad nadmauje ponudu (subjektivna oskudnost kao izvor vrijednosti). Drugi Gossenov zakon, da na margini potroa supstituie robu tako da dobija istu marginalnu korisnost od razliite robe, daje funkciju tranje sa negativnim nagibom za svaku od roba. Na taj nain, osnove marginalizma su bile postavljenje.5 Konano oblikovanje ideja marginalizma dogodilo se u vrlo kratkom periodu, od 1871. Do 1874. Godine, u kome se objavljuju tri kljuna djela marginalizma. W.S. Jevons (1835 -1882.) objavljuje 1871. Godine ''Theory of Political Economy''. Iste godine Carl Menger (1840 -1921.) objavljuje, na njemakom jeziku ''Principles of Economics''. Tri godine kasnije Leon Walres (1834 -1910.) objavljuje, na francuskom jeziku ''Elements of Pure Economics''. Sva trojica ekonomista, koji se nisu meusobno poznavali, radei nezavisno, isticala su da su razvili jedinstveni i revolucionarni metod analize fakora koji odreuje relativne cijene. Sva trojica naunika smatraju radnu teoriju vrijednosti neadekvatnom. Oni naglaavaju da u okvirima radne memorije vrijednosti nije mogu analizirati cijene robe i usluga ija je ponuda perfektno neelastina, da su trokovi proizvodnje historijski trokovi i da vei trokovi proizvodnje ne znae da e cijena robe biti vea. Umjesto toga, marginalisti stoje na stanovitu da vrijednost zavisi od korisnosti ili potronje i da ne potie iz prolosti ve iz budunosti. Ovaj stav najjasnije je izrazio W. S. Jevons, rijeima: ''injenica je da rad, jedanput potroen, nema uticaja na buduu vrijednost bilo koje robe: on je potroen i izgubljen zauvijek. U trgovini (ekonomiji) ono to je prolo, prolo je zauvijek.6Ovi marginalisti otvaraju i pitanje odreivanje vrijednosti fakora proizvodnje. Oni zakljuuju da vrijednost faktora proizvodnje izvedena iz marginalne korisnosti potronje finalnih proizvoda, u kojoj se koriste odgovarajui faktori. Za marginaliste je korisnost psiholoki fenomen, sa neodreenom jedinicom mjere i da individualne percepcije otkrivaju razliite korisnosti razliite robe. Isto tako, predpostavljamo da pojedinci mogu uporeivati korisnosti razliitih roba. Meutim, u pokuaju da utvrde funkciju ukupne korisnosti, marginalisti, polazei od pretpostavke da korisnost robe zavisi iskljuivo od koliine te robe, zanemaruju supstitutivnu i kompletarnu robu i usluge.

9.10. Kembridska kola ekonomske misli - maralijanci

Veina ideja marginalistike kole je bila razvijena prije pojave naunih radova velikog Alfreda Marshalla (1842 1924.), koji je za ekonomsku znanost znaajan iz najmanje tri razloga: (1) najjasnije je i sveobuhvatno primjenio marginalnu analizu; (2) uspostavio je konzistentan okvir ekonomske analize, koji se, u osnovi, koristi i u savremenim uslovima; (3) bio je uitelj nekim od najznaajnijih ekonomista dvadesetog vijeka (J. M. Keynes, A C. Pigou, Joan Robinson). Prije objavljivanja svog kapitalnog djela Principles of Economics (1890. godine) Marshall je ekonomske ideje razvijao tijekom predavanja iz ekonomije na Univerzitetu Kembrid.Alfred Marshall ima ogromne zasluge za afirmisanje ekonomije i drugih drutvenih nauka. Marshall ekonomiju vidi kao mogunost poboljanja uvjeta ivota, odnosno osnovnim zadatkom ekonomije smatra eliminaciju siromatva. U okviru razvoja metoda ekonomske analize, Marshall, svjestan da u ekonomiji nisu mogue laboratorijske provjere i da se sve varijable ne mogu smatrati konstantnim, uvodi princip ceteris paribus (drugi nepromjenjeni uslovi), to omoguava novi pristup ekonomskim analizama i modelima. Jedan od kljunih problema sa kojima se tadanja ekonomija suoavala su bili razliiti efekti tijekom vremena.Naime, objanjenje kratkoronih efekata moglo je biti potpuno nezadovoljavajue na dugi rok, i obrnuto. Marshall faktor vrijeme, sa aspekta ekonomski principa, dijeli u etiri faze: (1) trini period (vrlo kratak), u kome se mnoge varijable mogu smatrati konstantnim; (2) kratkoroni period je period u kome se privredni subjekti mogu promjeniti koliinu proizvodnje i ponude, ali ne i stalnih sredstava; (3) dugi perid, u kome su mogue i promjene stalnih sredstava, to znai da su svi trokovi proizvodnje varijabilni trokovi i (4) sekularni ili vrlo dugi period, u kome se mijenjaju i tehnologija i broj stanovnika. U skladu sa specifikacijom vremena, Marshall kratkorone trokove proizvodnje dijeli na trokove koji variraju sa variranjem koliine proizvodnje (u Marshallovoj terminologiji direktni ili varijabilni) i trokove koji se ne mijenjaju sa promjenom koliine proizvodnje (fiksni).Dok teite klasine ekonomije pripada prouavanju ponude, teite marginalizma je na prouavanju tranje. To je otvorilo pitanje relativnog znaaja tranje i ponude u teoriji cijena i u skladu s tim, teoriji vrijednosti. Marshall u rjeavanju kontraverze da li cijenu odreuju trokovi proizvodnje ili korisnosti robe, polazi od uticaja vremena i meuzavisnosti ekonomskih varijabli. Funkcija tranje ima negativan nagib, dok oblik i nagib funkcije ponude zavisi od perioda koji se analizira. Kratkorono je za odreivanje cijene robe i usluga bitnija tranja. Sa produavanjem perioda analize, povea se znaaj ponude. U dugom periodu cijena je potpuno odreena trokovima proizvodnje. Isto tako, Marshall se protivi stavu da marginalna vrijednost odreuje vrijednost u cjelini i iznosi stav da marginalnu analizu treba, prije svega, shvatiti kao potrebu da na granici ispitujemo faktore koji odreuju cijenu i vrijednost. U skladu s tim, interakcija tranje, ponude i cijena na granici odreuje vrijednost.Najvei doprinos teoriji tranje Marshall daje uvoenjem koncepta cijenovne elastinosti tranje, pod kojom podrazumjeva odnos izmeu promjena cijena i koliine tranje. Isto tako, Marshall prvi eksplicitno definie zakon tranje, prema kome se koliina tranje poveava sa smanjivanjem cijene i smanjuje sa njenim poveanjem. Marshall, bavei se analizom tranje, dolazi do suficita potroaa. On sugerie da je potroa za ranije jedinice robe spreman platiti vie nego za kasnije i, s obzirom na to da potroa za sve jedinice plaa istu trinu cijenu, koja izraava marginalnu korisnost posljednje jedinice, razlika izmeu iznosa koji je potroa spreman potroiti i iznosa koji stvarno plaa predstavlja suficit potroaa. Osim toga, akceptirani koncept ponude i tranje i razlikovanje kratkoronih i dugoronih trokova, Marshall primjenjuje i na analizu rente, nadnice, dobiti i kamate. Tranja faktora je tzv. izvedena tranja, koja zavisi od vrijednosti marginalnog proizvoda faktora.Premda je Marshallov rad bio dominantno mikroekonomski orjentisan, znaajan je i njegov doprinos makroekonomiji, prvenstveno u okviru analize uticaja monetarnih faktora na nivo cijena. U okviru toga, Marshall polazi od stava klasine ekonomske misli, prema kojoj je nedovoljna tranja nemogua (svaka odluka o tednji ukljuuje i istovremenu odluku o investicijama). Meutim, suoen sa fluktuacijama ekonomske aktivnosti, Marshall protivei se stavu da nedovoljna potranja moe biti uzrok fluktuacije ekonomske aktivnosti, navodi uticaj povjerenja u biznis. Marshall sugerira dva instrumenta ekonomske politike usmjerena protiv depresije i nezaposlenosti. Prvi je kontrola kredita, odnosno onemoguavanje njihove pretjerane ekspanzije, jer to moe izazvati recesiju. Druga mjera je dravno osiguranje privrednih subjekata od rizika tokom depresije.Znaajan doprinos Marshall daje i razvoju tzv. Kembridske verzije kvantitativne teorije novca (cash-balance pristup). Nasuprot transakcionoj verziji kvantitativne teorije, u kojoj se novac posmatra iskljuivo kao sredstvo razmjene. Marshall i drugi pripadnici Kembridske kole tvrdi da prodaje i kupovine robe ne moraju biti simultane i da postoji potreba za privremenim uvanjem kupovne moi i zatitom od neoekivanih situacija. Koliina novca koju e rezident drati zavisi dijelom od iznosa dohotka, dijelom od ukupne imovine i kamatne stope. Prvi dio novca ima transakcione namjene (kupovina robe i usluge) i u direktnoj je povezanosti sa iznosom dohotka. Realna tranja novca je funkcija realnog dohotka, odnosno:

M/C=kND

gdje je k uvena Kembridska konstanta i predstavlja dio dohotka koji domainstva i privredni subjekti ele drati u obliku novca. S obzirom na to da Marshall prihvata Sayov zakon, puna zaposlenost se podrazumjeva. Poveanje koliine novca u opticaju, uz konstantno k, poveava cijene i novani (nominalni) dohodak.

9.11. Neo-etaistika kola ekonomske misli kejnzijanci

Pojava studije/knjige Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca (1936. godine) znaila j eotpuni zaokret u izuavanju ekonomije, ali i shvatanju uloge drave u ekonomiji. Ekonomisti i politiari su dobili teoretsku osnovu za suprotstavljanje depresiji, ali je za to vrijeme pojava Ope teorije znaila i kraj klasine ekonomije. J. M. Keynes se kao autor ove studije sa puno estine obruio na ekonomsku misao, pod kojom podrazumijeva razvoj ekonomske misli od Adama Smitha do svog kolege sa Cambridgea A. C. Pigoua. Klasinu ekonomsku misao Keynes smatra idealizovanim modelom ekonomije, koji u stvarnosti ne funkcionie. U skladu s tim, Keynes na prvom mjestu odbacuje Sayov zakon i pretpostavku o kontinuiranoj jednakosti tednje i investicija. Drugo, Keynes odbacuje fleksibilnost cijena i nadnica, kao sredstva ostvarivanja ravnotee ekonomije. On vjeruje da radnici pate od monetarne iluzije, jer se ponaaju prema nominalnim, a ne realnim nadnicama i ne prihvataju smanjivanje nominalnih nadnica.osim toga, ak iako su radnici spremni prihvatiti nie nominalne nadnice, smanjenje realnih nadnica i poveanje zaposlenosti je mogue ako i samo ako cijene ostanu nepromijenjene. Meutim, cijene ne mogu ostati nepromijenjene, jer manje nominalne nadnice znae smanjenje tranje i cijena robe i usluga. Manje cijene mogu znaiti da se realne nadnice ne smanjuju i da se zaposlenost nee poveati. U skladu s tim, nezaposlenost moe biti otklonjena samo upravljanjem agregatnom tranjom. Radnici e prihvatiti vee cijene, koje su rezultat poveanja tranje, uz stabilne nominalne nadnice. To e voditi smanjenju realnih nadnica i stimulaciji zapoljavanja. Keynes obre naglavake pretpostavku klasine ekonomije: zaposlenost se ne poveava zbog smanjena realnih nadnica, ve se realne nadnice smanjuju zbog poveanja zaposlenosti, izazvane poveanjem agregatne tranje. Kod definisanja pojma agregatne tranje, Keynes se fokusira na njene komponente, u okviru ega je od posebnog znaaja ukupna potronja, odnosno funkcije potronje, koju prate koncepti marginalne i prosjene sklonosti potronji. tednja je komplement potronje, kojoj Keynes dodaje marginalnu i prosjenu sklonost tednji. Isto tako, dio agregatne tranje predstavljaju investicije, za koje Keynes pretpostavlja da su, bar kratkorono nezavisne od dohotka. Odnos agregatne ponude i agregatne tranje odreuje ravnoteni nivo nacionalnog dohotka u ekonomiji, koji moe biti stabilan, ali ne mora osiguravati punu zaposlenost. Keynes smatra da su investicije mnogo nestabilnije od potronje, ali i da investicije imaju multiplikativni efekat na nacionalni dohodak. Da se podsjetimo, klasina ekonomska misao stoji na stanovitu da je tranja rada jednaka marginalnoj produktivnosti rada, a da je ponuda funkcija realnih nadnica. U skladu s tim, nezaposlenost je uvijek dobrovoljna. Nasuprot tome, Keynes, polazei od postavke da je ponuda rada funkcija nominalnih nadnica, tvrdei da je tranja rada izvedena iz marginalnog proizvoda rada. Otuda nezaposlenost nije samo dobrovoljna ve i prinudna. Keynes ne odbacuje hipotezu transakcionog motiva dranja novca, ali dodaje i pekulativni motiv (pekulacije na tritu obveznica). Visoka kamatna stopa, koja znai manju cijenu obveznica, stimulie dranje obveznica. Sa smanjenjem kamatne stope cijena obveznica se poveava i njihova kupovina je manje privlana. Prinos od obveznica postaje sve manji. Tada, zbog kapitalnih dobitaka, prodaja obveznica postaje vrlo atraktivna. Dakle, rezidentie se smanjivanjem kamatne stope sve vie i vie imovine drati u obliku novca. Kamatna stopa se moe smanjiti na tako nizak nivo da oni ponu da vjeruju da je kupovina obveznica loa investicija i drat e sve vie i vie u obliku novca. Iz koncepta zamke likvidnosti (liquidity trap) Keynes, ne negirajui generalno mogunost uticaja novca na agregatnu nominalnu tranju (smanjenje kamatne stope poveanje investicija), ukazuje da je u uvjetima postojanja zamke likvidnosti, monetarna politika neefikasna u otklanjanju nezaposlenosti. Dalje, Keynes je smatrao da su cijene, zbog monopola i prakse dogovoranja nivoa cijena, nefleksibilne u pogledu smanjenja, ak i u uvjetima smanjenja agregatne tranje. Meutim, smatrao je da smanjenje cijena, uz odgovarajue uvjete, moe poboljati situaciju u pogledu zaposlenosti. Naime, smanjenje cijena, uz konstantost ponude novca, vodi smanjenju kamatne stope i poveanju investicija, odnosno agregatne tranje (Keynesov efekat). Finalne cjelokupne Keynesove teorije izraenoje u odnosu prema ulozi drave. Ekonomija moe biti u ravnotei bez pune zaposlenosti, ije ostvarenje ne garantuje ni teoretska pretpostavka (koja prema Keynesu ne postoji u praksi) o fleksibilnosti nadnica i cijena u pogledu njihovog smanjivanja. Zbog liquidity trapa i ponaanja investicija, monetarna politika nije od velike koristi. Drava mora koristiti fiskalnu politiku radi postizanja ravnotee na nivou pune zaposlenosti. Keynes nije pravi bitnu razliku izmeu kratkoronog i dugoronog perioda, tvrdei da ekonoma moe biti u ravnotei za bilo koji nivo nominalnog nacionalnog dohotka i u bilo koje vrijeme, a da je odgovornost drave da, koristei adekvatnu fiskalnu politiku osigura poeljnu ravnoteu.

9.12.Monetaristika kola ekonomske misli monetaristi

Milton Friedman (1912-1999) tvrdi da ako ekonomiju posmatramo kao automobil, drava je lo voza, a i gas i konice imaju malo veze sa fiskalnom politikom, tj. Da ubrzavanje automobile znai poveanje novca, a usporavanje smanjivanje ponude novca.Umjesto parlamenta koji odobrava budet, za volanom automobile treba da sjedi centralna banka. Sukom izmeu kejnzijanizma i monetarizma zavrava sa kompromisom, po pravilu, tretiranja automobile sa 2 papuice za gas i 2 papuice za koenje.1956-Milton Friedman, objavljuje niz eseja u kojima izvrava preoblikovanje kvantitativne teorije novca. Friedman kvantitativnu teoriju posmatra prvenostveno kao teoriju tranje novca i ona je stabilna jer je zavisna od dugoronih faktora.Monetaristi odbacuju numeriku vrijednost brzine opticaja novca i zamjenjuju je funkcijom brzine opticaja koja zavisi od niza faktora (dohodak, imovina, kamatna stopa, inflaciska oekivanja i sl.). Promjena koliine novca utie na cijene, dohodak i koliinu novca koju rezidenti ele drati, negiraju postavku kembridske teorije da symbol k asocira na promjene ponude novca.Friedman uvodi hipotezu permanentnog dohodka, prema kojoj potronja ne zavisi od tekueg, ve od prosjenog dohodka. Taj dohodak domainstvo smatra permanentnim, tj. potronja je stabilna bez obzira na tekue oscilacije dohodka.Za monetariste ne postoji nijedna tako stabilna empirijska veza izmeu ekonomskih pojava koja se zasniva na tako opipljivim dokazima i tako velikom broju razliitih okolnosti kao to je sluaj sa povezanou izmeu promjena koliine novca i promjena nivoa cijena.U skladu sa hipotezom, monetaristi su dozvolili da promjene koliine novca kratkorono moe izazvati poveanje i cijena i proizvodnje ali dugorono svaka promjena koliine novca izaziva samo promjenu nivoa cijena. Na osnovu toga monetaristi uvode koncepte prirodnog nivoa realne proizvodnje i prirodne stope nezaposlenosti. Osnov ekonomske politike je kontrola ponude novca, samim tim i kontrola stope inflacije. Drava ne treba da pokua da smanjuje prirodnu stopu nezaposlenosti politikom agregatne nominalne tranje, ve je to mogue samo putem supply-side politike, u skladu sa klasilnim pristupom.

9.13.Ekonomska kola racionalnih oekivanja futuristi

Premda su monetaristi osvojili simpatije kreatora makroekonomske politike, posebno u USA, ipak nasuprot njima neki ekonomisti ne smatraju da monetarna politika kratkorono utie i na proizvodnju i na cijene. To su pristalice hipoteze racionalnih oekivanja, koji odbacuju mogunost da bilo koja sistemska mjera ekonomske politike, ukljuujui i monetarnu politiku, moe uticati na realna kretanja u ekonomiji(proizvodnja i zposlenost). Ideja racionalnih oekivanja lansirana je poetkom 60- ih godina prolog vijeka kao tehniki pojam povezan sa ekonomskim modelima, a puni zamah dobija nakon pojave radova Roberta E.Lucasa (1937.), Thomasa J. Sargenta (1943.) i Neila Wallacea (1939.). Osnovne postavke kole racionalnih oekivanja su: sva trita se ''iste'' trenutno i istovremeno(uvijek su u ravnotei), nezaposlenost je uvijek dobrovoljna, novac je nutralan u pogledu uticaja na realne ekonosmke kategorije(proizvodnja, zaposlenost).S obzirom na perfektnu anticipaciju budue inflacije, nezaposlenost je uvijek na nivou prirodne stope, odnosno funkcija ponude je vertikalna. U osnovu teorije '' novih klasiara ''( kako se nazivaju pristalice racionalnih oekivanja), je hipoteza da akteri u funkcionisanju ekonomskog sistema, koji oekivanja kreiraju na svim informacijama i poznaju ekonomski sistem u kome djeluju, ponaanje mijenjaju u skladu sa promjenom uslova. U skladu s tim, nema i ne moe biti razlike izmeu inflacionih oekivanja i stvarne stope inflacije.Racionalisti odbacuju Friedmanovo pravilo konstantne ponude novca i monetaristiko shvatanje odnosa izmeu deficita budeta i stope inflacije. Bitna razlika postoji i u shvatanju odnosa ponude novca i visine kamatne stope. Naime, dok kenzijanci smatraju da izmeu ponude novca i kamatne stope postoji inverzna meuzavisnost, a monetaristi da poveanje ponude novca privremeno(efekat likvidnosti) smanjuje kamatnu stopu(ali se dugorono ponuda novca i kamatna stopa kreu u istom smjeru- Gibsonov efekat), racionalisti ne dozvoljavaju njeno ni povremeno smanjivanje, jer se anticipirano poveanje ponude novca transformie u veii nivo cijena i veu kamatnu stopu. U skladu s hipotezom racionalnih oekivanja, koritenje efekata Philipsove funkcije mogue je samo po osnovu oka ekonomske politike(naglo poveanje ponude novca), ali je i to, s obzirom na brzinu prilagoavanja inflacionih oekivanja, povremeno i kratkotrajno, dakle, nedovoljno uinkovito. Dugotrajne rasprave o validnosti hipoteze racionlnih oekivanja ili o njenim pretpostavkama su veoma burne i najvei broj ekonomista odbacuje tezu, posebno sa aspekta pretpostavki (perfektna konkurencija, perfektne informacije, poznavanje ekonomskog sistema i sl.). Poseban problem javlja se zbog nemogunosti ''mjerenja'' inflacionih oekivanja. Meutim, istraivanja ponaanja terminskog deviznog kursa tokom hiperinflacije u Njemakoj(august 1922.-novembar1923.), pokazuju visoko podudaranje terminskog i spot deviznog kursa. Osim toga, pokazalo se da je terminski devizni kurs bio izuzetno visok(koeficijent korelacije preko 0,99). Racionalnost inflacionih oekivanja u uslovima hiperinflacije je realna, jer se sve informacije svode na informaciju o promjenama deviznog kursa, a poznavanje funkcionisanja sistema svodi se na eksponencijalno poveanje ponude novca. U uslovima nie stope inflacije, hipoteza adaptivnih oekivanja se pokazuje kao primjereniji model formiranja oekivanja. Pojavom u USA tzv. Nove ekonomije, koja bi se bezmalo mogla identificirati kao zasebna ekonosmka kola, ponovo se relativizira ukupna validnost Racionalnih oekivanja. Za priste ovog vala suvremenih kretanja ekonomske teorije, zapravo je iracionalno makroekonomsku politiku zasnivati na Racionalnim oekivanjima, jer su ta oekivanja jednako neoekujua u uvjetima globalizacije, liberalizacije i integracije svjetske privrede i meunarodnih finansija. To je glavni rzlog to se oni ponovo okreu Keynesu i njegovim najgrlatijim slijedicima(neo-kenzijanci),argumentirajui to sve snanijim udarima koje na ekonomiju vre socijalne i humane komponente iza kojih stoji moderna progresivna dravna administracija.