Earl Derr Biggers

PEDESET SVIJEĆA

Knjiga sadrži dva djela američkog pisca koji se proslavio nizomromana o Charlieju Chanu, kineskom detektivu. Roman "Pedesetsvijeća", u kojem se usporedo s provedbom istrage ubojstva u SanFranciscu razvija i ljubavna priča, prvi je put objavljen 1921.godine, a "Lovci na dolar" sadrži također detektivsku priču te je prviput objavljen 1924. godine ...

Poglavlje I

IZ ARHIVE OKRUŽNOG SUDA U HONOLULUU za godinu 1898. I moglibiste, ako ste strpljivi, iskopati mutne početke ove priče o pedeset svijeća.To je priča koja traje dvadeset godina i proteže se od gole sudnice uHonoluluu do noći magle i nasilja u San Franciscu. Puno mjeseci nakon noćimagle našao sam se u prijestolnici Havaja i s police u knjižnici uzeo velikuknjigu uvezanu u blistavu žutu kožu čija je boja podsjećala na cipelefilipinskog mladića tijekom njegova subotnjeg izlaska. Pronašao sam ono štosam tražio pod naslovom: “O Changu Seeju”.

Kinezi su, rečeno nam je, majstori nejasnoće, govore o jednoj stvari, amisle na drugu; majstori dolaska do cilja zapetljanim, nebitnim labirintom.Naš su pravni sustav sigurno izmislili i usavršili Kinezi – no, je li ovo lèsemajesté ili prezir prema sudu ili nešto? Nije upitno kako je odluka učenogsuda o Changu Seeu, kao što je zapisana u velikoj žutoj knjizi, zbrkana ikonfuzna gomilom neizrecivo priprostih riječi.

Pogledaj 21 Ciklus, 317 Crkveni Habeas Corpus, 2. izdanje,odlomak 169. U svakom slučaju konzultirajte Kelley protivJohnsona, 31 SAD (6. dio) 622, 631- 32.

I puno, puno sličnih stvari. Ipak, tu i tamo naletjeli biste na fraze koje sunešto značile laiku, koje su, iza barijere pravnog govora, ukazivale nanazočnost čovjeka od krvi i mesa koji se bori za svoju slobodu – za svoj goliživot. Spojite te fraze i možda uspijete rekonstruirati prizor u sudnici togdana 1898., kada se mršavi ravnodušni Kinez sam suprotstavio velikojameričkoj naciji. Drugim riječima, Chang See protiv SAD-a.

Rekao sam da se sâm suprotstavio, iako je, naravno, imao odvjetnika.“Harry Childs za podnositelja molbe”, pisalo je u velikoj žutoj knjizi. SirotiHarry Childs pamet ga je već počela napuštati. Bio je vrlo oštrouman kad jedošao na otoke, ali usijano sunce i ledena pića – tog je dana na sudu bio

pomalo u magli. Davno je umro – jednostavno se sasušio i umro odpredoziranja pacifičkim rajem – tako da navođenje činjenice da je svomklijentu Changu Seeju bio od jako male pomoći ne može osobito naškoditinjegovu profesionalnom renomeu.

Chang See molio je Sjedinjene Države da ga oslobode iz pritvoraimigracijskog inspektora u luci Honolulu. Stigao je u luku iz Kine prije nekadva mjeseca i sa sobom donio rodni list koji su mu prijatelji iz Honolululaizvadili i poslali. Taj je rodni list tvrdio kako je Chang See rođen uHonoluluu od kineskih roditelja – da je prvi put ugledao svjetlost dana uprosincu prije trideset godina u kući u blizini Queen Emma’s hotela, na plažiWaikiki. Kad je imao četiri godine njegovi su ga roditelji poveli sa sobom unjihovo rodno selo Sun Chin u Kini.

Ako je certifikat bio istinit, onda se Changa Seeja trebalo smatratiameričkim državljaninom i dopustiti mu ulaz u Honolulu bez zamornih priča oAktu izuzeća Kineza. Ali inspektor u luci bio je oprezan zbog dugogslužbovanja. Priznao je kako se rodni list nesumnjivo temelji na činjenicama.No, usprotivio se jer kako je on mogao znati da je ovaj visoki, mudrolikiKinez, dječak Chang See koji se nekoć igrao na plaži Waikiki?

Zbog tog protivljenja molitelj je doveo svjedoke koji će dokazati njegovidentitet. Ukupno ih je doveo dvanaest – šuštave starce, drevne dame u crnimsvilenim hlačama i malim stopalima, mladiće poznate u noćnom životu hotelaStreet. Neki od njih navodno su ga poznavali dok je bio dijete u bliziniQueen Emma’s hotela; drugi su mu bili prijatelji tijekom mladosti u selu SunChin.

Njegovi svjedoci počeli su vrlo samouvjereno sa svojim iskazima predinspektorom. A onda su se pod inspektorovim kamenim pogledompokolebali. Postali su zbunjeni, kontradiktorni. Čak je i čovjek koji je izvadiorodni list naveo potpuno novo i do tada nepoznato ime Seejeva oca. Ukratko,prijatelji su, svi do jednog, napustili podnositelja zahtjeva. Činilo se da im senešto dogodilo.

A nešto im se i dogodilo. To nešto bilo je živo sjećanje starice ispijena

lica i okrutnih očiju, koja je tog trenutka sjedila u Pekingu, praktičkivladarica cijele Kine. Chang See u posljednje je vrijeme bio aktivan napodručjima koja se nisu svidjela udovici carici. Bio je pripadnik skupinebriljantnih reformatora koji su došli jako blizu tome da mladog cara pridobijuna svoju stranu, sve do onog dana u rujnu kad je carica lupila nogom spetnaest centimetarskom petom Mancu. Car je praktički postao zatočenik upalači i objavila je kako oni koji žele promijeniti Kinu prije svega trebajuporazgovarati s njom. A kad su prije svega porazgovarali s njom...

Nije porazgovarala s puno njih. Svi su pobjegli strahujući za goli život,među njima i Chang See. Njegovi su svjedoci to znali. Znali su kako malastarica sjedi i čeka u Pekingu u središtu svoje mreže – čeka i nada sepovratku Changa Seeja. Znali su kako je draga starica praktički obećala kakoće imati spremnog čovjeka s košarom u koju će uhvatiti Changovu glavu kadju odrube. Prestravljeni za vlastite živote, svoje ljude u Kini, pamćenje im sezamaglilo, zaboravili su imena i datume. I slučaj Changa Seeja razbio se nastijeni njihove ravnodušnosti.

I zbog toga nije iznenađujuće što imigracijski inspektor nije bio uvjeren uidentitet podnositelja molbe. Postupajući po uobičajenoj formuli, HarryChilds žalio se u Washingtonu.

Tamošnji su se službenici neuobičajenom brzinom složili s inspektorom iChang See je prisiljen na očajnički korak. Usrdno je zamolio okružni sud uHonoluluu za zakonsku ispravu i stanovitog jutra u prosincu 1898. – ustvarito je sigurno bio Seejev rođendan, ako je on bio Chang See – stajao je ičekao odluku suca.

Mogu vam opisati taj prizor u sudnici, dijelom iz dosjea, dijelom iz pričejedne osobe koja je bila tamo i sjeća se. Predsjedao je sudac Smith. “H.Smith”, napisao je u žutoj knjizi, skromnošću koja se po običaju tražila odsudaca. On je bio krupan, plavokos, smiren čovjek prilično čangrizavogponašanja nerijetkog među bijelcima u tropima. Sjedio je i nehajno listaostranice svoje odluke. Bilo ih je dosta, primijetio je. Dolazilo je ravnodušnopodne i kroz misli mu je proletjela vizija njegova trijema u blizini bijelihvalova Waikikija. Naslonjač i časopisi koji su upravo stigli s kontinenta tamo

su ga čekali; također i boce, čaše i led i sve se to moglo jako lijepopomiješati.

H. Smith otpio je gutljaj iz čaše pored lakta – nesumnjivo vode – i počeočitati. On je, rekao je, vrlo temeljito proučio molbu koju mu je predaoodvjetnik, koja je, dodao je s pogledom neodobravanja prema HarryjuChildsu, bila nepotrebno duga i presadržajna. Podnositelj zahtjeva, koliko jeon shvatio, temeljio je svoju molbu na pretpostavci da je on Chang See, prijetrideset godina rođen od kineskih roditelja u Honoluluu, u kući nedalekoQueen Emma’s hotela na Waikikiju. Ako je pretpostavka istinita, ako jepodnositelj zahtjeva Chang See, onda mu se kao američkom državljaninumora dati ono što traži. No, je li ovaj podnositelj zahtjeva Chang See? Stvarje bila zamagljena velikim sumnjama. Zaboravimo činjenicu kako je čekaoviše od dvadeset i devet godina da bi zatražio svoj rodni list. Zaboravimočinjenicu da čovjek koji je izvadio rodni list kasnije, tijekom svogsvjedočenja, nije bio siguran u ime Seejeva oca. Prelazak na svjedočenjaostalih svjedoka podnositelja zahtjeva.

Proučio je svjedočenje. Podrapao ga je na komadiće. Sve je odjednompodsjećalo na slučaj Wang Chi-tunga, 3. američki okružni sud, Havaji 601-610. Prisjetio se sličnih anegdota. Njegov lijeni, spori monolog se nastavio.Sudski pisar pospano je pogledao na svoj sat i namrštio se na Chang Seeja,podnositelja zahtjeva. Toliko protraćenog vremena!

H. Smith postao je genijalniji kad je stigao do posljednje stranice svojeodluke. Uostalom, nije mu trebalo onoliko dugo koliko je očekivao. Sve usvemu, uz citiranje još nekolicine autoriteta, napokon je priznao da se slažesa sumnjama inspektora i činovnika u Washingtonu. I zbog toga je odlučio,dodao je prilično veselo, da će podnositelj molbe ostati pod nadzoromimigracijskog inspektora za deportaciju u Kinu.

Podnositelj molbe bio je student koji je razumio brojne jezike i nije mutrebao tumač kako bi mu preveo sučeve riječi. Ipak, čuo ih je bez da jetrepnuo. Sada znamo da je to bio Chang See. Toga dana za njega nije bilopravde na svijetu, ali nitko na njegovu licu nije mogao pročitati očaj. S drugestrane, Harry Childs nije bio Azijat. Njegovo duhansko srce plamtjelo je od

bijesa, odvjetnik je skočio na noge i izveo vrlo neprofesionalnu stvar.“Uz svo dužno poštovanje ovom sudu”, viknuo je, “želim upozoriti

časnog suca da je ovog mladića osudio na smrt. Zahvaljujući njegovimaktivnostima u cilju reformi u Kini, danas je njegova glava ucijenjena. Želimdodati – želim reći”, zamucao je od bijesnog pogleda koji mu je uputio H.Smith. “Želim ponoviti i naglasiti – ovog ste čovjeka osudili na smrt!”

Harry Childs nikad nije bio u milosti tog suda i, da su pogledi mogliubijati, on bi tada i tamo prije svog klijenta otišao na vječni počinak. Ipak,sučeva smirenost izvana je izgledala neporemećeno.

“Stvar koju je spomenuo učeni odvjetnik”, rekao je sudac – i pravnitermini ponekad zvuče čudesno sarkastično – “nije navedena u podnesenojmolbi. Jedva da trebam i dodati kako tu stvar smatram nečim čime se ovajsud nema namjere baviti. Suđenje je završeno.”

Chang See stajao je i čekao nedaleko od sučeva stola. U očima mu sepojavio izraz nasmiješenog prijezira koji bi možda iznervirao učenog suca daga je vidio. Ali H. Smith već je bio na putu prema svojoj kolibi na Waikikiju.Čekao je Kinez, sve dok inspektor nije došao po njega i zajedno su krenuliprema izlazu iz sudnice. Bio je to samo uski prolaz između klupa, ali bio jeto početak puta koji je trebao Changa Seeja odvesti natrag u Kinu do vrloneugodne smrti. A ipak, krenuo je njime uzdignute glave i odrješitogodvažnog koraka.

Je li Chang See prešao taj put do svog logičnog i gorkog kraja? Je li navrijeme došao do ruba mreže u čijem je središtu udovica carica poput paukasjedila i čekala? Priča, kao što je već rečeno, traje dvadeset godina i idućapoglavlja mogla bi na prvi pogled izgledati nevažno. Ali prije no što završimomoći ćemo složiti djeliće naše kineske zagonetke i saznati kraj puta koji jepočeo između dva reda klupa u sudnici u Honoluluu.

Poglavlje II

DVADESET GODINA KASNIJE, KRAJEM 1918., sišao sam s kineskogbroda i po prvi put u životu nogom stupio u San Francisco. Ako ste SanFrancisco oduvijek smatrali lijepim veselim gradom, živahnim i opuštenim,savjetujem vam da ne dolazite kad je obavijen sumornom maglom. Žestokoćete se razočarati, poput mene tog mračnog poslijepodneva u prosincu.

Samo nebo zna da sam tog dana trebao biti sretan, bilo magle ili ne, jersam se nakon četiri sumorne godine u Kini vraćao u domovinu. Ptice sutrebale pjevati, kako Kinezi kažu, s najviših grana moga srca; trebao samhodati veselim, razdraganim korakom. Umjesto toga prošao sam kroz slaboosvijetljenu kolibu na pristaništu, gdje su žute lampe blijedo svijetlile sastropa, vukući za sobom svoje otrcane kofere umornim korakom. Nepravdasvijeta teško mi je pala na srce. Bio sam mlad i bio sam oštećen. Prije četirigodine, odmah nakon diplome na strojarskom odjelu velikog tehnološkogsveučilišta na Istoku, iz Vancouvera sam otplovio za Kinu kako bih upravljaorudnikom Henryja Drewa. U Šangaju sam upoznao starog milijunaša iz SanFrancisca, malog čovjeka žutog lica nemirnih crnih očiju i dugih mršavih rukukoje su sigurno počele, čak i u kolijevci, posezati, grabiti i držati.

Rudnik je, rekao mi je iskreno, skoro pa totalna pušiona. Njegova jebudućnost na meni. Naići ću na brojne prepreke – neodgovarajuće pumpe,korumpirane činovnike, praznovjerne radnike koji se boje kako će uznemiritizemaljskog zmaja ako naše okno prodre dublje. Ako unatoč svemu uspijemostvariti čudo i rudnik postane profitabilan, onda ću kao dodatak plaći dobititrećinu zarade. Pretpostavljam da je tada to uistinu mislio. Rekao je to višenego jednom. Bio sam vrlo mlad, beskrajno sam vjerovao ljudima. Taj dionisam tražio napismeno.

Četiri užasne godine crnčio sam za Henryja Drewa dolje u Yunnanu,provinciji na oblačnom jugu. Prepreke su jedna po jedna nestajale i iz rudnikase počeo izvlačiti bakar. Tu i tamo do mene bi došle ružne neugodne glasineo osjećaju časti starog Drewa, ali ja sam ih odrješito zaboravljao.

Možda ću biti kriv za bahatost ako u detalje nastavim opisivati rezultatesvoga rada. Dovoljno je reći da sam uspio. Opet sam se u Šangaju sastao sHenryjem Drewom i rekao mi je kako je ponosan na mene. Usudio sam ga sepodsjetiti na njegovo obećanje o dijelu zarade. Rekao mi je da sigurnosanjam. On se nije sjećao takvog obećanja. Bio sam šokiran. Je li to moguće?Ljutito sam mu i opširno objasnio što sam mislio o njemu. Šutke mesaslušao.

“Prihvaćam ju”, rekao je kad sam zastao kako bih došao do daha.“Prihvaćate što?” pitao sam.“Vašu ostavku.”Dobio ju je, zajedno s još komentara o njegovu karakteru. Vratio sam se

u svoj hotel kako bih se prihvatio teškog zadatka osiguranja kabine na brodukući.

Tih su dana svi brodovi bili dupkom puni, ali naposljetku sam uspiorezervirati brod u studenom. Obaviješten sam kako ću, zajedno s još jednimmuškim putnikom, biti smješten u kabini brodskog liječnika. Glasine su mirekle kako Henry Drew plovi istim brodom, ali jedva sam bio spreman, kadsam se ukrcao i ušao u svoju kabinu, ugledati ga sagnutog iznad otvorenetorbe. Sudbina se zabavlja i izabrala ga je kao trećeg člana naše kabine.

Bio je uznemireniji od mene i uistinu je dao sve od sebe kako bi biopremješten u neku drugu kabinu. Ali unatoč svem svom novcu nije uspio izajedno smo krenuli kući. Viđao bih ga kad bi dolazio kasno navečer, lijegaona svoj ležaj sa svjetlošću s palube na njegovu žutom licu, zatvorenih očiju –ali potpuno budan. Mislim da me se bojao. Imao je razloga.

U svakom slučaju, sada sam oslobođen njegove ljigave nazočnosti, tamou onoj mračnoj kolibi na pristaništu. Bila je to jedna stvar na kojoj samtrebao biti zahvalan. A i sjećanje na ono što mi je učinio već je bljedilo – jerkasnije sam zadobio još dublju ranu. Usred problema s Drewom upoznaosam najdivniju djevojku na svijetu i prije samo nekoliko trenutaka, na palubikineskog broda, rekao sam joj zbogom, zauvijek.

Napustio sam kolibu na pristaništu i izašao na pločnik. Zrak je bio težak i

vlažan od magle, pločnik mokar i klizav; voda je kapala sa žica telegrafa.Vidio sam mutna svjetla grada, čuo njegovo neprekidno gunđanje, zveketautomobila, šum kotača na cestama. Neobični tajanstveni likovi prolazili supored mene; nepoznata lica zagledala bi se u moje i nestajala. Ovo je bioEmbarcadero, stara barbarska obala čuvena diljem svijeta. Tamo negdje,izgubljeni u magli, bili su njezini plesni podiji, gdje se su lutalice velikogPacifika, u iščezloj prošlosti, veselile i vlažile grla. Ustao sam i pokušaovidjeti.

“Želite li taksi, gospodine?” pitala je mračna silueta pored mene.“Ako ga uspiješ pronaći”, odgovorio sam. “Magla je odveć gusta.”“To je šaš-magla”, rekao mi je. “Svake godine u ovo vrijeme dolebdi s

polja šaši između San Francisca i Sacramenta. Nikada do sad nisam vidioneku koja se toliko dugo zadržala. Da, gospodine – ovo je definitivnoneobično.”

U odgovor na moj upit rekao mi je kako je ta šaš vrsta rogoza. U tom setrenutku čak ni mali Mojsije nije mogao osjećati više izgubljeno u šaši odmene.

“Vidi što možeš iskopati”, zapovjedio sam.“Samo čekajte ovdje”, rekao je. “Potrajat će. Nemojte otići.”Opet sam stajao sam među neobičnim mutnim siluetama koje su dolazile

i odlazile. Negdje, iza te maglovite zavjese, grad je živio kao i inače. Svojusam prtljagu složio u urednu gomilu pored telegrafskog stupa i sjeo kako bihčekao. Misli su mi se vratile na palubu broda koji sam napustio, do MaryWill Tellfair, one prekrasne djevojke.

I bila je prekrasna – i hrabra i šarmantna. Upoznao sam ju prije tri tjednau Šangaju. Bilo je to njezino vrijeme očaja, kao i moje. Jer Mary Will prešlaje osam tisuća kilometara kako bi se udala za Jacka Paigea, njezinu ljubav izuspavanog južnjačkog gradića. Nije ga vidjela šest godina, ali bilo je punopisama, a život kod kuće bio je dosadan. Onda ga je ona, također, nekoć jakovoljela, pretpostavljam. Bilo je zabava, šala i suza i Mary Will je zaplovilaprema Šangaju i svom vjenčanju.

Nesumnjivo, to se događalo i drugim djevojkama. Mladi Paige dočekaoje njezin brod. Bio je jako pijan i na njegovu je licu bilo dokaza o padu doneslućenih dubina. Sirota Mary Will prvim je preplašenim pogledom vidjelakako je mladić kojeg je poznavala i voljela nestao. Brojne druge djevojke –bespomoćne, bez novca, same – udale su se za muškarce i izvukle najbolje izcijele stvari. Ali ne i Mary Will. Bespomoćna, bez novca, još je uvijek biladovoljno odvažna da podigne glavu i odbije.

Henry Drew čuo je za njezinu nesreću i, koji god njegov motiv bio, baremjednom učinio neko dobro. Zaposlio je Mary Will kao družicu svoje suprugei na brodu su djevojka i gospođa Drew dijelile kabinu s krhkom malommisionarkom. Jer supruzi i supruge bili su nemilosrdno razdvojeni kako bisvaka kabina mogla imati svoju kvotu od tri osobe. Dok sam sjedio smaglom koja je kapala na mene, ponovno sam zamislio naš rastanak napalubi, gdje smo stajali u redu i čekali lučkog liječnika i pregled zbog, kakoje jedan neozbiljni brodski časnik rekao, simptoma žute groznice. Slučajnoviše ili manje – čekao sam pored Mary Will.

“Šteta što ne možete vidjeti luku”, rekla je Mary Will. “Isplovila samprije samo šest tjedana, bila je obasjana suncem. Ali ova šašavamagluština...”

“Zaboravite maglu”, rekao sam joj. “Molim vas, slušajte me. Što ćeteučiniti? Kamo idete? Kući?”

“Kući!” Ogorčenje se pojavilo u njezinim blistavim plavim očima. “Nemogu se vratiti kući.”

“Zašto ne?”“Zar ne razumijete? Bilo je zabava – zabava za buduću mladenku. I sve

sam izljubila na rastanku žureći se na vjenčanje. Mogu li se vratiti bezsupruga?”

“Ne morate. Sinoć sam vam rekao...”“Znam. Na mjesečini, dok je bend svirao valcer. Rekli ste mi da me

volite.”

“Volim vas.”Odmahnula je glavom.“Žalite me. A vama to izgleda poput ljubavi. Ali sažaljenje – sažaljenje

nije ljubav.”Zbunjena djevojka! To je bila njezina priča i činilo se da nema namjeru

odustati od nje.“Ah, da”, rekao sam prijekorno. “Kakvi biseri mudrosti prelaze preko

vaših mladenačkih usana.”“S vremenom ćete otkriti koliko sam bila mudra.”“Možda. Niste mi odgovorili na pitanje. Što ćete učiniti? Ne možete

ostati s Drewovima – taj mali smrdljivi...”“Znam. Nije bio dobar prema vama. Ali bio je dobar prema meni – jako.”“Ni jedan muškarac ni ne bi mogao drugačije. A ni onoj njegovoj mladoj

supruzi nije škodilo što je za promjenu imala družicu poput vas. Ali to nijeodgovarajući posao za djevojku s kojom se namjeravam oženiti.”

“Ako mislite na mene – neću nastaviti biti družica. Gospodin Drewobećao mi je pronaći posao u San Franciscu. Kažu kako je to čaroban grad.”

“Ne sviđa mi se što ćete biti u blizini Drewa i njemu sličnih”, pobuniosam se. “Neću napustiti San Francisco sve dok ga i vi ne napustite.”

“Onda ćete živjeti ovdje. Jako lijepo!”Mogao sam ju ošamariti. Bila je poput tvrdoglavog očaravajućeg djeteta,

a ljubav prema njoj često je bila ta vrsta emocije. Lučki liječnik u svom jeputu niz red sada stigao do nje i prodorno joj se zagledao u oči tražećisimptome. Dok je gledao, njegovo smrknuto lice se razvuklo u prilično veseoosmijeh. Mogao sam mu reći kako je gledanje u oči Mary Will uvijek imalotakav učinak.

“Dobro ste”, nasmijao se, okrenuo i mrko zagledao u mene kao da meizaziva da javno objavim njegov grijeh što je na trenutak bio čovječan.Nastavio je niz red. Nakon njega je došao Parker, brodski liječnik, i

namignuo mi kao da govori: “Birokracija. Kakva dosada!”Sirena za maglu sablasno je tulila i cijeli je prizor bio zbrkan, nestrpljiv.

To nije bio trenutak za ono što ću reći. Ali bio sam očajan, ovo je bila mojaposljednja prigoda.

“Okreni se, Mary Will.” Okrenuo sam ju i pokazao maglu. “Tamo – zarne vidite?”

“Što?” uzdahnula je.“Koliko vas volim”, rekao sam joj u uho, trijumfiravši nad sirenom za

maglu i znatiželjom žene koja je stajala tik iza nje: “Svim svojim srcem idušom. Ja sam inženjer – nisam jako sentimentalan – ne znam govoritisentimentalno – to samo osjećam. Dajte mi šansu da dokažem koliko marim.Mislite li da bi s vremenom...”

Odmahnula je glavom.“Što je? Još uvijek volite onog drugog mladića – sirotog tipa u Šangaju?”“Ne”, odgovorila je ozbiljno. “Nije to. Jednostavno sam ga sahranila u

dubini svog srca. I nisam sigurna jesam li ikad marila koliko sam trebala.Tijekom putovanja na brodu – sumnjala sam u sebe – ali...”

“Ali što?”“Oh – zar ne shvaćate? Upravo je onako kako je ona stara udovica i rekla

da će biti.”“Koja stara udovica?”“Engleskinja britkog jezika koja je u Šangaju priredila večeru. Vidjela

vas je kako pričate, nasmijala se sa mnom i rekla:

Pretpostavljam da će on biti poput ostalih mladića koji su u Kiniproveli nekoliko godina. Mislit će da su ludo zaljubljeni u prvu bijeludjevojku koju sretnu koja nije vidljivo deformirana.”

“Stara lukavica!”“Bilo je to lukavo – ali i istinito. Upravo se to i dogodilo. Zato i ne mogu

biti toliko užasno nepoštena i zgrabiti vas dok je to ludilo u vama i za cijeliživot vas vezati uz sebe – prije no što ste ponovno vidjeli svoju domovinu,gdje postoje milijuni djevojaka ljepših od mene.”

“Gluposti.”“Ne, nisu. Siđite na obalu i pogledajte ih. Ulice San Francisca su ih

prepune. Pogledajte ih od Golden Gatea do Pete Avenije.”“I ako se, nakon što ih sve pogledam, ponovno vratim vama? Što onda?”“Onda ćete biti budala”, nasmijala se Mary Will.Glas brodskog liječnika objavio je kraj pregleda i gomila na palubi istog

je trena oživjela, svi su smjesta poželjeli otići nekamo drugamo. CarlottaDrew prošla je pored mene i pozvala Mary Will.

Djevojka je pružila ruku. “Zbogom”, rekla je.“Zbogom?” Zapanjeno sam ju uhvatio za ruku. “Zašto to kažete? Sigurno

ćemo se ponovno sresti.”“Zašto?” pitala je.To me povrijedilo. Pustio sam joj ruku. “Ah, da, zašto?” ponovio sam

hladno.“Nema nikakvog razloga za to. Zbogom i sretno!” I Mary Will je otišla.Sada sam sjedio na svojim izubijanim koferima, naslonjen na vrlo mokar

stup usred vrlo mokre magle i sinulo mi je kako sam pogriješio dopustivši sitaj trenutak ljutnje. Umjesto toga trebao sam se ponašati odrješito i odlučno.Ipak, sada je prekasno. Otišla je, u tajanstvenu maglu. Nikada ju više nećuvidjeti.

Visoka vitka figura natovarena koferima pojavila se i stala na pločnik nipola metra od mjesta na kojem sam čekao. Svjetlost koja se s uličnesvjetiljke s mukom probijala kroz maglu otkrila je mutno, ali prepoznatljivo,kameno bezizražajno lice Hung Chin-chunga, vjernog sluge starog HenryjaDrewa. Okrenuo sam se jer gazda sigurno nije mogao biti daleko i, naravno,magla je ispljunula dotjeranu siluetu malog milijunaša. Zaletio se ravno umene.

“Ideš, pa to je mladi Winthrop”, viknuo je i zagledao se u moje lice.“Zdravo, sinko – tražio sam te. Pale su prilično teške riječi – ali uistinu nemapravog razloga da se ne rastanemo kao prijatelji. Pa, ima li?”

Glas mu je bio čeznutljiv, ali nije djelovao na mene. Nema pravograzloga? Uobraženi lupež! Ipak, nisam bio raspoložen za prepirku.

“Čekam taksi”, rekao sam nezainteresirano.“Taksi? Nikad ga nećeš pronaći po ovakvoj magli.” Pretpostavljam da je

to bila istina. “Daj da te mi odbacimo do tvog hotela, sinko. Bit će namdrago.”

Instinktivno sam želio odbiti uslugu tog čovjeka, ali u tom trenutkunjegova supruga i Mary Will ušle su u naš mali krug svjetlosti i nasmiješiosam se na pomisao na vožnju do grada s Mary Will, koja me upravo odbilaza cijelu vječnost. Velika limuzina iznutra osvijetljena blagom svjetlošćuzaustavila se uz rubnik i Hung je pomogao ženama da uđu.

“Dođi, sinko”, molio je stari Drew.“U redu”, odgovorio sam prilično nezahvalno i uskočio unutra.Drew me pratio, Hung je negdje iza naslagao moje kofere i krenuli smo u

maglu.“Vozimo gospodina Winthropa do njegova hotela”, objasnio je Drew.“Jako lijepo”, rekla je njegova supruga hladnim smrknutim glasom.

Pogledao sam Mary Will. Izgledala je nesvjesna moje nazočnosti.Poput živog bića, automobil se oprezno probijao kroz maglu. Oko nas je

odzvanjala konstantna simfonija automobilskih sirena, kamionskih truba,zveckanje kopita, zveket kotača. Sa svog sam mjesta mogao vidjeti prekrasnolice Carlotte Drew, obavijeno maglom, naslonjeno na prozor. Zapitao sam seo čemu razmišlja ta žena čije su pustolovine bile uzrok tračeva na kineskojobali s pričom u nastavcima koja se protezala kroz brojne lude godine.Možda o svom prvom suprugu; onom galantnom vojniku čije je srce brzoslomila kad je uskočila u naručje drugoga muškarca. Dolazili su i odlazili,muškarci, sve dok nije, s ljepotom koja je prolazila, prihvatila ponudu

Drewovih milijuna, iako ga je svim srcem mrzila. Kolika je budala starac bio!Tijekom našeg povratka glasine su se ponovno poigrale s njezinim većionako krhkim ugledom, povezujući njezino ime s imenom brodskog liječnika,privlačnog junaka brojnih kratkotrajnih romansi.

“Ponovno kod kuće”, nacerio se stari Drew. Činilo se da ga je zahvatiloneuobičajeno veselje. “Kažem ti, dobro je. Ovo je moj grad. Ovamopripadam. Povijest naše obitelji, sinko, upletena je u povijest San Francisca.Inače – ono zbog čega sam te želio vidjeti. Ah – želim zatražiti uslugu.”

Zastao je. Ja nisam rekao ništa. Usluga od mene! Čovjek se trebao divitinjegovoj bahatosti.

“Nije ništa strašno”, nastavio je. “Samo – večeras priređujem maluvečeru. Rođendansku večeru, ustvari. Želio bih da dođeš. Jedan od mojihgostiju bit će moj partner u rudniku. Možemo porazgovarati o onom malomproblemu.”

“To nije ni vrijeme ni mjesto”, predložio sam.To je bilo nalik na njega. Vesela zabava – obilje jela i pića – i moj

problem na brzinu zaboravljen u općem veselju. Neću se naći u takvojklopci.

“Pa, možda i nije”, priznao je. “Onda nećemo razgovarati o poslu. Samomala vesela zabava – kako bi oživjeli staru kuću – kako bi stvari ponovnokrenule prijateljskim tijekom. Ha, Carlotta?”

“Oh, naravno”, rekla je umorno Carlotta Drew.“Doći ćeš?” ustrajao je starac. Nakon toga često sam se pitao zašto je

bio toliko uporan. Prevario me, znao je, ali bio je tip čovjeka koji sa svojomžrtvom želi biti prijatelj. Velikodušan tip.

“Siguran sam da gospođica Mary želi da prihvatite”, dodao je.“Nije to rekla”, rekao sam.“Nije moj rođendan”, rekla je Mary, “niti moja zabava.”“Nije vaš rođendan”, nacerio se stari Drew. “Da, slažem se. Ali bit će

vaša zabava, nadam se. Svačija zabava. Što kažeš, sinko?”

Nezainteresiranost Mary Will me razbjesnila i sada me ništa nije moglospriječiti da dođem na tu zabavu.

“Drage volje ću doći”, rekao sam odiješito. Govorio sam Drewu, ali mojje pogled bio na preziranom profilu Mary Will.

“Izvrsno!” viknuo je starac. Pogledao je kroz prozor. “Gdje smo? Ah, da– Post i Grantova – u blizini je trgovina.” Zapovjedio je vozaču da stane.“Vraćam se za minutu”, rekao je kad se automobil zaustavio uz rubnik.“Moram kupiti svijeće – svijeće za moju zabavu.” I iskočio je van. Stajalismo tamo u magli s Wagnerovom simfonijom koja je žestoko bjesnjela okonas. Sada je bilo sedamnaest sati i cijeli je San Francisco, da ne spominjemOakland i Berkley, teturao kući kroz tminu.

“Vaš je suprug večeras jako dobro raspoložen”, rekao sam Carlotti Drew.Kimnula je, ali nije ništa rekla. “To je najvjerojatnije učinak San Francisca”,nastavio sam. “Uvijek sam slušao kako je to veseo grad. Život i boja iromansa...”

“I desetine lijepih djevojaka”, dodala je Mary Will.“Ne vidim ih.”“Čekajte da se magla digne”, odgovorila je.Henry Drew opet je bio kod vrata. Zapovjedio je vozaču da stane kod

mog hotela i onda ponovno uskočio na svoje sjedalo. U ruci je nosio malipaket.

“Svijeće za zabavu”, nasmijao se. “Pedeset malih ružičastih svijeća.”Pedeset! Zagledao sam se u njega u tom polumračnom automobilu.

Pedeset – ma stari sigurno ima sedamdeset, ako ne i više. Je li se nadao kakoće se tom smiješnom varkom vratiti u svoje srednje godine, barem u našimočima? Ili, čekajte malo! Zar je nakon svega imao samo pedeset? Ako suglasine istinite, živio je bezbrižnim, vratolomnim životom. Možda se taj životpoigrao s njim – njegovih pedeset izgledalo je kao sedamdeset.

Zaustavili smo se pred mojim hotelom i Hung Chin-chung je u trenu biona pločniku s mojim koferima.

“Poslat ću automobil po vas u devetnaest sati”, rekao je Drew. “Dobroćemo se zabaviti. Nemojte me iznevjeriti.”

Zahvalio sam mu i kroz promrmljane pozdrave automobil je nastavio svojput. Stajao sam na pločniku i zurio za njim. Ovo je bilo nevjerojatno! Mojaprva noć nakon povratka u Ameriku, noć o kojoj sam četiri godine sanjao – iprovest ću ju na proslavi rođendana svog velikog neprijatelja! Ali tamo ćebiti Mary Will. Odbila me zauvijek, a ja sam joj odlučio pokazati da to nemože učiniti.

Poglavlje III

NEKOLIKO MINUTA PRIJE DEVETNAEST SATI sišao sam u blistavopredvorje svog hotela. Parker, brodski liječnik, čiju smo kabinu Drew i jadijelili tijekom svog povratka, izvalio se u naslonjaču. Ustao je i prišao mi,zgodan vrag u večernjem odijelu – nesumnjivo zgodan, nesumnjovo vrag.

“Sredili ste se”, rekao je.“Idem na rođendansku zabavu”, odgovorio sam.“Ideš! Ne želite mi valjda reći kako ste pozvani na tulum starog Drewa?”“Zašto ne bih bio pozvan?” upitao sam.“Ali vi i starac – vi ste smrtni neprijatelji...”“Nikako. Prilično mu se dopadam. Lako me smuljario – moja osobnost

mu odgovara. Preklinjao me da dođem.”“Ali vi? Vi ga ne volite? A ipak ste prihvatili. Ah, da – zaboravio sam

malu djevojku s juga ”“Moji su razlozi”, rekao sam ljutito, “moj problem.”“Naravno.” Glas mu je bio pomirljiv. “Dođite na piće. Ne? Ja također

idem na zabavu.”Pitao sam se – njegova reputacija zavodnika bila je međunarodna. Je li

afera s Carlottom Drew bila išta više od prolazne strasti za opuštanje tijekomnaporne plovidbe? Evo mi i odgovora. Očito jest.

“Stravična dosada”, nastavio je. “Ali Carlotta je bila uporna. Sve bihučinio za Carlottu Drew. Prekrasna žena!”

“Mislite?” pitao sam.“A vi ne?” upitao je.“U nazočnosti stručnjaka”, rekao sam, “oklijevao bih s iznošenjem svojeg

mišljenja.”Nasmijao se.

“Ah – znate nešto o poslovima starog Drewa”, zanimalo ga je. “Sigurno jejako bogat?”

“Sigurno”, rekao sam.“Onaj rudnik u kojem ste radili? Donosio je veliku lovu?”“Donosio je veliku lovu.” Namjerno sam ponovio njegove riječi. U

svakom slučaju, bio je iskren. Kakve su se okrutne misli rojile iza tih zelenihočiju? Henry Drew uklonjen s puta, Carlotta Drew s dodatnim šarmommilijuna.

“Ali ima samo pedeset”, rekao sam najneuljudnije što sam mogao.“Samo pedeset?”“Naravno – zabava”, objasnio sam.Parker je odmahnuo glavom.“Meni izgleda stariji od pedeset”, rekao je s priličnom nadom u glasu.Hung Ching-chung, neobičan lik u tom zapadnjačkom predvorju, iznenada

se našao ispred mene i duboko se naklonio. “Drewov automobil čeka”, rekaoje.

“Želite li sa mnom?” pitao sam Parkera.“Ah – ne, hvala. Navratit ću kasnije. Trebam obaviti neke stvari. Vidimo

se!”Krenuo je prema baru, gdje su neke stvari očito čekale da im se posveti.

S kinezom sam izašao iz predvorja i ponovno ušao u Drewovu limuzinu. Uztiho brujanje skupog motora, ponovno smo krenuli maglom obavijenimulicama.

Gustog prometa od sedamnaest sati sada nije više bilo, simfonija brujanjase utišala i samo je pokoja sumnjičava sirena pokojeg automobila razbijalatišinu. Svjetlo u automobilu bilo je ugašeno i sjedio sam u jako neugodnojtami. Gotovo odmah smo se počeli uspinjati uz oštru strminu. Nob Hill,nesumnjivo čuven u povijesti ovog romantičnog, brdovitog grada. Sazanimanjem sam priljubio lice na prozor, ali šaš-magla još je uvijek

zamućivala pogled na grad iz mojih snova.Na jednom smo skretanju zakačili vozilo koje je prolazilo pored nas i

glasne su psovke ispunile zrak. Pronašao sam prekidač i unutrašnjostautomobila okupao svjetlošću. Pala je na sive presvlake, srebrne ručice navratima. Unutrašnjost me podsjećala na nešto – nešto neugodno. Ah, da –lijes. Ponovno sam ugasio svjetlo.

Nakon vožnje od nekih dvadeset minuta ponovno smo se zaustavili uzrubnik i Hung je stajao i čekao me kod vrata. Iza njega sam vidio mutnusiluetu divovske kuće sa žutom svjetlošću koja se s brojnih prozora probijalakroz šaš-maglu.

“Kraj putovanja”, rekao je Hung. “Pođite za mnom, molim vas.”Krenuo sam za njim uz brojne stube. Henry Drew nas je sigurno čuo jer je

čekao na vratima.“Izvrsno! Izvrsno!” viknuo je starac.“Drago mi je što vas vidim. Uđite. Zrak u kući pomalo je ustajao – dugo

je bila zatvorena.”I zrak je bio ustajao. Iako sam došao s vlažne i turobne šaš-magle,

odjednom sam bio preplavljen osjećajem hladnoće, ustajalosti i starosti.Unatoč brojnim svjetlima koja su unutra svijetlila, pomislio sam kako je ovakuća uvijek sigurno ustajala zahvaljujući svojoj starosti. Bila je jako stara,izbjegla je požar i stajala je ovdje sa svojim uspomenama čekajući rušitelja,Vrijeme, da napiše Kraj njezine povijesti.

“Hung – uzmi šešir i kaput gospodina Winthropa.” Stari me Drew gotovoraznježeno uhvatio za ruku. “Ti, dođi sa mnom.” Bio je poput dječaka kojiima prvu pravu rođendansku proslavu. Poveo me u knjižnicu prepunuprašnjavih knjiga. Sa zidova su nas promatrali Drewovi San Francisca,plavokosi i smeđokosi, vitki i gojazni, stari i mladi. “Sjedni tamo pored vatre,sinko.”

Sjeo sam. U zraku je bilo nešto depresivno, puno je toga oko HenryjaDrewa bilo patetično. Njegov rođendan! Koga briga? Definitivno ne njegovu

suprugu, koja ga je gledala očima koje su sa sve većom mržnjom brojilenjegove godine; najvjerojatnije niti sina iz prvog braka, kojeg nikad nije vidio,ali koji ga je, ako su glasine istinite, također mrzio.

Prišao je i stavio one svoje hladne providne ruke iznad vatre. Primijetiosam kako su lagano podrhtavale.

“Djevojke će uskoro sići”, rekao je. “Prije toga ti želim reći da samrazmišljao o našem malom problemu ”

“Molim vas”, prekinuo sam ga. “Siguran sam da će vaša zabava biti punougodnija ako to uopće ne spominjemo.” Zastao sam. “Moj će vam seodvjetnik sutra javiti.”

Sjenka osmijeha preletjela mu je licem. I mogao se smijati jer je znao dablefiram; nisam imao odvjetnika; ustvari nisam imao nikakve temelje zatužbu. “U pravu si, sinko”, rekao je. “Večeras nije vrijeme za posao. Jedimo,pijmo i veselimo se jer sutra – sutra ću razgovarati s tvojim odvjetnikom.”

Sada se otvoreno nasmijao, bio je to bešćutan podli osmijeh, a mržnjaprema njemu u mom je srcu opet planula. Zašto sam bio tolika budala idošao?

Oglasilo se zvono ulaznih vrata i Drew je odjurio u hodnik, gdje je HungChin-chung već otvarao vrata. Kroz zavjese sam u magli ugledao ogromnogpolicajca rumenih obraza.

“Dobar večer, gospodine Drew”, rekao je veselo.“Dobar večer, Riley”, viknuo je starac. Dojurio je i rukovao se s

policajcem. “Vratio sam se.”“A meni je drago što vas vidim”, rekao je Riley. “Znao sam da je kuća

zatvorena, i kad sam ugledao svjetla, pomislio sam da bi bilo dobro provjeritije li sve u redu.”

“Stigli smo danas kasno poslijepodne”, odgovorio je Drew. “Sve jedefinitivno u redu. Odsada ćeš ovdje viđati dosta svjetala.”

Stajao je na pragu i bezbrižno ćaskao s policajcem. Hung Chin-chungdošao je u knjižnicu gdje sam sjedio, uzeo cjepanicu i sagnuo se kako bi ju

ubacio u vatru. Svjetlost je zaplesala na njegovu licu, starom, izboranom,žutom poput limuna predugo ostavljenog na suncu, te zablistala u onimnedokučivim malim očima.

Drew je veselo pozdravio Rileyja na njegovu odlasku i vratio se uknjižnicu. Hung je stajao i čekao ga, očito pripravan nešto reći.

“Da, da – što je?” pitao je Drew.“Uz vaše dopuštenje”, rekao je Hung, “povukao bih se u svoju sobu.”“U redu”, odgovorio je Drew. “Ali vrati se za pola sata. Posluživat ćeš

večeru, znaš.”“Poslužit ću ju”, rekao je Hung i bešumno izašao.“Što sam ono govorio?” Drew se okrenuo prema meni. “Ah, da –

djevojke – djevojke će uskoro sići. Blagoslovljene bile. Ona mala Mary Will– poput daška proljeća s planina. Ah, mladost – mladost! Sve što sampostigao, sve što imam – sve bih to zamijenio za mladost. Sinko, ti ni ne znaššto imaš.”

Zurio sam u njega. Ukrast će vam košulju s leđa i preklinjat ćete ga davam ukrade i hlače. Tako mi je stari Drew bio nezgrapno opisan u Kini i utome je definitivno bilo neke istine. Gdje je moja mržnja od prije nekolikotrenutaka? Nevjerojatno, ali kod njega je postojalo nešto privlačno.

Više nisam zurio u njega jer sam kroz zavjese mogao vidjeti Mary Willkoja je silazila stubama. Mnoge su lijepe žene sišle tim stubama u danimakad se stvarala društvena povijest te stare kuće na Nob Hillu – žene čija jeljepota sada bila samo brzo blijedeća uspomena na starom platnu. Alinijedna, bio sam u potpunosti siguran, nije bila ljepša od Mary Will. Svjetlostje lagano blistala na njezinoj crveno-smeđoj kosi i onim bijelim ramenimakoja su bila oličenje mladosti. Nosila je – pa, ne mogu to opisati, ali to jenesumnjivo bila haljina koju je trebala nositi. Hvala Bogu što ju je imala iodjenula! Došla je u knjižnicu i sva potištenost i ustajalost su nestali.

“Draga moja – draga moja!” Henry Drew susreo je njezin pogled, njegovesu oči blistale od divljenja. “Ti si slika, tu nema diskusije. Vraćaš me natrag

– uistinu – u vrijeme kad su ove prostorije bile prepune mladosti i ljepote.”Mahnuo je rukom prema portretu žene na počasnom mjestu iznad kamina.“Jako si joj slična. Moja prva supruga, znaš.” Na trenutak je stajao,patetično, nesretno, opterećen godinama, više čovječan nego što sam ga ikadvidio. “Mislim da vas dvoje nećete imati ništa protiv ako ostanete sami”,rekao je naposljetku i pokušao se nasmiješiti. “Idem pogledati stol. Želim dasve bude kako treba.” Izašao je na hodnik i nestao.

“Pa, Mary Will – evo me”, objavio sam.“Naravno”, nasmiješila se Mary Will.“Danas poslijepodne”, rekao sam, “u šesnaest sati, zauvijek ste me

izbacili iz svog života. Od tada sam se već dva puta vratio. I nastavit ću sevraćati, i vraćati, sve dok ne budete simpatična sjedokosa stara dama pa bime jednostavno mogli prihvatiti i završiti s time.”

“Šteta”, rekla je zamišljeno Mary Will, “zbog magle. Da ste mogli vidjetisve one djevojke...”

“Ne želim ih vidjeti”, rekao sam odlučno. “Recite mi, kako vam se sviđaovdje u obiteljskoj grobnici?”

Zadrhtala je. “Pomalo je sumorno. Sutra ću nastaviti sama. GospodinDrew mi je večeras dao ček – moći ću živjeti od toga dok ne nađem posao.”

“Troškovi života zastrašujuće su veliki.”“Ali vrijede toliko – slažete li se?” pitala je.“S vama – nesumnjivo.”“Samo se vrtite u krug”, požalila se.“Zbog vas se vrtim u krug”, nasmijao sam se. Približio sam joj se kod

vatre. “Mary Will – nikada do sada nisam bio u San Franciscu. I nikada dosada nisam bio oženjen. Dva nova iskustva. Želio bih se s njima suočitiodjednom. Sutra, kad se magla podigne i kad pogledam i odbijem sve ostaledjevojke, naći ću vas s dozvolom za brak u džepu.”

“Oh, dragi moj – toliko ste nagli.”

“Djevojke poput vas čine muškarce naglima.”“Nikad vas nisam ohrabrivala, sigurna sam”, pobunila se.“Dopustili ste mi da vas gledam. To je dovoljno hrabrenje.”“Gledate me – i sažalijevate.”“Ma nemojte sada tako. To je ljubav!”“Ne – sažaljenje.”“Ljubav, kažem vam.”Ovo se moglo nastaviti u beskonačnost, ali odjednom se začuo glas

Carlotte Drew i Mary Will je odjurila, u trenutku kad sam ju umalo uzeo zaruku. Odjurila je i ta polumračna soba u trenu je ponovno postala stara iustajala.

Stajao sam sam s prošlosti. Moje su misli bile jako zbrkane, kaotične.Drewovi – bezbrojni Drewovi – gledali su me, pitali se, možda, tko je tajstranac koji se usudio izraziti ljubav u sobi u kojoj su se oni smijali i voljeliu starim zaboravljenim danima. Prekrasnim danima koji su blistali zlatomkoje su muškarci iskopavali iz tla Kalifomije. Sada su zauvijek nestali. Iprekrasne dame, pretvorene u prah. Uh – neugodne misli! Pogledaj prozore.Treba ih oprati, zar ne? Ili se to gusta žuta magla s polja šaši priljubljuje uzprozore i pokušava ući unutra? Tišina – sumorna tišina – što se dogodilo sostalima? Ni zvuka osim polaganog upornog kucanja velikog sata u hodniku.Glas Vremena, koje je pobijedilo sve ove ljude na zidu. “I – tebe – ću –također – srediti. I – tebe – ću – također – srediti.” Je li sat uistinu togovorio? U redu – jednog dana, možda – ali ne sada. Sada imam mladost.“Sinko, nemaš pojma što imaš.” Oh, da, imam. Mladost – i Mary Will. Onatakođer mora biti moja. Izgledala je prekrasno. Gdje je? Zar ću zauvijekostati sam sa zbunjujućim satom?

Odjednom, kroz hodnik se prolomio krik, oštar, jezovit, stravičan. Jurnuosam prema mjestu s kojeg je došao i stao na prag blagovaonice Drewovih.Još jedna prostorija brojnih uspomena, strogih lica na zidu. Stol je bio prepunblistavog srebra i bijelog platna, a na njegovu se središtu nalazila torta na

kojoj je pedeset apsurdno ružičastih svijeća odvažno treperilo.Činilo se kako u prostoriji nema nikoga. S druge strane stola vrata terase

bila su otvorena magli i krenuo sam prema njima kako bih to istražio. Prešaosam desetak koraka kada sam stao, zapanjen.

Stari Drew ležao je na sagu i jedna žuta vitka ruka, toliko spretna uposezanju i uzimanju, držala je rub bijelog stolnjaka. Na lijevoj straninjegova sakoa nalazila se tamna mrlja, a kad sam pomaknuo sako na inačesnježno bijeloj košulji ugledao sam crveni krug koji se širio i rastao. Bio jeprilično mrtav.

Ustao sam i nekoliko zbunjenih nesigurnih trenutaka zurio po prostoriji.Pored mene je na stolu treperilo pedeset žutih plamenih točkica, poput ljudiprestravljenih viđenim.

Poglavlje IV

DOK SAM STAJAO TAMO S MRTVIM TIJELOM Henryja Drewa podsvojim nogama i onim šašavim svijećama koje su slabašno svijetlile poredmene, čuo sam kako je stari sat u hodniku otkucao pola sata, a onda korakena stubama. Nakon što je početna zbunjenost prošla, moj je um sada bioneobično pronicav. Henry Drew napokon je sređen! Ali tko ga je sredio? Mojje pogled ponovno pao na otvorena vrata terase i, prišavši im, pogledao samvan. Srce mi je prestalo kucati – jer mi se učinilo kako sam u sjenama i magliugledao tamniju sjenu koja je nestala u tren oka.

Brzo sam izašao iz prostorije. Svjetlost s prozora iza mene osvjetljavalaje samo pola metra uske terase s koje su stube vodile u vrt, pretpostaviosam. To je za mene bila nepoznata zemlja, tama je bila gotovo potpuna, alizakoračio sam u gotovo do koljena visoku vlažnu travu.

Činilo se kako je šaš-magli drago što sam se vratio. Njezin mokri zagrljajbio je oko mojih članaka, a s golih grana drveća iznad mene kapala je namoju nezaštićenu glavu. Napravio sam nekoliko koraka udesno i naletio naneočekivani rub kuće. Dok sam stajao tamo, neodlučan kamo krenuti, neštome dodirnulo po licu, nešto hrapavo, jezivo, od čega sam se naježio. Počeosam divljački mahati rukama na sve strane, ali one su dodirivale samo prazanzrak i maglu.

Još uvijek mlateći rukama, teturajući cvjetnjakom, uzaludno tražeći stazu,nastavio sam istraživati. Moje su se noge saplele u gomilu loza i zamalo sampao na nos. Teško sam se uspravio, zastao i pogledao oko sebe. Svjetlost izsobe više nije bila vidljiva. Bio sam izgubljen u džungli koja je bila samoDrewov vrt. Trenutak sam napeto stajao u tišini. Kako sam to znao nemampojma, ali bio sam svjestan da nisam sam. Negdje u blizini neki je čovjekčekao, zadržavao dah, spreman, pripravan. Nisam ga vidio, nisam ga čuo –osjećao sam ga. Iznenada sam skočio tamo gdje sam zamislio da se nalazi – imoja se intuicija u istom trenu pokazala točnom. Čuo sam kako netkouzmiče, a zatim i brze teške korake kako krckaju na šljunčanoj stazi.

Pokazao mi je put i na tome sam mu bio zahvalan. Pratio sam ga najbržešto sam mogao i stigao do vrata u visokom stražnjem zidu. Bila su otvorena.Nema sumnje, ubojica je prošao ovuda i ja sam izašao na ulicu. Nisammogao vidjeti nikoga; nije bilo ama baš nikakvog zvuka. Onda sam poskočioi umalo glasno vrisnuo – ali bila je to samo mačka lutalica koja mi se očešalao noge.

Moj je plijen nestao u magli, a tražiti ga bilo bi poput traženja one čuveneigle u onom čuvenom plastu sijena. Sinulo mi je kolika sam budaletina biojer sam onako izjurio iz Drewove kuće nakon svog stravičnog otkrića. Nisamnamjeravao otići ovoliko daleko, naravno – ali tu sam i nisam mogao ništadrugo, osim požuriti natrag. Što je s Mary Will? Je Ii ona, možda, bila drugaosoba koja je ušla u blagovaonicu nasmrt prestravljena onime što je tamopronašla?

Okrenuo sam se kako bih ušao u vrt – i u tom trenutku vrata su setreskom zalupila pred mojim nosom. Vjetar? Glupost, nije bilo vjetra. Uzsablastan osjećaj kako sam izigran, stavio sam ruku na kvaku. Okrenuo samju i gurnuo vrata. Kao što sam i očekivao, vrata su bila zaključana.

Što da sada radim? Čekam ovdje kod vrata držeći svog prijatelja iz maglezatvorenog unutra? Uzalud, zaključio sam; sigurno postoje brojni načinibijega – susjedno dvorište s druge strane. Prije no što prođe i pet minuta, onće biti na sigurnom. Ne – moram se vratiti u kuću što je brže moguće. Poštose nisam mogao vratiti kroz vrt, ostao mi je samo jedan put – moram pratitiuličicu sve dok ne dođem do poprečne ulice, a onda nastaviti njome sve dokne dođem do ulice u kojoj se nalazila kuća Henryja Drewa. Ali kako se zvalaulica gdje se nalazila?

Iznenada sam shvatio da nemam pojma. Nema veze, moram se nekakovratiti do glavnog ulaza. Malo dalje, ulična svjetiljka stvarala je neobičnusiluetu u magli. Požurio sam prema njoj. Ispod nje ušao sam u poprečnu ulicui zastao. Lijevo ili desno? Lijevo, naravno.

Vlažna žuta magla priljubila se uz mene poput ljepila. Na nogama samimao patentne kožne cipele kupljene nedavno nakon povratka u civilizaciju u

Šangaju. Njihovi potplati bili su gotovo isti kao onog dana kad sam ih kupio inemilosrdno sam klizao i prosklizavao na mokrom pločniku. Sitnica – alisitnica koja me ispunila osjećajem nemoći i bijesa. Kakav li sam samo prizorsigurno bio! Drugo nisam ni zaslužio, pomislio sam. Nisam imao što tražiti nazatvorenoj zabavi Henryja Drewa.

Požurio sam, najviše što sam mogao, i gledao pročelja kuća. Ali ninjihovi ih vlasnici ne bi mogli razlikovati u magli. Moja je potraga bilabeznadna. Odustao sam i stajao ispod ulične svjetiljke kad sam začuokorake.

Iz magle se nonšalantno pojavio Parker, brodski liječnik, pjevušeći dok jehodao. Zastao je i zagledao se u mene. A sigurno sam bio prava slika iprilika – razrogačenih očiju, u večernjem odijelu, bez kaputa, bez šešira.

“Bože moj, Winthrope!” rekao je. “Što vam se dogodilo?”U njegovu glasu nije bilo prijateljstva i odjednom mi je sinulo – zloslutan

predosjećaj – kako je ovo posljednji čovjek kojeg mi je bilo korisno sresti.Odlučio sam najbolje što mogu objasniti nepriliku u kojoj sam se našao.

“Parkeru, dogodila se strašna stvar. Stari Drew je ubijen.”“Ma nemojte! Tko ga je ubio?”“Ne znam. Otkud bih, dovraga, znao?” Njegov hladni nezabrinuti ton me

razbjesnio. “Došao sam u kuću, čekao ga u knjižnici. Čuo sam vrisak,odjurio sam u blagovaonicu. Bio je tamo – mrtav – na podu.”

“Stvarno? I sada mahnito jurite ulicama. Tražite policajca možda?”Nisam bio nesvjestan podrugljive implikacije u njegovu glasu, ali

potrudio sam se zauzdati svoj temperament.“Pokušavam se vratiti do kuće”, rekao sam smireno. “Stajao sam pored

starčeva tijela kad sam kroz otvoren prozor vidio nekoga kako se kreće.”Ukratko sam opisao niz malih pustolovina koje su uslijedile. Saslušao

me, onda bacio cigaretu i na njegovu sam okrutnom licu vidio smiješak. Palomi je na pamet kako ću morati ponoviti svoju priču – opet i opet – i kakosam osuđen na gledanje tih osmijeha nevjerice na drugim licima.

“Jako zanimljivo”, rekao je Parker još uvijek se smiješeći. “Da baremmogu biti od pomoći, mladiću. Ali eto, imam isti problem kao i vi. Krenuosam prema kući i izgubio se.”

“U svakom slučaju”, kažem, “sigurno znate adresu.”“Znate li vi?” glasno se nasmijao. “Kažem vam, smiješno je.”“Možda vama”, rekao sam.“Ispričavam se. Moj smisao za humor pojavljuje se u najnepogodnijim

trenucima. Znam adresu, naravno. Kuća se nalazi u ulici Kalifornija.”Spomenuo je broj.

“Nema ploča s imenima ulica na stupovima ulične rasvjete”, rekao sam.“Ne, ali na svakom uglu ime ulice urezano je u pločnik. Pokušajmo

tako.”Prišli smo najbližem raskrižju. Ni jedan nije imao šibice, ali sagnuvši se i

prešavši prstima po vlažnom pločniku Parker je otkrio ime urezano u kamen.Nagnuo sam mu se preko ramena i počeli smo slovkati. I u takvoj smiješnojpozi pronašao nas je policajac Riley kad je njegovo veliko tijelo izronilo izmagle.

“Koji vrag?” rekao je Riley, ne bez razloga.“To je Riley!” viknuo sam. “Odlično!”“Tko ste vi?” želio je znati.“Prijatelj gospodina Drewa”, rekao sam mu. “Bio sam tamo nedavno kad

ste navratili provjeriti je li sve u redu.”“Naravno”, rekao je. “Sjedili ste u knjižnici.”“Naravno. Riley – gospodin Drew je ubijen.”“Ubijen! Nemoguće. Nedavno sam razgovarao s njim.”Prepričao sam mu događaje nakon njegova posjeta kući Drewovih i

ponovio naivnu priču o svojim postupcima nakon otkrića zločina. Nijekomentirao.

“A vi?” rekao je i okrenuo se prema Parkeru.

“Slučajno sam naišao na mladića”, rekao mu je Parker. “Bio sam na putuprema kući gospodina Drewa, kamo sam pozvan na večeru i izgubio sam se umagli.”

Riley je zatresao glavom.“Nije mi problem reći kako mi obojica zvučite sumnjivo”, prokomentirao

je. “Vratit ćemo se do kuće. Vas dvojica me pratite – čekaj malo. Imam boljuideju. Vi budite ispred.”

Pokazao je sa svojim pendrekom i mi smo poslušno krenuli. Riley nam jebio za petama. Sigurno smo se prilično udaljili jer smo dosta hodali, prošlismo nekoliko raskrižja gdje su automobili sumnjičavo trubili. Riley nas jenaposljetku zaustavio pred Drewovom kućom i popeli smo se stubama. Vratasu bila otključana i ušli smo s Rileyjem za petama.

Poglavlje V

ČINILO SE KAKO JE ŽIVOT Drewova kućanstva u ovom trenutku biopremješten u veliko predvorje u koje smo ušli. Carlotta Drew ležala je navelikom trosjedu s lijeve strane, usredotočena na luksuz blage histerije, MaryWill bila je sagnuta nad njome s bočicom mirišljavih soli u ruci. Mala staricaprijaznog lica, očito služavka, tiho je jecala u blizini stuba i u trenutku našegulaska Hung Chin-chung izašao je iz blagovaonice bez traga emocija na svomnedokučivom licu.

“Mary Will”, rekao sam nježno.Podignula je glavu i pogledala me. Njezine su oči bile ispunjene stravom,

ali kad me ugledala stravu je zamijenilo intenzivno olakšanje.“Vratio si se”, rekla je, iznenađeno. “Oh – tako mi je drago što si se

vratio.”U tom trenutku nisam u potpunosti shvaćao značenje njezinih riječi.

Carlotta Drew sjela je kad je ugledala doktora Parkera i odustala je od svogmehaničkog izljeva žalosti. Možda se sjetila učinka suza čak i na najboljojšminki.

“I, što se ovdje događa?” zagrmio je Riley. “Gospođo MacShane –,okrenuo se prema staroj sluškinji.

“Siroti čovjek!” jecala je gospođa MacShane. “Tamo – u blagovaonici...”“Je li itko nazvao postaju?”“Naravno, ja sam nazvala”, rekla je starica, očito učinkovita čak i pod

stresom.“Poslat će detektiva”, rekao je Riley. “Nitko ne smije otići – to je jasno.”Otišao je u sobu tragedije u kojoj su gorjele svijeće. Požurio sam do

Mary Will i još jednom započeo priču o svojim pustolovinama nakonpronalaženja milijunaševa tijela. Dok sam govorio tihim glasom, pomisliosam da me čudno gleda. Srce mi se skamenilo. Zar će čak i Mary Will

sumnjati u moju priču?Riley se vratio.“To je teško shvatiti, gospođo MacShane”, rekao je. “Bio je dobar čovjek

– vi to znate. Puno me puta tijekom hladnih noći pozvao s maglovitih ulica nakapljicu ali nema veze.”

Na ulaznim se vratima čulo žustro kucanje i lik zaogrnut velikim kaputomušao je u predvorje. Iza njega su ušla dva policajca u odorama. Kad jeugledao lika na čelu Riley mu se obratio pun poštovanja.

“Detektive Barnes – potrebni ste ovdje”, rekao je.“Da!”Glas detektiva Barnesa bio je žustar i živahan i vitalan u toj kući

maglovitih sjena i davnih uspomena. Skinuo je kaput i šešir i bacio ih nastolac. Vidio sam da je hladnokrvan, brz, mali čovjek, ćelav, nesmiljen,poslovan od samog početka.

“Henry Drew?” prasnuo je.Riley je kimnuo. “U blagovaonici – prije nekih četrdeset pet minuta”,

rekao je.“Myerse!” Detektiv Barnes okrenuo se prema jednom od policajaca u

odori. “Ti uzmi glavni ulaz. Murphy, stražnja vrata su tvoja.” Dva su čovjekakrenula prema svojim položajima. Barnes je stajao i gledao po prostoriji.“Drew je imao sina. Marka Drewa – odvjetnika – Atletski klub. Ne vidim gaovdje.”

“Na putu je, gospodine”, rekla je gospođa MacShane. “Nazvala sam ga.Naravno, smjesta sam pomislila na njega, iako ne znam zašto jer već petgodina nije nogom kročio u ovu kuću...”

“U redu”, prekinuo ju je detektiv. Još je uvijek proučavao malu neobičnuskupinu: Parkera, nacerenog, nepokretnog; Carlottu Drew, pomalo potresenunakon događaja koji je nesumnjivo odavno priželjkivala; Mary Will, mladu,nevinu i ljupku; staru Irkinju sa suzama koje su joj još uvijek tekle nizobraze; žutog Kineza koji je strpljivo stajao pored stuba poput tovarne marve.

I naposljetku je pogledao mene, osobu čiji je neprijatelj ležao mrtav ispodpedeset svijeća.

“Nitko neće napustiti ovu kuću sve dok ne završim sa svojom istragom”,objavio je. “Ti ćeš ostati ovdje, Riley, i pobrinuti se za to.”

“Da, gospodine”, rekao je Riley i odlučno pogledao našu malu skupinu.Detektiv Barnes ušao je u blagovaonicu.

“Samo mala vesela zabava – kako bi oživjeli staru kuću – kako bi stvariponovno krenule prijateljskim tijekom.” Riječi starog milijunaša izgovorene unjegovu automobilu dok smo se vozili prema gradu ponovno su mi sepojavile u mislima. Koliko je ovo drugačije od zabave koju je Henry Drewplanirao! Svi su šutjeli. Svi su sjedili obuzeti sumornim mislima pod mrkimRileyjevim pogledom. Jedino je jedan zvuk razbijao tišinu – glas Vremena uosobi sata, koji je još uvijek otkucavao svoju vječnu prijetnju.

Mary Will sjedila je ni pola metra od mene, ali imao sam osjećaj da jekilometrima daleko. Činilo se kako se među nama podigla nekakva iznenadnabarijera. Gledala je prema meni, ali rijetko, a kad je to i činila bilo je to spogledom u njezinim očima koji nisam želio vidjeti. Bilo mi je drago što jeglasno tuljenje zvona na ulaznim vratima razbilo tišinu prostorije.

Gospođa MacShane otvorila je vrata i žustri privlačni muškarac starnekih četrdeset pet godina ušao je unutra. Staričine prve riječi identificiralesu ga.

“Oh, gospodine Mark”, zajecala je. “Vaš siroti otac!”Znači ovo je bio Mark Drew. U njegovim očima, dok je otvoreno gledao

po prostoriji, nije bilo nimalo proračunate lukave zlobe njegova oca. Lice muje bilo ugodno, naborano, s dokazima puno smijeha. Nije ni čudo što su ovajčovjek i njegov okrutni otac s vremenom rastali.

Carlotta Drew prišla mu je i pružila ruku. “Ja sam Carlotta. Supruga tvogoca. Nikad se nismo upoznali.”

Nije se pomaknuo kako bi se rukovao s njom.“Čuo sam za vas”, rekao je smrknuto i prošao pored nje ostavivši ju da

tupavo stoji s ispruženom rukom.Val mržnje koji je preletio preko njezina lica nije bio lijep za vidjeti, ali

zabacila je glavu i uz lagani ogorčeni osmijeh ponovno sjela na svoje mjesto.Mark Drew instinktivno je otišao u blagovaonicu i čuli smo njegov glas i glasdetektiva. Onda su glasovi postali tiši, a staklena vrata su se zalupila. Izašlisu u vrt.

Nakon nekog vremena Drew i detektiv vratili su se u predvorje. Drew jesjeo, lica zagnjurenog u dlanove, a Barnes je stajao u središtu skupineigrajući se s malim svežnjem bijelih kartica.

“Pa – da se upoznamo”, počeo je. “Koliko vas je bilo u kući kad se ovodogodilo?”

Svi osim Parkera priznali su svoju nazočnost.“Je li bilo nekakve buke – nekakvog zvuka – iz te prostorije?”“Da”, rekao sam mu. “Čuo se krik – prodoran, prilično stravičan krik.

Bio sam u knjižnici, čekao sam – uh – njega. Odjurio sam u blagovaonicu.Stol je bio postavljen – na njemu je bila torta s pedeset svijeća.”

Mark Drew podigao je glavu. “Detektive, u vezi s tih pedeset svijećapočeo je.

“Da”, rekao je Barnes. “Na to ćemo se vratiti malo kasnije. Vi –nastavite. Ušli ste u prostoriju. Vi ste ušli prvi.”

“Definitivno. Gospodin Drew ležao je na podu s druge strane stola,nedaleko od otvorenih vrata. Bio je mrtav – uboden tik ispod srca.”

“Jeste li primijetili nož ili neko drugo oružje?”“Nisam ga tražio. Pažnju su mi privukla otvorena vrata, a kad sam im

prišao pomislio sam da sam u vrtu nekoga ugledao.”Došao je trenutak kojeg sam se užasavao i sabrao sam se. Moram još

jednom ispričati svoju priču, a ovaj će put način njezina prihvaćanja bitiključan za mene. Ispričao sam o silueti u vrtu, koracima na šljunku, vratimakoja su zatvorena i zaključana iza mene. Opisao sam se izgubljen u magli,kako se pokušavam vratiti u kuću. Iako sam dao sve od sebe kako bih

zvučao uvjerljivo, nije mi uspjelo; zvučao sam smiješno, apsurdno. Na sebisam osjetio pogled Mary Will. Detektiv nije davao nikakve znakove.

“Prije no što vas upitam kako ste se vratili ovamo”, rekao je, “želim reći– niste mi jasni. Tko ste vi? Što ste vi? Prijatelj Henryja Drewa?”

“Definitivno ne. Bio sam njegov zaposlenik.”“Definitivno ne? Što želite time reći?”“Ako bih ja mogla nešto reći”, razvukla je Carlotta Drew. Zagledala se u

mene poluzatvorenih očiju, hladna, proračunata, agresivna. “Ako ja mogunešto reći, mislim da bih to mogla objasniti. Ovaj je mladić radio za mogsupruga u rudnicima u Yunnanu i tvrdi da mu je nanesena nepravda. Bilo jenekih bezveznih priča o obećanju ”

“Bilo je obećanja”, rekao sam, “i to nije bezvezna priča.”“Žestoko se posvađao s mojim suprugom koji ga je otpustio.”“To nije istina”, rekao sam. “Ja sam dao otkaz.”“Slučajno su dijelili kabinu tijekom plovidbe iz Kine, zajedno s doktorom

Parkerom”, nastavila je žena. “Uvjerena sam da se prepirka nastavila.”Upitno je pogledala Parkera.

“Tako je”, rekao je doktor. “I to tijekom nekoliko dana nakon ukrcavanja.Prisegnut ću. Onda su prestali razgovarati.”

“A ipak ” Barnes se okrenuo prema meni. “Bili ste gost na večeri?”“Da”, rekao sam. “Uvjeren sam da je Drew iz nekog razloga želio

izgladiti stvari. Predložio je da dođem ovamo i upoznam njegova partnera urudniku, doktora Su Yen Huna, kineskog trgovca u ovom gradu. Pristao samdoći, ali sam mu rekao kako radije ne bih razgovarao o poslu.”

“Ako niste željeli razgovarati o poslu, zašto ste onda došli?”“Došao sam jer...” zastao sam. Ali odlučio sam od početka do kraja

govoriti istinu. “Došao sam jer sam ponovno želio vidjeti družicu gospođeDrew, gospođicu Tellfair.”

Detektivov je pogled pratio moj i zaustavio se na Mary Will. “Ha!

Zanima vas mlada dama?”“Zaprosio sam ju”, rekao sam mu.“Aha. Znači priznajete kako je zbog posla bilo zle krvi između vas i

Henryja Drewa? Tvrdite da vas je prevario?”“Tvrdim.”“Ostavili smo vas kako lutate po magli, pokušavajući se vratiti do kuće,

rekli ste. Vratili ste se. Kako?”“Sreo sam ovog gospodina – doktora Parkera. Bio je pozvan ovamo na

večeru i dolazio je iz svog hotela. On je također tvrdio da se izgubio.”“Doktore Parker?” Barnes se okrenuo i pogledao ga.“Da”, rekao je doktor i nasmiješio se jednim od svojih vražjih zlobnih

osmijeha. “Sreo sam ovog mladića kako luta po magli. Moram reći kako jeizgledao mahnito, ali to, naravno, nije važno. Poštenje me prisiljava da dodamkako se prilično brzim korakom udaljavao od kuće.”

“Otkud to znate, ako ste i vi bili izgubljeni?” pitao je Barnes.“To je dokazano kasnije kad smo sreli policajca Rileyja koji nam je

pokazao put.” Vidio sam kako su se u tom trenutku susreli pogledi Parkera iCarlotte Drew i bez ikakvih daljnjih dokaza znao sam kako je došlo dopartnerstva da bi se ovaj zločin pripisao meni, ako je moguće. Ali zašto?Mogao je postojati samo jedan jedini razlog i zapanjio sam se kad mi jesinulo. Gdje je bio doktor Parker malo prije devetnaest i trideset? Izgubljen umagli – sam.

Detektiv Barnes ponovno se okrenuo prema Carlotti Drew.“A sada, gospođo Drew”, počeo je, “molim vas, recite mi što ste vi radili

u devetnaest i trideset?”“Bila sam u svojoj sobi, odijevala se za večeru”, rekla je. “Gospođica

Tellfair, moja družica, bila je sa mnom. Trenutno nemam sluškinju i pozvalasam ju kako bi mi pomogla s problematičnijim kopčama na leđima. Bile smozajedno kad smo čule krik.”

“Čuli ste krik. A onda?”“Srce mi je stalo. Pokušala sam govoriti, ali nisam mogla.”Mary Will iznenada se okrenula i pogledala ju.“Ispričavam se”, rekla je. “Pamćenje vam je malo zbrkano. Mogli ste

govoriti. Ustvari, govorili ste jasno.”“Glupost! Ne sjećam se.”“Ja se sjećam”, odrješito je odgovorila Mary Will. “Rekli ste prilično

razgovijetno:

Učinio je to! Učinio je to!

Rekli ste to dva puta.”“Učinio je to?” ponovio je Barnes. “A što ste, gospođo Drew, mislili

time?”“Ako sam to uopće i rekla”, odgovorila je ledeno Carlotta Drew, “u što

sumnjam, ne znam što sam mislila time. Bila sam van sebe od straha.”“Ali zašto biste bili van sebe od straha, kao što ste rekli? Nikako niste

mogli znati što je krik značio.”“Znala sam čak i predobro. Život mog dragog supruga bio je ugrožen –

ustvari, to se dogodilo nedavno od strane gospodina Winthropa.”“To niječem”, rekao sam.“Jeste li čuli kako gospodin Winthrop prijeti vašem suprugu – mom

ocu?” pitao je oštro Mark Drew.“Ne-e”, rekla je žena. “Ne baš. Ali Henry – gospodin Drew – mi je rekao

da se boji gospodina Winthropa. Bio je prilično nervozan kad se našao u istojkabini s njim. Pokušao se premjestiti.”

“Znači kad ste viknuli: Učinio je to!”, predložio je doktor Parker, “bili ste– gotovo nesvjesno – mislili na Winthropa?”

“Sigurno je bilo tako.”

“Doktore – neprocjenjivi ste”, rekao je Mark Drew uz neobičan osmijeh.“Dobro, dobro!” prekinuo ih je Barnes. “Idemo dalje. Čuli ste krik?”“Gospođica Tellfair izjurila je iz sobe”, nastavila je Carlotta Drew.“Krenula sam”, ispravila ju je Mary Will, dok su joj se bijeli obrazi

zarumenjeli. “Ali vi ste me zadržali. Držali ste me.”“Kažem vam da sam bila van sebe. Nisam znala što radim.”“Vi, nastavite”, predložio je Barnes Mary Will.“Uspjela sam se istrgnuti”, rekla je Mary Will, “i dojurila dolje. Zavirila

sam u knjižnicu; bila je prazna. Blagovaonica je bila otvorena. Ušla samunutra...”

“Bili ste, znači, druga osoba koja je ušla u prostoriju?”“Vrlo vjerojatno.” Glas Mary Will sada je bio tih malo glasniji od šapta.

“U početku sam mislila da je prostorija prazna. Vrata su bila otvorena.Obišla sam stol i tamo – na podu – ugledala sam ga – gospodina Drewa.”

“Da – nastavite.”“Ja – vrisnula sam i izjurila iz prostorije.”“Ah, da!” rekao je Barnes. “Jeste li kojim slučajem vidjeli nekakvo

oružje – nož možda – pored tijela gospodina Drewa?”“Jedva da sam i pogledala”, odgovorila je Mary Will, njezin ljupki pogled

počivao je na detektivovu licu. “Bila sam prestrašena, znate ”“Naravno, naravno. Nema veze”, rekao je Barnes. “Vrisnuli ste i izjurili iz

prostorije.”“Da. Na vratima sam srela gospođu MacShane. Gospođa Drew silazila je

stubama. Ušla je u blagovaonicu iza gospođe MacShane. Za nekoliko jetrenutaka i ona također vrisnula – uvjerena sam kako se onesvijestila narukama gospođe MacShane.”

“Gotovo da se onesvijestila”, rekla je starica.“Gospođice Tellfair, molim vas nastavite”, ustrajao je Barnes.“Znala sam gdje je gospođa Drew držala bočicu mirišljavih soli”,

nastavila je Mary Will. “Koristila ih je na brodu i ja sam joj ju spakirala.Odjurila sam gore i donijela ju. To je – to je sve, barem tako mislim.”

Pomislio sam kako ni Mary Will nije daleko od toga da padne unesvijest.

“A sada ćemo, gospođo MacShane”, rekao je detektiv, “saslušati vas.”“Policajce – moja je priča kratka”, rekla je starica. “Čula sam krik i

pošto sam bila zaposlena večerom najavljenom u posljednji čas, kako se onokaže, nisam obraćala pažnju. Ja nisam kuharica, ja sam spremačica, kuhalasam iz usluge prema sirotom gospodinu Drewu, koji mi je danas poslaotelegram; ja sam pazila na kuću dok ga nije bilo. Naravno, rekla sam, to jetužan krik, ogorčen krik, ali moj je posao ovdje. Onda sam razmislila itrebalo mi je neko vrijeme da dođem; nakon toga bilo je kako mlada damakaže. Pronašla sam što sam pronašla... sirotog gospodina Drewa – pokoj muduši!”

Barnes je još jednom na brzinu pogledom prešao preko te male skupine.“Doktor Parker je, uvjeren sam, bio izgubljen u magli u devetnaest i

trideset na putu prema kući”, rekao je. “To ne ostavlja nikog osim ovogKineza kamenog lica. Radije bih otišao u Saharu i pročavrljao sa Sfingomnego ispitivao jednog od njih. Ti, dođi ovamo!”

Hung Ching-chung se ukočio i dostojanstvo koje je uvijek bilo dio njegazablistalo je u njegovim neobičnim očima dok je hodao predvorjem izaustavio se pred detektivom.

“Kako se zoveš?” zagrmio je Barnes. Bio je jedan od onih Amerikanacakoji je bio uvjeren kako su svi stranci nagluhi.

Hung je zurio u njega s prijaznim prezirom.Javio se Mark Drew. “Ako se ja mogu umiješati”, rekao je, “Hung je bio

gotovo član obitelji. Bio je sluga mog oca, njegov najbolji prijatelj dvadesetgodina i tijekom ovih posljednjih godina, bojim se, njegov jedini prijatelj.Hungovo ime, Chin-chung, znači potpuno odan, a takav je uistinu bio. Nikadnije odbio ništa što je moj otac tražio i siguran sam da ga je moj otac uistinu

volio. I Hung je volio mog oca, i mislim da neću puno pogriješiti ako kažemda Hung, unatoč nedostatku dokaza na njegovu licu, od svih ovdje nazočnihnajiskrenije žali mog oca.”

Kinez se naklonio.“Uistinu je lijepo”, rekao je na preciznom, savršenom engleskom, “dobiti

takvu počast od sina mog poslodavca. Vi ste policajac”, dodao je i smrknutose okrenuo prema Barnesu, “i želite znati gdje sam sve večeras bio u ovojkući. Dok se stvar o kojoj razgovaramo događala bio sam u svojoj sobi,kamo sam otišao uz dopuštenje svoga gospodara. Ovaj mladić...”, kimnuo jeprema meni, “bio je u sobi kad je to dopuštenje dano.”

“Tako je”, rekao sam.“Ja nisam batler”, nastavio je Hung. “Ali tek smo danas stigli iz Kine i

nije bilo vremena za angažiranje sluge takve klase. Gospodin Drew zamoliome da večeras poslužujem večeru i pristao sam na to, kao što sam pristajaona sve njegove želje, uvijek. Bio sam u svojoj sobi i mijenjao sam neke stvarina svojoj odjeći koje bi mogle donijeti čast mom gospodaru i kući moggospodara u očima njegovih prijatelja.”

“Jeste li išta čuli?”“Moja je soba ”, rekao je Hung, “na četvrtom katu, odostraga. Nikakav

zvuk bilo kakve nevolje nije dopro do mojih ušiju. Sišao sam dolje, spremanposlužiti večeru, a dočekala me zbrka u kući. Moj gospodar, koji mi je biodrag poput kostiju mojih časnih predaka, bio je mrtav pored stola na kojemće večera biti poslužena.”

“Postoje li stražnje stube?” zanimalo je Barnesa.“Ah, da”, odgovorio je Hung, “stražnje stube vode kroz kuhinju gospođe

MacShane. Da sam tuda prošao...”“Nije prošao”, rekla je starica. “Nisam ni na tren napustila kuhinju od

sedamnaest sati kad sam stigla ovamo. Nisam vidjela Hunga. Govori istinu.”Barnes je stajao i zurio u Hunga svojim živahnim malim očima, ali

Kinezove pak oči nisu zablistale u odgovor. Detektiv se i dalje igrao sa

svežnjem bijelih kartica.“Ovo nikamo ne vodi”, pobunila se Carlotta Drew. “Moram reći da se

osjećam slabašno i iscrpljeno. Sigurno bismo sada mogli otići.”“Još ne!” prasnuo je Barnes. “Žao mi je. Uvjeren sam da niste večerali.

Ako bi gospođa MacShane mogla za sve skuhati kavu...”“Mogu”, rekla je gospođa MacShane.“Idi pomoći”, rekao je Barnes Hungu i on se nakon nekoliko trenutaka

otvorenog prkosa polagano okrenuo na svojim baršunastim papučama ikrenuo za staricom u kuhinju.

Barnes je stajao zadubljen u misli, promatrajući jednog po jednogpreostale članove skupine. Njegov pogled, kad se susreo s mojim, bio jehladan i proračunat i znao sam da će, ako mi uspije natovariti krivnju, to iučiniti.

Ubijen je ugledan čovjek iz San Francisca. To će biti vijest za naslovnicenovina i netko mora biti uhićen kako bi policija sačuvala obraz – krivac, akoje moguće; ako nije, netko tko je izgledao poput krivca.

“Idemo ispočetka”, iznenada je odlučio. “Henry Drew večeras jepriređivao rođendansku zabavu. Primijetio sam, gospodine Drew, kako steizgledali iznenađeno kad ste vidjeli tortu s pedeset svjećica. Pretpostavljamda to nije bio rođendan vašeg oca.”

“Definitivno nije”, odgovorio je Mark Drew. “Ako pogledate obiteljskuBibliju u knjižnici, saznat ćete da moj otac nije rođen u prosincu, nego uožujku. Prošlog je ožujka napunio šezdeset i devet godina.”

“Šezdeset devet”, zamislio se Barnes. “A ovo je pak bio nečiji pedesetirođendan – netko koga je Henry Drew dovoljno cijenio da mu pripremiproslavu. Čiji je to rođendan? Gospođo Drew – znate li vi?”

“Ne znam”, rekla je Carlotta Drew. “Moj mi se suprug rijetkopovjeravao.”

“Da? Pa pretpostavljam kako možemo sa sigurnošću zaključiti da jeosoba u čiju je čast zabava priređena trebala biti među gostima.” Barnes je

podigao mali svežanj bijelih kartica. “Ovdje imam kartice s imenima zazabavu, koje sam uzeo sa stola.” Počeo je čitati. “Gospodine Winthrop – vinemate pedeset. Gospođice Tellfair – ne trebam ni pitati. Doktore Parker –hm – što je s vama?”

“Nisam kriv”, rekao je Parker. “Nije moj rođendan, a i da jest, gospodinDrew mi ne bi priredio zabavu.”

Barnes je podigao iduću karticu i dugo promatrao lice Carlotte Drew.Sigurno je vidio crte i bore koje čak ni najbolja šminka nije mogla sakriti.

“Ispričavam se, gospođo Drew...”“Već sam vam rekla”, odgovorila je ljutito Carlotta Drew, “ne znam čiji

je rođendan.”“Pa, nemojte se uvrijediti”, nasmiješio se Barnes. “To mi ostavlja samo

jednu karticu – karticu gosta koji iz ovog ili onog razloga nije došao nazabavu, doktora Su Yen Huna. Drugog partnera u rudniku Yunnan, ako se nevaram.”

“Tako je”, rekao sam.“Poznajete ga?”“Upoznao sam ga prije nekoliko godina, baš u Šangaju.”“Bio je partner u onoj Drewovoj prijevari koju ste spomenuli?”“Koliko je meni poznato, bio je partner u svim Drewovim mutnim

poslovima.”“Zanimljiv gost. Volio bih ga vidjeti.” Barnes se okrenuo prema

policajcu, koji je još uvijek čekao. “Riley, prije no što te pustim da nastavišsa svojom patrolom, učini mi jednu stvar. Otiđi do Su Yenove kuće – znaš,veliki kineski milijunaš – to je na uglu ulice Post. Prenesi Suu moje pozdravei zamoli neka nakratko navrati ovamo.”

“Da, gospodine”, rekao je Riley i brzo nestao.“Mogu vam unaprijed reći – ovo nije Suov rođendan”, rekao je Mark

Drew. “On je jako star – osamdeset ili više.”

“Znam da jest”, odgovorio je Barnes, “ali u svakom bi mu slučajuvrijedilo postaviti pitanje ili dva. A sada, dok vi čekate svoju kavu, ja ćubaciti pogled na gornji dio kuće.” Zastao je u podnožju stuba. “Myers je predkućom, a Murphy je u vrtu”, nasmiješio se. “Dobri ljudi, obojica. Zato lijeponastavite sjediti.”

Dok se detektiv hitro uspinjao stubama, zapanjio sam se kad sam vidiokako ga Mary Will prati pogledom, plahim i prestrašenim. Brzo sam jojprišao, ali prije no što sam uspio progovoriti, javio se doktor Parker.

“To je skandal!” viknuo je. Ustao je i počeo bijesno šetati lijevo desno.“Zašto bi mene trebalo zadržati? Došao sam u ovu kuću na zabavu, ne naispitivanje. Kad se ta budala od detektiva vrati, zahtijevat ću da me pusti.”

Mark Drew odgovorio je tihim, iznenađujuće neprijateljskim glasom. “Dasam na vašem mjestu ja ne bih privlačio pažnju te budale od detektiva.”

“Što time želite reći?” zarežao je Parker i okrenuo se prema njemu.“Izgubljeni u magli”, nasmiješio se Drew. “Ako mene pitate, doktore, to

baš i nije nekakav alibi.”“Usuđujete se natuknuti...”“Da bi ste povrijedili mog oca? Kad ste učinili išta drugo?”“Ne znam o čemu pričate?”“Oh, ne znate? Hoću reći, previše ste revni, dragi moj doktore – vi i ova

žena ovdje – da zločin pripišete mladiću koji možda jest, a možda nije kriv.Nemojte misliti da mene možete zavarati. Nemojte misliti da vas ne mogupročitati – vas dvoje. Posljednje godine života moga oca pretvorili ste upakao. A što vama dvoma znači njegova smrt? Ovoj ženi velik dio bogatstvamoga oca – i više nećete imati potrebe za skrivanjem. Pazite se, doktoreParker. Kažem vam, magla je šugav alibi.”

“Vi ste odvjetnik”, viknuo je Parker. “Znate da bih vas zbog takvih riječimogao tužiti.”

“Ne brinite”, rekao je Drew. “Prije no što ova stvar završi tužit ćete me –ili ću ja tužiti vas!”

Gledali su jedan drugoga, očito na rubu tučnjave. Ali preko Drewovaramena doktor Parker je uhvatio pogled Carlotte Drew i ustuknuo udaljivši sedo prozora. Okrenuo sam se prema Mary Will. Izgledala je kao da ništa niječula; pogled joj ni u jednom trenutku nije napustio stube.

“Mary Will – što je – što se događa?” rekao sam tiho.“Oh, odlazite – molim vas, odlazite!” prošaptala je. “Sada nas ne smiju

vidjeti da razgovaramo!”Bez pogovora učinio sam kako je rekla. Ali bio sam tako iznenađen.

Kako je Mary Will umiješana u ubojstvo Henryja Drewa?

Poglavlje VI

DOK JE DETEKTIV BARNES BIO GORE, prošlo je petnaest ili dvadesetminuta, koje je vrijedno zabilježio neumorni sat u predvorju. Potišten zlimslutnjama, sjedio sam i zurio u kinesku sliku na zidu. Bila je to vesela malastvar koja je prikazivala smaknuće. Razmišljao sam o jako zainteresiranomčlanu naše skupine, koji je, čini se, u potpunosti izgubio glavu. Je li kriv? Ilije on, nevin čovjek, bio uhvaćen u mrežu indicija dok je pravi krivacpobjegao? To je za mene bilo jako zanimljivo pitanje.

Ćelavi mali detektiv silazio je niz stube. Lice mu je bilo vrlo ozbiljno;jednu je ruku držao iza leđa. Mary Will fascinirano je zurila u njega i na mojeiznenađenje došao je ravno do nje.

“Ako nemate ništa protiv, gospođice Tellfair”, rekao je, “na trenutakćemo se vratiti vašoj priči.”

“Da”, uzdahnula je Mary Will. Lice joj je u potpunosti izgubilo boju.“Vaša soba na katu – to je plava soba na lijevoj strani, na drugom katu?”“Kad ste otišli gore po mirišljave soli za gospođu Drew, najprije ste otišli

u svoju sobu, zar ne?”“Ja – jesam.”“Željeli ste nešto sakriti?”“Da.”“Nešto što ste uzeli s poda pored mrtvaca u blagovaonici?”Mary Will je kimnula; lice joj je imalo boju stolnjaka kojeg je Drew

zgrabio u posljednjem trenutku svog života.“Čini mi se da niste baš spretni u tome, moja djevojko”, nastavio je

Barnes. “Ispod vašeg madraca bilo je prilično očito mjesto.”Pokazao je ruku koju je držao iza leđa i kad sam vidio što je držao u toj

ruci jedva sam prigušio krik koji se pojavio na mojim usnama. Jer detektiv jedržao mali kineski nož s drškom od žada izrezbarenom u oblik nekakvog

poganskog boga. Taj je nož bio jedinstven. Teško da je na svijetu mogaopostojati još jedan. Kupio sam ga od trgovca u unutrašnjosti Kine i tijekomplovidbe natrag pokazao sam ga nekolicini ljudi, uključujući Mary Will.

“Bila je to najgora stvar koju sam mogla učiniti.” Mary Will sada jejecala. “Ali bila sam toliko uzbuđena – nisam imala vremena zarazmišljanje.”

Iz tame šaš-magle i mržnje i ubojstva, jedna je blistava stvar bila jasna – iništa više nije bilo važno. Bio sam sretan čovjek.

“To si učinila za mene!” viknuo sam. “Mary Will – ti si prekrasna!”“Znači ovo je vaš nož?” prekinuo me Barnes i pokazao mi nož.“U to nema sumnje”, rekao sam.“Kako objašnjavate činjenicu da je pronađen pored mrtvaca?”Okrenuo sam se na vrijeme kako bih primijetio pogled koji su Parker i

Carlotta Drew izmijenili i usijani bijes ispunio je moje srce.“Ukraden je, naravno”, rekao sam.“Naravno”, nasmiješio se detektiv.“To još nisam primijetio”, nastavio sam, “ali sigurno je uzet iz moje

prtljage, u brodskoj kabini, danas. Samo su dva čovjeka imala pristup tojprtljazi. Jedan je mrtvac, koji teško da ga je uzeo.”

“A drugi?” viknuo je iznenada Mark Drew.“Drugi je”, rekao sam, “doktor Parker, koji tvrdi kako se večeras u

devetnaest i trideset izgubio u magli.”“Glupost!” rekao je Parker. “Koji motiv...”“Dovoljan!” bijesno je viknuo Mark Drew. “Tajna ljubavna veza sa

suprugom mog oca koja je trajala duže od godinu dana. Požuda za novcemkoja je čuvena na kineskoj obali – zajedno s vašim općepoznatim manjkommorala jer vas ništa ne može spriječiti da dobijete ono što želite. Motiv, dragimoj doktore ”

“Mislite”, zarežao je Parker, “kako bih prekopao prtljagu ovog čovjeka –

kako bih ukrao njegov smiješni nož?”“Zašto ne? Čovjek koji ukrade suprugu drugog čovjeka jedva da bi i

razmislio o krađi malog oružja poput ovoga!” Drew se okrenuo premadetektivu. “Detektive Barnes, ovaj čovjek tvrdi kako je u vrijeme kad jezločin počinjen hodao od svog hotela prema kući. Asfalt je dobar, pločnici sudobri, cijelim putem. Molim vas da obratite pažnju na njegove cipele.Neuobičajeno su mokre; blatnjave su.”

“Sranje!” zarežao je Parker. “To ništa ne znači. Ispred nove zgradepločnik je bio razvaljen. Nisam mogao vidjeti kamo idem. Prilično samduboko ugazio u vodu i blato.”

“Ugazili ste prilično duboko, prijatelju moj”, viknuo je Drew. “To vampriznajem.”

Izmijenili su još ljutitih riječi, ali ja ih nisam slušao. Okrenuo sam seprema Mary Will.

“Što god da se dogodi”, rekao sam, “neću zaboraviti što si pokušalaučiniti za mene.”

“Oh – sve je to bilo pogrešno”, prošaptala je. “To mi je sada jasno.Stravično sam te povrijedila – a samo sam željela pomoći. Učinila sam toinstinktivno. Ne mogu ni zamisliti zašto sam to učinila.”

“Ne možeš? Ja mogu. Tvoj je prvi instinkt bio da zaštitiš čovjeka kojegvoliš.”

“Ne – ne”, usprotivila se.“Sirota Mary Will. Svo tvoje nijekanje sada je uzaludno. Što je učinjeno,

učinjeno je. Pretpostavila si da sam izgubio glavu i ubio Henryja Drewa.”“Bilo je to glupo – nisam razmišljala. A sve je bilo protiv tebe – kroz

vrata sam te vidjela kako trčiš.”“Sve je još uvijek protiv mene. Jesi li i ti, Mary Will? Pogledaj me.”

Podigla je pogled i susrela moj. “Mary Will – nisam ubio Drewa. Vjeruješ uto, zar ne?”

“Vjerujem”, odgovorila je. “Ništa mi nikad neće promijeniti mišljenje.”

“To je sve što sam želio znati”, viknuo sam.Sva moja depresija, sva moja malodušnost je nestala i bio sam gotovo

veselo raspoložen kad sam se okrenuo prema detektivu. Odbacio jeinsinuacije Marka Drewa protiv Parkera i stajao je ispred mene.

“Gospodine Winthrop”, rekao je, “svađali ste se s mrtvacom. Tvrditekako su vas on i njegov partner, doktor Su, prevarili. Sve ste to priznali.Priznajete kako je ovo vaš nož kojeg je vaša dragana – ova mlada djevojka –pronašla pored tijela.”

“Da”, odgovorio sam”, sve je to istina. Također, priznajem kako stvari zamene zvuče prilično loše. Ali unatoč svemu što ste otkrili, ja nisam ubioHenryja Drewa. I sami ćete to otkriti nakon temeljitije istrage. Sigurno postojijoš neki drugi dokaz – iako ne znam kakav bi to dokaz mogao biti. Možda ćedoktor Su Yen Hun, kad popričate s njim, malo razjasniti stvari ”

Vrata su se otvorila i Riley je ušao u kuću. Njegovo veliko crveno licegovorilo je da donosi vijesti.

“Detektive”, viknuo je, “otišao sam do kuće doktora Sua, kao što ste mirekli...”

“Da, Riley.”“Kuća je bila u mraku. Pozvonio sam četiri puta – možda i pet – nitko

nije odgovorio. Znao sam da je važno pa sam otišao iza. Kuhinjska su vratabila otvorena...”

“Nastavi.”“Ušao sam unutra. Detektive – u kući nije bilo nikog živog. Nikoga. Ali

on je bio tamo. Doktor Su Yen Hun, hoću reći. Bio je mrtav nasred knjižnice.Netko mu je zabio nož među rebra!”

Srce mi je stalo. Uslijedio je trenutak stravične tišine.“Jesi li pogledao ranu?” zanimalo je Barnesa.“Jesam”, rekao je Riley, ponosan na sebe. “U potpunosti je ista kao rana

sirotog gospodina Drewa. Da, detektive – ako mene pitate, ista je rukasredila obojicu. Čekao sam sve dok detektiv Curry nije stigao, a onda

“Da, Riley. Hvala. Bolje da se vratiš svojoj ophodnji.” Dok je Rileyizlazio, Barnes se okrenuo prema meni. “To je bio Drewov partner u rudnikuYunnan”, rekao je. “Drugi čovjek koji vas je, tvrdite, prevario?”

Pokušao sam govoriti, ali riječi nisu dolazile.“Gospodine Winthrop”, nastavio je detektiv. “Žao mi je, ali nemam

izbora...”“Čekajte malo.” Bio je to glas Marka Drewa. “Ispričavam se, detektive.

Vi vodite ovaj slučaj, znam, ali moj je interes za njega prilično jasan.Otvoreno vam kažem da ne vjerujem da je ovaj mladić kriv za ubojstvo mogaoca.”

“Hvala vam, gospodine Drew”, rekao sam.“Stara izreka i istinita”, rekao je Barnes, “kaže da za svako ubojstvo

postoji motiv. Pronađi taj motiv i pronaći ćeš svog čovjeka. Motiv je u ovomslučaju jasan: osveta.”

“Ali postoji još jedan od nas koji je imao motiv”, rekao je Drew. Njegovje pogled bio na Parkeru.

“Ne mogu uhititi čovjeka zato što su mu cipele blatnjave”, odgovorio jemrzovoljno Barnes. “To znate. Ne, sve ukazuje na ovog mladića. Imao jemotiv. Njegova priča o njegovim djelima nakon zločina je smiješna. Njegovje nož pronađen...”

“Ali prije no što ga uhitite”, molio je Drew, “postoje brojne stvari kojejoš uvijek nisu objašnjene!”

Barnesov je glas bio vrlo hladan i neprijateljski.“Jasno mi je vaše zanimanje”, rekao je. “Ako postoji neki trag koji sam

previdio – bilo koja stvar za koju mislite da bih trebao detaljnije istražiti...”Gospođa MacShane došla je u predvorje noseći pladanj sa šalicama kave

iz kojih se dizala para. Odložila je svoj teret na stol.“Ja – jedva da znam”, zamucao je Drew. “Ne kritiziram vas, detektive,

ali... Tu je pedeset svijeća. Da – za ime božje – pedeset svijeća! Obavijenesu velom tajne. Čiji je to rođendan?”

Gospođa MacShane naglo je podigla glavu i došla do središta skupine.“Ja znam čiji je rođendan”, rekla je.“Znate?” viknuo je Drew. “Pa recite nam onda, za ime božje!”“Vaš otac mi je večeras objasnio”, nastavila je starica. “Došao je u moju

kuhinju s pedeset malih ružičastih svjećica u rukama i rekao mi da ihpostavim na tortu. Ako smijem pitati, gospodine, rekla sam mu, čiji jerođendan danas? A on mi je rekao: Kinezov, rekao je. Hung Chin-chungovrođendan je.”

“Kinezov!” kliknuo je Mark Drew.“Ali zašto bi moj suprug priredio rođendansku proslavu za Hung Chin-

chunga?” pitala je zbunjeno Carlotta Drew.“To sam se i ja zapitala, gospođo”, nastavila je gospođa MacShane, “ali

gospodin Drew mi nije rekao. Samo je ponovio kako je to Hungov rođendan.“Da, gospođo MacShane,” rekao mi je, “Hung je rođen prije pedeset godina umaloj kući u blizini nekakvog kraljičinog dvorišta u Honoluluu – na plaži –kako li se ono zove, ona o kojoj su sve pjesme? Oh, biti siguran! Na plažiWaikiki.”

Poglavlje VII

PLAŽA NA WAIKIKIJU! NEOČEKIVANI DOKAZ gospođe MacShanezvučao je fantastično. Nikad nisam bio u Honoluluu, ali smjesta sam čuozveckanje ukulelea, nrmljanje valova koji se prelijevaju preko koraljnihgrebena. Vidio sam palme i kokose ocrtane na živopisnom nebu, preplanulemladiće, uspravne i vitke, kako na svojim daskama jašu na valovima.Kakvom bi maštom to moglo biti povezano s ubojstvom Henryja Drewa?

Pogledao sam tu neobičnu skupinu u polumračnom predvorju kuće naNob Hillu. Svi su se očito pitali isto. Carlotta Drew i doktor Parker izmijenilisu pogled iznenađenja. U očima Mary Will vidio sam romantičnu uspomenu;zaustavivši se na svom putu u Kinu, upoznala je plažu Waikiki na mjesečini,kad je sazviježđe Južnog križa bilo nisko. Detektiv Barnes stajao je izagledao se u gospođu MacShane sa za njega prilično tupavim izrazom lica.Mark Drew naglo je skočio na noge i počeo uzbuđeno hodati tamo amo.Barnes se okrenuo prema njemu.

“Pa, gospodine Drew – kamo nas ovo vodi?” pitao je.“Ne znam”, rekao je Drew. “Ali možda nas odvede jako daleko prije no

što završimo.”“Ne mogu vas pratiti”, odgovorio je detektiv. “Iako su to prilično

zapanjujuće vijesti, priznajem. Hung Chin-chungov rođendan! Rođen prijepedeset godina u Honoluluu. Vaš ga je otac toliko cijenio da mu je odlučioprirediti rođendansku proslavu. Potrudio se nabaviti svijeće i, recite, kolikoje Kinez s vašom obitelji?”

“Dvadeset godina”, rekao je Mark Drew.“To je objašnjenje”, odgovorio je Barnes. “Dvadeset godina! Kad bismo

mi uspjeli slugu zadržati dvadeset godina, ne bismo stali na rođendanskojproslavi. Dali bismo mu dio kuće i zemljište. Pa, gospodin Drew je Kinezuorganizirao rođendansku proslavu; ekscentrično, ali kad smo već kod toga, onje oduvijek bio – hm drugačiji. I što s tim? Ne možemo valjda tvrditi kako je

Hung izabrao ovu prigodu kako bi ubio svog gospodara. Osim ako je bionezadovoljan debljinom kreme na torti ili ljut jer je gospodin Drew pogriješiou vezi s njegovim godinama.” Bilo je kasno i detektiv Barnes je i samizgledao pomalo ljutito. Ponovno se okrenuo prema meni. “Ne”, rekao jeodrješito, “sve se vraća na ovog mladića. Bio je ljut ne samo na HenryjaDrewa, nego i na drugoubijena čovjeka, doktora Su Yen Huna. Pronađen jenjegov nož. Uhvaćen je kako bježi kroz maglu.”

Mary Will skočila je na noge i pogledala detektiva, oči su joj blistale,obrazi su joj bili rumeni.

“Kako se usuđujete!” viknula je. “Kako se usuđujete tvrditi da jegospodin Winthrop sposoban ubiti čovjeka! Trebali biste ga znati.”

“A kako?” pitao je Barnes.“Pa – samo ga pogledajte”, rekla je Mary Will.Barnes se nasmijao.“Draga moja mlada djevojko, jako mi vas je žao”, rekao je, “ali svi

dokazi...”“Još ću vas jednom”, umiješao se Mark Drew, “zamoliti da pričekate.”Barnes nije ništa rekao, ali okrenuo se i zagledao u njega s jasno

vidljivom ljutnjom na licu. Mary Will ponovno je sjela i ja sam joj sazahvalnošću stisnuo ruku. Mark Drew prišao je supruzi svog oca.

“Kao što znate...”, rekao je, “nisam bio u kontaktu sa svojom obiteljitijekom posljednjih pet godina. Što biste rekli kakav je bio odnos izmeđuHunga i mog oca tijekom tog dugog vremena? Jesu li bili prijatelji kao iuvijek?”

Carlotta Drew hladno ga je gledala. Nije zaboravila njegovu nedavnuoptužbu; nikad ju neće zaboraviti.

“Tvoj otac i Hung bili su gospodar i sluga”, rekla je. “To je sve što znam.Nisam se trudila gurati nos u privatne poslove tvog oca. Imala sam osjećajkako bi detalji bili odveć – neukusni.”

“Gospodine Winthrop?” Drew se okrenuo prema meni. “Nedavno ste

rekli kako su samo dva čovjeka imala pristup vašoj prtljazi u kabini kineskogbroda – moj otac i doktor Parker. Kad smo već kod toga – nije li tu bio jošjedan čovjek?”

“Da”, kimnuo sam. “To mi prije nije palo na pamet, ali Chin-chung čestoje bio tamo. Danas je jutro proveo tamo, pakirajući kofere vašeg oca.”

“Glupost!” odlučno je rekao detektiv Barnes. “Ova rođendanska zabavalažan je trag. Ako uopće išta i znači, znači da je gospodin Drew volio Kineza.A također bi trebala značiti kako je Kinez volio starca.”

“Volio ga?” ponovio je Mark Drew. “Trebao bi, definitivno. Moj mu jeotac spasio život!”

Detektiv je iznenađeno pogledao Marka Drewa.“Spasio mu život? Kada? Gdje?”“Prije dvadeset godina u Honoluluu. Da vidimo – danas je petnaesti

prosinac... Da, naravno, prije točno dvadeset godina!”Barnes je umorno sjeo.“Pa, ako to možete ispričati ukratko i na brzinu – pretpostavljam da bih

vas trebao saslušati”, rekao je. “Iako je činjenica da je starac spasio Hunguživot sušta suprotnost tome da bi Kinez – oh, dobro, samo naprijed.”

Mark Drew naslonio se na stol i prekrižio ruke.“Pokušat ću biti kratak”, počeo je. “Kao što sam rekao, to se dogodilo

prije dvadeset godina, u prosincu 1898. Tada sam bio dvanaestogodišnjiklinac. S ocem sam njegovim brodom, Ednom May, otišao na Otoke;posjedovao je flotu jedrilica koje su iz ove luke plovile do Honolulua. Nisamzaboravio ni jedan detalj tog putovanja, čak se i danas svega jasno sjećam. Anije ni čudo, bio sam maštovit dječak, puno sam čitao i prvi sam put bio napragu Južnih mora.”

“Dan o kojem govorim bio je naš posljednji u luci. Kasno ujutro otac mepozvao da s njim odem na obalu na ručak. S mola smo otišli do ulice King, aja sam posvuda šarao pogledom, posljednji sam put upijao Honolulu. To ječak i u onim danima bio kotao Pacifika; desetine rasa miješale su se na

pločniku. Ali vi ne želite opis grada. Ipak, prizor se vraća i čak me i sadaoduševljava. Skrenuli smo iz ulice King u Fort. Ispred zgrade u kojoj senalazio općinski sud Sjedinjenih Američkih Država susreli smo čovjeka poimenu Harry Childs, koji je izlazio van. Childs je bio tamošnji odvjetnik,pomalo mutan pretpostavljam, ali koristan za moga oca, koji je i sam bio napuno mutnih putovanja – to neću kriti. Childs je pod rukom nosio nekolikopravnih knjiga, koliko se sjećam, i izgledao je preznojeno, depresivno iprilično kiselo.”

“Pa, Harry”, rekao je moj otac, “kako je prošao tvoj slučaj?”“Izgubio sam ga, naravno”, rekao je Childs. “Onaj Smith me imao na

piku. Oh, dobro, to je sve dio posla. Ali žao mi je sirotog Changa Seeja.Vratit će ga u Kinu – večeras će ga ukrcati na Nile. To je smrtna presuda,gospodine Drew.”

“Šteta”, rekao je moj otac. “Kao što sam ti rekao, mogao bi mi biti odkoristi. Hung Chin-chung umro je na putu ovamo – njegova odjeća čekanekoga tko će ju odjenuti – a njegovo ime također. Mogao bih bez problemaprebaciti tvog čovjeka u San Francisco. Šteta.”

“Childs je mom ocu uputio neobičan pogled.”“Kad krećete?” pitao je.“Oko osamnaest sati”, rekao je moj otac.“Nile kreće za Kinu u sumrak”, rekao je Childs. “Da sam na vašem

mjestu čekao bih da krene. Čekao bih – sat vremena – ili koliko već budetrebalo.”

“Učinit ću tako, Harry”, rekao je moj otac. Nasmiješio se.“Možda dobiješ posjetitelja”, rekao je Childs i nastavio svoj put niz

sparnu ulicu. Moj otac i ja smo na ručak otišli do hotela Royal Hawaiian.“Naravno, u to vrijeme nisam imao pojma što je značio razgovor između

Childsa i mog oca. Sjećam se kako sam te večeri stajao uz ogradu Edne Mayprije no što smo isplovili. Spustio se tropski sumrak; Tantalus i Punch BowlHill nestali su u tami. Iz niza koliba na obali dolazila je žuta svjetlost i smijeh

i pjesma muškaraca. Naišao je moj otac i zapovjedio mi da odem naspavanje. Oduzeo mi je onih nekoliko posljednjih dragocjenih trenutaka uluci i to mi se nije svidjelo, ali nisam ga se usudio ne poslušati. Otišao sam unjegovu kabinu i popeo se na gornji ležaj, koji je bio moj. Za otprilike polasata Edna May je isplovila. Moje prekrasno putovanje ulazilo je u posljednjistadij ”

“Molim vas”, prekinuo ga je detektiv Barnes i bacio pogled na sat.“Znam”, rekao je Mark Drew uz osmijeh. “Požurit ću se. Moj je otac

uskoro došao u kabinu, sjeo za svoj stol i počeo pregledavati neke papire.Zadrijemao sam – naglo sam se probudio. Vitki, ozbiljni Kinez stajao jepored vrata kabine. Tada sam prvi put ugledao čovjeka čiji je rođendan mojotac večeras ovdje slavio.”

“Ti si Chang See”, rekao je moj otac, “i Nile je otplovio bez tebe.”“Kinez se naklonio i nešto nalik osmijehu preletjelo je preko njegova

kamenog lica.”“Vidim da imaš suhu robu”, nastavio je moj otac. “Hungova odjeća će ti

dobro pristajati, ha?” Kinez se ponovno naklonio. “Pa – slušaj me”, rekao jemoj otac. “Posljednji sam te put nazvao Chang See. Od sada si Hung Chin-chung, isti sluga kojeg sam poveo sa sobom kad sam napustio Gate.”

“Razumijem”, rekao je Hung – i ja ga također mogu tako zvati, jer ganikad nisam poznavao pod drugim imenom. Čak je i onda dobro govorioengleski. “Spasili ste moj bezvrijedni život”, nastavio je započevši kićenurečenicu koja je trebala predstavljati izraz zahvalnosti. Moj otac ga jeprekinuo.”

“Da”, rekao je, “spasio sam ti život. I očekujem nešto zauzvrat.” Naravnoda je očekivao. Imao sam samo dvanaest godina, ali znao sam da ćeočekivati, čak i onda.”

“Sve što zatražite...” počeo je Kinez.“Želim povjerljivog slugu – jednog kojem mogu u potpunosti vjerovati”,

rekao mu je moj otac. “Čovjeka koji će i dan i noć biti uz mene, koji će moje

interese učiniti svojima, koji će me štititi. Postoje određene stvari... prijetilisu mi. Lezi, Mark, i idi na spavanje!” dodao je oštro jer sam se nagnuo prekoruba svog ležaja, razrogačenih očiju. “Dao sam ti život”, rekao je Kinezu.“Sada tražim da ga posvetiš meni.”

“Hung – ili kako li se već zvao – na trenutak je razmislio. Njegovuorijentalnom umu obećanje je bilo obećanje i nije se olako davalo, čak ni podovakvim vanrednim okolnostima. Pokušavam biti kratak, detektive Barnes. Unekoliko ću riječi sažeti razgovor koji je uslijedio. Hung je bio voljan služitimog oca – ali koliko dugo? Spomenuo je nešto o povratku u Kinu kako bisvoje posljednje dane proveo tamo. Trebalo bi postojati ograničenje, smatraoje. Nakon nekog vremena dogovor je pao na dvadeset godina. To je bio petiprosinac, godišnjica Hungova rođenja na Waikikiju prije trideset godina.”

“Od tog trenutka pa sve do svog pedesetog rođendana pristao jeispunjavati želje moga oca.”

“Ponovno sam se pretvarao da spavam. Moj je otac došao i prodrmaome. “Mark, probudi se”, rekao je. “Ovo je Hung Chin-chung. Složio se bitimoj sluga idućih dvadeset godina, ako obojica poživimo toliko dugo. Mojiprijatelji bit će njegovi prijatelji, moji neprijatelji njegovi neprijatelji; čuvatće moj život kao svoj vlastiti i izvršit će sve što poželim, ma koliko trivijalnobilo. Je li tako Hung?”

“Hung je prisegao na svoju čast i svetu čast svojih predaka.”“Kad napuni pedeset godina otpustit ću ga iz njegove službe”, rekao je

moj otac. “Ti si svjedok, Mark. Nemoj zaboraviti.” Okrenuo se Kinezu. “Asada idi na svoj ležaj. Razgovarat ćemo ujutro.”

“Koliko je Hung držao do svoje riječi ja najvjerojatnije znam najbolje odsvih. Postao je sjena moga oca. Na kakve ga je sve neugodne putove njegovaodanost odvela, ne znam. Aktivnosti moga oca bile su brojne – u onim jedanima bilo priča o trgovini opijumom. Nema sumnje da je Hung bio koristanposrednik. Dva je puta spasio život mome ocu kad su ga osvetoljubivipripadnici Hungove vlastite rase pokušali likvidirati.”

“Danas, na njegov pedeseti rođendan, kao što možete vidjeti, njegovo

dugo razdoblje ropstva – nemam druge riječi – završilo je. Znam da je mojotac jako zavolio Hunga i u njegovoj je prirodi postojao neobičan tračaksentimentalnosti koji ga je nesumnjivo doveo do organizacije rođendanskeproslave kao odgovarajućeg vrhunca svih onih godina odanosti. Onih pedesetsvjećica na torti najvjerojatnije nije bilo namijenjeno odavanju počastiHungu. Želio je privući pažnju svijeta na izvanrednu odanost koju jeinspirirao i odajući počast Hungu odati počast sebi.” Mark Drew je zastao.“To je sve, detektive. A kad smo već kod toga, bojim se da vam nisam punopomogao.”

“Jako zanimljivo, gospodine Drew”, rekao je detektiv. “Ali to nas nikamone vodi – ama baš nikamo. To neupitno potvrđuje kako je Hung prisegnuovašem ocu, kako mu je oduvijek bio izuzetno odan.”

“Da”, rekao je oštro Mark Drew. “Ali zaboravili ste da je obvezazavršila. Hung je danas otpušten iz službe – ponovno je slobodan čovjek. Štose tijekom tih dvadeset godina događalo u njegovu umu? Vi i ja ne znamo –ne možemo znati. Koji bijeli čovjek bi mogao?”

“Želite reći”, umiješao se doktor Parker s, činilo mi se, priličnooptimističnim pogledom, “da smatrate da je Hungovo prvo djelo kaoslobodnog čovjeka bilo ubojstvo njegova dobročinitelja?”

“Postoji mala šansa za to”, odgovorio je Drew. Ponovno se okrenuoprema detektivu. “Uostalom, zahvalnost i mržnju dijeli jako tanka crta. Da stemi večeras spasili život bio bih vam zahvalan. Sutra, idućeg tjedna, možda iiduće godine, i dalje bih bio zahvalan. Ali nakon dvadeset godina – da ste mesvakodnevno podsjećali na to – nije li prilično vjerojatno...”

Vrata u stražnjem dijelu predvorja naglo su se otvorila i Hung Chin-chungušao je unutra. Bešumno, u svojim podstavljenim papučama, prešao jepolirani pod do dugog stola na koji je gospođa MacShane odložila kavu.Njegovo žuto lice moglo je biti skriveno iza zavjese šaš-magle jer čovjek nanjemu nije mogao pročitati apsolutno ništa. Sakupio je šalice kave i naslagaoih na poslužavnik. Nitko se nije pomaknuo ili progovorio. Hung je odlučnopodigao poslužavnik do ramena, okrenuo se na peti i krenuo prema vratima

kroz koja je ušao.“Hung!” rekao je Barnes oštro.Hung je stao, okrenuo se kako bismo mu mogli vidjeti lice i čekao.“Ovo je bio tvoj rođendan, ha, Hung?” rekao je Barnes.“Da.”“Pedeset svjećica – torta – sve za tebe?”“Da.”“Gospodin Drew te jako volio. Zašto?”“Zašto ne?”“Odgovori mi na pitanje!” detektiv je pocrvenio od bijesa.“Brojne sam godine časno služio gospodina Drewa”, rekao je Hung.“A sada ćeš napustiti njegovu službu. Kamo ideš? Što planiraš?”“Vraćam se u Kinu.”“Kojim brodom?”“Još nisam odlučio. To je sve? Hvala vam...”“Čekaj malo! Reci mi – jesi li ti volio gospodina Drewa?”“Zašto ne bih?” Hungova ruka počela je otvarati vrata.“Želim odgovor!” viknuo je Barnes.“Po jednoj riječi”, rekao je Hung, “čovjeka mogu smatrati mudrim. A i po

jednoj riječi čovjeka mogu smatrati budalom. Ja sam dosta govorio.”“Čekaj malo!” viknuo je Barnes jer je Hung izlazio.“Pustite ga”, brzo je rekao Mark Drew i Kinez je nestao.Barnes je mahnuo rukama.“U redu – ako vi vodite slučaj”, rekao je ljutito.“Volio bih, na nekoliko trenutaka”, rekao je Drew smiješeći se. “Kad se

radi o umu istočnjaka, bijeli je čovjek nemoćan proniknuti u njegove tajne.”“Deset sam godina radio u Kineskoj četvrti”, odgovorio je Barnes. “Ali

ako znate više od mene...”“Možda o Hungu znam više. Gospođo MacShane, otiđite u kuhinju. Ako

Hung krene gore stražnjim stubama smjesta obavijestite detektiva Barnesa.On će javiti meni. A sada mi, detektive, posudite baterijsku svjetiljku kojuste imali u vrtu...”

Barnes ju je predao s vrlo iznenađujućom poslušnošću.“Što ćete učiniti?” pitao je.“Istraživati”, nasmiješio se Drew. “Svi imamo svoje omiljene teorije.

Vaša teži prema ovom mladiću.” Kimnuo je prema meni. “Moja, sve doknisam shvatio svijeće, favorizirala je našeg prijatelja doktora Parkera. Žao mije što to moram reći, ali uvjeren sam da sam pogriješio. I to ću sada otkriti.”

“Čekajte malo”, rekao je Barnes. “Tijekom tih dvadeset godina koje jeHung služio vašeg oca, znate li za nešto što se dogodilo... Bilo što što bimoglo objasniti večerašnji događaj?”

“Pošteno pitanje”, rekao je Drew. “Odgovorit ću vam kad pregledamHungovu sobu.”

Brzo se popeo stubama i tišina je ponovno zavladala tim hladnim imračnim predvorjem. Mary Will mi se približila na trosjedu. Doktor Parker jeustao i pripalio cigaretu, a onda se kao slučajno približio Carlotti Drew kojaje sjedila u blizini stuba. Žustro su razgovarali šaptom; očito su jednodrugome imali za reći puno važnih stvari. Ignorirajući nas, Barnes je sjedio isumorno zurio u prazno. Na trenutak je izgledao poput izgubljenog čovjeka.

Telefon, koji je bio u kabini ispod stuba, prodorno je zazvonio. Barnes jeskočio i ušao u kabinu i za sobom zatvorio vrata. Mogli smo čuti njegov glas,tih, udaljen.

“Halo, Riley!... Da. Što?... Da... To je dobro... Odličan posao, Riley...Odvedi ju u postaju. Čekaj malo – najprije ju dovedi ovamo. Da.Doviđenja.”

Kad je Barnes izašao iz kabine lice mu je bilo ozareno. Nije ništa rekao,ali odjurio je stubama preskačući dvije odjednom.

Poglavlje VIII

MARY WILL POLOŽILA JE RUKU NA MOJU.“Što sada?” pitala je plahog pogleda.“Pitam se...”“Toliko sam zabrinuta. Onaj strašni detektiv i dalje sumnja na tebe.”“Glupost! Ne može optužiti nevinog čovjeka.”“Da, može”, rekla je ozbiljno Mary Will. “A sigurno će te i optužiti ako

smjesta ne pronađe krivca.”“Onda se nadajmo da će ga pronaći. Ali tko je krivac? Moj je izbor

doktor Parker.”Čelo Mary Will naboralo se od razmišljanja.“Ne”, rekla je. “Ja ne vjerujem da je Parker.”“A zašto se onda toliko trudio stvar prišiti meni?”“Iz istog razloga iz kojeg se Carlotta Drew trudila učiniti isto. Oboje su

iskreno uvjereni da si ti to učinio.”“Mary Will – govoriš poput proročice. Otkud sve to znaš?”“Oh – jednostavno znam. Dok smo gospođa Drew i ja bile gore i kada

smo čule vrisak, bila sam sigurna kako sumnja u doktora Parkera. Ali utrenutku kad je stigao u kuću, s tobom i policajcem, odveo ju je u stranu iuvjerio da je nevin. Promatrala sam ih i vidjela sam olakšanje na njezinulicu.”

“Pa”, rekao sam bespomoćno, “izgubljen sam. Ako Parker nije krivac...”“Onda je krivac Hung”, rekla je odiješito Mary Will. “Zar ne vidiš?”“Hung? Glupost! Pa nema ni trunke dokaza protiv njega. Bio je u svojoj

sobi. Još veći razlog za sumnju u mene. Oh, definitivno sam upao u gadnufrku kad sam večeras došao ovamo.”

“Namjeravala sam pričati o tome. Nisi me poslušao. Na brodu sam ti

rekla...”“Da, da! Djevojačka suzdržanost i sve to. Strašno mi je drago što nisam

obraćao pažnju na to jer, kako god ovo završilo, ova mi je večer dokazalajednu pređivnu stvar. Voliš me.”

“Nisam to rekla.”“Ni ne trebaš. Tvoja su djela to dokazala.”“Nemoj biti odveć siguran. Možda te žalim. Na to nisi pomislio? A

sažaljenje – sažaljenje nije ljubav.”Rekao sam kako mary Will ponekad može ići na živce. Voljeti ju,

zaključio sam, nikad neće postati monotono.“Ako čujem još jednu o sažaljenju”, rekao sam vatreno, “poljubit ću te.”“Onda više nećeš slušati o tome”, odgovorila je brzo... I onda dodala,

vrlo tiho: “Barem ne sada.”U tom su se trenutku Mark Drew i detektiv pojavi na stubama.Doktor Parker je ustao i otišao do stola; kad su sišli palio je drugu

cigaretu. Narednik Barnes nosio je mali svežanj ovog ili onog, što je staviopod jastučić stolca. Onda je ozbiljno prišao mjestu gdje sam sjedio.

“Pa, mladiću moj”, rekao je, “uhitit ću te radi ubojstva Henryja Drewa!”Mary Will lagano je vrisnula i njezina topla ruka uhvatila je moju. Bio

sam zapanjen.“To je – to je apsurdno”, promucao sam.Mark Drew je prišao i stao pored Barnesa. “Detektiv je pomalo sirov u

svojim metodama”, prokomentirao je. “Trebao je reći da će vas, uz vašedopuštenje, uhititi kao eksperiment. Kasnije ćete shvatiti. U redu?”

“Ja – ne mogu reći da mi se sviđa...”“To je bio moj prijedlog”, rekao je Mark Drew.“Oh, pa – u tom slučaju”, složio sam se, malo manje nervozan.“Pozovite gospođu MacShane i Hunga iz kuhinje”, rekao je Barnes.

“Dovedite Murphyja iz vrta i Meyersa s ulaznih vrata.” Mark Drew počeo je

izvršavati zapovijedi. “A sada, mladiću moj, ako mi dopustite da vam stavimovo...”

Držao je par lisica koje su zlokobno blistale u polumraku. Vidio samkako je Mary Will jako blijeda i prestravljena, a ni ja nisam bio odveć veseo.Ali ispružio sam ruke. Lisice su se zatvorile uz klik u trenutku kad je Hungizašao iz kuhinje i pomislio sam kako se s neuobičajenim zanimanjemzagledao u mene.

“Moja je istraga pri kraju”, rekao je Barnes glasno. “Možete ići, ljudi. Svićete biti svjedoci, naravno.”

Gospođa MacShane polagano je krenula uza stube. Doktor Parkerpronašao je svoj kaput i počeo ga odijevati. Hung mu je htio pomoći kad seMark Drew oglasio.

“U redu, Hung”, rekao je. “Idi u svoju sobu. Ja ću ostati ovdje kako bihse pobrinuo za sve. Navršio si pedeseti rođendan – nisam zaboravio – sada sivlastiti gospodar. Laku noć, i sretno!”

Hung ga je gledao nekoliko dugih trenutaka. Onda se naklonio.“Hvala vam”, rekao je. “Laku noć.”Nečujno je krenuo širokim stubama. Mark Drew čekao je oko dvije

minute, a onda jednako nečujno krenuo za njim. Mogao sam vidjeti kakozastaje u sjenama na vrhu i stoji tamo kao da drži stražu. Barnes se okrenuodvojici policajaca.

“Dođite”, prošaptao je hrapavim glasom. “Brzo! Budite nečujni. Dođitesa mnom.” Dok smo mi čekali, potpuno izgubljeni, poveo ih je prema kuhinji.Ubrzo se vratio u predvorje, gdje je nekoliko trenutaka bučno koračao.Nekoliko je puta otvorio i zatvorio vrata.

“A sada pođite za mnom”, rekao je, još uvijek šaptom. “Svi idemo uradnu sobu, gdje ćemo čekati.”

Krenuo je prvi. Gospođa Drew, Mary Will, Parker i ja smo ga pratili. Kadsmo ušli Barnes je ugasio svjetlo.

I tako sam se vratio u sobu koju nisam vidio od trenutka kad sam otišao

odgovoriti na žalosni vrisak Henryja Drewa. Vatra je slabašno gorjela, alicjepanice su i dalje širile toplu crvenu svjetlost. Ponovno su zurili u mene,oni strogi Drewovi na zidu. Bio sam izuzetno svjestan lisica na svojimrukama.

Čekali smo. S mjesta na kojem sam sjedio mogao sam vidjeti kako žutamagla s polja šaši više ne vijuga po prozorima. Napeo sam oči i pomisliokako mogu vidjeti nejasnu siluetu stambene zgrade na drugoj strani ulice. Zarse šaš-magla dizala?

Blistanje vatre na mojim lijepim narukvicama sigurno je Barnesu zapeloza oko jer je prišao, naceren, i oslobodio me.

“Hvala”, rekao sam sa zahvalnošću.“Privremeno, u svakom slučaju”, dodao je i upropastio trenutak.Vratio se na svoje mjesto. Mark Drew sišao je dolje i na prstima ušao u

sobu. On je također pronašao stolac. Naše čekanje izgledalo je beskonačno.“Ne mislim previše dobro o vašem planu, Drew”, zarežao je detektiv

naposljetku. “Smiješna gluma, ako se mene pita.”Prekinuo ga je zvuk teških koraka u blagovaonici. Idućeg trenutka, na

velikim vratima radne sobe pojavili su se Meyers i Murphy. Između njihstajao je Hung Chin-chung.

“Pobijedili ste, Drew!” viknuo je Barnes. Skočio je na noge i upaliosvjetlo, žustar, živahan, veseo. “Pozdrav, Hung – drago mi je što te vidim”,nacerio se.

“Bježao je kroz prozor svoje sobe pomoću konopa”, objasnio je Meyer.“Zgrabili smo ga čim se spustio.”

“Naravno, naravno”, rekao je Barnes. “Pa, Hung – to je drugi put da sestari požarni izlaz pokazao kao dobar izum, ha?”

Hung je šutio. Gledao je detektiva s dostojanstvom koje je bilo nekakopatetično i beznadno.

“Nemoj na meni pokušavati taj kameni pogled”, upozorio je Barnes.“Znam da si se tuda već spuštao. Ja sam to jest, mi smo – mislim na

gospodina Drewa i sebe – pronašli nekoliko vlakana konopca koja su zapelana hrapavom rubu prozorskog okvira.” Prošao je pored Hunga, izašao uhodnik i vratio se sa svežnjem koji je sakrio ispod jastučića na stolcu. Sadakada ga je razmotao shvatio sam da se radi o paru Hungovih hlača, zamotanihoko para jeftinih američkih cipela. “Prilično si nepažljiv što se tiče odlaganjaodjeće, zar ne, Hung?”

Kinez je slegnuo ramenima. “U jezeru tražite mjesec”, rekao je prezirno.“Možda”, odgovorio je Barnes. “A možda ga uspijemo i pronaći. Možda

je mjesec pao s neba – po požarnom izlazu s konopcem.” Približio sebezizražajnom Kinezovu licu. “Pročitao sam te, sinko, od trenutka kad si prijevečere otišao u svoju sobu. Želio si srediti odjeću, ha? Donijeti čast svomgospodaru i kući svog gospodara? Je li to bio razlog? Mislim da nije. A sadame slušaj – i ispravi me ako griješim: otišao si u svoju sobu. Obuo si ovecipele bijelog čovjeka umjesto onih barunastih papuča. Uzeo si nož koji siugrabio iz prtljage gospodina Winthropa kad si u kabini pakirao kofereHenryja Drewa. Spustio si konop požarnog izlaza i nestao u magli. Do kućedoktora Sua nema ni dvije minute, ako izađeš odostraga. Bio je sam. Jesi li ito sredio? Zabio si nož u njega. Kad si se vratio ugledao si Henryja Drewa ublagovaonici. Ušao si kroz prozor i njega također sredio. Prije no što si semogao vratiti po konopcu gospodin Winthrop se s tobom našao u magli

“Sjećam se”, viknuo sam. “Nešto me udarilo u lice kad sam bio blizuzida kuće. To je sigurno bio konopac.”

“Naravno”, rekao je Barnes. “Bio je. Pa, Hung, ti i gospodin Winthropigrali ste skrivača u magli. Kad je izašao na ulicu za njim si zaključao vrata.Onda si se popeo u svoju sobu. Povukao si konopac i vratio ga na njegovukuku. Izuo si ove cipele, mokre i blatnjave, i hlače, vlažne i umrljane odhodanja kroz visoku travu. Sa svog si prozora mogao izaći na krov; sakrio siove stvari u mračnom kutu krova. Ali previdio si blato na prozorskomokviru, blato na podu. Odjenuo si čistu odjeću i čekao vrijeme kad si se snekim trebao sastati – s prijateljicom. Kamo idete ti i tvoja prijateljica?Kladim se da vas u luci čeka brod, lažne putovnice, a možda apsolutno ništa;mito tu i tamo – novac čini puno, ha? Pa, Hung, žao mi je. Ne mogu te pustiti

na sastanak s prijateljicom. Ali ne brini – u redu je. Tvoja će prijateljicauskoro biti ovdje kako bi se sastala s tobom.”

Čak i na tu zapanjujuću informaciju Hung nije dopustio da mu se na licupojave ni iznenađenje ni nervoza. Ponovno je slegnuo ramenima.

“Sve je gotovo, Hung”, rekao je detektiv. “Nisi imao nimalo šanse. To jejasno kao dan. Tvoja prva večer slobode nakon dvadeset godina i ti juprovedeš ubijajući svog gospodara i njegova najboljeg prijatelja. Je li totvoja ideja u ugodnoj slobodnoj večeri? Eto, to je sve od mene. Što ti imaš zareći?”

“Ništa”, odgovorio je Hung Chin-chung.Mark Drew je prišao i stao pred Kineza. Nekoliko dugih trenutaka

staklaste male oči gledale su ravno u one mrtvačevog sina. Onda su,zapanjujuće, popustile i Hungova se brada spustila na njegova prsa.

“Hung”, rekao je Drew, “žao mi je – to ti je sigurno jasno. Ali nakonsvega, Henry Drew bio je moj otac i moja je dužnost bila da, ako mogu,pronađem njegovog ubojicu. A onda si ti također pokušao uključiti nevinogčovjeka. Izgubljen sam. Mislio sam da si odan mome ocu – večeras samgovorio o tvojoj odanosti. Nema sumnje u tvoju krivnju, ali to mi neobjašnjava zagonetku. Samo ju produbljuje. Za ime božje, kakav se motivkrije za svega ovoga?”

Čuli smo otvaranje ulaznih vrata i korake u predvorju. Riley, ogroman,rumena lica, trijumfalan, ušao je u radnu sobu. Jednom je rukom vodionevjerojatno malu zatočenicu, kinesku djevojku ne stariju od dvadesetgodina. Bila je lijepa na svoj način; u stvari postojalo je nešto intrigantno uvezi s tamnim blistanjem njezine crne kose, njezinih rumenih usana i siluete,primamljivo vitke i gipke. Lice joj je bilo prestravljeno; crne oči bile suispunjene strahom dok su žustro jurile sobom – a onda se u njima pojaviloolakšanje kad su ugledale Hung Chin-chunga.

“Pa, Riley”, rekao je Barnes, “gdje si pokupio ovo?”“Kao što sam vam rekao preko telefona”, rekao je Riley. “Kad sam

napustio kuću kako bih se vratio svojoj ophodnji, magla se počela dizati.

Krenuo sam Kalifornijom. Ispred mene, na uglu Grantove, stajao je velikicrveni sportski automobil. Požurio sam do njega. Kad me vidio kako dolazimvozač je, živahni mali Kinez, pokušao upaliti motor. Nije mu uspjelo. Stigaosam do njega.”

“Mislio sam da je stražnje sjedalo prazno, ali ispod nekoliko pokrivačapronašao sam ovu djevojku. U trenutku kad sam ju izvlačio motor se upalio ivozač je zbrisao. Pomislio sam da biste željeli upoznati mladu damu.”

“Očaran sam”, rekao je Barnes. Prišao je djevojci. “Tko si ti? Kako sezoveš?”

Ustuknula je pred njim i nije ništa rekla.“Ja ju poznajem”, umiješao se Mark Drew. “Bio sam na njezinu vjenčanju

prije deset godina. Ona je tada bila samo dijete – ali nisam se zabunio. Zovese Mah-li i ona je supruga doktora Su Yen-Huna.”

“Supruga doktora Sua!” viknuo je Barnes. “Sada napredujemo! Kineskitrokut – svih mi žutih bogova! Nisam znao da ih imaju. Sve je gotovo, mala”,rekao je prestravljenoj maloj silueti. “Hung nam je sve rekao.”

“To je laž”, rekao je Hung ledenim glasom.“Tvoj je suprug ubijen. Znaš to?” zagrmio je Barnes.“Ne znam ništa”, tiho je odgovorila djevojka.“Gdje si bila večeras?”“U kući svog oca, Yuan-shuija, na Grant Streetu. Bila sam tamo od ranog

poslijepodneva. Brat me svojim automobilom vozio kući.”“Vozio te kući? To je laž. Vozio te do onog ugla kako bi se s nekim

sastala – nekim tko će te prokrijumčariti na brod. Hajde...” detektiv jezgrabio jedan vitki zglob. “Koga si čekala na onom uglu? Koga si čekala –reci mi i reci mi istinu ili, boga mi...”

Brutalno joj je savinuo ruku.“Ostavite ženu na miru!” rekao je Hung Chin-chung i od njegova su mi

glasa kičmom prošli trnci. “Ona je čekala mene.”

“Naravno da jest”, rekao je Barnes i pustio djevojčinu ruku. “A sada miispričaj sve o tome.”

“Vama”, rekao je Hung prezirno, “neću reći ništa.” Prišao je MarkuDrewu. “Vama ću reći sve”, rekao je. “Samo ste večeras pričali o mojojodanosti, mojoj posvećenosti vašem ocu i u srcu mi je bilo teško. Zašto?Zato što sam malo prije toga ubio i vašeg oca i njegova prijatelja.” Okrenuose prema djevojci, Mah-li. “Sve se ovo trebalo dogoditi”, objasnio je kao daobjašnjava djetetu. “Bogovi su to odavno odlučili. A tko je uopće čovjek dase suprotstavi volji bogova?” Ponovno se okrenuo prema Marku Drewu. “Alizato što ste vjerovali u mene i vjerovali meni, sigurno znate da sam imaodobar i dostatan razlog.”

Na trenutak je zašutio dok smo čekali, napeti od znatiželje. Veliki sat uhodniku otkucao je tri sata.

“Prije deset godina”, nastavio je Kinez pričati Drewu, “prvi sam putugledao ovu ženu, Mah-li. Na vratima trgovine njezina oca na Grant Streetu –trgovini Yuan-shuija, trgovca neobičnim. Četrnaestogodišnja djevojčica, vitkakao bambus, slatka poput cvijeta šljive, lijepa poput dragulja od čistog žada.Ugledao sam ju tamo i sinulo mi je kako me najbolje u životu zaobilazi –supruga i sinovi koji će sa mnom obožavati grobove predaka.”

Približio se Marku Drewu.“Ono što vi zovete ljubav – to mi je došlo. U mojim mislima vitka se

silueta Mah-li uvijek lagano ljuljala, poput bambusa dodirnutog povjetarcem.Vidio sam se kao njezin suprug. Čuo sam plač svog prvorođenog sina. Yuan-shui, kojemu sam prišao, pomislio je kako se to moglo časno dogovoriti. Ali,kao što znate, ja nisam bio svoj gospodar. Tu je bilo moje časno obećanjevašem ocu. U ovoj sobi sa svjetlošću vatre poput dvije baklje u njegovimzlim očima, slušao je dok sam mu pričao kako mi je Mah-li zarobila srce idržala ga u svojim nježnim, namirisanim rukama. Zatražio sam ga dozvolu dase oženim. I zašto ne? Zar ga ne bih mogao odano služiti, čak i ako Mah-libude moja briga? Nije odgovorio. Nije bio zadovoljan.”

“Taština! Taština je bila tajni plamen na kojem je grijao svoje ruke,

ohlađene brojnim zlim djelima. Bio je tašt na moju odanost prema njemu.Ona torta sa svjećicama je simbol, hvalisanje. Sebično, okrutno, nije me želiodijeliti sa ženom – morao je imati svo moje vrijeme, svu moju brigu, svumoju odanost. Mislio je da ne znam. Često je bio budala. Posavjetovao se sasvojim partnerom u zlu, doktorom Su Yen Hunom, starcem iz kojega sugodine isisale svu krv i ostavile suhu, nevoljenu ljušturu. Dogovorili su se.Doktor Su u to vrijeme nije imao suprugu koja je živjela u San Franciscu.Tvoj me otac odveo na putovanje na jug. Kad smo se vratili bio je danvjenčanja Mah-li. Bila je dana Su Yen Hunu.”

“Henry Drew bio je veseo na vjenčanju. Te noći u njegovoj sobi vidiosam trijumf kako blista duboko u njegovim očima. Mrzio sam ga. Mrzio samSua, njegova partnera. Zli ljudi, obojica, slični u svojoj zlobi kao što su dvakruškina cvijeta slični u ljepoti. Njih su me dvojica opljačkali i prisegnuosam da ću obojicu, čim budem slobodan, ubiti. Današnji mi je dan donioslobodu, a večeras sam ispunio svoju prisegu.”

“Čekao si deset godina!” rekao je tiho Mark Drew.“Zašto ne?” rekao je Hung. “Nisam li bio vezan lancima svojeg časnog

obećanja?”Detektiv Barnes posezao je za onim hladnim čeličnim lisicama koje su

nedavno bile na mojim rukama. Hung je prišao Mah-li i položio ruku nanjezinu.

“Nemoj tugovati, mala razočarana”, rekao je. “Nećemo zajedno živjeti uvelikoj kući pored velike rijeke u selu Sun Chin. Bogovi su tako odlučili. Zatebe – nakon što skineš bijelu boju žalosti – možda naiđe drugi, mlađisuprug. Za mene...”

“Pruži ruke”, zarežao je Barnes približavajući se.“Jednom sam”, rekao je Hung, “u Honoluluu, gradu u kojem sam rođen,

stajao na stranom sudu. To je poniženje koje neću iskusiti po drugi put.”Munjevito je detektivu okrenuo leđa. Samo sam ja stajao između njega i

kamina i mogao sam vidjeti što slijedi.

Naposljetku sam na stolu primijetio svoj nož. Kako je došao do njega, neznam, ali sada je zablistao iz njegova rukava. Vatra je zablistala na oštricidok je, držeći dršku dvjema mršavim rukama, vrhom zamahnuo prema srcu.Napravio je jedan omamljeni nesigurni korak, a onda pao. Njegova crna kosabila je blizu umiruće vatre u kaminu, dok ga je iz njezina izblijedjelog okvirana zidu iznad promatrala prva supruga Henryja Drewa. Na trenutak,skamenjeni ovim posljednjim božjim dekretom, nitko se nije pomaknuo.

Onda je Mah-li bešumno pala pored mrtvaca. Mark Drew zgrabio je nožiz njezine ruke i ostavio ju dolje na koljenima, da zuri u nepomično tijelopred kaminom.

Napokon je stigao na kraj puta, taj kineski dječak rođen u blizini hotelaQueen Emma’s, na plaži Waikiki. Gledajući ga, bio sam svjestan osjećajasućuti – sve dok se nisam sjetio noža koji mi je ukrao iz prtljage. Onda sampo prvi put shvatio što sam sve izbjegao. I brže od podizanja šaš-magle u SanFranciscu, svi sumorni osjećaji nestali su iz mog srca.

Zabava Henryja Drewa završila je nekom vrstom šutljivog zbunjenogstrahopoštovanja. Pod treperavom plinskom svjetlošću u starom hodnikuMary Will je pružila ruku.

“Laku noć”, rekla je.“Dobro jutro”, odgovorio sam pokazujući na sat. “Što misliš kamo ideš?”“U krevet, naravno.”“Nikad ne bi mogla zaspati u ovoj kući. Otiđi gore i uzmi šešir.”“Da uzmem što!”“Tvoj šešir. Kasnije tijekom dana vratit ćemo se po tvoju prtljagu. Sada ti

predlažem da te nekamo odvedem na doručak.”“Glupost! Ne mogu s tobom na doručak.”“Zašto ne?”“To se jednostavno tako ne radi – eto zašto”, pobunila se Mary Will.“Ali ovaj će se put tako raditi. Nakon doručka idem u kupovinu pa mi se

možeš i pridružiti.”“U kupovinu! Čega?”“Supruge. Koliko sam shvatio grad je prepun prekrasnih mogućnosti. I ne

želim ti davati previše nade, ali mogu reći da te smatram ozbiljnomkandidatkinjom.”

“Ne budi blesav. Tri su sata ujutro.”“I volim te isto kao što sam te volio jučer u tri sata poslijepodne.

Neobično, zar ne? Da – stvarno mislim da ću se oženiti s tobom.”“Bez gledanja uokolo?”“Bacit ću pogled na ostale djevojke tijekom puta do matičnog ureda. Ako

promijenim mišljenje, obećajem da ću ti smjesta reći. I, što je s onimšeširom?”

Mary Will je oklijevala. Doba dana ili noći nije bilo od velike pomoćinjezinoj očaravajućoj tvrdoglavosti.

“Ja – također ću promijeniti i haljinu”, rekla je i odjurila gore.Vratila se za kratkih pola sata. Iako je magla nestala San Francisco je još

uvijek bio skriveni grad dok smo se spuštali strminom Nob Hilla. Pločnik jebio vlažan i klizav. Bilo je apsolutno neophodno držati se za ruke.

Kad smo došli do otvorene zalogajnice na trgu Union zora je dolazila nadusnuli grad. Policajac je stajao na uglu.

“Koliko brzo možemo dobiti dozvolu za vjenčanje?” pitao sam ga.“Za nešto više od tri sata”, rekao je. “Matični ured otvara se u devet

sati.”“To je predugo”, rekao sam mu.Nasmiješio se. “I ja sam jednom bio takav.”Kupio sam nekoliko jutarnjih novina i šetali smo trgom. Veliki naslovi

bavili su se dvostrukim ubojstvom na Nob Hillu. Mary Will ih je ugledalakrajičkom oka.

“Čini mi se kao da je to bilo prije tisuću godina”, rekla je. “Nemojmo

čitati o tome.”“Naravno da nećemo. Kupio sam novine da sjednemo na njih.”Raširio sam ih na mokroj klupi. Savršeno su poslužile svrsi. Sjedili smo

blizu; ljupke oči Mary Will bile su teške od nedostatka sna. Njezina se glavapostupno spustila na moje rame. Šešir koji je nosila bio je malen i nijesmetao. Kao da je Providnost umiješala svoje prste.

Policajac je prošao pored nas, još se uvijek smiješeći. “Jako je lijepa”,rekao je tiho. “Sretno oboma!”

I nastavio je svojim putem, tiho zviždeći.Došao je dan. Trg se ispunio suncem. Zaposleni ljudi žurili su pored nas

– ali nitko nije bio previše zaposlen za znatiželjan pogled prema našoj klupi.Na drugoj strani trga, ispred mog hotela, vratar je zauzeo svoje mjesto. Bio jekrepak i svjež poput jutra. Glasovi dječaka koji su prodavali novine postalisu glasniji.

Nagnuo sam se i poljubio tople usne Mary Will.“Probudi se”, rekao sam joj. “Danas je dan tvog vjenčanja.”

Earl Derr Biggers

LOVCI NA DOLAR

BILA JE LIJEPA, MIRNA VEČER U SAN FRANCISCU i Sunce je zalazilona bijes Simona Portera. Stara navika Sunca – često je izlazilo i nalaziloSimona u istovjetnom turbulentnom raspoloženju jer je dvadeset godinauređivanja novina poremetilo njegove živce i bijes se vječno nalazio unjegovu ljudskome srcu.

Ušao je u redakciju u potrazi za svojim najmlađim slučajno inajsposobnijim – novinarom. Mladić kojeg je tražio sjedio je za stolom sjednim od telefona, zaljubljeno gledao mikrofon i slatkorječivo govorio.

“Pa to je jako lijepo od tebe, Sally... Ne, još nisam čuo za to, alinajvjerojatnije hoću... Sutra u osamnaest sati. Dok 99. Bit ću tamo. I mogujoš reći kako će se vrijeme do tada vući poput crva. Ne, rekao sam vući.Vidimo se sutra, Sally. Do viđenja.”

Okrenuo se i dočekao ga je hladan pogled glavnog urednika.“Ah”, rekao je Simon Porter, “znači zoveš ju Sally.”“Da, gospodine”, odgovorio je s poštovanjem Bill Hammond. “To štedi

na vremenu.”“Zna li Jim Batchelor kako se obraćaš njegovoj jedinici?”“Najvjerojatnije ne. On je zaposlen čovjek.”“Bit će puno zaposleniji kad čuje za tebe. Skuhat će te u ulju. Novinar s

plaćom od pedeset dolara tjedno!”“Obična sića”, složio se Bill Hammond i nastavio razgovor o toj temi.“Toliko i vrijediš”, dodao je urednik žurno. “Pretpostavljam da ti je

djevojka rekla. Počinjem shvaćati. Ideja je njezina.”“Spomenula je očaravajuću prigodu”, rekao je mladić. “Ipak, ja

zapovijedi dobivam od vas.”Simon Porter prepustio se bijesu.“Imam jedva dovoljno novinara za izdavanje dobrog srednjoškolskog

časopisa”, viknuo je. “A onda jednog pošalje na piknik kako bi udovoljiodjevojci!”

“Da, gospodine”, dobacio je Bill Hammond veselo.“Govorim o našem poštovanom vlasniku. Upravo je zvao – ići ćeš na

jahtu Jima Batchelora na vikend krstarenje do Montereya. Golf u Del Monteui Pebble Beachu; ako želiš još nešto, samo reci. Kreće se s doka 99 sutra uosamnaest sati. Ali čini se da ti to sve već znaš.”

“Zvuči puno autentičnije kad vi to kažete, gospodine.”“Ah! To je posao. Pretpostavljam da ti to nije rekla.”“Ne, gospodine. Nije spomenula ružne detalje.”“Englez po imenu Mikklesen glavna je priča u gradu proteklog tjedna.

Upravo se vratio nakon deset godina na Orijentu i ne voli Japance. A ni JimBatchelor. A ni naš voljeni vlasnik. Poslušat ćeš što Mikklesen priča izapisati njegova mišljenja.”

“Zvuči lako”, prokomentirao je Bill Hammond.“Definitivno. Oni koji vise oko Mikklesena i ne rade ništa drugo osim što

slušaju njegove priče. Iako je to sve trulež. S pravim vijestima koje sedogađaju svake minute – a meni nedostaje ljudi!”

Okrenuo se.“Uh – pretpostavljam da sutra ne trebam doći”, predložio je novinar.Njegov ga je poslodavac smrknuto pogledao.“Tko kaže da ne trebaš? Ono što si rekao, da se vrijeme vuče poput crva

– malo si požurio. Neće se vući. Ja ću se pobrinuti za to – osobno. Sutradolaziš kao i svakog drugog dana.”

“Da, gospodine”, odgovorio je Bill Hammond pokorno. Nepopustljivčovjek, pomislio je.

“I slušaj me.” Glavni se urednik okrenuo prema njemu. “Ta SallyBatchelor – pretpostavljam da je privlačna?”

“Naravno.”“Pa... Koncentriraj se na posao.” Glas mu je postao blaži. “Nema teorije,

moj mladiću. Stari te Jim Batchelor ne bi mogao vidjeti ni s teleskopom iz

opservatorija Lick. Za njega je bitan samo novac, novac i novac.”“Čuo sam.”“Još uvijek ima prvi dolar koji je zaradio. Pokazat će ti ga. Gdje je prvi

dolar koji si ti zaradio?”“Netko”, rekao je Hammond, “ga je dobio od mene.”“Upravo tako. To je razlika između tebe i Jima. Kažem ti. Ne želim da

dobar novinar pogriješi.”“Dobar novinar, gospodine?”“Tako sam rekao.”Bill Hammond se nasmiješio. To je razvedrilo njegovu situaciju.“Sutra”, odvažio se, “je petak – dan prije plaće.”“Dat ću ti nalog za blagajnu”, rekao je Simon. Napisao je nešto na komad

papira i dao mu ga.“Dvadeset i pet dolara!” pročitao je Bill Hammond. “A ja sam razmišljao

o mornarskom odijelu!”Simon Porter smrknuto se nasmijao.“Uzet ćeš drugu košulju i ukrcati se na jahtu. Tvoja uloga nije blistanje.

Upravo sam ti rekao.”I otišao je do ureda u kojem je obavljao svoj urednički posao.Njegov je odlazak ostavio Billa Hammonda samog u redakciji jer su to

bile večernje novine i posljednje izdanje bilo je na ulicama. Budući gost JimaBatchelora ostao je sjediti za svojim stolom. Bio je, sudeći po njegovu izrazulica, zadubljen u vlastite misli. Neke od njegovih misli izgledale su ugodno,dok druge nisu bile osobito ugodne. Sumorno se miješalo s veselim i to setakođer odnosilo na njegova sanjarenja sve od onog uzbudljivog dana kad jeupoznao Sally Batchelor.

Njegove novine poslale su ga kao izvjestitelja dobrotvorne priredbe zaneko sirotište i tamo je ugledao Sallynu vitku figuru dok je još bila daleko.Istog se trena nešto dogodilo u njegovu srcu. To je srce, do tog trenutka, bilo

izvanredno mirno u nazočnosti suprotnog spola. Ali sada je poskočilo,odbacilo svoju letargiju i pripremilo se za akciju. Nagnalo ga je da sesmjesta probije do te djevojke.

Kad je stigao u to ugodno društvo, shvatio je da je njegov početni dojam,uzbuđujuć i živopisan, bio preblag. Nasmiješila mu se i činilo se da njegovosrce govori da je to bio osmijeh koji je čekao. Prodavala je cvijeće čija jecijena bila pretjerana, ali blagi, ljupki glas kojim ga je nabrajala činio je tecijene apsurdno razumnima. Pomalo nesigurno, Bill Hammond postao jenjezina najbolja mušterija. Drage joj je volje davao sav novac koji je imao; ausputnom promatraču bilo je vidljivo kako je spreman i voljan uzeti je zasvoju životnu družicu. A ako nije, zašto nije?

Odgovor nije trebalo dugo čekati. Neki pričljivac inzistirao je na tome daih upozna i na spomen njezina imena Bill Hammond znao je da ta djevojka,avaj, nije jedna od siročadi. Istina, trenutno je imala samo jednog roditelja –ali kakvog samo roditelja!

Jim Batchelor, predsjednik građevinske tvrtke Batchelor, bio je čovjekkoji nikad nije dopuštao da mu nešto stane na put; ali on je sam, tu i tamo,čvrsto stajao na putu brojnim ljudima. I sigurno bi se žestoko ukopao na putumladića koji je bio praktički bez novca i koji se usudio diviti njegovoj kćeri.

Ta sumorna pomisao zacrnila je preostale trenutke koje je Bill Hammondproveo u djevojčinu društvu i napustio je dobrotvornu zabavu, odlučan daviše nikada neće razgovarati s njom. Ali kako je vrijeme prolazilo, postajaloje sve očitije kako je to poslijepodne za njega bilo puno značajnije nego zaikoga drugoga, uključujući siročad. Zaljubio se.

Ljubav mnogima izgleda poput blagoslovljene gnjavaže, a tako jeizgledala i Billu Hammondu. Sve do tog trenutka bio je sretan i bezbrižan, ato znači, bio je mlad u San Franciscu, najboljem gradu za provesti mladost.Sada je imao puno toga na umu. Treba li u potpunosti zaboraviti djevojku inastaviti živjeti kao slomljen čovjek? Ili bi se trebao baciti na posao i stećitoliko bogatstvo da bi njegove vlastite novine pisale o budućem braku kaospajanju dvaju velikih bogatstava? Općenito, sviđalo mu se ovo drugo, iako

se činilo kako putevi do bogatstva nisu baš bili pri ruci, što je svakome tkoje radio kao novinar bilo jasno.

U međuvremenu je prihvaćao pozive na večere i plesove kakve je prijeobično izbjegavao. A njegov plan da izbjegne Sally Batchelor nije mu bašuspijevao. Bila je često u njegovoj blizini i, očito nesvjesna velike razlike unjihovim položajima, neprestano mu se smiješila. Neka vrsta prijateljstva –ništa više, naravno – rodila se među njima. Povremeno je prihvaćala njegovupratnju, s njim pila čak u San Francisu. A sada je sredila da ide na tokrstarenje jahtom i upozna njezina čuvenog oca. Izazvat će moćnog lava unjegovoj plovećoj palači.

Stajao je u tmini redakcije pomalo osupnut idejom. Apsurdno, naravno.Zašto bi se trebao bojati Jima Batchelora? Što se tiče obitelji, njegova je bilaviše nego u redu. Njegovi preci bili su profesionalci i znanstvenici, dok jeJim Batchelor uredno postavljao jednu ciglu pored druge. Ali novac – ah,novac. Onih nekoliko dionica koje mu je otac ostavio, bijedna ostavštinakoju će dobiti nakon smrti tetke Elle – sića u očima Batchelora, nesumnjivo.U ovom hladnom svijetu vrijedila je samo gotovina.

Ovo su bile cinične misli; odagnao ih je iz glave. Pustolovni duh počeo semeškoljiti u njegovim prsima. Sally je bila dovoljno dobra da pripremi tuzabavu; otkrit će da on nije tip koji odustaje. Otići će i upoznati togdemonskog oca. Otkrit će o čemu se tu uopće radi – to divljenje s kojim suljudi pričali o tom kralju novca. Najvjerojatnije je ljudsko biće, poput svihostalih. Da, kao što je Simon predložio, uzet će svoju drugu košulju. Njegovesu misli iznenada krenule u novom, praktičnijem smjeru. Zamislio se odjevenza večeru na Batchelorovoj jahti. U čemu? Sjetio se kako u njegovu stanunije bilo nijedne čiste košulje, a njegovo čisto rublje neće stići sve do subote.A što se tiče kupovine novih košulja, to će opako okrnjiti onih dvadeset petdolara. Što da učini?

Zamislio se. Iza, u odjeljku poznatom potajice među novinarima kaošinteraj, vidio je Simona Portera kako se bijesno mršti na posljednjekonkurentsko izdanje. Da traži još novca od Simona? Profil nije bioohrabrujuć. Onda mu se u mislima pojavila slika kineske praonice u ulici

Kearney, pored koje je prošao bezbroj puta. Njezin je vlasnik, barem natemelju natpisa, bio Honolulu Sam, a grubo ispisana reklama u izlogu glasilaje:

ROBA DONESENA PRIJE 08:00 BIT ĆE OPRANA ISTOG DANA.

Što bi moglo biti bolje od toga? Honolulu Sam rješenje je problema.Bill Hammond je ustao, rekao laku noć čovjeku u odjeljku i krenuo.

Planirao je nekamo otići na kratku i samotnu večeru, sakupiti svoje rublje ismjesta ga predati u ruke brzog Honolulu Sama. Nakon toga će se vratiti kućii dobro naspavati. Već se dugo nije dobro naspavao i osjećao je potrebu zadobrim snom.

No, takvi se planovi u San Franciscu rijetko kad ostvaruju. Ljudi ujutrožure na posao, planiraju kako će navečer rano na spavanje. A onda, kasnoposlijepodne dođe magla i vitalnost i energija zauzimaju mjesto onog osjećajahladne sive zore. Kao posljedicu toga, svi provode još jednu ugodnu večer.

Bill Hammond sreo je neke prijatelje na večeri i kad se napokon vratio usvoj stan bilo je prekasno da bi uznemiravao Kineza s Havaja. Uredno jesložio svoje rublje, namjestio alarm na šest sati i legao u krevet.

“Na jahti ću se dobro naspavati”, obećao je samome sebi.Idućeg jutra u sedam i trideset stajao je za pultom kod Honolulu Sama.“Vraćam se danas u sedamnaest i trideset”, naručio je glasno.“Oprano istog dana. Možda u devetnaest sati, možda u dvadeset.”“Sedamnaest i trideset”, odrješito je ponovio Bill Hammond.Sam se zagledao u njega staklenim pogledom i polagano odmahnuo

glavom.“Ekstra dolar ako to učiniš”, dodao je Bill i stavio novčanicu na pult.Sam ju je uzeo.“Može”, priznao je.“U redu”, rekao je Bill. “Ovisim o tebi.” Dolar je samo spomenuo kao

dokaz dobre volje, koji će platiti kasnije. Ali nema veze. Kinezi su uvijekodržavali riječ.

Izašao je u zoru, osjećajući samouvjerenost u vezi s budućnošću. S petčistih košulja i ostalom odgovarajućim robom, samo neka dovezu svojujahtu. Poletan, nonšalantan, vedar, bit će ponos mora – i Sally. Ah, Sally! Nauglu Postove i Keameyjeve cvjećari su počinjali izlagati svoju robu. Bill jeduboko uzdahnuo. Život je bio vrt prepun pupoljaka.

Kad je stigao u ured Simon Porter je uništio miris vrta poslavši ga naproblematičan zadatak. Cijeli je dan jurio, nije imao vremena za ručak. Biloje točno sedamnaest i trideset kad je zgrabio svoj kofer i krenuo premavalovima koji su ga očekivali. Simon ga je dočekao na vratima i duboko senaklonio.

“Sretan put, mali brate bogatih”, rekao je. “Inače, čuo sam da ćeš imativrlo uglednog suputnika.”

“Naravno. Princa od Walesa.”“Nikog toliko veselog – Henryja T. Frosta.”“Molim? Stari Henry Frost?”“Naš voljeni vlasnik, naš ljubljeni gazda, dobri gospodar koji nas može

uništiti – i učinio bi to bez da trepne. To je tvoja prigoda. Dobro ju iskoristi,zadobij njegovu ljubav i poštovanje, a kad ja umrem od previše posla, što ćese definitivno dogoditi za tjedan dana, možda će ti dati moj posao.”

“Ne mogu reći da žudim za time da ga upoznam”, priznao je BillHammond.

“Govoriš razumno. Ja sam ga sreo najmanje tristo puta i uvijek sam imaorazloga za žaljenje. Znaš, nešto mi govori kako bi ti bilo bolje da ostaneš kodkuće. Mogao bi dobiti temperaturu, a ja bih poslao nekog drugog.”

“Glupost!”“Danas je petak.”“Pa što?”

“Petak trinaesti. To ti ništa ne znači?”“Baš ništa, gospodine. Vidimo se kasnije.”“Pa, budale bezglavo jure”, počeo je Simon, ali Bill Hammond je nestao.

Mladi gospodin Hammond nije se osjećao nimalo budalasto dok je jurioulicom Market, prvo odredište bila mu je praonica Honolulu Sama, a nakontoga dok 99. Napredovao je polako jer je ulica bila prepuna ljudi na putuprema trajektima. To malo krstarenje , pomislio je, moglo bi postatiprekretnica u mom životu. Idućih nekoliko dana blistali su obasjani blistavimmogućnostima poput ukrašene božićne jelke.

Skrenuo je na ulicu Kearny, taj prolaz pustolovina, a na Postovoj ga jesustigla pustolovina. Promet je stao i žurio je prijeći ispred otmjenogautomobila, kad je poznati glas pozvao: “Hej, Bille!” Pogledao je, a krozspušteni prozor automobila virila je glava Sally Batchelor. Bio je to lijepprizor, ali i prizor kojeg bi u ovom trenutku vrlo rado izbjegao. Ipak,pogledao je ravno u njezine blistave oči i praviti se da ju nije vidio sada višenije dolazilo u obzir. Obišao je taksi i stao pored nje. Otvorila je vrataautomobila.

“Ovo je sreća”, veselo će. “Idemo na dok. Uskači.”Uskači! Bez rublja! Jeza mu je prostrujala kičmom. Sreća, nazvala je ovaj

susret, ali on nije bio odveć siguran u to. Primijetio je da u automobilu imajoš ljudi – starija žena i dva muškarca. Jedan od muškaraca nesumnjivo jebio Jim Batchelor i – da, drugi je bio Henry Frost. Milijuni sjede tamo!

“Ja – žao mi je”, zamucao je Bill. “Najprije moram obaviti nešto važno.Vidimo se kasnije.”

“Što moraš obaviti?” pitala je Sally.“To je – tu, iza ugla.”“Upadaj. Odvest ćemo te tamo.”Zadrhtao je od pomisli na to da se ovaj automobil vrijedan sto pedeset

tisuća dolara s dvojicom japanskih slugu na prednjim sjedalima, zaustavlja

ispred praonice Honolulu Sama, roba donesena prije osam sati bit će opranaistog dana.

“Oh, ne, ne, stvarno – samo vi idite, Sally. Ja ću doći taksijem.”Prometni policajac signalizirao je prometu da krene i uobraženi je vozač

ljutito trubio iza veličanstvenosti Jima Batchelora.“Samo vi idite, Sally”, ponovio je Bill Hammond nervozno. Automobil

koji je prošao podigao mu je rub kaputa.“Zaustavit ćemo se na pločniku u idućoj ulici i pričekati te”, odgovorila

je i ljupko se nasmiješila. Poslušnost joj očito nije bila jača strana. “Daj misvoj kofer. Čuvat ću ti ga.”

“Ah – ovaj – ne – ne.” Čvrsto ga je prigrlio. “Zadržat ću ga. Treba mi.”Još ga je jedan prizor mučio – prizor kako ulazi u automobil Jima

Batchelora s preočitim velikim zavežljajem rublja. Trubljenje iza njih sepojačalo, prometni policajac je prilazio.

“Što se ovdje događa?” želio je znati.“Kreni, Sally”, ponovio je Bill molećivo.Sada kada je na svojoj strani imao zakon, poslušala je. Ušla je natrag u

automobil i zatvorila vrata policajcu pred nosom.“Nemoj dugo, u redu?” nasmiješila se.Automobil se pokrenuo i Bill se provukao između njega i krntije držeći

dragocjeni kofer. Stigao je do suprotnog nogostupa, dok su se ljutiti vozačipitali je li normalan. Uzdahnuo je i požurio. Od svih mogućih osoba koje jemogao sresti...

Zvono je glasno zazvonilo kad je ušao u zaparenu praonicu HonoluluSama. Stavio je crvenu potvrdu na pult, odložio kofer pored nje i počeootvarati kopče.

“Hajde”, rekao je. “Malo brže. Dajte mi moje rublje.”Čovjek koji se pojavio iz pozadine nije bio Honolulu Sam, nego

pogrbljeni stari Kinez sa zamagljenim naočalama. Sam, koji je imao praonicu

i na aveniji Grant ostavio je ovu praonicu pod nadzorom ujaka koji je izSacramenta došao u posjet.

“Požuri, čovječe. Požuri!” viknuo je Bill Hammond i nestrpljivo čekaokod svog otvorenog kofera.

Ali brzina nije bila jedna od urođenih ujakovih osobina. Polagano jeobrisao naočale košuljom koja se nalazila pri ruci, uzeo crvenu potvrdu ibespomoćno stajao ispred opranog rublja.

“Molim vas, molim vas!” viknuo je Bill. “Gotovo je – znam da je gotovo.Platio sam ekstra dolar. Gdje je Sam? Hej, slušajte, sav novac San Franciscačeka. Da vam pomognem – oh, ne znam to pročitati. Ali molim vas, pokrenitese.”

Starac je mahnuo rukom poručujući da se smiri. Pogled kroz naočale bioje prijekoran. Naočale su se opet počele magliti. Još je jednom pogledaopolicu, dok je Bill Hammond mahnito pričao pored njegova lakta. Kinez jenapokon posegnuo i uzeo veliki smotuljak. Bill ga je zgrabio, ubacio u kofer ipočeo ga zakopčavati. Kinez mu je pod nos stavio dva komada potvrde.

“Jedan dolar”, rekao je.“Također je jako jeftino”, rekao je Bill.Platio je novčanicom od pet dolara i ostatak dobio u onim srebrnim

kovanicama od dolar koje su još uvijek bile u opticaju na obali. Dok jeizlazio van, zvono se oglasilo poput alarma. Stari Kinez ponovno je rubomkošulje brisao naočale.

Krećući se zadivljujućom brzinom Bill Hammond se vratio na Post Streeti ugledao veličanstveni automobil koji ga je čekao. Jedan od Japanaca stajaoje spreman uzeti njegov kofer i otvoriti vrata. Pomalo bez daha, ušao je ismjestio se naprijed na jedno od malih preklopnih sjedala, a na drugom jesjedila Sally. Sjedio je sa strane, Sally je sjedila sa strane i počelo jeupoznavanje.

“Ujna Dora, ovo je gospodin Hammond.” Bill se naklonio. Krupna,dominantna žena, koja je jedina bila odgovorna za gužvu na stražnjem

sjedalu, također se naklonila – prijekorno. “A poznaješ li gospodina Frosta?”nastavila je Sally. “Trebao bi – radiš za njega.”

Bill je pogledao hladne, riblje oči svog poslodavca. Henry Frost izgledaoje poput svećenika, iako njegova reputacija ni u kojem slučaju nije bilatakva.

“Kako ste, gospodine?” rekao je Bill s nelagodom. “Gospodin Frostnikako ne može poznavati sve one koji rade za njega”, dodao je.

“I moj otac. Oče, ovo je Bill Hammond.”Otac je ispružio mršavu malu ruku. Bio je uistinu mršav i malen čovjek,

nimalo nalik na općeprihvaćenu sliku velikog bogataša. Lice mu je biloasketsko, oči prilično sanjive. Činilo se na prvi pogled kako ama ništa kodtog čovjeka ne bi moglo uliti strah njegovim protivnicima. Ujna, ogromnapoput Mont Blanca, bila je puno impresivnija, i on je to znao.

“Drago mi je što sam vas upoznao, gospodine Hammonde”, rekao jemilijunaš. “Sally je pričala o vama, siguran sam.”

“Jako je lijepo od vas, gospodine, što ste me poveli.”“Uredski zadatak, koliko mi je poznato”, ubacio se Henry Frost

piskutavim, neugodnim glasom.“Oh, to je slučajnost”, rekao je Batchelor. “Mikklesen će vam biti jako

zanimljiv, gospodine Hammond. Dobit ćete dobru priču. Ali nemojte da vamposao pokvari zabavu, čak i ako je Henry – gospodin Frost – s nama.”

Nasmiješio se.“Potrudit ću se, gospodine”, odgovorio je Bill, također se nasmiješivši.

Osjećao se puno bolje. Ipak je ljudsko biće.“Bojim se da će moja zabava biti uglavnom muška”, rekao je Jim

Batchelor dok je automobil skretao na široki Market Street.“Pa, naviknuti smo na to”, rekla je Sally. “Zar ne, ujna Dora?”“Do sada biste i trebali biti”, šmrknula je stara dama.“Ipak, tamo će biti gospođica Keith”, nastavio je Batchelor.

“Gospođica Keith!” Henrys Frost podigao je svoje bujne obrve.“Vrlo šarmantna žena, Henry”, rekao je Jim Batchelor. “Dugo je živjela u

Kini, uvjeren sam. Želim s njom porazgovarati o tamošnjim uvjetima. Znaš,ovo krstarenje za mene nije samo odmor. Prije povratka trebam donijeti dvijevrlo važne odluke. Onaj ugovor s kineskom vladom za gradnju mosta naJangcekjangu. Mislim da sam ti to spomenuo. Još nisam odlučio hoću li datiponudu za posao ili ne. Razgovor s gospođicom Keith i Mikklesenom mogaobi mi pomoći u donošenju odluke.”

“Koliko znam Blake je već dao ponudu”, rekao je Frost. “Najvjerojatnijeće biti jeftiniji od tebe.”

“Vrlo vjerojatno. Ali svi znaju da je Blake prevarant. Mislim da bih mumogao preoteti posao ako dam ponudu. Ljudi mi kažu da nestrpljivo čekamoj potez. Upropastit ću mu posao ako se umiješam u igru.” Batchelor senasmiješio, a to nije bio osmijeh sanjara. “Ipak, imam još nekoliko dana.Ponude se primaju do idućeg četvrtka.”

“A druga odluka, Jime?” pitao je Frost.“Oh, izbori za senatora. Još uvijek razmišljam o tome.”“Gluposti!” procijedio je njegov prijatelj. “Čemu se miješati u takve

stvari?”“I ja sam mu to rekla”, rekla je ujna Dora. “Ipak, Washington bi mogao

biti zanimljiv.”“Pa ne znam”, zamislio se Batchelor. “Pretpostavljam da svaki čovjek

ima takve ambicije. U svakom slučaju, vodim O’Meara, odvjetnika, na ovokrstarenje kako bismo porazgovarali o tome. Kad se radi o politici, on jejedan od najpametnijih.”

“O’Meara!” rekao je gospodin Frost prilično kiselo.“Mješovito društvo, definitivno”, rekla je ujna Dora i Bill Hammond je

osjetio kako je pogled koji mu je uputila pomalo osoban.“Puno zanimljivije od gomile ulizica”, rekao joj je Batchelor. “A što se

tiče elegancije, za to sam se također pobrinuo. Pozvao sam Juliana Hilla.”

“Dobre vijesti za Sally, sigurna sam”, prokomentirala je ujna Dora iponovno Billu Hammondu uputila pogled koji je imao značenje.

Bill je znao da pričaju o trećem potpredsjedniku Batchelorova koncerna,mladiću iz dobre obitelji i dobrog društvenog položaja, čije su zaruke saSally Batchelor više nego jednom bile tema glasina. Pogledao je djevojku, aliona je zurila ispred sebe i njezin ljupki profil nije mu ništa govorio.

Automobil je sada klizio Embarcaderom, tim romantičnim pragomOrijenta. Brodovi prema udaljenim lukama čekali su nepomični, ali spremni,a na dokovima je bilo mnogo dokaza o velikim pomorskim poslovima. HenryFrost iznenada je progovorio.

“Čudim se što itko danas ide s tobom”, rekao je.“Zašto, kako to misliš?” pitao je Batchelor.“Petak trinaesti”, objasnio je vlasnik novina.“Trinaesti! Ideš, nisam se ni sjetio!” Batchelorov je glas bio ozbiljan i

pogledavši ga, Bill Hammond se zapanjio zbog ozbiljnosti njegova lica.“Tako sam i mislio”, nasmiješio se Frost, “pošto toliko dobro poznajem

tvoju slabost.”“Kako to misliš – slabost? Ja nisam praznovjeran.” I Jim Batchelor se

nasmiješio, kao da se sjetio nečeg ugodnog. “Uostalom, ništa nam se loše nemože dogoditi – sve dok u džepu imam svoj sretni dolar.”

Njegov sretni dolar? Bill Hammond pogledao je Sally.“Za ime božje”, nasmijala se, “nemoj tražiti da ti ga pokaže! Nesreća će

te ubrzo pronaći, i to kad mene ne bude u blizini, nadam se.”Automobil se zaustavio ispred doka 99, vlasništva parobrodske tvrtke u

kojoj je Jim Batchelor imao gomilu dionica. Na kraju doka, u blizini mjestagdje ih je čekao čamac, pronašli su preostala četiri gosta koji su bili pozvanina vikend krstarenje Jima Batchelora.

Prilično neobičan kvartet, pomislio je Bill Hammond dok ga je Sally nabrzinu upoznavala. Mikea O’Mearu već je poznavao, više je nego jednompokušao dobiti intervju. Krupan, srdačan, crvenokosi odvjetnik zasigurno je

bio van svog elementa i izgledao je kao da to zna, ali imao je dar rječitostikoji mu je pomagao da prebrodi takve probleme. Julian Hill bio je učtiv,uglađen čovjek u tridesetima, savršeno odjeven. Nije ga zanimaloupoznavanje s Billom Hammondom i to je jasno pokazao. Gospođica Keithbila je u onim godinama u kojima žena zna kako njezina mladost prolaziunatoč veličanstvenom otporu. Nekoć je bila, pretpostavio je Bill, vrloprivlačna; ali sada je bila odveć gojazna i muškarci su ju uglavnomizbjegavali.

A što se tiče Mikklesena, on je bio oku ugodan; podizao je atmosferu jerje bio veličanstven. Visok, mlitav, nebesko plavih očiju i plave kose, vitkogtijela odjevenog u tvid, Englez je dodavao umjetničku notu bilo kojemprizoru koji je odlučio počastiti svojom nazočnošću. Osim kad je gledaoSally Batchelor, onda mu je bilo dosadno, a ravnodušnost koju je pokazao priupoznavanju gospodina – ah – Hammonda – učinila je da ponašanje JulianaHilla u usporedbi s njegovim bude preusiljeno.

Kad je Japanac utovario svu prtljagu na čamac, gosti su se ukrcali. BillHammond namjeravao je sjediti pored Sally, ali Mikklesen i Hill preduhitrilisu ga u tome i pomislio je kako će u bliskoj budućnosti konkurencija bitižestoka. Sjeo je pored gospođice Keith. Čamac je zaštektao i krenuo premajahti Francesci, koja je nadmeno čekala podalje, nadnoseći se nad punoobičnijim plovilima oko nje.

“Nije li uzbudljivo!” uzdahnula je gospođica Keith. “Znate, čitavuvječnost nisam bila na jahti.”

“Ni ja, također”, rekao je Bill. “Super je biti bogat, slažete li se?”“Naravno”, uzdahnula je žena. “Meni to nikad nije uspjelo. Morate mi

ispričati sve o tome.”“Ja?” Bill Hammond se nasmijao. “Malo ste pogriješili. Ja sam jedan od

jadnih siromašnih – samo sam novinar.”“Oh, stvarno!” njezin je osmijeh iščezao. “Jako zanimljivo – novinar!

Sigurno imate bogata iskustva. Morate mi ispričati sve o tome.”Očito jedna iz sestrinstva morate-mi-ispričati-sve- o-tome, vrste koja je

prilično zastarjela.“Pa”, rekao je Bill Hammond oprezno, “ako ne budem previše zaposlen,

bit će mi izuzetno drago.”“Posao – na jahti?”“Trebao bih intervjuirati gospodina Mikklesena o uvjetima na Orijentu.”Nasmijala se.“Oh, stvarno? Gospodin Mikklesen moj je stari poznanik. Poznavala sam

ga u Kini. Sigurna sam da će vam reći jako zanimljive stvari – samo nesmijete vjerovati svemu što čujete.”

“On je drag čovjek, ali – maštovit. Oh, jako maštovit.” Bacila je pogledprema Mikklesenu koji se naginjao prema Sally Batchelor. Pogled u njezinimočima nije bio prijateljski.

Na palubi Francesce njezin je kapetan dočekao njezina vlasnika. Japanciu bijelim sakoima pojavili su se kako bi odnijeli prtljagu.

“Večera je u devetnaest i trideset”, objavio je Jim Batchelor. “Nakon štovas dečki odvedu u vaše kabine, predlažem da mi se vi, gospodo, pridružite usobi za pušenje.”

“Muška zabava, definitivno”, nasmijala se njegova kći.“Oh, pa da, dame također, naravno”, ispravio se vlasnik Francesce.

“Mislio sam da će dame biti zauzete.”Ustvari, u potpunosti je zaboravio dame. Bila je to navika; on je bio pravi

muškarac.Jedan od Japanaca, natovaren prtljagom, uljudno je zamolio Billa

Hammonda da pođe za njim i poveo ga u potpalublje. Mikkleson je takođerbio u procesiji i Bill se zapitao hoće li dijeliti kabinu. To nije bila osobitovesela mogućnost jer je znao da će Englez hladnokrvno uzeti sedam osminabilo koje sobe koju bi trebao dijeliti. Ušli su u prolaz s kabinama i Japanac jepred trećim vratima ispustio Billov skromni kofer i teturajući pod teretomEnglezove prtljage uveo Mikklesena.

“Ovo je vaša kabina”, čuo ga je Bill.“Bogu hvala”, pomislio je Bill. Japanac je izašao, uzeo kofer i poveo ga

do idućih vrata.“Znači ovo je moja, ha?” rekao je Bill. “Odlično! Imam kabinu za sebe,

pretpostavljam.”“Da-a”, prosiktao je Japanac. “Francesca može primiti petnaest gostiju.”“Odlično za Francescu.”“Kupaonica ovdje”, rekao je sluga. Kimnuo je prema otvorenim vratima

iza kojih je blistala besprijekorna kupaonica. Dok je Bill gledao, Mikklesense pojavio na vratima, bahato ga pogledao, zatvorio vrata i zaključao ih.

“Kupaonica za dvije kabine”, rekao je Japanac. “Vaša također.” Izgledaoje nervozno.

“Pa, bolje da to objasniš njemu”, predložio je Bill. “Inače više nikadaneću vidjeti unutrašnjost te prostorije”, dodao je.

Sluga je nestao. Iz susjedne kabine čuli su se glasovi. Onda je brava navratima kupaonice kliknula i Japanac je ponovno ušao u Billovu kabinu.

“Sada je sve u redu”, nasmiješio se.“Možda”, rekao je Bill. “Kako se zoveš?”“Tatu.”“Pa, Tatu...”Dao mu je novčanicu. Lice mu se ozarilo.“Ako ostavi zaključana vrata, otiđite kroz njegovu kabinu i otključajte”,

rekao je Tatu.“Dobro čitaš ljude, Tatu. Savršeno si ga procijenio, momče. Ne brini za

mene, okupat ću se, sigurno.”Japanac je nestao, a Bill je trenutak stajao i kroz otvoreni prozor gledao

zanimljivo nebo iznad San Francisca. Ovo je život, pomislio je, veselootploviti u nepoznato. Snuždio se. Je li se sjetio ponijeti dugmad za manžete?Grozničavo je otvorio kofer – hvala nebesima, tu su.

Krenuo je u potragu za sobom za pušenje. Na gornjoj je palubi sreo JimaBatchelora.

“Ah, mladiću, dođi”, rekao je milijunaš. “Možda bismo mogli popitikoktel.”

U sobi za pušenje pronašli su Henryja Frosta.“Kad stižemo u Monterey?” želio je znati.“Sutra ujutro”, rekao je Batchelor. “Bit će dovoljno vremena da te prije

ručka oderem u golfu.”“Mrziš samog sebe, zar ne?” odgovorio je Frost. “Moj odgovor na to jest

deset dolara po rupi.”“Škrtac!” zadirkivao je Batchelor. “Igraš golf, Hammonde?”“Na neki način”, rekao je Bill. “Ipak, ne toliko skup.”“Oh, igra s njim ne bi te ništa koštala”, odgovorio je Batchelor. “On

uvijek plaća. Henryjev golf sprdnja je za sve osim za Henryja.”Došao je O’Meara. “Imate lijep brod, gospodine Batchelor”, rekao je,

“definitivno.”“Da, ovo je prilično lijep mali brod.”“Mali! To je div zapadne obale.”“Hm, slušajte, O’Meara”, umiješao se Frost, “Jim ima ludu ideju izlaska

na izbore za senat. Vi poznajete igru – računam na to da ćete mu objasniti danema šanse.”

“Ne mogu to učiniti, a govoriti istinu”, odgovorio je O’Meara. “Ima šansupoput svih ostalih. Kandidirajte se, gospodine Batchelor”, dodao je, “a ostaloprepustite nama.”

“Pa... Nisam još odlučio”, odgovorio je milijunaš. “Razgovarat ćemokasnije. Ah, gospodine Mikklesen, uđite. Kabina je udobna?”

“Oh, naravno”, rekao je Englez. “Jako lijepo od vas što ste me pozvali.”“Pa, moji razlozi nisu u potpunosti nesebični”, priznao je Batchelor. “U

posljednje sam vrijeme izgubio pojam o stanju u Kini – pomislio sam kako bi

ste vi to mogli ispraviti.”“Sve informacije koje imam, dragi moj gospodine, su vam na

raspolaganju. Uvjeren sam da mislite na izgradnju onog mosta.”“Da – i to ozbiljno.”Mikklesen je kimnuo.“Naravno, to je pomalo riskantno”, rekao je. “Vlada nije odveć stabilna,

blago rečeno. Postoje i drugi problemi – o njima ću kasnije. Da, definitivnoje riskantno.”

“U to se možete kladiti”, dodao je Julian Hill, koji je upravo ušao.“Ali ja volim rizike”, nasmijao se Batchelor.“Znam, gospodine, ali ovo je granica.” Gospodin Hill izgledao je vrlo

ozbiljno. “Žestoko se protivim.”“Protivio si se i izgradnji onog svjetionika u Južnoj Americi”, podsjetio

ga je Batchelor.“Taj sam put pogriješio. Ali nešto mi govori da ovaj put ne griješim.

Ostavimo se toga. Slažete li se, gospodine Mikklesen?”“Reći ću ovo”, Englez se zagledao u vrh svoje cigarete, “ako date

ponudu, bit će to stvar onoga što zovete srećom. Možda bude na vašoj strani;možda bude protiv vas. Trebat će vam sva sreća svijeta.”

“Ah, sreća”, nasmijao se Batchelor. “Tu Batchelorova građevinska tvrtkablista. Više od trideset i pet godina sreća je bila na našoj strani. I još uvijekimam svoj sretni dolar.” Iz džepa prsluka izvadio je srebrni dolar.

Frost i Hill nasmiješili su se jedan drugome i okrenuli, ali preostalatrojica muškaraca sa zanimanjem su se zagledala u kovanicu.

“Gospodo”, rekao je Jim Batchelor tiho, “evo ga. Prvi dolar koji samzaradio. U to sam vrijeme imao jedanaest godina. Moj je otac bio zidar iradio je na stambenoj zgradi na Russian Hillu. Čuo je da traže dečka za vodui sredio mi je posao. Trebao sam nositi vodu s bunara koji je bio ulicu daljeulicu nizbrdo. Nosio sam praznu kantu lakšim putem, ali kad sam se vraćao

bila je puna i dahtao sam i znojio se i teturao uzbrdo. To je bila moja prvalekcija koliko je teško zaraditi novac. Prvu subotu navečer dobio sam svojuplaću – ovaj dolar – i s ocem sam išao kući pored izloga trgovina koji su biliteško iskušenje. “Na što ćeš ga potrošiti, Jime?” pitao me otac. “Neću gapotrošiti”, rekao sam mu. “Zadržat ću ga – zauvijek.” I jesam. To je bio mojsretni dolar trideset i sedam godina i dobro je obavio taj posao. Dodirnuosam ga u džepu u značajnim trenucima života i dao mi je sigurnost i hrabrost.Mali srebrni dolar iskovan 1884.” Činilo se kako ga pruža prema Mikklesenui Englez je posegnuo prema njemu kako bi ga uzeo. No, Jim Batchelor vratioga je u džep.

“I još uvijek funkcionira, gospodo”, dodao je.“Gluposti!” rekao je Henry Frost.“Možda”, nasmijao se Batchelor. “Ali čujem kako u uredu Blake&Co. za

taj sretni dolar nude tisuću dolara. Glupost, ha?”“Oh, pa, u Blake&Co. znaju kakav si blesan”, rekao je Frost. “Shvatili su

kakav bi psihološki učinak na tebe imao gubitak tog dolara. I to su voljniplatiti.”

“Nikad neće dobiti prigodu”, odgovorio je Batchelor i oči su muzablistale. “Mislim da ću se uključiti u onu stvar u Kini. Ustvari, znam dahoću. Gospodo, evo koktela.”

Stajali su oko stola, svaki s čašom u ruci. Dok je Bill Hammond gledaooko sebe, vidio je kako su pogledi svih prisutnih muškaraca na džepu ukojem se nalazio mali srebrni dolar. Mikklesen je podigao čašu.

“Za vašu sreću, gospodine”, rekao je. “Neka se nastavi.”“Hvala vam”, odgovorio je Jim Batchelor i popili su koktele.

U devetnaest sati Bill Hammond krenuo je prema svojoj kabini kako bi seodjenuo za večeru. Na vrhu glavnih stuba sreo je Sally – Sally u prekrasnojhaljini, ljupku kao i uvijek.

“Požuri”, rekla je. “Željela bih da mi netko pomogne da uživam u

sutonu.”“Čuvaj mi mjesto”, zamolio je. “Ja sam uistinu najbolji čovjek za taj

posao. Sally, znam kome trebam zahvaliti za ovaj mali izlet. Uvijek činišnešto za siročad, zar ne?”

“Je li ti drago što si došao?”“Drago? To je preblaga riječ!”“Tako sam i mislila. Jahta je jako zabavna, stvarno.”“Ne mislim na jahtu. Da si me pozvala na izlet čamcem na vesla moje bi

oduševljenje bilo isto. Znaš...”Henry Frost i Hill pojavili su se iza njih.“Jao”, rekla je Sally, “to je bilo prilično dugo ispijanje koktela! Bojim se

da vam je tata ispričao priču o dolaru.”“Spomenuo ga je”, rekao je Hill.“Drago mi je što jest”, rekao je Bill Hammond. “Meni je zbog toga

djelovao prilično ljudski. Prizor kako se uspinje na Russian Hill s onomkantom vode...”

“Dragi tata!” nasmiješila se Sally. “U toj priči postoji nešto uistinuprivlačno. Hoću reći, kad ju prvi put čuješ. Ali kad ju konstantno slušašdvadeset godina, poput mene, postane ti pomalo dosadna. Bila sam jakozločesta. Bilo je trenutaka kad sam poželjela da je izgubio taj dolar.”

“Ja također”, rekao je Julian Hill. “Pogotovo kad odvede gospodinaBatchelora u neku ludu pustolovinu poput ove izgradnje mosta u Kini.”

“Da ga izgubi!” viknuo je Henry Frost. Njegove su male oči blistale. “Pato bi ga uništilo!”

“Da, slažem se”, rekao je Hill. Nije bilo važno ono što je rekao,razmišljao je Bill Hammond dok je jurio prema svojoj kabini. Bio je to načinna koji je to rekao.

Mikklesen je napustio sobu za pušenje prije nekog vremena i dok je Bill

Hammond prolazio pored vrata Englezove kabine, bilo mu je drago što jeiznutra čuo pjevanje. Ali kad je stigao do svoje kabine i pokušao ući ukupaonicu, otkrio je da su vrata zaključana. Dok je mahnito pritiskao kvakuveselo se sjetio kako je George Washington pobijedio u svom ratu. Dovraga iovaj Mikklesen – zar prema nikome nije imao obzira?

Očito nije; čim biste ga pogledali postali biste svjesni toga.Bill se bijesno okrenuo, a Tatu je ušao u kabinu.“Jako, jako, jako zaposlen”, rekao je Japanac. “Sad ću vam pomoći.” I iz

Billova je kofera izvadio večernji sako.“Neka, ja ću to srediti”, rekao mu je Bill. “Otiđi srediti onog Engleza.

Dobro ga sredi i onda mi otključaj kupaonicu.”Tatu je odjurio i iz susjedne kabine ponovno su se čuli glasovi. Brava na

vratima kupaonice ponovno je škljocnula i Tatu je ušao u kabinu. Bill jeprojurio pored njega i zaključao Mikklesenova vrata. Bilo mu je žao štorezultirajuće tiho škljocanje nije nimalo odražavalo njegovo raspoloženje.

“Samo idi, Tatu”, rekao je. “Previše se žurim da večeras saznam kako jeto imati slugu. Jednom kad obojica budemo slobodni moći ćeš mi pokazati.”

“Ako me trebate, pozvonite”, predložio je Tatu pri odlasku.Bill se žurno razodijevao. Ako želi sa Sally i sutonom provesti nekoliko

trenutaka nasamo, brzina je ključna. Znao je ujutro ustati, istuširati se,obrijati, odjenuti i stići do ureda za manje od dvadeset minuta, a sada sespremao oboriti taj rekord.

Dok je dovršavao temeljito brijanje, Mikklesen je počeo zveckatikvakom. Zveckao je dugo i uporno i bila je to glazba za novinarove uši.

“Oh, slušaj, kompa, nisi ljut, zar ne?” promrmljao je Bill. “Stvarno? Jakogadno!”

“Dovraga!” čuo je glas i zveket je prestao.Bill je požurio iz kupaonice i ostavio zaključana vrata. Najprije je izvadio

svoju dijamantnu dugmad za manžete – otmjene, iako staromodne –vlasništvo sirotog ujaka Georgea, koje je Billu dala ujna Ella dan nakon

sahrane.Veselo pjevušeći samome sebi izvadio je veliki smotuljak rublja. Dobri

stari Honolulu Sam, definitivno je ispunio obećanje. Oprana istog dana –tvrdnja je bila dokazana. Sigurno je malo požurio. Veličanstveni mali ljudi, tiKinezi, mogli ste imati povjerenja u njih. Ako su rekli da će nešto učiniti, toće i učiniti. Raspleo je čvor na smotuljku i polagano maknuo papir u stranu.Ugledao je jarko ružičastu košulju.

Ponekad je zapanjujuće, posebno u kriznim trenucima naših života, kolikosporo shvaćamo. Billova prva reakcija bilo je čuđenje kako se ova krojačkagrozota našla u njegovim stvarima. Bacio ju je u stranu i ugledaonajljubičastiju košulju ikada. Iduća po redu bila je zelena košulja koja bi bilasavršena za dan sv. Patrika. Onda prilično bijedno donje rublje i elokventnečarape. Nekoliko ovratnika. Ali ne i još košulja!

Bill Hammond snuždeno je sjeo na ležaj.“Bože moj”, viknuo je. “Ovo nije moje rublje!”I ako je shvaćanje dolazilo sporo, sada je došlo brzo poput munje. Sam,

potpuno sam, potpuno sam na nemirnom oceanu, bez večernje košulje.Večera je za petnaest minuta. Tamo će biti barem dva rivala za Sallynunaklonost, a svaki je uvijek bio elegantno odjeven.

A ovo je bilo krstarenje na kojem se nadao kako će ostaviti izvrstandojam, osvojiti Sallynu obitelj, da ne govorimo o samoj djevojci, svojimšarmom. Kako će to učiniti bez košulje?

Obuzeo ga je bijes. A nije dugo trebao tražiti razlog svog bijesa. Onajnapola slijepi stari Kinez sa zamagljenim naočalama – on je bio krivac.

Stari idiot! U jednom je trenutku neopreznosti uništio neprocjenjivureputaciju nepogrešivosti svoje rase, s mukom izgrađenom tijekom bezbrojnihgodina predavanja ispravne košulje ispravnoj mušteriji – u potpunosti ju jeuništio, osudio svoju rasu na propast. Jer Bill Hammond će se za to osobnopobrinuti i početi s praonicom Honolulu Sama.

Ali vrijeme je prolazilo; ne smije više gubiti vrijeme u planiranju masakra

starog Kineza. Problem je bio ovdje i sada. Mogao bi ostati u svojoj kabini iopravdati se morskom bolešću. I prepustiti Sally društvu Mikklesena iJuliana Hilla? Ma nema šanse! Ne, mora nabaviti košulju – jednostavno jumora nabaviti – pljačka – umorstvo ili dva, možda – ali mora nabavitikošulju.

Ima li na jahti netko tko bi mu pomogao? Možda O’Meara; ali ne,O’Mearinu košulju mogao bi barem dva puta omotati oko sebe. Što se tičeostalih muškaraca, nije postojao niti jedan kojem bi otkrio svoj problem.Sally – ako se uspije odlučiti da joj kaže –imala bi razumijevanja, ali Sallynije imala viška večernjih košulja. To je ostavljalo – čekaj malo – to jeostavljalo Tatua. Hvala nebesima što je Tatuu dao pet dolara.

Pozvonio je na zvonce i dok je čekao, odjenuo donje rublje. Tatu sepojavio. Iskrenost je, činilo se Billu, bila jedini način.

“Dogodilo se nešto stravično, Tatu”, rekao je. “Vidiš” – pokazao jestravičnu ružičastu košulju – “kineska praonica vratila mi je pogrešnu robu.Nemam večernju košulju.”

“Kinezi vam nisu pouzdan narod”, prokomentirao je Tatu.“Dobro si to rekao, momče. Jednom ćemo ti i ja detaljno popričati o

tome. Ali sada, Tatu, sada – dolazi večera. Što da radim?” Nešto mu jesinulo. “Ti nemaš košulju viška, zar ne?” upitao je pun nade.

Tatu je raskopčao svoj sako i pokazao lijep bijeli prsluk – ali s njim nijeišla košulja.

“Imam rezervni prsluk”, rekao je. “Možda bi ste željeli...”Bill je složio prestravljenu facu.“Ne, ne, ne smijem riskirati. Moram imati cijelu košulju. Čeka te još pet

dolara ako mi nabaviš košulju.”Tatu se zamislio.“Možda”, rekao je. “Vidjet ću.”Otišao je za svojim poslom. Bill je, ostavši sam, navukao čarape i obuo

cipele. Polako, ali sigurno, struktura se približavala završetku. Ali košulja!

Hoće li taj neophodni, taj ključni dio fasade biti dostupan? Ili će bez košuljesjediti u svojoj kabini dok će se ostali veseliti i zabavljati na večeri?

Nešto u Tatuovu pogledu nagnalo je Billa da pomisli da je došlo vrijemeza oprez. Ugasio je svjetlo i otvorio vrata koja su vodila u polumračnihodnik. Nikoga na vidiku. Uostalom, gdje je taj Japanac? Vrata kabine u dnuhodnika počela su se polagano otvarati i izašao je čovjek. Bojažljivo jepogledao oko sebe, a onda hodajući na prstima, krenuo hodnikom. Tatu? Ne,to nije bio Tatu. Bill Hammond je, zureći iz tame dok je čovjek prolaziopored njegove kabine, jasno vidio o kome se radi. Gledao ga je kako otvaravrata kabine niže u hodniku i nestaje.

Bill je nervozno sjeo na svoj ležaj. Hoće li se Tatu vratiti? Pa, imao jedovoljno vremena da nabavi cijelo odijelo – Tatu se pojavio na vratima. Billje skočio, zatvorio vrata iza njega i upalio svjetlo.

Zanos! U Japančevim se rukama nalazila blistava večernja košulja. Poputdavljenika koji skače prema općepoznatoj slamci, Bill je zgrabio košulju.

Tatu ju nije pustio.“Možda je prevelika”, rekao je. “Stavit ću manžete.”Uzeo je jednu dijamantnu manžetu ujaka Georgea i počeo se boriti s

košuljom. “Prilično kruto poprsje”, izjavio je. “Oh, prilično kruto.”“Koji je broj?” zahtijevao je Bill i grozničavo pregledavao ovratnike koje

je dobio od vlasnika ružičaste košulje. Imao je viziju kako šalje Japanca poovratnik.

“Nema broja”, prošaptao je Tatu. “Također ni proizvođača. To – jakodobro.”

Bill je osjetio trenutnu smirenost.“Otkud ti ova košulja, Tatu?” zahtijevao je strogo.“Nabavio sam ju”, odgovorio je Tatu. “Evo, evo, probajte.”“Malo je prevelika”, rekao je Bill. “Ali je košulja. I stvarno, vidi – ovaj

ovratnik odgovara. Sreća, Tatu, sreća. Ideš, poprsje je kruto! Večeras morambiti ponosan i uspravan.” Zašutio je i vezao kravatu.

“Sve u redu”, prokomentirao je Tatu.“Oh, da, pet dolara. Izvoli. Hej, slušaj, Tatu, nisam siguran da smo trebali

– uh – posuditi ovo. Morat ćemo ju vratiti.”“Ja ću ju vratiti”, složio se Tatu.“Tako je; naravno da ćemo ju vratiti, zajedno s dolarom koji će pokriti

pranje. Iskreno, Tatu – najbolji postupak. Pitaj koga god želiš.”“Da-a, hvala vam.”“Uvijek budi iskren i nikoga se nećeš bojati.” Japanac je bio kod vrata.

“Slušaj, Tatu, stvarno bih trebao znati otkud ti.”“Nabavio sam ju”, nasmiješio se Japanac i izašao. Pa, očajnička situacija

zahtijevala je očajničke poteze. Bill je uskočio u hlače i odijevao je prsluk isako kad su prvi taktovi The Roast Beef of Old England, koju je ambicioznikonobar svirao na trubi, dolepršali do njega. Mikklesen je opet rondao navratima kupaonice i najprije ugasivši sva svjetla, Bill je neprimjetnootključao vrata kupaonice i onda odjurio stubama do stražnje palube gdje jepronašao Sally. Njezine su ga oči prekorile.

“Sunce je zašlo”, rekla je, “ a ti nisi došao.”“Znam”, odgovorio je, “oprosti mi.” Nervozno je popravio ovratnik. “Bio

sam zadržan.”“To i nije nekakvo objašnjenje”, rekla mu je.“Hvala ti”, rekao je odsutno. Pomislio je kako je vlasnik ružičaste

košulje definitivno trebao nove ovratnike. Ovaj je bio oštar poput britve ičini se da je nedavno naoštren.

“Nema na čemu”, nasmiješila se Sally, “za što god mi se zahvaljivao.Ispričavam se što to spominjem, ali jesi li ti normalan?”

“Naravno da nisam”, rekao je. “Znam da si ljupka, ali nekako večeras –pa, kao što je netko jednom rekao, moji osjećaji se vrtlože.”

Sally je ustala. “Bolje bi bilo da sljedeći vrtlog bude u blagovaonici”,predložila je. “Tata mrzi ljude koji kasne.”

Bill je otkrio da treba sjediti desno od Sally i to ga je otkriće razveselilo,osobito zato što je Henry Frost sjedio s njezine druge strane – nije moglo bitibolje. Njegovo se raspoloženje munjevito popravilo. Nekoliko trenutaka prijebio je uronjen u dubine očaja, a izronio je trijumfalno i sve je na svijetu bilou redu. Koliku je samo razliku činila nečija košulja!

Tijekom predjela Jim Batchelor predložio je Mikklesenu da ispriča neštoo svojim iskustvima na Orijentu i od tog trenutka večera je bila monolog. No,poput brojnih Engleza njegove klase, Mikklesen je bio šarmantan govornik ivrijedan pažnje. Pričao je o svojim iskustvima pomoćnog urednika engleskihnovina u Šangaju, o vremenu kad je imao tifus u Jokohami, o tučnjavi u kojuje upao jedne krvave večeri u starom danskom hotelu u ljupkoj luci, gdje suskitnice imale bazu. Odveo je svoje slušatelje u unutrašnjost Kine naznanstvenu ekspediciju, zapanjio ih prepadom bandita i vratio ih natrag navrijeme za prijem s ambasadorom ili dva u Pekingu. Život koji je poznavaobio je glamurozan.

Umorio se tek kad je poslužena kava i razgovor se okrenuo uobičajenimtemama. Odjednom je nastala jedna od onih neobjašnjivih pauza u razgovorui glas Jima Batchelora zazvonio je u razgovoru s gospođicom Keith s njegovedesne strane.

“I čuvao sam ga – sve ove godine. U važnim trenucima svog životanapipao sam ga u džepu i dao mi je hrabrost da nastavim. Mali srebrni dolariskovan...”

“Oh, čovječe”, nasmijala se Sally, “svima priča o svom sretnom dolaru.”“Uzbuđujuće!” rekla je gospođica Keith. Milijunašu je uputila

ohrabrujući osmijeh. “Još ga uvijek imate sa sobom?”“Svakako.” Iz džepa je izvukao nešto. “Moj mali sretni dolar.” Zagledao

se u njega i lice mu je lagano problijedilo. “Ovo – nije – moj dolar”, rekao jepolagano.

Nastala je neugodna tišina. Sally je naposljetku progovorila: “Nije tvojdolar, tata? Kako to misliš?”

“Upravo onako kako sam i rekao. Ovaj je dolar iskovan 1903.” Bacio ga

je na stol i počeo pretraživati džepove. Ponovno tišina. Njegova je potragaočito bila bezuspješna. “Ja – jako mi je žao što se ovo dogodilo”, rekao jeBatchelor. “Vama možda izgleda trivijalno, ali meni je to izuzetno važno. Ako– ako je ovo nekakva šala, meni – meni se ona nimalo ne sviđa. Ipak,zaboravit ću na to ako šaljivac smjesta prizna. Za ime božje”, glas mu jezadrhtao, “je li ovo šala?”

S iščekivanjem je pogledao svako lice oko stola. Nitko nije progovorio.Batchelorove su se oči smrknule.

“Onda iza toga stoji puno zlokobniji motiv”, rekao je.“Gluposti, Jime!” rekla je ujna Dora. “Praviš od buhe slona.”“Ja ću suditi o tome”, rekao joj je milijunaš, a glas mu je bio poput

hladnog čelika. “Ipak...”, s teškom se mukom uspio nasmiješiti, “u pravu si,na neki način. Ne smijem upropastiti zabavu.”

Napetost se malo smanjila i gospođica Keith iskoristila je taj trenutakkako bi izrazila žaljenje.

“Kakva šteta!” rekla je. “Možda je netko od vaše posade.”“Ne, gospođice Keith”, rekao je Jim Batchelor, “moja je posada sa mnom

već godinama. Sluge – nisam baš siguran. Svi će biti pregledani prijenapuštanja jahte. A prije no što promijenimo temu, nedostaje li još nekomenešto?”

Srce Billa Hammonda se zaustavilo. Košulja! Netko će spomenutitajanstveni nestanak košulje i kamo će to odvesti? Male graške znojapojavile su se na njegovu čelu. Ali nitko nije ništa rekao. Vlasnik košuljeočito još uvijek nije znao za svoj gubitak. Bill je opet počeo disati.

“Pa, to je to”, rekao je Batchelor. “Promijenit ćemo temu.”“Samo trenutak!” O’Meara je ustao. “Prije no što to učinimo ja bih nešto

predložio. Gospodin Batchelor izgubio je nešto vrijedno i sve dok se to nepronađe svi smo sumnjivi. Ja želim biti pretražen, a pretpostavljam kakosvaka poštena osoba ovdje misli isto.”

“Gluposti!” viknuo je Batchelor. “Niti čuti!”

“Ali gospodin O’Meara je u pravu”, rekao je Mikklesen. “Sjećam sevečere u britanskoj ambasadi u Pekingu prije dvije godine, kad je domaćicaizgubila dijamantnu ogrlicu. Bila je to uistinu otmjena zabava, ali svi smojedan po jedan odvedeni u sobu i vrlo temeljito pretraženi.” On je takođerustao. “Također inzistiram”, rekao je.

“Glupost! Neću vrijeđati svoje goste”, Batchelor je još uvijek protestirao.“Vi nećete imati ništa s time, šefe”, rekao mu je Julian Hill. “Mi to želimo

obaviti radi svoje zadovoljštine. Ako će nas dame pričekati u salonu...”Ujna Dora, gospođica Keith i Sally nevoljko su napustile blagovaonicu.

O’Meara je smjesta skinuo svoj sako i prsluk.“Sada će me jedan od vas pretražiti”, rekao je, “a ja ću onda pretražiti

ostale.”Julian Hill je istupio. S nimalo čistom savješću Bill Hammond također je

skinuo sako i prsluk. Ona košulja nije mu stajala nimalo savršeno –pretpostavimo da ju netko prepozna. O’Meara, koji je proglašen nevinim, sentuzijazmom se primio posla. Očito je već bio u sličnim situacijama. Alipretres nije dao rezultata. Tijekom pretresa Jim Batchelor sjedio je i zurio ustol kao da ga cijela stvar nimalo ne zanima. O’Meara je završio, crvenoglica i praznih ruku.

“Pa, ako ste vi, gospodo, završili sa svojim glupostima”, prokomentirao jeBatchelor, “pridružit ćemo se damama. I kao uslugu meni, ovo više nećemospominjati – večeras.”

Ujna Dora nadgledala je postavljanje dva stola za bridž u glavnom salonu.Činilo se da nas ima točan broj uz jedan viška. Nakon što je zanemarilauobičajene strastvene proteste onih koji su željeli biti izostavljeni, Julian Hillje izabran kao izostavljeni i ubrzo je nestao iz prostorije. Presjekli su špil zaodređivanje partnera i, na njegovu stravu, Bill se našao nasuprot ujne Dore.Zračila je poput osobe koja je izmislila bridž, a praktički i jest.

Bill je dijelio. Ujna Dora graciozno je uzela svoje karte i bacila pogled nanjih.

“Prebrojite svoje karte”, zapovjedila je. “To je prvo pravilo. Po kojim vipravilima kartate, gospodine Hammond?”

“Pravilima?” ponovio je Bill usiljeno. “Ne znam. Samo kartam.”“Rotirat ćemo”, rekla je smjesta ujna Dora.“Bojim se da ne razumijem”, rekao je Bill pokunjeno.“Hoću reći da ćemo često mijenjati partnere.”“Oh”, rekao je Bill zdušno, “ja sam za.”Smrknut pogled koji mu je uputila natjerao ga je da pogleda u stranu i

njegov se pogled susreo s pogledom čovjeka kojeg je netom prije večerevidio kako se šulja hodnikom. Iznenada se zamislio, tako da je glas ujne Doreda je njegov red za licitaciju zvučao kilometrima daleko. Ipak, munjevito sepribližio.

Ujna Dora je, kako se igra nastavljala, zaključila da su i njezine mislipoprilično zauzete razmišljanjem o sretnom dolaru. Ona je bila ženaveličanstvene izdržljivosti, ali nakon uznemirujuće partije s O’Mearom kaopartnerom, završila je igru i pozvonila na gong. Brodski je sat otkucao šestputa i nakon pomnog proračuna i pogleda na svoj sat, Bill Hammond je znaoda to znači da su upravo prošla dvadeset i tri sata.

I Mikklesen i Julian Hill bili su odlučni prije spavanja popričati sa Sally,ali nakon pogleda prema Billu Hammondu odustali su.

“Čekaj da uzmem ogrtač”, šapnula je Billu. “Želim ti opisati suton.”Nije imao nikakav određeni posao i možda bi ionako čekao. Kad se

vratila povela ga je do para naslonjača koji su stajali jedan pored drugoga uzaklonjenom dijelu stražnje palube.

“Prekrasna noć”, promrmljao je Bill. Savršeno je to rekao. Tihi ocean bioje miran – za Tihi ocean – voda je bila tekuće srebro na mjesečini, povjetaracnije bio prehladan. Odlična noć za biti mlad, a oboje su bili.

“Drago mi je što ti se sviđa”, rekla je Sally. “Upravo sam tako inaručila.”

Neko su vrijeme šutke sjedili.“I, kakav je bio suton?” pitao je Bill.“Jako dobar”, rekla je Sally, “za Sunce. Ja mislim da više volim Mjesec.”

Duga, duga tišina. “Bille, reci nešto”, pobunila se djevojka. “O čemurazmišljaš?”

“Samo želim. Želim da je tvoje ime Sally Jones i da je tvoj otac ravnateljsrednje škole – s odgovarajućom plaćom. To sam želio još od onedobrotvorne priredbe.”

Nasmijala se.“Tata nikad nije gubio vrijeme na srednje škole”, rekla je. “Ipak, nema

ničeg lošeg u željama.”S Tihog je oceana došao hladniji povjetarac. Bill je ustao, uzeo pokrivač

s obližnjeg naslonjača i zamotao ga oko nje. Njegova je ruka dodirnulanjezinu i, suprotno njegovoj želji, stisnuo ju je i nastavio držati.

“Sally!” rekao je uzbuđeno.“Bille!” odgovorila je.Odustao je od pomisli i sjeo. Nova tišina.“Što – što misliš o mom ocu?” zanimalo ju je.“Oh, u redu je. Ali nije bitno što ja mislim o njemu. Kao što nije bitno što

o njemu misle one zlatne ribice u akvariju u glavnom salonu.”“Pa, ne znam”, rekla je Sally. “Tata je prilično čovječan. Ne smiješ

zaboraviti, nije uvijek plovio na jahtama. Jedno je vrijeme bio klesar,zarađivao je sto dolara mjesečno.”

“Kad je to bilo?”“U vrijeme kad se – oženio.”Način na koji je to rekla, nekako, noć, mjesečina, svježina morskog

povjetarca – koji god razlog bio.“Sally”, čuo se Bill kako govori, “zaljubljen sam. U tebe, hoću reći. Ali

pretpostavljam da to i nije novost, zar ne?”

“Ne baš”, odgovorila je polagano. “Ipak, drago mi je što si to rekao. Nebismo mogli nikamo da to nisi rekao.”

“Sally!” Mjesec je bio iza oblaka. I dobro da jest.“Nema svrhe, Sally”, rekao je Bill došavši sebi. “Tvoj otac ne bi htio ni

čuti za to.”“Morao bi.”“Znaš što mislim. Skuhao bi me – u ulju.”“Morao bi skuhati i mene.”“Sally, prekrasna si! Hoćeš li, hoćeš li riskirati sa mnom?”“Ne sviđa mi se kako si to rekao. Udat ću se za tebe, ako na to misliš.”“Sami – na to mislim. Vidio sam puno ljudi koji su se oženili za bogate

djevojke i postali papučari. Ja od tvog oca ne bih uzeo ni centa – a niposao.”

“Ne brini, nećeš dobiti ni jedno.”“Sally, nikad ti to nisam namjeravao reći. Samo sam planirao šutke izjesti

svoje srce, poput velikog snažnog čovjeka kakav jesam.”“Pa, to bi bilo romantično. Ali mislim da mi se ovaj način više sviđa.

Moja je uloga puno aktivnija.”“Draga! Što – što misliš da trebam učiniti? Trebam li razgovarati s tvojim

ocem kad ga idući put vidim?”“Naravno. Reci dobro jutro ili laku noć, ovisno o dobu dana, ali to je

sve.”“Pa pretpostavljam da bi poskočio do stropa.”“Ne bi lupao šakom i zabranio, ako na to misliš. To nije njegov običaj –

odveć je profinjen. Jednostavno bi to prožvakavao u tišini; nitko čak ni ne bisiguran da to čini. On je tajanstven u tim stvarima, moj otac.”

“Definitivno zvuči odveć tajanstveno za otvorenog, dobrog mladića poputmene.”

“Mislim da je bolje da – jednostavno pustimo stvari da idu svojim

tijekom”, rekla je Sally. “Daj mu šansu da mu se svidiš.”“Znači vjeruješ u duge zaruke?”“Gluposti! Drag si mi. A otac i ja smo prilično slični.” Zamislila se. “Kad

bi ga se samo mogao nečime dojmiti. Nikad ne bih bila sretna ako se udamza nekoga – čak ni za tebe – ako se on protivi. Uistinu me ludo voli.”

“Naravno.”“Siroti tata. Srce mu je puklo. Onaj šašavi dolar puno mu je značio.”Bilo je vrijeme da se Bill zamisli.“Znaš, Sally”, rekao je, “napisao sam dosta izvješća o radu policije i više

nego jednom iskusni detektivi su me pohvalili. Iskopao sam prilično važnedokaze.”

“Oh, Bille, to je ideja!”“Ako mu pronađem taj dolar, misliš li da će mi dati tebe za nagradu?”“Ne bi stao samo na tome. Ubacio bi i ujnu Doru i jahtu.”“Malo si me pokolebala. Hoću reći – ne mogu si priuštiti jahtu.”“Bille!” Oči su joj blistale. “Radimo zajedno na slučaju. Što je naš prvi

potez? Razgovarat ćemo s osumnjičenicima, zar ne?”“To bi mogla biti dobra ideja. Počet ćemo s tobom. Sama si rekla da si se

povremeno nadala da će ga izgubiti.”“Da, znam. Sada mi je žao što sam to rekla. Budi ozbiljan, Bille. Ujna

Dora – ona ga ne bi uzela.”“Ali tako ne možeš nikoga eliminirati.”“Da, možeš. Ženska intuicija. Gospodin Mikklesen nema motiva.

Gospodin O’Meara – što s njim?”“On je političar. Njihovi su putevi tajni i mračni.”“Osjećam to, a i bio je toliko ustrajan da ga se pretraži. To je uvijek

sumnjivo.”“Smatram da je to bilo jako uljudno od tvog oca”, rekao je Bill,

“obzirnost prema gostima. Protivio se pretresu.”Sally se nasmijala.“Nemoj da te tatina uljudnost zavara”, upozorila je. “Vraški dobro zna da

nitko ne bi bio dovoljno lud da ukrade njegov dolar i onda se došeće navečeru s tim dolarom u džepu. Tata je duša gostoprimstva i sve to, ali on želitaj dolar natrag, i prije no što odustane ispitat će i pretresti sve svoje goste,ako bude potrebno. Da vidimo, tu je Julian Hill. Čini se da se prilično trudiodgovoriti tatu od onog posla u Kini.”

“Da, Hill je mogućnost. A što je, što je s gospođicom Keith? Znaš li neštoo njoj?”

“Baš ništa.”“Pa, siromašna je”, rekao je Bill. “Tako mi je rekla. Ali kad smo već kod

toga, i ja sam. Inače, nemojmo previdjeti mene.”“Glupost! Ti ne bi uzeo ništa što nije tvoje.”“Misliš?” Ova je košulja definitivno imala kruto poprsje.“Oh, Bille, sve je to beznadno”, uzdahnula je. “Kada bismo samo imali

nekakav mali dokaz!”“Možda i imamo.”“Bille – stvarno?”“Zaboravila si jednog gosta. Koji bi motiv za krađu tog dolara mogao

imati Henry Frost?”“Ama baš nikakav, koliko je meni poznato.”“Tako i ja mislim”, nastavio je Bill. “Ipak, koliko ja znam, kabina tvog

oca je na kraju hodnika.” Kimnula je. “A netom prije večere vidio samHenryja Frosta kako izlazi iz te kabine i ponaša se jako čudno. Šuljao sehodnikom i vrlo neprimjetno šmugnuo u svoju kabinu.”

“Bille! To zvuči apsurdno!”“Znam. Moj pravedni poslodavac! Bit će vraški zadovoljan mnome ako

mu uspijem prišiti tu stvar.”

“Što ćeš učiniti?”“Ne znam. To je delikatna situacija. Ako odeš ocu s mojom pričom, Frost

će najvjerojatnije imati neko jednostavno objašnjenje zbog kojeg ću ispastibudala. Čini se da ne bi bilo loše sve spomenuti Frostu i dopustiti mu da miobjasni stvari – ako može.”

“Reci doviđenja poslu.”“Najvjerojatnije; ali u interesu pravde – a postoje i druge novine.”“Pa, ako uistinu to smatraš najboljim planom...”“Možda i nije, ali ću pokušati. Ne mogu starog Frosta tretirati kao

zločinca i pratiti ga. Ionako mislim kako nije uzeo dolar. Ali volio bih znatišto je radio u toj kabini. Bolje da provjerim gdje je.”

Ustali su.“Jako uzbudljivo!” rekla je Sally. “Ne zaboravi, zajedno smo u ovome.

Sherlock Holmes i doktor Watson. Misliš li da ću biti dobar Watson?”“Ne, odveć si inteligentna”, rekao joj je Bill.“Oh, Bille, stvarno misliš da sam pametna? Volim pamet.”“A ja volim tebe. Stvarno – stvarno si mislila sve ono – o udaji za mene?

Ne zvuči mi moguće.”“To je više od toga; vjerojatno je. Laku noć – i sretno.”“Ovo je moja sretna noć”, rekao joj je. I bila je jer mu je ona bila u

naručju.

Njegova se sreća zadržala čak i kad ju je pustio jer je pronašao HenryjaFrosta kako sjedi za barom u sobi za pušenje. Njegov poslodavac nijepokazao nimalo veselja kad ga je ugledao, ali Bill je opušteno zapalio cigarui sjeo.

“Neobično mirno more”, rekao je.“Dovoljno mirno”, rekao je gospodin Frost.“Jako veselo krstarenje, čini mi se. Ništa što bi ga upropastilo – osim,

naravno, nestanka onog dolara. Šteta.”“Velika šteta.”Starac je ispraznio čašu i namjeravao ustati.“Trenutak, gospodine Frost”, rekao je Bill. “Vi ste stariji od mene i želio

bih vas zamoliti za savjet.”“Da?”“Ako bilo tko od nas ima dokaz koji bi se mogao pokazati korisnim u

pronalaženju – uh – lopova, trebao bi ga reći našem domaćinu. Slažete li se?”“Naravno.”“U prilično sam teškom položaju, gospodine. Stajao sam na vratima svoje

kabine netom prije večere i svjetlost mi je bila iza leđa – i vidio sam čovjekakoji je izašao iz kabine gospodina Batchelora i otišao u svoju. Njegovi supostupci bili prilično – neobični.”

“Stvarno?”“I što bi vi učinili da ste na mom mjestu, gospodine?”“Definitivno bih rekao Jimu Batcheloru o tome.”“Ali, gospodine Froste – vi ste bili taj čovjek.”Poslovni rivali ponekad su gospodina Frosta nazivali velikim kamenim

licem. Ne bez razloga, pomislio je Bill dok je njegov poslodavac sjedio ismrknuto ga gledao.

“Koliko te”, rekao je Frost, “plaćaju u novinama?”Bill se uspravio.“Ovo nije ucjena, gospodine”, rekao je.Starčeve oči opasno su zablistale.“Tko je uopće spomenuo ucjenu? Samo sam želio dodati da si preplaćen

jer si najgluplje piskaralo koje sam ikad upoznao. Zašto bih ja uzeo dolarJima Batchelora?”

“Ne znam, gospodine.”

“Ne, a ne zna ni nitko drugi. Otišao sam u njegovu kabinu i uzeo nešto odnjega; ali ništa bitno. Objasnit ću ti, iako nisam siguran da sam obvezan toučiniti. Jim i ja smo se godinama prepirali oko slugu. On tvrdi da mi slugatreba, a ja tvrdim da sam i dalje sposoban brinuti za sebe. Kad sam večerasotvorio svoj kofer otkrio sam da sam, šašavac, došao na jahtu bez ijednogovratnika.”

“Bez ovratnika?” ponovio je Bill. Znači i milijunaši imaju svojihproblema.

“Upravo tako. Nisam mu namjeravao reći – popio bi mi svu krv zbogtoga. Znao sam da nosi košulje istog broja i kad sam bio u njegovojkupaonici ušao sam i prisvojio jedan od njegovih ovratnika. To objašnjavašto si vidio i slobodno mu možeš otići ispričati svoju priču ako želiš.”

Zvučiš sumnjivo, stari moj, pomislio je Bill. Ali onda bi i njegova priča okošulji zvučala isto tako.

“Neću ništa reći gospodinu Batcheloru”, izjavio je. “Barem ne za sada.”“Kako god želiš.” Frost je ustao. “Želim ti laku noć.”“Trenutak, gospodine. Trebam li obaviti onaj intervju s Mikklesenom?

Hoću reći – još uvijek radim za vas?”Nekoliko dugih trenutaka gledali su jedan drugoga u oči. Poslodavac je

prvi skrenuo pogled.“Ah, da, Mikklesenov intervju. Nema problema, samo ga obavi.”Bill se samouvjereno nasmiješio dok je gledao kako Henry Frost izlazi iz

prostorije.“Tko je uopće spomenuo ucjenu?” promrmljao je samome sebi.

Paluba Francesce bila je napuštena dok je Bill žurio prema svojoj kabini.Stara mala kabina izgledala je dobro. Hitro je skinuo sako, ovratnik, a onda ipreveliku košulju. Bilo mu je drago što ju je skinuo. Ipak, i ta je bila bolja odnikakve. Odložio ju je na usku klupu koja bi postala ležaj da je Francescaugostila svojih maksimalnih petnaest gostiju. Činilo se kako manžete ujaka

Georgea prijekorno blistaju. Hammond u posuđenoj košulji!Reći ću Tatuu da ju ujutro vrati , pomislio je. U Montereyu mogu kupiti

drugu.Kad je legao u krevet, neko je vrijeme razmišljao o velikom večernjem

događaju. Sally ga je voljela. To je toliko zvučalo poput pustog sna da senije ni usuđivao pomišljati na to, a ipak evo ga, ostvarivao se. Život ga jedefinitivno mazio – sva ta sreća – uz prepreke na putu, naravno.

Ju-hu. Mora pronaći onaj dolar. Kod koga je? Smiješno za starog Frosta.Objašnjenje nekako nije zvučalo iskreno. A ipak, sigurno je istinito. I on jesam, u ključnom trenutku, bio bez košulje. Stari je možda u potpunostiiskren. A što je s ostalima – Hillom, O’Mearom, gospođicom Keith? Tolikomogućnosti. Zbunjujuće – definitivno zbunjujuće – mogućnosti. Zaspao je.

Naglo se probudio. Još je uvijek trajala noć. Nije mogao ništa vidjeti; aliinstinktivno je znao da je netko u kabini.

“Tkoo je tamo?” promrmljao je još napola spavajući.Zvuk – otvaranja vrata. Bill je iskočio iz kreveta, upalio svjetlo i

pogledao u hodnik. Na drugom kraju polumračnog prolaza ugledao je tamnusiluetu kako se uspinje stubama, preskačući dvije odjednom, na gornjupalubu. Zgrabio je ogrtač, uskočio u papuče i krenuo za siluetom.

Njegova pauza kako bi se odjenuo bila je kobna za potjeru jer kad jestigao na palubu bio je sam na svijetu. Sada je bio potpuno budan, ali upotpunosti izgubljen kamo krenuti. Hodao je uz ogradu, nesigurno, premakrmi jahte. Naglo se zaustavio.

Prizor koji ga je ukopao u mjestu nije bio na jahti, nego na mirnojpovršini mjesečinom obasjane vode. Tamo, brzo plutajući sve dalje odFrancesce na mokrom Tihom oceanu, bila je bijela košulja – večernjakošulja. Cijela je stvar bila nevjerojatna, ali ipak je bila tamo. I – je li mu seučinilo? – jesu li ono dragocjene dijamantne manžete ujaka Georgea blistalena poprsju koje je ležalo na još širem poprsju vrlo velikog oceana?

Sve dalje i dalje plutala je košulja s ostavštinom ujaka Georgea i,

fasciniran, Bill se kretao uz ogradu, pogleda prikovanog na njih u tužnomrastanku. Iznenada je čuo glas i srce mu je stalo.

“Bok! U šetnji si?”Okrenuo se. Tamna silueta sjedila je u zavjetrini blagovaonice i crvena

svjetlost cigare postojano je blistala.“To ste vi, O’Meara?” pitao je Bill.“Naravno. Lijepa noć, zar ne?”“Jeste li dugo ovdje?”“Oko sat i pol. Činilo mi se šteta zaspati u noći poput...”“Ma noć je nebitna. Tko je dotrčao ovamo nekoliko trenutaka prije

mene?”“Tko je što?”“Netko je bio u mojoj kabini – pratio sam ga ovamo.”“Čuj, mladiću, bolje da uzmeš nešto za živce. Ti si prvo ljudsko biće

koje sam vidio u sat i pol.”“Cijelo ste to vrijeme bili ovdje, ha?” rekao je Bill. “Ali ta je cigara tek

zapaljena.”“To mi je treća”, rekao je O’Meara. “A da sam na tvom mjestu, ne bih se

igrao detektiva. To nije za djecu. Nešto se događa na ovom brodu – to jesvima jasno. Ali ja nisam umiješan u to. Ja sam samo na krstarenju radizdravlja – kužiš? Kako bih malo uživao u miru i tišini nakon napornogposlovnog tjedna u gradu. U tome sam i uživao sve dok ti nisi dojurio poputnekakvog divljaka i rekao onu nepristojnu primjedbu o mojoj cigari.”

“Oh, nisam to namjeravao”, rekao je Bill. “Samo...”“Samo što?”“Pretpostavljam da ste bili toliko udubljeni u mir i tišinu da ste u

potpunosti previdjeli drugog tipa.”“Vrati se u krevet i odmori te živce.”“To i namjeravam”, odgovorio je Bill i otišao.

Bio je uistinu u velikoj žurbi da se vrati. Uletio je u svoju kabinu inervozno pogledao oko sebe. Kao što se i pribojavao – košulja je nestala! Imanžete ujaka Georgea! Što će reći ujna Ella?

Sjeo je na rub ležaja pokušavajući shvatiti ovaj neobičan razvojdogađaja. Nekome se žestoko nije svidjelo što je imao onu košulju. Kome?Najvjerojatnije vlasniku. To je bilo to, vlasnik je prepoznao svoju imovinu uvrijeme pretresa, i sada... Ali tko je vlasnik? Pa, to može ujutro saznati odTatua.

Zijevnuo je. Sve je bilo jako zbunjujuće. Zašto bi taj tajanstveni stranacnoću došao povratiti svoje vlasništvo? Zašto je, kad ga je povratio, bacio nahladno poprsje Tihog oceana? Je li sve to imalo bilo kakve veze s dolaromJima Batchelora? Pitanja – pitanja. Sve je jako zbunjujuće. Jedna je stvar bilasigurna – O’Meara je lagao. Bill je ponovno zijevnuo; njegov je ležajizgledao toplo i privlačno. Ustao je, ugasio svjetlo, ostavio ogrtač i papučenasred poda i uskoro spavao dubokim snom.

Billa Hammonda iduće je jutro probudilo Mikklesenovo pjevanje ukupaonici. Englez je imao prilično lijep glas, iako je u njemu trenutno bilaprisutna nota trijumfa prirodna za nekog tko je zaključao kupaonicu i imao juu potpunosti na raspolaganju.

Pljuskanje vode služilo je kao vesela pratnja.“Ista stara priča”, promrmljao je Bill, “Britanija vlada valovima.”

Pogledao je na sat – osam i trideset – krajnje vrijeme da ustane i baci se naposao.

Ipak, poznajući Mikklesena, ne treba se žuriti. Nastavio je ležati ipromatrati kako svježi slani povjetarac vijori zavjesom na njegovu prozoru.Vani je bio blistavi plavi svijet na praznom svijetu. Spokojno je ovokrstarenje jahtom.

Nešto ugodno se dogodilo – ah, da, Sally. Voljela ga je. I druge su sestvari dogodile, ne toliko ugodne. Onaj šašavi mali dolar koji je prisegnuopronaći. Možda to bude teže no što je izgledalo sinoć na mjesečini sa Sally

pored njega. Netko ga je uzeo; netko tko je predobro znao njegovu vrijednosti tko ga je dobro čuvao do vremena kad će ga moći zamijeniti za velikugomilu sličnih njemu. Netko – ali tko?

Pomislio je na Henryja Frosta i njegovu blesavu priču o nedostatkuovratnika. Pomislio je na O’Mearu, koji je lagao s lakoćom, što je posljedicaduge prakse, na tihoj palubi pola sata nakon ponoći. Pomislio je na čovjekakoji je ušao u njegovu kabinu i odjurio s onom večernjom košuljom podrukom. Ali to je odveć apsurdno – sigurno je sanjao.

Hitro je ustao i pretražio kabinu. Tu nije bilo večernje košulje – samomahnita ružičasta, ljubičasta i zelena. Znači da nije sanjao. Manžete ujakaGeorgea plutale su daleko, putovale u neku romantičnu luku. Neki stanovnikotoka u južnim morima nesumnjivo će ih nositi sljedeći – u ušima ili možda unosu. Što će ujna Ella reći?

Ipak, reakcije ujne Elle sada su bile nevažne. Pristao je preuzeti ulogudetektiva i njegov je cilj bio jasan. Mora otkriti vlasnika nestale košulje.

Pozvonio je Tatuu i dok je čekao pokušao otvoriti vrata kupaonice. Odtoga nije ništa očekivao, ali to mu je smirilo živce.

Tatu je ušao, minus njegov uobičajeni osmijeh. Dječak je bio zabrinut; uto nije bilo nimalo sumnje.

“Danas jako puno problema”, izjavio je. “Dolar nestao. Svi Japanskidječaci proživjeli pakao. Želite nešto, molim?”

“Kako bi bilo da vratiš onu košulju?” pitao je Bill pažljivo ga gledajući.“Da-a”, rekao je Tatu. Lice mu je bilo bezizražajno.“Jesi li ju spreman vratiti?”“Da-a”, rekao je Tatu.“Pa, ne možeš. Noćas mi je ukradena.”“Da-a”, rekao je Tatu.Bez iznenađenja; čak i bez zanimanja. Je li Tatu znao za košulju ili je to

samo njegova orijentalna ravnodušnost došla do punog izražaja? Bill se

zagledao u njega, a Tatu je gledao njega. I bijelac se iznenada osjetiobespomoćnim, kao da je ispred sebe ugledao kamene zidine.

“Slušaj, Tatu”, rekao je, “ovo je jako važno. Želim znati otkud ti takošulja.”

Tatu je pogledao ležaj, vrata kupaonice, kroz prozor, u strop, a onda opetBilla. “Zaboravio”, rekao je.

“Molim? Čuj, nemoj meni to prodavati!” Bill se uzrujao. “Idemoispočetka. Gdje si nabavio košulju?”

“Zaboravio”, rekao je Tatu.Prekrasni mali ljudi, ti Japanci. Bill Hammond uspio je zadržati kontrolu.“Prije jedne minute rekao si mi da si ju spreman vratiti. Kako ju možeš

vratiti ako ne znaš otkud ti?”“Zaboravio”, rekao je Tatu.Istok je Istok, a Zapad je Zapad. Stajali su i gledali se, bijelac se mrštio,

Japanac je samo zurio. Bill Hammond se okrenuo. Neće nikamo doći akoizgubi živce. Strpljenje i prijaznost mogu činiti čuda. Pokušat će s njima zakoji trenutak.

“Jutro jako lijepo”, rekao je Tatu. “Kupaonica zaključana? Šteta.”“U redu, Tatu”, rekao je Bill. “Ti i ja se nećemo svađati. Sinoć si mi

pomogao u nevolji i cijenim to.”“Jako mi je drago”, uvjerio ga je Tatu i zaposlio se četkanjem Billova

sakoa.Billu je nešto palo na pamet.“Slušaj, ona nevolja nije bila šala. I koliko znam nisam jedini bio u

nevolji. Čujem da je gospodin Frost došao na jahtu bez ijednog ovratnika.”Zastao je.

Tatu je žustro četkao. “Da, gospodine, čuo sam da je, kad se trebaoodjenuti, imao ovratnika koliko ih ima i na kupaćim gaćicama.”

Tatu je odložio sako.

“Gospodin Frost ima puno ovratnika”, rekao je.“Oh, ima?” Bill se trudio zvučati nezainteresirano. “Pretpostavljam da

onda nisam dobro čuo. Dobro je opskrbljen ovratnicima, zar ne?”“Jako velika kutija. Možda deset. Možda dvanaest. Puno.”“Ma nemoj mi reći!”“Ja sam ga raspakirao. Ja znam.”Bill se okrenuo kako ga lice ne bi izdalo. Evo novosti! Priča Henryja

Frosta već je bila opovrgnuta. Definitivno počinje zvučati kao da je mladiHammond rođeni detektiv.

Vlasništvo nad onom košuljom trenutno nije bilo bitno.“Jutro je u redu, Tatu”, prokomentirao je gledajući kroz prozor.

“Potvrđujem sve što si rekao o njemu. Kad stižemo u Monterey?”“Možda ne idemo u Monterey”, rekao je Tatu. “Još nešto, molim?”“Ne idemo u Monterey? O čemu ti to pričaš?”“Jako loše stvari jutros”, odgovorio je Tatu. “Čuo sam zvono. Da-a.

Hvala vam.” I naklonio se.Bill se ponovno okrenuo prema kupaonici, sada tihoj. Pokušao je vrata,

pozvao, ali nije bilo odgovora. Navukao je ogrtač, obuo papuče i izašao nahodnik ispunjen usijanim bijesom. Pokucao je na Mikklesenova vrata.

Englez ih je otvorio, uljudno se smiješeći.“Ah, dobro jutro”, rekao je. “Što mogu učiniti za vas?”Bill je bio ponosan na sebe. Strašna stvar, ta samokontrola.“Siguran sam”, rekao je, “kako bismo vi i ja trebali dijeliti kupaonicu.”“Naravno, kompa”, složio se Mikklesen. “Kad god poželiš.”Zadržavanje samokontrole sada je bilo malo teže, ali Bill je ponovno

uspio.“Hoćete li onda, molim vas, otključati vrata?” rekao je kroz zube.“Oh, ispričavam se. Jako nepažljivo od mene. Samo trenutak.” I

Mikklesen je Billu pred nosom zatvorio vrata.Novinar se vratio u svoju kabinu i uspio uskočiti u kupaonicu prije no što

se Mikklesen uspio vratiti u svoju kabinu.“Želio bih s vama razgovarati u neko doba dana”, rekao je Englezu.“Stvarno? Pretpostavljam da ćemo naletjeti jedan na drugoga. Tako je to

na jahti. Hoću reći, prilično je tijesno.”“Nikad niste rekli ništa istinitije. Znate, trebao bih s vama odraditi

intervju – za svoje novine.”“Šminka! Znači vi ste novinar?”“Radim za novine, ako ste na to mislili.”“Ne baš? Znate, u Engleskoj se to ne bi dogodilo.”“Što se to ne bi dogodilo?”“Želim reći, pozvati novinara kao gosta. To je uistinu neuobičajeno –

zbunjujuće!”“Pa, dat ću vam vremena da dođete k sebi prije no što započnemo

intervju”, odgovorio je Bill. “A sada, ako nemate ništa protiv, čak se inovinari žele tuširati nasamo.”

“Oh, idem”, rekao je Mikklesen nabusito.“To je dobra ideja”, rekao je Bill i zaključao vrata za njim.“Dobar tip”, promrmljao je, “toliko iskren i otvoren.”Ali njegov je prijezir bio kratkog vijeka i kad je završio s brijanjem

odlučio je da možda nakon svega neće uništiti Mikklesena. Možda je tipimao neku korisnu svrhu. Tko to može reći? Veselo je zviždao dok seodijevao, iako jučerašnja košulja nije bila osobit razlog za zviždanje. Ipak,dobro je znao da odijelo ne čini čovjeka i bio je čvrsto uvjeren da su svi najahti to znali.

U blagovaonici je pronašao gospođicu Keith i O’Mearu kako zajednodoručkuju. Činilo se da se izvrsno slažu i nisu bili osobito zadovoljni kad suugledali veselo jutarnje lice gospodina Hammonda.

“Dobro jutro”, rekao je novinar. “Čini se da prilično kasnimo.”“Stravično”, priznala je gospođica Keith.“Uobičajen rezultat kad pola noći ostanete budni”, nastavio je Bill. “Dugo

bdijenje znači kasni doručak, ha, O’Meara?”“Je li O’Meara bdio do kasno?” pitala je žena.“Naišao sam na njega na palubi u jedan i trideset”, nasmiješio se Bill.“Da, i sreća da jeste”, zarežao je odvjetnik. Okrenuo se prema gospođici

Keith. “Ovaj mladić je sanjao smiješan san o tome kako je netko bio unjegovoj kabini”, objasnio je. “Stravično sam se namučio da ga smirim iotpremim u krevet.”

Gospođica Keith slatko se nasmiješila Billu.“Znači sanjate neobične snove”, tepala je. “Jako uzbudljivo! Morate mi

ispričati sve o njima. Inače, nadam se da igrate golf. Tražim nekoga tko će samnom danas odigrati jednu partiju na Del Monteu.”

“Ne trebate više tražiti”, rekao je Bill. Bio je suočen s velikomkalifornijskom mukom – jedenjem kalifornijskog grejpa.

“Oh, to je jako lijepo od vas”, nasmiješila se gospođica Keith.“Hoću reći”, dodao je Bill hitro, “ne idemo u Monterey.”“Molim?” viknuo je O’Meara. “Kamo idemo?”“Nemojte mene pitati”, odgovorio je Bill. “Jedino što znam jest da bismo

odavno bili u Montereyu da je to bilo naše odredište.”“Ali – ja sam mislio da je sve sređeno”, pobunio se O’Meara.Došao je Julian Hill. Bio je svjež poput jutra u odjeći toliko

besprijekornoj da se Bill Hammond počeo pitati gdje je njegova kabina.O’Meara mu je smjesta proslijedio informaciju.

“Istina”, rekao je Hill. “Ne idemo u Monterey – ili u bilo koju druguluku. Samo krstarimo.”

“Samo krstarimo?” ponovio je O’Meara.“Samo lutamo oceanom”, nastavio je Hill, “i čekamo.”

“Ne razumijem”, rekao je političar.Hill se nasmiješio.“Poznajete Jima Batchelora dobro kao i ja. Izgubio je nešto – nešto jako

važno – za njega. A on nije čovjek koji će iskrcati svoje sluge i posadu – isvoje goste – sve dok sve do jednog temeljito ne pretrese. Da”, dodao jegospodin Hill smrknuto gledajući O’Meara, “savjetovao bih čovjeku koji imataj dolar da ga vrati. Inače se ove godine možda ne vratimo u grad.”

O’Meara je ustao.“To je skandalozno!” viknuo je. “Oh, naravno da znam kako se Batchelor

osjeća. Ali to nije pošteno prema onima koji nisu – lopovi.” Onda je onsmrknuto pogledao Juliana Hilla. “Ja moram biti u gradu u ponedjeljakujutro”, dodao je i okrenuo se.

“U svakom slučaju, to je sve jako uzbudljivo”, zaprela je gospođicaKeith. Ona je također ustala i zajedno su izašli.

“Počinje izgledati kao da je ovo slučaj za prvorazrednog detektiva”,rekao je Bill Hammond.

“Ni u kojem slučaju”, odgovorio je hladno Hill. “Gospodin Batchelorprilično je sposoban da se sam brine za svoje stvari.” Onda je uslijedilatišina.

Kad je završio s doručkom, Bill je krenuo u potragu za Sally. Pronašao juje na zasljepljujućem suncu na stražnjoj palubi, nije marila za sunce, imala jetakav ten.

“Bok”, rekao je. “Ovo je iznenađenje!”“O čemu pričaš?” željela je znati.“Kad nisam pored tebe neprestano razmišljam koliko si ljupka. Onda te

ugledam i čak si ljupkija no što sam mislio. Zato sam rekao...”“Da, ali Bille, gdje si bio?”“Doručkovao sam. Nedostajao sam ti?”“Definitivno.”

“Odlično!”“Jesmo li u ovom detektivskom poslu zajedno ili ne? Umirem od želje da

saznam što si otkrio.”“Oh! Pa, ovdje sam kako bih ti spasio život.”Rekao joj je o svom razgovoru s Henryjem Frostom i njegovim kasnijim

otkrićem u vezi s ovratnikom. Njezine inače savršeno čelo ispunile susićušne bore zbunjenosti.

“Ne mogu shvatiti”, pobunila se. “Henry Frost tatin je najbolji prijatelj.”“Uvijek opasni – najbolji prijatelji”, rekao joj je Bill. “Usput, kako je tvoj

otac?”“Opako je zabrinut. Tvrdi da nije oka sklopio i vjerujem mu. Prva noć

bez njegova sretnog dolara u trideset i sedam godina. Rekla sam mu da sebaviš time i sve o prekrasnim dokazima koje si pronašao tijekom novinarskograda. Bila sam prilično rječita, stvarno.”

“Odlično! Nadam se da ćeš uvijek biti rječita kad budeš pričala o meni.”“Bit ću, sigurna sam.”“Draga moja! Hajde, objasni mi to, molim te.”Činilo se kao da će ga poslušati, ali u tom im se trenutku pridružio Jim

Batchelor. Izgledao je nervozno i uznemireno.“Dobro jutro, Hammonde”, rekao je. “Sally mi je rekla da si voljan

pomoći u ovoj nezgodnoj situaciji.”“Pa, ako nije uobraženo.”“Gluposti! Imaš puno više iskustva u ovim stvarima od mene i bit ću

zahvalan na tvojoj pomoći. Pored toga”, pogledao je oko sebe, “prilično jeteško nešto takvo reći o nečijim gostima; ali vjerujem ti, moj mladiću.”Naglasak na “ti” bio je očit.

“To je jako lijepo od vas, gospodine. Mogu li pitati što ste vi poduzeli uvezi s time?”

“Sva posluga i posada su ispitani. Temeljito su pretraženi, njihove kabine

također. Mogu reći da ne sumnjam na nikog od njih. U neko doba danakabine gostiju i njihova prtljaga bit će – uh, pretraženi. Ja sam oličenjegostoljubivosti, ali ovo je ključno za mene i ništa me neće zaustaviti.Također sam kapetanu izdao zapovijed da nigdje ne pristaje. Na jahti imamodovoljno hrane i ugljena na pet dana i ostat ću toliko dugo ako budepotrebno.”

“To je dobra ideja, gospodine”, složio se Bill.“Također, stavio sam obavijest da nudim nagradu od tri tisuće dolara za

trenutan povrat sretnog dolara, bez ikakvih pitanja. Trenutan je ključna riječ.Novac je vaš ako pronađete lopova.”

“Oh, ali ja ne bih uzeo vaš – novac, gospodine”, objasnio je Bill.Naglasak na riječi novac nije bio toliko očit koliko je namjeravao.

“Sranje! Zašto ne? Kad smo već kod toga, prošao bih jeftino. Tri sutisuće mala cijena za mir koji će mi povrat tog dolara donijeti. Moj mladiću,nikad neću znati za sreću sve dok ga ne dobijem natrag.”

“Bille, zašto mu ne kažeš?” predložila je Sally.“Što da mi kaže?” brzo je pitao Jim Batchelor .“Bill je otkrio čudesne stvari, tata. Nikad nećeš povjerovati...”“Dobri bože, zašto me držiš u mraku?” Uzbudio se. “Što se događa?”“Ako vam ne smeta, gospodine”, rekao je Bill, “želio bih samo trenutak

prije no što vam kažem. Vidite...”“Trenutak? Dobro, dobro – ako ti tako kažeš. Ali samo trenutak. Moj

mladiću, nemoj da čekam.”“Bit ću brz, gospodine”, rekao je Bill i odjurio.Tatu, koji je spremao krevet u kabini Henryja Frosta, izvijestio ga je kako

je milijunaš duže spavao i sada je na doručku.Bill je pogledao uokolo.“A ovratnici, Tatu?” rekao je.“On zaključava svoj kofer”, objasnio je Tatu. “Ključ sprema u džep.”

Smiješeći se samome sebi Bill je otišao do blagovaonice, gdje je njegovposlodavac sjedio sam i doručkovao.

“Dobro jutro, gospodine”, rekao je Bill.“Dobro jutro. Kasno doručkuješ.” Frostov je glas nagovijestio da je to

loše.“Doručkovao sam, gospodine Frost. Želim razgovarati s vama, ako

nemate ništa protiv.”“A ako imam?”“U svakom slučaju moram razgovarati”, rekao je Bill odlučno. Henry

Frost kiselo je podigao pogled sa svog grejpa.“Reći ću ti jedno – ti si moj najneugodniji zaposlenik.”“Žao mi je, gospodine. Samo pokušavam pravilno postupiti.”“Ljudi koji samo pokušavaju pravilno postupiti općenito naprave budale

od sebe. Što je sada?”“Sinoć sam vam rekao da nemam namjeru gospodinu Batcheloru iznijeti

određene informacije koje sam saznao. Prisiljen sam da promijenimmišljenje.”

“Stvarno? Što te prisililo?”“Ona vaša priča o ovratnicima. Otkrio sam da nije istinita.”“Stvarno?”“Da, gospodine. Rekli ste kako ste u kabinu Jima Batchelora otišli po

ovratnik. Ja kažem da je to tipografska pogreška. Otišli ste tamo po dolar.”Henry Frost je ustao i bacio svoj ubrus.“Hoćeš li poći sa mnom?” rekao je.“Naravno, gospodine.” Bill je pratio svog poslodavca palubom. “Ovo je

vrlo bolno za mene, gospodine Frost.”“Da, više no što misliš. Znaš li gdje je Jim Batchelor?”“Na stražnjoj palubi.”

Henry Frost se okrenuo u tom smjeru.“U vezi s onim intervjuom s Mikklesenom, ne trebaš se truditi. Više nisi

zaposlen u mojim novinama.”“Kako god vi kažete, gospodine”, odgovorio je Bill uz osmijeh.No, srce mu se gotovo zaustavilo. Zaljubljen i nezaposlen – izvrsna

kombinacija.Jim Batchelor je sa Sally čekao na mjestu na kojem ih je Bill ostavio. S

iščekivanjem je podigao pogled kad su dva muškarca prišla.“Jime, moram ti nešto reći”, počeo je Frost.“U redu. Što je?”“Ovaj mladi idiot misli da sam ja uzeo tvoj dolar.”“Oh, glupost!” rekao je Batchelor, razočaran Billom. “Znam da ga ti ne bi

uzeo.”“Pa”, nastavio je gospodin Frost, “ja – ja”, lice mu je porumenilo. “U

stvari, Jime – jesam.”Jim Batchelor je iskočio iz svog naslonjača.“Što? Ponovi!”“Čekaj, Jime, nemoj se uzbuđivati. Dajem ti riječ, to je bila samo šala.”“Šala! Ti stari glupane! Zbijaš šale u svojim godinama! Pa vrati mi ga!”“Želim da shvatiš kako je bilo”, nastavio je Frost. “Odlučio sam te danas

srediti na golfu. Sinoć je netko spomenuo nešto o tvom gubitku tog dolara ismjesta mi je palo na pamet kako bi bio toliko uznemiren da bi bio lak plijen.I onda sam samo iz šale, Jime – to je sve – šmugnuo u tvoju kabinu izamijenio taj dolar.”

“Ti si zločinac u srcu, Henry. Oduvijek sam to znao. Ali gdje si,dovraga...”

“Naravno, nikad nisam ni sanjao kako ćeš to shvatiti toliko ozbiljno. Iželim s tobom razgovarati o tome. Stvarno, Jime, taj je dolar za tebe postaoopsesija. Ni jedan čovjek ne bi trebao graditi svoj cijeli život na stvari poput

te. To nije u redu – to uopće nije u redu. Neka ti ovo bude lekcija.”“Hoćeš li konačno završiti propovijed i vratiti mi moj dolar?”“Donijet ću ga. U mojoj je kabini. Nemoj zamjeriti, Jime“Zamjerit ću ako ne začepiš i ne doneseš taj dolar.”Frost je otišao. Jim Batchelor koračao je palubom. Bio je bijesan i to je

pokazivao jer mu nitko nije rekao da je samokontrola u modi.“Stari idiot!” zagrmio je. “Što ga je spopalo? Drugo djetinjstvo, to ja

mislim. Šala! Čuli ste ga – rekao je da je to šala!”“Nema veze, tata, sada je sve u redu”, rekla je Sally utješno. “I nemoj

zaboraviti, Bill je riješio zagonetku.”“Jako pametno od njega. Za minutu ću mu napisati ček.”“Oh, to vam ne mogu dopustiti, gospodine”, pobunio se Bill. “Ne pod

ovim uvjetima.”“Sranje! To je bilo ozbiljno kao prava krađa. A što se toga tiče – tko zna?

Stari lisac! Nikad mu nisam vjerovao.”“Tata! Tvoj najbolji prijatelj!” Sally je bila šokirana.“Pa, kako da znam što smjera?”U tom trenutku pojavio se gospodin Frost. Njegovo pokeraško lice po

prvi ga je put iznevjerilo. Na njemu je bilo emocija.“Jime”, rekao je, “osjećam se poput budale.”“Definitivno se ponašaš poput jedne. Gdje je moj dolar?”Frost je polagano ispružio svoju koščatu ruku. Jim Batchelor nestrpljivo

je pružio ruku. Henry Frost je u nju ubacio komad papira, novčanicu,obećanje vlade Sjedinjenih Država da će isplatiti jedan dolar donositelju.

“Koji je ovo vrag?” zagrmio je Batchelor.“To sam pronašao na mjestu na kojem sam sakrio tvoj dolar, Jime”, rekao

je pokunjeno Henry Frost.Jim Batchelor je šutio. Bacio je papirnati dolar na palubu. Lice mu se

zarumenilo u tolikoj mjeri da se Bill Hammond zapitao što treba učiniti uslučaju padavice.

“Što da kažem, Jime?” preklinjao je Frost. “Ne bih poželio da se ovodogodi čak ni za cijeli milijun.”

“Isprike!” grgljao je Batchelor. “Žaljenja! Što me briga za njih? Želim svojdolar!”

“Bila je to šala”, rekao je Frost – nespretna primjedba.“Aha, šala! Ha-ha! Dobra šala! Netko je također mislio isto. Netko je

odlučio ukrasti tvoju stvar. I gdje smo sada? Tamo gdje smo i počeli!”“S ovom razlikom”, rekao je Frost. “Ja sam sada umiješan u ovo. Ti i ja

ćemo zajedno pronaći lopova. Ja također riskiram nešto i moj prvi potez bitće da dodam dvije tisuće na onu nagradu koju si ponudio.”

“Puno će dobra to donijeti”, slegnuo je ramenima Batchelor. “Ako ga tritisuće nisu vratile, neće ni pet. Kažem ti, imamo opak problem.” Naglo seokrenuo prema Billu. “Ti – ti nemaš nikakav drugi trag, zar ne?” pitao je.Povjerenje u njegovu glasu bilo je patetično.

Ali jako je usrećilo dvoje mladih ljudi.“Pa, imam jedan”, priznao je Bill.“Imaš?” Batchelor se odmah razveselio.“Da, možda nije jako važan. Ali poradit ću na njemu. Želim vašu dozvolu

da učinim sve što smatram neophodnim – ulaženje u kabine ostalih gostijuako to smatram najboljim.”

“Idi daleko koliko želiš.” Batchelor se okrenuo prema Frostu. “Ovaj mi jemladić obećao pomoći.”

“Oh, on je čudo!” procijedio je Frost.“Možeš se kladiti u to”, odgovorio je Batchelor. “Sredio te u rekordnom

vremenu i kladim se da će pronaći i drugog lopova.”“Tata!” prekorila ga je Sally.“U redu, Jime”, rekao je Frost. “To sam zaslužio.”

“Naravno da jesi!”Bill se sagnuo i podigao papirnati dolar s palube. “Ja ću se pobrinuti za

ovo, ako nemate ništa protiv. Inače, gospodine Frost, je li itko na jahti znaoda ste uzeli sretni dolar?”

“Da – kad malo bolje razmislim o tome”, rekao je Frost. “Činilo mi senajboljim, za slučaj da se moji motivi pogrešno protumače, da još netko znaza – uh – šalu. Pa sam rekao Julianu Hillu.”

“Kad ste mu rekli?”“Sinoć – prije no što sam ga uzeo. A nakon toga sam mu spomenuo kako

se nalazi u mojoj kabini.”U tišini koja je uslijedila Bill je imao viziju prošle večeri – dva stola za

bridž, Julian Hill, koji je sam lutao negdje vani.“Inače”, rekao je Batchelor, “ovo možda neće ništa značiti, ali jutros sam

čuo da je gospođica Keith prošle srijede ručala u Palaceu s NormanomBlakeom. Blakeovi su moji stari rivali”, objasnio je Billu, “i nikad nisuskrivali svoje zanimanje za taj dolar.”

“A tko vam je rekao za gospođicu Keith, gospodine?”“Julian Hill.”“Ah, da”, nasmiješio se Bill. “Pa... Dat ću sve od sebe.”“Siguran sam u to, mladiću moj”, rekao je Batchelor. “Ne zaboravi, sada

je u igri pet tisuća dolara.”Nadam se da je u igri puno više od toga, pomislio je Bill. “Da,

gospodine”, bilo je ono što je rekao. Nasmiješio se Sally i otišao. Frost ga jepozvao.

“Inače, Hammonde”, rekao je, “ako ćeš imati vremena bolje ti je daodradiš onaj intervju s Mikkelsenom. Simon Porter će ga očekivati.”

“Hvala vam, gospodine”, odgovorio je Bill. Sally mu se pridružila izajedno su krenuli uz ogradu.

“Na što je mislio, Bille?” pitala je.

“Oh, samo mi je vratio moj posao. Znaš, nedavno mi je dao otkaz. Sadame ponovno voli. I kad smo već kod toga, kako se ti sada osjećaš?”

“Isto kao i sinoć”, rekla mu je.“Dan čudesa stigao je sinoć”, rekao je. “Možeš sjesti, draga moja – ako

mi ispričaš sve o tome.”“Sve o čemu?” Na palubi su pronašli dva naslonjača. “Sve o tome kako

me ti – voliš.”“Zaboravi sada na to. Ti reci meni. Voliš me, zar ne, Bille?”“Sally, riječi to ne mogu izraziti! Dao sam im šansu sinoć, ali su me

iznevjerile.”“Kad si se počeo, Bille – zaljubljivati, hoću reći?”“Onog dana kad si pomagala siročadi. Onaj trenutak kad sam te ugledao

– iskreno, Sally, smjesta sam te zavolio. A nakon deset minuta luđački samte obožavao. Onda mi je netko rekao tvoje ime. Pa sam otišao i nikad te višenisam volio.”

“Bille!”“Pa, to je bio plan. Samo što se nije baš i ostvario.”“Drago mi je što nije. Ali posao prije zadovoljstva, Bille. Koji je tvoj

drugi trag?”Njegovo se ozareno lice smrknulo.“Nije osobito dobar”, rekao je. “Na trenutak sam pomislio kako tu možda

ima nešto. Sada vidim da sam pogriješio.”“Ali što je to, Bille?”“To je košulja.”“Košulja?”“Da, sredili smo ovratnike i sada ćemo se zaposliti košuljom. Kažem ti,

Sally, ovo mi počinje zvučati poput godišnjeg okupljanja vlasnika praonicarublja.”

“Neobično si me zainteresirao. O čemu se radi?”

Ispričao joj je. Nezgodu u zamagljenoj praonici Honolulu Sama, njegovuagoniju kad je otkrio da nema košulju, Tatuovo brzo spašavanje, krađu unoći, Japančevu suzdržljivost idućeg jutra – sve je to detaljno ispričao.

“Problem s detektivskim poslom”, rekla je Sally kad je završio, “je utome što je pun zagonetki. Što misliš, čija je to košulja bila?”

“Pa, tu je Julian Hill. Izgleda mi kao da ima veliku garderobu.”“Bille, ne misliš valjda da je Julian...”“Ne znam – samo pretpostavljam. Moj je posao sada pronaći Tatua i iz

njega izvući informacije.”“Japanci su problematični”, rekla je Sally.“U to se možeš kladiti, a taj je mladić Gibraltarov mlađi brat. Ali natjerat

ću ga da prizna.”“Sigurna sam u to.”“Izvući ću činjenice iz njega pa makar ga morao udaviti”, rekao joj je

Bill, “samo kako bih ti dokazao koliko te volim.”

Ali optimistične prognoze Billa Hammonda nisu se ostvarile. Nije dobiočinjenice od Tatua. Nakon petnaest minuta ispitivanja, mali Japanac stajao jepostojano poput Gibraltara – ili možda postojanije. Bill je nagovarao, molio,prijetio. Tatu ga je gledao sa svom šutljivom tajanstvenošću Orijenta u očimai učtivo protestirao kako je jednostavno zaboravio gdje je nabavio onukošulju. Zvono za ručak došlo je kao milostivi prekid.

“U redu, idi”, rekao je Bill. Njegov ga je trud iscrpio. “Ali nisam završios tobom, mladiću.”

“Da-a, hvala vam”, odgovorio je Tatu i imao je drskosti nasmiješiti sedok je izlazio.

Sally ga je nestrpljivo čekala u blizini ulaza u blagovaonicu.“I?” pitala je.“Pozdravi svog junaka”, rekao je Bill. “Upravo ga je pobijedio Japanac.”

“Tatu ti nije želio reći?”“Postojan je taj mladić. Nikad nije čuo riječ, ali se može tako ponašati.”“Zašto ne pustiš oca da porazgovara s njim?”“Ne”, pobunio se Bill, “zadržimo oca van toga. Ovo moram izvesti sam.

Znaš zašto.”“Ali što ćeš učiniti?”“Upravo ono što bi i pravi detektiv učinio”, rekao joj je. “Čekat ću sretni

preokret.”“Zar oni tako rade?” pitala je u nevjerici. Bila je za akciju – prava očeva

kći.“Definitivno”, rekao je Bill. “Jednom sam čitao intervju s čuvenim

francuskim detektivom. U to vrijeme nisam obraćao previše pažnje na njegajer nisam znao da ću se baviti tim poslom. Ali sjećam se jedne stvari – rekaoje kako je detektivov najveći saveznik sreća.”

“Ali pretpostavimo da nisi sretan?”“Nešto što se sinoć dogodilo”, nasmiješio se Bill, “dokazalo je da sam

najsretniji čovjek na svijetu.”Pojavio se Jim Batchelor.“Kako ide?” procijedio je promuklo.“Radim.” Bill je pokušao zvučati poslovno.“Rezultati, to je ono što želimo”, podsjetio ga je Batchelor.“U to se možete kladiti”, rekao je Bill i otišli su na ručak.Za stolom je bilo malo sinoćnjeg veselja. Gosti su jeli šutke, zamišljeni, a

tvrdnja Jima Batchelora kako bi nekoliko dana mogli lutati Tihim oceanomsamo je doprinijela općoj potištenosti.

Nakon ručka Bill Hammond je vidio kako Mikklesen ulazi u sobu zapušenje i krenuo za njim. Sjeo je nasuprot Engleza i ponudio mu cigaru.

Mikklesen ju je sumnjičavo uzeo i sumnjičavo ju zapalio. Iako je to bilasavršeno dobra cigara, njegov izraz lica govorio je da su se njegovi najgori

strahovi ostvarili.“Ako nemate ništa protiv”, rekao je Bill, “mogli bismo obaviti intervju.”“Kako želite”, složio se Mikklesen. “Gdje vam je notes?”“Moj što? Čujte, znate, novinari nose takve stvari samo u dramama.”“Ali ja bih trebao brinuti da me ne biste pogrešno citirali”, pobunio se

Englez.“Nema šanse. Imam pamćenje poput fonogramskog rekordera.”“Ah – uh – o čemu da pričam?” pitao je Mikklesen.“Dajte mi nešto sočno”, predložio je Bill. “Nešto iz čega bih mogao

izvući naslov.”“Oh, ali to uopće nije moj stil. Jako loš ukus, senzacionalizam. Kod kuće

gotovo da ga uopće nemamo. Ako nemate ništa protiv, želio bih pričati oKinezima. Uistinu zadivljujuć narod, kompa.”

“Mislite?” pitao je Bill Hammond bez imalo entuzijazma.“Znam. Bio sam zadužen za rudnik bakra u jednoj od sjevernih provincija

i shvatio kako su Kinezi apsolutno pouzdani. Ako su nešto obećali, to su iučinili.”

“Čuo sam drugačije”, rekao je Bill. “Ali nastavite, ovo je vaša priča.”Mikklesen je ispričao svoju priču. Definitivno je imao dar za pričanje i

dok je slušao Bill Hammond shvatio je da dobiva nešto. Povremenimspretnim pitanjem navodio je govornika. Prošlo je nekih deset minuta, kad jeiznenada drugi časnik Francesce, zadužen za radio komunikaciju, ušaounutra.

“Gospodine Hammond”, rekao je, “poruka za vas.”“Oh, hvala”, rekao je Bill. Časnik mu ju je predao i otišao. “Ispričajte me

na trenutak.”“Naravno”, složio se Mikklesen.Bill je razmotao savijeni papir i pročitao ono što je drugi časnik zapisao.

Dok je čitao veselo se nasmiješio samome sebi. Poruku je poslao Simon

Porter.“Zaboravi intervju”, poručio je Porter. “Istražio sam telefonski. Mala crna

ovca koja je zastranila. Izbačen je iz engleske kolonije u Jokohami jer im senisu svidjele njegove košulje.”

Njegove košulje! Oh, srećo moja!“Nešto važno?” pitao je Mikklesen.“Nimalo”, rekao je Bill. “Nastavite, molim vas. Govorili ste...”Mikklesen je nastavio, ali Bill više nije slušao. Intervju je bio hladan, ali

potraga za dolarom se zagrijavala. Njegove košulje! Nisu im se svidjelenjegove košulje. Pa, to je moglo značiti puno ili malo; ali definitivno trebapogledati Mikklesenove košulje.

“Mislim da je to sve što vam mogu dati”, rekao je naposljetku Englez.“To je puno”, odgovorio je srdačno Bill. Ustao je. “Znate, uzevši u obzir

koliko volite Orijent, iznenađen sam što ste ga napustili.”Mikklesen ga je pogledao s iznenadnim zanimanjem. “Otac stari”,

objasnio je. “Javio mi je da se vratim kući. Nisam ga baš mogao odbiti –obitelj i to. Ali prije ili kasnije vratit ću se na Istok.”

“Siguran sam u to”, rekao je Bill. “Puno vam hvala.”Nestrpljivo je jurnuo dolje. Stvari su definitivno izgledale vedrije. Na

sredini hodnika sreo je Tatua.“Trebam te”, viknuo je, zgrabio Japanca za ruku i energično ga odvukao

u kabinu.“Što sada, molim?” pitao je Tatu.Bill je u njega uperio optužujući prst.“Ono je bila Mikklesenova košulja”, izjavio je.“Netko rekao”, rekao je Tatu s očitim olakšanjem.“Da, netko je rekao. Time prestaje tvoja obveza. A sada mi ispričaj cijelu

priču.”“Nemam što reći”, odgovorio je Tatu. “Vidio sam da ima dvije košulje.

Vi nemate košulju. Čuo ga kako govori neukusne primjedbe o Japancima. Jauzeo košulju. Zašto ne?”

“Bio je to plemenit poriv. Ali zašto mi, dovraga, ovo nisi rekao prije?”“Sinoć, možda oko ponoći, gospodin Mikklesen pozvonio”, objasnio je

Tatu. “Rekao mi ja uzeo košulju, dao vama. Ja rekao ne, stvarno. On rekao uredu, ali dat će mi pedeset dolara da vam ne kažem čiju košulju imate. Japrihvatio sa zadovoljstvom.” Lice mu se smrknulo. “Japanski mladić izgubiopedeset dolara”, dodao je.

“Je li ti ih dao?”“Dao mi jedan dolar za početak. Jako mali početak.”Bill se namrštio.“Daj da vidim taj dolar”, zahtijevao je. Tatu mu je dao potpuno novu

novčanicu. “Siguran si da je ovo ta?”“Da-a. Samo dolar u džepu”, rekao je Japanac.Bill je izvadio srebrni dolar, bacio pogled na njega i dao ga Tatuu.“Mijenjat ću se s tobom, ako nemaš ništa protiv. A sada me slušaj,

mladiću! Ti i ja smo od sada prijatelji.”“Da-a. Jako lijepo”, složio se Tatu.“Drži se mene. Ja pomažem gospodinu Batcheloru – zamolio me. Nema

više tajni s Mikklesenom. Inače problemi za tebe – veliki problemi.”“Znam.”“Prva je stvar pregled Mikklesenove preostale košulje.”“Ne mogu”, rekao je Tatu. “Košulja zaključana.”“Pretpostavio sam”, odgovorio je Bill. “Ipak, bacit ću pogled. Idi i vidi

ima li koga u Mikklesenovoj kabini.”Tatu je otišao kroz kupaonicu. Vratio se za sekundu.“Prazna”, izjavio je.“Odlično”, rekao je Bill. Smjestio je Tatua u hodnik zapovjedivši mu da

signalizira ukoliko se Englez pojavi. Onda je, dok mu je kupaonica pružalamogućnost bijega, pažljivo pregledao kabinu. Ali Mikklesen nije ostaviovečernju košulju nigdje gdje bi ju željne ruke mogle pronaći. Nesumnjivo jebila u koferu koji je bio zaključan – ogromnom, otrcanom koferu s bravom.

“Ništa”, rekao je Bill naposljetku. Vratio se u svoju kabinu s Tatuom.“Želite otvoriti kofer?” pitao je Tatu.“To bi bilo jako dobro”, priznao je Bill.“Možda dolar unutra”, predložio je mladić.“Ne znam. Možda.”“Prilično dobra brava”, razmišljao je Tatu.“Oh, znači primijetio si to?” Bill se zagledao u bezizražajno lice. “Pa”,

nastavio je, razmišljajući naglas, “moja će prigoda doći. Siguran sam.Mikklesen večeras mora nositi tu košulju ili možda... Oh, bože moj!”

“Da-a”, rekao je Tatu.“Slušaj, mladiću, što ću večeras odjenuti? U gorem sam stanju nego

sinoć. Nemam manžete.”“Ispričavam se, molim. Čuo sam zvono”, lagao je Tatu i nestao u žurbi.Bill Hammond sjeo je na svoj ležaj kako bi razmislio o razvoju događaja.

Znači, košulja koju je sinoć toliko elegantno nosio pripadala je Mikklesenu.Onda je sigurno Mikklesen došao u noći kako bi povratio svoje vlasništvo.Znajući da mu je netko za petama, nije se usudio skrenuti u vlastitu kabinunakon što je izašao na hodnik pa je bacio košulju u more. Ali čemu sva ovastrka oko večernje košulje? I kako je to, zapitao je Bill samoga sebe,povezano s dolarom Jima Batchelora, a sada je bio siguran u to. Pa, detektivisu definitivno zarađivali svoje plaće.

Bill je napustio svoju kabinu i vratio se na gornju palubu. Činilo se da jeFrancesca napuštena.

Sjeo je u naslonjač koji se primamljivo nalazio u hladu i počeo razmišljatio svom problemu. Mora zaviriti u taj Mikklesenov kofer. Ali kako?

Teški koraci odjeknuli su palubom i O’Meara je prošao. Nije progovorioili okrenuo glavu. Izgledao je zabrinuto. Bill Hammond također se počeobrinuti. Je li gubio vrijeme na lažni trag? O’Meara, Julian Hill, gospođicaKeith – sve mogućnosti. Trebao bi i njih također malo istražiti.

Ali. Zasad će pratiti tu košulju – vidjeti kamo će ga odvesti. Zavirit će uMikklesenov kofer. Kako bi pravi detektiv postupio? Možda bi razvaliobravu? Ne, odveć sirovo. Saznao gdje Mikklesen drži svoje ključeve? Punobolje. Saznati – kako?

Bilo je to prilično pospano poslijepodne i prošlo je punih dvadeset minutaprije no što je Bill dobio ideju. Smjesta je ustao kako bi ju iskušao. Kad jestigao do vrata sobe za pušenje Mikklesen je upravo odlazio.

“Bok”, rekao je Bill. “Razmišljao sam o onoj našoj priči. Uistinu trebamonekoliko fotografija kako bismo ju ukrasili.”

“Oh, ne, kompa”, rekao je žustro Mikklesen. “Za to uopće ne marim.”“Ne mislim na vaše fotografije”, objasnio je Bill. “Samo neke fotografije

snimljene na Orijentu. Sigurno imate nekoliko.”“Pa, ustvari i imam”, priznao je Mikklesen. “Dat ću vam ih kasnije.”“Ali ako nemate ništa protiv”, Bill je prizvao svoj najšarmatniji osmijeh,

“sada radim na priči...”Mikklesen je stajao trenutak i gledao ga.“Oh, u redu”, rekao je, “dođite.”Poveo ih je dolje i Bill mu je bio za petama, odlučan sada ništa ne

propustiti. Kad su stigli do Englezove kabine, Mikklesen je iz džepa izvadiosvežanj ključeva. Bill Hammond pokušao je izgledati nezainteresirano.

“Zaključavam kofer”, objasnio je Mikklesen. “Stvari nestaju posvuda,znate.”

“Tako je najsigurnije”, složio se Bill.Englez se sagnuo nad kofer.“Pogledajte!” viknuo je.

Bill je pogledao. Brava na Mikklesenovom koferu bila je razvaljena nakomadiće.

“Stravično neugodno!” Englezovo je lice bilo rumeno od bijesa. “Ovo jepreviše, stvarno previše. Koliko sam shvatio na krstarenju sam s gospodom, ane s bandom lopova.” Žurno je pregledavao sadržaj kofera.

“Nedostaje li što?” pitao je Bill.“Čini se da ne”, rekao je Mikklesen i malo se smirio. “Ali nedostajalo ili

ne, definitivno ću se požaliti našem domaćinu.” Izvadio je kovertu i zavirio unju. “Fotografije, kompa. Izaberite koje želite i vratite mi ostatak, ako nemateništa protiv.”

“Naravno”, složio se Bill. Čekao je pun nade. “Ako želite da ostanemovdje i držim stvari na oku dok vi tražite gospodina Batchelora”

Mikklesen se zagledao u njega. Je li to zamislio ili je to bio tračakosmijeha na Englezovim usnama?

“Puno vam hvala”, rekao je. “Ali zamolit ću gospodina Batchelora dadođe ovamo. Ovog poslijepodneva više neću napuštati svoju kabinu – akovas zanima.”

Ako vas zanima! Što je time mislio? Je li znao da mu je Bill na tragu ili jeto bio pucanj na slijepo?

“Oh, uh, naravno”, rekao je Bill neuvjerljivo i otišao.Nakon povratka u svoju kabinu Bill je pokušao razmišljati. Što je “ako

vas zanima” značilo? I tko je razvalio bravu na koferu? Mikklesen očito nijebio jedini mračan karakter na jahti.

Izvadio je knjigu i smjestio se na svoj ležaj kako bi čitao, ušiju spremnihza eventualne događaje u susjednoj kabini. Hoće li Mikklesen održati riječ iostati čuvati svoju tajanstvenu košulju? Prošao je sat vremena i počinjalo jeizgledati da je to Englezova namjera.

Bilo je to, kao što je već spomenuto, pospano poslijepodne. Bill jeodložio knjigu i ležao. Ah, ovo je život! Nema grubih poziva njegovagradskog urednika ili Simona Portera, koji ga šalje na terenski rad na tvrdi

asfalt. Nema grozničave žurbe kako bi završio za posljednje izdanje. Ništaosim tihog pljuskanja vode, lupkanja motora – zvukova koji su pozivali naspavanje. Bill je prihvatio poziv.

Neko vrijeme nakon toga probudilo ga je oštro kucanje na vratimakabine. Skočio je i otvorio ih. Pred vratima je stajao sluga.

“Gospodine Hammond, traže vas gore, gospodine.”Traže! Što sada? Novi razvoj u slučaju dolara, nesumnjivo. Na brzinu se

počešljao i otišao na gornju palubu. Na vrhu stubišta susreo je ujnu Dorukoja je izgledala izuzetno natjecateljski nastrojena.

“Ah, gospodine Hammond”, rekla je, “nadam se da vam nisam smetala.Imamo stol za bridž i nedostaje nam četvrti.”

Uhvaćen u klopku! Bill je mahnito pogledao lijevo i desno.“Ja – ja sam mislio da se radi o nečem važnom”, promucao je.“Molim?”“Hoću reći – mene ne želite. Ja sam užasan igrač. Imate razloga to znati.”“Vježbom do savršenstva. Dat ću vam pet bodova.”“To je jako lijepo od vas, ali – imam jako puno posla i – moje oči nisu

baš najbolje.”“Primijetila sam vaš slab vid”, odgovorila je, “sinoć kad ste adutirali mog

pikovog asa. Ipak, stavit ćemo stol na dobro osvijetljeno mjesto. Dođite.”“Ja – bit ću presretan”, rekao je Bill predavši se.Ujna Dora nije marila je li bio sretan ili ne. Imala ga je. Nije bio njezin

idealni igrač bridža, ali bio je sve što je mogla pribaviti. I dok ju je Bill pratiou glavni salon, molio se da tamo ugleda Sally.

Ali nije. Julian Hill i Henry Frost smrknuto su sjedili za stolom, njihovodržanje podsjećalo je na okovane robove na kotačima Cezarovih kočija. UjnaDora sjela je i velika partija je počela. Ispala je to duga i bolna partija. Nakraju svake ruke ujna Dora zaustavila je igru dok je razmišljala o nedavnojprošlosti, ukazujući nekome i svima njihove pogreške. Bill je dobio priličnu

količinu neželjenog publiciteta tijekom tih malih govora.Večera nije bila daleko kad je Sally došla i oslobodila ga. Kad su

napustili salon, ujna Dora je bila žestoka. Gospodin William Hammond je,činilo se, učinio nešto radi čega su ga trebali raščerečiti i raščetvoriti.

“Nikad mi neće oprostiti”, rekao je Bill. “Pomiješao sam njezine signale.”“Bojim se da je ponekad jako naporna”, nasmiješila se Sally.“Pa inzistirat će o prelasku njezina bridža nakon što ga je odavno prešla.

Neki su ljudi takvi.”“Lijepo od tebe što si kartao, Bille”, rekla je Sally.“Da, ali nisam kartao jako dobro i izgubio sam dosta vremena, a trebao

sam istraživati.”“Nešto se dogodilo?” zanimalo ju je.“Rekao bih da jest. Bilo je to veličanstveno poslijepodne sve do trenutka

kad sam naišao na tvoju ujnu.” Ispričao joj je o Simonovoj poruci i incidentus Mikklesenovim koferom. “Stvari se pokreću”, dodao je.

“Izgleda”, priznala je. “Što ćeš sada učiniti?”“Ah – uh – nešto jako pametno, možeš biti sigurna u to. Imam oštar vid i

budan sam. Moj mozak radi punom parom.”“Da, ali što ćeš učiniti?”“Draga moja, nemoj biti toliko doslovna. Zar mi možda ne vjeruješ?”“Oh, znam da si jednostavno divan. Samo...”“Zaboravi samo. Blizu smo velikih stvari. Gledaj i čekaj!”Njegovo je držanje bilo samouvjereno, ali kad je stigao do svoje kabine

njegovo je samopouzdanje počelo jenjavati. Na trenutak se zaustavio izapitao što će odjenuti za večeru. Večeras nema večernje odjeće, to je bilosigurno. Morat će izmisliti neku ispriku Jimu Batcheloru i ostati na tome. Usvakom slučaju, sinoć se pojavio propisno odjeven i drugi gosti mogu izvućivlastite zaključke o njegovoj večerašnjoj pojavi.

Isprobao je vrata kupaonice – zaključana, naravno. Lupao je i dozivao –

iznutra nije bilo zvukova. Mora ponovno ići otključati vrata. Kad je zastaopred vratima Mikklesenove kabine nešto mu je reklo da ne kuca. Ušao jevrlo tiho.

Kabina je bila prazna i u polumraku. Ušao je u kabinu – i srce mu sezaustavilo. Bijela mrlja u tami – Mikklesenova večernja košulja! Ležala je naklupi ispod prozora, na dohvat ruke. Pružio je ruku i dodirnuo ju, a kad je toučinio tihi zvuk iz kupaonice ga je iznenadio. Maknuo je ruku s košulje, ali utom je djeliću sekunde došao do zanimljivog otkrića. Mikklesen se pojaviona vratima kupaonice.

“Isuse!” viknuo je. “Šokirali ste me! Što radite ovdje? Preneražen sam, pazar na ovoj jahti nigdje nema privatnosti?”

“Žao mi je”, rekao je Bill. “Nisam znao da ste u kupaonici i došao sam juotključati. Mislio sam da ste otišli i ostavili ju zaključanu – to ne bi bio prviput, znate.”

“Pa, koristio sam ju”, rekao je Mikklesen osorno i činjenica što mu jepolovica lica bila nasapunana i što je nosio britvu govorila mu je u prilog.“Ubuduće bih vam bio zahvalan ako bi ste pokucali prije ulaska u mojukabinu.”

Bill se zamislio. Imao je Mikklesena tamo gdje je želio, ali njegov osjećajza dramatično rekao mu je da pričeka svoj trenutak. Bolje je razotkriti ga unazočnosti Jima Batchelora nego u prizoru s dvojicom u polumračnoj kabini.

“Oprostite mi”, rekao je. “Ispričavam se što sam vas uplašio.”“To je prilično neugodno”, požalio se Mikklesen. “Prvo mi provale u

kofer, a onda se vi pojavite poput duha.” Pratio je Billa do vrata i zatvorio ihza njim na način koji je ukazivao na ekstremnu ljutnju.

Vani na hodniku Bill si je dopustio trenutak nesputanog veselja. Bilo je togotovo predobro da bi bilo istinito. Prelagano. Pametan tip, taj Mikklesen; aline prepametan za mladog gospodina Hammonda, detektiva bez premca. JerBill je sada znao gdje je dolar!

Mora porazgovarati s Jimom Batchelorom prije no što režira svoj veliki

prizor. Na prstima je hodnikom otišao do milijunaševe kabine i pokucao nanjegova vrata. Batchelor ga je pozvao da uđe, a kad je to učinio bilo mu jedrago u sobi vidjeti i Sally. Vezala je Batchelorovu kravatu jer je bila odanakći i nije joj se sviđao kako je Tatu obavljao svoj posao sluge. Njezin seotac odmaknuo od nje kad je ugledao Billa.

“Ima li štogod novo?” pitao je s patetičnom nestrpljivošću.“Rekao bih da ima”, odgovorio je veselo gospodin Hammond.“Imaš ga?”“Locirao sam ga – ista stvar.”“Ne baš.” Sreća je splasnula s Batchelorova lica. “Ipak, gdje je?”“To će biti otkriveno u pravom trenutku”, rekao mu je Bill. “Samo sam

navratio kako bih postavio žice za mali prizor nakon večere. Sally, drago mije što si ovdje. Ti ćeš nakon kave odvesti svoju ujnu i gospođicu Keith izsalona i nas muškarce ostaviti nasamo.”

“Molim – i propustiti uzbuđenje! Nema teorije!”“Sally, čula si što je gospodin Hammond rekao”, prekorio ju je njezin

otac. “Poslušaj.”“Ali, tata...”“Sally!”“Oh, u redu, ako misliš kako gospodin Hammond zna najbolje”,

nasmiješila se Sally.“Siguran sam u to.”“Žao mi je, Sally”, rekao je Bill. “Ali događaji koji će uslijediti po mom

mišljenju neće biti za uši takozvanog nježnijeg spola. Gospodine Batchelor,od tog trenutka pa nadalje želim vašu potporu. Sve što kažem – i bilo što štopredložim da se učini.”

“Naravno. Ali možda bi mi mogao malo natuknuti...”“Hoću, gospodine.” Dao mu je poruku Simona Portera. “Pročitajte ovo,

molim vas.”

Batchelor je pročitao.“O kome priča? Ne – Mikklesenu?”“Da, gospodine, Mikklesenu.”“Dobri bože! Nikad to ne bih pomislio o njemu. Što s njegovim

košuljama?”“Ne bi ste vjerovali da vam kažem, gospodine. Pokazat ću vam nakon

večeri.”“Odlično!” Batchelorovo se raspoloženje popravilo. “Bit će mi vraški

drago da se ovo riješi večeras. Kapetan me upravo izvijestio kako nešto nijeu redu s motorima i vraćamo se natrag u Monterey.” Dopustio je Sally dadovrši vezanje kravate. “Inače, Mikklesen me poslijepodne pozvao u svojukabinu i žestoko se bunio jer mu je provaljeno u kofer. Bio sam jako sućutan,nisam mu rekao da je krivac kapetan.”

“Oh, kapetan je razvalio onu bravu.”“Da, prilično sirov posao. Prisegnuo je kako ju može otvoriti džepnim

nožićem, ali ruka mu je skliznula i razbio ju je. Ne odobravam što je otišaotoliko daleko.”

“Je li išta pronašao?” pitao je Bill.“Ništa. Temeljito ga je pregledao – barem tako tvrdi.”“Nije imao kombinaciju”, nasmiješio se Bill. “Inače, gospodine, neću se

moći formalno odjenuti za večeru. Doći ću u svakodnevnoj odjeći, akonemate ništa protiv.”

“Dođi u pidžami ako želiš”, rekao je Batchelor. “Samo mi pronađi tajdolar.”

“Pronaći ću ga”, uvjerio ga je Bill. Kad je napustio kabinu trijumfalno senasmijao Sally i Sally mu je uzvratila osmijeh.

Junak – tako se sada osjećao.

Te je večeri napetost visjela oko stola, iako su svi nazočni znali da slijedi

neki važan razvoj događaja u lovu na dolar. Samo je jedan gost bio upotpunosti opušten – Mikklesen. Nastavio je svoju priču o udaljenimdijelovima svijeta i neobičnim pustolovinama i Bill Hammond još je jednommorao priznati da je tip dobar.

Kad su žene napustile salon uslijedila je značajna tišina. Jim Batchelorneko je vrijeme sjedio i zurio u vrh svoje cigare.

“Gospodo”, rekao je, “znam da ćete mi ispričati ponovno spominjanjenestalog dolara jer sam siguran da vas sve jednako kao i mene zanima povrattog dolara. Gospodin Hammond proveo je istragu na moj zahtjev i, koliko mije poznato, treba nas o nečemu izvijestiti.”

Sa zanimanjem su se okrenuli prema gospodinu Hammondu. Bill im seveselo nasmiješio.

“Otkrili smo nekoliko stvari”, počeo je. “Na primjer, znamo da je upočetku dolar uzet od gospodina Batchelora kao loša šala.” Frost sepromeškoljio na svom stolcu, ali Bill nije spomenuo imena. Rekao je kako jenesretni šaljivdžija, u želji da vrati dolar njegovu vlasniku, na njegovu mjestupronašao papirnatu novčanicu od jednog dolara. Izvadio je novčanicu izdžepa.

“Ovo je potpuno nova novčanica”, rekao je, “i njezin serijski broj je2B7654328B. Neki od vas su možda primijetili kako, kad podižu novac ubanci i dobivaju nove novčanice, serijski brojevi idu u nizu.” Iz džepa jeizvadio novu novčanicu. “Ovdje imam”, dodao je, “još jednu novu dolarskunovčanicu, a serijski broj je 2B7654329B. Je li u redu pretpostaviti kako sute dvije novčanice došle iz istog džepa?”

“Odličan posao!” ubacio je razdragano Batchelor. “Kad ste dobili tudrugu?”

“Druga novčanica”, objasnio je Bill, “dana je Tatuu, slugi, kao plaća zasitnu uslugu. Dao mu ju je jedan od nazočne gospode.” Zastao je. Svi sušutjeli. “Dao mu ju je gospodin Mikklesen”, dodao je Bill.

Svi su se okrenuli i pogledali Engleza. Njegova nonšalantnost bila jezadivljujuća.

“To je možda istina”, nasmiješio se. “Možda sam Japancu dao tunovčanicu – ne sjećam se. Što s tim?”

“Prilično prozirno, ako se mene pita”, rekao je O’Meara. “Ja samodvjetnik i želim ti reći, mladiću...”

“Samo trenutak, gospodine O’Meara”, nasmiješio se Bill. “Još ne trebamoodvjetnika. Jasno mi je da je ovaj dokaz prilično neuvjerljiv. Spomenuo samga samo zato što predstavlja dobar uvod u ono što slijedi. Bliska veza ovihnovčanica ukazuje na Mikklesena. Druge stvari ukazuju na Mikklesena. Jaukazujem na Mikklesena. Tražim ga da ustane i dopusti da ga pretražimo –ustvari, naravno, ukoliko gospodin Batchelor nema ništa protiv.”

Batchelor je kimnuo. “Samo naprijed”, rekao je veselo.“Odlično!” rekao je Bill. “A sada, gospodine Mikklesen, ukoliko biste

bili toliko dobri...”Mikklesen je porumenio.“Ovo je uvreda”, protestirao je. “Gospodine Batchelor, preklinjem vas.

Najjednostavniji zakoni gostoprimstva...”“Vi ste zloupotrijebili moje gostoprimstvo, gospodine”, rekao je

Batchelor. “Znam sve o vama. Ustanite!”Englez je polagano ustao.“Kaput i prsluk, molim vas”, zapovjedio je Bill Hammond. “Hvala. Sada

ovratnik i kravatu. Ja ću vam pomoći, ako nemate ništa protiv.” Brzo jeraskopčao dugmad Mikklesenova blistavog poprsja. “Naš prijatelj”, objasnioje, “dobro je proučio svoje zanimanje. Usavršio je Mikklesenovu košulju, pokojoj je bio čuven na Orijentu. Poprsje je neuobičajeno kruto, dobro drži svojoblik. A na dnu, s lijeve strane, dodatna traka tkanine formira džep. Ne bistega primijetili ako je košulja svježe oprana – ja nisam”, nasmiješio seMikklesenu, “ali kad ga otvorite imate prikladan džep za nošenje tankogplijena – novčanica, pa čak i srebrnog dolara. A plijen se ne vidi, osobito akoste građeni konkavno, poput mladog Rafflesa.” Bill je iz poprsja košuljeizvukao srebrni dolar i bacio ga na stol pred Jima Batchelora. Srce mu je

luđački lupalo, ovo je bio njegov veliki trenutak. “Vaš sretni dolar, ako se nevaram, gospodine”, rekao je.

Batchelorove su oči blistale.“Mladiću, kako da ti ikad zahvalim”, počeo je. Drhtavim je rukama

podigao dolar. Promukli krik bijesa izletio je iz njega. Bacio je dolar natragna stol i ustao. “Dovraga”, viknuo je, “koliko će ovo još trajati?”

“Št-što to, gospodine?” pitao je Bill, čiji je trijumf polagano jenjavao.“To”, zagrmio je Batchelor, “nije moj dolar! Iskovan je 1899.”“Dobri bože!” viknuo je Bill i bacivši pogled na Mikklesena na licu tog

gospodina ugledao je izraz neprikrivenog iznenađenja.Salon je ispunio žamor, svi su pričali istovremeno. Ali iznad žamora

zagrmio je Batchelorov glas. Gledao je Billa, i obraćao se Billu.“Ti, detektiv?! Ti si nesposobnjaković, eto što si! Vratio si mi nadu, a

onda – onda – onda“Pa, žao mi je, gospodine”, rekao je siroti Bill. Bio je malo omamljen.“Žao ti je! Kakva je to priča? Žao! Mogao bih – volio bih – reći ću ti ovo,

pronađi mi još dolara i živog ću te oderati!” Okrenuo se prema Mikklesenu,koji je vezao kravatu najbolje što je mogao bez ogledala. “A vi, gospodine!Što vi imate za reći? Kakvo nam objašnjenje možete ponuditi? Pošteni ljudine odijevaju trik košulje. Poznata mi je vaša reputacija na Orijentu. Kako seonaj dolar našao tamo gdje je pronađen?”

“Bojim se da sam uhvaćen, gospodine”, rekao je Mikklesen učtivo,odijevajući sako.

“Uhvaćen? Kako to?”“Pod danim okolnostima, najbolje je da vam kažem istinu. Ako zastanete

i razmislite, krađe uopće nije ni bilo. U svakom slučaju, ništa osim zamjene –dolar za dolar. Vrijednost vašeg sretnog dolara u potpunosti je sentimentalna.Sjetite se toga, ako želite.”

“Nastavite”, rekao je Batchelor.

“Sinoć sam otišao u vašu kabinu kako bih uzeo taj dolar. I ja sam pomalošaljivdžija. Čuo sam gospodina Frosta na vratima i imao dovoljno vremenada se uvučeni u ormar. Odande sam gledao kako obavlja zamjenu. Pratio samga i kad je napustio svoju kabinu kako bi otišao na večeru, šmugnuo samunutra. Nakon što sam pronašao vaš dolar i ja sam obavio svoju maluzamjenu. Sinoć sam imao vaš dolar, imao sam ga jutros – točno tamo gdje jenaš mladi prijatelj pronašao ovoga. Spremio sam košulju s dolarom u svojkofer i zaključao ga. Gospodin Hammond će potvrditi moju tvrdnju kako je uneko doba poslijepodneva brava na mom koferu razvaljena. Dolari su sigurnotada zamijenjeni.”

“Besmislica!” odgovorio je Batchelor. “Želite reći da sve od tada nisteprovjerili taj dolar?”

“Vidio sam kako se u poprsju košulje još uvijek nalazi dolar i naravnopretpostavio da je to – uh – sretni dolar.”

Jim Batchelor polagano je zatresao glavom.“Ne razumijem vas”, rekao je. “Odveć ste profinjeni za mene. Ipak, znam

jedno – vi niste gost kakvog želim u svojoj blizini. Nešto se dogodilo smotorima i vraćamo se u Monterey. Ujutro ćete me uistinu razveselitiukoliko uzmete svoju prtljagu i iskrcate se s jahte.”

“Oh, naravno”, smireno se složio Mikklesen.“Nakon što vas pretresu”, dodao je Batchelor. “Hoćemo li se pridružiti

damama?”Dok su napuštali blagovaonicu Bill Hammond je vidio kako O’Meara

hvata Mikklesena za ruku i zadržava ga. Političarevo rumeno lice bilo jestudija različitih emocija, nijedna ugodna.

Ušašvi posljednji u glavni salon, Bill je sreo Sally odmah kod ulaza. Očisu joj blistale od uzbuđenja dok ga je izvodila van.

“Oh, Bille, osjećam se užasno”, rekla je. “Hoću reći, propustila samprizor tvog velikog trijumfa.”

“Ha-ha”, prokomentirao je smrknuto.

“Što je, što se dogodilo?”“Kakav trijumf, Sally! Propast! Katastrofa! Kao detektiv ja sam izvrstan

novinar.” I ispričao joj je što se dogodilo.“Što je otac rekao?” pitala ga je kad je završio.“Ah”, odgovorio je, “ideš ravno u srž stvari. Otac je rekao puno i ako je

pogled ikad značio otrov u kavi, onda je to njegov pogled značio meni.Kažem ti, Sally, sada je sve gotovo. Što se tiče oca, ja sam gotov.”

“Nemoj se predavati”, utješila ga je. “Imaš li još kakvih tragova?”“Pa”, odgovorio je polagano, “jedan mali...”“Znala sam!” viknula je. “Što je to, Bille?”“Oh, ništa naročito. Ali uzeo sam onaj dolar koji smo našli kod

Mikklesena, i...”Jim Batchelor i Henry Frost izašli su iz glavnog salona i prišli im.“Ah”, rekao je Frost sarkastično, “mladi detektiv.”“Nemoj ga zadirkivati, Henry”, rekao je Batchelor. “Mladić ima

budućnost. Može iskopati više dolara od Johna D. Rockefellera.”“Gospodine Batchelor, uistinu žalim”, počeo je Bill.“Zaboravi. Gdje smo sada? Stvari su zapetljanije nego ikad.”“Ako poslušate moj prijedlog”, počeo je Frost, “što je s vašim

kapetanom? On je provalio u Mikklesenov kofer. Je li u to vrijeme bio sam?”“Glupost!” odgovorio je Batchelor. “U krivu si, kao i obično, Henry.”“Pa, ne znam. Kakva je to priča o motorima i o povratku?”“Sranje, kažem ja! Kapetan je sa mnom više od deset godina.” Batchelor

je odmahnuo glavom. “Kažem ti, izgubljen sam. Puno stvari mi nije jasno.Jako je čudno, na primjer, što je Mikklesen onako priznao. Mogao je svezanijekati i to bi bilo to.”

“Tata”, rekla je Sally, “Bill ima još jedan trag.”“To sam i pretpostavio”, odgovorio je njezin otac. “On je definitivno

čudotvorac za tragove. Ne bi me iznenadilo da idući put izvuče dolar iznečijeg uha. Ali to neće biti moj dolar, u to sam siguran.”

“Ako mi date šansu, gospodine”, predložio je Bill.“Pa, ti si polomljena trska, ali si sve što mi je preostalo. Što je sada?”“U Mikklesenov kofer provaljeno je oko četrnaest i trideset. To je otkrio

tek oko petnaest sati. Kapetan nije mogao biti tamo duže od deset ili petnaestminuta. Što se dogodilo u međuvremenu otkad je kapetan otišao i Mikklesendošao?”

“Reci mi to i priznat ću da si dobar.”“Mogu samo pretpostaviti, gospodine. Ali onaj dolar iz 1899., koji smo

pronašli kod Mikklesena – znam tko ga je posljednji imao.”“Molim? Znaš?”“Da. To je dolar koji sam jutros dao Tatuu u zamjenu za novčanicu koju

je dobio od Mikklesena.”“Tatu! To je ideja! Dođi u sobu za pušenje i ispitat ćemo Tatua.”Vlasnik Francesce je krenuo, a Frost, Hammond i Sally su ga pratili.

Tatu, kojega su pozvali, pojavio se, ali nedostajala je njegova uobičajenamirnoća. Bojao se svog poslodavca i to je pokazivao.

“Već si vidio ovaj dolar, Tatu”, rekao je Bill držeći ga u ruci. “Dao samti ga jutros. Što si nakon toga učinio s njim?”

Tatu se zagledao u srebrni dolar.“Vratio sam ga”, rekao je.“Kome si ga vratio?”“Gospodinu Mikklesenu.”“Istinu, Tatu.”“Prisežem”, odgovorio je Japanac. “Gospodin Mikklesen rekao kako

nisam održao obećanje. To neistina. Ipak me natjerao da vratim dolar.”To je bila Tatuova priča i držao je se. Nakon još nekoliko trenutaka

isptivanja Batchelor ga je pustio da ode.

“I, kamo nas je to odvelo?” želio je znati milijunaš.“Japanac laže”, izjavio je Frost.“Mislim da ne laže”, usprotivio se Bill. “Ne, nešto mi govori da je rekao

istinu. Gospodine Batchelor, onaj veliki prizor Mikklesenova priznanjapripremljen je s namjerom.”

“Kakvom namjerom?”“Nisam siguran. Ali imam osjećaj da je vaš dolar još uvijek kod njega.”“Gdje?”“Na meni je da to otkrijem, gospodine.” Bill je ponovno bio čovjek od

akcije. “Sally, želim da odeš i namamiš Mikklesena na partiju bridža, molimte. Kad to obaviš, ja idem u akciju.”

“Zvučiš dobro”, priznao je Batchelor. “Ali kad smo već kod toga, uvijekzvučiš dobro. Želim biti siguran da ćeš ovaj put pronaći pravi dolar.”

“Pronaći ću ga”, rekao je Bill. Srce mu je zakucalo brže. To je već rekao– s kakvim rezultatom? Ali ovaj put mora održati riječ – mora! Ipak, nije bioodveć siguran.

Kad je vidio Engleza s nelagodom posjednutog kao partnera ujne Dore,odjurio je dolje. Bez oklijevanja upalio je svjetlo u Mikklesenovoj kabini izapočeo potragu. Obavio je temeljit posao – ispod saga, u ormaru, posvuda.Ali nije pronašao dolar. Ama baš ništa zanimljivo, osim malog namotajaplosnate žice koja je ležala na podu gotovo ispod ležaja. Nije izgledao važno,ali stavio ga je u džep. Bio je potišten dok je gasio svjetlo i krenuo van krozkupaonicu. Jednom je nogom bio u kupaonici, drugom u Mikklesenovojkabini kad su se vrata kabine otvorila.

“Bok”, rekao je glas – O’Mearin – vrlo tiho.Bill je pobjegao. Nečujno je izvukao ključ iz brave vrata koja su vodila u

njegovu kabinu i, sada na sigurnom u svojoj kabini, zaključao vrata s testrane. Polagano je položio ruku na kvaku i čekao. U kupaonici su se začulitihi koraci i onda se kvaka u njegovoj ruci počela polagano kretati. Pustio ju

je. Lagano trzanje kvake, a onda su se koraci udaljili. Čim se usudio, Bill jeotključao vrata i otvorio ih centimetar ili dva. Ugledao je povremenoblistanje baterijske svjetiljke u Mikklesenovoj kabini.

O’Meara je neko vrijeme temeljito tražio. Svjetlost se iznenada ugasila.Netko je ušao u Mikklesenovu kabinu. Tko? Političar ga je za nekolikotrenutaka posvijetlio.

“Gospođice Keith!” rekao je šaptom.“Gospodine O’Meara!” došao je ženin odgovor.“Što mogu učiniti za vas?” pitao je sarkastično O’Meara.“Je li ovo vaša kabina, O’Meara?” pitala je jednako sarkastično.“Nije.”“Pa što onda radite ovdje?”“Isto što i vi. Tražim onaj dolar.”“Zašto, gospodine O’Meara ”“Dođite k sebi. Prozreo sam vas gotovo odmah. Znate, naši su interesi

zajednički. Radimo zajedno.”“Ne znam na što mislite.”“Oh, da, znate. Vi ste ovdje kako biste uzeli onaj sretni dolar za

Blakeove, a ja – pa – ja predstavljam druge interese, interese koji železadržati Jima Batchelora od kandidature. Dajte mi taj dolar do iduće srijede uosamnaest sati i nakon toga ga možete dobiti natrag.”

“Ali ja ga nemam, gospodine O’Meara.”“Znam da nemate. Hoću reći, u slučaju da ga pronađemo.”“Mislite da je u ovoj kabini?”“Mislim da ga je Mikklesen negdje sakrio. Znate, imao sam dogovor s

njim. Sinoć sam ga uhvatio kako baca košulju u more i nakon kratkograzgovora priznao je da ima sretni dolar i pristao mi ga je dati u Montereyuza tisuću dvjesto dolara u gotovini.”

“Ja sam mu također namjeravala dati ponudu”, rekla je žena. “Odavno

znam za njegove talente i bila sam sigurna da je kod njega.”“Dobro je da niste. Jutros kad je Batchelor ponudio onu ogromnu

nagradu, prljavi pokvarenjak počeo se kolebati. Prevario bi me u trenu, alisam mu zaprijetio da ću mu smjestiti prije no što napusti državu. Znao je dato mogu izvesti pa je odustao.”

“Znači, ona večerašnja predstava bila je namještena?”“Naravno”, rekao je O’Meara. “Mogao sam mu to vidjeti u očima. To je

sve bilo radi mene. Ne bi me iznenadilo da je onu mladu budalu odHammonda odveo ravno u nju. Želio je da mislim da je izgubio dolar.Najvjerojatnije se namjerava iskrcati s njime i onda ga teklićem poslatiBatcheloru. Ali samo preko mene mrtvog. Idemo na posao.”

“Kamo, kamo vode ova vrata?” pitala je gospođica Keith.“U kupaonicu. Iduća vrata vode u susjednu kabinu, ali su zaključana.”I bila su jer je Bill Hammond u pravom trenutku shvatio što slijedi. Vratio

se na gornju palubu i ostavio ih njihovoj potrazi, siguran da neće polučitirezultat.

Bridž je upravo završavao, s entuzijazmom svih osim ujne Dore. Bill jeodveo Sally u kut salona, ali prije no što je mogao išta reći pridružio im senjezin otac.

“Ima li štogod?” pitao je.Bill im je prepričao razgovor iz Mikklesenove kabine. Jim Batchelor bio

je ogorčen.“Dobar posao”, rekao je. “O’Meara, žena također! Vraški sam dobro znao

kako na ovoj jahti ne mogu nikome vjerovati. Pa, iskrcat će se ujutro, torba ikofer, zajedno s Mikklesenom. Ali ne dok ih ja osobno ne pretresem.”

“Oče.”“Da, mislim to. I, Hammonde, gdje smo sada? Misliš da Mikklesen još

uvijek ima dolar? Ali gdje je?”“Pa”, počeo je Bill.

“Imaš trag, naravno”, rekao je Batchelor.“Niti jedan”, odgovorio je žalosno Bill.“Molim?” Batchelor je ustao. “Pa, ako si ostao bez tragova, onda je nebo

uistinu crno. Nešto mi govori da nikad više neću vidjeti svoj dolar. Možda sidobar novinar, mladiću moj, ali kao detektiv – pa – oh, kakva korist? Idem naspavanje. Laku noć.”

Sally i Bill su ga pratili. Zastali su u mračnom dijelu palube.“Oh, Bille, što ćemo sada učiniti?” uzdahnula je djevojka.“Pa, imam jedan trag – jedan mali trag. Ali toliko je smiješan da nisam

imao hrabrosti spomenuti mu ga. Samo mali namotaj žice koji sam pronašaou Mikklesenovoj kabini.”

“Što bi to moglo značiti Bille?”“Ne znam. Ali noćas ću razmišljati kao nikada dosad. Ne mogu te

izgubiti, Sally. Neću – to je sve.”“I nećeš ako se mene pita, Bille, nećeš”, odgovorila je i mudrost

zaustavljanja u sjenama iznenada je postala očita.Bill se smjestio u svoj krevet kako bi započeo s obećanim razmišljanjem.

U mislima je počeo, polagano, razmišljati o svim stvarima koje bi čovjekpoput Mikklesena imao. Ali negdje u susjedstvu češljeva utonuo je u san.

Postoji nesvjesno ja koje nikad ne spava, nego se bavi bilo kojim tekućimproblemom. Što je najvjerojatnije objašnjenje zašto se Bill idućeg jutraprobudio s predosjećajem života. Bilo je jako kasno i pogledao je krozprozor zbunjen neuobičajenom tišinom. Mali gradić Monterey i zelena šumaDel Monte pojavili su mu se pred očima; znao je da je Francesca stigla uluku.

Vrata kupaonice bile su otključana, a vrata koja su vodila uMikklesenovu kabinu bila su otvorena. Englezu nije bilo ni traga ni glasa, nitinjegovoj prtljazi. Uzbuđen, Bill je pozvonio Tatuu, ali od Japanca je saznaoda se još nitko nije iskrcao.

“Požuri”, zapovjedio je Bill, “i reci gospodinu Batcheloru neka nikog neiskrca dok mu se ja ne javim.” Pripremio se za burno jutro.

Jim Batchelor stigao je baš kad je Bill vezao kravatu.“Novosti?” pitao je mladić.“Ništa”, odgovorio je Batchelor. Sjeo je na ležaj, a njegovo je sumorno

lice bilo u žestokom kontrastu sa sunčanim jutrom. “Drugi je časnik bio uMikklesenovoj kabini dok se ovaj odijevao i pregledao je sve što je odjenuo.Također, ponovno smo mu pretražili prtljagu. Ali ništa. Ili nema taj dolar ilije odveć pametan za nas.”

“Gdje je sada?” pitao je Bill.“Na palubi je, čeka iskrcavanje. Čamac je spreman. O’Meara i gospođica

Keith također su tamo.”“Jeste li i njih pretražili?”“Pa, ne. Postoje granice. Uostalom, siguran sam da su i oni u mraku

poput mene. Oboje su jutros došli k meni i rekli da ovdje žele prekinutikrstarenje, pa sam im jednostavno rekao neka idu. Jednostavno nema smislaza sukob.”

“Bill ste u potpunosti u pravu, gospodine”, složio se Bill.“Ti – ti si mi poslao poruku da nikome ne dopustim iskrcavanje dok ti ne

dođeš”, rekao je Batchelor.“Jesam”, nasmiješio se Bill.“Imaš – imaš novi trag?”“Mislim da imam.”“Mladiću moj! Ne, ne, ne smijem dopustiti da me nada ponovno ponese.”“Mudri ste, gospodine”, priznao je Bill. “Ovo nije puno – možda samo

mala šansa, to je sve.”“Pa, idemo ju iskoristiti”, rekao je Batchelor dok su izlazili iz kabine.

“Ponavljam ti, pronađi mi taj dolar i za tebe ništa neće biti predobro.”“Oprez!” rekao je Bill u bradu i izašli su na palubu. Sally im se

pridružila, ljupka poput kalifornijskog jutra, ali zabrinutog pogleda. Bill joj jeuputio osmijeh ohrabrenja. Krenuli su palubom, pa prišli Mikklesenu,O’Meari i gospođici Keith, koji su sjedili među svojom prtljagom.

“Gubimo neke od naših gostiju”, rekao je Batchelor.“Vidim”, odgovorio je Bill. “Nije mi žao što Mikklesen odlazi, ali ovi

ostali – strahovito mi je žao...” O’Meara ga je smrknuto pogledao. HenryFrost, željan novosti, došao je na palubu.

“Gospodine Batchelor”, nastavio je Bill, “prije no što Mikklesen zauvijekode iz naših života, želio bih mu postaviti jedno pitanje.”

“Naravno. Samo naprijed.”“Gospodine Mikklesen”, Englez je ustao i sada su on i Bill stajali jedan

nasuprot drugome.“Gospodine Mikklesen”, ponovio je Bill, “koliko je sati?”Englez se namrštio.“Ne razumijem.”“Vrijeme – po onom vašem satu. Vidio sam da ste ga prije koristili. Zašto

ne i sada?”“Moj dragi mladiću”, Mikklesen je bio prilično opušten, “to je stravično

stara stvar, stvarno. Pripadala je mom djedu. Nešto mu se dogodilo. Stao je.”“Stao? Šteta.” Bill je pružio ruku. “Dajte da vidim. Možda ga uspijem

popraviti.”Mikklesen je hitro pogledao lijevo i desno. Činilo se kako odmjerava

Francescinu udaljenost do obale. “Hajde”, rekao je Bill. “Izlaza nema.Predajte ga.”

“Zašto ne?” rekao je Mikklesen. Iz džepa je izvadio drevni sat i otkopčaoga s lanca. Smiješio se. Bill se snuždio –je li, nakon svega, u krivu?

Njegovi snažni prsti nervozno su se omotali oko Mikklesenova sata.Nervozno je otvorio poklopac. Stvar je bila puna papira. Podigao je papir inasmiješio se jer se ispod nalazio srebrni dolar.

“Nadam se da je ovaj put pravi”, rekao je i dao ga Batcheloru.“Tako mi svega!” viknuo je Batchelor. “Moj sretni dolar! Prvi dolar koji

sam ikad zaradio. Mali tajni znak i sve ostalo. Moj mladiću – moj mladiću,povlačim sve što sam rekao.”

Bill je pogledao Sally, oči su joj blistale. Vratio je kućište sataMikklesenu.

“Kad ste izvadili mehanizam”, rekao je, “niste trebali izgubiti oprugu.Skakutave male stvarčice, opruge. Neuhvatljive, ne?”

“Pretpostavljam.” Mikklesen je, još uvijek nasmiješen, nonšalantan,vratio sat u džep. “Gospodine Batchelor, odskitat ću. Krađe nije ni bilo.”

“Tko kaže da nije?”O’Meara, crven od bijesa, skočio je na noge. “Batcheloru, predaj ovog

probisvijeta meni. Ja ću ga smjestiti iza rešetaka, gdje i pripada.”Jim Batchelor odmahnuo je glavom. “Vaša strast za pravdom

veličanstvena je, O’Meara”, rekao je, “ali ne slažem se s vama. Publicitet mise nikada nije dopadao. Gospodine Mikklesen, čestitam vam. Sigurno ste biliizvrsni u igranju skrivača kad ste bili dijete. I slobodni ste – otići.”

“Puno vam hvala”, rekao je Mikklesen. “Ovo je bilo vraški zabavnokrstarenje i sve to.” Pogledao je

O’Mearu i njegov je osmijeh iščezao. “Zamolio bih vas za jednu uslugu,ako je moguće.”

“Pa, imate hrabrosti”, rekao je Batchelor. “Što želite?”“Hoćete li biti toliko ljubazni da me samog prebacite na obalu, pa neka se

čamac vrati po – ove ostale?”Vlasnik Francesce bio je dobro raspoložen. Nasmijao se.“Naravno”, odgovorio je. “Također, ne mogu reći da vam zamjeram.

Ptice ponekad nisu sigurne u vlastitome jatu. Uđite u čamac. A vi, O’Meara”,stao je na put bijesnom političaru, “ostanite gdje jeste.”

Mikklesen je mornaru pokazao svoju prtljagu i hitro se spustio ljestvama.

Čamac je krenuo. O’Meara je došao do ograde i bijesno zaprijetio šakom.“Sredit ću te”, viknuo je, “ti bijedni prevarante!”Mikklesen je stajao na krmi čamca i veselo odmahnuo. Krenuo je u

potragu za novim pustolovinama i boljom srećom.“Oh, gospodine Batchelor”, zaprela je gospođica Keith, “ženin je

privilegij da promijeni mišljenje, znate. Ako nemate ništa protiv, ja bih ostalana jahti.”

“Oh, ne, nećete!” rekao je Batchelor. “Dobio sam svoj dolar natrag inamjeravam ga zadržati.”

“Molim, kako to mislite?” rekla je i zagledala se u njega velikim, nevinimočima.

“Prozreo sam vas – O’Mearu također. Žao mi je što ste me prisilili da tokažem. Vratite se svojim prijateljima Blakeovima, gospođice Keith i recite imda mene trebaju nadmašiti za onaj posao u Kini – ako mogu. A što se vastiče, O’Meara, moje će se ime naći na izbornoj listi idući tjedan. I drago mi ješto znam vaše stajalište.”

“O čemu vi to pričate?” pitao je O’Meara blagim glasom.“Jako dobro znate o čemu pričam. Drugi je časnik trebao obaviti neke

stvari u gradu, ali za nekih sat vremena će se vratiti. Kad se vrati, oboje ćuzamoliti da napustite Francescu.”

Batchelor se okrenuo i njegov blistavi pogled pao je na Billa Hammonda.Nasmiješio se i položio ruku na Billovo rame. “Pravi detektiv, ako se menepita. Dođi u salon, sinko. Trebamo obaviti jedan poslić. Henry, i ti suumiješan u to. Imaš svoju čekovnu knjižicu?”

“Imam”, rekao je Frost i on i Sally krenuli su za nama prema glavnomsalonu.

“Dvije tisuće od tebe, Henry”, podsjetio ga je Batchelor.“Znam.” Gospodin Frost nevoljko je sjeo za stol i pripremio se za

ispisivanje čeka.

“Samo trenutak”, umiješao se Bill. “Ne želim novac, gospodine Frost.”“Što želiš?” pitao je Frost.“Bolji posao.”“Pa, definitivno ga i zaslužuje”, rekao je Batchelor.“Pa”, počeo je Frost, čiji je prvi instinkt oduvijek bilo izmotavanje, “ne

volim se miješati u poslove redakcije.” Ipak, njegov je izraz lica govorio dasu dvije tisuće dolara ipak dvije tisuće dolara.

“Nedjeljni urednik prošli je tjedan dao otkaz”, nastavio je Bill. “Samorecite i posao je moj. Plaća je sto dolara, ako se ne varam.”

Frost je ustao.“U redu”, složio se. “Smatrat ćemo stvar riješenom.” S ljubavlju je

potapšao čekovnu knjižicu i otišao.“E, to je bilo pametno”, nasmiješio se Jim Batchelor. “Posao – prigoda za

uspjeh. Bolje od novca.”“Meni zvuči bolje”, nasmiješio se Bill. “Znate, razmišljam o ženidbi.”Batchelor je ustao i stisnuo mu ruku.“Izvrsno! Izvrsno!” viknuo je. “Mladiću moj, želim ti svu sreću svijeta.”“Znači nemate ništa protiv?”“Najbolja stvar koja se može dogoditi nekom mladiću. Ravnoteža –

poticaj.”“To i ja mislim, gospodine”, rekao je Bill razdragano.“I to ti služi na čast.” Batchelor je sjeo za stol. “Moj mali ček bit će

vjenčani dar.” Zastao je. “Nadam se da si izabrao pravu djevojku?”“Siguran sam u to, gospodine.”“Normalno je da se tako osjećaš. Ali ove modenre djevojke – nisu poput

onih kakve sam ja poznavao. Prevrtljive, ekstravagantne – ne poznajuvrijednost dolara.”

“Ova”, rekao je Bill, “zna vrijednost jednog dolara. Barem bi trebala

znati.”“Molim?” viknuo je Batchelor.“Spremite vašu čekovnu knjižicu, gospodine”, rekao je Bill. “Ne želim

vaš novac.”Batchelor je ispustio kemijsku olovku. “Ja – nisam ni sanjao – Sally, što

to znači?”Došla je i sjela mu na koljeno.“Tata, još mi nikad nisi ništa odbio. Nećeš stvarati probleme oko male

stvarčice poput Billa.”“Ali – ja ne – ovaj mladić – pa, on nema ništa!”“Što si ti imao kad si se oženio?” pitala je.“Imao sam svoju pamet i jaku desnu ruku.”“Kao i Bill”, rekla mu je.Polagano se okrenuo i pogledao Billa.“Razmišljam o vama dvoma”, rekao je. “Sviđaš mi se, mladiću moj – to

priznajem. Ali ovo – ovo – možeš to podnijeti? Djevojka poput Sally – neradi se toliko o početnom trošku – nego o uzdržavanju. Možeš li ti to?”

“Uz vaše dopuštenje”, rekao je Bill, “volio bih pokušati.”Batchelor je poljubio kćer i ustao.“Morat ćeš mi dati malo vremena”, rekao je. “Sve je to jako iznenadno.

Razmislit ću.”“Da, gospodine”, odgovorio je Bill. “U međuvremenu...”“U međuvremenu”, Batchelor je zastao na vratima. Uputio je dug i

čeznutljiv pogled Billu Hammondu. “Znaš”, rekao je, “dao bih milijun dolarada sada budem na tvom mjestu.” I izašao je.

“Jadni tata”, rekla je Sally. “Nije li drag?”“To je obiteljska osobina”, rekao joj je Bill. “Primijetio sam to.”“Bille, uvijek ćeš me voljeti, zar ne?”

“Voljeti te – i držati te blizu”, rekao je Bill. “U velikim trenucima mogživota dat ćeš mi snagu da nastavim. Prva supruga koju sam zaradio.”

“Bille, pazi se!” rekla je. “Netko bi mogao ući.”