Dženan Hasić: "Ismail Hakki Bursevi: Osvrt na život, tesavvufsku misao i djelo"

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO PROLJEE 2015 GODINA XVIII BROJ 67 53

Ismail Hakki Bursevi: Osvrt na ivot, tesavvufsku misao i djelo(povodom 290. godinjice smrti: 17252015)

Denan Hasi

Graanica, Bosna i Hercegovina

Saetak

U radu se izlau osnovni biobibliografski podaci o ejhu Ismailu Hakkiju Burseviju (16531725) koji je bio poznat i kao Ismail Hakki Dilveti zbog svo-je pripadnosti dilvetijskom ogranku bajramijskog tarikata. Bio je veliki poznavalac razliitih muslimanskih znanstvenih disciplina. Autor je oko stotinu i trideset djela. Njegovo zasigurno najpoznatije djelo koje mu je osiguralo slavu diljem muslimanskog svijeta jeste Ruhul-bejan, vietomni sujski komentar asnoga Kurana. Pored njega, njegov komentar Rumi-jeve Mesnevije, pod naslovom Ruhul-Mesnevi ili erhul-Mesnevi takoer je veoma poznat i rado itan. Pored njegovanja sujskog nauka poteklog iz halvetijskog i bajramijskog tarikata, Ismail Hakki bio je veliki poznavalac i potovalac lika i djela Najveeg ejha (E-ejhul-ekber) Muhjiddina Ibn Arebija, iji se stavovi daju nazrijeti s mnogih stranica koje je ispisao ejh Ismail Hakki Bursevi.

Kljune rijei: Ismail Hakki Bursevi, Ruhul-bejan, Ruhul-Mesnevi, ejh Os-man Fazli, Muhjiddin Ibn Arebi, tesavvuf, halvetijski tarikat, bajramijski tarikat, dilvetije.

UDK 28

ZNAKOVI_VREMENA 67.indd 53 22.7.2015 17:45:34

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO PROLJEE 2015 GODINA XVIII BROJ 6754

DENAN HASI

1. Uvod

U radu se izlau osnovni biobibliografski podaci o ejhu Ismailu Hakkiju Burseviju, koji je bio poznat i kao Ismail Hakki Dilveti zbog svoje pripadnosti dilvetijskom ogranku bajramijskog tarikata. Bajra-mijski tarikat izrastao je na tradiciji halvetijskog, te manjim dijelom nakibendijskog tarikata. Od potonjeg je naslijedio bezglasni zikr (zikr h), dok se naelom melameta i duhovnom genealogijom (silsila) povezuje s halvetijskim tarikatom kojem je zapravo i blii. Ovo navodimo iz razloga to je tesavvufski nauk ejha Ismaila zapravo nauk preuzet najveim dijelom od ejhova halvetijskog tarikata, jer bajramijski tarikat i njegov dilvetijski ogranak imaju korijene u halvetijskom tarikatu. Upravo zbog nepoznavanja navedenoga, neki istraivai povezuju ejha Ismaila Hakkija s halvetijskim tarikatom, te i sami dilvetijski red navode kao da je ogranak halvetijskog tarikata. Pored njegovanja navedene tesavvufske tradicije, Ismail Hakki bio je veliki poznavalac i potovalac lika i djela Najveeg ejha (E-ejhul-ekber) Muhjiddina Ibn Arebija i Mesnevije Mevlane Delaluddina Rumija.

Ismail Hakki Bursevi najpoznatiji je po Ruhul-bejanu, svom ivotnom djelu, vietomnom sujskom komentaru asnog Kurana. No, pored tog djela, autor je oko stotinu i trideset djela, u koja se ubrajaju djela iz oblasti kuranske egzegeze (tefsr), hadiskih znanosti, tesavvufa, arapskih jezikoslovnih znanosti, sujske poezije, osnova / metodologije musli-manske jurisprudencije (uslul-qh) i spekulativne teologije (ilmul-kelm), te znanstvenih disciplina o pravilnom i melodinom uenju asnog Kurana (tedvd) i varijanti njegova itanja i uenja (kirat). U posebnom dijelu ovoga rada u kratkim crtama opisuju se neka njegova najznaajnija djela. No, veliku veinu radova nismo spomenuli, jer priroda rada to nije dozvoljavala, ali nismo dopustili da ne navedemo ona najznaajnija i da ih ukratko opiemo.

Drugo djelo, poslije Ruhul-bejana, koje mu je donijelo slavu jeste komentar Rumijeve Mesnevije, pod nazivom Ruhul-Mesnevi, odnosno erhul-Mesnevi.

Osim biobibliografskih podataka o Ismailu Hakkiju i njegovu tesavvufskom nauavanju, posljednji podnaslov ovoga rada glasi: ejh Osman Fazli Atpazari duhovni uitelj Ismaila Hakkija. U njemu su izloeni najvaniji podaci o njegovu uitelju i duhovnom mentoru. Smatrali smo veoma bitnim opisati linost koja je uvela Ismaila Hakkija, tada gorljivog mladog tragaoca za i/Istinom u svijet tesavvufa. ejh Osman osoba je



ISMAIL HAKKI BURSEVI: OSVRT NA IVOT, TESAVVUFSKU MISAO I DJELO

koja je dodatno raspirila plamen ljubavi prema i/Istini u njegovu srcu, te ga smatramo veoma zaslunim i u ostvarenjima Ismaila Hakkija, posebno onih na polju nauke i tesavvufa.

2. Crtice iz biograje Ismaila Hakkija

Ismail Hakki Bursevi roen je u mjesecu zul-kade 1063. hidretske godine (oktobar 1653.) u gradu Ajtos,1 koji danas pripada Bugarskoj, ali je zbog svog dugogodinjeg boravka u Bursi (16851725) dobio nadimak Bursevi, pod kojim je ostao najpoznatiji. Pored nadimka Bursevi, u literaturi se navode i drugi kojima je bio oslovljavan. Nadimak Uskudari dobio je zbog boravka u Uskudaru.2 Takoer je bio poznat i kao Ismail Hakki Dilveti zbog pripadnosti dilvetijskom tarikatu.3

1 Bugarski: . 2 Ali Naml, smail Hakk Bursevi: Celveti eyhi, mfessir, air, slam Ansiklopedisi, c. XXIII, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 2001, str. 102.3 Dilvetijski ogranak /kol/ bajramijskog tarikata nastankom se vee za Muhammeda Dilvetije Pira Uftadea. Kasnije e ovaj red po Mahmudu Hudaiju biti prozvan kao i red hudaija (Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Orijentalni institut, Sarajevo, 1986, str. 187). Kako smo i naglasili, bajramijski tarikat sadri u sebi uenja halvetijskog i nakibendijskog tarikata. Dilvetijski ogranak bajramijskog tarikata, koji se vee za spomenutog Pira Uftadea (u. 1580. godine), batini bezglasni zikr (zikr hafi). Bukvalno su usvojili i dva nakibendijska postulata duhovnoga puta (ima ih svega jedanaest): nazar ber kadem (ne dizati pogled od vrhova nonih prstiju; ne pridavati panju niemu osim Allahu; ii svojim putem; govoriti shodno halu u kojem se nalazi; kloniti se tuih poslova); halvet der endumen (boravkom meu ljudima biti nutrinom, srcem i milju s Allahom; ispuniti se zikrom). Dilvetije su se nakon smrti ejha Hudaija podijelile na etiri vrste: selamije, hakkijje (po Ismailu Hakkiju), fenaijje i haimijje. Dilvetije duhovne putnike dijele na tri grupe: a) poetnike koji moraju permanentno razmiljati o sljedeem: la mabude illallah (samo je Allah dostojan oboavanja), b) duhovne putnike na srednjem stepenu koji su zadueni proniknuti u tajnu: la maqsude illallah (nema eljenog osim Allaha), c) trea skupina zaduena je kontempliranjem o: la mahbube illallah (nema voljenog osim Allaha) (Dilaver Selvi: Ko moe biti ejh, pri-jevod s turskog: Abdulaziz Rizvi, UG Samarkand, Sarajevo, 2008, str. 53; Hasan K. Yilmaz: Celvetiyye, slam Ansiklopedisi, sv. VII, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 1993, str. 273274). Pokuat emo rekonstruirati, na osnovu naih dosadanjih istraivanja, silsilu dilvetijskog tarikata Ismaila Hakkija: Ismail Hakki - Osman Fazli - Zakirzade Abdullah - (veoma kratko bio murid Hudaijeva halife Sali Ibrahima) - (?) Hudaji - Muslihudin Halveti (prvi ejh) - Muhjidin Uftade Dilveti (drugi ejh koji ga je ovlastio idazetom na irad) Hizir-dede - Akbijik Sultan - Hadi Bajram Veli Somundu-baba



DENAN HASI

Njegov otac Mustafa roen je u istanbulskom kvartu Aksaraj, gdje je i odrastao. Aksaraj je napustio najvjerovatnije 1652. godine, te se preselio u grad Ajtos. Ismail Hakki izgubio je majku u sedmoj godini, te se o njemu poela starati nena.4

U to vrijeme u Ajtosu je ivio i djelovao dilvetijski ejh Ahmed--efendija, halifa5 tada znamenitog dilvetijskog ejha Atpazari Osmana Fazlija.6 Ismail Hakki pohaao je asove arapskog jezika kod ejha Ahmeda, te mu se tako ukazala prilika da upozna ejha sejjida7 Ab-dulbaki-efendiju, koji je bio porijeklom iz Jedrena. On je takoer bio

Hamid Veli (preko oca emsudin Musaa ostvario dodir s eburijskom tesavvufskom tradicijom; boravio je nakratko i u Siriji kod ejha adija Rumija Nakija Bistamija; od njega je naslijedio nakibendjijsku i bistamijsku tesavvufsku tradiciju; prema aktuelnom muftiji Ankare, akademiku Mefailu Hizliju, Somundu-baba zaetnik je bistamijske tesavvufske tradicije na podruju Osmanske imperije, koju je prenio na svoje uenike, a oni su je dalje prenosili i irili /Mefail Hzl, Somuncu baba, U. . lahiyat Fakltesi Dergisi, Bursa, 1987, 2/2, str. 270/) - Alaudin Erdebili - Sadrudin Erdebili - Safijudin Erdebili (pir safevijskog tarikata; koji je od ejha Ibrahima Gelanija naslijedio zikr sedam ismova: La ilahe illallah, Allah, Hu, El-Hakk, El-Hajj, El-Kajjum, El-Kahhar: i zikr pet ismova: El-Vehhab, El-Fettah, El-Vahid, El-Ehad, Es-Samed. Prvu vrstu zikra naslijedio je i pir Omer Halveti preko Ahi Muhammeda, halife Ibrahima Gejlanija) - Ibrahim b. Ruan Zahid Gejlani (jedan od njegovih halifa bio je Ahi Muhammed Halveti duhovni uitelj i amida Zahirudina Omera Halvetija, pira halvetijskog tarikata. Navodi se da je Ibrahim Zahid Gejlani bio povezan i sa emsom Tabrizijem) - Demaluddin Tabrizi (bio uenik sljedeih ejhova: ihabudin Mahmuda, Ruknudina Sudasija, Kutbudina Ebhurija /pir ebhurijskog kola suhraverdijskog tarikata/, a preko potonjeg vee se za Ebu Nediba Suhraverdija; takoer, i preko Sadija iz iraza vee se za Suhraverdija, od Suhraverdija, preko Dunejda Bagdadija i Hasana Basrija zavrava s hazreti Alijom, radijallahu anhu) - preko Suhraverdija se vee i za Ahmeda Gazalija, a hazreti Ahmed Gazali uio je pred slavnim ejhovima: Ebu Bekrom Nesadom i Ebu Alijem, iji su uitelji bili: Ebul-Kasim Kuejri, Ebul-

-Hasan Harkani i Ebul-Kasim Durdani (ovdje nismo naveli izvore, iz razloga to smo konsultirali preko deset bibliografskih jedinica na turskom jeziku. Smatramo da bi njihovo navoenje nepotrebno opteretilo rad. Iznijeli smo podatke do kojih smo dosad doli, tako da ova tema i dalje ostaje otvorena za istraivanje).4 Ali Naml, op. cit., str. 102.5 Nasljednik ili zastupnik ejha u tesavvufu.6 Pogledaj vie u podnaslovu ovog rada: ejh Osman Fazli Atpazari duhovni uitelj Ismaila Hakkija.7 Oznaka sejjid stavlja se ispred imen potomaka Muhammedova, alejhis-selam, unuka, hazreti Husejna, radijallahu anhu. Uzgred reeno, oznaka erif stavlja se ispred imen potomaka drugog Poslanikova, alejhis-selam, unuka hazreti Hasana, radijallahu anhu.




jedan od halifa ejha Osmana Fazlija. Tu je priliku iskoristio, te se 1074. hidretske godine (1664.) u drutvu sejjida Abdulbakija seli za Jedren, s ciljem naunog usavravanja. Tu je dobio priliku da se, pored islamskih nauka, usavri u podruju kaligraje (hsn-i hat). Najvie je vremena proveo studirajui muslimansku jurisprudenciju (qh) i spekulativnu teologiju (ilmul-kelm) pred jednim od halifa ejha Osmana Fazlija.8

Po okonanju studija u Jedrenu, sejjid Abdulbaki ocijenio je da je pogodno vrijeme da otpremi Ismaila Hakkija za Istanbul, kako bi mogao upoznati ejha Osmana Fazlija i neposredno od njega preuzeti tesavvufski nauk. U mjesecu rebiul-evvelu 1083. hidretske godine (juli 1672.) stigao je u Istanbul. Istog mjeseca upoznao je ejha Osmana Fazlija i postao njegov murid.9 Pored tesavvufskog nauka, pred svojim ejhom Ismail Hakki izuavao je muslimansko nasljedno pravo (ilmul-ferid) i muslimansku spekulativnu teologiju (ilmul-kelm). Takoer, pred svojim muridom10 izuavao je djelo El-Mutavvel imama Taftezanija,11 i djelo Tenkihul-usul iz osnova muslimanske jurisprudencije (uslul-qh) od Sadrueria Ubejdullaha el-Buharija (u. 1346/1347). U Istanbulu je studirao i tedvid (znanstvena disciplina o pravilnom i melodinom uenju Kurana), te perzijski jezik.

Po proteku pune tri godine od dolaska u Istanbul, Ismail Hakki dobio je dozvolu od svoga ejha Osmana da se povue u halvet12 u Zejrek-damiju. Po isteku devedesetodnevne osamljenosti, Ismail Hakki dobio je novi zadatak od ejha: sluenje drugih dervia (hizmet). Nakon to je uspjeno savladao i taj zadatak te ispunio oekivanja ejha,

8 Ali Naml, op. cit., str. 102.9 Kandidat dervikog reda; pristalica, sljedbenik jednog ejha (Abdulah kalji, Tur-cizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966, str. 475).10 Murid u tesavvufu oznaava ejha duhovnog uitelja / mentora kojeg prihvati murid s ciljem da ga on vodi ka spoznaji dragog Boga i skrivenih istina vjere za kojima se treba tragati.11 Perzijanac Saduddin Mesud b. Omer b. Abdullah et-Taftezani el-Hanefi (13221390) istaknuti je muslimanski uenjak u oblastima egzegeze Kurana (tefsir), hadisa (poslanika tradicija), logika, spekulativna teologija (ilmul-kelam), lingvistike arapskog jezika, retorike i openito muslimanske teologije. Napisao je mnogo djela iz navedenih oblasti. Djelo El-Mutavvel pripada oblasti retorike.12 Halvet je povremeno osamljivanje koje prakticiraju dervii. Trajanje osamljivanja odreuje ejh. Halvet je jedan od temeljnih principa halvetijskog tarikata iji je osniva ejh Omer el-Halveti (u. 1397).



DENAN HASI

nagraen je time to mu je ukazana ast da se u prisustvu ejha Osmana povremeno obraa drugim derviima u tekiji kratkim predavanjima koja su imala podsticajni karakter. Godine 1675. ejh ga je imenovao svojim zastupnikom halifom, te poslao u Skoplje u ulozi misionara.13 Godinu dana poslije, dakle 1676. dok je jo boravio u Skoplju, oenio se kerkom ejha Mustafe Uakija. Nakon estogodinjeg boravka u Skoplju, ponovno po naredbi ejha Osmana Fazlija seli se u Koprulu (Kprl), tj. dananji grad Veles14 u Makedoniji, gdje se zadrao 14 mjeseci, a nakon toga se seli u Strumicu.15 ejh Osman pozvao ga je iz Strumice da bude njegov musar u Jedrenu. ejhu je u goste stigao 1685. godine, te se zadrao puna tri mjeseca koja je posvetio izuavanju djela Fususul-Hikem Najveeg ejha Ibn Arebija. Spomenuto djelo izuavao je uz mentorstvo ejha Osmana.16

Odredbom Uzvienog Allaha mjeseca maja 1685. godine halifa ejha Osmana Fazlija u Bursi, ejh Sunullah-efendija je umro. Na njegovo mjesto ejhom je imenovan Ismail Hakki. U Bursi je i ostao do kraja svoga ivota. Umro je 1725. godine i pokopan u haremu svoje damije. Njegov ivot koji je vodio veoma skromno, bio je posve posveen potrazi za spoznajom Uzvienog Allaha i Njegovu zadovoljstvu, te nauci, a sami njegovi postupci slijedili su savjete upuene drugima, to nam kazuje da je spadao meu one islamske uenjake iji govor i djela nisu bili u diskrepanciji (lim mil).

Mjeseca jula 1685. godine, po preporuci svoga ejha, ejh Ismail Hakki poeo je s tumaenjem asnoga Kurana u Ulu-damiji. Njegova predavanja posveena tumaenju Kurana bila su posebno zanimljiva vjernikome auditoriju, jer su bila proeta izlaganjem dubljih smislova Boije Knjige, a koja su bila produkt duhovnog kapaciteta samog tumaa Ismaila Hakkija. Nerijetko je proimao predavanja prelijepim stihovima iz sujske poezije napisane na turskom, arapskom i perzij-skom jeziku. Svi ti stihovi imali su podsticajnu narav, tj. podii nivo ljubavi i svijesti o Bogu u vjernicima koji su sluali to tumaenje.17 Ova

13 Ali Naml, op. cit., str. 102.14 Makedonski: .15 Makedonski: ; turski: Ustrumcu.16 Ali Naml, op. cit., str. 103.17 M. Murat Yurtsever, smail Hakk Bursevi: Edebi Yn, slam Ansiklopedisi, c.




predavanja ejh Ismail Hakki zavrio je 1705. godine. Svako predavanje imao je obiaj ispisivati na arapskome jeziku, te ih je spomenute godine sabrao u jednu cjelinu koju je nazvao Ruhul-bejan fi tefsiril-Kuran.18

U Bursi, u kvartu Tuzpazari, i danas se nalazi tekija ejha Ismaila Hakkija. Danas je ona poznata po sljedeim nazivima: Hikmetizade dergah, Sirrijeva zavija, Hanikah Ismaila Hakkija, ili tekija Ismaila Hakkija.19 Ova tekija izgraena je odmah po njegovu dolasku u Bursu. Bio je to zapravo vie kao jedan kompleks koji je sadravao pored damije, ilehanu,20 semahanu21 i musafirhanu.22 Do danas je ouvana jedino ilehana, jedna esma i skromno turbe ejha Ismaila Hakkija koje je podignuto 1900. godine. Dotad, njegov mezar bio je u zaputenom i neurednom stanju.23

3. Tesavvufska nauavanja Ismaila Hakkija

Osmanska imperija naslijedila je mnogo seldukih institucija koje je inkonponirala u sebe. Meu tim institucijama nalazimo svakako i medrese vjerske obrazovne institucije. Sami Selduci njegovali su tesavvufski nauk u svojim medresama, te su bili veliki poklonici nauavanja ejha Ibn Arebija.24 Turci Osmanlije posredstvom Selduka

XXIII, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 2001, str. 107.18 (Ali Naml, op. cit., str. 104). U prijevodu naziv komentara glasi: Duh objanjenja u egzegezi Kurana.

19 M. Murat Yurtsever, smail Hakk Tekkesi, slam Ansiklopedisi, c. XXIII, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 2001., str. 110.20 Mala zatamnjena, prizemna ili podzemna prostorija, u kojoj dervii provode odreeno vrijeme u izolaciji tokom koje se okupiraju razmiljanjem najee o Uzvienom Allahu. Najverovatnije da je sam pojam nastao od perzijskih rijei gil (, ilovaa) i hane (kua, ). 21 Prostorija u tekiji izriito namijenjena obavljanju dervikih obreda (A. kalji, op. cit., str. 558).22 Kua ili prostorija specijalno odreena za putnike-namjernike u kojoj dobivaju potpuno besplatno hranu i konaite (A. kalji, op. cit., str. 476).23 M. Murat Yurtsever: smail Hakk Tekkesi, str. 111.24 ejh Ibn Arebi na putu u Mekku upoznao se s hadijama iz Konje i Malatije. U periodu od 1204. do 1230, dok je boravio u anadolskim gradovima: Malatji, Konji, Ak-saraju i Sivasu, stekao je blagonaklonost seldukog sultana Gijasuddina Kejkavusa. Narednih godina ejh Ibn Arebi putovao je u Kuds, Kairo i Mekku. U Konju se vratio



DENAN HASI

nastavili su tradiciju njegovanja nauka Ibn Arebija, koji je s pravom ponio titulu Najveeg ejha (E-ejhul-ekber).

Prva medresa u Osmanskoj imperiji podignuta je 1331. godine u Izniku. Njen najpoznatiji uitelj bio je Davud Kajseri, istovremeno poznat i kao promotor djela i tesavvufskog nauavanja ejha Ibn Arebija. Svoju ljubav prema tesavvufu openito, a prema Najveem ejhu Ibn Arebiju posebno, dokazao je komentarom na njegovo djelo Fususul-hikem.25

Ta tradicija njegovanja nauka Ibn Arebija bila je prenesena i do vremena u kojem je ivio ejh Ismail Hakki Bursevi.26 Smatrao je da se islam u potpunosti moe shvatiti tek kada ga uporedo razumijevamo iz njegovih egzoterikih izvora (zahiri kaynaklar) u koje spada prvenstve-no Boija objava (wahy) i ezoterikih izvora (batini kaynaklar) koji je ustvari boansko nadahnue ili otkrovenje (ilham, ilm-i ledunni, kef). Do boanskog nadahnua stie se putem injenja dobrih djela (amel-i salih) i permanentnom svijeu o Uzvienom Allahu koja potie na klonjenje loega i prezrenoga (taqw). Takoer, pod utjecajem Najveeg ejha Ibn Arebija ejh Ismail Hakki razumijevao je i imena i svojstva Uzvienog Allaha. Smatrao je da osoba koja je kroila na duhovni put posebno, a i svaki drugi vjernik praktiar openito, moraju neprestano spominjati imena Uzvienoga Allaha i o njima razmiljati, jer itav svijet opstaje na temeljima tih imena, te se ona daju proitati u svakome kutku svemira. Prema njegovu miljenju, vjernici su duni uloiti enormni trud da dos-piju do sutinske spoznaje Allahovih imena, te usvojiti njihove poruke i njima se okititi. Najsavreniji vjernik po njemu je onaj ko dospije do spoznaje da je jedino to postoji, zapravo Uzvieni Allah (la mewdde illa Allah), a to je ustvari sama sutina Boije jednoe (tewhd). Osobe koje dospiju do te spoznaje, uviaju da njihovo postojanje nije nita drugo do li iluzija, a da je sutinsko istinsko postojanje i istinski ivot samo Ahiret.27

1209/1210. Iste godine u tom gradu napisao je svoje djelo Risaletul-envar. Na irenje uenja Ibn Arebija utjecala su djela koja je napisao njegov najznaajniji uenik, Sa-druddin Konjavi. (Vidjeti vie u: Ekmeleddin hsanolu, Osmanlije i nauka, prijevod s turskog: Samira Osmanbegovi-Baki, FIN i El-Kalem, Sarajevo, 2006, str. 99100).25 Seyyed Hossein Nasr, ivi sufizam, Naunoistraivaki insitut Ibn Sina, Sarajevo, 2004, str. 145.26 Y. . Yavuz C. Karda, smail Hakk Bursevi: Itikadi Grleri, slam Ansiklopedisi, c. XXIII, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 2001, str. 108.27 Ibid., str. 109.




to se tie uenja o Allahovoj jednoi (tewhd), ejh Ismail Hakki razlikuje tri razine tevhida: la ilahe illa Hu, la ilahe illa Ente i la ilahe illa Ene. Pod prvom je podrazumijevao da svaka osoba koja eli spoznati Dragog Boga, mora ustremiti svoja osjetila i razmiljanja da sve to postoji jeste dar Boga, te da sve opstoji svjedoei Njegova lijepa imena i svojstva. Druga razina tevhida jeste stizanje do takvog poloaja da ovjek osjeti kako Uzvieni Allah djeluje u svijetu, te da spozna svoju permanentnu ovisnost o Njemu Jedinome. Ova razina nije potpuna, jer traga Istine jo uvijek osjeti prisutnost svoga ja, koje apsolutno mora ieznuti. Trea razina jeste i posljednja, a ona podrazumijeva da vjernik u svemu vidi Boije postojanje, te da osjea kao da Uzvieni Allah govori: Ja sam jedini Bog i jedini Ja opstojim, a to znai ponitavanje sebe u tevhidu.28 Do ovih razina ponajprije se stie veui srce za blagoslovljenoga poslanika Muhammeda, alejhis-selam, koji je posjedovao najsavreniju i najpotpuniju spoznaju Uzvienog Allaha, jer je njegovo srce u svakom trenutku bilo okrenuto ka Allahu, a to bi svaki vjernik morao izgraivati kod sebe. Svaki vjernik koji prihvati vjerska naela i pone ih prakticirati stupa u skupinu Allahovih prijatelja, jer slovom Kurana reeno je da su svi vjernici Allahovi prijatelji (Kuran, II: 257), ali to predstavlja najnii stepen evlijaluka, dok je najvii fenaluk koji podrazumijeva ieznue jastva i spoznaju da jedino Bog opstoji (beq). Slanje evlija, kojim Uzvieni Allah ostvaruje komunikaciju sa stvorenjima, i razumski je shvatljivo jer ljudima su potrebni savreni uitelji koji e ih voditi spoznaji Allaha, te posredstvom kojih Allah uva svijet.29

ejh Ismail Hakki mnogo je insistirao na izuavanju ivota i djela blagoslovljenoga poslanika Muhammeda, alejhis-selam, jer sve ostale vjerovjesnike i poslanike Uzvieni Allah slao je kako bi navjetavali nje-gov dolazak i pripremali svijet za njegovo poslanstvo. On sam predstavlja krunu Allahova stvaranja, jer je njemu jedinome bila data sva punina Allahovih rijei. Pored toga, on je bio najbolji primjer oitovanja (mazhar)

28 Zanimljiva je injenica da je i imam Gazali smatrao da je najvii stepen tevhida da ovjek u svemu postojeem vidi samo Uzvienog Allaha, a to predstavlja tevhid iskrenih vjernika koji su doivjeli utrnue u tevhidu (el-fena fi t-tewhid), jer ovjek kada vidi samo Jednoga, to znai da ne vidi ni samoga sebe; a ako ne vidi sebe, to znai da je uronio u tevhid, tj. ponitio je samoga sebe u tevhidu. (Vie: Ebu Ha-mid Muhammed el-Gazali: Ihja ulmid-dn (Preporod islamskih nauka), tom VII, Libris, Sarajevo, 2005, str. 637). 29 Vie: Y. . Yavuz C. Karda, op. cit., str. 109; Dilaver Selvi, op. cit, str. 115.



DENAN HASI

imena i svojstava Uzvienoga Allaha.30

Od svojih ejhova, ije duhovne genealogije seu do Aziza Mahmuda

Hudaija, a od njega do ejha Bajrama Velija eponima bajramijskog

tarikata, naslijedio je i uenje o jedinstvu bitka (vahdetul-vudd) iji je ustanovitelj Najvei ejh Ibn Arebi. Divan ejha Mahmuda Hudaija (Divan- Ilahiyyat) najjasnije je odrazio njegovo poimanje jedinstva bitka u granicama erijata. Takvo poimanje naslijedio je i ejh Ismail Hakki kojeg pojedini autoriteti izjednaavaju sa ejhom Ibn Arebijem zbog njegova doprinosa tesavvufskoj misli. Ideje o jedinstvu bitka mogu se pronai na mnogim mjestima u njegovu magnum opusu opsenom komentaru Kurana, nazvanom Ruhul-bejan.31

Pored spomenutih suja: Ibn Arebija, Sadruddina Konjavija, Mah-muda Hudaija, Osmana Fazlija, koji su ostvarili veliki utjecaj na Ismaila Hakkija, u njegovim djelima zapaa se i utjecaj Mevlane Delaluddina Rumija (12071273), naroito njegove Mesnevije, koju je esto citirao na stranicama svoga komentara Kurana.32 Na stranicama njegovih djela vidljiv je i zapaen utjecaj djela ejha Ebu Lejsa Semerkandija, imama Gazalija i drugih tesavvufskih prvaka.

4. Djela Ismaila Hakkija

U literaturi nailazimo na podatak da je Ismail Hakki autor preko stotinu djela. Prema istraivau Sakibu Jildizu, on je autor stotinu dvadeset i sedam djela, mada ni ovaj podatak nije sasvim pouzdan.33

ejh Ismail Hakki veinu svojih djela napisao je na osmanskom turskom, dok je oko etrdeset djela napisao na arapskom jeziku. Sva njegova djela proeta su poezijom i stihovima koje je preuzimao od drugih sujskih ili divanskih pjesnika, nerijetko ne navodei njihove izvore.

30 Y. . Yavuz C. Karda, op. cit., str. 109.31 Ahmet Y. Ocak, Osmanska misao (XIVXVIII stoljee), Historija Osmanske drave i civilizacije, vol. II, prireiva: Ekmeleddin hsanolu, Orijentalni institut IRCICA, Sarajevo, 2008, str. 343.32 M. Necmettin Bardak, smail Hakk Bursevinin Musa-Hzr Kssas Yorumunun lim-Marifet Uygunluu Andan Deerlerdinmesi, Ilahiyat Fakltesi Dergisi, Sley-man Demirel niversitesi, say 5, 1998, str. 81.33 Ali Naml, op. cit., str. 104.




Njemu samome pripisuje se autorstvo izmeu 70 i 100 hiljada distiha bejtova.34

U narednim redovima navest emo neka njegova najvanija djela i ukratko se osvrnuti na njih.

4.1. Rhul-bejn tefsril-Kurn (Duh objanjenja u egzegezi Kurana)

Djelo je, kako smo i ranije rekli, nastalo kao plod autorova tumae-nja Kurana u Ulu-damiji u Bursi, u periodu od 1685. do 1705. godine. Mada je njegov puni naziv Ruhul-bejan fi tefsiril-Kuran, poznatiji je kao Ruhul-bejan. Ovo djelo predstavlja jedan od najvrednijih tefsira sujske provenijencije. Napisan je na arapskom jeziku.

Poznato je da se sujski tefsiri svrstavaju u dvije kategorije: speku-lativni sujski tefsir (et-tefsr es-sfi en-nazari) i aluzivni prelijevajui sujski tefsir (et-tefsr es-sfi el-iri ev el-fejdi).35 Spekulativni sujski tefsir zasniva se na uvjetovanom, sistematskom izuavanju kuranskog teksta uspostavljenom metodologijom. Predstavnik ove vrste sujskog tefsira s ciljem izuava kuranski tekst da bi otkrio i pronaao unutarnja, skrivena znaenja svetog kuranskog teksta. Jedan od glavnih predstavnika ove vrste tefsira zasigurno je ejh Ismail Hakki.36

U djelu Ruhul-bejan zapaa se tzv. paralelizam (tatbiq) u tumaenju Kurana. Paralelizam u tumaenju Kurana podrazumijeva da sujski komentator u svome tumaenju Kurana istodobno iznosi uz skriveno (btin), i takozvano vanjsko znaenje (zhir) za kojim se ne traga, ve se ono samo nadaje. Pored toga, Ruhul-bejan obiluje stihovima iz sujske poezije, a naroito iz Rumijeve Mesnevije. Ismail Hakki u svoj tefsir unosio je i miljenja prethodnih suja i komentatora Kurana iz njihovih redova, te hadise poslanika Muhammeda, alejhis-selam. Nerijetko nailazimo i na povode objave ajeta. Takoer, komentar sadr-ava i mnotvo pojedinosti iz historije islama, napose iz perioda prve etverice halifa. ejh Ismail Hakki u svom komentaru Kurana bavio se i

34 Ibid.35 Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsir ve l-mufessirun, vol. II, Mektebetu l-Vehb, Al-Qahira, s. a., str. 381.36 Denan Hasi, Tumaenje Kurana u Mesneviji, Godinjak, Medlis islamske zajednice Tuzla, IV/2013, br. 4, str. 7587.



DENAN HASI

pojedinim politikim i religijskim grupacijama koje su se javljale unutar islama, analizirajui, ili pak kritizirajui njihove stavove. Na stranicama Ruhul-bejana, tanije u komentaru 103. i 104. ajeta sure El-Kehf (Peina),37 on kritizira haridije,38 ukazujui na pogubnosti njihova uvjerenja i neispravnost samoga pravca.39

4.1.2. Ostali poznati radovi ejha Ismaila iz oblasti tefsira40

ejh Ismail Hakki ostao je poznat zahvaljujui svome magnum opusu Ruhul-bejanu. No, to ne znai da ostala njegova djela openito, a ovdje iz oblasti tefsira posebno, nisu vrijedna i cijenjena u naunim krugovima. Djela koja navodimo predstavljaju veliki doprinos tefsirskoj nauci. Mi se neemo truditi navesti sva njegova djela iz navedene oblasti, ve samo ona obimnija i poznatija irim naunim krugovima: Talika ala evaili tefsiril-Bejdavi;41 erh ala tefsiri duzil-ahir lil-Kadil-Bejdavi; Tefsir-i suretil-Fatiha; Tefsiru Amener-Resul, Tefsiru suretil-Asr; Tefsiru suretiz-Zelzele; Levaih teteallek bi badil-ajat vel-ehadis; Kitabul-mirat li hahaiki badil-ehadis vel-ajat.42

4.2. Rhul-Mesnevi erhul-Mesnevi (Duh Mesnevije Tuma Mesnevije)43

Ovo djelo predstavlja komentar prvih 748 bejtova iz Rumijeve Mesnevije. U komentaru ejh Ismail Hakki izvrio je i valorizaciju ajeta

37 Reci: Hoete li da vam kaemo ija djela nee nikako priznata biti, iji e trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e misliti da je dobro ono to rade? (Kuran, XVIII: 103104 prijevod Besima Korkuta).38 Haridije su jedna od najranijih sekti u islamu. Prema njima, poinilac velikog grijeha nee biti spaen na Ahiretu.39 Adem Apak, smail Hakk Bursevinin Ruhu-l-Bejanda Islam Tarihi lk Dnem Hadisleri ve Siyasi-tikadi Frkalar Hakkndaki Grleri, Uluda niversitesi lahiyat Fakltesi Dergisi, cilt 11 sayi 2, 2002, str. 160.40 Egzegeza Kurana.41 Prijepis djela se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-680.42 Ali Naml, op. cit., str. 104.43 Na ovaj komentar Mesnevije ukazao je i rahmetli hafiz Halid Hadimuli u predgov-oru prijevoda prvog toma Mesnevije koji je sainio rahmetli ejh Fejzulah Hadibajri (Halid Hadimuli, Prijevodi i komentari Mesnevije, Delaluddin Rumi: Mesnevija 1, II izd., Ljiljan, Sarajevo, 2000, str. 9).




i hadisa spomenutih u tih 748 bejtova. Prema djelu Rhul-Mesnevi,44 u tim bejtovima utkano je 243 hadisa Muhammeda, alejhis-selam.

Inae, Ismail Hakki bio je na glasu u svoje vrijeme kao vrsni poznavalac hadisa blagoslovljenoga poslanika Muhammeda, alejhis-

-selam. Takoer je i njegov ejh Osman Fazli bio izuzetni poznavalac hadisa. Djelo Rhul-Mesnevi zavreno je 10. rebiul-evvela 1116. godine, odnosno 13. 07. 1704. godine. tampano je u dva toma. Prvi tom prvi put tampan je 1868, a drugi 1870. godine.45

4.2.1. Ostala djela iz tesavvufa

Rhul-Mesnevi ili pod drugim nazivom erhul-Mesnevi jeste najpoznatije djelo ejha Ismaila Hakkija iz oblasti tesavvufa.

Ostala djela samo emo taksativno navesti u sljedeim redovima, bez ulaenja u njihovu sadrinu i detaljnog opisivanja: erhul-

-Muhammedijje;46 Tamamul-fejz babir-ridal;47 Silsilename-i delvetijje; Kitabul-hitab;48 Kitabun-nedat;49 erhul-Usulil-aere;50 Tuhfe-i redebijje;

44 Prijepis djela se nalazi u GHB u Sarajevu: R-255 (L. 112b) (radi se o fragmentu iz djela).45 smail Gle, smail Hakk Bursevinin Ruhu l-Mesnevisinde geen hadisler zerine bir deerlendirme, Mevlana Aratrmalar Dergisi, I/1, Mays 2007, str. 122, 126.46 Komentar na ovo djelo pod nazivom: Ferahur-rh f erhi Muhammedijje nalazi se u

GHB u Sarajevu: R-255 (L. 112a; L. 112b; L. 142b; L. 145a-146b). 47 Prijepis djela nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-6767; R-927.48 Prijepis djela nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-5950 (L. 1b-15b).49 Prijepis djela nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-5950 (L. 22b-52a).50 Komentar na djelo El-Usulul-aere ejha Nedmuddina Kubre (u. 1221.), eponima kubravijskog tarikata, koje se odnosi na deset postulata duhovnog puta (sejr-i suluk) koji su plod njegova tesavvufskog nauavanja (usp. Ali Naml, op. cit., str. 104). Tih deset principa jesu: pokajanje (tewba), neovisnost o materijalnim dobrima i skrom-nost (zuhd), permanentno oslanjanje na Uzvienog Allaha (tewekkul), zadovoljstvo odredbom, sudbinom te onim to se ima (qanaa), povlaenje / izbjegavanje dodira sa svijetom (uzla), permanentno spominjanje Uzvienog Allaha (zikr), srano stremljenje Uzvienom Allahu (tewedduh ilallah), strpljivost (sabr), osobno nadziranje (muraqaba) i zadovoljstvo (rida) (vie: Rusmir adi: Najm al-Din Kubra i derviki red kubrawija, Znakovi vremena, Naunoistraivaki institut Ibn Sina u Sarajevu, vol. XIII, br. 48/49, ljeto-jesen 2010, str. 265). Prijepis djela erh Pend-i Attar nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-5781.



DENAN HASI

Risale-i erhi esmai seba;51 Risale-i Nefesu Rahman; Risaletul-hadarat; Kenz-i Mah; Kitabu huddettil-baliga;52 Tuhfe-i ismailijje;53 Tuhfe-i bahrijje; Tuhfe-i halilijje; Risale-i husejnijje; Sulukul-muluk;54 Tuhfe-i hasekijje;55 Kitabus-suluk; erhu ebjati Fusus;56 Tuhfe-i umerijje;57 erh Pend-i Attar;58 Risale-i behaijje;59 Vesiletul-meram;60 erh-i Salavati Ibn Mei;61 Medmuatul-esrar;62 Esile-i ejh Misri; Kitabul-fasl l-esrar; Mediul-beir li edlit-tebir; Esrarul-huruf;

51 Ova knjiga veoma je vana za halvetijski i dilvetijski tarikat, jer se u njoj analiziraju slijedei zikrovi: la ilahe illallah, Allah, Hu, Hakk, Kajjum, Kahhar (Ali Naml, op. cit., str. 105). Ovi zikrovi ine osnovu zikra u halvetijskom i dilvetijskom tarikatu.52 Prijepis ovog djela uva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-5775 (L. 52b-99b).53 Prijepis ovog djela uva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-4471.54 Djelo je poznato i pod nazivom Tuhfe-i alijje. U njemu su protumaene neke dove hazreti Alije, radijallahu anhu.55 Prijepis ovog djela nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-5775 (L. 38b-46b), R-490456 U djelu su protumaeni stihovi navedeni u poglavlju o Ishaku, alejhis-selam, iz djela Fususul-hikem ejha Ibn Arebija.57 Prijepis ovog djela uva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-5775 (L. 8a-38b).58 Prijepis ovog djela nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: R-391.59 ejh Ismail ovo djelo savjeta i uputa posvetio je svom sinu Mehmedu Behauddinu.60 Djelo govori o ejhu Dunejdu Bagdadiju i osam uvjeta ispravnosti halveta, koje je ejh uveo.61 Meiija salavat poznati je salavat, naroito unutar azilijskog tarikata. Ovaj sala-vat produkt je nadahnua ejha erifa Ebu Muhammeda Abdusselama Ibn Meia el-Hasenija (u. 1228.), duhovnog uitelja ejha erifa Ebul-Hasena Alija e-azilija el-Hasenija (11971258), eponima azilijskog tarikata.62 Djelo govori o nauavanjima Ibn Arebija, Sadruddina Konjavija, Osmana Fazlija i arihu-l-Fususa Abdullaha Bonjaka, koji se proslavio svojim komentarom Fususul-

-hikema, pod nazivom: Tedelijjatu araisil Fusus fi minessati hikemil-Fusus. Zbog ovog komentara dobio je veoma sugestivan nadimak: arihul-Fusus (Komentator Dragulja poslanike mudrosti). Hadi Halifa u Kefuz-zununu kae da je ovo moda najbolji ko-mentar uope. Prvotno je bio napisan na turskom, a zatim, kada se komentar prouo u arapskom svijetu, autor ga je napisao i na arapskom (Ismet Buatli, Studije o sljed-benicima knjige, FIN i El-Kalem, Sarajevo, 2007, str. 166). Abdullah Bonjak zasluan je i za prezentaciju melamijsko-bajramijske tesavvufske tradicije u arapskoj regiji sve do Arabije. (D. ehaji, op. cit., str. 190).




Hakaikul-huruf; Kitabu zubdetil-mekal; Mekalat-i ejh Ismail Hakki.63

Pored navedenih, ejh Ismail Hakki potpisnik je i mnogo drugih

djela koja mi nismo ovdje naveli iz razloga to nisu toliko poznata meu irom italakom publikom.

4.3. Djela iz hadiskih znanosti

ejh Ismail Hakki, kako smo i ranije kazali, bio je veliki poznavalac hadisa i njegovih znanstvenih disciplina. Hadise je tumaio na slian nain kao i kuranske ajete, tragajui za njihovim dubljim smislom i unutranjim (btin) znaenjem, jer je poslanik Muhammed, alejhis-

-selam, darovan puninom svih boanskih rijei (devmiul-kelim),64 te kao to Boije rijei imaju svoje unutranje znaenje, tako ga posjeduju i hadisi. Zanimljiv je primjer njegova tumaenja hadisa: Gornja ruka bolja je od donje (Buhari i Muslim).65 U tumaenju predmetnog hadisa on odstupa od ustaljenog tumaenja veine komentatora, da je ruka koja udjeljuje milostinju bolja od ruke koja je prima, ve kae da je pravi smisao hadisa u tome da je siromahova ruka ona gornja, a bogataeva ona donja. U osvrtu na navedeno tumaenje znameniti uenjak i ejh azilijskog tarikata Ahmed Fethullah Dami veli da je ejh Ismail Hakki razumijevao hadis na nain da je siromah raison detre nagrade bogataa, jer ukoliko ne bi bilo siromaha, bogatai ne bi imali naina da putem milostinje oiste svoje imetke. Ruka siromaha sredstvo je kojim bogata postie zadovoljstvo Uzvienog Allaha i Nje-govu nagradu; a sve ono to vodi Allahovom zadovoljstvu jeste samim time i najasnije, jer zadovoljstvo Uzvienog Allaha krajnji je cilj koji svi vjernici trebaju nastojati postii. Ovakvo vienje hadisa trebalo bi uroditi kod vjernika plodom blagog i potovanja punog odnosa spram

63 Ali Naml, op. cit., str. 105; M. Murat Yurtsever, smail Hakk Bursevi: Edebi Yn, str. 108.64 O Muhammedovu, alejhis-selam, posjedovanju punine svih boanskih rijei vidjeti vie u: Reid Hafizovi, Teoloki traktati 1: O naelima islamske vjere, Bemust, Zenica, 1996, str. 158.65 Shodno vanjskom znaenju, a prema veini komentatora, ovaj hadis ima znaenje da je bolja ruka bogataa od ruke siromaha, jer bogata sputa milostinju odozgo (stoga je njegova ruka gornja) u ruku siromaha koja je dolje ispruena (stoga je ona

donja) (O ovome pogledati vie u: Ahmed Fethullah Dami: Sevnih qalbijje, vol. II, Dru l-Gazl, Halep, 2010, str. 17).



DENAN HASI

bijednika i siromanih, jer lijep odnos spram njih predstavlja jedan od instrumenata pribliavanja Uzvienom Allahu, a to e istovremeno dovesti i do smanjenja njihova broja.66

Nakon kratkog osvrta na nain Hakkijeva komentiranja hadisa, u narednim redovima predstavit emo neka njegova najznaajnija djela iz podruja hadisa i njegovih znanosti.

Najpoznatije hadisko djelo ejha Ismaila Hakkija zasigurno je komentar zbirke etrdeset hadisa uvenog imama Nevevija. Djelo je napisao na zahtjev Mulla Alija Kastamonija, a naslovio ga erhul-erbeine hadisen. Zavreno je u Bursi oktobra 1724. godine.67

Pored ovoga nisu zanemarljiva ni sljedea djela:

4.3.1. erhu Nuhbetil-ker li usli l-hads. Ovo djelo iz oblasti termi-nologije hadiske znanosti predstavlja komentar djela Nuhbetul-ker, iji je autor haz Ibn Hader Askalani (u. 1449).68

4.3.2. Risla Istilhi ehlil-hads. Ovo djelo zavreno je 1672. godine, a predstavlja osvrt na djelo Istilhu ehlil-hads Ibn Hadera Aska-lanija. Pisano je arapskim jezikom.69

4.3.3. erhul-hadis: El-muminu mirtul-mumin. Djelo, bolje rei traktat, predstavlja komentar hadisa: Vjernik je vjerniku ogledalo (Ebu Davud). Zavreno je 25. 01. 1691. godine.70

Osim navedenih djela i traktata, ejh Ismail Hakki potpisnik je jo nekoliko djela iz hadisa i hadiskih disciplina, ali ih nismo naveli s obzirom da nisu toliko rairena i poznata.

66 Up: Ibid., str. 17; vidi i: Ismail Hakki: Rhu l-bejn fi tefsril-Qurn, s. l. n. a., vol. I, str. 424.67 smail Gle, op. cit., str. 125.68 Ibid.69 Ibid.70 Ibid.




4.4. erhu Mukaddimetil-Dezeri (Komentar Mukaddime imama Dezerija)

Imam Ibul-Dezeri bio je velikan nauke o kiraetima71 i tedvida.72 Napisao je djelo Mukaddima iz spomenutih oblasti. Na to djelo ejh Ismail Hakki napisao je spomenuti komentar.73

5. ejh Osman Fazli Atpazari duhovni uitelj Ismaila Hakkija

ejh Osman Fazli Ilahi Atpazari roen je 1632. godine u bugarskom gradu umen.74 Osnovno obrazovanje stjecao je pred svojim ocem ejhom Fethullahom. Iz rodnog mjesta odselio se u Jedren kako bi uio pred velikim uenjakom Sali Ibrahim-efendijom, halifom ejha Aziza Mahmuda Hudaija. U Jedrenu je vodio veoma skroman ivot, upranjavajui mnogovrsne tesavvufske eksercitije. No, saznavi da ejh Ibrahim smjera da ga oeni svojom kerkom, on naputa Jedren i odlazi u centralnu dilvetijsku tekiju koja se nalazila na Uskudaru. Smatrao je da e se ta enidba sa ejhovom kerkom negativno odraziti na njegov duhovni ivot i pobonost. U tekiji na Uskudaru upoznao se s jednim starim derviom koji mu je, saznavi njegovo stanje, preporuio da napusti i tu tekiju na ijem je elu bio ejh Mesud, sin keri ejha Mahmuda Hudaija, te da ode, takoer dilvetijskom ejhu, Zakirzade Abdullahu koji se nalazio u tekiji pored Zejrek damije.75

Kod ejha Abdullaha ostao je gotovo osam godina izuavajui islam-ske nauke i nauk tesavvufa. Svakog utorka prisustvovao je dilvetijskom zikru koji se odravao u Sultan Fatihovoj damiji. Uvidjevi njegovu duhovnu zrelost, ejh Abdullah Osmana je imenovao svojim halifom, te ga poslao u Ajtos, u kojem je ostao do smrti ejha Abdullaha, hidretske 1068. godine (16571658.). Iste godine odselio se u Plovdiv,76 a zatim 1672.

71 Razliite varijante itanja kuranskog teksta.72 Nauna disciplina o pravilnom i melodinom uenju Kurana.73 Ali Naml, op. cit., 106.74 Bugarski: ; turski: umnu.75 Sakb Yldz, Atpazar Osman Fazl slam Ansiklopedisi, c. IV, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 1991, str. 83.76 Bugarski: ; turski: Filibe.



DENAN HASI

godine u Istanbul. Tu se smjestio u naselju Atpazari.77

Od vlasti je dobio odobrenje da svoju tekiju smjesti unutar Manisali Mehmed-paine damije. Stekavi naklonost velikog vezira Koprulu Fazil Ahmed-pae, njegov se poloaj poboljao, te je dobio odobrenje da dri predavanja srijedom u Sulejmaniji damiji, a petkom u damiji Vefa.78

Dolaskom Kara Ibrahim-pae na poloaj velikog vezira, ejh Osman Fazli doivio je progonstvo u umen. Poslije tri mjeseca situacija se promijenila u korist ejha. Velikim vezirom 1685. godine imenovan je Bonjak Sari Sulejman-paa, te je isposlovao da se ejhu dozvoli povratak u Istanbul, u kojemu je boravio sve do izgnanstva na Kipar.79

Imenovanjem Albanca Mustafe Fazil-pae na poloaj velikog vezira 1689. godine, ejh Osman ponovno je pao u nemilost vlasti. Izgnan je na Kipar, u grad Famagusta,80 gdje je i umro 17. zul-hiddeta 1102. hidretske godine (11. 09. 1691.). Iza sebe je ostavio, prema dostupnim izvorima, oko stotinu i pedeset halifa. Oporuio je da njegovo mjesto naslijedi ejh Ismail Hakki. to se tie pisanih djela, njemu se pripisuje autorstvo trinaest djela.81

6. Zakljuak

Smatramo da je u naim krajevima bilo vie interesiranja i akadem-skog angamana za djelo Ismaila Hakkija Bursevija, nego za njegovu biograju. To zakljuujemo iz injenice da nismo mogli pronai bogate podatke o njegovoj linosti u literaturi na bosanskome jeziku.

Od svih njegovih djela najpoznatije iroj italakoj publici u nas jeste djelo Ruhul-bejan, koje je godinama itano i izuavano u okrilju naih vjerskih obrazovnih institucija, te napose tekija i hanikaha. Pored njega, shodno naim, sad ne toliko opirnim saznanjima, bio je poznat i njegov komentar Rumijeve Mesnevije. Prijepisi njegovih djela koji se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pokazuju da su i druga djela

77 Sakb Yldz, op. cit., str. 84.78 Ibid.79 Ibid.80 Grki: ; turski: Gazimausa ili Mausa. 81 Sakb Yldz, op. cit., str. 84.




Ismail Hakkija, naroito iz oblasti tesavvufa i njegove poezije, bila poznata uim krugovima u nas.

Ostaje nam nada da e ovaj na prilog ivotu, tesavvufskoj misli i dje-lu znamenitog ejha Ismaila Hakkija Bursevija pobuditi vie znatielje u naunim krugovima za njegov ivot, naroito za djelo koje je veoma bogato i interesantno. Zakljuit emo tvrdnjom da je ejh Ismail Hakki zaista spadao u red klasinih muslimanskih uitelja (muderris murebb), iji lik i djelo ne treba prepustiti u nemilost zaboravu, nego mu posvetiti odgovarajuu znanstvenu panju.

Izvori i literatura:

Apak, Adem: smail Hakk Bursevinin Ruhu-l-Bejanda Islam Tarihi lk Dnem Ha-disleri ve Siyasi-tikadi Frkalar Hakkndaki Grleri, Uluda niversitesi lahiyat Fakltesi Dergisi, cilt 11 sayi 2, 2002.

Bardak, M. Necmettin: smail Hakk Bursevinin Musa-Hzr Kssas Yorumunun lim-Marifet Uygunluu Andan Deerlerdinmesi, Ilahiyat Fakltesi Dergisi, Sleyman Demirel niversitesi, say 5, 1998.

Bursevi, Ismail Hakki: Rhul-bejn f tefsril-Qurn, vol. I, s. l. n. a.

Buatli, Ismet: Studije o sljedbenicima knjige, FIN El-Kalem, Sarajevo, 2007.

ehaji, Demal: Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Orijentalni institut, Sarajevo, 1986.

Dami, Ahmed Fethullah: Sevnih qalbijje, vol. II, Dru l-Gazl, Halep, 2010.

Gazali, (el-), Ebu Hamid Muhammed: Ihja ulmid-dn (Preporod islamskih nauka), tom VII, Libris, Sarajevo, 2005.

Gle, smail: smail Hakk Bursevinin Ruhul-Mesnevisinde geen hadisler zerine bir deerlendirme, Mevlana Aratrmalar Dergisi, I/1, Mays 2007.

Hazovi, Reid: Teoloki traktati 1: O naelima islamske vjere, Bemust, Zenica, 1996.

Hasi, Denan: Tumaenje Kurana u Mesneviji, Godinjak, Medlis islamske zajednice Tuzla, IV/2013, br. 4

Hzl, Mefail: Somuncu baba, Uluda niversitesi lahiyat Fakltesi Dergisi, Bursa, 1987, 2/2

hsanolu, Ekmeleddin: Osmanlije i nauka, s turskog prevela Samira Osmanbegovi-Bak-i, FIN i El-Kalem, Sarajevo, 2006.

Naml, Ali: smail Hakk Bursevi: Celveti eyhi, mfessir, air, slam Ansiklopedisi, c. XXIII, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 2001.

Nasr, Seyyed Hossein: ivi suzam, Naunoistraivaki insitut Ibn Sina, Sarajevo, 2004.

Ocak, Ahmet Y.: Osmanska misao (XIV-XVIII stoljee), Historija Osmanske drave i ci-vilizacije, vol. II, prireiva: Ekmeleddin hsanolu, Orijentalni institut IRCICA, Sara-jevo, 2008.

Selvi, Dilaver: Ko moe biti ejh, prijevod s turskog: Abdulaziz Rizvi, UG Samarkand, Sarajevo, 2008.



DENAN HASI

adi, Rusmir: Najm al-Din Kubra i derviki red kubrawija, Znakovi vremena, Nauno-istraivaki institut Ibn Sina u Sarajevu, vol. XIII, br. 48/49, ljeto-jesen 2010.

kalji, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966.

Yavuz, Y. ; C. Karda: smail Hakk Bursevi: Itikadi Grleri, slam Ansiklopedisi, c. XXIII, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 2001.

Yldz, Sakb: Atpazar Osman Fazl slam Ansiklopedisi, c. IV, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 1991.

Ylmaz, Hasan K.: Celvetiyye, slam Ansiklopedisi, sv. VII, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 1993.

Yurtsever, M. M.: smail Hakk Bursevi: Edebi Yn, slam Ansiklopedisi, c. XXIII, Tr-kiye Diyanet Vakf, stanbul, 2001.

Yurtsever, M. M.: smail Hakk Tekkesi, slam Ansiklopedisi, c. XXIII, Trkiye Diyanet Vakf, stanbul, 2001.

Zehebi, (ez-), Muhammed Husejn: Et-Tefsir vel-mufessirun, vol. II, Mektebetul- Vehb, Al--Qahira, s. a.

ISMAIL HAKKI BURSEVI: Retrospection on His Life, Tasawwuf Thought and Work

(Honoring the 290th Anniversary of His Death: 1653-1725)

Summary

This article presents the basic biographical and bibliographical informa-tions about Shaikh Ismail Hakki Bursevi (1653-1725), who was also known as Ismail Hakki Jelveti, because he was a follower of the Jelveti order, a branch of Halveti su order. He knew the dierent islamic scientic ar-eas very well, and wrote about one hundred and thirty works. Certainly, his most famous work, which brought him fame throughout the Islamic world is Ruh al-bayan (The Spirit of Explanation), a momentous esoteric interpretation of the Holy Quran. He was also famous for his interpreta-tion of Rumis famous book Mathnavi. He named it Ruh al-Mathnavi (The Spirit of Mathnavi), or Sharh al-Mathnavi (The Interpreter of Mathnavi). Apart from cherishing the doctrine of Halvati and Bayrami su orders, he knew and respected the knowledge and work of the Grand Shaikh Ibn Arabi, whose inuence is very evident in the work of Shaikh Ismail Hakki.

Key words: Shaikh Ismail Hakki Bursevi, Ruh al-bayan, Ruh al-Mathnavi, Shaikh Osman Fazli, Shaikh Ibn Arabi, tasawwuf, Halveti su order, Bayrami su order, Jelveti su order.


REFLEKSIJE

REFLEXIONS


Documents

Dženan Hasić: "Ismail Hakki Bursevi: Osvrt na život, tesavvufsku misao i djelo"