Duhovite_zgode_Stecher_2013_korice.indd 1 7.3.2013 8:14:24

Reinhold StecherDUHOVITE ZGODE BISKUPOVA ŠTAPA

Reinhold Stecher, Duhovite zgode biskupova štapa, Glas Koncila, Zagreb, 2013.

Naslov originala: Reinhold Stecher, Heiterbesinnlich rund um den Krummstab, TyroliaVerlag Innsbruck–Wien, 1991.

© Copyright za hrvatsko izdanje: Glas Koncila, Zagreb Prijevod s njemačkog: Pero Ivan GrgićNakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874-315; faks: 01/4874-319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hrZa nakladnika: Stjepan Pogačić

Biblioteka: Vedrina. Knjiga 2Urednik: Nedjeljko PintarićLektura: Nataša BašićKorektura: Josip SinjeriGrafičko oblikovanje: Danijel LončarOblikovanje naslovnice: Tomislav Kučko

Tisak: Grafika Markulin, Lukavec2. izdanje tiskano u ožujku 2013.

ISBN: 978-953-241-156-0

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 685996 

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku

(mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Reinhold Stecher

DUHOVITE ZGODE BISKUPOVA ŠTAPA

s 13 autorovih ilustracija

Glas Koncila

Male uspomene, kao lakša okrepa, posvećene mojoj subraći i sestrama

u duhovnom zvanju, kao i svim mojim suradnicima i suradnicama u župama, ustanovama, školama i

uredima u insbruškoj biskupiji

5

KozaNajveseliji papa u ovom stoljeću, Ivan XXIII., ispričao je navodno jednom zgodom nekom biskupu, koji se žalio na velike poteškoće u svojoj službi i na duh vremena, kako je sanjao da je on, papa, sa sličnim bremenom došao pred Gospodina. Ovaj mu je na to odgovorio: »Ivane, ne pravi se preveć važan...«

Stara je mudrost da Bog po krivim crtama ravno piše. Kri-ve crte, to su mnogi mutni odlomci i besmislice našega ži-

vota, ono mračno i zagonetno što naše nemirno srce stavlja na listu čekanja i o čemu nam bar zasad neće ništa reći.

Ponekad Bog, ipak, na tim krivim crtama, po kojima ravno piše, znade malo, smiješno zašarati. To su šaljivi događaji, zgo-de ili slučajevi na rubu svagdašnjice, koji ipak, kad se kasnije promatraju s razdaljine, sadržavaju također nešto razmišljanja vrijedno, a povrh zabave mogu imati i zrnce mudrosti.

Ova se knjižica bavi takvim sitnicama. Budući da je Maj-ka Crkva na svom putu kroz naše vrijeme opterećena teškim problemima poput domaćice natovarene na povratku iz tr-govine, osjetila se potreba da se jedanput negdje zabilježi i

6

Reinhold Stecher

ono sasvim maleno, slično kao što spomenuta domaćica znade od vremena do vremena uz važne stvari ubaciti u kor-pu i poneki malen zanimljiv poklon za djecu. On zapravo nema neku veliku vrijednost, ali dokazuje da je život više od borbe s nužnostima i problemima.

Naravno, nešto bih želio sasvim jasno reći: premda je ovo malo izdanje napisao i crtao biskup, ono nema nikakvu služ-benu naučiteljsku snagu ni umjetničku razinu. Ovo može biti tek malena zahvala za spomenuta šaljiva šaranja što ih Bog ispisuje na svojim crtama te time tu i tamo pokaže da njegova vlast nije neke mračne i prijeteće zlobne vrste, kako mu poneki revnitelji znadu podmetati.

»Smije se onaj što na nebu stoluje...« piše u psalmu (2, 4). To nije tutnjeći smijeh nadmoćnijega, već blagi osmijeh ljubavi koja dolazi iz beskonačnosti...

Evo me sad kod one koze koja se jednoga prekrasnog ljetnog dana na 2500 metara nadmorske visine najrazornije umiješala u sasvim uredan tijek biskupova učiteljstva i cr-kvenog naviještanja.

Uživao sam u trenucima savršena sklada. Ležah na meni omiljelu mjestu stotinjak metara od planinske kuće. Ispred mene je u kasnom popodnevu svjetlucao ledenjak. Kad bih podignuo oči iznad stjenovitih kula, stuba i ledenih uva-la, pogled bi mi se zaustavio na samom vrhu grebena, gdje nas je nakon penjanja po mjesečini obasjalo jutarnje sunce. Može zvučati djetinjasto, ali čovjek se osobito veseli gleda-

7

Duhovite zgode biskupova štapa

jući brda preko kojih je netom prešao, i pritom je obuzet pobjedničkim osjećajima.

Naše četiri skupine planinara upravo su se odanle bile vratile i odlično objedovale domaćica nam je naime bila pravi biser. Mladi iz alpinističkog tečaja polijegali su oko doma po livadi. Zdrav umor, opravdan ponos zbog uspjeha, bujanje životne radosti i ugodna sitost, sve se slilo u jedin-stven koloplet uzvišenih osjećaja.

U meni je taj osjećaj bio još jači.

Iza sebe sam ostavio još jedan vrh od tri tisuće metara. Bio sam upravo nakon višetjednih napora dovršio i posljednji od devet nagovora što sam ih spremao za zahtjevnu publiku, a oni su me pritiskali kao mora uz stotinu drugih obveza što sam ih imao prije odmora, tijekom duge radne godine.

Sad je sve gotovo. Posljednji sam »amen« zaokružio sko-ro barokno kićenim slovima, stavio hrpu novih rukopisa iza sebe zajedno s malom knjižicom talijanskog jezika, iz koje sam još namjeravao učiti, ispružio se i zagledao u oblake što su plovili ljetnim nebom, slušao romon glečerskih potočića lijevo i desno ispod sebe i pustio da me jedinstven doživljaj života, koji nije bio ničim programiran, opije, i tako sam bla-ženo zadrijemao...

Odjednom se probudih. U blaženi se san umiješalo ne-kakvo šuštanje!

Polako se pridignem i ukočih se: iza mene stajaše koza, a iz usta joj još vise posljednji komadići rukopisa mojih devet

8

Reinhold Stecher

nagovora. Polovicu talijanske knjižice pobrstila je za predje-lo, a za glavno jelo očito je izabrala teologiju.

Skočih poput kakva divljaka! Moje propovijedi! Sedam rad-nih tjedana! Plodovi čitanja i citati, dugo odmjeravane formu-lacije – sve mi propade. Od rukopisa nema duplikata! Ruku na srce, volim životinje. Ali gledajući ovu zlobnu životinju, ljubavi je kraj. Koza je skopčala da je jezičnoznanstveni i teološki jelov-nik pri kraju. Dugim je skokovima zbrisala na sigurno u nepri-stupačan predjel, ostavivši me u bespomoćnu bijesu.

Tko pretrpi štetu, za ruganje se ne treba brinuti. Čim su mladi iz moga alpinističkog tečaja vidjeli moj iznenađen izgled i shvatili cijelu priču, hvatali su se od smijeha za trbuh.

»Evo, upravo sam čuo kako koza mekeće – to je sad do-brano pobožnije...«

»A primjećuje se i fin toskanski naglasak – klasičnis tali-janski!«

9

Duhovite zgode biskupova štapa

»Ta je koza bez sumnje s najvišom teološkom izobraz-bom u Tirolu!«

»Trebalo bi sasvim ozbiljno razmisliti kako bi se tako vi-soka razina obrazovanja dala iskoristiti u crkvenom smislu, pogotovu kad je riječ o područjima koja su dosada pokazi-vala premalo religioznog zanimanja...«

Moj je bijes bujao, pojačavan ljutnjom što ću morati sav posao početi ispočetka. Dvadeset i četiri sata kasnije ponov-no se popnem na isto mjesto s novim svežnjem papira. Koza se opet vrzla onuda, ali kad me ugleda, zdimi. U travi je ostavila nekoliko svježih potsjetnica. Dok sam ih gledao, ra-zočaranje je u meni raslo. To je dakle sve što ostade od moje pastirske riječi! Je li ijedan sluga Riječi ikad doživio ovako ponižavajuću pretvorbu svoje poruke?

Ali, pod utjecajem određene asketske izobrazbe i nadah-nut suvremenim pokretima pozitivnog mišljenja, kušao sam uz pomoć meditacije izići na kraj s tim problemom.

Riječi psalma »Gospodin svojima u snu daje« u ovom slučaju ne vrijede, jer meni je u snu oduzeo. Više bi mi odgo-varao Job 27, 19, gdje stoji: »Bogat je legao... kad oči otvori, ničeg više nema.«

Možda se moglo tješiti mišlju kako je, ipak, važno znati da netko toliko voli naše propovijedi da bi ih pojeo. Imajući u vidu ukupno stanje našega propovjedničkog umijeća, čini se da je u Katoličkoj Crkvi takva reakcija rijetkost. Manje nakašljavanja i hrakanja, određena pozornost, tračak pogo-

10

Reinhold Stecher

đenosti ili dopadljivo odobravanje općenito su najviši osje-ćaji što ih možemo očekivati. Na naše pripravljanje ne juriša se sa svetim zanosom. A ponekad – tko zna – može se do-goditi, makar riječi dolazile i iz svetih usta, da jedan ili drugi kritički kršćanin naše visokoleteće misli i zamorne pozive ocijeni kao kozju hranu – tko zna?

S druge pak strane, kad pomislim na žalosni put što su ga moji koncepti za propovijedi prevalili provlačeći se kozjim probavnim traktom, od čega će možda jedina konačna ko-rist biti što će iduće godine na tom mjestu gorčac krepkije procvjetati – nije li ipak tako da naša dobronamjerna, ali sla-bo uspjela nastojanja tu i tamo, nakon mnogih dogodovšti-na kompliciranijih nego spomenuta biološka, poslije negdje stvarno procvatu? Međutim, kao djecu svog vremena i »gene-raciju uspjeha«, nas su dresirali da u svom pastoralnom radu više cijenimo današnji uspjeh nego li gorčac sljedeće godine.

Dublji smisao takvih i sličnih frustracija u kraljevstvu Božjem najvjerojatnije je u skladu s anegdotom Ivana XXIII., citiranoj na početku, da čovjek ne treba sebe i svoje aktiv-nosti uzimati preozbiljno. Meni Gospodin nije poslao bla-gotvorni san nego sasvim stvarnu, proždrljivu, bezobraznu kozu. Ali kad čovjek ispravno promisli, dođe na isto: ne daji sebi i svojim proizvodima previše važnosti...

Doduše, jedan žalac ostaje i dalje. Ja shvaćam ozbiljno svoju pastirsku dužnost u ovoj brdovitoj zemlji. Međutim za koze neću znati. I ako bih ikad opet počeo pisati u samot-nim visinama, najprije bih pomno razgledao okolicu.

79

O autoruReinhold Stecher rođen je 1921. u Innsbrucku (Tirol,

Austrija), gdje je pohađao školu i maturirao. Za sveće-nika je zaređen 1947. Godine 1951. promaknut je u doktora teologije. Djelovao je niz godina u pastoralnoj službi, te kao odgojitelj, duhovnik i profesor, napose kao profesor religio-zne pedagogije na Pedagoškoj akademiji u Innsbrucku.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1980. insbruškim bi-skupom i na toj je službi ostao do svojeg umirovljenja 1997.

Kao voditelj Referata za Caritas u Austrijskoj biskupskoj konferenciji te Referata za pastoral žena, istaknuo se odluč-nim zauzimanjem za najugroženije, napose za strance. Biskup je Stecher bio također član Njemačke komisije za nauk vjere.

U prijeporima i raspravama oko toga kako treba izgleda-ti i što činiti Katolička Crkva u Austriji biskup se je Stecher izričito zalagao za Crkvu koja će više povezivati, a manje naglašavati svoj autoritet. Smatrao je da konzervativni pred-stavnici pojedinim tradicionalističkim istupima podrivaju obnovu što je započela Drugim vatikanskim koncilom te je znao biti vrlo oštar kritičar.

Biskup je Stecher bio strastveni planinar, pisac i slikar. Sam je ilustrirao brojna svoja djela. Knjižica Duhovite zgode biskupova štapa doživjela je brojna izdanja.

Preminuo je 29. siječnja 2013. u Innsbrucku.

Sadržaj

Koza ........................................................................5

Oluja na moru podno Divljeg vrha ......................... 11

Skandal u autobusu ............................................. 17

Puna kuća ............................................................. 23

Rupa na hlačama .................................................. 29

Obiteljska misa .................................................... 33

Plan umorstva u vječnome ledu ............................ 39

Malene jaslice za macu ........................................ 43

Staklenka, ruža i pismo ....................................... 49

Tetrijeb i playboy ................................................. 55

Partija karata na Silvestrovo .............................. 59

Utrka starih automobila ..................................... 65

Najdulja i najkraća propovijed .............................. 73

Pogovor ............................................................. 78

O autoru .......................................................... 79

Duhovite_zgode_Stecher_2013_korice.indd 1 7.3.2013 8:14:24