Duh Liturgije j. Ratzinger

7/26/2019 Duh Liturgije j. Ratzinger

1/99

Joseph kardinal Ratzinger, Duh liturgije: temeljna promiljanja, Ziral, Mostar-Zagreb, 2001.

Naslov izvornikaJ!"#$ %&R'()&* R&+Z()"R

Der geist der liturgie"ine "inhrng

/opright erlag $erder, 3reibrg i. 4r. 2000, 52&lle Re6hte orbehalten

KAZALO

#R"'R...............................................................7

PRVI DIOBIT LITURGIJE

#R #*&*J" *itrgija i 8iot: mjest litrgije naoj zbiljnosti............................... 11

'R9 #*&*J" *itrgija - kozmos - poijest.... 2

+R";" #*&*J" d !taroga prema)oome zajet: +emeljni oblikkrenje 6rkene zgrade..........................?+R";" #*&*J"ltar i smjerenost za obaljanja molitaa litrgiji.....75

@"+R+ #*&*J"#ohranjianje #resetoga oltarskog sakramenta.............A7

#"+ #*&*J"!eto rijeme...........................B

TREI DIO


2/99

UMJETNOST I LITURGIJA

#R #*&*J" #itanje slika......................... 115

'R9 #*&*J" lazba i litrgija.................. 15

ETVRTI DIOLITURGIJSKI OBLIK

#R #*&*J" bred.................................. 157

'R9 #*&*J" +ijelo i litrgija.................... 1?B1. C'jelatno sdjeloanjeC........................................... 1?B2. Znak kri8a.............................................................. 175. !taoi

Kleanje - prostracija............................................................ 1A2Sjedenje i stajanje. Liturgija i kultura.................................... 1B1

D. Molitene kretnje ................................................... 1BB5. *jdski glas ............................................................20?. *itrgijska odjeitikao po>etak i zamah litrgijskoga pokreta )jema>koj. n je bitno pridonio tome da se litrgijaotkrije soj sojoj ljepoti, som skrien bogatst, sojoj praoj eli>ini koja nadilazi saremena te kao sredinji6a koja neprestano odholjje /rk i kao jezgreni6a krH.%alo se >iti razmijeati litrgij iz njezine ntarnje zakonitosti i njezina sredinjeg oblika kaomolit /rke to je ozbiljje i odi 'h !eti, pri >em %rist ijek iznoa stpa na 8iot i bias naim 8iotom s-doban, istodoban.

9sdio bih se potrijebiti jedn sporedb koja je, kao i saka drga poredba, mnogo>em


3/99

neprimjerena, ali ipak mo8e posl8iti boljem razmijeanj. Moglo bi se reem nalikoala na star resk koja je dode o>ana netaknta, ali

je gotoo 6ijela prekriena potonjim premazianjima. 9 misal prema kome je sena orma i obred to je izrastao iz samih po>etaka, ali je za jernike

bila elike

Askriena pod raznim priatnim molitenim pokama i obli6ima. *itrgijskim pokretom i napokon'rgim atikanskim saborom reska je do kraja otkriena i oslobo=ena sih premaza. )a trentak sismo bili op>injeni, o>arani ljepotom boja i likoa. Me=tim, me=remen je zbog klimatskihjeta i mnogobrojnih restara6ija ili rekonstrk6ija reska gro8ena i prijeti opasnost da se niti,ako se doskora ne podzm 8rni kora6i da bi se zastaili si ti anjski tetni tje6aji. )aranoreska se ne smije ponono premazati, ali je potrebno krajnje straho-po>itanje opho=enj, noorazmijeanje njezina izri>aja i njezine zbiljnosti, da ne bi ponono otkrianje reske bilo prastepeni6a njezina kona>noga, deinitinoga nitenja i gbitka.

)akana je oe knjige koj ndim janosti pripomoje naihsdobnih pitanja, nadanja i opasnosti. %ao i ardinij tako ni meni nije stalo do znanstenih raspraili istra8ianja, nego do toga, kako pomoajni oblik litrgiji. &ko bi knjiga bila poti6aj, da na noi na>in bde neto popt

ptokaza za Clitrgijski pokretC, pokret prema litrgiji, njezin ntarnjem i anjskom prailnomozbiljenj, dobrano bi se ispnila nakana koja me silila na oaj pothat.Rim, na blagdan s. &gstina 1BBB.Joseph kardinal Ratzinger

PRVI DI

4(+ *(+9R(J"


4/99

!aspar "drtli# Svi sveti# Sti$ts%i%liot&ek St. 'allen ()*+,*.

11#R #*&*J"

LITURGIJA I IVOT:O MJESTU LITURGIJE UNAOJ ZBILJNOSTI

to je to zaprao - litrgijaI to se t zbiaI ! kojom se rsti zbiljnosti ssreka bijae me=tim i ta to igra ima sama sebi i po sebi smisao. (gra

je istodobno i bez neke prae srhe te prao stoga sadr8aje sebi neto ljekoito, osloboditeljsko,jer nas izodi iz sijeta sakodnenih srhoitosti i njegoih prisila sijet slobode, na stanoito nasrijeme osloba=a od sega to nas titi naem sijet rada. (gra bi, takore


5/99

Jer tom sl>aj opija ntarnja n8na ozbiljnost ezianja na stroga praila nameijosti i razli>nosti, kao nekaka drgi sijet i nesijet, dijelom sijeta s lastitimzakonitostima, ako se ne 8eli izgbiti pkim, praznim i neobezatnim igrarijama.

+reba spomenti jo jedan drgi id te teorije igre koji nas odi e< neto bli8e posebnoj biti litrgije.)aime, dje>ja igra ili igra dje6e mnogo>em se o>itje kao neka rst anti6ipa6ija 8iota, kaoje8baanje potonji 8iot, ne noseiste otorenosti jednih za drge. *itrgija bi time tiskiala biljeg slobode priidnozbiljskome 8iot naega sagdana. na bi kidala okoe i prisile te doptala da zasja nebo nazemlji.

+aka obrat teorije igre izdi8e bitnome litrgij iznad ope8nja za starnom igro/# za posemanjom drk>ijosti sijeta kom s stopljeni red isloboda. na dopta, naspram pke o>eidnosti te time

Liturgija i 0ivot1 2 /jestu liturgije u naoj z%iljnosti

1srhoitosti ili pak ljdski posemanjoj praznini obi>ne igre, da se istakne posebnost i drk>ijostigre mdrosti o kojoj goori 4iblija i to bi se onda smjelo doesti sez s litrgijom. Me=tim, joijek nam nedostaje sadr8ajna ispnjenost toga plana bd


6/99

neolje, araon

1Dproirje soj spremnost na dogoor. !ad dopta da se obai bogotolje prema olji bo8ansta pstinji, ali on kenarai. Zbiljski i kona>no jedini 6ilj izlaska ne bi bilo, dakle, bogotolje, eni6i zanijekao posebnost izabranja: /jelokpna poijest %njiga sda6a i kraljea, sa8eta inanoo protma>ena %njigama ljetopisa, o>itje prao to: Zemlja kao taka i zeta sama za sebeostaje jo ijek jedno pose neodre=eno dobro i rijednost. na postaje istinsko dobro i rijednost,zbiljski dar ispnjenoga obe


7/99

seti (renej na jednome mjest G&d. haer. ( 20,7H i time sareno pogodio ono o >em se radi ssret na 4rd pstinji: 9 kona>ni6i je sami >ojeko 8iot, >ojek koji pobo8no i redno 8ii,istinsko klanjanje 4og, a 8iot postaje praim 8iotom samo ako poprima soj lik iz zrenja, iz

promatranja 4oga. 4ogotolje ima zadaast 4og.

)a oome mjest za na je problematik a8no troje: )a !inaj prima narod ne pte zabogotolje, e< seobhatni prani i 8iotni stroj te propise. +ako se konstitira narod kao narod.)arod bez zajedni>kog stroja i poretka te praa ne mo8e 8ijeti. n se razara bezlad, anarhiji.&narhija je parodija slobode, dokidanje slobode bespralj sakoga pojedin6a, a to je istodobno i>ojekoo liaanje slobode. 9 redbi Zajeta na !inaj - to je drga zna>ajka - nerazdojio sme=sobno isprepletena tri motrita: bogotolje, prao i etika: +o je jedno i njihoa eli>ina, ali injihoa grani6a, to kim poret6ima. Me=tim, nakon tih n8nih rasplitanja, to je noome ijekodilo kona>ni6i prema posemanjoj seklariza6iji praa te se htjelo posema isklj>iti pogled i

misao na 4oga oblikoanj praa, ne smije se zaboraiti da postoji zbilja bitni ntarnji sodnossih trij poredaka: prao koje se ne temelji na moral postaje neprada moral i prao koji nemajsoje izorite

17zrenj, promatranj 4oga degradiraj >ojeka, bdnoga. +im priidnimosloba=anjem on se podrgaa diktatri ladajni6i moraj siloati. ( time smo kod treojeka. !toga kona>ni6i nije mogojeko odgoor, on ima prao na samoga >ojeka. dje to4o8je prao potpnoma i>ezne, gbi se i ljdski prani poredak jer m nedostaje zaglani i temeljnikamen koji dr8i i nosi se.

to to sad zna>i za nae pitanje spram daj 6iljea egzodsa-izlaska, pri >em se kona>ni6i radi opitanj spram biti litrgijeI Mislim da nam bia do kraja jasno da je ono to se dogodilo na !inaj, zaodmora nakon ptoanja kroz pstinj, konstittino za smisao osajanja beki oblik ispranoga i rednog 8iotamognosti i zbiljnosti nestaje, dolazi dogbitka Zemlje izntra, se dok 4og narod pose ne odba6i i dosdi m progonsto egzil. 9ijekkad (zrael otpada od ispranoga toanja 4oga, kad se

1ARatzinger# Du& liturgijeod 4oga odra


8/99

idjeti koliko je zaprao Csl8enje 4ogC, sloboda ispranog toanja 4oga, koja se araonpredo>aa kao jedini 6ilj izlaska iz "gipta, zbilja ono jedino prao, o >em se 6ijelome egzodsradi: Zaprao taj se istinski Ckanon kanonC, jezgreni6a i sr6e 6ijele 4iblije (zraeloe odigraa 6ijelosti izan !ete zemlje. n sraa na rb pstinje, Cs on stran JordanaC, gdje Mojsije jo

jednom sa8etk ponalja pork sa !inaja. +ime bia zorno >em je temelj sega bioanja

beni6i obhaaja: @ojek postaje proslaa 4oga, on

ba6a sjetlo na 4oga i stalja 4oga na pozorni6 Ga to je sebi bogotoljeLH, ako 8ii iz pogledaprta 4oga i promatranja 4oga. Zazrat, isto tako rijedi da se prao i etika ne mog me=sobnoodr8ati, ako nis sidreni litrgijskoj sredinji6i te ako ne primaj iz litrgije soj inspira6ij.%ak, dakle, rst zbiljnosti pronalazimo litrgijiI %ao pro, zasada mo8emo reemo se i jesmoC G'j 17,2AH. +o zna>i: !amo ako je odnos prema 4og ispraan,mog biti praome ranojesj i si drgi >ojekoi odnosi - me=sobni odnosi izme= ljdi teopho=enje s ostalim storenjem. #rao je, kako smo idjeli, konstittino za slobod i zajedni6.#oklonsteni sta i klanjanje, tj. isprani na>in na koji se prema 4og odnosimo, sa soje je stranekonstittian za prao. + spoznaj sad je mogin bogotolja, odnosa prema 4og, konstittino je za isprano ljdsko

bioanje sijet. no je to prao s razloga to poklonsteni sta nadilazi >isto ljdsksakodnei6, dajin egzistiranja samoga C)ebaC, 4o8jeg sijeta te timeomoglambi pojma igre - zna>ajk anti6ipa6ije. n se e< ispr8a prema kona>nome8iot te tako podarje sadanjem 8iot njego pra mjer. lono bi prazan i te8ak bio 8iot kome bi posema i>eznla ta anti6ipa6ija, kome se nebesa ne bi ie razdirala. !toga i ne mo8e

pose biti drtaa ili zajedni6a bez klta. 9prao s de6idirano, naglaeno ateisti>ki, materijalisti>kidrteni sstai storili noe oblike ateisti>ke litrgije, ritalnoga klta koji sebi mog biti samoobmana te zaldno kaj prikriti sojim bombasti>nim nastpima lastit nitetnost, ispraznost i

bijed.

+ime smo doli do soga zadnjega razmiljanja: @ojek nije sposoban sam na soj rk jednostanoCpraitiC, CstaratiC ili CnitiC klt. &ko se 4og ne objai ili poka8e, >ojek posi8e prazno. %ad

Mojsije zbori araon: CMi jo ijek ne znamo kako trebamo 4og sl8itiC G(zl 10,2?H, tj. 4oga>astiti, onda

20Ratzinger# Du& liturgijenam bia jasno, da je toj rije>i sadr8an te da se jalja temeljna zakonitost sake litrgije. &ko se4og ne objai, >ojek je za6ijelo sposoban na temelj soje sltnje o 4og, sltnje koja m jerezana d i sr6e, podizati Coltare nepoznatome 4ogC Gsp. 'j 17,2H. n se some miljenjmo8e ispr8ati prema njem, mo8e pokaati napipaati ga. Me=tim, istinska litrgija

pretpostalja da 4og odgoara i da on sam pokazje kako ga mo8emo i smijemo isprano toati. )alitrgij spada bilo kojem njezin oblik neto popt CspostaeC, CstanoljenjaC. *itrgija ne

mo8e biti plod nae mate, nae ljdske kreatinosti ili improiza6ije. 9 tom bi sl>aj ostala onasamo zo tami ili bi bila pko samopotr=ianje. *itrgija pretpostalja konkretn osob koja nam


9/99

stoji nasprot, osob koja nam se pokazje, o>itje, koja time daje smjer naoj egzisten6iji.

9 !tarome zajet pronaitje ta zbiljnost tako dramati>n oblik kao poijesti Zlatnoga teleta Gboljere>eno, mladog bikaH. +aj klt to ga je prili>io i predodio eliki se


10/99

3leksandr 4vjagin# Krist u svijetu# Ri/ +222.

2

'R9 #*&*J"

LITURGIJA ! KOZMOS ! POVIJEST

sremenoj teologiji elike je preladalo miljenje da je takozanim naranim religijamakao i elikim neteisti>kim religijama klt orijentiran, smjeren kozmi>ki, dok je !tarome zajette krno kao i poslijebiblijsko 8idosto - samolitrgij rije>i koja prima soje obilje8je i smjerenje iz poijesnog slijeda objae, ali, skladnonierzalisti>koj tenden6iji te objae, 8eli biti od seopenja za 6ijeli sijet. #redod8ba okozmi>koj ili poijesnoj orijentiranosti klta nije pose netemeljena, ali je pogrjena ako ododi

isklj>i sprotstaljenost: )aime, tada se nije>e poijesna sijest koj


11/99

idjet l 6rno koje se zna>enje pridaje te ima gornje pitanje, se do priidno >isto anjskih elemenata litrgijskome oblikoanj.

$tio bih pokati pojasniti to kroz ie koraka. 9 elikim s religijama sijeta klt i kozmos ijekme=sobno >rsto poezani. toanje i >aina odnosne zajedni6e koja bi htjela imati jamsto soga me=sobnoga zajednitakroz zajedni>ke simbole. #roirena je predod8ba da se t radi o kolote>ini, protok daanja iprimanja: 4ogoi zdr8aaj sijet, a ljdi

2DRatzinger# Du& liturgijemoraj sojim obrednim, kltnim daroima hraniti bogoe i zdr8aati ih. )a kolote>in bitka spadaoboje: i mo< bogoa koja nosi sijet, ali i zdarje ljdi kojim oni bogoe opskrbljj. +o ide se do

poimanja da s ljdi jednostano zbog toga i storeni da zdr8aaj i odr8aaj bogoe te s na tajna>in bitna karika semirskoj kr8ni6i. Ma koliko se to >inilo bezazleno i jednostano, tome seipak o>itje dboko smisaono odre=enje >ojekoa bitka: @ojek je t zbog 4oga i za 4oga, i na taj

na>in sl8i on 6jelini. 'akako, odmah iza rata rebaj obrat i zloporaba: @ojek tim sojim >inimaipak stje>e stanoit mo< nad bogoima. !ojim ponaanjem prema bogoima on dr8i rkamadobar komad klj>a zbiljnosti sojim rkama. 4ogoi ga trebaj, ali jasno, i on treba bogoe:'ogodi li se da >ojek soj mo< zlorabi, on bi time dode mogao nakoditi bogoima, ali bi ondanitio i samoga sebe.

9 starozajetnom izjeeni.C#osei prao to: !i odnosi nadre=enosti i podre=enosti mirj, izan snage jesa teret dana i rada za jedan odre=eni rok. !amim time nijekala bi se a8nost i zna>enje sbote ako

bi se htjelo zaklj>iti da !tari zajet nije poeziao staranje i klanjanje te ako bi se smatralo da onire >ist izij oslobo=enoga drta kao 6ilj 6jelokpne poijesti, i kad bi se trdilo da je,dakle, !tari zajet od samoga soga po>etka smjeren samo i >isto

Liturgija - koz/os - povijest

25antropoloki i so6ijalno, toie, reol6ionarno. Jer izjetaj o staranj kao i odredbe sa !inaja osboti potje> iz istoga izora. #otrebno je propise o sboti Zakon >itati tako da mo8emo do kraja

razmjeti zna>enje izjeojeka. na izntra obhake zrenja mo8emo stoga ea i odnosizme= 4oga i >ojeka. !loboda i jednakost sih ljdi to ih 8eli ozbiljiti sbota nije nikaka >istoantropoloka ili so6ioloka izija. )jih je mogojek, ali istodobno i >ojeko od-goor 4og. dgoor >ojeka 4ogkoji m je dobar zoe se ljba, a ljbiti 4oga zna>i klanjati m se. &ko zamiljamo storenje kao

prostor za Zajet, dakle, kao mjesto ssreta 4oga i >ojeka, onda to tako=er zna>i da je to storenje

zamiljeno i kao prostor za klanjanje 4og. Me=tim, to to zaprao zna>i - klanjanjeI !to je tdrk>ije spram predod8be o kr8nom tok daanja i primanja, koji je elike odre=iao


12/99

predkrjime se sedam dana oko re=enja !etita - hrama

2?Ratzinger# Du% liturgijepredo>aa kao protlik onoga djela staranja sedam dana. Zaklj>no sraa izjei, >oje>ansto koje je preraslo ljba, >oje>ansto koje

pobo8anstenjje storenje i izr>je 6ijeli semir 4og: 4og postaje se sem G(%or 15,2AH - toje 6ilj sijeta, to je bit C8rteC i klta.

Zato sad smijemo rekomeC o>itje i poijesna protega: %ozmos nije neka rst sebi

zatorene toreine, on nije spremnik to po>ia ili bije sam sebi, kome se onda mo8eodigraati poijest. n sam je sa pokret, on je sam gibanje koje ima soj po>etak i soj 6ilj. n


13/99

je sam na stanoit na>in poijest.

+o je mogiti na raznolike na>ine. )a zaslon sremenoga eol6ijskoga sjetonazoraprimjeri6e # +eilhard

2Ade /hardin opisao je kozmos kao pro6es spinjanja, kao pt sjedinjenja. +aj pt odi od posejednostanoga prema se eka paradigma op


14/99

0CgrijehaC, nestaje smrtnoga, prolaznoga, onoga ne-4o8jeg-bitka. 9 tome smisl onda postaje i biaC4og se semC. #t poratka - redits - zna>i otkpljenje, a otkpljenje je istojetno sosloba=anjem od smrtnosti i prolaznosti koja je kao taka onaj iskonski teret nae egzisten6ije. %lt

tome sl>aj ima djela tome porat i obrat gibanja i kretanja. %lt je posjeetk istodobno e< i noi spon

prema njem. %lt kao smjeraanje pogleda prema onome to prethodi sakome bitk te to jeiznad sakoga bitka jest prema sojoj biti spoznaja, a kao spoznaja istodobno i gibanje, poratak zai>aj, otkpljenje. 'akako, t se onda razilaze ptoi ilozoija klta. !ad imamo na jednoj straniteorij da s samo ilozoi, da s samo dhoi osposobljeni za zienije miljenje sposobni zaspoznaj koja je jedno i taj pt. )aodno s oni jedini sposobni za spon, za pno

pobo8anstenjenje koje se sastoji otkpljenj i osloba=anj od prolaznosti. Za drge, jednostanijede, koje jo nis sposobne za potpni pogled prema gore, postoje razni obli6i litrgija koje s im

kadre ponditi stanoit oblik otkpljenja, ali ih ne mog doesti do rhna6a, naime, isinebo8anskoga. !to se ti>e tih razlika, >esto se na pozorni6i jalja i nak o seljenj da kao tjeha kojapr8a samo nad da nost i as6ina6ija takih sjetonazorazbilja je elika, i lako ih se dade poistojetiti s krni grijehC,zbiljnost odijek teko razmljia, postaje istojetan sa snoraine op>injenost gnosti>kim spoznajama. Religije s dalekoga istoka nose sebi isttemeljn misaon osnoi6. Zato s krajnje dojmljii obli6i primijenjenoga naka o otkpljenj kojete religije nde. je8banje tjelesne optenosti i dhone praznine nde se i pokazj kao ptoi dootkpljenja. ne smjeraj na osloba=anje od prolaznosti, toie, one ga trentno anti6ipiraj te takonde soj is6jeliteljsk snag.

%reno, slobodni starateljski >in 4o8ji - starnosti smjera prema


15/99

redits, porat. +ime se ne misli na ponono zimanje storenoga bitka, e< kao to smo goreopisali: naime, nakana je da osijen rijednost. +o je krinim, kao

pro6es kome se prerasta ljba, te time pt slobod ostaje nepromijenjen. Me=tim, klt sadprezima sebeLiturgija - koz/os -povijest

zna>ajk is6jeljenja, ljbljene preobrazbe slomljene slobode propae dom stor >ojeka. +ako je omogaj. Nrta sad

poprima oblik %ristoa kri8a, oblik ljbai kEoja se razdaje smrti, koja nema ie nita srazaranjem, e< je ona >in nooga staranja koji ponono raojeka. %ri koj je (ss izrekao proga dana elikoga tjedna, na /jetni6,

jerzalemskome $ram zikjajka ima darom slobode kao jezgreni6e

bo8anskoga ali i ljdskoga bitka soj lastit i neopozi rijednost i zna>enje. Me=tim, time se neodaja nasilno od kozmi>koga po>ela. ba krga

Dostaj, nato> sojim razli>nostima, kona>ni6i isti krg bitka: #oijesna litrgija krka, i samo kao taka opstoji ona soj sojoj 6jelini.#ostoji i jedin6ata te jedinstena noina kr tome kr


16/99

+R";" #*&*J"

OD STAROGA PREMA NOVOME

ZAVJETU: TEMELJNI OBLIKKR"ANSKE LITURGIJE ODRE#ENBIBLIJSKOM VJEROM

rema dosada promiljanome mogiti kao bitn nakan kltoa GbogotoljaH sim sjetskim religijama mir semir s pomoina obilje8ena je konkretno spoznajom o pad te ot=enj

pa je litrgijsko doga=anje n8no neto popt stalnoga trda i nastojanja oko zadooljtine za grijehe,kajanja, oprotenja i pomirenja. @oje>ansto titi sijest krinje. %lt je kroz 6ijel poijest trajnonazo>ni pokaj da se prelada krinja te se tako sijet kao i lastiti 8iot ponono doed praired. )ad sime pak lada golemi i >dan osjen stran poijesti klta:%ako je >ojek mogojek. !ijest da je se drgo donekle premaleno,toie, besmisleno, toliko je nazo>nija, koliko je sna8nije razijena religijska sijest. (z togaosjeniobli6i klta - ponajprije ljdske 8rte, kojima se priidno daje bo8anst najbolje, ali ipak negdje dbini >ojekoe psihe i

?Ratzinger# Du& liturgijeto se mora shae

bo8anst ili se 8eli prokrasti, skrajia na ideji zastpanja, zamjene ilinamjesnita. Me=tim, kako mog zamijeniti ili zastpati te time prinijeti okajni6 za >ojeka8iotinjske 8rte ili 8eteni prinosiI )ita od sega toga nije nikaka praa zamjena, nego samonadomjestak, a klt s nadomjestkom o>itje se i sam kao klt-nadomjestak kome ipak negdje dbinama manjka ona iskonska atenti>nost.

9 >em se pak sastoji bit i posebnost litrgije (zraelI #onajprije nedojbeno samome adresat, naslonik te litrgije, onome prema kome je smjerena i namijenjena ta litrgija. 'rge religijesmjeraaj soj klt >esto pred-zadnjim, a ne zadnjim, kona>nim silama. 9prao iz znanja ilisijesti da je nemogojek sakodneno so>aa, kojihse mora bojati, koje mora milostiiti, koje mora pomiriti. (zrael nije naprosto nijekao ili otpisiao taCbo8anstaC. n ih je remenom se ie i ie smatrao demonima, demonskim silama, koje >ojekaot=j i od samoga sebe i od praoga 4oga: #oklon i toanje iskazje se i dolikje samo praome4og. +o je pra zapoijed. +aj se pak 4og narano >asti obimnim 8rtama koje s Zakon bri8no

propisane i re=ene, ali ako pobli8e pogledamo poijest izraelskog klta, so>it


17/99

6e/eljni o%lik kr7anske liturgije odre8en %i%lijsko/ vjero/

7posebitosti koja kona>ni6i ntarnjom n8dom odi prema (ss %rist, odi )oi zajet.9prao s motrita kltnoteolokoga i>itaanja )oi zajet je dbokoj posljedi>noj ezi sa !tarim

zajetom. )oi je zajet sr8no i bitno posredoanje ponajprije me=sobno opre>nih i skobljenihelemenata, to je pose skladnosti s ntarnjom dramom !taroga zajeta. +i elementi se stapaj ipronalaze soje jedinsto osobi (ssa %rista, njego kri8 i njego skrsnini na pri mah kao lom o>itje se pri pomnijem promatranj kao zbiljsko CispnjenjeC, koje na neo>ekiani na>in ir si prethodni ptoi.

+ko primjeri6e >ita knjig *eitskoga zakona samoj sebi, mogao bi - apstrahirajena problematika zamjene. + je najprije &brahamoa 8rta. &braham je nakanio, poslnostispram 4o8joj zapoijedi, 8rtoati soga jedinoga sina (zaka, nositelja

ARatzinger# Du& liturgijeobek 8rt: 4og sam darje janje kojeonda &braham sa soje strane zrainstaaC8rtjemo ti, prinosimo ti, moli se Rimskome kanon, naslanjaj sem ipak morao ostaiti stanoiti 8ala6 sei, naime, i>ekianje praogaCJaganj6aC koji dolazi od 4oga i prao stoga taj Jaganja6 za nas nije nikaka nadomjestak, ena po %ristooj 8rti sijet te se drge litrgije >ini sinima Gtk 5H.%ao drgo, htio bih skrenti pozornost na obrazlo8enje i temeljenje pashalne litrgije knjizi(zlaska 12. poglalj. + se pashalno janje-8rta propisje kao sredite bogosl8ne godine te kao/e/oria $idei# kao sjeaa kao otkpnina kojom je (zrael oslobo=en od pomora sojih

proro=ena6a. Me=tim, i ta otkpnina ima zna>ajk tipologije, pozorenja: 4og zahtijea od ljdisako proro=en>e: CMeni posetite sakoga proro=en6aL #rijen6i materina krila kod (zraela6a, iod ljdi i od 8iotinja, meni pripadajC G(zl 1,2H. Nrtoano janje zbori o n8noj setosti

d Staroga pre/a Novo/e zavjetu1

6e/eljni o%lik kr7anske liturgije odre8en %i%lijsko/ vjero/B


18/99

>ojeka i storenja 6jelini, ono smjera iznad sebe: pashalna 8rta nema sebi razlog bioanja, ee i po njima i njima narod 6jelini, storenje 6jelini. ! te to>ke zrenja

potrebno je shaje(ssa kao C#roro=en6aC G*k 2,7H, a isto tako je potrebno razmijeati i #aloe poslani6e pisane izs8anjsta, koje predo>aaj %rista kao C#roro=en6a sega storenjaC, kome se dogodilo i

ispnilo posei koja se razli>itim ina>i6ama prola>i kroz 6ijeli !tari zajet, se dok je nije

ponono prezeo i sam (ss %rist: CZnaj, poslnost je rjednija od najbolje 8rte, pokornost je boljaod onjske pretilineLC %od proroka $oeja pojaljje se izri>aj oome oblik: CJer, ljba mi jemilija od 8rtaa, poznaanje 4oga mi je dra8e od paljeni6aC 9*#*:. 9 (ssoim stima nalazimo je

pose jednostanome i iskonskome oblik: Cie olim milosr=e od 8rtaaC GMt B,1 12,7H. +akohramsko bogotolje ima kao soj staln pratnj neprestano gorenik !tjepan, prema izjekome prijeod 4iblije, kojoj se bogotolje onih >etrdesetpstinjskih godina smjeta na istu 6rt s klanjanjem Zlatnome telet, tako da se litrgija 6ijeloga toga(zraeloa temelji-teljskoga razdoblja o>itje kao nastaak onoga izornoga otpada: CZar ste /i

prinosili, sinoi (zraeloi, klani6e i prinosni6e >etrdeset godina pstinjiI )osili ste sa sobom atorMoloho i zijezd boga Reana: idole koje na>iniste da im se klanjate. Zato


19/99

naodi jo tri daljnja misaona tijeka da bi >inio shatljiim smisao soga izlaganja %ristoe porke.

Mojsije je - tako on eli - napraio ator prema 4o8joj zapoijedi prema zork to ga je idio nagori G7,D5 (zl 25,D0H. +o zna>i: Zemaljski je $ram samo preslik, a ne prai $ram. n je slika i

prilika koja smjera s on stran same sebe. 'aid, koji je naao milost ospodina, molio je da

smije sagraditi 4og Jakolje 'om. C&li m istom !alomon sagradi knosti naoda (ssoa

proro>ansta GC&li ni tako ne bijae slo8no njihoo sjedo>anstoC 1D,5BH, me=tim, jasno je da jetaka izri>aj sdskoj rasprai proti (ssa zazimao sredinj log. 9toliko smo odje sr>i6ikristolokoga pitanja, naime, pitanja tko je bio (ss, a istodobno i jezgreni6i pitanja glede bitiistinskoga toanja 4oga. #roroto o razorenj $rama, to se (ss spo>itaalo, smjera posema isamo po sebi na onaj prizor o >ietiri ean=elista. )ije se to moglo smatrati pkom proalom gnjea glede zloporaba

$ram, s >ime ni6i rednoati kao napadaj na hramsko bogotolje, na koje s spadale 8rtene 8iotinje kao iposebna alta hramskog no6a koji se mogao ondje zaraditi. )ijedan dakako od sinoptika ne naodi oome s>elj tak rije> iz (ssoih sta, samo (an

Dndi izri>aj koji se mo8e shatiti kao proro>ka naznaka kojom (ss opradaa soj postpak:CRazalite oaj $ram i opet ansto proti njega. n pretkazje prao to dainiti te se to proroto odnosi na kri8. Razorenje njegoazemaljskog tijela bit


20/99

istinskoga i praog klanjanja 4og. !jena se dokida, ona stpa mjesto praoj zbilji. #roroto oskrsnitaa soj sojoj istinskoj dbini, istodobno i proroto o eharistiji:

)agoijeta se tajna 8rtoanoga i prao po tome 8ioga %ristoa +ijela. +o nam se +ijelo ndi itime nas odi starn poezanost sa 8iim 4ogom. 9 oome srje>j spomenimo zgred jo

jedn zgod koj in o>i koji pridijeaj sinopti6i (ssooj proro>koj znakoitoj gesti: C%ko-sbjektiisti>komsmisl, nego ih treba promatrati s motrita onoga tko se za sebe sdio reki odnose

prema oome to je dosada dolo na idjelo i >em se e< nazire noo. &ko je (zrael prijenjegoa progonsta 4abilon bilo stalno prijeteinjeni6a izgnansta 4abilon postala je praim izazoom da se jasno i pozitino ormlira ono to dolazi, >em senaznake ide. 9 4abilon ne bijae ie $rama, ne bijae ie nikaka janoga i zajedni>koga,narodnoga oblika toanja 4oga koje je predi=ao Zakon. (zrael se morao toj oskdi6i anjskoga

d Staroga pre/a Novo/e zavjetu16e/eljni o%lik kr7anske liturgije odre8en %i%lijsko/ vjero/D5

bogotolja osjeesni6eC. 9 toj krizi se se jasnije ra=ala misao da pred 4ogommoraj stajati kao C8rte pretilih 8iotinjaC i paljeni6a se (zraeloe patnje zbog 4oga i za 4oga, saonaj krik njegoa tjeskobnoga sr6a, njegoa srdna molita pred 4ogom koji je mIkom zatio.9prao prazne rke i ispnjeno sr6e rijede kao prao bogotolje i ntarnja istorjednosni6a zahramske 8rte kojih ie nema. 9 remen ponoljenoga progona i potiranja 8idoskoga bogotolja

pod &ntiohom ( "pianom G175.-1?.H poprimile s te misli to


21/99

priznaati taj $ram i sebe opetoano idjela pj pridr8je dodir s gr>kom kritikom bogotolja. )a taj na>in se ie iie sazrijea misao logike latreia 9v/a:# s kojom C je 8rta, rije>molite koja se izija iz >ojeka, koja sebi sa8imlje 6jelokpn >ojeko egzisten6ij i po kojoj

>ojek sam postaje Crije>jC 9logos:. @ojek koji se sam oblikje rije> te logos koji postaje tojerom, to je bdke epohe molita i rije> molite prednjem plan ekialent zaizanjsko 8rtoanje, odsada stpa t misao s pomoi Logos 6jelokpna ilozoijarije>i gr>koga i

D?helenisti>koga sijeta. r>ki dh podi8e i stpnjje t misao kona>ni6i do ideje misti>kogasjedinjenja s *ogosom, kona>nim smislom sih stari.

/rkeni s o6i prihatili taj dhoni razoj time to s eharistiji prema njezinoj biti dali zna>ajk

jedne oratio# naime, 8rte rije>i, te time nazna>ili mjesto kr>anskome bogotolj na dhonomeareopag i dhonoj borbi antike, njezinoj potrazi za istinitim i praim >ojekoim ptom injego ssret s 4ogom. %ad eharistij krste jednostano kao CmolitC, dakle kao moliten8rt i prinos, time je pon=eno i dato mnogo ie, za razlik od gr>ke ideje o 8rti logosa, a istotako je dat i odgoor na otoreno pitanje koje je ostalo starozajetnoj teologiji molite kaoekialent, jednakorjednosni6i za 8rt. eliki starozajetni zamanja6i prema ideji klta Crije>iCnose sebi eoma znakoit ntarnj podojenost: ! jedne strane otaraj rata prema noome,

pozitinom oblik toanja 4oga. )a drgoj strani ostaje praznina i nedostatnost. #ka rije> nijedostatna, o>ekje se ponona spostaa $rama pro>ikojshemi o kojoj smo gore goorili. )eto manjka.

D7(deja 8rte logosa postaje potpna tek tjeloljenome *ogos, Rije>i koja je postala +ijelom teklj>je Cse tijeloC slaljenje i eli>anje 4oga. dsada logos nije ie pki CsmisaoC iza stari iliiznad stari. !ad je on osobno stpio tijelo, postao tjelesan. n zima nae patnje i nadanja, on

prezima sebe o>ekianje storenja i GpriHnosi ih 4og. ba smjera to ih pedeseti psalam nijespio pomiriti te koji se 6ijelom !tarom zajet slijeaj prema jednome, ali se nikako nis njem mogli stopiti jedno, sad se zbiljski sjedinjj. dsada CRije>C nije ie pko zastpanjedrgoga, tjelesnoga. dsada je ona (sso samopredanj na kri8 ezana s 6jelokpnomzbiljnoojekoa 8iota i patnje. 9bdan-s-4ogom, odi prema onome postajati-ljba, to je biti

jedino istinsko bogotolje. +ako je eharistija, promatrana s (ssoa kri8a i skrsnenje kri8a teistodobno i bit nooga bogosl8ja tajanstenoj rije>i proroka Zaharije G12,10H: Cledat


22/99

koga s proboliC G( 1B,7H. !srest j, ponoljenom noomezna>enj tk 1,7 GPC"o, dolazi s obla6imaL ( idjet ak i oni koji ga probodoeCH.& zasad mo8emo pokati sa8eti i objediniti neke rezltate koji s jasno pol>eni iz prethodnokazanoga.

DARatzinger# Du% liturgije1. %reno, litrgija kri koja se njoj soj sojojdbini odija shai islam koja, poezana s hodo>aneljbai. e< postoji noi $ram pa time i noa, kona>na 8rta: %ristoo >ojeto objaljeno njego kri8 i skrsnojeka (ssa sad je stopljena s ntartrojstenim dijalogomje>ne ljbai. 9 t molit klj>je (ss ljde snagom eharistije koja postaje zaijek otorenederi klanjanja i je>na 8rta, 8rta )ooga zajeta, C*ogos primjereno bogosl8jeC. 9 teolokimraspraama noijega doba kobne je posljedi6e imalo >isto sinagogalno poimanje i sha


23/99

Ratzinger# Du& liturgijenjanj, prema nierzalnome oblik klanjanja to se doga=a %risto tjeloljenj, kri8 iskrsnaj za pojam logike latreia# te se stogasmije rabiti kao primjeren izri>aj i obilje8je krni6i bitn prote8ni6 kr


24/99

VREMENA

o8e li zaprao sijet kr


25/99

sdobna. (na>e bi to bila alta ili mjeni6a bez pokrini6i, to tijelo nijetijelo jednoga mrloga koje bi bilo zaijek mrto, kr nije 8iotno po>elo koje bi postalo mrto smrti, nego predanje postaje daro/# bdin i oblik >in skrsn9j?a@iaA:# Cjednom zaijekC, to takozorno isti>e poslani6a $ebrejima naspram mno8ini 8rtaa !taroga zajeta koje je trebalo ijekiznoa prinositi. %ad bi to bile samo >injeni6e iz prolosti, popt sih ostalih podataka i nadneakato ih >imo iz d8benika poijesti, ne bi moglo biti s njima nikake isto-dobnosti. Za nas bi ostali

kona>ni6i nedohatljii. anjskome >in raspetosti odgoara ntarnji >in predanja Gtijelo se Cza aspredajeCH: )itko mi ne

5?Ratzinger# Du& liturgijemo8e zeti 8iot, ja ga sam predajem, eli ospodin (ano ean=elj G10,1AH. +aj >in predanjanipoto nije samo nekaka dhoni >in ili doga=aj. n jest dhoni >in koji sebe zima tjelesnost,koji obhaojeka, da, to je istodobno >in samoga !ina: *jdska podlo8nost i poslnost(ssoe olje ronjena je trajno da !ina 6, kako je to eli>ajno prikazao s. Maksim #riznaatelj.+ako to CdaanjeC, koje pasi razapetosti klj>je mk >ojeta >in ljbai, obhaje npat&os Gmk, patnjHdha te postaje poslha, tako se i rijeme klj>je ono to se8e s on stran remena. (zornintarnji >in koji ne bi opstojao bez izanjskog >ina nadilazi rijeme. Me=tim, bdin tekao drgo da postoji litrgijsko posadanjianje, izorna litrgijska razina. #okao sam predo>itikako s obje razine me=sobno isprepletene. &ko se prolost i sadanjost do te mjere pro8imaj, akoono bitno prolome doga=anj nije jednostano prolost, nego je dalekose8na snaga sih potonjihsadanjosti, onda to zna>i da je i bdna tome doga=anj, te da se prema sojoj bitimo8e okrstiti kao anti6ipa6ija bd


26/99

e< zamjena. dje bia jasno to se misli s tim razlikoanjem. )e 8rtj niti se prinose ie8iotinje, ne prinosi se CnetoC, to mi biti ostaje strano. +a litrgija po>ia na propaaanje s 4ogom. Zato je ranoj /rki m>enito smatrano zbiljskomeharistijskom 8rtom i slaljem. +o je krajnje ostarianje

5ARatzinger# Du& liturgijeistodobnosti s %ristom, onoga biti-jedno s %ristom. *itrgija starnosti smjera prema sakidanji6i,smjera na mene mojoj osobnoj egzisten6iji, mome 8i6. na smjera, kako jo jednom #aao eli

spomentome tekst, na to da prinesemo Csoja tjelesaC Gtj. soj tjelesn, zemaljsk egzisten6ijHkao C8i 8rtC, sjedinjen s %ristoom C8rtomC GRim 12,1H. !amo s toga motrita mo8emo

pojasniti naglaen apijnim ili re6idiom, pononim padom predkr


27/99

%ad se sad osrnemo na dosadanja razmiljanja oome poglalj, o>ito je da smo se dapt - razli>nim podr>jima -ssreli s tri stpnjeita koraka. *itrgija je, kako smo idjeli, obilje8enanapetona poijesnoj (ssooj pashi Gkri8 i skrsnno, to kao drgikorak ili stpanj lazi litrgijsk radnj na sadanjost te odatle 8eli, - a to je treno 6jelokpn poijesn zbiljnost. no to se neposredno doga=a -naime litrgija - ima samo onda smisao i a8nost za na 8iot bdojeka (ssa %rista te time i sekolikoga ljdskog bitka sa 8iim4ogom. Me=tim, ta noa otorenost posredje nam se tek preko znakoa spasenja. )ama treba

posredoanje. ospodina jo ijek ne idimo Conakim kaka on jestC. %ad pak sada staimo jednna drg obje trijadne sheme - poijesn i litrgijsk -, o>ito je da je litrgija prai izri>aj prao te

poijesne sita6ije, izra8aajin Csimboli>na teologijaC, teologija simbola koji nas poezj sa skrieno-nazo>nim.

(z toga sad napokon plodi odgoor na pitanje s koga smo se zaptili: +rebamo li mi, nakon to jehramski zastor razderan te nam je otoreno 4o8je sr6e probodenom sr6 Raspetoga, jo seti

prostor, trebamo li seto rijeme, trebaj li nam posredoni simboliI 'a, trebamo ih, prao dabismo preko CslikeC, kroz znakoe na>ili promatrati otoreno nebo. +rebaj nam da bismo bilisposobni probodenom sr6 Raspetoga prepoznati tajn samoga 4oga. %r


28/99

Era Pio Nui7# !rkva sv. Petra i Pavla u Koerinu (F


29/99

primjenjiala ne samo na 8i zajedni6 jernika nego i na zgrad kojoj jerni6i borae. e< setime nazire pose drk>ije poimanje za razlik od hrama: )aime, Cbogosl8jeC ri sam (ss %rist,koji stoji zdesna 6. 4ogotolje postaje bogotolje njegoih koji se oko njega skpljaj i s njimesabir na slaljenje 4oga. +a bitna razlika kroje>ansta, jer ta nikad nije do kraja dokinta ni !tarome ni )oome zajet, nato> sojsojoj razli>nosti. /iril Jerzalemski s praom sojoj 1A. katehezi G2-25H pozoraa da jeC6ono6atioC GsQnagoge-"kklesiaPzborite skpljenoga 4o8jeg pkaH na odnosnome mjest za

proga soga spomena knjizi #etoknji8ja, naime, kad je eden i postaljen &ron sl8b,smjerena prema klt, prema bogosl8j. !. /iril jasno pokazje da to rijedi i za sa drga mjesta +ori Gtj. ZakonH, a ta smjerenost nije se izgbila ni na prijelaz )oi zajet. !azianje, skp,zboroanje, seti zbor ima soje >em i zato: +o e/ujest bogosl8je iz koga dolazi i prema kome

smjera pozi. 4ogosl8je je ono to okpljene jedinjje, to njiho zajednit podarjedostojansto i zna>enje, naime, biti-jedno onome CmirC to ga sijet ne mo8e dati. +o bia tako=er

jasno i kod starozajetnoga i noozajetnoga pralika CekklesiaeC - skpa, zbora, sabora, a to jezajedni6a na !inaj: na se okplja i sabire da >je 4o8j rije>, da t 4o8j rije> zape>ati 8rti teda tako nastane CZajetC izme= 4oga i >ojeka.

Me=tim, namjesto daljnjih na>elnih promiljanja pogledajmo malo podrobnije konkretnooblikoanje 6rkenoga prostora. *ois 4oer je - ponajie slijedeitelj koji biintelektalisti>ki ra>lanjiao i promiljao 4o8j rije>. n ponazo>je Rije> koj je 4og praio

preko Mosija (zrael te je i danas pralja. 4og goori i danas preko Mojsija. !at&edra Gosis -Mojsijea stoli6a jest i trajni znamen da !inaj nije jednostano prolost, da se odje ne odija obi>noljdsko goorenje, e< da sam 4og goori some narod.

Mojsijea stoli6a nije t samo zbog sebe niti je samo sebi. na nije naprosto smjerena odnosnookrenta prema pk, slateljst, e< rabin->itelj, kao i ina>e satko do nazo>nih sinagogi,praljaj pogled prema Zajetnome ko>eg, ili bolje re>eno, prema krinji kojoj je pohranjena+ora. +a krinja jest t namjesto izgbljenoga Zajetnoga ko>ega. Zajetni ko>eg je do

babilonskoga s8anjsta bio jedini CpredmetC koji je smio imati soje mjesto !etinji nadsetinjama te je taj ko>eg daao posebno zna>enje tome mjest. %o>eg se sha


30/99

prijestolje na koji se spta ekina - oblak 4o8je nazo>nosti. %erbini kojima s predo>ena inazo>na takoreela sijeta nastpaj kao Casisten6ija na prijestoljC. ni nis samosojna

bo8ansta ili bo8anske sile, nego s izri>aj stara-

??

Ratzinger# Du& liturgijeteljskih sila koje se klanjaj jedinome 4og. C+i koji stolje nad kerbimaC - tim se rije>imaimenje i zazia 4og toliko pta psalmima, 4og koga ne mog obhatiti nebesa, koji je pakizabrao Zajetni ko>eg kao Cpodno8jeC sojoj nazo>nosti, sojim nogama. 9 tome smisl Zajetniko>eg tjeloljje sebi neto popt realne, zbiljske nazo>nosti samoga 4oga med sojima. n jeistodobno dojmljia slika %ez-linosti starozajetnoga bogotolja Gskladno proj zapoijedi sa!inaja, da se ne prai nikaka lik, slika ili prilika samoga 4ogaH, koje ne dira 4oga njegoojserenosti, e< pr8a, takoreeg se za

babilonskoga s8anjsta izgbio, !etinja nad setinjama bdajinom i znamenom o>ekianja, i>ekianja,>inom nade, naime da 4og sam ponono podigne soje prijestolje.

&ko sinagoga krinji za +or skria ili sadr8aje neto popt Zajetnoga ko>ega, onda je ona time iprostor za neki oblik Crealne, starne nazo>nostiC, bdaj sit6i Zakona, naime,8ia 4o8ja rije> po kojoj 4og stolje med sojima (zrael. !toga je krinja opto>ena znamenimastrahopo>itanja to s primjerena tajanstenoj 4o8joj nazo>nosti: krinja se prekria koprenom predkojom s gorjela sjetla /enore# sedmerokrakoga sijeegomC nikako ne zna>i da je saka mjesna zajedni6a time postala samosojna, neoisna, da jesama sebi dostatna, nego je prao sinagoga mjesto lastitoga samoisko-

Sveta /jesta - znaenje crkvene zgrade?7raka prema $ram, prema zajednit jednoga 4o8jeg naroda koji je potekao iz jednoga 4oga ismjera prema jednome 4og. +ora je ijek jedna i ista. +ime ta sinagogalna krinja smjera onkrajsebe, premajedno/e mjest njegoe nazo>nosti koji je sam 4og sebi izabrao - a to je !etinja nadsetinjama $ram Jerzalem. +a !etinja nad setinjama ostala je, kako se 4oer izra8aa,Cposljednje 8arite bogosl8ja sinagogiC G21H. C+ako s se sinagoge rijeme naega ospodina ibdegCi >ineaj nade, odsada je razoreni $ram onaj koji i>ekje pononiporatak !ekine, naime, soj ponon gradnj za dolaska Mesije.

+a smjerenost prema $ram i poezanost bogosl8ja rije>i sinagogi sa 8rtenim bogosl8jem $ram o>itje se i molitenim obli6ima. Molite pri razijanj i >itanj sitaka #isma razile s seiz obrednih molitaa koje s izorno bile sezi sa 8rtama $ram. +e molite se odsada smjelo

promatrati - skladno predaji remen kad nema $rama - i same kao ekialenti,jednakorjednosni6e za 8rte. #ra od dije molite sinagogalnom obred ima soj rhna6 re6itiranj kidua na to spada himan seraa iz (zaije Gpogl. ?H te himan kerbina iz "zekijela Gpogl.H. 4oer primjeianje ljdi taj nebeski slaopoj,

bogotolje $rama bijae sredinja zna>ajka kadione 8rte koja se prinosila dneno, jtro i e>erC

G27H. %oga to ne podsje


31/99

?ARatzinger# Du& liturgijemisnoga kanona, kome ne iznosi zajedni6a soje misli ili soje poetske torbe, nego se izdi8e iznadsebe te joj je dopteno zapjeati kozmi>ki halospje kerbina i serainaI 'rga elika molita sinagogi ima soj rhna6 Cre6itiranj avode koja je prema rabinima bila posetna molita za

prinoenja dnenih 8rtaa paljeni6a $ramC G27H. )a nj se nadoezje molita za dolazak Mesijete kona>n sposta (zraela. #rema 4oera to bi se moglo smatrati Cizra8ajem prae biti 8rtenoga>inaC G2AH. #risjetimo se na oome mjest prijelaza sa 8iotinjskih 8rtaa na C*ogos primjerenoklanjanjeC, to karakterizira prijelaz iz !taroga )oi zajet. ( na kraj spomenimo jo i to da zasinagog nije staran nikaka lastiti spe6ii>ni arhitektonski tip. Za nj je posl8io Ctipi>no gr>kioblik gra=eine za jana okpljanja, naime, tip bazilikeC G2H, kojoj s sporedne la=e, odojeneredoima stpa6a, omog


32/99

izlazak poijesti. Moliti okrent prema istok zna>i: iinom (ssa %rista koji on sojim +ijelom zima i sijet tega trajno izodi onkraj njega samoga, kidajneljbai. +ime oltar ozna>aa stpanje orijenta okpljen zajedni6 te izlazak zajedni6e iz tamni6eooga sijeta kroz odsada otoreni zastor, sdjeloanje pashi, CprijelazC iz sijeta k 4og to ga jeotorio (ss %rist. Jasno je da oltar apsidi gleda prema CrijensC te da je i sam dio toga. &ko se

sinagogi preko CZajetnoga ko>egaC, krinje Rije>i, smjeraao pogled prema Jerzalem, soltarom imamo pose noo te8ite. 9 njem je, da jo jednom ponoimo, bdno ono toje prije zna>io $ram. n nosi )ebo okpljen zajedni6, ili drgim rije>ima: n izodi onkrajsebe op


33/99

treba spomenti i treala se krinja Rijei i to se ti>e njezina mjesta 6rkenoj gra=eini. Me=tim, i t je n8no dolo do bitnih noina. +ori se pridr8j i "an=elja tese tek njiho sjetl otara i otkria prai smisao +ore. CMojsije je pisao o meniC, eli sam %ristG( 5,D?H. krinja, CZajetni ko>egC postaje bdi, "an=elja, koje ne dokida

jednostano C#ismaC, >ak ih ne ostalja ni po strani, e< ih tma>i tako da ona i bd


34/99

3ldo !arpi# Pavao VI. slavi sv. /isu u Svetoj ze/lji# Jresaa 9Italija: (F*-

75

+R";" #*&*J"

OLTAR I USMJERENOST ZAOBAVLJANJA MOLITAVA U LITURGIJI

ore opisano preoblikoanje sinagoge prema kr


35/99

'ananji >ojek ima malo razmijeanja za tak Corijenta6ijC, tj. okretanje prema istok, isto>enje.'ok je za 8idosto i islam odijek pa i danas pose narano da se moliti okreak i plod kriti damolita nije ezana ni z koje mjesto niti z bilo koji smjerI Zaprao, moliti je mogje eliki mimohod sih naroda prema 4og.

& to je s oltaromI 9 kom se smjer okrenti molimo eharistijskome bogosl8jI 'ok je bizantskome 6rkenom graditeljst elike zadr8ana e< opisana strktra, Rim se razio netodrk>iji stroj. 4iskpska je stoli6a premjetena sredin apside. !kladno tome oltar je pomaknt 6rken la=. @ini se da je tako bilo *ateranskoj bazili6i i !anta Maria Maggiore se do B-stoljeetke /rke i odgoara istome moti: M>eni6i kroz 6ijel poijestnastaljaj predanje (ssa %rista. ni s takoreoje>ansto koje s%ristom postaje elika ljba. @ini se da je ntarnje re=enje #etroe 6rke Rim potomoponaano i mnogim drgim rimskim 6rkama.

!porne pojedinosti tim razojnim postp6ima nis op


36/99

odgoara ili ostaje jeran prazor #osljednje e>ere. +i s se zaklj>6i kona>ni6i >inili do te mjerejerljii da s nakon !abora gotoo posda podignti noi oltari, dok sam !abor ne goori izri>itonigdje o okretanju pre/a puku. !mjer slaljenj litrgije versus populu/ Gprema narodH >ini se da

je danas gotoo jedini plod litrgijske obnoe nakon 'rgoga atikanskog sabora. Zaprao, to jenajidljiiji posljedak noooblikoanja koje se ne ti>e samo anjskoga re=enja litrgijskih mjesta,

e< klj>je sebe i no idej o biti litrgije kao zajedni>ke gozbe.

!misao rimske bazilike i polo8aj oltara njoj tako je, dakako, krio shana je predod8ba i glede (ssoe posljednje e>ere. /jmo to o tome zbori *ois 4oer: C(dejada je slalje versus populu/ izorni oblik, a napose da je to bio na>in odnosno oblik blagoanja na#osljednjoj e>eri, po>ia sasim jednostano na pogrjenoj predod8bi kr


37/99

krajnje apsrdno i pose neprihatljio. ! tih pozi6ija mogiti i >injeni6 da je sadanajednom gozba - k tome jo zamiljena noodobnim slikama - postala normatinom idejom zalitrgijsko slalje. & zaprao je time nastpila klerikaliza6ija kake do tada op


38/99

biim. ( >dnoato m je to goorim samo o starokrem sapotonja stoljeara to je spomena rijedan prigoor jer problematikenih rekonstrk6ija najstarijega, do nestalnih mjerila te time do stalno noih prijedlogaspram litrgijskoga oblikoanja koja kona>ni6i rasta> 8io tkio izrasle litrgije. )asprot tome,potrebno je i n8no idjeti da ne mo8e biti

ltar i us/jerenost za o%avljanja /olitava u liturgijiAstaro po sebi i kao tako mjerilo te da se ono to je kroz poijesni slijed nastalo ne mo8e atomatskikategorizirati ili srstaati kao neto izornik strano i t=e. Mo8e postojati krajnje 8ii i sna8nirazoj kome sazrijea sjeme po>etka te donosi soj plod. )a t aj ne radi se, kako smo e< pokazali, o romanti>nome bijeg staro, nego o pononom otkriem krija je smrt razderala hramski zastor, onoga koji za nas stoji pred6em i grli nas sojim rkama, koji od nas stara noi 8ii $ram. Jednoj od zbilja apsrdnih

besmisli6a posljednjih desetlje


39/99

+ bi zabld trebalo to je mogka. n je izlazeje ospodina kao patnika, njego mk, koji dopta da m za nas

probod bok, iz koga onda strje kr i oda - eharistija i krtenje. Mo8e se postaiti i trijmalni,slaodobitni>ki kri8 koji izra8aa misao na pononi

ltar i us/jerenost za o%avljanja /olitava u liturgijiA5dolazak te smjerje pogled prema tome dolask. Jer, ijek je to jedan te isti ospodin: C%rist:

j>er, danas i ijekeC G$eb 1,AH.

'lavna la8a katedrale u Peu%u# (F. stolje7e

A7@"+R+ #*&*J"

PO&RANJIVANJE PRESVETOGAOLTARSKOG SAKRAMENTA


40/99

rke iz proga tisaj 6iborija.(zme= stpoa 6iborija izjesio bi se zastor G4oer, D0-50H. +abernakl se kao seti ator, kaoprijestolje ekine# nazo>nosti 8ioga ospodina, razio tek drgome tis


41/99

elika izija 6rkenih ota6a korist stati>ke i jednosmjerne, jednoprote8ne ideje o realnoj nazo>nosti.(stina je da se tak goornome obrat izri>e i dhoni obrat koji dakako nije mogenim tenden6ijama. Moramo priznati to>nostpozorenja kako se izgbilo ili da se barem poklo pozadin neto od eshatoloke dinamike oneFz-zna>ajke eharistijskome jeroanj. Jednako tako ne bijae kao prije ie 8io idokrg da

sakramenat sam po sebi, kako smo gore idjeli, sebi nosi dinamik koja smjera prema preobrazbi>oje>ansta i sijeta, prema noome neb i nooj zemlji, prema jedinst skrsloga %ristoa tijela.)ije pala naprosto zabora, ali nije bila kao neko< ni tako sna8na sijesti >injeni6a da eharistijane smjera prensteno samo na pojedin6a, e< da eharistijski personalizam sili prema, jedinst,sjedinjenj, prema nadila8enj zidoa izme= 4oga i >ojeka, izme= moga ja i toga ti noome/i opin, >in koji >ojeka zisje i preobra8aa.

+a spoznaja Con je t, on 6ijel, i on ostaje tC srednjem je ijek s pose noim intenzitetom sinla6ijelom krno sdjeloalo prodbljianje teolokoga miljenja, ali jo a8nije od

prodbljianja miljenja bijae noo sna8no isksto seta6a, to se napose razilo ranjea>komepokret te nooj eangeliza6iji brano mjesto i prostor. +ako se postpno oblikjetabernakl koji se ie i ie, te potom trajno zazima ono mjesto koje je neko< pripadalo


42/99

CZajetnome ko>egC Gkoji je me=remen i>eznoH. Jer starnosti se sada tabernaklostarje dokraja ono zbog >ega je neko< postojao Zajetni ko>eg. n je mjesto C#resetogaC. n jeator 4o8ji, 4o8je prijestolje, bdnost GekinaH odsadazbiljski borai me= nama - nita manje najsirotijoj seoskoj 6rki6i negoli elikoj prostolni6i.#remda i>ekjemo kona>ni hram tek negdje zarni6i, kad sijet postane )oi Jerzalem, - ono

pak na to je smjerao $ram Jerzalem, odje je na najii mogin zbiljska nazo>nost. )oiJerzalem je anti6ipiran, poniznosti i malenosti obli>ja krha.

( nek sada nitko ne ka8e: "haristija je za jelo, a ne za promatranje. na nije nikaka Cobi>ni krhCto s i najstarije predaje neprestano naglaaale. Bl.g('.ti euh.ri)tiju- a to smo

B2prao rekli -je)t +uh(',i *r(/e) -(jizahvaa, /ijel. 5('je-.. )jega CblagoatiC zna>i njem seklanjatiL )jega CblagoatiC zna>i pstiti ga sebe tako da se moje lastito ja preobrazi i otorielikome /i te da si bdemo samo Cjedan %rist (ssC Gal ,27H. +ime klanjanje nije opre6i

prema pri>esti, nije ni pored nje, nego pri>est dosi8e soj dbin tek ako je nosi i objmljje sna8no

klanjanje. "haristijska nazo>nost tabernakl ne zna>i neko drgo poimanje eharistije, mimo iliproti eharistijske 8rte, e< predstalja njezino pno ozbiljenje. +a nazo>nost rezltira time da /rki imamo ijek eharistij. )ikada 6rka ne postaje mrtim prostorom, nego je ona ijek

pro8eta ospodnjom nazo>nonosti stanoitome smisl mrta, makar ona i poziala na molit. & 6rka kojoj pred tabernaklom gori je>no sjetlo, 8ii trajno, ijek je ie od kamenoga zdanja: 9 njojme ospodin neprestano o>ekje, pozia me, 8eli mene samoga >initi CeharistijskimC >ojekom.

)a taj me na>in on sam priprema za eharistij, na taj me na>in on sam pokredesnodhono i deno prodbljenje. n je razio i razastro eli>in tajne koja je stanoljena dorani#osljednje e>ere i omognost pose zorno dirnla i zahatila.

B#"+ #*&*J"

SVETO VRIJEME

ad se sada pitamo spram zna>enja setih remena strktri krenj remena i prostora krna jeRije> some tjeloljenj, zimajila i rijeme proteg je>nosti. %rist je sam osobi most izme=

remena i je>nosti. &ko se na pri mah >ini, da ne mo8e biti nikaka odnosa izme= onoga uvijekje>nosti i remena protje6anj - sad je (ss %rist samo je>no poklo rijeme k sebi. 9 !in


43/99

koegzistira Gs-opstojiH rijeme s je>nonost nije jednostano ne-remenitost,nega6ija remena, e< sposobnost Gmoojek, taj s-bitak postajetjelesan i konkretan.

!ako je rijeme 4o8je rijeme. Me=tim, ponono rijedi da posebna strktra remena /rke, tosmo je poznali kao jedno Cizme=C - izme= sjene i >iste zbiljnosti - zahtijea znak, jedno posebi6eizabrano i istaknto rijeme, koje treba nijeti rijeme kao 6jelin 4o8je rke. Zna>ajka je

biblijskoga nierzalizma to on ne po>ia na nekoj opojekoojstrojenosti ili konstittinosti, e< 8eli

BDRatzinger# Du& liturgijedoeri do jtra, od proljeea ritma imamo i kraoje>ansta pojaljj izmjeni>nim poezni6ama. ba s izri>aj >ojekoe tkanosti semir: rijeme je ponajprijekozmi>ki enomen. @ojek 8ii sa zijezdama. #tanja !n6a i Mjese6a tiskje soj biljeg>ojeko lastitome 8iot.

#ored toga i ispod toga postoje i drgi daljnji ritmoi s lastitim mjerama kod drgih stpnjea bitka:4iljka ima soje rijeme. odoi kod stabala primjeri6e pokazj ntarnje i lastito rijeme nekogastabla koje je, dakako, nerazdojio isprepleteno s kozmi>kim remenom. @ojek sa soje strane imana pt soga sazrijeanja i enena eli>in semira, ali i zajednito poijesti. #t >oje>ansta to ga naziamo poijeno litrgiji i njezin lastitome spe6ii>nom na>in odnosa i penje smjera prema pashalnome otajst (ssa%rista, prema smrti i noome izlask. no smjera prema bdnome dolask tkpitelja. +ako se krnost se posredje remen.


44/99

9 starozajetnoj pobo8nosti prona. +ako se tek skrsnojek - zaijek zbiljski me=sobno nerazdojio poezani. +ako

postaje dan skrsnanje i prosla 4oga te kad se sojima razdjeljje. JtroCtreere, kri8a i skrsnera postala pose samorazmljio jtarnjom 8rtom i prinosom te seprao time i tako ispnjaa (ssoa zapoijed s posljednje e>ere. #rijelaz sa !taroga )oi zajetzorno se o>itje prao prijelaz sa sbote na dan skrsnita nazia: #romatrano sazbilje kri8a nedjelja je treekje objaljianje sinoa4o8jih GRim A,1BH. %ao to grijeh gazi i nitaa storenje Gsi mi to zorno idimoLH, tako se ono


45/99

lije>i i ozdralja kad stpaj na pozorni6i C4o8ji sinoiC. )edjelja je jedno i tma> naloga izizjei: #orobite jeL (skoritaajte jeL@inite s njome to am se

BA

Ratzinger# Du& liturgijeprohtijeL )ego elo s skrsne e< sada s

poijenoga 4o8jeg sijeta kome s sjena i slika iskora>ili zarno zajednito 4oga sasojim storenjem. !kladno tome simbolizm osmoga dana baptisteriji - krsne 6rke - s radogra=eni oblik oktogona, osmero-ktnome oblik, da bi i tako tma>ili krtenje kao ra=anje osmi dan i za osmi dan, za skrsnaj, e< ona nosi sebi jedinsten sintez

poijesnog sjeas smjera

ponajprije na jedan datm: (ss nije htio mrijeti bilo koji dan. )jegoa je smrt imala zna>enje zapoijest, za >oje>ansto, za sijet. !toga je ta smrt morala biti isprepletena s jednim poseodre=enim kozmi>kim i poijesnim >asom. +aj se (sso >as poklapa s 8idoskom #ashom, kako jeta setkoina opisana i propisana knjizi (zlaska G12. poglaljeH. )apose (an i #oslani6a $ebrejima

pokazj da C(sso >asC prezima sebe i sadr8aj drgih setkoina, napose pomirbenog danaGCTom %ipprCH, ali njego prai datm je #asha: )jegoa smrt nije nikaka nesrean na>in otoreno. ( on odi - kako smoidjeli - iz nadomjeska starnost, sl8b kojom se predaje za se nas.

#asha je (sso C>asC. 9prao ezianjem z taj datm o>itje se nierzalno-poijesno zna>enje(ssoa miranja. #asha je ponajprije bila nomadska, pastirska setkoina. d &bela pa do knjigetkrienja 8rtoano je janje pred-znak tkpitelja, >istoga predanja. dje nam nije potrebnoslijediti daljnje zna>enje nomadske protege na izoritima biblijske religije. Za nastanak jemonoteizma od elike a8nosti sljedejima i ozemljima z elike rijeke: Monoteizam je mogao izrasti samo pstinji,ondje gdje se jedno s drgim s>eljaaj nebo i zemlja. 9 nenastanjenosti ptnika nomada pokretkoji nije ni jedno mjesto pobo8anstenjiao, e< je ijek morao polagati se 4oga koji je s njime

hodio. 9 noije se rijeme tako=er skreinjeni6 da setkoina #ashe remenskipada redoito zije8=e na - janjeta. Za odre=ianje datma slaljenja 9skrsa jasno da je to bilo,


46/99

ako je op


47/99

kao simbol 8enstenoga, ali tako=er napose i kao znamen prolaznosti. +ako kozmi>ka simbolikamjese6a odgoara tajni smrti i skrsnk setkoin,nego je i tada bila bitno podre=ena i poijesnome sjeni6i namjer

nititi narod kao taka. )ad sakim je mkim potomkom e< bila izre>ena smrtna presda.Zazrat pak pashalnoj no


48/99

mi ritam staranja i ritam 4o8je poijesti s ljdima.

)a oome se mjest nameni krg setkoanja. #redstaljena kozmi>ka simbolika ima soj prailnost i remenskto>nost jedino ozemljima !redozemlja i 4liskog istoka kome s nastale 8idoska i kri prao ezianje z iskon, njego jedinstenost injego - ljdski gooreajnost. 9prao je ona jamsto da ne slijedimo mitoe, nego da je 4ogzbilja s nama djeloao, da je zeo nae rijeme soje rke, i samo preko mosta tog CjedanptCmo8emo nienje (ssoe mke ne primjenjj samosetkoin #ashe, koja je neposredno njego datmski C>asC, nego da je tma>e istodobno i s

pomo


49/99

setkoanja koji se oblikoao neto kasnije od poretka to zapo>inje s 9skrsom i prema njemsmjera. )edjelja je - sli>no kao i smjerenje prema istok krpaj nas iz prolosti obilje8ene smrkim osmiljenjem: !laiti %ristoo ro=enje kao

po>etak nooga 8iota, istinskoga !n6a poijesti. %ompli6irani i dijelom prijeporni detalji prioblikoanj obij setkoina nis tematike oe male knjige. dje bih htio dati samo natkni6espram onoga to mi se >ini od pomodno nadneak 25. o8jka. %oliko je meni poznato, najstarija

biljeka spram toga datma nalazi se kod ari>koga 6rkenoga pis6a +ertlijana G6a. 150.-207.H, kojio>ito pretpostalja kao poznat predaj da je %rist podnio smrt na kri8 25. o8jka. 9 aliji je tajdan se do ?. stoljeni datm 9skrsa. 9 jednome spis koji je nastao godine2D. isto tako &ri6i, a ti>e se prora>naanja datma skrsnetrtoga dana staranja, tj. 2A.o8jka. #rema tome bi trebalo smatrati taj dan danom %ristoa ro=enja, danom izlaska istinskoga!n6a

10ARatzinger# Du% liturgijepoijesti. +a je misao jo - stoljei6e smisl to se poistojeeein kril. !etkoina %ristoa ro=enja 25.

prosin6a -dakle deet mjese6i nakon 25. o8jka - na Zapad se stalila tijekom . stoljenja, to jeza6ijelo bio istodobno i kr


50/99

najetaj %rista, #roro=en6a sega storenja G%ol 1,15H, o kome goori 6ijelo storenje i po kome seonda odgonetaa i nijema porka staranja. #roro=ena6 sega storenja koji je stpio poijest

podarje odsada prai smisao sem staranj. #o (ss %rist bia jasno da pstoloina staranja,samosojnoga i lastitoga bitka sijeta razli>na od !toritelja, ne sraa apsrd i tragediji, e< da

je nato> sim zdrmanostima i razaranjima taj 4o8ji >in biti pozitian. 4o8ji blagoslo izre>en

sedmoga dana staranjaistinit je i kona>no potr=en. 'akle, s toga izorno kozmi>koga sadr8ajadatma (ssoa za>eea klta te ga na pozitian na>inklj>iti teologij setkoine. %od 6rkenih ota6a nalaze se eli>ansteni tekstoi

Sveto vrije/e10Bkoji izra8aaj t sintez. #rimjeri6e Jeronim goori jednoj sojoj bo8i>noj propoijedi: C@ak isamo storenje daje za prao naoj propoijedi, kozmos je sjedokom istinitosti nae rije>i. !e doooga dana rast mra>ni dani, od danas se smanjje tama... Raste sjetlost, zmi>e noio kao proro>ansto o %rist, itje se kao litrgijski i kozmi>ki izri>aj%rstiteljee rije>i: Cn Gtj. %ristH mora rasti, ja se moram manjiati.C !etkoina ro=enja (ana%rstitelja pada na datm kad dan po>inje biati kraetak nooga po>etka. #otka te setkoine je >isto krin zna>ajkom i za krea ritma i njegoa simbolizma.

!amo bih nakratko htio spomenti setkoin 4ogojaljenja - ?. sije>nja - koja je skoj sezi sasetkoinom 4o8ike tekstoe kojih je zbilja eliko mnoto. #okajmo setkoin shatiti naprosto iznjezina oblika to ga je taj blagdan dobio na Zapad. !etkoina interpretira tjeloljenje *ogosa s

pomoke kategorije CepianijeC, tj. samoobjae 4oga koji se o>itje some storenj, te s toga

motrita poezje sebi razli>ite epianije, bogojaljenja: %lanjanje mdra6a s (stoka kao po>etak/rke iz pogansta, zapojekoo miljenje potrazi za istinomdoode do (ssa %rista. +ajanstena zijezda mogla je postati znamenom tih soisnosti te jo

jednom podiC >eojkoja je 4etlehem izronila iz 4o8je tnje te ragmente nae ljdske spoznaje stapa jedn 6jelin.

elike setkoine koje strktriraj godin jere setkoine s (ssa %rista te s time smjerene

prema jednome 4og koji se objaljje Mojsij gor


51/99

soje lastite sjetlosti, e< ima soj sjaj to potje>e od !n6a. +ime je e< nazna>eno da je namaljdima potrebna ijek i CmalaC sjetiljka >ije nam pos=eno sjetlo prao poma8e spoznati izljbiti starateljsko sjetlo, jednoga i trojstenoga 4oga. Zato spadaj i setkoine setih odnajranijih remena oblik kriji je lik eoma sko

Sveto vrije/e111isprepleten s %ristoom tajnom da je oblikoanje bo8i>noga krga setkoina n8no nijelo imarijansk zna>ajk 6rken godin: #ostala je idljiom marijanska prote8ni6a kristolokihsetkoina. +ome se onda pridr8j spomeni na apostole, m>enike te kona>no sje


52/99

115#R #*&*J"

PITANJE SLIKA

proj zapoijedi dekaloga koja isti>e jedin6atost 4oga kom jedinome pripada poklon>itamo i pt: C)e smije sebi praiti rezana lika niti kake slike onoga to je gore na neb, ilidolje na zemlji, ili odama pod zemljomC G(zl 20,D #nz 5,AH. #ostoji dakako jedna spomenarijedna iznimka od te zabrane praljenja lika ili slike, i to samome sredit istoga !tarog zajeta, aodnosi se na njegoo najsetije mjesto, naime, na zlatni prekria> Zajetnoga ko>ega gdje bijaemjesto #omirilita. C+ injaaj jedankomad. %erbini neka dign soja krila is tako da sojim krilima zaklanjaj #omirilite. )eka

bd li6em okrenti jedan prema drgome, ali tako da li6a kerbina gledaj #omiriliteC G(zl 25,1A-20H. 'opta se likono predo>aati tajanstena biaati, da bi prao time oni sami skriali otajnost 4o8je nazo>nosti. %ao to smo e< >li,#aao je shaC, kom se gbi trag od remena babilonskogas8anjsta. 9 (ss

11?Ratzinger# Du& liturgije

%rist 4og je odsada takoreega i %ristoe #ashe prikazji koja simbolizira i grob ali nosi sebi i alzij na kaporet#pomiriliteiz !taroga zajeta. %rista zakriljj kerbini, a prema njem se zap


53/99

slike s neto popt spomena prerasla lik, orm, imale djela litrgijskome ponazo>ianj.%rinjene ljdskom rkom,pojaile s se otprilike istodobno sredinom ?. stoljee i donesena je /arigradiz sirijske "dese. 'anas bi t slik mnogi istra8itelji rado htjeli poistojetiti s +orinskim platnom. (

prom kao i drgom sl>aj mora da

Pitanje slika11Bse radilo - sli>no kao i kod +orinskog platna - o tajanstenoj sli6i, sli6i koja nije bila ljdski rad, einilo da je na neprotma>i na>in tisnta na tari te tako obeila silna


54/99

as6inantnost. !ad napokon bijae mogka >e8nja za gledanjemje>noga. +ako je ikona morala i ormalno zazeti stpanj i razin jednog sakramenta. !lika jeomogeem manje sna8no od eharistijskoga. *jdi s

jeroali da je pred njima jedna rst realne nazo>nosti #redo>enoga, a slika pnome smisl popt tenerkotorene podarje djela samoj zbiljnosti, ona je 8io i8arianje i nazo>nost onoga koji sedarje sli6i. *ako je shatljio to s slike napraljene prema zork a%eiropoietosa postalesreditem i ishoditem 6ijeloga kanona slika koji se me=remen razio te se se ie i daljerazijao.Me=tim, isto je tako jasno da je t rebala i opasnost, naime, pogrjena sakramentaliza6ija slike zakoj se >inilo da smjera s on stran sakramenta i njegoe skroitosti neposrednost bo8anskemotrie nazo>nosti. !toga je daljnjem jasno zato je ta sada otkriena noina ntarnjom n8domodila sna8ne protpokrete, do onoga radikalnoga odreknkoga srje>ja. )aime, bizantskim je 6areima bilo neobi>no a8no da neizaziaj

120Ratzinger# Du& liturgijenepotrebno mslimane i Nidoe. #otiskianje slika bi prema njiho poimanj promi6alo jedinsto6arsta i odnose s mslimanskim ssjedima. %rist se ne smije slikati - tako je glasila teza. )jego

pe>at i znamen mo8e biti samo znamen kri8a bez lika. !ad nastaje alternatia: kri8 ili slika. 9 toj jeborbi sazrela praa teologija ikone >ija se porka prao danas dboko ti>e i nas za krize slike i naZapad.

%ristoa je ikona - sad se sa sim posljedi6ama postalo toga sjesno - ikona 9skrsloga. )e postojinikaka portret 9skrsloga: )i njegoi sami >eni6i ga na pri mah ne prepoznaj. )jih se mora tekesti noo gledanje pri >em im se stpnjeito izntra otaraj o>i tako da ga ponono prepoznajte zikj: Cospodin jeLC )ajznakoitija je za6ijelo zgoda >enika na pt "mas kojima senajprije preoblikje sr6e tako da sada preko anjskih doga=aja !etih spisa spoznaj njiho ntarnjsr>ik iz koje se dolazi i prema kojoj se smjera, a to s kri8 i skrsnin ono to se dogodilo &dam i "i dok s blagoali sa stabla spoznaje dobra izla: >i im se otorieL dsada ne ide oni ie samo izanjsko, osjetilno, e< ide ono to nijedostpno niti idljio osjetilima, ali preko osjetila postaje trans-parentno, pro-zra>no: ospodin je to.

ospodin 8ii noim 8iotomL 9 ikoni prao 6rte li6a nis a8ne Gpremda se ikona bitnomepridr8aa lika a%eiropoietosa:# ikoni se radi o noome gledanj. (kona mora doje i prekora>je porin empirijskoga, iskstenoga,zapazioga te promatra %rista na +abor, kako eli potonja teologija ikona. (kona sa soje straneodi proma-

Pitanje slika121tra>a s on stran, da on s pomoin nilo osjetila. (kona ijek

pretpostalja, kako to lijepo eli "dokimo, Cpost gledanjaC. (konograi - tako on eli - moraj

na>iti postiti o>ima te se pripremati kroz dgi pt molitene askeze, to je razdjelni6a prijelaza izmjetnosti sakraln mjetnost G1?1H. (kona dolazi iz molite i odi molit: na osloba=a od


55/99

zatorenosti osjetila koja zapa8aj samo izanjsko, tarn porin, a zbiljnosti nis sposobnazapaziti transparentnost 'ha, tran-sparentnost *ogosa. + je biti igri sami iskorak jere, i een iz naega idnoga

polja ako se ne dogodi >ojek ntarnje otaranje koje gleda ie i dalje od mjerioga iizmjerioga, koje zapa8a sjaj bo8anskoga storenj. #railno shana s dinamikom litrgije. )jezina je kristologija trini-tarna: 'h nam setiomog


56/99

teologij: 4og je onkraj sega miljenja, i zato s kona>ni6i si izri>aji o njem i si obli6i 4o8jihslika i likoa istoj mjeri i a8ee plasti>na mjetnost koja se nije mogla rije8iti na (stok. Me=tim ijek je - pa i na samomekri8 - skrsli %rist onaj prema kome je kao praome rijent smjeren pogled zajedni6e. 9mjetnost

je trajno obilje8ena jedinstom staranja, kristologije i eshatologije: od proga dana staranja na ptdo osmoga dana koji sebe prezima pri dan. 9mjetnost ostaje podre=ena misterij koji litrgiji

postaje nazo>nost. na je smjerena prema nebeskoj litrgiji. *ikoi an=ela romani>koj mjetnostini po >em se bitno ne razlikj od onih iz bizantske mjetnosti, i prao oni pokazj da si miimamo zajednit s kerbima i seraima

Pitanje slika125te sim nebeskim silama djela Jaganj>e halospje te da se litrgiji razdire zastor izme=

neba i zemlje, a si mi biamo klj>eni litrgij koja obha


57/99

odba6je nak o idejama. !tar satkana od materije i orme opstoji sama sebi. &pstrahiranjemprepoznajem rst kojoj pripada. )amjesto gledanja, kome nadosjetno bia osjetnome idljio,imamo apstrak6ij. #romijenio se i odnos izme= dhonoga i materijalnoga te time i >ojeko staspram lastite pojane zbiljnosti. Za #latona odl>jni6i sami 4og, poddaraj. #ojaom lijepoga biamo sojoj ntrini ranjeni.

+a rana nas ne pta na mir, tjera nas iznad nas samih, pokree8nje i time nas siliprema istinski lijepome,

12?Ratzinger# Du& liturgijeprema samome dobr. 9 teologiji ikona ostalo je 8io neto od platonske podloge, makar se odsadaplatonska ideja lijepoga i gledanja preoblikje milj na sjetlo na +abor. Jednako je sodnosomizme= staranja, kristologije i eshatologije stbokom preina>ena platonska kon6ep6ija te jematerijalnome kao takome podareno i noo dostojansto, noa rijednost. +aj inkarna6ijom

preoblikoani platonizam na Zapad od 1. stoljej slika najkasnije 1. stoljeni motii dhonih ptoa. #obo8nost prema kri8 sojoj historijskoj prote8ni6i nadomjetasmjerenje prema (stok, prema 9skrslome koji nam prethodi.

+ome sprkos ipak ne bi trebalo pre6jenjiati razlik koja se tako iskristalizirala. #rikazianje %ristamirijim smo modri6ama /i izlije>eni. no predo>aa i krajnjoj boli4o8j otkpiteljsk ljba. &ko riineFaldoa slika %rista raspetoga

Pitanje slika127na oltar (senheim do krajnosti radikalizira zbiljnost patnje, ostaje >injeni6om da je to bila slikatjehe koja je omogoje>nome, poijesnome (ss %rist 8ii od toga to njegoa ljdska patnja i neolja spadaj misterij. !like tjee bd


58/99

njima se pojaljje noa >oje>nost jere. +ake slike poziaj na molit jer s izntra pro8etemolitama, jer s naskroz promoljene. ne nam pokazj pra slik >ojeka kako ga je njego+ora6 zamislio i %rist obnoio. +e slike ode pra ljdskost. )e zaboraimo tako=erkona>no ni predin

12ARatzinger# Du& liturgijemjetnost gotskih itrailaL #rozori gotskim katedralama zastaljaj anjsko jarko sjetlo,snopljj ga i omogna 6ijela poijest 4oga s ljdima, odstaranja do %ristoa pononoga dolaska. !ami zid sigri sa sn6em postaje slikom, postajeikonostasom Zapada koji podarje prostor tak sakralnost koja sr6e dira >ak i same agnostike.

Renesansa je dakako >inila jedan pose noi korak. na >ojeka Ceman6ipiraC. !ad nastaje estetika modernome smisl rije>i - promatranje ljepote koja ne 8eli smjerati nekamo onkraj sebe, e< je kaoljepota pojanoga dostatna kona>ni6i samoj sebi. @ojek do8iljaa samoga sebe soj sojojeli>ini, sojoj atonomiji. 9mjetnost goori o toj >ojekooj eli>ini, ona je njome >ak i

iznena=ena. na ne treba ie tra8iti nikak drg ljepot. Jeda je mogia ona na 6rkenoj reormi koja je zapo>ela s +ridentskim saborom te je,dakako, opet samo - jerna zapadnoj tradi6iji - isti6ala didakti>ko-pedagoki karakter mjetnosti.Me=tim, ona je kao zamah obnoe izntra ponono odila prema noome gledanj izntra i premantra. ltarska je slika neto popt prozora kroz koji k nama stpa 4o8ji sijet. Zastor seremenitosti podi8e i ponono smijemo ba6iti pogled ntranjost 4o8jega sijeta. +a nas

mjetnost 8eli iznoi6e klj>iti nebesk litrgij, pa mi barokn 6rk neprestano do8iljaamokao jedan jedin6ati $ortissi/o radosti, kao trajno &aleluja koje se preto>ilo slik. Radoanje ospodin izor je nae snage - ta starozajetna rije> G"zra A,10H izra8aa temeljno >sto od koga iiz koga taka ikonograija 8ii. #rosjetiteljsto je potom potisnto jer nek rst intelektalnogai drtenoga geta, izola6ije. &ktalna se kltra odratila od jere i pola pose drgim ptem takoda je jera potra8ila pribje8ite ili histori6izm, oponaanj prologa, ili je kala prilagoditi se, ilise pak izgbila rezigna6iji i kltrnoj apstinen6iji, to je onda opetoano odilo do nooga ikono-klazma, koji se po>esto tma>io >ak i kao sami nalog 'rgoga atikanskog sabora. (konoborsto,kojega pre naznake se8 )jema>k dadesetih godina dadesetoga stoljea, ali je kona>ni6i iza sebe ostailo psto i praznin, koje bijed isiromato me=remen si eoma zorno i bolno osjeitiI 'anas ne do8iljaamo samo kriz sakralne mjetnosti, e< i kriz mjetnosti


59/99

opoje>nosti, koja je zapala prao zbog maksimalnoga tempa materijalnoga oladaanja sijetom nek

10

Ratzinger# Du& liturgijerst zasljepljenosti spram orijenta6ijskih pitanja samoga >ojeka koja nadisj >isto materijalnopodr>je. + je oslijepljenost mogki odgoori. #ozitiizam, ormliran ime znansteneozbiljnosti, s8je obzor na dokazio, na ono to se mo8e pokazati eksperimentom. n >ini sijetneprozirnim, netransparentnim. +aj sijet sadr8i jo dode matematik, ali na idik nema ielogosa koji bi bio predjet te matematike i njezine primjenjiosti. +ako se na likoni sijet i sijetslika ne izdi8e ie iznad osjetne pojanosti, a nabjalost slika koje nas okr8j istodobno

predstalja i kraj slike. )ije moganski ikonobora>kome 6ar *eon (((. #apa rgr (((. s istoga jerazloga to doba eo Rim setkoin !ih setih G"dokimo, (Dlsl.H.

. !like 4o8je poijesti s ljdima pokazj ne samo ssljednost proteklih doga=aja, e< se njimao>itje i ntarnje jedinsto 4o8jeg djeloanja. ne smjeraj prema sakrament - ponajie premakrtenj i eharistiji. !akramenat ih, smjeraj


60/99

sakralne likone mjetnosti. !redite %ristoe slike jest pashalno otajsto. %rist se prikazje kaoraspeti, skrsli, kao onaj koji ponono dolazi i kao onaj koji e< sada skroito gospodari. !aka%ristoa slika mora nositi sebi ta tri bitna ida tajne (ssa %rista. 9

12

Ratzinger# Du& liturgijetome smisl slika mora biti skrsna slika. #ritom s narano mogiti naglas6i: !lika mo8esna8nije isti6ati kri8, mk i njoj neolj i patnj nae dananji6e. na mo8e prednji plan staljatisna8nije skrsnitim naglas6ima mora se pojaljiati ijek 6ijeli pashalni misterij. !lika Raspetoga na kojoj ne

bi bilo prozra>nosti skrsniti noome gledanj koje idljiome zapa8aneidljio. !akralnost slike sastoji se prao tome da dolazi iz ntarnjega gledanja te da odi premantarnjem gledanj. !lika mora biti plod ntarnje kontempla6ije, jerni>koga ssreta s noomzbiljno


61/99

nard8bi mogiati i proizoditi tehni>ke aparate. na je ijek dar. )emogiti inspira6ij, nj se mo8e samo primiti - kao dar. )emogojek nije dostatno za ono tose mora izraziti, tako da >ojek pozia 6jelokpno storenje da postane pjesma zajedno s raspjeanim>ojekom: C#robdi se, do mojaL #robdite se, haro i 6itroL #robdit


62/99

doga=aj spaaanja kroz /reno more temeljni razlog za halospje 4og, temeljna tema njegoapjeanja pred 4ogom. Za kr


63/99

'aid, da 'aid 'h !etome moli po njem i s njime, koji je trebao biti njego !in, a istodobnoi prai 4o8ji !in. ! pomoa krili (zraelo molit i znali s da

po njima

'laz%a i liturgija

1Bta molita postaje noom pjesmom. !krenimo pozornost na >injeni6 da je time dat trinitarni,trojsteni tma> psalama: 'h !eti koji je 'aida nadahnjiao na pje i molit lijea m dagoori o %rist, da postaje sama %ristoa sta. +ako mi psalmima molimo i goorimo 6 po%rist 'h !etome. +aj istodobno i pnematoloki i kristoloki tma> psalama ne odnosi sesamo na tekst, nego klj>je i glazbene sastani6e: 'h je !eti onaj koji >i moliti najprije 'aida,a onda preko njega (zraela i 6ijel /rk. toie, pjeanje kao nadila8enje obi>noga goorenja eojeka doga=a se pose realno sakrament %ristoatijela i kri, prao kroz njego mk Gsp. " 5,2B-2 (%or ?,17 al ,2AH. #je /rke izire kona>ni6i iz ljbai: *jba je ona najdblja zbiljnost iz koje se ra=a pjeanje. C/antare amantis estC,eli &gstin: #jea onaj koji ljbi. +ime smo ponono kod trini-tarnoga tma>enja 6rkene glazbe:'h je !eti ljba i on stara pjesm. +aj 'h je 'h (ssa %rista, on nas odi ljba prema%rist te nas tako odi k 6.

Moramo se ponono okrenti od tih pogonskih silni6a bogosl8ne glazbe k enimpitanjima. (zri>aj koji rabe psalmi za CpjeatiC etimoloki spada zajedni>kome korijen starihorijentalnih jezika i ozna>aa instrmentalno Gza6ijelo 8i6anim instrmentimaH praito ezano z tekst te trajno podre=eno sadr8ajno deiniranome izri>aj. jerojatno se radilo ore6itatinome pjeanj koje je po soj prili6i doptalo samo na po>etk i na kraj melodijske tonske

pomake. r>ka je 4iblija preela hebrejsk rije>za/ir spsa,kin# to gr>kome zna>i Ctrzati, prstimadarati 8i6eC Gprije sega smisl 8i6anih instrmenataH, koje je postalo izri>ajem za spe6ii>nina>in mzi6iranja 8idoskome bogosl8j, a potom je ozna>aalo i krenje nejasno, ali sakako smjera prema nekome oblikmjetni>koga, rednoga ranomjernog pjeanja.

1D2Ratzinger# Du& liturgije4iblijska je jera time storila soj lastiti kltrni izri>aj i oblik na podr>j glazbe, izri>aj koji m

je izntra primjeren te koji daje sim daljnjim inkltra6ijama on pra mjer.

#itanje dokle se mo8e ij glazbe. %renim psaltirom i njezin na>in pjeanja. 'oskora s nastali i noi kr (ano #roslo G( 1,1-1AH, kristoloki himan iz#oslani6e 3ilipljanima G2,?-11H, pjesan %rist iz #re +imotej G,1?H. Zanimlji inorma6ij otijek ranokrki sijet dorilo se gotoo samo po sebi dalekose8no stapanje s gr>kom mistikomlogosa, s njezinim pjesnitom i njezinom glazbom, to je sa soje strane nosilo prijetnj i opasnostda kona>ni6i izntra pretopi kr


65/99

glazbe postalo propsnim mjestom za gnoz, on smrtonosn knj i prijetnj koja je izntra po>elarazarati kraa pjeanje psalama na zbor pjea>a psalama, dok Cdrgi ne smij

pjeati 6rkiC. +ako s se gotoo posema izgbili himni>ki spjeoi nastali nakon spisa !etogpisma. !trogo se >injen zaokret prema >isto okalnome na>in pjeanja koji je prezet iz sinagoge.Mi danas mo8emo 8aliti za silnim kltrnim gbit6ima koji s tada nastpili, ali oni bijah n8nizbog eanost, blagdan jere. )a Zapad je prezeto CpsaliranjeCdosegnlo gregorijanskome koral no >istoka sloboda iziskje se ie praa i bogosl8j. /rkena i sjetona glazba se odsadame=sobno prozirnij, to je napose bjelodano kod tz. misa-parodija, kod kojih se misni tekst

potpisje pod nek tem ili nek melodij koja potje>e iz sjetone glazbe tako da je ima slateljase moglo z>ati mo8da kao neka vrst,agera. Jasno da je s mogkoga izodi iz litrgije, postajesrhom samoj sebi ili otara rata za pose noe na>ine do8iljaanja i osje i time bitno ograni>iopotreb instrmenata GglazbalaH litrgiji. !abor je jasno i odl>no postaio razlik izme=sjetone i sakralne glazbe. 'rgi sli>an zahat podzeo je papa #io U. po>etkom ooga stoljene na>ine katoli>kome i protestantskome prostorH pronala jo jednom

zadiljjanja i proslae4oga. !lamo li 4a6ha ili Mozarta 6rki - kod oboji6e na >desan na>in i gloria'ei - slaa 4o8ja: sjenim misterij beskrajne ljepote te nam omognost isksimo 8ilje i istinskije negoli to bijae mog


66/99

sakralnoga operskim sadr8ajima te s ponono bile pristne se one opasnosti koje s sojedobnoprisiljaale +ridentski sabor na stroge zahate. )a sli>an je na>in pokao #io U. iz litrgijeodstraniti elemente opere te je proglasio gregorijanski koral i elik polionij iz remena katoli>keobnoe Gs #alestrinom kao izrazitim simboli>nim likomH mjerilom litrgijske glazbe koj treba jasnorazlikoati od opini se ima t mal ans,gdje je ja postalo tamni6om, dh okoima, a bijeg iz oboga >ini se neto popt praoga obeinitiI Mo8da je jo manje nego sl>aj likone mjetnosti mogno sa8eti se

ono to nam se o>itoalo kao mjerila pri naem pogled na ntarnje temelje krje bogotolj. +o se

'laz%a i liturgija1D7nastalja kroz poijest /rke, ali ima soj nezdrmlji sredinji6 #ashi (ssa %rista - kri8,

skrsn


67/99

koja se temelji na biblijskome jeroanj rije> nema dominantn log. lazba je ii obliknaijetanja GkerigmeH. na se rada iz ljbai koja odgoara na 4o8j %rist tjeloljen ljba, naljba koja je za nas otila smrt. 4di, dar je 'ha !etoga koji jeljba,

1DARatzinger# Du& liturgijenama stara ljba te nam daje da pjeamo. 4di, ijek je sezi spravo/ Rije>i, sasmislom koji 8iot stara i nosi, s %ristom. #rai se iskorak iz rije>i, ali ne iz prae Rije>i, *ogosa.+o je drga, dblja orma ezanosti z logos litrgijske glazbe. )a to se misli kad se 6rkenojtradi6iji goori o trijeznoj opojenosti koj nama stara 'h !eti. #ostoji napokon i ona zadnjatrijeznost, dblja ra6ionalnost, koja se sprotstalja potonno misli, mogki sijet njihoo rijeme stajao pred izborom izme= dije rsteklta, izme= dostrke slike 4oga i >ojeka, pose konkretno pred izborom izme= dostrkatemeljna tipa glazbe. )a jednoj strani imamo glazb koj #laton pripisje mitoloki &polon, bogsjetla i razma - glazb koja >e osjetila prema dh i dh te time odi >ojeka 6ijelost, >e isine. lazba koja ne dokida osjetila, e< ih stalja jedinsto storenja zana >ojek. +a glazbazdi8e dh zar>jiti poijesti klta i kltre kao CdionizijskC. naododi >ojeka prema opojenosti >staa, ri ra6ionalnost, podrgaa dh osjetilima. )a>in na koji

#laton Ga neto mjerenije i &ristotelH srstaaj instrmente i tonalitete na jedn ili drg stran posebi je zastario i mo8e nam se >initi mnogo>em >dnoatim, neobi>nim. Me=tim, alternatia sekao taka prola>i kroz 6ijel poijest religija te se prao i danas stalja pred nas soj sojoj

'laz%a i litu1DBzbiljnosti i aktalnosti. )e mo8e saka rst glazbe ni


68/99

. 9 %rist tjeloljena Rije> - *ogos - jest ne samo snaga koja podarje smisao pojedin6ima, i nesamo poijesti, e< je to starateljski smisao iz koga dolazi semir i koga semir zr6ali. !toga nas taRije> odi iz osamljenosti i pojedina>nosti opi za na problematikI #redslolje, pri dio eharistijske molite, redoito sraa sizri>ajem kako mi pjeamo zajedno s kerbima i seraima, sa sim nebeskim zboroima Cset, set,setC. *itrgija se time pozia na i=enje 4oga opisano (zaiji Gesto poglaljeH. #rorok idi !etit $rama 4o8je prijestolje koje s zakriljiali serai i kli6ali jedan drgome: C!etL !etL !et

je ospodin nad ojskama. #na je sa zemlja !lae njegoeLC G(z ?,1-H. 9 t litrgij koja namijek prethodi klj>jemo se za slalja sete Mise. !e nae pjeanje jest s-pjeanje i s-moljenjes elikom litrgijom koja obhaima &gstin je napose kao poezati taj izorni id krko-rimske antike. 9 some ranom djel o glazbi on je jo ijek pose oisan o mzi>kojteoriji pitagoreja6a. Za #itagor kozmos je bio matemati>ki strojen i gra=en. %ozmos je golemistroj brojea. Moderna prirodna znanost, koja po>inje s %eplerom, alilejem i )eFtonom,

posegnla je za tom izijom te tako omogkim tma>enjem semira i tehni>kokoritenje njegoih sila. Za #itagorej6e bijae identi>an matemati>ki red semira Gkozmos zna>i redLHopi o natje6anj pjeanj

bratskih sera na t predod8b, da naime matemati>ki red planeta i njihoih ptanja krije sebiskrieni zk koji je praoblik glazbe. )jihoe s ptanje popt melodija, redoi brojea s ritam, azajednito pojedinih ptanja harmonija. lazba koj >ojek stara morala bi se oslkiati intimnoj glazbi semira i njegoih ntarnjih stroja, klj>ena Cbratski pjeC Cbratskih seraC.*jepota glazbe po>ia na njezinoj analogiji spram ritmi>kih i harmonijskih zakona semira. *jdska

je glazba tim CljepaC, to se ie klapa glazbene zakone 6ijeloga semira.

&gstin je t teorij po>etk prihatio a potom i prodbio. )jezino presa=ianje sjetonazorjere moralo je tijekom poijesti donijeti sa sobom dostrk personaliza6ij. e< pitagorej6i nis

poimali matematik semira >isto apstraktno. (nteligentne ak6ije prema nazorima starihpretpostaljaj inteligen6ij koja ih zrokje. (nteligentna - matemati>ka -gibanja zije8=a ne tma>ese stoga >isto mehani>ki, e< s

'laz%a151razmljia samo pod pretpostakom da s zije8=a odholjena, CinteligentnaC. Za krke glazbeC postaje time oslkianje pjeaan=eoskih koroa te tako imamo logi>n ez s (zaijom, poglalje ?. Me=tim, tome pridolazi jo

jedan daljnji korak s trinitarnom jerom - jerom 6a, *ogosa i 'ha. Matematika semira nijejednostano sama po sebi t i nj nije mogiti - kako se sada idi - s pomona sa djela mjetnosti - ljepotasemira. !-pje sa semirom zna>i zaptiti se na trag *ogosa i pribli8iti m se. !aka istinska


69/99

ljdska mjetnost jest pribli8aanjepravo/ C9mjetnikC, %rist, 'h !toritelj. Misao kozmi>keglazbe, pjeanje sa zboroima an=ela slijea se time ponono odnos izme= *ogosa premamjetnosti, me=tim, tome trentk proiren i prodbljen za kozmi>k prote8ni6 i sastani6,koja sa soje strane bogosl8j podarje mjetnosti i mjer i irin. #ka sbjektina CkreatinostCnikada ne bi mogla tako daleko sezati dokle se8e napeti lk kozmosa i njegoe porke o ljepoti.

!rstati se prema njegooj mjeri ne zna>i nikako manjianje slobode, nego proirianje njezinaobzora.

(z toga slijedi i posljednja smjerni6a. %ozmi>ko tma>enje glazbe bilo je 8io sojim raznimina>i6ama se do ranoga

152Ratzinger# Du& liturgijenooga ijeka. +ek je 1B. stoljeinilo odmak jer m se CmetaizikaC >inila zastarjelom. $egel jenaskroz kao tma>iti glazb kao izra8aj sbjekta i sbjektiiteta. Me=tim, dok kod $egela joijek lada temeljna misao o razm kao ishodit i 6ilj sega, kod !6hopenhaera slijedi obrat

koji postade sdbonosnim za sa daljnji razoj. !ijet some temelj nije ie razm, e< Colja ipredod8baC. olja prethodi razm. & glazba je najiskonskiji izra8aj >ojeta kao taka, >isti izri>ajrazm pretpostaljene olje koja stara sijet. Zato glazba ne treba biti podlo8na rije>i te je samo iznimnim sl>ajeima poezana s rije>j. 4dC, nego je Cna po>etk djeloC, >in. 9naem stoljeinjenjem: dakle, ne treba ie nikaka zajedni>ka jera GbdiaH, e< jo samo zajedni>ka praksa. )asprot tome, za kriste olje -imamo kozmi>ki karakter litrgijske glazbe: Mi pjeamo s an=elima.+aj kozmi>ki karakter je kona>ni6i temeljen p


70/99

nas k praoj isini naega ljdskoga pozia.

>6VR6I DI

LITURGIJSKI OBLIK

tavio Vannini 9()


71/99

GprojerenH praks prinoenj 8rtaaC Gmos 6omprobats in administrandis sa6rii6iisH. +ime je6ijel starnost sekpne poijesti religija seo na jedn eoma pre6izn ormla6ij: dijek je>ojek potrazi za praim na>inom kako 4oga toati, potrazi za oblikom molite i zajedni>koga

bogosl8ja, koji bi se 4og si=ao te to je primjereno njego bi CortodoksijaC ne zna>i izorno, kako se danas op

CdoksaC 9MO: na gr>kome zna>i s jedne strane miljenje, mnijenje, priid, predod8ba, sjaj. 9kri neto popt Cistiniti sjajC, a to onda zna>i C4o8ja slaaC. #rematome bi onda (rt(+(-)ij.bila i)*r.'., ,.5i, 'eli5.,j. B(g., i)*r.'., (7li- -l.,j.,j.. 9 tomesmisl ortodoksija je izntra CortopraksijaC. !remena se opreka e< some ko-

15ARatzinger# Du& liturgijerijen i izorit sama od sebe raspada. )e radi se, dakle, o teorijama o 4og, nego o ispranome

pt kako 4oga ssresti. !toga se o>itoalo kao eliki dar kra i slai, naime, s-moliti i s-bitk s pashalnim ptem iprolazom (ssa %rista, sslaljenj njegoe CeharistijeC, kojoj tjeloljenje odi prema

skrsnjitje i kad se na odre=eni na>in bai teologijom, zatim i oblik dhonoga 8iota te i pranim redbenim obli6ima krili, pokati dobiti barem sa8eti prijegled o bitnimobredima koji s se /rki iskristalizirali. %oji obredi postojeI dake dolazeI #itanja s to koja

pojedina>no nameno kristaliza6ijske to>ke litrgijske tradi6ije. Zatim moramo zetikao >injeni6 da je nakon >etrtoga stoljeka 6rkenoga Gpa time i litrgijskogaH 8iota. #ritom se 4izant s jedne strane shaije nk6ijedobrim dijelom prelaze na 4izant. #romatrano s te to>ke motrita mogli bismo gooriti o >etiri elika

Documents

Duh Liturgije j. Ratzinger