Dubravko Lovrenović - Proglašenje Bosne kraljevstvom 1377

Dubravko Lovrenovi}

PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.(Poku{aj revalorizacije)*

Je li �mile{evski mitropolit� Mavra Orbinija istovjetan sa

�igumanom mile{evskog bazilijanskog manastira� i �pravim

gospodinom episkopom Crkve bosanske�? Progla{enje Bosne

kraljevinom � uz dislokaciju sjedi{ta biskupije i pojavu Crkve

bosanske centralni doga|aj njezine crkveno-politi~ke povijesti �

jo{ uvijek nije si{lo sa �dnevnog reda� historiografije. Ni nakon

{to su se na rasvjetljavanju ovog doga|aja o{trila pera brojnih

histori~ara, rasprava nije donijela zadovoljavaju}e rje{enje, prije

svega jer nije odgovoreno na klju~no pitanje: koja je crkvena

osoba okrunila Tvrtka I. Kotromani}a? Pored toga, historijskoj

su literaturi snaàn pe~at dali nacionalno-ideolo{ki motivi, ins-

trumentalizacija u politi~ke svrhe i stapanje sa suvremenim pred-

stavama, zasjeniv{i potrebu {irenja istraìva~kog dijapazona i

njegova udijevanja u europske procese s kraja XIV. stolje}a.1 To

nikako ne zna~i da u slaganju ove �Rubikove kocke� nisu postig-

nuti vrijedni rezultati na kojima se temelji i ovaj poku{aj, me|u-

tim, ne bi se moglo re}i da je ikome po{lo za rukom sve kontro-

verzne ~injenice dovesti u sklad. Zato se ~inilo vrijednim truda

aktualizirati ovaj rebus.

Diskusija se vodila oko ~etiri pitanja: a) o mjestu okrunjenja

prvog bosanskog kralja, b) o li~nosti koja ga je okrunila, c) o po-

rijeklu bosanske krune, d) o karakteru heraldi~kih promjena na

bosanskom grbu nakon Tvrtkova progla{enja za kralja.

Mutatis mutandis, ovaj slu}aj predstavlja pandan dva i pol

stolje}a dugom odgonetanju enigme �svete krune� ugarske, nas-

tale spajanjem krune sv. Stjepana (�corona latina�) i bizantske

krune (�corona graeca�).2

227

* Ovaj rad predstavlja modificirani dio rukopisa doktorske disertacije Ugar-

ska i Bosna (1387.�1463.) prijavljene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

1 ]irkovi}, 1991., 8.

2 Bogyay, 1978., s lepezom razli~itih mi{ljenja.

O mjestu okrunjenja prvog bosanskog kralja. Rasprava o

ovom problemu usmjerena je slijepim kolosjekom, zamjenom

bosanskog lokaliteta Mila sa srpsko-pravoslavnom Mile{evom,

na osnovi iskaza M. Orbinija da je Tvrtko I. �bio krunisan od

strane mitropolita manastira Mile{eve i njegovih monaha u crkvi

pomenutog mesta.�3 Pri tom se iz vida gubilo ono {to je autor

potcrtao samo par stranica ranije, a {to stoji u organskoj vezi s na-

vedenim: da je ban Stjepan II. Kotromani} bio pokopan �u crkvi

Male bra}e, naime, u crkvi Sv. Nikole u Mile{evu u Bosni, koju

je on za svoga ìvota podigao.�4 Ovo izgleda tim ~udnije {to je

jo{ sredinom pro{log stolje}a, pravilno shvativ{i Orbinijev na-

vod, Juki} utvrdio da je Mile{evo sa crkvom sv. Nikole identi~no

s Milama5, {to je prihvatio i Ruvarac.6

Osim kod M. Orbinija, izjedna~avanje Mila s Mile{evom

prisutno je i kod drugih autora, ali uvijek u kontekstu koji ne os-

tavlja sumnju da se ovo mjesto nalazilo u Bosni. Davno prije Or-

binija u franjeva~kom Martirologiju pod 1369. godinom zabilje-

èna je smrt blaènoga Ivana iz Aragonije u samostanu �de Mile-

sevo in Bosna.�7 Bosanski biskup F. Bali~evi}, Orbinijev suvre-

menik, pi{e 1600.: �U Visokomu, mojoj domovini... samostan i

crkva sv. Nikole, koja se zove kraljevska kapela, lijepa je, iako ne

odvi{e velika.�8 Ljetopisac fra B. Nagnanovi} (umro 1714.) na-

vodi: �Ultimus (banus) fuit Stephanus Messiliensis, hic Mesilevi,

fecit fratribus minoribus conventum qui primus est, et fuit in Bos-

nia, et ibi fuit sepultus...� Sli~no govori i Vinjali}, dok je fra J. Ja-

228 Dubravko Lovrenovi}

3 Orbini, 1968., 151. Tezu o Tvrtkovu okrunjenju u srpsko-pravoslavnom ma-

nastiru Mile{evi zastupali su: Schimek, 1787., 85.; Juki}, 1851., 105., prem-

da je jasno razlikovao �Mile{evu... na rieci Bosni�, od �Mile{eva... gdje je

bio pokopan sv. Sava Nemanji}.� Fessler, II, 1869., 157.; Majkov, 1876.,

190.-191., nap. 281.; V. Klai}, 1882. (1990.), 155.-157.; II, 1899. (1972.),

200.-201.; Kneèvi}, 1884., 6.; Ra~ki, 1890., 148.; Jeleni}, 1906., 18.; [i{i},

1916. (1975.), 218.; Jire~ek, 1923., 85.; ]orovi}, 1925., 40.-42., 1935., 40.;

1940., 304.; Dini}, 1932., 135.; 1955.a, 34.; Solovjev, 1933., 85.-86.; Radoj-

~i}, 1948., 10., 81.; Mandi}, 1962., 76.; ]irkovi}, 1964.a, 137. (�mo`da u

manastiru Mile{evu�); 1964., 351., eksplicitno tvrdi da je prema �jednodu{-

nom� mi{ljenju istraìva~a okrunjenje obavljeno na Mitrovdan 26. X. 1377.

u Mile{evi, 1991., 8.; Mihalj~i}, 1989., 241., ne govori eksplicitno o Mile{e-

vi, ali usvaja Dini}evu argumentaciju; N. Klai}, 1989., 325.; Nilevi}, 1990.,

46., balansiraju}i uglavnom se priklanja ]irkovi}evu stavu (1964. i 1964.a).

4 Orbini, 1968., 147.

5 Juki}, 1851., 41., 102.

6 Ruvarac, 1894., 228.

7 An|eli}, 1979., 234.

8 Mandi}, 1967., 76.

ko{i} u analima iz 1740. precizno ra{~lanio genezu pojma: �S.

Nicolaus Milosevo, alias Milo, nunc Visoki.�9 Na ovom tragu bio

je i fra F. Lastri} (1776.).10 Kad se zna da je grobna i krunidbena

crkva Kotromani}a u Milama, u kojoj je osim bana Stjepana II.

najvjerojatnije ukopan kralj Tvrtko I. zasvjedo~ena arheolo{kim

nalazima11, ne preostaje drugo nego zaklju~iti da se prvi bosan-

ski kralj okrunio u ovom mjestu.

Ne smije se zanemariti da u sve~anoj povelji Dubrov~anima

izdatoj u @rnovnici (10. IV. 1378.) sam Tvrtko I. kaè da je �i{ao u

srpsku zemlju�, a da je �tamo i{av{i� bio �vin�~an� ... Bogom� da-

rovanim� mi vincem�...�12 Bosanski kralj na uvid daje svoj itinerar

~iji smisao je jasan: u intervalu dok je �i{ao u srpsku zemlju� (neg-

dje je) bio okrunjen. To, pak, {to ne kaè gdje i od koga, velika je

praznina u ovoj prvorazrednoj autobiografskoj bilje{ci nad kojom

lebdi znak pitanja, jer bi se s obzirom na diplomati~ki profil ispra-

ve i okolnosti u kojima je izdata moglo o~ekivati da ti va`ni deta-

lji budu spomenuti. Dok ve} svojom stilizacijom uz dopunsku ar-

gumentaciju drugi dio u ovoj jednad`bi s dvije nepoznanice nudi

izglede za rje{enje jer je tijesno skop~an s mjestom okrunjenja, pi-

tanje Tvrtkova odlaska u �srpsku zemlju� ostaje otvoreno.13

229PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.

9 Kujundì}, 1976., 234.-235. Usp. Mandi}, 1968, 48.; An|eli}, 1979., 234.-

236.; Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 284.

10 Ruvarac, 1894., 228.

11 An|eli}, 1979., 227.-231.

12 Mikosich, 1858., 187. Ovaj navod posluìo je Perojevi}u (u: Povijest BiH,

I., 314.-315.) da postavi tezu o Tvrtkovu dvostrukom okrunjenju, najprije

u Bosni, a zatim u Srbji. Njegovu argumentaciju prihvatio je Basler

(1975./76., 60.) s tim {to on nagla{ava da se nitko �od Tvrtkovih nasljed-

nika.... nije posebno krunio za kralja Srba�. Njima se priklanja i An|eli}

(1984., 107.-110.), istina insistiraju}i na Milama kod Visokog kao mjestu

okrunjenja bosanskih vladara.

13 O zna~enju pojmova �srpska zemlja� i �pomorje� vidi: ]irkovi}, 1964.,

351.-352. Dini}ev poku{aj (1932., 141.), da se objasni Tvrtkov odlazak u

�srpsku zemlju�, osim {to zapinje na pitanju mjesta okrunjenja vezuju}i ga

za pravoslavnu Mile{evu, ne moè se prihvatiti jer bez ~vrstog dokaza prs-

tom upire �u nedavno (1373.) osvojene oblasti, do same dràvne granice.�

[to se, pak, ti~e datuma okrunjenja (Mitrovdan, 26. X. 1377.) autor je

mnogo bliì istini, ali pozivanje na pismo kli{koga trgovca Radi~a nastalo

u Visokom po~etkom studenog 1377. kao dokaz Tvrtkova okrunjenja u

Mile{evi ne uklapa se u cijelu konstrukciju. Te{ko je naime zamisliti da

kao svjedok ovog ~ina kli{ki trgovac to ne bi i spomenuo. Dini}, 1932.,

137., 139., 140.-141. Usp. Basler, 1975./76., 59. Uvjerljivije djeluje Mi-

halj~i} (1989., 241.) koji se kriti~ki odnosi prema Dini}evoj tvrdnji, vezu-

ju}i Tvrtkov odlazak iz Podvisokog u Srbiju za vojnu akciju Jurja Bal{i}a

i Karla Topije na bosanskoj teritoriji.

Poznato je da su jo{ sredinom XV. stolje}a, kao mjesto ok-

runjenja bosanskih vladara, Mile zadràle prvotni zna~aj14, kao

{to su pripadnici hijerarhije Crkve bosanske, usprkos prisutnosti

franjevaca, i dalje igrali zapaènu ulogu na dvoru Kotromani}a.15

Uz ostale, o tome svjedo~i papa Pio II. koji kaè da su jo{ u vri-

jeme Toma{eva progona pripadnika Crkve bosanske tri hereti~ka

prvaka bili mo}ni na kraljevskom dvoru (�tres principes herese-

os in aula regis potentes�), da bi se kasnije u Rimu odrekli dok-

trinarnih zabluda, {to nije bio i kraj ove uzbudljive epizode.16

O li~nosti koja je okrunila Tvrtka I. Kotromani}a. U odre|i-

vanju identiteta osobe koja je okrunila Tvrtka I. na{e se polazi{-

te zasniva na utvr|enim ~injenicama:

a) o obveznoj liturgijskoj dimenziji svake krunidbene cere-

monije;

b) o sudjelovanju biskupa koji je intronizirao katoli~ke vla-

dare ili arhiepiskopa, odnosno patrijarha, koji je tu ulogu

vr{io u Srbiji.17

U svom solidno zasnovanom radu, Basler je dobro primije-

tio da su tri politi~ka centra � Rim, Budim i Prizren � koja su �u

pozitivnom ili negativnom smislu mogla utjecati na progla{enje

Kraljevine, bila sterilna�18, ~ime se i krug li~nosti koje su mogle

okruniti Tvrtka I. u samom po~etku suàva. Uglavnom, nije se

te{ko sloìti s njim, da ni na jednoj od ovih adresa ne treba traì-

ti li~nost koja je okrunila prvog bosanskog kralja. Mnogo prije

njega, Perojevi} je na~eo ovaj problem, ali ga u svom obimnom

i vrijednom prilogu u Povijesti BiH nije razra|ivao.19


14 An|eli}, 1984., 109. Mile({evo) kod Visokog Thallóczy (1906., 419.) je

poistovjetio s Milama kod Klju~a, negiraju}i Tvrtkovo okrunjenje �u ma-

nastiru Mile{evu posve}enom sv. Nikoli.� Basler, 1975./76., 59., Tvrtkovu

krunidbu smje{ta u Mile kod Visokog. Dàja, 1985., 85., prihva}a Basle-

rovu argumentaciju i u raspravu uvodi An|eli}ev rad (1979.) o krunidbe-

noj i grobnoj crkvi bosanskih vladara u Milama. Ovu tezu je �podzidao�

An|eli}, 1984., 110.-113.

15 O nadmetanju hijerarhije Crkve bosanske i franjevaca Bosanske vikarije za

prevlast na dvoru Kotromani}a vidi: Lovrenovi}, 1994., 72.-88.

16 Pii II Commentarii, I., 317.; Pandì}, 1998., 107.-109.

17 Kao izdvojeno stoji Baslerovo mi{ljenje (1975./76., 59.), da je Tvrtka I.

okrunio vikar bosanskih franjevaca. Preuzetu od njega, ovu sam tezu ne-

kad i sam zastupao. Lovrenovi}, 1994., 69.-70.

18 Basler, 1976./76., 54.-55.

19 �No tko je Tvrtka krunio u Bosni za bosanskoga kralja? U Bosni je posto-

jao katoli~ki biskup bosanski, koji je imao jurisdikciju nad svom katoli~-

kom crkvom. On je bio najvi{i crkveni dostojanstvenik u Bosni. On je i

Najjednostavije je eliminirati mogu}nost da je papinski legat

okrunio Tvrtka I., jer bi u tom slu~aju otpali razlozi da papinska kru-

na kasnije do|e u Bosnu. Budu}i da se ovog pitanja doti~emo na vi-

{e mjesta, ~ini se suvi{nim ovdje mu posve}ivati vi{e pa`nje.20

Premda je 1374. vjen~ao bana Tvrtka, bosanskog biskupa iz

\akova treba isklju~iti iz kruga li~nosti koje su ga mogle okruni-

ti, jer je antagonisti~ki odnos izme|u Katoli~ke crkve i Crkve bo-

sanske tu mogu}nost limitirao. Crkveno-pravno, on je bio prelat

ugarske dràve, i ta se ~injenica pred njim postavljala kao nepre-

mostiva prepreka za sudjelovanje na Tvrtkovoj krunidbenoj cere-

moniji. Identi~an se zaklju~ak odnosi na vikara bosanskih franje-

vaca, koji uz to nije raspolagao crkvenim kompetencijama da se

pojavi u toj ulozi. Protiv ove solucije govori i ~injenica da u fra-

njeva~koj tradiciji vezanoj za crkvu sv. Nikole u Milama o tome

nema spomena. Kona~no: u slu~aju da je jedna od ovih crkvenih

osoba okrunila Tvrtka I., otpali bi razlozi za nastanak koncepcije

sugubog vijenca s centralnom ulogom srpskog kraljevskog naslo-

va i pote{ko}e koje su pratile dolazak papinske krune u Bosnu.

Da li je ban s bosanskim biskupom prvotno na umu imao

takve planove te{ko je odrediti, ali nekoliko podataka ukazuje na

njihove bliske veze. Zna se da je bosanskog biskupa fra Peregri-

na Saksonca 13. II. 1355. nazivao svojim �duhovnim ocem�, dok

je 1. XI. 1356., na molbu tada{njeg bosanskog biskupa Petra [ik-

lo{ija, crkvi sv. Petra u Usori potvrdio imanje Dubnicu. Slijede}e

godine � preko jednog lektora u bosanskom kaptolu � pravio je

zavjeru protiv kralja Ludovika i biskupa, koja je zavr{ena istragom

pred ba~kim kaptolom 21. IX. 1357.21 Nakon {to ga je na svadbe-

noj sve~anosti uprili~enoj na biskupskom imanju u mjestu sv. Ilija

i kod biskupske stolice (u \akovu) vjen~ao s Dorotejom, k}erkom

bugarskog cara Stracimira, darovao je Tvrtko 8.XII.1374. bosan-


vjen~ao Tvrtka. Za to je samo njemu pripadalo pravo da okruni Tvrtka bo-

sanskom krunom. Nadbiskup katoli~ki bio je pripadnik druge dràve, a he-

reti~ki biskup bio bi izazvao sav Zapad protiv Tvrtka.� Perojevi}, u: Povi-

jest BiH, I., 315. Koliko mi je poznato ovo je prvi put da je neki histori~ar

u vidokrug diskusije uveo bosanskog �hereti~kog biskupa�, odnosno djeda

Crkve bosanske. Poslije njega ovu je mogu}nost aktualizirao ]irkovi}

(1964., 363.), ali ni on je nije uzeo do kraja ozbiljno, premda je isticao sak-

ralnu dimenziju okrunjenja. Raspravljaju}i o okrunjenju Tvrtka II. Tvrtko-

vi}a na po~etku njegove druge vladavine 1421., @ivkovi} (1981., 84.) spo-

minje mogu}nost da su ga mogli okruniti �pripadnici reda �Crkve bosan-

ske��, ali je odmah i odbacuje.

20 Usp. i Dàja, 1985., 95.-102.

21 Lovrenovi}, 1994., 64.-67.

skom biskupu Petru posjed Jel{avicu, smje{ten u blizini dubni~-

koga imanja. Zadnjeg dana listopada 1375. � na biskupovu mol-

bu � njezin je sadràj potvrdio papa Grgur XI.22

Ovi podaci vode nas uzlaznom linijom odnosa izme|u bo-

sanskog bana i kaptola u \akovu neposredno pred progla{enje

kraljevine. Kako bi se oni razvijali, i da li bi se biskup Petar ipak

pojavio na Tvrtkovoj krunidbenoj ceremoniji, ostaje u sferi naga-

|anja, budu}i da je 23. I. 1376. zadarskog nadbiskupa Dominika

papa Grgur XI. premjestio na njegovo mjesto.23

Nakon {to je Orbinijeva Mile{eva locirana u Milama kod Vi-

sokog, dopu{teno je i pravoslavnog mitropolita srpskog manasti-

ra Mile{eve eliminirati iz sli~nih kombinacija, jer je zasvjedo~en

tek 1466., u vrijeme kada je herceg Stjepan diktirao svoj testa-

ment.24 Uz to, pored arhiepiskopa, odnosno poslije 1346. patri-

jarha, mile{evski mitropolit nije se mogao pojaviti u toj ulozi, bu-

du}i da nije bio ovla{ten da kruni kraljeve. Poznato je da su se

srpski kraljevi krunili u �Petrovoj crkvi ili u @i~i ili u Pe}i�25, ~i-

me srpska Mile{eva definitivno gubi zna~aj kao mjesto okrunje-

nja Tvrtka I. Uza sve to, te{ko je zamisliti da se vladar koji nije

pripadao pravoslavlju, okruni u pravoslavnom manastiru.26 Na

koncu, ne postoji ni nagovje{taj da se neki od nasljednika Tvrtka

I. okrunio u ovom mjestu.

Sada se moèmo vratiti na sve~anu povelju Tvrtka I. Dub-

rov~anima, u kojoj prvi bosanski kralj detaljno obrazlaè motive

uzimanja kraljevske titule:

�i spodobi me (Hrist) sugubim vincem�, jako oboja vla-

di~�stvija ispravlati mi, pr�vije ot� is�pr�va v� bogodaro-

van�nei nam� zemli Bosni, po tom è gospodu mojemu

Bogu spodobl�{u me naslidovati pristol� moih� prirodi-

tel�, gospode sr�b�ske, za nje bo ti bihu moi priroditeli-

je v� zeml�nim� car�stvi car�stvova{e, i na nebesnoe

car�stvo priselili se: mene è vide{u zemljo piroditel�

moih� po nih� ostavl�{u i ne imu{u svojego pastira, i

idoh� v� sr�b�skujo zemljo, èlaje i hote ukripiti pristol�

roditel� moih�, i tamo {�d�{u mi vin�~an� b�ih� Bogom�

darovanim� mi vincem� na kraljev�stvo priroditel� moih�,

jako b�iti mi o Hriste Isuse blagovirnomu i Bogom� pos-


22 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 310., nap. 96.a.

23 Fermendìn, 1892., 42.

24 ]irkovi}, 1964.b., 267.

25 ]irkovi}, 1987., 139.

26 Usp. Ruvarac, 1878., 247.

tavljen�omu Stefanu, kraljo Sr�bljem� i Bosni i Pomori-

jo i Zapadnim� stranam�, i po tom� na~eh� s� Bogom�

kraljevati i praviti pristol� sr�b�skije zemlje...�27

Retori~ki stil Tvrtkove povelje i na~in tituliranja � kao pres-

likani s matrice srpskih kraljevskih i carskih isprava � nedvojbe-

no govore da prvi bosanski kralj, kao i njegov prethodnik ban

Stjepan II. na po~etku svoje vladavine, nastupa u ulozi vladara-

-samodr{ca.28 Poput srpskih kraljeva od Stefana Prvovjen~anog,

bosanski blagovjerni Bogom postavljeni Stefan (stephanos=vije-

nac, kruna) vjen~an je Bogom darovanim vijencem, a autoritet

vlasti zasniva na rodbinskoj vezi sa srpskim carskim praroditelji-

ma, koji su se iz zemaljskog preselili na nebesko carstvo. Tvrtko-

va intitulacija skrojena je prema obrascu Du{anove carske titula-

ture; kao {to je Du{an �Stefan v� Hrista Boga blagoverni� car�

Sr�bliem� i Gr�kom�, �Sr�bliem� i Gr�kom i zapadnim stranam��,

�Sr�bliem i Pomorijo i zapadnie strani�, tako je bosanski blagov-

jerni i Bogom postavljeni Stefan kralj Sr�b�ljem, i Bosni i Pomor-

ju i Zapadnim stranam.29 Pomorju i Zapadnim stranama u Tvr-

tkovoj intitulaciji ne odgovaraju stvarne oblasti; njihovo uno{e-

nje rezultat je mehani~kog preuzimanja srpske titulature, budu}i

da je �Pomorje spadalo u gr~ku zemlju ili Romaniju�, a Zapadne

strane predstavljale dio �osvojenih vizantijskih zemalja.� Ve} za

Tvrtkova ìvota (1382.), zatim pod kraljem Dabi{om, umjesto

�Pomorja� u intitulaciji se javlja �Primorje�, kao poku{aj da se

ozna~e primorske oblasti pod vla{}u bosanske krune.30

S ideologijom vladara-samodr{ca Tvrtko I. nastupa i 2. XII.

1382. kada je, nakon dubrova~kih protesta, ukinuo solni trg u

Dra~evici, pod nedavno podignutim gradom kojemu je dao ime

Sv. Stefan. Obrazlaù}i odluku da zasnuje grad, kralj Stjepan

Tvrtko I. ki}enim stilom prepri~ava kako je �od gospoda Boga

bio spodobljen... vjencem i ~a{}u i skiptrima carskim prvih... ro-

ditelj svetih, gospode srpske, kraljeva i careva... i pravilom car-

skim� i kako je �bogodarovano mu kraljevstvo... prizvav{i na po-

mo} gospoda Boga i svetoga i velikoga mu~enika i arhi|akona

Stefana� u Primorju odlu~io sazidati grad.31 Ime sveca iz vlada-

reve intitulacije, ponio je i Tvrtkov novi grad; tako je sv. Grgura

Nazijanskog, zajedno s vladarskom ideologijom svetih prarodite-


27 Miklosich, 1858., 187.

28 Lovrenovi}, 1997., 157.-164.

29 Ostrogorski, 1935., 155.

30 ]irkovi}, 1964., 353.-354.

31 Miklosich, 1858., 201.

lja, u novim politi~kim okolnostima, zamijenio sv. Stefan.32 Uz

to, na kraljevskim novcima kovanim za Kotor, predstavljen je lik

gradskog za{titnika sv. Trifuna33, kao {to je na novcima Hrvoja

Vuk~i}a u svojstvu splitskog hercega predstavljen za{titnik Spli-

ta sv. Dujam.34 U svjetlu na{e teme postavlja se nezaobilazno pi-

tanje: za{to ni u jednoj prigodi, kada govori o karakteru svoje

vlasti koja je boànske provenijencije, bosanski kralj ne navodi i

Crkvu koja ga je legitimirala kao vladara?

Ovo sredstvo legitimiteta, {to je u Srbiji steklo dràvni i sim-

boli~ki zna~aj, porijeklo vodi iz Ugarske, i veè se za ime prvog

ugarskog kralja (kanoniziranog 1083.)35 � ste~eno nakon kr{te-

nja. Ugarska politi~ka terminologija izvr{ila je snaàn utjecaj na

izgradnju ideologije srpskih vladara; od konca XII. do konca

XIV. stolje}a kao sredstvo legitimiteta svi nose kraljevsko ime

�Stefan�, uz koje kod nekih dolazi ugarski nadimak Uro{ u zna-

~enju �mo}ni gospodar�.36 Na jednoj strani pe~ata cara Du{ana

nalazio se sv. Stjepan za{titnik Nemanji}a, a na drugoj vladarev

lik.37 Predstava ovog sveca zastupljena je i na pe~atu humskoga

kneza Miroslava (1190.-1199.), brata velikoga ùpana Stefana

Nemanje.38 Tako se, nakon sredine XIII. stolje}a, kada se prvi i

jedini put javilo u intitulaciji bana Matije39, vladarsko ime Stefan

vratilo u titulaturu bosanskih kraljeva, i zadràlo se do pada bo-

sanske dràve pod Turke. Upravo u tim godinama, povla~e}i pa-

ralelu s vladarskom titulaturom Rimljana i Egip}ana koji su svo-

je vladare nazivali Cezarima ili Augustima, odnosno Faraonima

ili Ptolomejima, papa Pio II. kazuje kako Bosanci svoje kraljeve

nazivaju Stjepanima (�ita et Bosnenses suos reges appellauerunt

Stephanos�).40


32 Neprihvatljiva je tvrdnja Stanojevi}a (1913., 123.-124.), da se sv. Grgur u

intitulaciji bana Stjepana II. Kotromani}a pojavljuje kao rezultat pisarove

pogre{ke, koji je ovu sintagmu stavio kao �neku vrstu zaglavlja, za formu-

lu, koja dolazi pred Intitulaciju, za neku vrstu Invokacije.� Nije, naime, pi-

sarovo bilo da pi{e i bri{e po svojoj volji, nego da precizno unese ono {to

mu je bilo nare|eno.

33 Ra~ki, 1890., 150.

34 Rengjeo, u: Povijest BiH, I., 683.

35 Hóman, 1941., 126.

36 Stadtm®ller, 1972., 605.

37 Ra~ki, 1890., 140.

38 An|eli}, 1965., 277.-280.

39 �Az� Madei Stipan�, po milosti boìje veliki ban� bosen�ski�. Miklosich,

1858., 32.

40 Pii II Commentarii, I., 180.-181.

Na ovom se primjeru o~ituje kako se uvo|enje nove titule

odraàva na potiskivanje starih vladarskih titula41, a s tim i afir-

maciju novog koncepta sakralnog legitimiranja vlasti. Naravno,

Tvrtkov poloàj i na~in vladanja nemaju ni{ta zajedni~ko s mo-

derno shva}enim apsolutizmom; su{tina tituliranja kao Bogom

postavljenog Stefana, svodi se na to da naglasi njegovo prvenstvo

u odnosu na druge ~lanove dinastije.42 Kratka povijest titule

�mladoga bana� i zapleti koji su se izrodili iz Vukovih pretenzija

na bansko prijestolje, poticajno su djelovali u pravcu izgradnje

mehanizma kojim se prijestolje trajno osiguravalo aktualnom

vladaru.

Ako smo do sada slijedili prave putokaze � a sve govori da

je tako � �mitropolit manastira Mile{eve i njegovi monasi�, koji

su u grobnoj i krunidbenoj crkvi Kotromani}a u Milama okruni-

li Tvrtka I., mogu biti samo �pravi gospodin episkop Crkve bo-

sanske� i bosanski krstjani, ~ije sjedi{te (metropola) se na ovom

podru~ju nalazilo jo{ od vremena bana Stjepana II., a vjerojatno

i ranije, od sredine XIII. stolje}a, kada je do{lo do cijepanja bo-

sanske biskupije na latinsku, sa sjedi{tem u Vrhbosni, i slavensku

sa centrom u Mo{trama.43

Formalno uzev{i, klip u to~kove ovoj hipotezi baca jedino

okolnost {to je okrunjenje obavljeno u franjeva~koj crkvi. Tu

zapreku, me|utim, na{a argumentacija otklanja rukovode}i se

spoznajom da je od pojave Crkve bosanske konfesionalna ekvi-

libristika bosanskih vladara i vlastele postala nerazdvojnim dije-

lom jedne specifi~ne senzibilnosti i kodeksa obna{anja vlasti, u

~ijoj su pozadini stajali politi~ki motivi. U ovom kontekstu do-

voljno je istaknuti zapaànja katoli~kih histori~ara Raynaldija i

Farlatija, koji su bana Tvrtka prikazivali kao {izmatika, {to me|u-

tim nema veze s njegovim navodnim pravoslavljem kako bi htio

Radoj~i}, nego s odnosom prema katoli~anstvu i njegovim cen-

trom u Rimu.44 Veliko je, pak, pitanje koliko povjerenja se smije

pokloniti Farlatijevu pripovijedanju o navodnom Tvrtkovu pro-

gonu katolika, {to je prema njemu prestalo intervencijom kralja

Ludovika. U ovom slu~aju prije }e biti rije~ o njegovu sukobu




43 Vego, 1980., 444.

44 Brojni iskazi povelja kralja Sigismunda s kraja XIV. i po~etka XV. stolje-

}a, kada je na Bosnu vr{en snaàn ideolo{ki i vojni pritisak, prepuni su up-

ravo ovakvih kvalifikacija.

oko prijestolja s mla|im bratom Vukom, koji ga je svojedobno

denuncirao papi prikazuju}i sebe katolikom.45

I prvi spomen doma}e Crkve u pisanim izvorima (1326./29.)

vezan je za Mo{tre � lokalitet u neposrednoj blizini Mila � gdje je

ban Stjepan II. �prid� v�som� cr�k�vom i prid� Bosnom� � po svoj

prilici na dràvnom saboru � izdao povelju Vukoslavu Hrvatini}u.46

S obzirom na karakter odnosa duhovne i svjetovne vlasti u srednjem

vijeku, pojavu i politi~ku ulogu Crkve bosanske, jedino ova hipote-

za uklapa se u vokabular izvora i neizostavnu ulogu koju je biskup,

u bosanskom slu~aju episkop, mogao imati u intronizaciji vladara.

Da se iza �mile{evskog mitropolita� M. Orbinija krije met-

ropolit (episkop) Crkve bosanske, a iza mile{evskih �monaha�

bosanski krstjani, upu}uje njegova terminologija koja korespon-

dira s iskazima suvremenih izvora; on pripovijeda o �monasima

jereticima� koji su �stanovali u manastirima� ~ijega �opata� su

zvali �ded, a priora strojnik.�47 Mona{ki, tj. redovni~ki karakter

Crkve bosanske, njezine hiè koje odgovaraju manastirima i hi-

jerarhijsko ustrojstvo48, afirmiraju Orbinijevo zapaànje. Me|u

iskazima suvremenika, koji su Crkvu bosansku smatrali vode}om

duhovnom snagom Bosne, vrijedi spomenuti izjavu dobro upu}e-

nih Dubrov~ana; u jednom grani~nom sporu sa Sandaljem Hrani-


45 Radoj~i}, 1948., 11.-13. Objektivniji od Radoj~i}a, po ovom pitanju svo-

jedobno je bio kriti~ki raspoloèni Ruvarac (1878., 247.), primijetiv{i da

su �bosanski banovi i kraljevi bili paterini ili katolici, te se o njima ne mo-

è misliti, da su prijazni bili pravoslavnoj crkvi i da su pravoslavne manas-

tire u Bosni podizali.� Vrijedi upozoriti na primjer splitskog hercega Hrvo-

ja Vuk~i}a Hrvatini}a za kojeg su bile napisane dvije bogo{tovne knjige,

jedna }irilicom �ot ruki Hvala krstjanina... v dni episkupstva i nastavnika i

svr{itelja crkvi bosanskoj deda Radomira�, a druga glagoljicom �po zako-

nu rimskom blaènog Petra i Pavla crkve rimskog dvora.� Ovu poziciju iz-

me|u dvije crkvene organizacije, potvr|uje sam Hrvoje, izjaviv{i u kriti~-

nim trenucima 1413. da je �jedva i te{ko do~ekao vrijeme da se iz pogan-

ske vjere vrati u katoli~ku vjeru.� Jo{ izrazitiji primjer ove konfesionalne

ekvilibristike pruà herceg Stjepan Vuk~i} Kosa~a. Luci}, 1979., 855.;

Thallóczy, 1894., 5. ]irkovi}, 1964.b, 108.-109., 215.-217., 267. i na vi{e

drugih mjesta. Usp. [idak, 1975., 234.-235.

46 Thallóczy, 1906., 404.-405. O datiranju: ]irkovi}, 1964.a, 359.

47 Orbini, 1968., 146. To~nost njegovih zapaànja potvr|uje ~injenica da Or-

bini jasno razlu~uje �jeretike ~ije se u~enje protivilo i gr~kom i latinskom�,

od franjevaca koji �su privukli sebi celu Bosnu, u kojoj su, pomo}u onih

koji su primali rimsku veru, podigli mnogo velikih i malih manastira.� Or-

bini, 1968., 144.-145.

48 Mandi}, 1962., 185.-192., 203.-223.

}em oni su 30.IV.1405. traìli posredovanje �bosanskog djeda

koji je gospodar i otac duhovni va{e Crkve bosanske�.49

Na centralnu ulogu Crkve bosanske i njezina poglavara u ok-

runjenju prvog bosanskog kralja upu}uje novo vladarsko ime Tvr-

tka I. � Stefan Mir~e � zabiljeèno kod M. Orbinija, D. Farlatija i

ugarskog povjesni~ara G. Praya.50 Izrazi �mir� i �miris� gr~ke su

rije~i u praksu uvedene preko pravoslavne crkve, a tvore vladarske

atribute: �miroizmje{an�, �miroto~ac�, �miropomazan�.51 Ono

skladno pristaje uz Tvrtkov Bogom darovani vijenac, {to ga nosi

kao blagovjerni i Bogom postavljeni Stefan koji s Bogom kraljuje.

Miropomazanje (posve}enim mirisnim uljem), simbolom bo-

ànske prisutnosti, predstavljalo je sastavni dio obreda ustoli~enja

vladara na Istoku i na Zapadu, te je razumljivo da nije moglo izos-

tati ni ovom prigodom. Ovim ~inom vladar stje~e oreolu svetosti

i pristup u vi{e duhovne redove; on postaje �novi ~ovjek�, {to Tvr-

tko I. manifestira uzimanjem novog imena � �Stefan Mir~e�.52

Upravo miropomazanjem � po ugledu na srpske vladare � prvi bo-

sanski kralj se izjedna~ava sa svetim praroditeljima i nakon smrti

postaje �sveto po~iv{i� � kako ga (17. VII. 1392.) imenuje nas-

ljednik kralj Stjepan Dabi{a, a 27. XII. 1395. i Dubrov~ani.53 Uos-

talom, jo{ tijekom ìvota, u vrijeme kada su mu 30. VI. 1389. upu-

tili poslanstvo na pregovore o uvjetima predaje, Spli}ani su se bo-

sanskom kralju obra}ali kao �svetom kraljevskom veli~anstvu.�54

Tako se s kraljem Tvrtkom I. uspostavlja svetost dinastije, koja je

svoj ovozemaljski izraz dobila u ambijentu mauzolejnih crkava u

Milama i na Bobovcu gdje su sahranjivani bosanski vladari, me-

|u ostalim �prisvitli i sveto po~iv{i gospodin kralj Stifan Ostoja�,

kako ga 5. III. 1419. imenuje njegov sin Stjepan Ostoji}.55 U kan-

celariji ugarskog kralja Karla Roberta to je formulirano tako kao

da je Arpadovi}e naslijedio bez interregnuma (1301.-1309.), pa su

posljednji kraljevi doma}e dinastije ozna~avani kao �sveti pret-

hodnici� i �dragi, blaèni ujaci.�56


49 Babi}, 1972., 115. Usp. [idak, 1975., 266.-268.

50 Orbini, 1968., 151.; Radoj~i}, 1948., 13.; Pray, 1837., 11.

51 P. Skok, Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I., Zagreb,

1972., 428.-429. Usp. V. Maùrani}, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni

rje~nik. I., Zagreb, 1908.-1922., 660.-661.; B. Klai}, Rje~nik stranih rije-

~i, Zagreb, 1978., 890.-891.: mirha i mirta.

52 Usp. Majkov, 1876., 156.

53 Miklosich, 1858., 222.; Stojanovi}, 1929., 238.-239.

54 Luci}, 1979., 764.

55 An|eli}, 1979., 209. i dalje. Isti: 1973., 66.-98.; Miklosich, 1858., 282.

56 Bak, 1973., 21.

Sa sveto{}u dinastije zasnovan je kult pokojnika � kult �sve-

toga� kralja � u funkciji dinasti~kog kontinuiteta, sakralizacije i

legalizacije vlasti u �misti~nom tijelu Kristovom�. Dakako, i u

ovom se slu~aju radilo o posvuda ra{irenom obi~aju {tovanja tzv.

osniva~a dràva kakav je bio sv. Vaclav (patron ê{ke i Morav-

ske), a u Ugarskoj sv. Stjepan.57 S obzirom na strukturalnu prom-

jenu koja se s �preno{enjem� dinasti~ke karizme Nemanji}a na

Kotromani}e doga|a pod Tvrtkom I., njemu se s razlogom moè

pripisati uloga osniva~a dràve (kraljevine) i pretka bosanskih

�svetih kraljeva�, kako je to u Ugarskoj bio sv. Stjepan.58 Nije

zato slu~ajno da se upravo nakon Tvrtkove smrti � u povelji kra-

ljice Jelene iz 1397. � kao obilje`je transpersonalnog shva}anja

feudalne dràve prvi put javlja odrednica �rusag� (od ugarskog

�orszag�).59

Iz povijesti krunidbenih obreda na Istoku i Zapadu poznato

je da se miropomazanje moè podijeliti samo vladaru koji je is-

todobno i ~lan te Crkve. U Bizantu i na Zapadu vladari su prili-

kom krunidbenog obreda polagali zakletvu o svojoj pravovjer-

nosti i obvezi da {tite Crkvu60; u Tvrtkovu slu~aju, kad krunidbe-

na ceremonija nije obavljena uz sudjelovanje predstavnika Kato-

li~ke ili Pravoslavne crkve, takva zakletva mogla je biti upu}ena

samo Crkvi bosanskoj.

Izrazi �vijenac� i �vjen~an� ukorijenjeni u tradiciji Isto~ne

crkve61, odgovaraju latinskim (zapadnim) �sacra corona� i �sac-

ra coronation� koje kralj Tvrtko II. spominje u povelji za Mle~a-

ne (21. XII. 1421.)62, nedvojbeno svjedo~e}i o sakralnoj dimen-

ziji krunidbenoga ~ina. Stjepanu Tvrtku I. � kako slijedi iz dosa-

da{njeg izlaganja � krunu je po svemu sude}i mogla dodijeliti sa-

mo Crkva bosanska � �Crkva bo`ja� kako ju ban Tvrtko I. nazi-

va u povelji bra}i Rajkovi}ima iz 1366.63 � a ta se mogu}nost kao

najozbiljnija ukazuje i u drugom slu~aju, budu}i da je jo{ 1428.


57 Conze, 1993., 22.; Benda-F®gedi, 1988., 22.-23.; Solovjev, 1933., 76.-77.

58 Conze, 1993., 26.

59 Solovjev, 1933., 87.

60 Radoj~i}, 1948., 50., 70.-71., 73., 80. O zakletvi ugarskih kraljeva prilikom

stupanja na prijestolje: Bak, 1973., 19.-20., o krunidbenom obredu: Benda-

F®gedi, 1988., 25., 42.-46., a o njihovim insignijama: Kovasc-L³vag, 1980.

61 P. Skok, Etimologijski rje~nik, III, Zagreb, 1973., 591. Usp. ]irkovi},

1964., 344.

62 Listine, VIII, 202., 204. Usp. Solovjev, 1933., 85., gdje je �sveti venac� ca-

ra Du{ana izjedna~en sa �svetom krunom�.

63 [idak, 1975., 254.

kralj Tvrkto II. papi morao dokazivati svoj katoli~ki stav i brani-

ti se od optu`bi da podràva {izmatike.64

Centralni dio krunidbene ceremonije izvedene sa �sve~anom

svitom�, predstavljalo je uru~enje kraljevskih insignija � krune,

dràvne jabuke i èzla � u ~emu je, prema kazivanju D. Farlatija,

glavna uloga pripala metropolitu, odnosno igumanu bazilijan-

skog manastira u Mile{evi � (�regalia insignia... tradente Metro-

polita, sive coenobiarcha monasterii Basiliani Millescevensis�).65

Ukoliko se Farlatijevu iskazu pokloni povjerenje, a tome sve go-

vori u prilog, onda se pod �metropolitom� odnosno �igumanom�

mile{evskog �bazilijanskog� manastira moè kriti samo djed

Crkve bosanske. Likovne predstave Tvrtka I. Kotromani}a na

kraljevskom dinaru, sa svim oznakama novog vladarskog dosto-

janstva � krunom, èzlom i dràvnom jabukom � stoje u suglasju

s Farlatijevim navodom.66

Farlatijev iskaz izravnu potvrdu nalazi u izjavi Tvrtkova

suvremenika i pretendenta na bosansku krunu ugarskog kralja Si-

gismunda, koji se u povelji od 14. XI. 1408. pozivao na obe}anje

cetinskog kneza Ivani{a Nelip~i}a da ga s ostalom vlastelom

�uresi krunom re~enog bosanskog kraljevstva sve~ano i ~asno,

kako je pokojni kralj Tvrtko vladao�.67 Iz same formulacije jas-

no proizlazi da su mu bili poznati detalji vezani za okrunjenje pr-

vog bosanskog kralja i da ga je smatrao za standard, me|utim, ni

ovom prilikom, kada je to savr{eno odgovaralo njegovoj namjeri

o preuzimanju bosanske krune, ugarski kralj nije naveo da je Tvr-

tkova kruna ugarskog porijekla. Na tu tvrdnju, uostalom, ne}emo

nai}i niti u jednom dokumentu nastalom u ugarskoj kraljevskoj

kancelariji, koji se izravno ili neizravno doti~e pitanja bosanske

krune, niti u kancelariji Rimske kurije.


64 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 472.-473.

65 Radoj~i}, 1948., 13. Usp. Pray, 1837., 11.: �Milescevi anno 1366. (alii po-

nunt 1377.) a metropolitano coronatus.� Basler (1975./76., 52.-53.), bez

~vrstog upori{ta relativizira Farlatijevo izlaganje kada tvrdi da �prepisuje

Orbinija uz neke preinake�. Naime, sama ta ~injenica nije od presudne va`-

nosti, nego okolnost da se u odnosu na Orbinijev tekst u njegovu javljaju

razlike su{tinske naravi koje zadiru u samu sr` problema, odnosno, pitanje

identiteta osobe koja je okrunila kralja Tvrtka. Te{ko je, naime, zamisliti, da

je u~eni Isusovac u igru mehani~ki uveo �igumana bazilijanskog manasti-

ra� i predaju kraljevskih insignija, {to su u odnosu na Orbinija novi detalji.

Osim toga, za razliku od Orbinija, Farlati ne navodi mjesto krunidbe, ali do-

nosi druge va`ne podatke. Njegov dijapazon obavje{tenja o~ito je {iri.

66 Rengjeo, 1943., 280.

67 [i{i}, 1938., 313.

O porijeklu bosanske krune. Za razliku od problema mjesta

Tvrtkova okrunjenja, koji je angaìrao brojna historiografska pe-

ra, rasprava o ovom pitanju glavne predstavnike na{la je u Jire-

~eku i Basleru, s opre~nim tezama: da je prvi bosanski kralj ok-

runjen srpskom, odnosno bosanskom krunom.68 Pri tom se pod-

razumijevalo da su zastupnici teze o srpskoj Mile{evi kao mjestu

Tvrtkova okrunjenja, aludirali na srpsko porijeklo njegove krune,

istina ve}inom ne tako eksplicitno kao Jire~ek.69

Za na{u temu kao klju~ne se postavljaju dvije solucije:

a) da je Tvrtko I. krunu dobio iz Ugarske od kralja Ludovi-

ka I;70

b) da je bosanska kruna srpskog porijekla.

Mogu}nost da je Tvrtku I. kruna poslana iz Ugarske vrata {i-

rom otvara kazivanju M. Orbinija da je �on... svoju odluku saop-

{tio ugarskom kralju Ludoviku, koji mu je tu odluku vrlo rado

odobrio, te je 1376. godine bio krunisan.�71 Formalno uzev{i,

njezino upori{te predstavlja ~injenica da se heraldi~ki znak ljilja-

na � obilje`ja anùvinske vladarske dinastije Ludovika I. � od ta-

da do propasti bosanske dràve zadrào u grbu Kotromani}a, {to

je tuma~eno te`njom �da nova vlast olabavi vazalne veze prema

Ma|arskoj.�72

Druga mogu}nost � koja se tako|er hranila Orbinijevim is-

kazom � u igri je bila do trenutka kada je srpsko-pravoslavna Mi-

le{eva kao mjesto okrunjenja Tvrtka I. prekrièna. Drugim rije~i-


68 Jire~ek, 1923., 86., misli da je to �po svoj prilici� bila kruna Stefana Pr-

vovjen~anog. Ne razra|uju}i, na àlost, ovu hipotezu, Basler (1975./76.,

60.) pretpostavlja da je to bila �gotova, za Bosnu iskovana kruna.�

69 Na~ev{i, kako kaè, �u referatu na simpoziju o Matiji Divkovi}u u prosin-

cu 1981.� pitanje porijekla bosanske krune, na kojemu je �odbacio tezu o

(njezinu) srpskom porijeklu�, raspravu o ovom pitanju Dàja (1985., 81.)

je prvi povezao s problemom bosanskog grba i biskupije, i na taj na~in os-

lobodio dotada{nji zakovani diskurs. ]irkovi}, pak, (1964., 363.) kao i u

posljednjem vrijednom prilogu na ovu temu (1991., 8.), tvrdi da je Tvrtko-

va kruna potjecala iz Srbije. Na ovom pitanju Dini} (1932., 142.-144.) je

bio oprezniji, ostavljaju}i porijeklo krune otvorenim.

70 Ovu tezu, prihvativ{i Orbinijev navod pod gotov novac, ne su~eljavaju}i

ga s drugim izvorima, pogre{no sam zastupao do 1997., Lovrenovi},

1994., 69.

71 Orbini, 1968., 151.

72 Basler, 1975./76., 55. Sli~nu argumentaciju zastupa Dàja (1985., 90.),

uvode}i u raspravu pitanje ugarskog suverenitetskog simbola (�dvostrukog

krià�) na grbu bana Stjepana II. Kotromani}a, {to se, me|utim, te{ko mo-

è odràti, budu}i da su grb bosanskog bana ~inili drugi elementi. O tome

dalje u tekstu.

ma: bosanski kralj, kojega je u Milama po svemu sude}i okrunio

djed Crkve bosanske, krunu nije mogao dobiti iz Srbije ve} zato

{to bi se tomu, zbog na~elno negativnog stava prema bosanskim

krstjanima, usprotivila Srpska pravoslavna crkva. Gotovo je su-

vi{no isticati da Tvrtko I. nije bio njezin ~lan, i da od nje nije mo-

gao dobiti blagoslov za okrunjenje.

Kao katoli~ki vladar i nosilac �svete krune� ugarske Ludo-

vik I. ni teorijski se nije mogao upu{tati u takove kombinacije;

podsje}amo da je u ugovoru izme|u ugarskog kralja i bana Tvr-

tka, kojim je njemu i bratu Vuku sredinom 1357. potvr|en bosan-

ski banat, bila sadràna odredba o izgonu �svih patarena i hereti-

ka� iz Bosne.73 Pod bosankim �patarenima i hereticima�, kao u

sli~nim slu~ajevima, mislilo se na hijerarhiju Crkve bosanske.74

Ugarski kralj, osim toga, nije raspolagao kompetencijom podje-

ljivanja kruna, na Zapadu rezerviranom za pape i rimsko-njema~-

ke careve. Tijekom njegove duge vladavine nije zabiljeèn slu~aj

da je Ludovik I. nekom dodijelo kraljevski naslov.75

Tvrtkova ideologija vladara-samodr{ca tu mogu}nost u star-

tu dovodi u pitanje. Ina~e, te{ko je objasniti da ni u jednoj prili-

ci, ~ak ni u ispravama adresiranim dalmatinskim komunama

1390., u kojima se po pravilu pozivao na legalitet iz vremena kra-

lja Ludovika, Tvrtko ne bi spomenuo da je krunu dobio od ugar-

skog kralja.76 U prilog ovomu govori i okolnost da je ranije dva-

put (1359. i 1367.) izri~ito istaknuta njegova podlo`nost ugarskoj

kruni.77 Na drugoj strani, ni dalmatinske komune koje su prihva-

tile Tvrtkovu vlast, u svojim izjavama lojalnosti novom vladaru

nisu operirale s tom ~injenicom. Nisu je spominjali ni Mle~ani,

koji su 30. VIII. 1390. kralju Tvrtku ~estitali zbog �uzdizanja nje-

gove krune� (de exaltatione corone sue).78


73 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 293., nap. 24., datira sa 17. VII. 1357.; Fer-

mendìn, 1892., 33., s datumom �oko� 17. VII. 1360.

74 Kost u grlu ovoj soluciji predstavljale su Crkva bosanska i obveze ugarskih

vladara prema Katoli~koj crkvi, ~ija su integralna prava na osnovi zaklet-

ve prilikom preuzimanja prijestolja bili du`ni {tititi. Bak, 1973., 19.

75 Premda je potcrtao ~injenicu da su isklju~ivo papa i car dodjeljivali kra-

ljevski naslov, Fessler (II, 1869., 157.) je ipak bez dostatnih argumenata

zaklju~io da je kao ro|aku njegove ène i vjernom vazalu kralj Ludovik

Tvrtku dodijelio kraljevsku titulu. Sli~no je, prije njega, tvrdio i Engel, II,

1834., 136.

76 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 297.-299., 306.-309., 312.-313.

77 Gelcich-Thallóczy, 1887., 12.; Miklosich, 1858., 176.

78 Listine, IV., 284.

Protiv ugarskog porijekla bosanske krune svjedo~i burni raz-

vitak ugarsko-bosanskih odnosa nakon smrti Tvrtka I., kada je iz-

me|u 1393./94. i 1411. Sigismund Luksembur{ki ulagao silne

napore da se okruni bosanskom krunom. Ni u jednom dokumen-

tu iz ovog razdoblja, koji se doti~u pitanja bosanske krune � ko-

ja je i bila predmet sukoba � nema niti nagovje{taja o tome da je

Tvrtku I. kruna poslana iz Ugarske. Identi~na je situacija s kasni-

jim izvorima: premda su neki od njih spomenuti, dok }e o drugi-

ma tek biti rije~i, ~ini se prikladnim podsjetiti na njihov sadràj i

povijesni kontekst.

Takva bi ~injenica ponajprije bila spomenuta u srpnju 1389.

kada se ugarski kralj spremao na vojnu akciju protiv �bosanskog

bana�79, kako je oslovljavao Tvrtka I., negiraju}i njegovu kraljev-

sku titulu.80 Ne nalazimo je ni u tekstu sporazuma izme|u kralja

Sigismunda i bra}e Semkovi}a (11. VII. 1394.), ~ijim se odredba-

ma, nakon smrti kralja Dabi{e, ova bosanska vlastela obvezala Si-

gismunda primiti za �prirodnog gospodara�.81 Koncem studenog

1395., kada je Sigismund krenuo prema Bosni s namjerom da re-

alizira klauzulu o naslje|ivanju krune, kada je dio bosanske vlas-

tele bio spreman prihvatiti ga za kralja a ugarski velika{i smatrali

da bosansko kraljevstvo pripada jurisdikciji njihova kraljevstva82,

nije se spominjalo ugarsko porijeklo bosanske krune.

Ni u sporazumu o okrunjenju Sigismunda Luksembur{kog

za bosanskog kralja, o kojemu on pripovijeda u povelji za cetin-

skog kneza Ivani{a Nelip~i}a koncem 1408., o tomu nema rije~i;

izraèna je, kako smo vidjeli, samo njegova èlja da bude �ure{en

krunom re~enog bosanskog kraljevstva sve~ano i ~asno, kako je

pokojni kralj Tvrtko vladao�.83 Ako ikad, u tom je trenutku bilo

poèljno istaknuti ugarsko porijeklo bosanske krune, ~ime bi svoj

zahtjev podupro formom legalnosti. Tako ne{to nije spomenuto ni

u prolje}e 1409., kada je � prema izjavi ugarskog kralja � iz Srbi-

je trebao po}i u Bosnu na okrunjenje.84 Dubrova~ki poslanici Ra-

fael Gu~eti} i Miho Resti} koji su u ranu jesen 1410. boravili kod


79 ]irkovi}, 1964., 350., s to~nim datiranjem isprave.

80 U povelji izdatoj 14. XI. 1387. ovim je naslovom bosanskog kralja �po~as-

tila� i kraljica Marija (Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 89.), dok je

5. VIII. 1394., pripremaju}i se za pohod na Bosnu, Sigismund Luksembur-

{ki kralja Dabi{u imenovao �bosanskim banom�. [i{i}, 1902., 95.-96.,

260., nap. 50.; V. Klai}, 1990., 205.

81 Fejer, Codex diplomaticus, X/2, 178.

82 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVIII, 72.-73.

83 [i{i}, 1938., 313.

84 ]irkovi}, 1964., 359.

ugarskog kralja u Bosni kao �dobru novost� spominjali su samo

sporazum izme|u Bosanaca i Sigismunda da �tih dana� bude ok-

runjen.85 Ra~unaju}i sa Sigismundovim okrunjenjem kao s goto-

vom ~injenicom, Dubrov~ani su ~ak spremili darove za ugarski

kraljevski par � za kralja u vrijednosti od 1000, a za kraljicu 500

dukata86 � ali je zakazana krunidba u zadnji ~as otkazana.

Po logici doga|aja i feudalnog prava ta ~injenica neizostav-

no bi morala biti spomenuta u ugovoru o naslje|ivanju bosanske

krune izme|u kralja Tvrtka II. i grofa Hermana Celjskog (2. IX.

1427.)87, me|utim, o tome nema ni rije~i. O ugarskom porijeklu

bosanske krune ne govori se ni u jednom drugom dokumentu, ~ak

ni u ispravi kojom se kralj Stjepan Toma{ 3. VI. 1444. obvezao

da }e �vjerno sluìti re~enomu kralju (Vladislavu) i kruni njego-

voj�, a Ivanu Hunjadiju za pomo} u stjecanju bosanske krune go-

di{nje pla}ati 3000 dukata.88 I u ovoj prilici � s obzirom na tada{-

nji nezavidan poloàj novog bosanskog kralja � postojali su svi

uvjeti da se naglasi ugarsko porijeklo bosanske krune.

Da je Tvrtko I. krunu primio iz Ugarske, ne bi bilo razloga

da u ljeto 1446. u Bosnu bude upu}ena papinska kruna, kojom je

legat, hvarski biskup Tommasini, trebao okruniti novog kralja

Stjepana Toma{a. Kruna ukra{ena draguljima i biserjem stigla je

do Splita, gdje ju je 20. VII. 1446. iz riznice crkve sv. Dujma pre-

uzeo biskup Tommasini.89 Od tada joj se, me|utim, misteriozno

gubi trag, i usprkos tomu {to je 30. VII. 1446. papa Eugen IV.

preporu~io kralja Toma{a i sve podanike njegova kraljevstva, ko-

ji se s njim slaù u katoli~koj vjeri, ugarskim velika{ima i crkve-

nim dostojanstvenicima90 � vjerojatno o~ekuju}i prigovore s te

strane � planirana krunidba je izostala. Premda izvori o tome ne

kazuju, logi~no je zaklju~iti, da iza neuspjelog poku{aja okrunje-

nja Stjepana Toma{a papinskom krunom, stoji patronatsko pravo

ugarskih kraljeva, kao najve}a prepreka uvo|enju redovite crkve-

ne hijerarhije u Bosni91, a s njom i izgradnje novog koncepta dr-

àvnog suvereniteta. Iz vida ne treba gubiti ni Crkvu bosansku,

~ija je uloga na kraljevskom dvoru bila takva da njezina djeda

Miloja i ostale ~lanove, usprkos zvani~nom prihva}anju katoli-


85 Gelcich-Thallóczy, 1887., 196.

86 Povijesni Arhiv Dubrovnik, Reformationes, XXXIII., 284�., 22. X. 1410.

87 Fejer, Codex diplomaticus, X./6., 900.-901.

88 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 506.-507.

89 Thallóczy, 1916., 48., nap. 3.

90 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 514.

91 Dàja, 1985., 96.-97.

~anstva, kralj Toma{ uzima kao garante za odredbe povelje izda-

te bra}i Dragi{i}ima 22. VIII. 1446.92

Taj krupni politi~ki argument ugarski kralj Matija{ nije spo-

menuo kada je nakon okrunjenja Stjepana Toma{evi}a papin-

skom krunom u Jajcu 1461. èstoko protestirao kod pape Pija II.

i nagla{avao povredu prava ugarske krune.93 Ni u godinama na-

kon propasti bosanskog kraljevstva, kada se imenovanjem Niko-

le Ilo~kog za bosanskog kralja � koji je oko Spasova 1472. okru-

njen u Budimu � nastojalo stvoriti privid kontinuiteta dràve pod

novim patronatom, nema naznake da je kruna u Bosnu nekad

do{la iz Ugarske.94 Naprotiv, na lijevom gornjem uglu nadgrob-

nog spomenika Nikole Ilo~kog, u {titu grba iznad tzv. �corone

muralis� (~ije zna~enje nije mogu}e odgonetnuti), nalazi se �tro-

zuba� ljiljanova kruna koja predstavlja bosanski kraljevski grb.

Na desnom gornjem uglu nadgrobnog spomenika Lovre Ilo~kog,

koji ga je kao sin u svojstvu ma~vanskog bana, potpisuju}i se i

kao �dux regni Bosne�, naslijedio nakon njegove smrti po~etkom

1477., na {titu su predstavljene tri, a iznad njih (izvan {tita) jo{

jedna ljiljanova kruna.95 Bosanski grb � {tit sa krunom � zastup-

ljen na novcima i pe~atima Kotromani}a, uz grb Ugarske i osta-

lih zemalja, nalazi se na pe~atu kralja Matija{a 1488., kao i na pe-

~atima njegova nasljednika Vladislava II.96

Vratimo li se sada na Orbinijev iskaz, uvjerit }emo se da o

ugarskom porijeklu bosanske krune ne govori ni autor �Kraljev-

stva Slavena�: on samo spominje Tvrtkovu odluku da se okruni,

i pristanak kralja Ludovika. Da je �odobrenje� ugarskog kralja

bilo formalno, i da je uzimanje kraljevskog naslova u pozadini

imalo promjenu odnosa snaga, nedvojbeno kazuje upravo Orbini:

�Sada, budu}i da se Tvrtko zbog osvajanja tolikih zemalja jako

uzdigao, palo mu je na pamet da se kruni{e i uzme titulu ra{kog

kralja. On je svoju odluku saop{tio ugarskom kralju Ludoviku,

koji mu je tu odluku vrlo rado odobrio.�97


92 Miklosich, 1858., 438.-441.

93 Dàja, 1985., 99.-100.

94 Kubinyi, 1958., 377., nap. 28., 378. U tom pogledu osobito je zna~ajna is-

prava kojom su na bazi tzv. �adopcije� ure|eni odnosi kralja Matija{a i no-

vog bosanskog kralja Nikole Ilo~kog, gdje nije bilo spomena o ranijim dr-

àvno-pravnim vezama Ugarske i Bosne.

95 Thallóczy, 1914., 296.-297.; Ra~ki, 1890., 154., 158., 166. O Lovri Ilo~-

kom: Kubinyi, 1958., 382.-383.

96 Ra~ki, 1890., 166.-167., nap. 1.

97 Orbini, 1968., 150.-151.

U Orbinijevu iskazu akcent se u svakom slu~aju mora stavi-

ti na Tvrtkovu �odluku�, a ne na Ludovikovo �odobrenje�, jer su

se tim redoslijedom potezi i odvijali.98 Treba imati u vidu da se

teì{te Ludovikove politike nalazilo na drugom kraju Europe, u

Poljskoj, ~ijim je kraljem � poni{tiv{i odredbe testamenta Kazi-

mira III. o naslje|ivanju krune � postao 1370.99 U sjeni ove poli-

tike, njegova rata s Turcima i Venecijom, te novih dinasti~kih

planova u Napulju, odigralo se progla{enje Bosne kraljevinom.

S obzirom na sve, te{ko je odrìva teza da prisustvo ljiljana na

kruni i grbu Kotromani}a treba vezati za vazalni odnos Bosne pre-

ma Ugarskoj. Takav se odnos mogao uspostaviti samo izri~itim

prihva}anjem odre|enih obveza od strane Tvrtka I., kakav slu~aj je

bio u vrijeme njegova banovanja, ili Ludovikovim okrunjenjem za

bosanskog kralja. Me|utim, Tvrtkova pozicija vladara-samodr{ca i

kruna, koju je po svemu sude}i primio od djeda Crkve bosanske, tu

mogu}nost isklju~uju, {to zna~i da porijeklo bosanske krune � kako

je to svojedobno naslutio Basler � ne treba traìti izvan Bosne.

To korespondira s tada{njim politi~kim okolnostima i Sigis-

mundovim aspiracijama da pod svojom vla{}u objedini Bosnu i

Srbiju. Na taj na~in on je samo aktivirao postoje}u politi~ku teo-

riju o sugubom vijencu, {to su znali i dobro upu}eni Dubrov~ani,

koji su u listopadu 1410. poru~ili da }e uputiti poslanike na njego-

vo okrunjenje za kralja Ra{ke i Bosne.100 Tako je Tvrtkovoj kon-

cepciji najvjerniji ostao upravo ugarski kralj, jer je teorija o sugu-

bom vijencu ve} nakon Tvrtkove smrti u Bosni bila napu{tena.101

Ne zna se kakva je bila sudbina bosanske krune (�po~tene

krune bosanske�) ni papinske krune kojom je okrunjen Stjepan

Toma{evi}. Nije isklju~eno da su prilikom pohoda 1463. Turci

zaplijenili i bosansku krunu, koja je kasnije navodno slovila kao

kruna ugarskog velika{a Stjepana Bocskaya, a ~uvala se u be~koj

carskoj riznici. O kojoj je, pak, od ove dvije krune rije~, na osno-

vi Thallóczyeva izlaganja ne moè se doku~iti.102


98 Prije vi{e od 100 godina, zna~aj Tvrtkova okrunjenja pravilno je ocijenio

Huber (1884., 43.-44.) koji nagla{ava da je tim aktom bosanski vladar htio

o~itovati svoju potpunu neovisnost od Ugarske, odbacuju}i tvrdnju ugar-

skih histori~ara da je kraljevsku titulu Tvrtku darovao Ludovik. Do iden-

ti~nog je zaklju~ka u svojoj vrijednoj �Kratkoj povjesti kralja bosanskih�

do{ao i Kneèvi}, 1884., 6.-7.

99 Dabrowski, 1953., 56.

100 Gelcich-Thallóczy, 1887., 198.

101 ]irkovi}, 1964., 350., 356.

102 Thallóczy, 1916., 55., nap. 1.

O heraldi~kim promjenama na bosankom grbu nakon Tvr-

tkova progla{enja za kralja. Nakon {to smo odredili mjesto Tvr-

tkova okrunjenja, osobu koja ga je po svemu sude}i okrunila i po-

rijeklo bosanske krune, ostaje da se rasvijetli pitanje heraldi~kih

promjena uvjetovanih njegovim uzimanjem kraljevske titule.

Odavno je uo~ena promjena u oblikovanju heraldi~kog zna-

kovlja Kotromani}a nakon progla{enja kraljevstva, ali je i na

ovom pitanju do{lo do polarizacije:

1. Pristalice starije koncepcije nisu posvetile dovoljnu pa`-

nju politi~kom aspektu heraldi~kih promjena, i svoje su

zaklju~ke svodile na registriranje tzv. razvijenih i neraz-

vijenih grbova.

2. Novija istraìvanja uo~ila su ugarski i srpski utjecaj na

bosansku heraldiku, ali su precijenila zna~aj Ugarske na

politi~ki poloàj Bosne, vezuju}i uvo|enje ljiljana u grb

Kotromani}a za njihov vazalni poloàj prema dinastiji

Anjou.103

Me|utim, kada ih konfrontiramo s novom interpretacijom

okrunjenja Tvrtka I., utvrdit }emo da se jo{ uvijek nalazimo u

potrazi za cjelovitim rje{enjem ovog zamr{enog pitanja.

Prisutnost srpskog heraldi~kog znakovlja u bosanskom grbu

najmanje je problemati~na, budu}i da je aspiracije na srpsko pri-

jestolje Tvrtko I. zasnivao na tzv. juridi~ko-dinasti~kim elemen-

tima, odnosno na rodbinskoj vezi Kotromani}a s Nemanji}ima,

{to se odrazilo u suvremenim heraldi~kim predstavama. Sli~ni

primjeri predstavljaju op}e mjesto i ~vori{ne to~ke oko kojih se

plela politi~ka povijest srednjega vijeka.

Me|u ostalima, vrijedi navesti primjer Poljske � kralja Ka-

zimira III. (1333.-1370.), kada su u sastav �Coronae regni Polo-

niae� obuhva}eni Crvena Rusija (na temelju dinasti~kih zahtjeva)

i zapadna Pomeranija (pomo}u crkvenih potraìvanja), ~ime je

koncepcija suvereniteta kraljevine u odnosu na Carstvo doìvje-

la evoluciju. Tako je njegova vladavina otvorila novu epohu u od-

nosima pojedinih teritorija prema kruni, ~iji po~etak je, u odavno

ustaljenom obliku, definirao kraljevski kancelar 1339. Smisao te

koncepcije o~ituje se na pozadini gospodarskog razvitka Poljske;

teritorijalna ekspanzija usmjerena je prema obali Baltika, tj. pre-

ma trì{tima tranzitne trgovine na velikom trgova~kom putu koji

je trebao povezati Balti~ko more i Centralnu Europu s tzv. tatar-

skim putem. Uobli~avanjem koncepcije �Corone regni�, u fun-


103 Stara i nova mi{ljenja saèo je Dàja, 1985., 85.-92.

kciji ja~anja gospodarstva i reformom centralne magistrature

dvora, nastali su uvjeti za preformuliranje odnosa feudalnih do-

mena i krune. Novu fazu u izgradnji ove ideologije ozna~io je do-

lazak na poljsko prijestolje Ludovika I. 1370.104

Zna~ajnu prekretnicu koja je potkrijepila presti` ~e{ke drà-

ve, zna~ila je 1348. godina. Tada je Karlo IV. pravno kodificirao

nastanak zemalja �~e{ke krune�, dràvnoga kompleksa koji je

obuhva}ao ~e{ko kraljevstvo i tzv. pridruène zemlje: markgro-

foviju Moravsku, {leska kneèvstva, Donje (a od 1365.) i Gornje

Luìce. Simbol nove dràvne tvorevine, koja je u ovom opsegu

egzistirala do 1635., postao je novi prelijepo ukra{eni vladarski

dijadem, nazvan u ~ast zemaljskog patrona krunom sv. Vaclava.

Odnos ~e{kog kraljevstva prema Svetom Rimskom Carstu Karlo

IV. je utvrdio Zlatnom bulom 1356., prema kojoj je ~e{kom kra-

lju pripalo prvo mjesto me|u kneèvima izbornicima. Kao rezi-

dencija Karla IV. vaìo je Prag, koji je istovremeno postao glav-

ni grad Rimskog Carstva. Nekih 30 km od Praga utemeljio je ut-

vrdu Karlstein, koja je trebala sluìti za ~uvanje carskih krunid-

benih insignija.105 Va`na sa aspekta na{e teme jeste okolnost da

je nova dràvna tvorevina simbolizirana u novoj kruni posve}e-

noj �osniva~u� ~e{ke dràve sv. Vaclavu, kao {to je to u Bosni bio

slu~aj sa �svetim praroditeljima� iz dinastije Nemanji}a i sugu-

bim vijencem (bosanskom krunom).

U teoriji o sugubom vijencu lapidarno je, s pravno-dinasti~-

kog stajali{ta, formulirana nova teritorijalna koncepcija bosanske

krune, koja je od tada nominalno obuhva}ala dvije dràve: Bos-

nu i Srbiju.106 Ona stoji u tijesnoj vezi s gospodarskim usponom

Bosne, njezinim iskorakom prema isto~noj obali Jadrana i uklju-

~ivanjem u mediteransko trì{te. Povijesna prava srpskih vlada-

ra, primjerice u Kotoru i Primorju, u novoj politi~koj konstelaci-

ji prelaze na kralja Tvrtka I.; ovu va`nu ~injenicu on nije propus-

tio naglasiti prilikom dodjeljivanja trgova~kih povlastica Mle~a-

nima u Kotoru 23.VIII.1385.107 Kao nasljednik srpskih vladara,

bosanski kralj ba{tinio je svetodmitarski dohodak od 2000 perpe-

ra, pa i ova klauzula ulazi u sadràj ugovora prilikom ure|ivanja

odnosa s Dubrov~anima, zadràvaju}i zna~aj sve do pada bosan-


104 Dabrowski, 1953., 52., 54.-55. Usp. Solovjev, 1933., 78.-79.

105 ôrnej, 1992., 20.-21.

106 ]irkovi}, 1964., 343.

107 �civitas predecessorum nostrorum Catharensis feliciter ad manus nostre

maiestatis perpetualiter pervenit.� Listine, IV., 221.; ]irkovi}, 1964., 348.

ske dràve.108 U vremenu kada je kruni kroni~no nedostajao go-

tov novac, ovakova apanaà bila je i te kako poèljna. Va`no

mjesto u mozaiku poznatih detalja predstavlja ~injenica da se na

uzimanje srpskog kraljevskog naslova Tvrtko odlu~io nakon os-

vajanja Trebinja, Konavala i Dra~evice, i da su Dubrov~ani sve-

todmitarski dohodak ispla}ivali upravo onim vladarima koji su

dràli ove teritorije.109

Tako dolazimo do obja{njenja o karakteru onih heraldi~kih

promjena na grbu Kotromani}a, koji su srpske provenijencije. Na

Tvrtkovu tzv. ~etvorostrukom zlatnom dukatu to je propeti lav,

predstavljen i na pe~atu posljednjeg Nemanji}a, a na njegovu ve-

likom prijestolnom pe~atu dvoglavi orao iz srpskog grba.110 Up-

ravo na na~in vjerno reprezentiran jezikom heraldike, te �stenog-

rafije povijesti� � kombinacijom povijesnih prava ba{tinjenih od

Nemanji}a i povijesnih realiteta � uspio je bosanski kralj zagos-

podariti Kotorom, kojeg su mu, �kupuju}i� njegovu naklonost u

vrijeme dinasti~ke krize, 1385. ustupile ugarske kraljice.

Prisustvo ljiljana u Tvrtkovu i grbu njegovih nasljednika

druge je naravi, i ne moè se dovoditi u vezu s vazalnim odno-

som Bosne prema Ugarskoj, nakon {to se Tvrtko I. u maniri vla-

dara-samodr{ca proglasio kraljem.111 Ostavljaju}i to pitanje ot-


108 Vidi ugovore izme|u bosanskih vladara i Dubrovnika (1378.-1461.), Mik-

losich, 1858., 188., 222., 236., 283., 318., 428., 487.

109 Mihalj~i}, 1989., 240.-241. Raspravljaju}i o starim grbovnicima nastalim

nakon pada Bosne (Fojni~ki, Korjeni}-Neori}ev, Be~ki/Beogradski i �Sut-

je{ko� rodoslovlje) Ra~ki (1890., 138.) ukazuje na grb �Primorja�, vezu-

ju}i ovu oblast za titulu Stjepana Tvrtka I. koja se odnosila na Konavle i

Dra~evicu.

110 Dini}, 1952., 44.; Isti: 1955., 149.-157.; An|eli}, 1970., 23.

111 Uvo|enje ljiljana u grb Tvrtka I. nije mogu}e razrije{iti ni uz pomo} teo-

rije S. de Vajaya (1972., 645.-649., 667., nap. 36.) o �suverenitetskom i di-

nasti~kom simbolu�, koji su zauzimali mjesto u grbu autonomnih i vazal-

nih dijelova Ugarskog Kraljevstva s vlastitim dinastijama. Tome se odlu~-

no protivi ~injenica da su se ljiljani trajno odràli u grbu Kotromani}a i u

vrijeme kada su Anùvinci napustili ugarsko prijestolje, a poku{aji kralja

Sigismunda da se okruni bosanskom krunom propali. Njegovu shemu u

pitanje dovodi i okolnost da se anùvinski ljiljani ne nalaze na grbu bana

Stjepana II. Kotromani}a, {to se odnosi i na tzv. �dvostruki kri`� � suve-

renitetski znak Ugarskog Kraljevstva. Tzv. nepotpuni grb bana Stjepana

II. prikazan je u dvije varijante na jednoj vrsti njegova novca kovanog

poslije 1331. U prvom slu~aju na aversu je predstavljen grb sastavljen od

kacige nalijevo okrenute, iznad nje se nalazi �jastu~i}� a nad njim krupna

rozeta sa ~elenkom od perja, dok u drugom grb sa~injavaju nalijevo okre-

nuta kaciga, �jastu~i}� i rozeta bez ~elenke. Na tre}oj vrsti novca pred-

stavljen je potpuni grb bosanskog vladara: udesno nagnut {tit srcolike for-

vorenim, moè se krenuti od dvije krajnje mogu}nosti: da ih je

Tvrtko preuzeo �sporazumno�, {to izvori ne potvr|uju112, ili da su

oni izraz pretenzija koje bosanski kralj, odnosno bosanska kruna,

od tada polaù na dio teritorije pod ingerencijom �svete krune�

ugarske (tzv. Anspruchwappen). To je bila rasprostranjena pojava

prisutna kod europskih vladara i crkvenih poglavara, koji su u tzv.

�pretenciozne grbove� uklju~ivali zemlje kojima nisu upravlja-

li.113 Ni oblik bosanske krune ne predstavlja ni{ta manji problem:

to {to izgledom podsje}a na ugarsku i poljsku krunu114 � obje u

posjedu kralja Ludovika I. � pitanje prisutnosti ljiljana u heraldi~-

kom sistemu bosanskih Kotromani}a samo komplicira.

Progla{enje Bosne kraljevinom 1377. neumitno je vodilo re-

definiranju odnosa s Ugarskom, {to na drugoj strani nije isklju~i-

valo potrebu da se tijekom sre|ivanja odnosa s dalmatinskim ko-

munama u ljeto 1390. bosanski kralj poziva na pravno stanje us-

postavljeno pod Ludovikom I. U to vrijeme intitulacija Stjepana

Tvrtka I. � Nos Stephanus Tuertcho, dei gracia Rascie, Bosne

Maritimeque etc. rex � formulirana je prema zapadnom obrascu

intitulacije ugarskih vladara: Bogom postavljenog Stefana, vlada-

ra-samodr{ca, zamjenjuje vladar �milo{}u bo`jom�, s po~etnom

formulacijom u prvom licu mnoìne � �Nos� (Mi) � a u tituli se

nagla{ava autonoman status pojedinih zemalja koje ulaze u sklop

nove dràve.115 Veze koje bosanski kralj uspostavlja s nosiocima


me sa centralno postavljenom {estokrakom zvijezdom, iznad {tita je kaci-

ga sa istaknutim vizirom i kratkim velom koji pada preko cijele kacige, nad

kojom je postavljen ~etvrtasti �jastu~i}�, ~iji se kutovi produùju u kriì}e,

nad �jastu~i}em� je ~elenka u formi {estokrake zvijezde zaobljenih krako-

va, dok iz rozete izbija perjanica sa tri pera. U sva tri slu~aja na reversu je

prikazan Isus koji sjedi na prijestolju. Rengjeo, 1943., 275.; An|eli}, 1964.,

164.-165. Usp. Ra~ki, 1890., 147.-148., 159.-160. I Thallóczy, koji je od-

bijao mogu}nost postojanja bosanskog �zemaljskog grba�, nije dovodio u

pitanje ~injenicu da je kruna s ljiljanima postala konvencionalnim grbom

Kotromani}a priznatim od ugarskih vladara. Ra~ki, 1890., 129.

112 An|eli}, 1970., 100.

113 Zmaji}, 1971., 52. Usp. ]irkovi}, 1991., 8.

114 An|eli}, 1970., 99.; Basler, 1975./76., 55. Krune, koje su nosili Karlo Ro-

bert, Ludovik I. i kraljica Marija treba razlikovati od �svete krune�, kojom

su krunjeni ugarski vladari. O tome dalje u tekstu.

115 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 286., 297., 306.; Solovjev, 1949.,

89. Budu}i da smo pitanje promjene intitulacije bosanskih vladara obradi-

li na drugom mjestu (1997.a), gdje je istaknuto da intitulacija sa sv. Grgu-

rom sluì pro foro interno, ovdje je umjesno podsjetiti da se sli~nim me-

hanizmom, nakon progla{enja za cara, osobito u odnosima s Bizantom,

sluìo Karlo Veliki. Radi se, zapravo, o �metodi~kom modelu� kojim se

sredstvo legitimiranja suobraàva politi~kim prilikama. Tako se izme|u

crkvene vlasti u Dalmaciji, poglavito sa splitskim kaptolom, sto-

je u funkciji izgradnje novog oblika vladarske ideologije i dinas-

ti~kog suvereniteta zapadnog tipa.

Heraldi~ke promjene, koje se nakon progla{enja kraljevstva

� dakle prije Tvrtkovih osvajanja u Hrvatskoj i Dalmaciji � javlja-

ju i trajno ustaljuju u grbu Kotromani}a, zorno o~ituju su{tinu od-

nosa dviju kruna, podlo`nog ritmi~nim promjenama, vezanim za

odre|ene li~nosti na prijestolju i nestalne povijesne okolnosti. U

tom kontekstu postaje jasno kako su za pravno sankcioniranje te-

ritorijalnog pro{irenja Bosne na istoku i zapadu, primjereno povi-

jesnoj tradiciji i zate~enom stanju, kori{teni razli~iti argumenti.

Nova koncepcija teritorijalne cjelovitosti bosanske krune

predstavljena je sjedinjavanjem heraldi~kih simbola � postup-

kom koji je imao precizno razra|ena pravila, ra{irenu upotrebu i

politi~ki smisao.116 Tako je na aversu Tvrtkova ~etvorostrukog

zlatnog dukata predstavljen lav, a na reversu dinasti~ki grb: pri

dnu se nalazi {tit podijeljen popre~nim crtama na dva polja; u

svakom polju smje{tena su po tri ljiljana, donji u jednoj liniji,

gornji u vidu trokuta. Iznad {tita je kaciga sa pla{tem, a nad ka-

cigom kruna sa tri ljiljana i ~elenkom.117 Na velikom prijestol-

nom pe~atu Tvrtka I. predstavljena je druga kombinacija heral-

di~kog znakovlja: stilizirani ljiljani na {titu, u simetri~nom polo-

àju sa srpskim dvoglavim orlom na drugome {titu.118

Identi~na kombinacija ovih heraldi~kih znakova � dvogla-

vog orla Nemanji}a i anùvinskih ljiljana � nalazi se na grbu i pe-

~atu Marije Kotromani}-Helfenstein, supruge grofa Urlicha Hel-

fensteina iz Ueberkingena kod Ulma. Sve do smrti 1403. ona je

isticala bosansko porijeklo i potpisivala se: Maria Gr¾fin von

Helfenstein, geborene Herzogin zu Bosnien.119


29. V. 801. i 9. V. 813. Karlo titulirao: �Karolus serenissimus augustus a

Deo coronatus magnus pacificus imperator Romanorum gubernans impe-

rium, qui et per misericordiam Dei rex Francorum et (atque) Langobardo-

rum�. Nakon {to je u Aachenu u ljeto 812. preko bizantskog poslanstva

oficijelno priznat, spremio je Karlo po~etkom 813. poslanstvo bizantskom

caru s pismom u kojemu se titulirao: �Karolus divina largiente gratia im-

perator et augustus idemque rex Francorum et Langobardorum.� Kako se

vidi, izostao je spomen rimskoga imena, s kojim je carska titula bila po-

vezana u Bizantu. Wolfram, 1973., 20., 22.

116 Usp. C. A. von Volborth, 1992., 80.

117 Dini}, 1952., 44., 49.

118 An|eli}, 1970., 23.

119 Kujundì}, 1976., 236. O tzv. ènskim grbovima vidi: Zmaji}, 1971., 53.

Bosni najbliì pandani zastupljeni su na dvostranom pe~atu

ugarske kraljice Marije, i tzv. prvom velikom pe~atu kralja Sigis-

munda Luksembur{kog.

Na aversu prvog pe~ata, na prijestolju je predstavljena ugar-

ska kraljica koja u rukama drì atribute kraljevske vlasti � èzlo i

dràvnu jabuku; s desne strane nalazi se anùvinski dinasti~ki grb,

a s lijeve dvostruki kri` � suverenitetski grb ugarskog kraljevstva.

Na reversu, unutar {tita, predstavljen je dvostruki kri`, a iznad nje-

ga utemeljitelj zagreba~ke biskupije, sveti kralj Ladislav120, ~iji

kult je u Ugarskoj posebno njegovao kralj Sigismund.121

Na aversu Sigismundova velikog pe~ata tako|er se nalazi

kralj na prijestolju sa èzlom i dràvnom jabukom; na desnoj

strani, unutar {tita, zastupljen je ugarski dinasti~ki simbol (dinas-

ti~ke grede), dok se na lijevoj strani, u {titu, ponovno nalaze di-

nasti~ke grede i lav � obilje`je luksembur{ke dinastije. Iznad oba

{tita predstavljen je orao. Na reversu, kao i na pe~atu kraljice Ma-

rije, na {titu obrubljenom {estolistom, nalazi se dvostruki kri`.122

U oba slu~aja � {to je za na{u temu najva`nije � kombinacija he-

raldi~kih znakova napravljena je od suverenitetskog i dinasti~kog

simbola123, stoje}i u suglasju s novim politi~kim okolnostima

stvorenim u zemljama ugarske krune nakon smrti kralja Ludovi-

ka I. Grbovi kraljevine Slavonije i dalmatinske komune Zadra

napravljeni su tako|er prema ovom predlo{ku: spajanjem suvere-

nitetskog (dvostruki kri`) i lokalnog distinktivnog simbola.124

Iz vida se u svim razmatranjima ne smije gubiti teza P. An-

|eli}a, prema kojoj porijeklo anùvinskih ljiljana na grbu Tvrtka

I. tako|er treba traìti u Srbiji. On upozorava na okolnost da se

kruna s ljiljanima pojavljuje na novcima posljednjih Nemanji}a,

a osim toga ljiljani su prisutni �i na drugim mjestima koja su

obi~no rezervirana za simbole (èzlo, pe~ati, novac).� Porijeklo

ljiljana u heraldi~koj simbolici Srbije on veè za Du{anovu maj-

ku Jelenu Anùvinsku s kojom su mogli do}i u Srbiju. Tako je,

nakon Tvrtkova progla{enja za kralja, uz dinasti~ku karizmu Ne-

manji}a, u Bosnu mogla biti �prenesena� i kruna s anùvinskim

ljiljanima.125 Osim toga, oblik krune Tvrtka I. podudaran je s kru-


120 V. Klai}, II., 1972., 227.; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike za-

padnog kr{}anstva, Zagreb, 1979., 372.-373.

121 Malyusz, 1990., 51.

122 V. Klai}, II., 1972., 268.

123 S. de Vayaj, 1972., 648.

124 S. de Vayaj, 1972., 649. Usp. Sey-Gedai, 1973., slike br. 37. i 38.

125 An|eli}, 1970., 99.-100.

nom cara Uro{a, posljednjeg Nemanji}a na srpskome prijesto-

lju.126

An|eli}eva teza dobiva na ozbiljnosti kad se zna da je suve-

renitetski grb ugarskog kraljevstva � (dvostruki patrijar{ijski kri`)

� u vladarsku simboliku uveden pod kraljem Belom III. koji ga je

stavio na svoj globus127 u vrijeme kada su (1184./85.) pravljene

kombinacije da naslijedi bizantsko prijestolje, i kada je, po svemu

sude}i, izvr{eno spajanje tzv. �gr~ke� s �latinskom krunom�.

Osim formi intituliranja, objedinjavanja heraldi~kih simbola

i paralelne upotrebe bizantskih i zapadnih formi vladarskih obra-

zaca, novi poloàj Tvrtka I. vjerno reprezentira sastav reformira-

ne kraljevske kancelarije, u kojoj vode}a mjesta dobivaju logotet

Vladoje iz Srbije i kninski biskup, Dubrov~anin Mihajlo. Ovom

�sintezom� upravni aparat prvog bosanskog kralja osigurao je

vode}e obrazovane ljude, zaduène da politi~ke ambicije vladara

u pojedinim dijelovima kraljevine � na istoku i na zapadu � pot-

krijepe odgovaraju}im pravnim argumentima.

Nakon Tvrtka I. ova koncepcija evoluira i � sude}i prema li-

kovnim predstavama na pe~atima bosanskih kraljeva � u novu fa-

zu ulazi za vrijeme druge vladavine kralja Stjepana Ostoje (1409.-

1418.), kada se ljiljanova kruna iz cimera spustila u polje {tita; na

aversu velikog Ostojina pe~ata, na mjestima gdje su nekad, jedan

naspram drugog, stajali bosanski i srpski grb, pojavljuju se dvije

ljiljanove krune na simetri~no postavljenim {titovima.128

Kralj Stjepan Ostoja formirao je novi jedinstveni grb koji je

simbolizirao cijelu bosansku dràvu � dakle i one dijelove koji su

nekad pripadali Srbiji. Ostojina reforma tuma~i se ~injenicom da

ni drugi dijelovi Bosne nisu bili predstavljeni posebnim heraldi~-

kim znakovljem (grbovima), kao i sazrijevanjem koncepcije �co-

rone regni� � ja~anjem apstraktnih shva}anja krune koju je, uì-

vaju}i ugarsku za{titu, u svojim rukama po~etkom XV. stolje}a,

drào upravo kralj Ostoja.

Nova koncepcija teritorijalne cjelovitosti bosanske kraljevi-

ne izgra|ena je na temeljima poloènim u vrijeme Tvrtka I.; {tit

sa kosom prugom i ljiljanima i dalje je egzistirao kao grb Bosne,

�a Ostojin {tit sa krunom � kao grb cijele dràvne zajednice ko-

jom vlada bosanski kralj.� Ostojinu reformu dosljedno su prihva-


126 Ra~ki, 1890., 150.

127 Bogyay, 1978., 230.

128 An|eli}, 1970., 37.

tili njegovi nasljednici: Tvrtko II. Tvrtkovi}, Stjepan Toma{ i

Stjepan Toma{evi}.129

Ovo tuma~enje odgovara ~injenici da se �stvarni odnos bo-

sanskog i ugarskog kraljevstva zaklanjao fikcijama i pravnim kon-

strukcijama.�130 Pokazuje to i slu~aj dinasti~ke politike Habsbur-

govaca vo|ene mitom o posebnom poslanju ove ku}e zasnovanom

u vrijeme Rudolfa I. Rudolf IV. je 1359. ili 1360. od cara Karla IV.

u Pragu zahtijevao da prizna {est dokumenata kroz koje bi se Hab-

sburzi pokazali kao najstarija i najotmjenija porodica na svijetu. Je-

dan od dokumenata nosio je potpis Julija Cezara, a drugi cara Ne-

rona.131 Od klju~nog je zna~aja okolnost da je jedna li~nost istov-

remeno mogla biti vladar u vi{e dràva, a da pri tom ne ugrozi po-

liti~ku individualnost nijedne od njih. Ni kralj Ludovik I. nije cije-

lo vrijeme boravio u Poljskoj, nego su ga tamo zastupali regenti,

koji su upravljali sa stale{kim predstavni~kim tijelom.132

To postaje transparentno pod kraljem Toma{em kada su, us-

prkos njegovim zvani~nim obvezama prema ugarskoj strani, u

dvije kraljevske povelje (1446. i 1458.) u vladarsku intitulaciju

unesene Dalmacija i Hrvatska, {to je pouzdan znak oìvljavanja

pretenzija Tvrtka I. i Ostoje.133 Jo{ se plasti~nije to odraàva u

slu~aju Stjepana Toma{evi}a, koji se nakon okrunjenja papin-

skom krunom u Jajcu, potvr|uje 23. XI. 1461. Dubrov~anima

stare privilegije, titulirao kao kralj �Dalmacii, hr�vatom�.134 Kao

bosanskom prijestolonasljedniku upravo mu je ugarski kralj Ma-

tija{ u prolje}e 1459. dodijelio titulu srpskoga despota135, {to je

samo jedan me|u pokazateljima promjenjivih uvjeta koji su dik-

tirali odnose bosanske i ugarske krune.

�Sveti roditelji i praroditelji kraljevstva�; (�Translatio im-

perii� � �Translatio regni�). Progla{enjem kraljevstva 1377. dr-

àvna ideologija bosanskih vladara obiljeèna je novom aureo-

lom, koju ilustriraju likovne predstave na novcima (dinarima)

kralja Stjepana Tvrtka I.; uz èzlo, sada sa zavr{etkom u obliku

ljiljana, kao univerzalni vladarski atributi javljaju se kruna i dr-


129 An|eli}, 1970., 97.-98.

130 ]irkovi}, 1964., 360.

131 Herm, 1989., 97., 101.

132 ]irkovi}, 1991., 8.

133 ]irkovi}, 1964., 360.; Miklosich, 1858., 438.; Ra~ki, 1867., 156.

134 Miklosich, 1858., 485.-486.

135 Ferjan~i}, 1960., 197.

àvna jabuka.136 Ovaj proces sazrijeva odvajanjem prolazne kra-

ljeve li~nosti od ideje kraljevstva; umjesto predstave vladara, ve}

od ~etvorostrukih dukata iskovanih u vrijeme Tvrtka I., na novci-

ma bosanskih kraljeva javlja se stilizirani dràvno-dinasti~ki grb,

kao oznaka transpersonalnog karaktera kraljevske vlasti.137 Sav

taj repertoar novih znakova i simbola nepogre{ivo upozorava na

veli~inu prijeloma i kopernikanski obrat, kojim se iz temelja mi-

jenjao Tvrtkov vladarski poloàj u svijetu {to je pulsirao ritmom

prastarih metafora i oko{talih obrazaca.138

Uz mauzolejne crkve, vladarski je kult najsna`nije emanira-

la �po~tena kruna bosanska� � obvezna u obredu okrunjenja.139

Njezin sakralni karakter (�po~tena� odgovara izrazu �sveta�),

raspoznaje se iz ~injenice da se kao relikvija ~uvala na jednom

mjestu (Bobovcu), i da je jedino krunjenje tom krunom osigura-

valo legitimnu vladavinu140, kao {to je to u Ugarskoj bio slu~aj sa

�svetom krunom�.141 Takav status u Poljskoj je imala kruna Bo-

leslava Hrabrog, a u Francuskoj kruna Karla Velikog.142 Nakon

{to je kralj Matija{ Korvin okrunjen �svetom krunom�, tvrdilo se

da je u njoj �sadràna snaga dostojanstva kraljevskoga�.143 [to je

zna~ilo samo posjedovanje krune, kazuje primjer ugarskog kralja

Ludovika I., koji je poljsku krunu � nakon {to je 1370. njome ok-

runjen za poljskog vladara � zajedno s kraljevskim insignijama

prenio u Budim gdje je ~uvana do 1412., kada ju je Sigismund uz

ostale insignije vratio poljskom kralju Vladislavu Jagelu.144 Pa-

pinskom bulom (6. IV. 1346.), odre|eno je da se nova kruna Kar-

la IV. uvijek mora nalaziti uz mo}i ~e{kog za{titnika sv. Vaclava

u njegovoj grobnici, i da se smije iznijeti samo u povodu okru-


136 Rengjeo, 1943., 280.

137 Dini}, 1952., 44.

138 ]irkovi}, 1991., 8.

139 Sama ova sintagma kao oznaka za krunu � koliko se zna � u Bosni nije

kori{tena, i jedini se put sre}e u dubrova~kom pismu od 4. IX. 1419. ]ir-

kovi}, 1964., 367., nap. 132.; Stojanovi}, 1929., 417.

140 �castrum principalem ipsius regis Oztoye, Babowch vocatum, ubi corona

ipsius regni Bozne conservatur.� [i{i}, 1938., 261.; ]irkovi}, 1964., 362.;

Isti, 1989., 62.

141 [to je za ugarske vladare zna~ila �sveta kruna� izme|u ostalih ilustrira

primjer kralja Sigismunda koji je 30. IX. 1403. javio Dubrov~anima da je

po povratku u Ugarsku, iz Budima oti{ao u Vi{egrad �da vidi na{u svetu

krunu.� [i{i}, 1938., 218.-219.

142 ]irkovi}, 1964., 362.

143 Thallóczy, 1916., 87.

144 V. Klai}, III., 1972., 62.

njenja.145 Matija{ Korvin, pak, kao ot{tetu za grani~ni konflikt i

~uvanje ugarske krune, prema preliminarnom ugovoru od 3.IV.

1462., trebao je caru Friedrichu III. platiti 80 000 guldena.146

U arengama pojedinih kraljevskih }irilskih povelja, gotovo

doslovce preuzetim iz srpskih diplomati~kih formulara, ideja

sakralnog legitimiranja vlasti i dinasti~ke karizme Kotromani}a

kao oblik politi~ke propagande kontinuirano je njegovana do pro-

pasti kraljevstva 1463.

Me|u najmarkantnijima je arenga iz povelje Tvrtka II. Dub-

rov~anima (18. VIII. 1421.) s pozivom na �svete roditelje i pra-

roditelje kraljevstva� izabrane �va viki� i proslavljene od Krista

na zemlji, a na Nebu ukra{ene vijencima svijetlim sa svim sve-

tim, na njihovu �blaènu pamet� koja nije ostala skrivena cijeloj

vasioni, od kojeg plemena �svetoga korijena�, �izvoljenjem bo`-

jim� i pre~iste majke bo`je, njihovim molitvama, bio je postav-

ljen za vladara.147 I u ovom slu~aju rije~ je o dubokoj cezuri bo-

sanskoga srednjovjekovlja: niz svetih vladara ne po~inje s prvim

Kotromani}ima, nego s nemanji~kim praroditeljima.

Ova politi~ka teologija vr{ila je jo{ jednu funkciju: ona je u

duhu kr{}anskih shva}anja o boànskom porijeklu vlasti legitimi-

rala vladara kao zakonodavca i suca. Vidljivo je to ve} iz prvih

kraljevskih povelja � primjerice iz povelje Tvrtka I. o ukidanju

solnog trga u Dra~evici � u kojoj se kralj pozivao na �zakone

pr�ve� koje su Dubrov~ani imali s �gospodom ra{kom.�148 Kano-

nizacijom kralja Vaclava, uspostavljen je sakralni i legendarni ka-

rakter dinastije u ê{koj149, dok je u Francuskoj, gdje je postupno

bila izgra|ena prava kraljevska religija, i u Engleskoj, bilo ra{ire-

no vjerovanje da vladari jo{ za ìvota posjeduju izvjesne iscjelji-

teljske osobine.150 Put do �liturgijskog kraljevstva�, do nebeskog

Jeruzalema na Zemlji, kroz {arolike politi~ke i crkvene pejzaè ta-

da{nje Europe, bio je poplo~an materijalom razli~ita porijekla.

Sakralizacija kralja i kraljevstva s upori{tem u genealo{koj

vezi Kotromani}a s Nemanji}ima, uz �preno{enje kraljevstva�

(translatio regni) iz Srbije u Bosnu151, gotovo u potpunosti odra-

àva juridi~ki obrazac prema kojemu se u Njema~koj kraljevstvo


145 Solovjev, 1933., 76.-77.

146 Nehring, 1989., 18.-19.

147 Miklosich, 1858., 316.-317.

148 Miklosich, 1858., 201.

149 Conze, 1993., 22., 44.

150 Obolenski, (1971.)/1991., 375.; Boshof, 1993., 125.

151 ]irkovi}, 1991., 8.

kasnog srednjeg vijeka svjesno vezalo s patosom {taufovske vla-

darske ideologije, uz nagla{eni sakralni karakter Carstva i kariz-

mu cara. U terminologiji kraljevske kancelarije Carstvo je posta-

lo �sveto Carstvo�, bilo je rije~ o �presvetim carskim zakonima�,

kralj je govorio o rimskim carevima kao njegovim �oboànstve-

njenim precima�, i sam se proglasio kao �sveto veli~anstvo� ili

gotovo kao �Bog na Zemlji�.152

Usprkos tomu {to su se bosanski kraljevi pozivali i na car-

sku dimenziju vlasti Nemanji}a, obnavljanje Du{anova carstva

nije dolazilo u obzir ve} zato {to je njegovo samoprogla{enje za

cara bilo sporno.153 Uz to, konfesionalni razlozi u samom su star-

tu isklju~ivali takvu mogu}nost, jer je te{ko zamisliti da bi srpski

patrijarh, pored njegovih tijesnih veza s Crkvom bosanskom i

franjevcima, Tvrtka I. proglasio carem. Ni Tvrtkove ambicije,

dakako, nisu bile usmjerene prema tom dalekom cilju. To, pak,

{to je u poveljama iz 1378. i 1382. koristio sintagme �skiptra car-

ska� i �pravila carska�, odraz je slavenske srednjovjekovne no-

menklature, u kojoj se pridjev carski upotrebljavao u zna~enju

vladarski.154

Put, kojim su nova shva}anja o vladarskom poslanju prene-

sena u Bosnu, trasiran je prije zvani~nog progla{enja kraljevstva,

o ~emu svjedo~i pismo bana Tvrtka Dubrovniku (7.II.1376./77.),

pisano diplomskom minuskulom karakteristi~nom za srpsku dr-

àvnu kancelariju, koja predstavlja �neo~ekivani i potpuni pre-

lom s pro{lo{}u�, odnosno sa stotinu godina vaè}om majusku-

lom. Autorstvo ove isprave pripisuje se nepoznatom dijaku iz Sr-

bije, kojemu je ban Tvrtko povjerio upravu dvorske kancelari-

je.155 Sve~anu povelju Dubrovniku iz 1378. pi{e njegov dvorski

logofet Vladoje iz Srbije, zaduèn da ovozemaljske ambicije no-

voga kralja opravda �boànskom promisli�; jo{ kolovoza 1390.

nalazio se u Tvrtkovoj slu`bi, kao ~lan komisije zaduène da re-

gulira razgrani~enje izme|u Splita i Klisa. Sve to govori da je

svoje �uzvi{enje� i �ven~anje� Tvrtko I. Kotromani} svjesno po-

loìo na temelje srpskih dinasti~kih i dràvnih tradicija.156

Nakon progla{enja kraljevstva 1377. cijeli je proces dobio

rasko{no vanjsko obilje`je, ure|enjem dvora i dvorskih slu`bi u

duhu obi~aja vaè}ih u srpskoj sredini; pored logofeta, javljaju se


152 Krieger, 1992., 7.-8.

153 O stavu pravoslavnih krugova vidi: ]irkovi}, 1964., 349.-350.

154 ]irkovi}, 1991., 8.

155 ^remo{nik, 1949./50., 114.-117.

156 ]irkovi}, 1964.a, 136.-137.; isti, 1991., 8.

zvanja protovestijara i stavilca, za majku Jelenu i suprugu Doro-

teju Tvrtko I. uvodi naziv kira (gospo|a), koji se u pravoslavnoj

sredini koristio kao sastavni dio vlastitoga imena, a ~ini se da je i

dvorski ceremonijal ure|en u tom duhu. Naslov �kralj Srbljem�,

bar u prvo vrijeme, bio je nosivi stup njegove nove vladarske inti-

tulacije, a Venecija ga je gotovo u pravilu nazivala �kraljem ra{kim

ili srpskim�.157 Dubrov~ani, pak, prilikom prve isplate svetodmi-

tarskog dohotka za 1378. (24. IX. 1378.). Tvrtka su titulirali: �Bo`-

jom milo{}u ban Bosne i kralj Ra{ke.�158 Vidljivi izraz novoga vla-

darskog ranga predstavlja Tvrtkov dvostrani prijestolni pe~at izra-

|en u goti~kom stilu, po umjetni~koj kvaliteti iznad najuspjelijih

ostvarenja te vrste njegova vremena, ~iji tipar je napravljen vjero-

jatno u nekoj od graverskih radionica Italije ili Pariza.159

Tako je u spletu povijesne konjunkture � stanja u Katoli~koj

crkvi pred zavr{etak avignonskog suànjstva papa, dosegnutog

stupnja crkveno-politi~kog i gospodarskog razvitka i nestanka pos-

ljednjeg Nemanji}a na srpskom prijestolju � kao najmla|a me|u

europskim monarhijama Bosna progla{ena kraljevinom, a vladar-

ska karizma jedne pravoslavne dinastije pre{la na Kotromani}e.

Uz sve razumljive razlike, uvjetovane vremenskim, prostor-

nim i sadràjnim faktorima, uzdizanje Bosne na rang kraljevine

reflektira posljedice proistekle progla{enjem Ugarske za kraljevi-

nu. S Kolomanovom vladavinom, bolje re~eno ve} s kanonizaci-

jom kralja Stjepana 1083., po~inje epoha ugarskoga tradiciona-

lizma, koji je u idealnom obliku � personificiran u �svetom kra-

lju Stjepanu� � harmonizirao pogansku predaju s kr{}anskim

u~enjem.160 Na drugoj strani, spajanjem bosanske svijesti, bizan-

tsko-srpsko-zapadnih pravnih tradicija i kr{}anskog u~enja, s

promocijom Stjepana Tvrtka I. za kralja ro|ena je nova dràvna

ideja, koja }e uz sve postupne modifikacije do kraja zadràti svo-

ju po~etnu svjeìnu. To {to je s uspjehom izdràla probu ugarskih

vojno-diplomatskih pritisaka, u ~ijoj pozadini je leào plan kralja

Sigismunda da sam preuzme bosansku krunu, ukazuje na snagu


157 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 315.; ]irkovi}, 1964., 355.; Miklosich,

1858., 189. Kralj Dabi{a 17. VII. 1392. svoju suprugu naziva �kir� Ele-

nom�, a kraljica Jelena u povelji izdatoj 13. V. 1397. titulira se �kira Ele-

nom�. Miklosich, 1858., 221.-222., 230. O �preseljavanju pravnih ustano-

va� u Europi, vidi: Bloch, 1958., 226. i dalje.

158 Dini}, 1932., 137. Usp. ]irkovi}, 1964., 356.

159 ^remo{nik, 1949./50., 125.-127.

160 Hóman, 1941., 126.

njezina tradicionalizma, premda nije imala dovoljno vremena da

ga razvije do krajnjih mogu}nosti.

Na tragu ove cezure name}e se pitanje o konfesionalnoj pri-

padnosti bosanskih kraljeva, nakon progla{enja kraljevstva 1377.

Na njega je te{ko odgovoriti jednozna~no, ali je u svim razmat-

ranjima nu`no ra~unati s okolno{}u da je ~in okrunjenja i sakral-

nog legitimiranja vlasti po svemu sude}i bio vezan za autokefal-

nu Crkvu bosansku, ~iji utjecaj na njihovu konfesionalnu orijen-

taciju je te{ko zanemariti. U tom okviru postaje razumljivim uda-

ljavanje od katoli~anstva, i povremene optu`be na ra~un njihove

vjerske pripadnosti iz Rima i Ugarske.161

Jedan od detektora ovog stanja predstavlja intitulacija bosan-

skih vladara, skrojena pod utjecajem Crkve bosanske s prizivom

sv. Grgura (Nazijanskog), koja apotekarskom precizno{}u odraà-

va promjenljivost uvjeta {to su definirali odnos Bosne i Ugarske.

Jasno se to pokazalo nakon Tvrtkove pobjede nad trupama kralja

Ludovika u ùpi Plivi 1366., kada se, daruju}i Vukcu Hrvatini}u

za zasluge ste~ene tom prilikom utvrdu Sokol, titulirao: �Az� rab�

boì i svetoga Gr�gura a zovom� gospodin� ban� Tvr�tko.�162

U nizu ostalih, izravno svjedo~anstvo za to pruà izjava Stje-

pana Teste, poslanika kralja Toma{a u Veneciji sredinom srpnja

1457. On je tada dokazivao da su ~etiri franjeva~ka samostana u

Dalmaciji uvijek bila podlo`na bosanskoj vikariji pa i onda kada

kraljevi ne bi bili katolici, a njegov je gospodar najkr{}anskiji

kralj; osim toga za ovaj slu~aj su isposlovali i papinske bule kome

imaju biti podlo`ni.163 U kontekstu razumijevanja bosanskih crk-

veno-politi~kih prilika zna~ajno je zapaànje zasigurno dobro in-

formiranog pape Pija II., koji je u svojim �Komentarima� istaknuo

da maniheji, koji su brojni u bosanskom kraljevstvu, Krista prima-

ju a da nisu kr{teni.164 [to je, pak, u svemu tome zna~ila tvrdnja

Dubrov~ana (19. XII. 1403.) da su na podru~ju tzv. �Novih zema-

lja�, koje im je ustupio kralj Ostoja, stanovnike iz �bosanske vje-

re� obratili �na kr{}anstvo�165, ostaje pod znakom pitanja.


161 Ovo pitanje, va`no za temu rasprave, nije mogu}e detaljno elaborirati, i taj

bi zadatak trebala preuzeti posebna studija. Zato sam smatrao dostatnim

njegovu aktualizaciju.

162 Fermendìn, 1892., 34.-35.

163 �etiam non siando re catholici, che pertanto siando el dicto suo signor re

christianessimo... et item habiando de dicta caxon optegnudo per bolle

apostolice, che cussi siano sotoposti.� Listine, X., 132.

164 �manicheos qui erant in regno suo quamplurimi, nisi baptismum Christi

acciperent.� Pii II Commentarii, I., 316.

165 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 403.

U bosanskom se slu~aju � lapidarno kazano � radilo o raski-

du s tradicijom i rimskim starateljstvom, {to je bosanske vladare

odvodilo na stazu izvan zakona, uz istrajavanje na jednoj tvrdoj

ortodoksiji. Zato je sa stajali{ta Katoli~ke crkve Tvrtkovo okru-

njenje 1377. predstavljalo jednu vrstu dràvnoga udara, budu}i

da je po svim pokazateljima obavljeno bez sudjelovanja njezinih

prelata. �Zaka{njenje� na Tvrtkovu krunidbenu ceremoniju u Mi-

lama, Katoli~ka }e crkva anulirati tek 1461., u praskozorje nove

cezure.166 U me|uvremenu je, s promjenom europske crkveno-

-politi~ke paradigme, uspostavom jedinstva Zapadne Crkve na

koncilu u Konstanci obiljeènim izborom pape Martina V. 1417.

i afirmacijom autoriteta Op}eg koncila, Bosna postala popri{tem

nadmetanja izme|u Rimske kurije i ugarskih kraljeva koji su ak-

tivirali svoje patronatsko pravo, sprije~avaju}i osnivanje biskupi-

ja u Bosni i slanje papinske krune koju su prema rije~ima Pija II.

(1460.), Bosanci �vi{e puta traìli od na{ih prethodnika�.167 Ta-

ko je iz jedne, Bosna gurnuta u drugu aporiju.

Crkva bosanska i evolucija koncepcije krune: od �sugubog

vinca� do �po~tene krune bosanske�, �svetog okrunjenja� i �sve-

te krune�. Jedan od najva`nijih rezultata studije prof. ]irkovi}a

jeste da se u ~itavoj Europi �nigde... ne sre}e ne{to {to bi bilo ma

i sli~no �sugubom vencu�.�168 Objasniv{i su{tinu ove jedinstvene

formule, zaslu`ni istraìva~ bosanskog srednjovjekovlja prvi je

upozorio na iznimnu va`nost teorije o �sugubom vencu� u izgrad-

nji transpersonalne koncepcije bosanske krune i kraljevstva ali je,

smje{taju}i okrunjenje Tvrtka I. u pravoslavnu Mile{evu, iz vida

izgubio ulogu Crkve bosanske u procesu njezine afirmacije.

Prvo pitanje, koje se po logici stvari name}e, jeste: za{to je

Tvrtku I. uop}e bila potrebna teorija o sugubom vijencu? Drugim

rije~ima: za{to je svoje okrunjenje morao legalizirati rodbinskom

vezom sa srpskom �svetorodnom� dinastijom i za{to je, da bi

postao bosanski kralj, bilo nu`no da ponese srpski kraljevski nas-

lov? Polaze}i od ]irkovi}eve studije, odgovor na ovo pitanje mo-


166 Upadljiva je praznina koja u izvornom materijalu dubrova~ke provenijen-

cije vlada s obzirom na mjesto okrunjenja bosanskih vladara i li~nost ko-

ja ih je krunila. Tako, 25. VIII. 1421. u povodu okrunjenja Tvrtka II., dub-

rova~ka vlada donosi odluku da se novog kralja daruje suknom u vrijed-

nosti 750 perpera, a Vukmira Zlatonosovi}a i njegova brata s istim darom

u iznosu od 300 perpera. Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 463.

167 Dàja, 1985., 95.-96. Vidi i naprijed u tekstu.

168 ]irkovi}, 1964., 346., nap. 15.

ra se potraìti u spletu onih okolnosti koje su, s pojavom Crkve

bosanske, politi~ki poloàj bosanskih vladara trajno u~inile iz-

nimno delikatnim. U takvoj situaciji, Tvrtko I. Kotromani} tragao

je za stabilizacijom pozicije i pravnim temeljem na koji bi polo-

ìo novo vladarsko dostojanstvo.

Premda �jedinstvena�, juridi~ka teorija o sugubom vijencu

ipak nije sasvim izoliran slu~aj, i pandan donekle ima u okrunje-

nju Stefana Prvovjen~anog; povla~enjem paralele izme|u okru-

njenja prvog srpskog i prvog bosanskog kralja, teorija o sugubom

vijencu dobiva puni smisao i pravno obja{njenje.

U strukturalno novim crkveno-politi~kim okolnostima nasta-

lim nakon pada Bizanta i osnivanja Latinskog Carstva 1204., Ste-

fan Prvovjen~ani dràvnu je samostalnost ostvario uz oslonac na

Papinsku kuriju, koja mu je 1217. dodijelila kraljevsku krunu. Dvi-

je godine poslije, od nikejskog patrijarha, koji se smatrao nasljed-

nikom carigradskog vaseljenskog patrijarha, dobio je samostalnu

crkvenu organizaciju za novu kraljevinu. Suparni~ki odnos izme|u

Nikejskog carstva i Epirske despotovine, pod ~ijim se utjecajem

nalazila Ohridska arhiepiskopija, znatno je pridonio uspje{nosti

Savine misije u Nikeji i osnivanju autokefalne srpske crkve.169 Ta-

ko je, ponajprije zahvaljuju}i izvanrednim okolnostima, na na~in

do tada nepoznat u srednjovjekovnoj crkveno-politi~koj povijesti,

vje{tim balansiranjem izme|u dva suparni~ka centra kr{}anstva,

srpska dràva ostvarila politi~ku i crkvenu samostalnost.

U slu~aju Tvrtka I., spajanje elemenata legitimiteta � politi~-

ke i crkvene samostalnosti � izvr{eno je postupkom primjerenim

tada{njoj bosanskoj situaciji. Dok je Stefan Prvovjen~ani najpri-

je ostvario dràvno-politi~ku a zatim crkvenu neovisnost, redos-

lijed postupaka, kad je o Tvrtku I. rije~, bio je obrnut. Teorija o

sugubom vijencu � vjen~anje na kraljevstvo praroditelja � prvom

bosanskom kralju bila je potrebna da bi svoj novi poloàj legali-

zirao izvan Bosne, duboko svjestan da uz oslonac samo na Crk-

vu bosansku, nad kojom je potencijalno uvijek visio hereti~ki ìg,

to ne moè ostvariti. S papinskom krunom nije mogao ra~unati

jer, u principu, papa nikad nije priznavao crkvenu, nego isklju~i-

vo politi~ku neovisnost.170 S druge strane, u ostvarenju politi~ke

samostalnosti nije se mogao osloniti na Bizant, a crkvena mu ni-

je bila potrebna jer je nju ve} posjedovao. U ovakovim okolnos-

tima, izabran je jedino mogu}i tre}i put.


169 Stanojevi}, 1934., 36.-48.

170 Stanojevi}, 1934., 43.

Upravo tre}im putem po{ao je srpski kralj Du{an kada se �

vjerojatno na Boì} (25. XII.) 1345. � u Seru, �uz podr{ku srpske

vlastele i crkve�, samovlasno sve~ano proglasio carem. Dakako,

nakon toga bilo je potrebno da ovaj ~in � obredom okrunjenja i

miropomazanja � sankcionira crkva. S tim ciljem, kada je bilo is-

klju~eno sudjelovanje Rima i Carigrada, dostojanstvo patrijarha

dodijeljeno je srpskom arhiepiskopu. Uz pristanak tri autokefal-

ne crkve � Srpske i Ohridske arhiepiskopije te Bugarske patrijar-

{ije � u sije~nju ili travnju 1346. srpski arhiepiskop Joanikije

progla{en je za patrijarha. Progla{enje patrijar{ije podrào je i dr-

àvni sabor, koji se za tu priliku okupio u Skoplju. Na Uskrs (16.

IV.) 1346., uz crkveni obred i bizantski ceremonijal, u prisustvu

sabora i pravoslavnih crkvenih poglavara, Du{an je sve~ano ok-

runjen carskom krunom. Uz blagoslove crkvenih dostojanstveni-

ka, izostao je najva`niji: blagoslov carigradskog patrijarha.171

U istom retori~kom stilu poput Tvrtka I. novi je car zakoni-

tost ovakovog postupka tuma~io bo`jom voljom: od Boga je da-

rovanim vijencem bio �ven~an na carstvo.� Novo vladarsko dos-

tojanstvo priznali su Sveta Gora, Bugarska, Venecija i Dubrov-

nik, koji je ~ak uputio poslanstvo na sve~anost u Skoplju. Za bo-

sanskog bana i njegovu vlastelu, pak, Du{an je bio samo ra{ki

car. Du{anovu titulu nisu priznali papa i zapadni car, kao ni oni

vladari na Zapadu koji su rimsko-njema~kog cara smatrali �zako-

nitim carem�. Nerealno je bilo to o~ekivati od Ugarske, koja je

Srbiji odavno nastojala nametnuti vlast, dok je u Dubrovniku i

po~etkom XV. stolje}a Du{an spominjan kao car (�l imperadore

Stephano�).172 Dubrov~ani su i ina~e redovito iskazivali po{tova-

nje prema srpskom caru, ne propu{taju}i odredbe u ugovorima

vezati za njegovo ime.173

Carigrad se, naravno, nije pomirio s novim stanjem; car Jo-

van Kantakuzin (1347.-1354.) u svojim je spisima Du{ana nazi-

vao srpskim kraljem, kao {to je � vidjeli smo � Sigismund Luk-

sembur{ki kraljeve Tvrtka I. i Dabi{u oslovljavao banovima. Pat-

rijarh Kalist isklju~io je Du{ana, patrijarha Joanikija i cijelo srp-

sko sve}enstvo iz zajednice pravoslavnih kr{}ana. Ovo sredstvo

politi~kog pritiska aktivirano je s ciljem da se obesnaì novo car-

sko i patrijar{ijsko dostojanstvo. Du{an je, me|utim, sluè}i se


171 Blagojevi}, 1981., 527.-528.

172 Povijesni Arhiv Dubrovnik, Lettere e commissioni di Levatne, IV., 29.,

25.VI.1403.

173 ]irkovi}, 1964., 353., nap. 48.

tako|er politi~kim sredstvima, uspio amortizirati u~inak anateme

i nakon {to je u borbi s Kantakuzinom pruìo pomo} caru Jova-

nu V. Paleologu (1341.-1391.), njegova carska titula priznata je i

u Bizantu: u srpnju 1351. Jovan V. nazivao ga je �preuzvi{enim

carem Srbije� i svojim �voljenim stricem�.174 Anatema ba~ena na

srpsku crkvu opozvana je tek 1375., kada je njezinu poglavaru

priznata titula patrijarha.175

Da bi se u cijelosti razumio Tvrtkov postupak, treba voditi

ra~una o ~injenici koju je naglasio autor �Sugubog venca�; da je

u njegovoj intitulaciji Bosna bila �realnost, dok je obnovljeno

srpsko kraljevstvo ostajalo u sferi prava i pretenzija.�176 Za raz-

liku od Bizanta, gdje se �nije razvilo apstraktno zna~enje� insig-

nija, venac je u Srbiji, pod zapadnim utjecajima koji su po svemu

sude}i usvojeni zajedno s papinskom krunom, imao transperso-

nalno zna~enje vladarskog dostojanstva. Politi~ki program sugu-

bog vijenca, kao transpersonalne oznake objedinjenih vladarskih

dostojanstava, po~ivao je na �svetorodnom� porijeklu Nemanji-

}a, odnosno �na kraljevstvu praroditelja�; njegovo je zna~enje

�figurativno� jer se, kad je rije~ o konkretnoj kruni i okrunjenju,

govori samo o �bogodarovanom vencu.�177 Ova ideja imala je u

Srbiji svoj razvojni put, koji ve} u XIII. stolje}u rezultira nastan-

kom svetog venca � klasi~nog spoja crkveno-bizantske retorike i

latinske (ugarske) terminologije.178

Jo{ u vrijeme kralja Tvrtka I., kada je bosanska vanjska poli-

tika usmjerena prema zapadu, osobito nakon njegove smrti, kon-

cepcija sugubog vijenca doìvjela je transformaciju. Siguran poka-

zatelj novih shva}anja kraljevskog poslanja je izostavljanje mjesta

o sugubom vijencu i vjen~anju na srpsko kraljevstvo u povelji kra-

lja Ostoje Dubrovniku (5. II. 1399.); preuzet je samo dio u kojemu

je rije~ o srpskoj gospodi kao kraljevim praroditeljima179, {to }e

nakon njega dosljedno ponavljati svi bosanski vladari. I u Srbiji se

gubi Du{anova terminologija, tako da se u XV. stolje}u venac kao

pojam za dràvu ne susre}e.180 U Bosni, pak, vijenac je zamijenjen

po~tenom krunom bosanskom (�svetom krunom�).181


174 Blagojevi}, 1981., 528.-530.

175 Ostrogorski, 1969., 506.

176 ]irkovi}, 1964., 349.

177 ]irkovi}, 1964., 343.-346.

178 Solovjev, 1933., 82.-83., 85.

179 ]irkovi}, 1964., 350.

180 Solovjev, 1933., 86.

181 ]irkovi}, 1964., 367.

Od tada se koncepcija kraljevstva (�corone regni�) oblikuje

prema zapadnim legitimisti~kim shva}anjima, obnavljanjem ban-

ske titule (�milostju bo`jom�), i zadràvanjem elemenata iz srp-

ske titulature (�v� Hrista Boga blagoverni�, i �bogom postavlje-

ni�)182, uz poziv na genealo{ku vezu sa svetorodnom dinastijom

Nemanji}a. Legalizacija vlasti koja je po~ivala na ovoj dvostru-

koj vezi najjasnije se ocrtava u slu~aju Tvrtka II.; u povelji izda-

toj Mle~anima 21. XII. 1422. bosanski kralj se titulira u duhu za-

padnih legitimisti~kih shva}anja (�Nos Stephanus Tuerticus dei

gratia...�), �sveto okrunjenje� (sacra coronation) i �svetu krunu�

(sacra corona) osigurati mu je mogla jedino Crkva bosanska, dok

se u povelji za Dubrov~ane (18. VIII. 1421.) pozivao na �svete

korijene... praroditelja.�183 Latinskom izrazu �sacra corona� od-

govara svijetli vijenac, kao {to je termin rusag (dràva) ozna~a-

vao prijevod latinske rije~i regnum (kraljevstvo).184 Uz ove, kao

oznaka za dràvu, pod utjecajem crkveno-pravne terminologije

javlja se prestol � pristol, o kojemu govore povelje Tvrtka I. i

Tvrtka II., preuzeta iz ra{kih diplomati~kih formulara.185 Paralel-

no s afirmacijom ovih crkveno-pravnih pojmova ja~ala su shva-

}anja o transpersonalnom zna~enju krune186 i dinasti~ko-prav-

nom principu zasnovanom na svetosti krvi.

Ovaj politolo{ki rje~nik precizno ilustriraju likovne predsta-

ve na novcima Tvrtka II. i Stjepana Toma{a, s dràvnim grbom

na aversu i likom sv. Grgura Nazijanskog na reversu. Nestanak

sv. Grgura Nazijanskog s novaca Stjepana Toma{a i dolazak na

njegovo mjesto sv. Grgura pape (1461.)187, pouzdan je pokazatelj

potiskivanja politi~ke uloge Crkve bosanske i prevage one kon-

cepcije dràvnoga legitimiteta koja je svoju kratkotrajnu pobjedu

slavila nakon okrunjenja Stjepana Toma{evi}a papinskom kru-

nom u Jajcu koncem 1461.

Odjek borbe za investituru: �klerikalizacija dràve� i �lai-

cizacija Crkve�. Kod rasprave o ulozi Crkve bosanske u formu-

liranju ideolo{kih postavki, tj. sakralizacije vlasti bosanskih vla-

dara, nu`no je po}i od ~injenice da je ve} njezina pojava na bo-

sanskoj politi~koj sceni rezultirala uvo|enjem novog tipa vladar-


182 ]irkovi}, 1964., 354.

183 Listine, VIII, 202.-205.; Miklosich, 1858., 317.; ]irkovi}, 1964.a, 225.

184 ]irkovi}, 1964., 344., 366. Usp. Solovjev, 1933., 87.-89.

185 Solovjev, 1933., 74., 86.-87.

186 ]irkovi}, 1964., 367.-369.

187 Rengjeo, 1943., 280.-286.; [idak, 1938., 788.

ske ideologije, svojstvenog zemljama tzv. bizantskoga komon-

velta.188 To je pouzdan dokaz kako dràva nije mogla funkcioni-

rati bez Crkve, i kako se, da bi postojala, morala klerikalizirati.

Na taj, jedino mogu}i na~in, obnavljanjem �braka� izme|u Crk-

ve i dràve, zavr{eno je dràvno rasulo u trajanju od preko se-

damdeset godina izazvano dislokacijom biskupije, jer je svoj ra-

ison d�être dràva mogla na}i jedino u teokratskoj vladavini.

Hijatus u izvornoj gra|i ne dopu{ta rekognosciranje ove po-

jave u svim detaljima, ali danas predstavlja op}e mjesto spozna-

ja da su pripadnici Crkve bosanske sudjelovali u rje{avanju zada-

taka centralne vlasti, {to zna~i u sankcioniranju vladaju}eg poret-

ka, da su im dodjeljivane sudske funkcije u ogledanju �nevjere�,

da im je bosanska feudalna sredina u javnom ìvotu iskazivala ri-

tualno po{tovanje u vidu klanjanja (adorationes), da je feudalcima

Crkva pruàla za{titu i uto~i{te (azil).189 Poput vladara i vlastele,

dostojanstvenici Crkve bosanske nosili su naslov gospodina, dok

je rezidencija njezina poglavara smatrana za locus credibilis, gdje

su ovjeravani i ~uvani va`ni dokumenti.190 Zato je [idak u pravu

kada je naziva �izrazito dràvnom crkvom�.191 Pri tome se potvr-

|uje jo{ jedna op}a zakonitost: kristolo{ki karakter vladarske i

biskupske slu`be, koje su tijesno isprepletene svoj dugi izlomlje-

ni put pro{le od zadnjih stolje}a Rimskog Carstva.192 Uostalom,

kr{}anstvo je od samog po~etka kristijanizacije kod Slavena tijes-

no bilo skop~ano s obrazovanjem ~vrste dràvne organizacije.193

Ovaj �zagrljaj� s dràvom � zasvjedo~en i ~injenicom da je

crkvena hijerarhija u funkciji savjetnika boravila na vladarovu i

dvorovima oblasnih gospodara � vodio ju je gomilanju materijalnih

dobara i feudalizaciji. Primjer Gosta Radina, koji je imao sluge i os-

tavio pozama{an imetak, u tom pogledu ne ostavlja dileme.194


188 Lovrenovi}, 1997., 157.-164.

189 ]irkovi}, 1987.a, 217.-231.; [anjek, 1975., 120.

190 [anjek, 1975., 114., 119. I kroz ovu funkciju Crkva bosanska se pokazuje

kao alternativa dislociranoj biskupiji, jer su upravo kaptoli i konventi pred-

stavljali tzv. loca credibilia. Tako su, primjerice, kaptoli u Slavoniji �po~e-

li raditi kao loca credibilia ne na osnovu kakve pravne norme ili mo`da za-

kona, nego putem obi~aja�. Zakonsku podlogu za svoj rad kaptoli su dobi-

li tek zakonom Andrije II. 1231. god. Usp. Kostren~i}, 1930., 101.-105.

191 [idak, 1975., 278.

192 Biskupski (sve}eni~ki) karakter kraljevske vlasti jasno se ogleda u ~inje-

nici da je prilikom krunidbene ceremonije obvezno bivao pomazan uljem

po glavi, prsima i rukama, analogno sve}eni~kom rukopolaganju, odnos-

no biskupskom posve}enju. Kavka, 1990., 108.

193 Matl, s. a., 7.

194 ]irkovi}, 1987.a, 234.-236.

Tvrtkovo samoprogla{enje za kralja 1377. predstavlja epizo-

du crkveno-politi~ke povijesti Europe � odjek stoljetne borbe za

investituru � u kojoj se na dramatski na~in dràva odvajala od

Crkve. Premje{tanje rimskog dràvnog sjedi{ta u Konstantinopo-

lis i evolucija odnosa izme|u crkve i dràve u Bizantu � tek od

sredine V. stolje}a ustalio se obi~aj da obred okrunjenja obavlja

carigradski patrijarh195 � ve} su nagovijestili kasnije èstoke ob-

ra~une izme|u duhovnog i svjetovnog ma~a na Zapadu.

Ovdje je su{tinski prijelom napravljen u vrijeme Karla Veli-

kog, kada je 800., posredstvom pape Leona III., ideja Rimskog

Carstva s Grka prenesena na Franke (translatio imperii). Me|u-

tim, usprkos tomu {to je carsku krunu u Rimu Karlu na glavu sta-

vio papa, prema njegovu shva}anju carska je mo} dolazila izrav-

no od Boga; kada je trinaest godina kasnije carsku titulu Karlo

prenio na sina Ludovika (Pobo`nog), krunidbena ceremonija odr-

àna je u Aachenu, a carsku je krunu novi car s oltara sam stavio

na glavu.196 Problemati~nost Karlova okrunjenja poput sjenke }e

pratiti odnos papinstva i Carstva tijekom srednjeg vijeka, a ljuti-

ta reakcija carigradskog dvora koji je ovaj ~in smatrao uzurpaci-

jom, pri~a je za sebe. Pod papom Sergijem II. (844.-847.) prevla-

dalo je shva}anje da papa ne moè biti posve}en bez careva pris-

tanka i prisustva njegova delegata, {to je predstavljalo obnovu

�nekih od najgor~ih ograni~enja bizantske vladavine.�

U frana~koj crkvi Karla Velikog sva se vlast nalazila u ruka-

ma nadbiskupa, kojima su bili podre|eni dijecezanski biskupi.

Kao reakcija na �pro{irenu metropolitansku kontrolu�, pojavili

su se u Francuskoj oko 850. tzv. La`ni dekretali, ~ije autorstvo je

pripisivano Izidoru Seviljskom, koji su trebali posluìti kao oru`-

je u borbi protiv vladara i nadbiskupa. Uz Konstantinovu darov-

nicu papinstvo je istaknulo pretenzije na status jedinog autenti~-

nog izvora mo}i u Crkvi, koji dijeli vlast s biskupima i svojim vi-

karima.197 Ova koncepcija zagovornika je dobila u papi Nikoli I.

(858.-867.), koji je u{ao u sukob s nadbiskupima Ravenne i Re-

imsa; ovaj drugi suprotstavio se pomazanju Karla ]elavog za ca-

ra, spre~avaju}i uspostavu papinske jurisdikcije na nekada{njem

Karlovu podru~ju. Pritije{njen, privremeno je ustuknuo, ali je na-

kon Nikoline smrti nastavio pruàti otpor uvo|enju papinskih in-

gerencija u frana~ku crkvu.198


195 Ostrogorski, 1970., 235.-236.

196 Duffy, 1998., 76.-77.; Herr, 1977., 56.

197 Duffy, 1998., 78.

198 Duffy, 1998., 79.-81.

Od tada se crkveno-politi~ka povijest Zapada odvijala u tak-

tu reakcije na papinske pretenzije; tako su pod Otonom I. (936.-

973.), koji oslonac nije traìo kod pape nego kod biskupa, bisku-

pi postali vladarima s kneèvinama rasutim po cijeloj Njema~koj

i Lotaringiji, koje im je darovao car, formiraju}i u njegovoj kape-

li neku vrstu �sve}eni~kih paèva�. Kao {to su Karolinzi �kleri-

kalizirali dràvu�, Oton I. je �laicizirao crkvu�.199 Obnova Car-

stva na Zapadu 962. rodila je novi nesporazum; ambicije otona-

ca smjerale su prema uspostavi kontrole nad Crkvom, ali carski

ideal, premda nadahnut misti~nom vizijom o kr{}anskom car-

stvu, nije mogao i}i pod ruku s papinskim pretenzijama, i ta je

tjeskoba otonsku politiku u Italiji u~inila nepopularnom. Zauz-

vrat, car nije pomazan uljem za pomast koje se koristilo za pos-

ve}enje biskupa i kraljeva, nego obi~nim uljem i to samo po ru-

kama i le|ima, a ne i po glavi, {to je simboliziralo njegovu slu`-

bu u korist Crkve.200

Nakon dvostrukog izbora u Njema~koj 1198., zasnovano na

teoriji o preno{enju Carstva preko Crkve sa Grka na Franke, for-

mulirao je papa Inocent III. tzv. pravo aprobacije, koje mu je osi-

guralo presudnu ulogu u izboru njema~kih careva (njihovu potvr-

du ili odbijanje). Odnos izme|u careva i papa nije ostao zace-

mentiran, i u vrijeme politi~kog i juridi~kog spora Ludviga Ba-

varskog s avignonskim papinstvom u prvoj polovici XIV. stolje-

}a, doìvio je izmjenu tako da je umjesto prava aprobacije u iz-

boru cara odlu~uju}u ulogu dobio kolegij kneèva izbornika, {to

je zakonski sankcionirao sam vladar.201 Bio je to posljednji veli-

ki srednjovjekovni sukob dviju univerzalnih vlasti; Ludviga Ba-

varskog (1328.) u Rimu nije okrunio papa, nego jedan rimski la-

ik iz obitelji Collona.202 Premda nakon smrti cara Ludviga ovo

radikalno rje{enje nije ostalo na snazi, fazu daljnjeg slabljenja

papinskih ingerencija u izboru cara � s diplomatskim formulaci-

jama koje su pre{utjele papinske zahtjeve � ozna~ila je Zlatna bu-

la Karla IV. (1356.), da bi se od po~etka XVI. st. papinsko okru-

njenje cara smatralo nepotrebnim.203 Posljednji car, kojeg je

1532. u Bologni okrunio papa, bio je Karlo V.204


199 Pirenne, 1956., 94.-95.

200 Duffy, 1998., 83.-84.

201 Kreiger, 1992., 5.-6.

202 Duffy, 1998., 124.

203 Kreiger, 1992., 6.-7.

204 Feine, 1955., 405.

Crkveno-politi~ki razvitak ê{ke tako|er se okretao oko pi-

tanja biskupije i krune. Ve} na po~etku vladavine, pokazao je

Vratislav II. (1061.-1092.) svjetsku va`nost pravog vladara kada

je, u nastojanju da oslabi mo} pra{kog biskupa, u moravskom

gradu Olomoucu 1063. utemeljio biskupiju. Za pomo} pruènu

caru Henriku IV. u razdoru s papom Grgurom VII. dobio je 1085.

kraljevsku titulu, istina samo za njegovu osobu. Isti je slu~aj bio

s Vladislavom II. (1140.-1172.), koji je kao saveznik cara Fried-

richa I. Barbarose i sudionik u vojnom pohodu na Italiju, 1158.

nagra|en (jednokratnom) kraljevskom krunom.205 Koliko je kru-

nidbeno pravo utjecalo na politi~ki poloàj vladara, i koliko je bi-

lo povezano s tzv. zemaljskom crkvom, pokazuje promocija pra{-

ke biskupije u rang nadbiskupije za vrijeme Karla IV. 1344., ~i-

me je pravo okrunjenja ~e{kih vladara s nadbiskupa Mainza pre{-

lo na pra{kog metropolitu.206 Crkveno-politi~ka emancipacija

Poljske vodila je preko osnivanja nadbiskupije u Gnjeznu 1000.

godine, pot~injene izravno papi. Oko centra nadbiskupije osno-

vana je u to vrijeme velika politi~ka tvorevina, njezin knez zau-

zeo je poloàj sli~an kraljevskom, da bi kasnije pod njegovim si-

nom Boleslavom (992.-1025.) samostalno bila uzdignuta na rang

kraljevine. Crkveno-politi~ki, s osnivanjem samostalne crkve, to

je zna~ilo neovisnost od Otonskog Carstva. Jezgrovito je to opi-

sao biskup Thietmar od Merseburga, primijetiv{i u svojoj kroni-

ci da je Boleslav od �tributara� postao �dominus�.207 Jednog od

njegovih nasljednika, Boleslava II. (1058.-1079.), na Boì} 1076.

okrunilo je petnaest biskupa; nije poznato odakle su oni do{li, ni

da li je Rimska kurija dala svoj pristanak ili ne.208

�Corona latina� � �Corona graeca�: spoj u znaku enigme?

To pravo u Ugarskoj je pripadalo ostrogonskom nadbiskupu, ko-

ji je izabranog kralja u Stolnom Biogradu krunio svetom krunom.

Me|utim, kako je vremenom, osobito u kriznim situacijama, do-

lazilo do labavljenja ovog pravnog principa, pokazuje okrunjenje

kralja Karla Roberta koji je po~etkom XIV. stolje}a, kao ugarski

vladar, bio krunjen tri puta. Prvi i drugi put (1301. i 1309.), me-

|utim, nije bio okrunjen svetom krunom i zato su ceremonije �

drugu je predvodio ~ak papinski legat � ostale bez u~inka. Tek

nakon {to ga je na blagdan sv. Stjepana 20. VIII. 1310. u Stolnom


205 ôrnej, 1992., 13.

206 Kavka, 1990., 11.

207 Conze, 1993., 23.

208 Schramm, I/1954., 943.

Biogradu po tre}i put ostrogonski nadbiskup okrunio svetom kru-

nom, bezrezervno je priznat za ugarskog vladara. U ovoj riplijev-

skoj epizodi mjesto su dobili jo{ dva okrunjenja: 1301. kalo~ki je

biskup svetom krunom okrunio sina ~e{kog kralja Vaclava II., ko-

ji je prilikom odlaska iz Ugarske odnio svetu krunu i ostale kra-

ljevske insignije, da bi 1305. biskupi Veszprema i Czanada, tako-

|er svetom krunom, okrunili bavarskog hercega Otta.209 Princip

prvenstva ostrogonskog nadbiskupa u pitanje je doveden i prili-

kom okrunjenja kralja Alberta, kada je nakon smrti Sigismunda

Luksembur{kog (1437.) veszpremski biskup istaknuo zahtjev da

okruni kraljevu suprugu Elizabetu, ~emu je ostrogonski nadbis-

kup naposlijetku udovoljio.210 Odstupanja se javljaju i na drugim

stranama; prilikom okrunjenja za poljskog kralja 17. XI. 1370.,

umjesto na uobi~ajenom mjestu (Gnjeznu), ugarski kralj Ludovik

I. okrunjen je u Krakovu.211

Imaju}i ovo u vidu, budu}i da se problem odnosa ugarske i

bosanske krune spleo oko crkvenog pitanja, nu`no ga je postavi-

ti u aktualni crkveno-politi~ki kontekst, koji je sa svakim potre-

som u Crkvi i promjenama na prijestolju bivao izloèn krizama.

Otkad je Sigismund 1404. otkazao poslu{nost papi Bonifaciju

IX., kralj je samovlasno imenovao prelate, koji su bez papinske

potvrde dolazili u posjed dijeceza, dakako, bez pla}anja servici-

ja.212 Ovaj poloàj u odnosu na Rimsku kuriju Sigismund je oja-

~ao kada je od kardinalskog zbora u Konstanzi 19. IX. 1417. iz-

nudio tzv. patronatsko pravo, koje mu je osiguralo gotovo pre-

sudnu ulogu u postavljanju crkvenih osoba na ~elo nadbiskupija,

biskupija i manastira. Naime, pravo formalnog imenovanja pridr-

àno je za papu, ali isklju~ivo za osobe koje predloì kralj, s tim

da se papa nije mogao uplitati u podjeljivanje crkvenih benefici-

ja u Ugarskoj i pridruènim zemljama.213 Poslije njega kraljev-

sko patronatstvo je sna`no izgra|eno214, ostaju}i do kraja bosan-

ske dràve 1463. glavnom preprekom hijerarhijskom etabliranju

katolicizma i slanju papinske krune u Bosnu.215

Kada je, pak, rije~ o porijeklu bosanske krune i crkvene or-

ganizacije na kojoj se temeljio njezin legitimitet, uz iznesenu ar-


209 Benda-F®gedi, 1988., 32.-35., 39.-40.

210 Engel, III., 1834., 7.-8.

211 Engel, II., 1834., 121.

212 Malyusz, 1959., 12.

213 Malyusz, 1959., 9.-10.

214 Klocke, 1935., 66.

215 Dàja, 1985., 95.-96. i dalje.

gumentaciju vrijedno je podsjetiti na zamr{eni slu~aj svete krune

ugarske, koji sna`no reflektira su{tinu crkveno-politi~kih odnosa

srednjovjekovlja.

Kada je Godofred Schwartz 1740. na osnovi gr~kog natpisa

zaklju~io da cijela ugarska kruna ne moè potjecati iz Rima, od-

mah je bio napadnut.216 Me|utim, ve} u XVIII. stolje}u bili su ja-

ki glasovi koji su tvrdili da sveta kruna ne moè biti identi~na s

kraljevskim dijademom kojega je � prema Stjepanovu ìvotopisu

biskupa Hartwicka i tzv. buli pape Silvestra II. � isti papa daro-

vao sv. Stjepanu.217 Od tada problem nastanka svete krune ugar-

ske ne prestaje zaokupljati pa`nju histori~ara, arheologa i histori-

~ara umjetnosti. Izme|u 1947. i 1978. postavljeno je najmanje

sedam razli~itih teorija.218

Pri tome je, u sklopu diskusije o tradiciji vezanoj za prvog

ugarskog kralja sv. Stjepana, raspravljano o nekoliko pitanja:

a) autenti~nost tzv. Hartwickove legende i bule pape Silves-

tra II., kojima se dokazivalo papinsko porijeklo ugarske

krune;

b) pitanju njema~kog porijekla ugarske krune;

c) pitanju krune koju je car Konstantin Monomah poslao

ugarskom kralju Andriji I. (1047.-1060.);

d) ulozi ugarskih vladara � Geze I. (1074.-1077.), Koloma-

na (1095.-1116.) i Bele III. (1172.-1196.) � u nastanku

svete krune.

Najve}i stupanj konsenzusa postignut je u diskusiji o gr~koj

kruni � donjem dijelu svete krune � premda ni tu nije prevladalo

jedinstveno mi{ljenje. U lepezi razli~itih teorija zaokupljenih pi-

tanjem vremena spajanja �gr~ke� s �latinskom krunom�, istraì-

va~i su u jednom ipak slo`ni: da je bizantska carska ideologija

odigrala presudnu ulogu u nastanku svete krune. Najvi{e �glaso-

va� pri tome je dobio Bela III., koji je � smatra se � kao preten-

dent na bizantsko prijestolje 1184./85., izvr{io spajanje �latinske�

i �gr~ke� krune � koju je car Mihajlo VII. Duka poslao Gezi I. �

u tip �zatvorene� carske krune.219 Osim ovog, postoji mi{ljenje

da se to dogodilo u vrijeme kralja Kolomana.220

S tzv. �latinskom krunom� situacija nije ni{ta manje kompli-

cirana, jer je nakon otkri}a svete krune njezino porijeklo, zasno-


216 Grexa, 1972., 420.

217 Bogyay, 1978., 207.

218 Bogyay, 1978., 211.

219 Bogyay, 1978., 212.-213., 215.-216., 218., 221., 227.-228., 230.

220 Bogyay, 1978., 213., 223., 231.

vano na buli pape Silvestra II. i tzv. Hartwickovoj legendi, argu-

mentirano dovedeno u pitanje.221 S obzirom na podijeljenost mi{-

ljenja � koja variraju u rasponu od potpunog negiranja Rimske

kurije u progla{enju Ugarske kraljevinom i teze o njema~kom po-

rijeklu ugarske krune, do mi{ljenja da je Rim ipak imao neku ulo-

gu u promociji kralja Stjepana222 � pitanje porijekla �latinske

krune� ostaje otvoreno.

Postoje slike ugarskih kraljeva, ipak ni jedna ih ne pokazuje

sa svetom krunom, jer su ovu nosili ve}inom samo jednom: po-

vodom okrunjenja. Kraljevi su tako|er pokapani s krunom, daka-

ko, nipo{to sa svetom, tako|er ni sa �svakida{njom�; za tu svrhu

pravljena je manje skupa, tzv. pogrebna kruna.223

Osim toga, razra|en je cijeli sistem ~uvanja svete krune, na

vratima presvo|ene sobe gdje je ~uvana, isto tako na sanduku i

na koricama u kojima je bila pohranjena, stavljeni su brojni pe-

~ati i to ne samo kraljev nego, vjerojatno, i nadle`nih biskupa i

magnata. Kruna ne pripada kralju, nije njegov isklju~ivi posjed,

ona pripada dràvi ili je, u najmanju ruku, zajedni~ko vlasni{tvo

kralja i zemlje. Zastupnici zemlje u ovom slu~aju bili su biskupi

i magnati: njihovi pe~ati zna~ili su da kralj nije ovla{ten u njiho-

voj odsutnosti dirati krunu.224

Kada se, nakon ove zanimljive pri~e, vratimo na prvog ugar-

skog kralja, ~in njegova okrunjenja � bez obzira da li je izveden

papinskom ili njema~kom krunom � dobiva novu dimenziju, ko-

ja znatno pomaè u rasvjetljavanju bosanske situacije stvorene

dislokacijom biskupije. Oko 1000. godine osnovao je Stjepan de-

set biskupija (Gyulafehérvár, Várad, Csanád, Kalocsa, Eger, Es-

ztergom, Vác, Veszprém, Gyór, Pécs), kojima su kasnije pridoda-

te jo{ tri (Nyitra, Agram i Szerém).225 Prema uzoru na Aachen

Karla Velikog u Biogradu je izgradio prijestolnicu (od tada Stol-

ni Biograd), s prelijepom crkvom posve}enom Djevici Mariji,

gdje je bio sahranjen. Time je uspostavljena tradicija (jer su go-

tovo svi ugarski vladari ovdje sahranjeni), a crkva je postala kru-

nidbena crkva, u kojoj su, kao i u Aachenu, bile pohranjene vla-

darske insignije. Kroz ovu imitaciju simbolizirana je unutarnja


221 Bogyay, 1978., 208.-209.

222 Bogyay, 1978., 210.-211., 213. Usp. Grexa, 1972., 412., 416.; Conze,

1993., 25.

223 Benda-F®gedi, 1988., 55.-56. Klai}, II., 1972., 312., donosi sliku krune sa

{est stiliziranih ljiljana na|ene u grobnici kraljice Marije.

224 Benda-F®gedi, 1988., 54.-55.

225 Nemesk®rty, 1994., 8.

vezanost s frana~ko-njema~kom carskom crkvom, ali je istovre-

meno s osnivanjem nadbiskupije u Ostrogonu uklju~uju}i pra{ku

biskupiju za cijelo slijede}e vrijeme utvr|ena neovisnost od nje-

zinih crkvenih provincija.226 Ovaj aachenski prauzor � posredo-

van preko Ugarske � svoju domovinu je na{ao u Bosni: pandan

ugarskom Stolnom Biogradu bila su �stolna mista� bosanskih

kraljeva (Sutjeska i Jajce), ugarski Ostrogon modifikaciju je do-

bio u Crkvi bosanskoj i njezinu djedu, Vi{egrad gdje se ~uvala

sveta kruna u Bobovcu, a grobna crkva ugarskih vladara (Stolni

Biograd) u mauzolejnim crkvama u Milama i na Bobovcu. Kru-

nidbena crkva bosanskih vladara u Milama replika je crkve po-

dignute u Stolnom Biogradu jo{ u vrijeme kralja Stjepana, odra-

àvaju}i tako|er europski obrazac: krunidbena crkva francuskih

vladara nalazila se u Remsu, engleskih u Westminsteru, a nje-

ma~kih careva u Aachenu.227

Bili su to vanjski pokazatelji dràvnih atributa, koji su se pr-

vi put u punoj formi razvili u Francuskoj: prijestolni grad i dvor

(Pariz), metropolitanska i krunidbena crkva (Reims), porodi~na

grobna crkva (Saint-Denis), gdje je {tovanje predaka, povezano s

oboàvanjem zemaljskog patrona, posve}ivalo kontinuitet vlada-

vine. Pariski dvor postao je uzorom za sve ostale kraljevske dvo-

rove: u Engleskoj, na Pirenejima, na Apeninskom poluotoku,

Skandinaviji, Ugarskoj, Poljskoj, ê{koj.228

Kada je, pak, Ugarska do{la u poziciju da prema susjednim

zemljama istakne ofanzivni politi~ki program, jedno od njezinih

oprobanih sredstava bilo je utemeljenje novih biskupija na ~elu s

odanim biskupima, kakav je slu~aj s osnivanjem zagreba~ke bis-

kupije 1094./95. i postavljenjem njezina prvog biskupa, u ~emu

je presudnu ulogu odigrao kralj Ladislav. Tijekom slijede}eg sto-

lje}a, prelaze}i preko papinskih prava i kanonskih odredbi, ugar-

ski su kraljevi u pojedinim dalmatinskim komunama ne samo

potvr|ivali nego i postavljali biskupe.229 Na ovom se pitanju � pi-

tanju odvajanja bosanske biskupije od dubrova~ke metropolije i

njezina pot~injavanja ugarskoj Kalo~i � sredinom XIII. stolje}a

prelomila bosanska crkveno-politi~ka povijest.

Tako dolazimo do su{tine bosanskog problema koji se, per

definitionem, svodi na postojanje jedne alternativne (neoficijel-

ne) biskupije personificirane u Crkvi bosanskoj i njezinu �pra-


226 Conze, 1992., 25.

227 Hattenhauer, 1992., 295.

228 Kavka, 1990., 10.

229 Petrovi}, 1953., 40.-42.

vom gospodinu episkopu�, ~ija pojava i razvitak stoje u tijesnoj

vezi s dislokacijom sjedi{ta katoli~ke biskupije sredinom XIII.

stolje}a iz Bosne u \akovo i afirmacijom tzv. nacionalnih crka-

va u vrijeme sloma univerzalne koncepcije Zapadne crkve, avig-

nonskog suànjstva papa i zapadne shizme. Jedino se u ovim

okolnostima moglo dogoditi da djed Crkve bosanske po svemu

sude}i okruni prvog bosanskog kralja i da taj obi~aj na snazi os-

tane sve do 1461., kada su � nakon eliminacije Crkve bosanske �

u drugoj crkvi i sa drugom krunom � papinski legati okrunili pos-

ljednjeg bosanskog kralja Stjepana Toma{evi}a. Na razini defini-

cije uo~ljiva je stanovita pomaknutost pojmovnih ~injenica, ne{-

to ~emu bi odgovarao naziv i{~a{ena (zapadna) paradigma.

Ova � tek u konturama nazna~ena � povijest svete krune

ugarske koja je � premda bizantskog porijekla � stekla kultni sta-

tus i stolje}ima sluìla za okrunjenje �najkatoli~kijih kraljeva�,

posredno afirmira hipotezu o ulozi Crkve bosanske i njezina pog-

lavara u okrunjenju bosanskih kraljeva i izgradnji koncepcije

�corone regni�. S globalnog stajali{ta, oba slu~aja � i ugarski i

bosanski � reflektiraju �dualisti~ki� karakter �prelazne europske

zone�, podesne za nastanak kulturno-povijesnih mje{avina.230

Pod kojim su sve modalitetima srednjovjekovni kraljevi primali

krune, mo`da najrje~itije pokazuje primjer Karla IV., koji je bio

okrunjen ~ak {est puta: u Bonnu (1346.) i Aachenu (1349.) s rim-

sko-njema~kom, u Pragu (1347.) s ~e{kom, u Milanu (1355.) s

langobardskom, u Rimu (1355.) s carskom i u Arlesu (1365.) s

krunom kraljevstva Arelat. Okrunjenje starodrevnom langobard-

skom krunom u Milanu tradicionalno je prethodilo carskom ok-

runjenju u Rimu. Okrunjenje u Arlesu bilo je simboli~ki akt, ko-

ji je trebao nagovijestiti da Sveto Rimsko Carstvo svoja prava na

francuski dio Carstva i dalje smatra vaè}im. Iz ovoga u XIV. sto-

lje}u nisu nastale nikakve dràvno-pravne konsekvence, jer je

ozakonjenje vladavine u Carstvu uslijedilo pomo}u izbora preko

knezova izbornika, a u ~e{kom kraljevstvu nasljedstvom.231

U sklopu na{e teme, nu`no je osvrnuti se jo{ na dva proce-

sa: razdvajanje kompetencija dràvnih crkava i univerzalnih pre-

tenzija papinstva u europskim dràvama XIV. i XV. stolje}a i re-

ligioznu anarhiju koja je pratila konfesionalnu politiku kralja Lu-

dovika u zemljama svete krune ugarske. To }e pokazati da bosan-

ski slu~aj, ma koliko specifi~an i markantan, ipak nije bio usam-


230 Lukas, u: Povijest BiH, I., 47.-54.

231 Kavka, 1990., 108.

ljen, nego organski dio burnog popri{ta kr{}anske ekumene na

kojemu su snagu odmjeravale antagonisti~ke ideje i opre~ni cilje-

vi, standardi i varijeteti.

Okrunjenje Tvrtka I. u kontekstu europskih crkveno-politi~kih

transformacija i sloma �papinskog sistema�, za vrijeme avignon-

skog suànjstva (1307.-1378.) i zapadne shizme (1378.-1417.).

Ovaj proces zapo~et je u Francuskoj pod Lujem IX. Svetim (1270.-

1285.), da bi pod kraljem Filipom IV. Lijepim (1285.-1314.) bilo

nastavljeno ja~anje monarhije legista isklju~ivanjem sve}enika iz

gotovo svih dràvnih slu`bi (1287.). Ve} su pari{ki nacionalni

koncili (1286. i 1289.) stali u obranu tradicionalnog francuskog

crkvenog prava o neovisnosti biskupa i sve}enika prema inovaci-

jama rimsko-papinskog prava. U vrijeme avignonskog suànjstva

papa poloèni su temelji nacionalno-crkvenih �galikanskih slo-

boda� proklamirani prvi put (1407.-1408.), da bi kroz sekularnu

politi~ku teoriju o neovisnosti francuskog kralja od pape i cara,

ograni~enju papinstva u zakonodavstvu, upravi i oporezovanju

francuske Crkve kroz stare odredbe i savez kralja i klera, vlasti-

tom pravu biskupa i nadre|enosti generalnog koncila papi, 1438.

dràvno-zakonski bili sankcionirani.232

Sli~an se razvitak moè pratiti u Engleskoj, gdje je kroz odlu-

ke Parlamenta (1343., 1351. i 1353.) napravljen snaàn otklon u

odnosu na dotada{nje financijske i pravne aspiracije papinstva.

Pla}anje tributa papi, neredovno i oskudno, kralj i parlament ko-

na~no su 1357.-1366. anulirali. S Wiclifom (1320.-1384.) antirim-

ski je pokret oja~an, i tijekom XIV. stolje}a engleska je crkva prav-

no postala zemaljska crkva, s kraljem kao njezinim poglavarom.233

To je samo rezultat stoljetnog trvenja izme|u oltara i trona,

~ije centralno pitanje je predstavljalo pravo imenovanja biskupa.

Tek 1106. postignut je kompromis prema kojemu je kruna ime-

novala biskupe, koji su, istina, ranije birani od kaptola i potvr|e-

ni od pape, {to je u su{tini ipak predstavljalo pobjedu krune. Za

vladavine Henrika II. Plantageneta (1154.-1189.) � koncentrirav-

{i se na pitanje kompetencije kraljevskih i crkvenih sudova � bor-

ba je dobila nove forme i naposlijetku rezultirala ubojstvom ken-

terberijskog nadbiskupa Thomasa Becketa, kojega je na taj polo-

àj postavio upravo kralj.234


232 Feine, 1955., 401.-402. Usp. Duffy, 1998., 124.

233 Feine, 1955., 402.

234 Morton, 1955., 48.-49.

Ovo nadmetanje dobilo je novi zamah kada je po~etkom

XIII. stolje}a izme|u kralja Johna i pape Inocenta III. izbio sukob

oko popunjavanja upra`njene stolice kenterberijskog nadbiskupa.

Ignoriraju}i kraljevo imenovanje, papa je na ovaj poloàj postavio

Stjepana Langtona i Englesku stavio sub interdictum. Nakon toga

ekskomunicirao je kralja i nagovorio vladare Francuske i [kotske

da mu objave rat235 � po receptu po kojemu je njegov nasljednik

ugarskom kralju sli~an zadatak povjerio u Bosni.

U ê{koj pak � nakon spaljivanja Jana Husa u Konstanzi

1415., krvavih husitskih ratova (1421.-1434.) i dogovora izme|u

kalikstinaca i Bazelskog sabora (1433.) u vidu tzv. Pra{kih kompak-

tata � sporazumom izme|u kalikstinaca i kralja Sigismunda nakon

poraza taborita kod Lipana 1434., husiti su dobili pravo da biraju ar-

hiepiskopa, odnosno pravo na autonomiju ~e{ke husitske crkve.236

I njema~ki je slu~aj imao dugu prethistoriju u vidu borbe za

pravo prvog glasa (prima vox) pri izboru i okrunjenju cara, koja

se vodila izme|u nadbiskupa Triera, Mainza i K³lna. Tako su, pri

okrunjenju Otona II., sudjelovala sva tri rajnska nadbiskupa.

Nakon toga razvila se izme|u njema~kih episkopa o{tra bor-

ba za krunidbeno pravo, koja je odlu~ena tek dekretom pape Le-

ona IX. (7. V. 1052.): metropolit Mainza zadrào je odlu~uju}i ut-

jecaj kod izbora, nadbiskup K³lna bio je nadleàn za krunidbeno

pravo, dok je metropolitu trierskom ostalo samo pravo sudjelova-

nja kod posvete (rukopoloènja) � prema jednoj kasnijoj bilje{ki,

pravo intronizacije novog kralja.237 Uloga tri njema~ka primasa u

izboru vladara sankcionirana je odredbama Saskog ogledala

(Sachsenspiegel) dvadesetih godina XIII. stolje}a. Ni time, me-

|utim, nisu bili izbjegnuti potresi poput dvostrukog izbora 1257.

i 1314., da bi tek Zlatnom bulom Karla IV., uvo|enjem ve}inskog

principa, izbor vladara kona~no bio ~vrsto utvr|en.238

Zavr{etkom avignonskog suànjstva papa 1378., prilike u

Crkvi ne samo da se nisu sredile, nego je cijela Crkva, duboko po-

dijeljena oko suparnika na papinsko prijestolje stacioniranih u

Avignonu i Rimu, u{la u jo{ dublju krizu i novu povijesnu situa-

ciju s dvojicom papa, s dvije administracije, dva pravna sustava,

koji su europske dràve dovele pred tjeskobnu raskrsnicu: da se

opredjeljuju. U situaciji kad ni sveci nisu bili li{eni dileme, zapad-


235 Morton, 1955., 55.

236 A. D. Udaljcov � J. A. Kosminski � O. L. Vajn{tajn, Istorija srednjeg ve-

ka, I., Beograd, 1950., 334.

237 Boshof, 1993., 79.-81.

238 Krieger, 1992., 10.-11.

no je kr{}anstvo rascijepljeno na dva me|usobno ekskomunicira-

na tabora (1378.-1417.); jedan, koji je pristao uz avignonskog pa-

pu Klementa VII. (1378.-1394.) � Francuska, Burgundija, Savoja,

Napulj i [kotska � i drugi koji je slijedio rimskog papu Urbana VI.

(1378.-1383.) � Engleska, Njema~ka, sjeverna i sredi{nja Italija,

te sredi{nja Europa.239 Uz to su planule borbe izme|u papinskih

pristalica i sukobi za biskupske stolice. Rimski papa Bonifacije

IX. (1389.-1404.) pozvao je stanovnike Dalmacije, Bosne, Slavo-

nije i Hercegovine (Huma) na oru`je protiv avignonskog pape, ali

je u rat protiv Turaka pozvao samo Austriju, Treviso i Veneciju.240

Okrunjenje Tvrtka I. u misijskoj epohi konverzija i �religioz-

ne anarhije� u zemljama �svete krune� ugarske. U ovom deprimi-

raju}em kontekstu crkvenih i politi~kih prilika u Zapadnoj crkvi,

odgiralo se okrunjenje prvog bosanskog kralja, vjerojatno s cen-

tralnom ulogom djeda Crkve bosanske � poglavara jedne od naci-

onalnih crkava u dijelu srednjovjekovne Europe koji je gravitirao

Rimu. O stavu Ludovika I. suvremeni izvori ne kazuju ni{ta, ni po-

zitivno ni negativno, {to navodi na zaklju~ak da se ugarski kralj ni-

je suprotstavio ovakovom razvitku doga|aja. înjenica da za pu-

nih pet godina, izme|u Tvrtkova okrunjenja i Ludovikove smrti

(1377.-1382.), s ugarske strane ni jednom nije osporena kraljevska

titula novog bosanskog Stefana, ide u prilog izre~enoj ocjeni. âk

ni kasnije � u vrijeme dok je trg u Novom jo{ bio aktivan, a Tvr-

tko I. podizno trg u Br{taniku � kada su ugarske kraljice izdavale

zabrane o trgovini solju na neuobi~ajenim mjestima, nije dovo|e-

na u pitanje njegova kraljevska titula. Naprotiv, kraljica Marija os-

lovljavala ga je 16. III. 1383. kao �gospodina kralja Ra{ke i Bos-

ne�, a 8. V. 1384. kao �gospodina kralja Ra{ke.�241 U me|uvreme-

nu su kraljice Marija i Elizabeta (17. IV. 1383.) Dubrov~anima pot-

vrdile ugovore koje su imali sa �kraljevstvima Ra{ke i Bosne�.242

Obja{njenje stava apostolskog kralja prema progla{enju bo-

sanske kraljevine u velikoj se mjeri ogleda kroz njegov toleran-

tan stav prema {izmaticima koji su naseljavali �provincije� ugar-

skog kraljevstva na jednoj243, i religioznoj anarhiji u koju je � na-


239 Duffy, 1998., 127. O podijeljenosti u Franjeva~kom redu, u kojemu se du-

go nije znalo tko je pravi generalni ministar odnosno vikar: Esser, 1972.,

115.

240 Malyusz, 1990., 131.-132.

241 Radoni}, 1934., 118.-119., 127.

242 Radoni}, 1934., 123.-126.

243 Hóman, 1938., 407.

kon svih njegovih poku{aja afirmacije katoli~anstva � tada zapao

velik dio prostora Jugoisto~ne Europe, na drugoj strani.

Bugarska je jedan me|u takvim slu~ajevima. U sjeveroza-

padnim oblastima, u susjedstvu ugarskog severinskog banata, ko-

je su od 1364. sa~injavale podru~je cara Stracimira, mnogi su na-

ginjali katoli~anstvu i uniji s Rimom. Kada je Ludovik usposta-

vio bugarski banat (1365.-1369.) osam franjevaca su za malo vi-

{e od dva mjeseca uspjeli obratiti tre}inu stanovni{tva. @ena ca-

ra Stracimira bila je k}i vla{kog vojvode Aleksandra, ugarska ka-

tolkinja Chiara Dobokai. Zato nije bio sasvim udaljen od unije s

Rimskom crkvom, i kada je poslije ponovno osvojio tron, nikad

nije uznemiravao svoje podanike katolike koji su pripadali ugar-

skoj dijecezi u Beogradu, vjeran obvezama preuzetim prema Lu-

doviku. Mnogo kasnije ipak se ponovno pribliìo pravoslavlju i

jo{ za Ludovikova ìvota osnovao bugarsku arhiepiskopiju u Vi-

dinu, namjeravaju}i s vjerskom pripraviti put politi~koj samostal-

nosti svoje oblasti.244

Ove svojevrsne plime i oseke pravoslavlja i katoli~anstva u

Bugarskoj bile su mnogo starijeg datuma. Jo{ je knez Boris od

pokr{tavanja teìo osnivanju bugarske patrijar{ije neovisne od

Franaka, Rima i Carigrada. To mu je po{lo za rukom 911., kada

je preslavskog biskupa proglasio bugarskim patrijarhom, kojega

je 927. priznao i Carigrad.245

Nakon petogodi{njih pregovora, odmah nakon pada Carigra-

da u êtvrtom kriàrskom ratu, bugarskog kralja Kalojana je ok-

runio rimski kardinal, a bugarski se vladar obvezao na lojalnost

papi. Inocent III. je podsjetio kako je Boris 870. napustio rimsku

crkvu, a Kalojan se pretvarao da mu je papa dodijelio carsku ti-

tulu i zvanje patrijarha za bugarskog arhiepiskopa.246 Nova sna-

ga Rima osjetila se i kod Rusa, tako da je Danilo, knez Galicije i

Volinije, 1253. bio okrunjen krunom koju mu je poslao papa Ino-

cent IV.247 Iste godine pokr{ten je i okrunjen papinskom krunom

dotada{nji veliki litvanski knez Mindowe, dok je za Litvaniju us-

postavljena biskupija.248

Dakako, nije izostala reakcija nikejskog patrijarha, tako da

su dodjeljivanjem novih povlastica u raznim stupnjevima � priz-


244 Hóman, 1938., 408.-409.

245 Fu}ak, 1975., 86.

246 Obolenski, 1991., 284.

247 Obolenski, (1971.)/1991., 286.

248 Conze, 1993., 31.

navanjem autokefalnih crkava � Srbi (1219.) Bugari (1235.) i Ru-

si (oko 1250.) vra}eni u orbitu bizantskoga pravoslavlja.249

Sli~ni politi~ki razlozi � da se vratimo na vrijeme Tvrtka I.

� naveli su vojvodu Aleksandra u Vla{koj, koji je naginjao kato-

li~anstvu i k}er udao za ugarskog palatina Ladislava Oppelnskog,

da osnuje vla{ku arhiepiskopiju neovisnu od bugarske i srpske

crkve, a carigradski patrijarh posvetio je 1359. ugarsko-vla{kog

metropolita. Pod utjecajem gr~kih prelata vojvoda Lajko prognao

je iz zemlje katoli~ke sve}enike transilvanskog biskupa i progla-

sio se � sigurno uz odgovaraju}i crkveni ceremonijal � vojvodom

milo{}u bo`jom. Istina, nakon {to ga je Ludovik porazio u kazne-

noj ekspediciji, vla{ki vojvoda sve~ano i javno je pristao uz ka-

toli~ku vjeru, kojoj je ostao privrèn do smrti. Istovremeno se,

me|utim, pobrinuo za duhovne potrebe svojih novih ortodoksnih

podanika severinskog banata i u tu svrhu utemeljio severinsku

gr~ku arhiepiskopiju, na ~ije ~elo je carigradski patrijarh 1370.

postavio monaha Critopulosa.250

Primjer Moldavije nije ni{ta manje upe~atljiv. Na zahtjev

kralja Ludovika papa Klement VI. obnovio je 1345. staru kuman-

sku biskupiju u Milku, i za prvog biskupa odredio augustinca An-

driju Németa. Najkasnije za dvije godine do{li su u Moldaviju fra-

njeva~ki misionari koji su pod vojvodama Drago{em i Szászom

radili s dobrim rezultatima, ali je pobuna vojvode Bogdana sve

pomutila, tako da ugarska crkva nije vi{e uspjela u afirmaciji na

ovom podru~ju. Njegov sin vojvoda Ladislav izravno je 1370. Ri-

mu saop}io namjeru o obra}enju na katoli~anstvo, i zamolio bis-

kupa za svoju prijestolnicu u Seretu. Papa Urban V. s rado{}u je

primio njegove legate, povjeriv{i nadbiskupima Praga, Krakova i

Bratislave ostvarenje unije s Rimskom crkvom, zanemaruju}i

ugarski kler. Andrija iz Krakova posve}en je za prvog biskupa u

Seretu. Tako je biskupija Moldavije uspostavljena pod direktnom

jurisdikcijom Svete Stolice, a situacija se nije promijenila ni kada

je 1372. Ladislav morao izraziti podani~ku vjernost Ludoviku,

koji je tada bio i poljski kralj. Ladislavljevi nasljednici bili su {iz-

matici. Modlavija (gr~ki: Maurovla{ka) je pripala jurisdikciji rus-

kog episkopa u Galiciji, i kao takva od Carigrada je dobila vlasti-

tog metropolita. Katoli~ki biskupi u Seretu, i mnogo kasnije u Ba-

ku, brinuli su se za brojne ustaljene ugarske i njema~ke kolonije u

Moldaviji. Ali, epoha misija i konverzija bila je zavr{ena. Analog-


249 Obolenski, (1971.)/1991., 287.-289.

250 Hóman, 1938., 409.

na je situacija bila za katoli~ke biskupije ugarske Vla{ke (Hava-

selve) i severinskog banata utemeljene 1381.-1382.251

Zaposjednuv{i poljski tron, morao se Ludovik I. posvetiti

za{titi vjere i Crkve tako|er u svom ruskom vojvodstvu, {to je

obuhva}alo Galiciju i Lodomiriju. Sredinom XIII. stolje}a poku-

{ao je kralj Danijel obratiti na katoli~anstvo Ruse iz Galicije; ka-

da je poslije Galicija podloèna Poljskoj, ni{ta se vi{e nije proti-

vilo konverziji. Ali motiv unije s Rimskom crkvom uvijek je pro-

padao zbog otpora ortodoksnog sve}enstva i ve}eg dijela stanov-

ni{tva. Uz odobrenje pape osnovao je Ludovik u Galiciji jednu

nadbiskupiju i vi{e biskupija, sa zadatkom obra}enja stanovni{-

tva i ustroja Katoli~ke ruske crkve.252

U tijesnom odnosu s poku{ajima obra}enja naroda ugarske

Vla{ke i Moldavije, istovremeno je zapo~ela sistematska akcija

obra}enja ugarskih Vlaha i Rutena. U tom pitanju, za razliku od

vazalnih provincija, Ludovik se drào beskompromisno, i, ne è-

le}i tolerirati prisutnost {izmati~kih sve}enika na teritoriji kato-

li~ke Ugarske, sve ugarske Vlahe i Rutene pot~inio je jurisdikci-

ji katoli~kih biskupa. Projekt unije, me|utim, usprkos djelovanju

franjevaca, uglavnom talijanskih monaha koji su lako nau~ili

vla{ki jezik i propovijedali me|u narodom, ponajprije zahvalju-

ju}i opoziciji visokog ugarskog klera, bez obzira na podr{ku pa-

pe Grgura XI. koji je 1374. htio osnovati katoli~ku biskupiju za

Vlahe u Ugarskoj, nakon dvije decenije propao je.253

Paralelno s turskim napredovanjem na Balkanu pove}ana je

imigracija vla{kih elemenata u Ugarsku ~ime je znatno porastao

broj Vlaha, odnosno ve} ustaljenih stanovnika ortodoksne vjere.

Ne treba zaboraviti da su ortodoksni, tako|er i Ruteni, u XIV. sto-

lje}u kolonizirani u ùpanijama Máramaros, Bereg i Ung. Tako

se rodila ideja o osnivanju Gr~ke crkve u Ugarskoj, koja bi bila

pot~injena ugarskom dvoru a neovisna od ruske biskupije Galici-

je i vla{kih biskupija Moldavije i ugarske Vla{ke. @upani Szatmá-

ra, Ugo~e i Máramarosa, Balk i Drág � potomci vla{kog kneza a

preci Drágfija, primljeni u aristokraciju pod Ludovikom I. �

premda katolici, zatraìli su od Carigrada opata (igumana) za ma-


251 Hóman, 1938., 410. Ovaj eksurs pruà prvorazredan komparativni mate-

rijal za izu~avanje konfesionalnih odnosa u Bosni, odnosno za razumije-

vanje situacije stvorene afirmacijom Crkve bosanske, koja je svoj odraz

na{la u svojevrsnoj raspolu}enosti bosanskih vladara i vlastele izme|u ka-

toli~anstva i �bosanske vjere�.

252 Hóman, 1938., 410.-411.

253 Hóman, 1938., 411.-412.

nastir K³rtvélyes kojeg su 1391. ba{tinili u Máramarosu, pridr-

àv{i za sebe i svoje potomke pravo njegova imenovanja u bu-

du}nosti. Patrijarh Antonije s rado{}u je primio njihov zahtjev i

ponudu, stavio manastir pod neposrednu jurisdikciju, imenovao

igumana Pachonija kao svog egzarha tj. vikara, podijeliv{i mu

biskupsku ovlast nad Vlasima u nekoliko ugarskih oblasti podre-

|enih K³rtvélyesu.254

Malo zatim, litvanski knez Teodor Koriatovi} osnovao je na

planini Csernek, u blizini Munká~a, drugi bazilijanski manastir

posve}en sv. Nikoli, koji je vremenom trebao postati sjedi{tem

gr~ke biskupije u Munká~u.255

*

* *

Vrijedno je s ovog se mjesta vratiti na Orbinijev iskaz o �mi-

le{evskom mitropolitu� i Farlatijev navod o �mitropolitu�, od-

nosno �igumanu bazilijanskog mile{evskog manastira�, i osnaì-

ti hipotezu o njegovoj ulozi u intronizaciji Tvrtka I. Kotromani-

}a. I ugarski, naime, slu~aj upu}uje na to da se radilo o jednoj au-

tokefalnoj crkvi ortodoksne forme, opskrbljenoj biskupskim

(episkopskim) kompetencijama, {to potvr|uje intitulacija djeda

Crkve bosanske iz 1404.: �pravi gospodin episkop Crkve bosan-

ske.�256 On je, zna~i, pravi, a krivi je ve} sredinom XIII. stolje}a

napustio Bosnu i pre{ao u \akovo. U Ugarskoj je, me|utim, pos-

tojanje sli~ne Crkve legalizirano, u Bosni, pak, jedan je vladar

ovaj �vru}i krompir� u ruke predavao drugom... sve dok se u te{-

kim politi~kim okolnostima nakon pada Smedereva 20. VI.

1459., izloèn optu`bama da je utvrdu predao Turcima, kralj To-

ma{ nije odlu~io da ga �baci�.

Cijeli problem dodatno biva osvijetljen kroz ~injenicu da je

Tvrtko I. � nakon turske ekspedicije u dolini Morave � kao nje-

zin za~etnik stao na ~elo antiturske koalicije na Balkanu, u koju

su u{li bugarski car Stracimir, vla{ki vojvoda Radul i srpski knez

Lazar257, i da ugarski kralj zbog njegova okrunjenja nije imao ra-

~una dovoditi u pitanje vlastitu antitursku kampanju. Upravo u

godini Tvrtkove krunidbe � u prolje}e 1377. � izvojevao je Lu-

dovik zna~ajnu pobjedu nad turskim sultanom Muratom i �po-


254 Hóman, 1938., 412.-413.

255 Hóman, 1938., 413.

256 Stojanovi}, 1929,, 434.

257 Hóman, 1938,, 403.

ganskim bugarskim kraljem� [i{manom, o ~emu je 20. lipnja in-

formirao svoje saveznike, talijansku porodicu Carrara.258 Tvrtko-

ve trupe nisu sudjelovale u ovom poduhvatu ugarskog kralja; u to

vrijeme bosanski ban kovao je planove o vlastitom okrunjenju.

Kralj Ludovik, kako je istaknuto, nije ni{ta poduzeo da bi

anulirao rezultat Tvrtkova �mile{evskog� okrunjenja. Mo`da je

na takvo njegovo drànje odre|eni utjecaj izvr{ila supruga kralji-

ca Elizabeta, k}i bana Stjepana II., ali i novi smjer politike pre-

ma Veneciji i Napulju. U svemu tome, name}e se pitanje: za{to

ugarski kralj, za razliku od drugih �ugarskih� provincija gdje je

to u pravilu radio, u Bosni nije osnovao neku biskupiju?

Kada je na ugarsko prijestolje zasjeo Sigismund Luksembur-

{ki, koji je u crkveno-politi~ki podijeljenoj Europi pristao uz rim-

skog papu, nakon {to je Tvrtko I. energi~nom akcijom u Hrvat-

skoj i Dalmaciji ispod suverenitata svete krune otrgnuo znatna

podru~ja, pokrenuta je akcija u cilju Sigismundova okrunjenja

bosanskom krunom.

Novi zapleti u Bosni }e nastati s pobjedom tzv. konstitucio-

nalno-biskupske koncilijarne teorije, kada }e kao izravan odjek

novih crkvenih smjernica biti osnovana Srebreni~ko-viso~ka bis-

kupija. Ovaj put, me|utim, ma~evi su ostali u koricima, i sve je

rje{avano diplomatskim sredstvima. Tada su, naime, Turci ozbilj-

no zaprijetili Ugarskoj i Bosni, i ta }e se okolnost presudno odra-

ziti na sadràj njihovih odnosa.

IZVORI

G. FEJER, Codex diplomaticus, X/2, X/6; Codex diplomaticus

Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X/2, X/6, Budae,

1834/1844.

E. FERMEND@IN, 1892, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica

cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925

usque ad annum 1752, Zagrabiae, 1892.

J. GELCICH � L. THALLÓCZY, 1887, Diplomatiarium relatio-

num reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae, Buda-

pest, 1887.

I. LUCI], 1979, Povijesna svjedo~anstva o Trogiru, II, âkavski

sabor, Split, 1979.

[. LJUBI], Listine, IV, VIII, X; Listine o odno{ajih izme|u Ju`-

noga Slavenstva i Mleta~ke Republike, IV, VIII, X, Zagreb,

1874/1886/1891.


258 Hóman, 1938,, 404,-405.

F. MIKLOSICH, 1858, Monumenta serbica spectantia historiam

Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858.

M. ORBINI, 1968, Kraljevstvo Slovena, Srpska knjièvna zadru-

ga, Beograd, 1968.

PII II COMMENTARII, I-II, Pii II commentarii rerum memora-

bilium que temporibus suis contingerunt (ed. Adriano van

Beck), I-II, Citta di Vaticano, 1984.

G. PRAY, 1837, Commentarii historici de Bosniae, Serviae ac

Bulgariae, tum Valachiae, Moldaviae ac Besarabiae, cum

regno Hungariae nexu, Budae, 1837.

F. RA^KI, 1867, Prilozi za zbirku srbskih i bosanskih listina,

Rad JAZU, I, Zagreb, 1867, 124-164.

J. RADONI], 1934, Dubrova~ka akta i povelje, I/1, Beograd,

1934.

T. SMIÎKLAS, Codex diplomaticus, XVII, XVIII; Codex diplo-

maticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XVII,

Zagreb, 1981/1990.

LJ. STOJANOVI], 1929, Stare srpske povelje i pisma I/1, Beog-

rad-Sremski Karlovci, 1929.

F. [I[I], 1938, Nekoliko isprava iz po~etka XV stolje}a, Starine,

39, Zagreb, 1938, 129-310.

L. THALLÓCZY, 1906, Istraìvanja o postanku bosanske banovi-

ne sa naro~itim obzirom na povelje kormendskog arkiva, Glas-

nik Zemaljskog muzeja, XVIII, Sarajevo, 1906, 401-444.;

1914, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelal-

ter, M®nchen-Leipzig, 1914.

LITERATURA

P. AN\ELI], Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine,

Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH, knj. 38, Odjeljenje

dru{tvenih nauka, Sarajevo, 1970.;

Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vlada-

ra u XIV i XV stolje}u, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1973.;

Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milama

(Arnautovi}ima) kod Visokog, Glasnik Zemaljskog muzeja

(A), NS., XXXIV/1979, Sarajevo, 1980, 183-247.;

u: Visoko i okolina kroz historiju, I Prethistorija, antika i

srednji vijek, Visoko, 1984.;

Neka pitanja bosanske heraldike, Glasnik Zemaljskog muze-

ja, Nova serija (Arheologija), XIX, Sarajevo, 1964, 157-172.;

Pe~at humskoga kneza Miroslava, Glasnik Zemaljskog muze-

ja, Nova serija (Arheologija), XX, Sarajevo, 1965, 277-280.


A. BABI], Diplomatska slu`ba u srednjovjekovnoj Bosni, u: Iz

istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1972, 81-167.

J.M. BAK, K³nigtum und Stande in Ungarn im 14.-16. Jahr¾-

hundert, Quellen und Studein zur Geschichte des Óstlichen

Europa. Hrsg. von M. Hellman, VI, Wiesbaden, 1973.

\. BASLER, Progla{enje Bosne kraljevinom 1377. godine. Pri-

lozi Instituta za istoriju, 11-12, Sarajevo, 1975/76, 49-61.

K. BENDA � E. FÜGEDI, Tausend Jahre Stephanskrone, Buda-

pest, 1988.

M. BLAGOJEVI], Ideja i stvarnost carevanja, u: Istorija srp-

skog naroda, I, Srpska knjièvna zadruga, Beograd, 1981.

M. BLOCH, Feudalno dru{tvo, Naprijed, Zagreb, 1958.

T. BOGYAY, Ungarns Heilige Krone, in: Ungarn-Jahrbuch, 9,

M®nchen, 1978, 207-235.

E. BOSHOF, K³nigtum und K³nigsherschaft im 10. und 11.

Jahrhundert, M®nchen, 1993.

W. CONZE, Ostmitteleuropa. Von der Sp¾tantike bis zum 18.

Jahrhundert, M®nchen, 1993.

S. ]IRKOVI], Sugubi venac (Prilog istoriji kraljevstva u

Bosni), Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, knj. VIII

(Spomenica M. Dini}a, I), Beograd, 1964, 343-371.;

Istorija srednjovjekovne bosanske dràve, Srpska knjièvna

zadruga, Beograd, 1964.;

Herceg Stefan Vuk~i}-Kosa~a i njegovo doba, Srpska akade-

mija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, knj. 376, Odeljenje

dru{tvenih nauka, Beograd, 1964.;

Mile{eva i Bosna, u: Mile{eva u istoriji srpskog naroda, Na-

u~ni skupovi Srpske akademije nauka i umetnosti, knj.

XXXVIII, Odeljenje istorijskih nauka, knj. 6, Beograd,

1978, 137-143.;

Bosanska crkva u bosanskoj dràvi, u: Prilozi za istoriju

BiH, Dru{tvo i privreda srednjovjekovne bosanske dràve,

Akademija nauka i umjetnosti BiH, I, Posebna izdanja,

Knjiga LXXIX, Odjeljenje dru{tvenih nauka, Knjiga 17,

Sarajevo, 1978.;

Dvor i kultura u srednjovekovnoj bosanskoj dràvi, u: Bosna

i Hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u

jugoisto~noj Evropi, Posebna izdanja, Zemaljski muzej, Sa-

rajevo, 1989, 61-69.

V. ]OROVI], Kralj Tvrtko I Kotromani}, Posebna izdanja Srp-

ske kraljevske akademije, Knjiga LVI, Dru{tveni i istorijski

spisi, Knjiga 22, Beograd, 1925.;


Teritorijalni razvoj bosanske dràve u srednjem veku, Glas

Srpske kraljevske akademije, CXLVII, Drugi razred, 85,

Beograd, 1935.;

Historija Bosne, I, Beograd, 1940.

G. ^REMO[NIK, Bosanske i humske povelje srednjeg veka, II,

Posebni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja, Sarajevo,

1949/50, 105-199.

J. DABROWSKI, Corona regni Poloniae au XIV-e s., Bulletin de

l�Academie Polonaise des Sciences et des Lettres. Classe de

Philologie � Classe d�Histoire et de Philosophie, 7, 1953,

41-64.

M. DINI], O krunisanju Tvrtka I za kralja, Glas Srpske kraljev-

ske akademije, CXLVII, Drugi razred, 75, Beograd, 1932,

133-145.;

Veliki bosanski zlatnik, Istorijski ~asopis, 3, Beograd, 1952,

41-54/1955, Oko velikog bosanskog zlatnika, Istorijski glas-

nik, 3-4, Beograd, 1955, 149-157.;

Dràvni sabor srednjovekovne Bosne, Srpska akedmija nau-

ka i umetnosti, Posebna izdanja, knj. 236, Odeljenje dru{tve-

nih nauka, Beograd, 1955.

E. DUFFY, Sveci i gre{nici. Povijest papa, Otokar Ker{ovani,

Rijeka, 1998.

S.M.D@AJA, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske

krune, grba i biskupije, Juki}, 15, Sarajevo, 1985, 81-102.

J.C. ENGEL, Geschichte des ungarischen Reichs, II-III, Wien,

1834.

K. ESSER, Pregled povijesti franjeva~kog reda, Franjeva~ka teo-

logija, Sarajevo, 1972.

H.E. FEINE, Kirchliche Rechtgeschichte, I Die Katolische

Kirche, Weimar, 1955.

B. FERJANÎ], Despoti u Vizantiji i ju`noslovenskim zemljama,

Srpska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, Knjiga

CCCXXXVI, Vizantolo{ki institut, Knjiga 8, Beograd, 1960.

I.A. FESSLER, Geschichte von Ungarn (1301.-1457.), II

Leipzig, 1869.

J. FU]AK, [est stolje}a hrvatskoga lekcionara u sklopu jedana-

est stolje}a hrvatskoga glagolja{tva, Kr{}anska sada{njost,

Zagreb, 1975.

J. GREXA, Die Probleme der ungarischen K³nigskrone, in: J.G.

Farkas (Ed.), Ueberliferung und Auftrag, Festschrift f®r

Michael de Ferdinandy zum sechzigsten Geburstag, 5. okt.

1972, Wiesbaden, 1972, 400-427.


H. HATTENHAUER, Europ¾ische Rechtsgeschichte, C.F.

M®ller Juristischer Verlag, Heidelberg, 1992.

F. HERR, Kulturgeschichte des Abendlandes, Vom Jahr 1000 bis

1350, IX/1, M®nchen, 1977.

G. HERM, Der Aufstieg des Hauses Habsburg, D®sseldorf-

Wien-New York, 1989.

B. HÓMAN, Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290-1403,

Roma, 1938.;

K³nig Stephan I. der Hheilige. Die Gr®ndung des ungarisc-

hen Staates, Breslau, 1941.

A. HUBER, Ludwig I. von Ungarn und die ungarischen vasal-

lenl¾nder, Wien, 1884.

J. JELENI], Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, Sarajevo,

1906.

K. JIREÊK, Istorija Srba, II, Beograd, 1923.

I.F. JUKI], Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851.

F. KAVKA, Am Hofe Karls IV, Stuttgart, 1990.

N. KLAI], Srednjovjekovna Bosna, Politi~ki poloàj bosanskih

vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Grafi~ki zavod

Hrvatske, Zagreb, 1989.

V. KLAI], Poviest Hrvata, II-III, Matica hrvatska, Zagreb,

1972.;

Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Svjetlost, Sarajevo,

1990.

H. KLOCKE, Zur Frage des Patronatsrechts der ungarischen

K³nige vom 10. bis 14. Jahrhundert, Ungarische Jahrb®cher,

XV/1, Berlin-Leipzig, 1935, 64-66.

A. KNE@EVI], Kratka povjest kralja bosanskih, Dubrovnik,

1884.

M. KOSTRENÎ], Fides publica (javna vera) u pravnoj istoriji

Srba i Hrvata do kraja XV veka, Srpska kraljevska akademi-

ja, Posebna izdanja, Knjiga LXXVII, Dru{tveni i istoriski

spisi, Knjiga 31, Beograd, 1930.

E. KOVACS � Z. LÖVAG, Die ungarischen Kr³nungsinsignien,

Budapest, 1980.

K.F. KRIEGER, K³nig, Reich und Reichsreform im Sp¾tmittelal-

ter, M®nchen, 1992.

A. KUBINYI, Die Frage des bosnischen K³nigtums von

Nikolaus Ujlaky, Studia Slavica Academiae Scientiarum

Hungaricae, IV/3-4, Budapest, 1958, 373-384.

J. KUJUND@I], Tvrtkova krunidba 1377. godine, Dobri pastir,

XXVI, Sarajevo, 1976, 231-237.


D. LOVRENOVI], Utjecaj Ugarske na odnos Crkve i dràve u

srednjovjekovnoj Bosni, Sedam stolje}a bosanskih franjeva-

ca, Samobor, 1994, 37-93.;

Bosansko srednjovjekovlje u svjetlu kristijanizacije vladarske

ideologije, Bosna franciscana, 8, Sarajevo, 1997, 156-193.

F. LUKAS, u: Povijest Bosne i Hercegovine, I, Napredak, Sara-

jevo, 1991.

A. MAJKOV, Istorija srpskog naroda (drugo izdanje), Beograd,

1876.

E. MALYUSZ, Das Konstanzer Konzil und das k³nigliche

Patronatsrecht in Ungarn, Studia Historica Academiae

Scientarum Hungaricae, 18, Budapest, 1959.;

Kaiser Sigismund in Ungarn 1387 � 1437, Budapest, 1990.

D. MANDI], Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago,

1962.;

Etni~ka povijest Bosne i Hercegovine, Hrvatski povijesni

institut, Rim, 1967.;

Franjeva~ka Bosna, Rim, 1968.

J. MATL, Das Slaventum zwischen Westen und Osten, Versuch

einer Synthese, Klagenfurt, s.a.

R. MIHALJÎ], Kraj srpskog carstva, Beogradski izdava~ko-

grafi~ki zavod, Beograd, 1989.

A.L. MORTON, Istorija Engleske, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1955.

K. NEHRING, Matthias Corvinus, Kaiser Friedrich III. und das

Reich, M®nchen, 1989.

I. NEMESKÜRTY, Abriss der Kulturgeschichte Ungarns,

Budapest, 1994.

B. NILEVI], Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do

obnove Pe}ke patrijar{ije 1557. godine, Veselin Masle{a,

Sarajevo, 1990.

D. OBOLENSKI, Vizantijski Komonvelt, Prosveta-Srpska

knjièvna zadruga, Beograd, (1971)/1991.

G. OSTROGORSKI, Avtokrator i samodràc, Glas Srpske kra-

ljevske akademije, CLXIV, Drugi razred, Filosofsko-filolo{-

ke, dru{tvene i istoriske nauke, 84, Beograd, 1935, 97-187.;

Istorija Vizantije, Prosveta, Beograd, 1969.;

Odnos crkve i dràve u Vizantiji, u: O shvatanjima i verova-

njima Vizantinaca, Prosveta, Beograd, 1970.

B. PAND@I], Bosna i sabor u Mantovi (1459.-1460.), Bosna

franciscana, 10, Sarajevo, 101-111.

M. PEROJEVI], u: Povijest Bosne i Hercegovine, I, Napredak,

Sarajevo, 1991.


L. PETROVI], Kr{}ani bosanske crkve (kr�stiani cr�kve

bos�nske), Dobri pastir, Sarajevo, 1953.

H. PIRENNE, Povijest Evrope od seobe naroda do XVI stolje}a,

Kultura, Zagreb, 1956.

F. RA^KI, Stari grb bosanski, Rad JAZU, CI, Zagreb, 1890,

127-169.

N. RADOJÎ], Obred krunisanja bosanskoga kralja Tvrtka I,

Srpska kraljevska akademija, Posebna izdanja, knj. CLXIII,

Odeljenje dru{tvenih nauka, knj. 56, Beograd, 1948.

I. RENGJEO/REN\EO, Novci bosanskih banova i kraljeva,

Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1943, 237-291.;

u: Povijest Bosne i Hercegovine, I, Napredak, Sarajevo, 1991.

I. RUVARAC, Ne{to o Bosni Dabarskoj i Dabrobosanskoj epis-

kopiji i o srpskim manastirima u Bosni, Godi{njica Nikole

ûpi}a, II, Beograd, 1878, 240-261.;

Banovanje Tvrtka bana 1353 � 1377, Glasnik Zemaljskog muze-

ja, VI, Sarajevo, 1894, 225-240.

M. SCHIMEK, Politische Geschichte des K³nigreichs Bosnien

und Rama vom Jahre 867 bis 1741, Wien, 1787.

P. E. SCHRAMM, Herrschaptszeichen und Staatsymbolik.

Beitr¾ge zu ihrer Geschichte vom dritten bis zum sechzehn-

ten Jahrhundert, I, Hiersemann Verlag, Stuttgart, 1954.

K.B. SEY � I. GEDAI, M®nzen und Medaillen, Budapest, 1973.

A. SOLOVJEV, Pojam dràve u srednjovekovnoj Srbiji, Godi{-

njica Nikole ûpi}a, XLII, Beograd, 1933, 64-92.;

Vlasteoske povelje bosanskih vladara, Istorisko-pravni zbornik,

1, Sarajevo, 1949, 79-105.

G. STADTMÜLLER, Ungarns Balkan-Politik im zw³lften und

dreizehnten Jahrhundert, in: J.G. Farkas (Ed.), Ueberlife-

rung und Auftrag, Festschrift f®r Michael de Ferdinandy

zum sechzigsten Geburstag, 5. Okt. 1972, Wiesbaden, 1972,

603-613.

S. STANOJEVI], Studije o srpskoj diplomatici II. Intitulacija,

Glas Srpske kraljevske akademije, XCII, Drugi razred, 56,

Beograd, 1913, 110-209.;

Stevan Prvoven~ani, Godi{njica Nikole ûpi}a, XLIII,

Beograd, 1934, 1-56.

F. [ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualisti~ki

pokret u srednjem vijeku, Kr{}anska sada{njost, Zagreb,

1975.

J. [IDAK, Pravoslavni Istok i �Crkva bosanska�, Savremenik,

9, god. XXVII, rujan 1938, 769-791.;


u: Studije o �Crkvi bosanskoj� i bogumilstvu, Liber, Zagreb,

1975.

F. [I[I], Vojvoda Hrvoje Vuk~i} Hrvatini} i njegovo doba

(1350.-1415.), Matica hrvatska, Zagreb, 1902.;

Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Matica hrvatska, Za-

greb, 1975.

L. THALLÓCZY, Povijest (banovine, grada i varo{i) Jajca, Za-

greb, 1916.;

Herzog Hrvoja und sein Wappen, Wissenschaftliche Mitteilun-

gen aus Bosnien und der Herzegovina, II, Wien, 1894, 2-18.

SZABOLCS DE VAJAY, Das �Arciregnum Hungaricum� und

seine Wappensymbolik in der Ideenwelt des Mittelaltiers, in:

J.G. Farkas (Ed.) Ueberliferung und Auftrag, Festschrift f®r

Michael de Ferdinandy zum sechzigsten Geburstag, 5. Okt.

1972, Wiesbaden, 1972, 647-667.

M. VEGO, Civitas Vrhbosna, u: Iz historije srednjovjekovne

Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 1980, 434-451.

C.A. VON VOLBORTH, Heraldik, Eine Einf®rung in die Welt

der Wappen, Belser Verlag, Stuttgart-Z®rich, 1992.

H. WOLFRAM, Lateinische Herrschertitel im neunten und zehn-

ten Jahrhundert, in: Mitteilungen des Instituts f®r Österre-

ichische Geschichtsforschung, XXIV, Intitulatio, II, Lateini-

sche Herrscher und F®rstentitel im neunten und zehnten

Jahrhundert, Hrsg. von H. Wolfram, Wien-K³ln-Graz, 1973,

B. ZMAJI], Heraldika, Zagreb, 1971.

P. @IVKOVI], Tvrtko II Tvrtkovi}, Institut za istoriju, Sarajevo,

1981.


Documents

Dubravko Lovrenović - Proglašenje Bosne kraljevstvom 1377