DRVEĆEMAKSIMIRA

priručnik za određivanje vrsta

Drveće nekad Poštovali su ga tijekom prošlosti u većini kultura, a drveće je oduvijek usko povezano s čovjekovim životom. Drvo je čuvalo oganj i plamen, koji je važan za život. Od njega su se izrađivale alatke i oružje, a s počecima pisma proširila se njegova upotreba i tako je ostalo sve do danas. Neke vrste drveća dosežu starost i od 1.000 godina te predstavljaju vječni život. Drvo spoznaje ili drvo života ima svoje mjesto i u kršćanskim vjerovanjima. Prema biblijskoj legendi, zmija zavodi Evu i Adama, koji jedu s drveta znanja, čemu je posljedica izgon iz raja. U germanskoj mitologiji također postoji drvo koje stoji uspravno i povezuje tri svijeta: korijenje mu je u carstvu divova, podzemnih bogova ili u carstvu mrtvih. Deblo tog drveta prolazi kroz svijet ljudi, a krošnja mu je u nebu, gdje prebivaju bogovi. U grčkoj mitologiji javlja se drvo koje simbolizira središte svijeta. Ono je drvo vječnog života i mudrosti. U klasičnoj grčkoj mitologiji pojedini bogovi povezuju se s određenim drvećem, primjerice: Zeus – hrast, Posejdon – jasen, Apolon – lovor, Had – mirta, topola, Hera – kruška ili vrba i Atena – maslina. Stari su Rimljani također štovali drveće, a osobito hrast. Sedam brežuljaka Rima bilo je, prema predaji, pokriveno hrastovim šumama. Za sjeverozapadne Slavene kroničar Helmod oko 1170. godine spominje da su uz jednoga glavnog boga imali i druga božanstva, od kojih su neka bila vezana uz drveće.

Predgovor

Drveće danasI dalje je drveće usko povezano sa životom čovjeka i prati nas “od kolijevke pa do groba”. Ali poznavanje vrsta polako pada u zaborav. Naučimo raspoznavati barem najčešće vrste! Nadamo se da će vam ovaj priručnik u tome pomoći.

Sadržaj

uvodcrtežiključ za određivanje četinjačaključ za određivanje listačaopisi vrsta:četinjače jela smreka crni bor tisa močvarni čempres ili taksodijlistače trnovac ili gledičija bagrem javorolisna platana nizinski brijest bukva pitomi kesten hrast kitnjak hrast lužnjak hrast cer breza crna joha lijeska grab bijela vrba žalosna vrba trepetljika ili jasika bijela topola malolisna lipa velelisna lipa trešnja klen ili poljski javor javor mliječ gorski javor divlji kesten božikovina bijeli ili gorski jasen katalpapoučna stazabilješkesimboli i literatura

23,456,7

8910111213141516171819202122232425262728293031323334353637383940-424344

Uvod

Šume danas prekrivaju trećinu kopnenog područja Hrvatske i u svom sklopu okupljaju oko 260 zavičajnih vrsta drvenastih biljaka. Pridodamo li tome još i brojne vrste sađene u parkovima, drvoredima, vrtovima… vidimo da je bogatstvo vrsta ili biološka raznolikost drvenastih vrsta u Hrvatskoj izuzetno velika.

Naše vrste drveća podijeljene su u dvije skupine – golosjemenjače i kritosjemenjače. Razlika među njima je u smještaju sjemenog zametka, koji se kod golosjemenjača nalazi na otvorenom plodnom listu (ime!), dok je kod kritosjemenjača plodni list zatvoren oko sjemenog zametka (ime!) čineći plodnicu i sudjeluje u izgradnji ploda kojega u golosjemenjača nema. Dok većina naših vrsta drveća pripada u skupinu kritosjemenjača (listača), golosjemenjačama pripadaju naše najčešće četinjače koje su, osim ariša i močvarnog čempresa, vazdazelene. Kao njihove predstavnike spomenimo samo bor, jelu, smreku i tisu.

Crteži

Prikaz glavnih dijelova cvijeta

Prikaz glavnih dijelova lista

lapovi listići

peteljka

vrh lisne plojke

rub lista

središnje rebro

nervatura

baza lisne plojke

lisna plojka

prašnici

sjemeni zametak

plodnica

lapovi

latice

2 3

Većinu drveća u parku Maksimir čini prirodna (autohtona) nizinska šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Querco roboris - Carpinetum illyricum) dok na uzdignutim brežuljkastim dijelovima dolazi šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba (Carpino betuli - Quercetum petraeae). Uz potoke nalazimo crnu johu (Alnus glutinosa) i bijelu vrbu (Salix alba). Veći dio ovog šumskog kompleksa zadržao je prirodne značajke i prirodni sastav drveća, grmlja i prizemnog raslinja. Karakteristično je za maksimirske šume da se donji dio krajobrazno preoblikovao u engleskom stilu perivoja s livadama i jezerima u koji su se unašali hortikulturni elementi s drvećem i grmljem često i s drugih kontinenata. Neke vrste potječu iz drugih klimazonalnih pojasa, poput brdskog ili planinskog područja ili su to hortikulturni oblici drveća (s habitusom tužnih formi, crvenim lišćem i sl.) koji su svojim izgledom i bojom oplemenili pejsažnu sliku perivoja Maksimir.

Radi lakšeg snalaženja, neke od razlikovnih značajki prikazane su na sljedećim crtežima, kao i glavni dijelovi cvijeta i lista.

tučak

Crteži

Oblici lisne plojke prema sastavljenosti

jednostavni sastavljeni

nenazubljeni nazubljeni

Oblici lisne plojke prema nazubljenosti

igličasti duguljasti okruglasti jajoliki rombični

neparno perasto

sastavljeni

dlanolikosastavljeni

petero-krpasti

krpastourezani

srcoliki

Oblici lisne plojke prema izgledu

4

parno perasto

sastavljeni

U nastavku, na stranicama 5,6 i 7 dan je «ključ» za određivanje najčešćih vrsta drveća na području parka Maksimir. Zbog jednostavnosti, one nešto rjeđe su izostavljene. Način na koji se njime služimo pri određivanju vrsta bazira se na izgledu listova. Krećemo od podnožja prvog «drveta» kako bismo utvrdili da li je vrsta listača ili četinjača, a zatim idemo na granu s tvrdnjom koja je istinita. Pritom je potrebno obratiti pažnju na oblik listova, veličinu, njegovu nazubljenost, dlakavost, broj žilica… Kada odredimo vrstu, u njenom opisu provjerimo izgled i visinu stabla, izgled kore, lista i ploda.

Ključ

listovi su igličasti

iglice u skupinama,

dugačke 8-15 cm

listovi su široki, spljošteni

iglic

e su

poje

din

ačno

pričv

ršće

ne

za g

ranu iglice su spiralno raspoređene,

rombičnog poprečnog presjeka

vrh je tup ili urezan

dvije izrazite

bijele pruge na naličju

iglice su zašiljene na

vrhu, mekane

počni ovdje

mekane, svijetlozelene

i nježne iglice

CRNI BOR

TISA

JELA

SMREKA

SLJEDEĆA STRANICA

MOČVARNI ČEMPRES

HRAST LUŽNJAK

HRASTKITNJAK

HRASTCER

PITOMI KESTEN

BIJELA VRBA

DIVLJI KESTEN

BIJELA TOPOLA

TREPETLJIKA

CRNA JOHA

LIJESKA

BOŽIKOVINA

DIVLJA TREŠNJA

BUKVA

GRAB

KLEN

JAVOROLISNA PLATANA

GORSKI JAVOR

JAVOR MLIJEČ

GORSKI JASEN

BAGREM

BREZA

MALOLISNA LIPA

VELELISNA LIPA

NIZINSKI BRIJEST

TRNOVAC

KATALPA

listovikrpasto urezani

peteljka dlakava

naličje pepeljasto

peteljka gola

baza ravna

baza ušasta,

nesimetrič

na

listovi duguljasti

jako nazubljeni8-23 cm

peteljka 1 cm

najširi u sredini

listovi okruglasti

grubo nazubljeniduga peteljka

naličje snježnobijelo

pilasto nazubljeni

vrh ušiljendlakav duž žila

crvenkaste dlake u pazuhu žilamladi ljepljivi, sjajni

dvije

crve

nkas

te žl

ijezd

e

na vrh

u pe

teljk

e

5-9 pari bočnih žila, nenazubljeni

11-15 pari bočnih žila,

jako pilasto nazubljeni

listovi jajoliki

listovi

dlanolikipeteljka duga, proširena

pri bazi i šuplja

krpasti

tupi

vrh

do 7

cm

vrho

vi u

šilje

ni

naličje sivozeleno

listovi

perasto

sastavljeni

nazubljeni, ušiljeni listići

nenazubljeni,

okruglasti listi

ćilistovi rombični il

i

trokutasti

nalič

je s

a ču

perc

ima

smeđ

ih d

laka

naličje sa čupercima

bijelih dlaka

pri bazi

nesimetri

čni

sastavljeni od

5-7 lisaka

kožasti, donji bodljasti, gornji cjelovitog ruba

listo

vi

srcoli

ki

listovi

jajoliki

parn

o sa

stav

ljeni

neparno

sastavljeni

listovi srcoliki,

15-30 cm

počni ovdje

četinjača; krošnja jajolika, zaobljena; u starosti kišobranasta, široko zasvođenoga, gotovo horizontalno zaravnjenog vrha

siva do tamnosiva; u starijoj dobi duboko raspucala na izdužene nepravilne ploče; katkad i do 10 cm debela

iglice po 2 u bjelkastom, oko 1 cm dugom rukavcu; tamnozelene, krute, blago povijene, naglo ušiljenog, žućkastog i bodljikavog vrha, sitno napiljenog ruba; duge 8-15 cm i debele 0,15-0,2 cm

muški cvatovi žućkasti, dugi oko 2 cm, nalaze se na vrhu lanjskog izbojka; u grupama; ženski češeri pojedinačni ili 3-4 u grupama; na vrhu ovogodišnjeg izbojka; cvate V

češeri dugi 4-8 cm i široki oko 4 cm; odrvenjele ljuske s donje strane zagasitocrne; sjeme sivkastosmeđe, dugo 0,5-0,7 cm i široko oko 0,4 cm, s oko 2 cm dugim krilcem; zriju 2 godine, a otvaraju se u proljeće 3. godine

Crni bor (Pinus nigra)

Crni bor je tzv. pionirska vrsta, odnosno ona vrsta koja prva dolazi na ne-šumsko stanište, lako se zakorijenjuje i tako stvara uvjete za druge vrste drveća. Doživljava veliku starost i vrlo je otporna vrsta na vjetrove, posolicu, sušu i štetnike drveta. Nekad se na crnom boru smolarilo za dobivanje terpentina, dodatka bojama i sl. Zbog nepropusnosti često se koristilo u brodogradnji.

U grčko-rimskom svijetu bor je, zajedno s bršljanom, povezivan s tajnošću prirodnog svijeta i bio je posvećen božici plodnosti - Kibeli.

50 m

vazdazeleni grm ili srednje visoko drvo; sa širokom piramidalnom krošnjom i nepravilnim deblom; podnosi zasjenu i sjevernu ekspoziciju; česta hortikulturna biljka

tanka, crvenosmeđa; na mlađim izbojcima glatka; u starijoj dobi po dužini raspucana i ljušti se u obliku listića i traka

iglice većinom češljasto raspoređene; pri osnovi sužene kao u peteljku koja je produžena niz sam izbojak, s naglo ušiljenim vrhom; spljoštene su i mekane, gore tamnozelene, dolje blijede, s dvije blijedozelene pruge; duge do 3 cm, široke 0,2-0,25 cm, ostaju na granama 4-5 godina

muški pojedinačni, loptasti, u pazuhu iglica, na kratkoj peteljci, s 5-10 prašnika, koji su pri vrhu štitasto prošireni; ženski pojedinačni, gusto pokriveni ljuskama, od kojih najgornja 3 para pokrivaju samo cvijet; cvate III-IV

sjeme je koštuničasto, sjajno, tamnosmeđe, jajasto, malo spljošteno; dugo 0,5-0,8 cm, široko do 0,5 cm, s tvrdom sjemenjačom; zrelo obavijeno mesnatim vrčastim omotačem crvene boje koje se naziva arilus; sazrijeva iste godine ujesen

Tisa (Taxus baccata)

Doživi vrlo veliku starost čak i više od 1.000 godina. Svi njeni dijelovi sadržavaju otrovni alkaloid taksin, osim crvenog omotača (arilusa), koji se koristi u medicini za izradu sirupa, a ptice su posebno prilagođene da ne probave otrovno sjeme. Postoji cijeli niz hortikulturnih varijeteta kao što su zlatna, stubasta...Prema vjerovanjima Južnih Slavena ona je sretno drvo i simbol vječnog života. Od nje bježe đavoli, vještice i more tako da se u Hrvata i drugih Slavena komadići tisova drveta ušivaju djetetu u neke dijelove odjeće ili se stavljaju u kolijevku.

20 m

jeste li znali... jeste li znali...

10 11

listopadno drvo; uspravnog debla sa širokom i gustom krošnjom; autohtono za područje Maksimira

uzdužno duboko ispucala u četvrtaste i mnogokutne ljuske; do 3 cm debela; tamnosive do crvenkastomrke boje

jajoliki, ušiljena vrha; na peteljci dugoj 0,6-1,5 cm; u osnovi nesimetrični; dugi 5-10 cm i s 8-12 pari bočnih žila, od kojih se neke od njih viličasto dijele blizu ruba lista

brojni; u gustim čupercima na prošlogodišnjim grančicama; cvate prije listanja, III-IV

bjelkastožut, jednosjemeni oraščić, smješten ekscentrično u krilcu koje je na vrhu srcasto urezano; dug 1,3-2,5 cm i širok do 2 cm; zrije V-VI, odmah nakon toga otpadne sa stabla

Nizinski brijest (Ulmus campestris)

Grane brijesta su stoljećima korištene za slavine za vodu, lopate za vodene kotače i za izradu brodova. U stolarstvu je vrlo cijenjen zbog zlatnocrvenkaste boje. Ova je vrsta kod nas gotovo izumrla zbog holandske bolesti brijesta, gljivice koju raznose ličinke kukaca, potkornjaka.

U ikonografiji zapadnog kršćanstva brijest simbolizira dostojanstvo života. Svojim golemim rastom i pružanjem grana u svim smjerovima označava onu snagu što prema Svetom pismu zrači iz pobožnih koji imaju čvrstu vjeru.

40 m

listopadno drvo brdskih i planinskih područja; prilagođava se okolini i uvjetima u kojima živi, tako da se izgled stabla može razlikovati

tanka, glatka i pepeljastosiva

svijetlozeleni, dugi 5-12 cm i široki 3-8 cm; 5-9 pari žila; nenazubljena, ali valovita i kod mladih listova fino trepavičasto-dlakava ruba

muški cvjetovi skupljeni u kuglaste cvatove koji vise na končastoj, dlakavoj peteljci dugoj do 5 cm; ženski na kratkim peteljkama, po 2 cvijeta u kupoli obrasloj končastim ljuskama; cvate usporedo s listanjem, IV-V

“bukvica”, trokutasta presjeka, smeđe boje i glatka; po 2 ploda u kupoli obrasloj končastim ljuskama; zrela kupola iz koje ispada plod puca na 4 dijela

Bukva (Fagus sylvatica)

Bukva je naše najraširenije šumsko drvo, a njezin plod je jestiv i važna je hrana za životinje. U hortikulturnom oblikovanju parkova, pa tako i Maksimira, često se koriste hortikulturni oblici kao što su bukva s visećim granama, piramidalnog habitusa ili crvenih listova. Prvi rukopisi bili su napisani na tankim pločicama bukovine. Značenje riječi bukva vezano je uz upotrebu njezine kore kao sredstva za pisanje, što se vidi u korijenima nekih jezika, poput njemačkog (Buch) i engleskog (book).

40 m

jeste li znali... jeste li znali...

16 17

Divlji kesten (Aesculus hippoccastanum)

Iako se naziva divlji kesten, ovo je vrsta koju često nalazimo sađenu u drvoredima u gradovima, dok je pitomi kesten vrsta koja raste u našim šumama. Turci su ga upotrebljavali kao lijek za konje. Bijelo lagano drvo kestena je mnogo godina bilo korišteno za izradu kutija. Podrijetlom je iz Albanije i Grčke, a prvi put je unesen u Beč. Služio je za dobivanje tanina za štavljenje koža.

30 m

listopadno drvo; široko razgranato, krošnja okruglasta, gusto lisnata, voluminozna i kompaktna; promjer do 1 m

na mlađim izbojcima glatka, sivkastosmeđa; na starijim stablima crvenkastosiva, sitno ispuca i ljušti se u tankim ljuskama; debela oko 1 cm

nasuprotni; imaju 5-7 listića na zajedničkoj dugačkoj peteljci, dugoj 15-20 cm, od njih je srednji najveći, a donja dva su najmanja, dugi oko 15 cm; listovi su dlanoliko sastavljeni

u velikim uspravnim, piramidalnim cvatovima dugim 20-30 cm; pokraj dvospolnih, nalaze se na istoj biljci i jednospolni cvjetovi; cvate odmah poslije listanja, V-VI

okrugli tobolac, u promjeru oko 6 cm; s vanjske strane s mekanim bodljama i dlakama, u njemu se nalaze 1-3 sjemenke; nakon sazrijevanja puca na tri dijela; sjeme je krupno, okruglasto i nešto spljošteno; površina sjemena je pokrivena čvrstom, smeđom i sjajnom kupolom; neugodnog je okusa i vrlo gorko

Božikovina (Ilex aquifolium)

Božikovina je dugo bila sastavni dio božićnih svetkovina (od tuda joj i narodni naziv!) zbog njezinih crvenih blistavih bobica koje sazrijevaju upravo u to doba i zimzelenih listova. Drvo božikovine je guste građe i tvrdo te su se njime koristili za izradu baš svega, od klavirskih tipki do bilijarskih palica. Vrsta je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. U našim joj je krajevima krajnja istočna granica rasprostranjenja.

10 m

vazdazeleni grm ili nisko drvo

tamnozelena, tanka; poslije prošarano pepeljastosiva; raspucana

kožasti; na licu tamnozeleni, sjajni; na naličju otvoreno zeleni; dugi 5-8 cm i široki 3-4,5 cm; donji listovi s bodljasto nazubljenim rubom, gornji jajasti, cjelovitog ruba

muški imaju po 4 bijela lapa i latica; prašnika 4; ženski cvjetovi pojedinačni u pazušcu listova; cvate V-VI

crvena koštunica, veličine graška, sjajna; sadržava 4-5 sjemenki; stoji na peteljci dugoj 0,7-0,8 cm; sazrijeva XI-XII

jeste li znali... jeste li znali...

36 37

Karta staze “Maksimirskih starosjedioca”

41

poučna staza

Portal

Vratareva kućica

Paviljon Jeka

Zoološki vrt

kapelica sv. Jurja

Obelisk

Vidikovac

pozornica

dječje igralište

Bilješke

..........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

..........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

.........................................................42 43

Prva zaštita parka Maksimir datira iz 1948. godine kada je, u ukupnoj površini od 316 hektara, proglašen prirodnom rijetkošću Rješenjem tadašnjeg Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu. Danas park Maksimir zbog svoje iznimne vrijednosti uživa dvostruku zaštitu, Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen je kao kulturno dobro. Očuvane stoljetne šume s brojnim vrstama drveća uvelike doprinose njegovoj vrijednosti. U doba oblikovanja parka posađeno je u parku Maksimiru oko 300 vrsta drveća i grmlja, od kojih su se neke održale i danas. Uz pomoć ove knjižice naučite raspoznavati najčešće među njima!

Kako biste potvrdili svoje novostečeno znanje posjetite poučnu stazu na kojoj smo označili neke od vrsta. Nadamo se da će Vam potraga za ovim starosjediocima biti zabavna i poučna u isto vrijeme!

habitus, izgled stabla

kora

list

cvijet

sjeme ili plod

Vidikovac, najistaknutiji objekt u parku Maksimir, visok 17 m

Javna ustanova “Maksimir”Maksimirski perivoj bb

HR - 10000 ZagrebTel.: +385(0)1 2320 460Fax.: +385(0)1 2320 461

e-mail: park-maksimir@park-maksimir.hrhttp://www.park-maksimir.hr

44

Simboli i literatura

SIMBOLI

LITERATURA

I - XII mjeseci u godini

ANIĆ, M. (1946): Dendrologija; šumarski priručnik I. ZagrebBORZAN, Ž. (2001): Imenik drveća i grmlja. Hrvatske šume. ZagrebGIPERBOREJSKI, B. & MARKOVIĆ, T. (1952): Dendrologija. Svjetlost. SarajevoGODET, J-D. (2000): Drveće i grmlje. Godetov vodič. Naklada C. ZagrebKRÜSSMANN, G. (1951): Die Laubgehölze. BerlinRUSELL, T. & CUTLER, C. (2004): Svjetska enciklopedija drveća. Leo-commerce. RijekaŠILIĆ, Č. (1988): Atlas drveća i grmlja. Svjetlost. SarajevoŠILIĆ, Č. (1990): Ukrasno drveće i grmlje. Svjetlost. SarajevoVIDAKOVIĆ, M. (1982): Četinjače. JAZU & Liber. ZagrebVINŠĆAK, T. (2002): Vjerovanja o drveću u Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja. Naklada Slap. JastrebarskoŠUMARSKA ENCIKLOPEDIJA, 1980-1987. Jugoslavenski leksikografski zavod «Miroslav Krleža». Vol I, II, III. Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 582.091:712.25>(497.5 Zagreb)(035)

712.253(497.5 Zagreb)

BANIĆ, Saša

Drveće Maksimira : priručnik za određivanje vrsta /<autori Saša Banić i Biljana Janev Hutinec ; crteži Biljana Janev Hutinec>. - Zagreb : Javna ustanova “Maksimir”, 2006.

ISBN 953-98759-4-3

1. Janev Hutinec, Biljana

I. Drveće -- Maksimir -- Priručnik

300901046

Izdavač:Javna ustanova “Maksimir”

Za izdavača: Nenad Strizrep

godina izdavanja:2006.

Autori: Saša Banić i Biljana Janev HutinecCrteži: Biljana Janev Hutinec

Fotografije: arhiv JU “Maksimir”

Lektura:Silvija FiolićRecenzija:

Miroslav Rukavina

Oblikovanje: Studio StudioTisak: Kerschoffset

ISBN: 953-987590-4-3