Ivan ŠARI� dipl.socijalni radnik

Austrasse 14 D - 74076 Heilbronn

DRUŠTVENA SKRB O STARIJIM OSOBAMA

Savjetovanje na temu „Starost i starenje“ Ministarstva rada i socijalne skrbi

Makarska, 6. do 8. prosinca 1995 godine.

Predavanje na temu IV:

" Iseljeno i prognano starije stanovništvo ( mogu�nosti i problemi povratka starijeg domicilnog

stanovništva iz inozemstva, zbrinjavanje starijih prognanika )

Heilbronn, kolovoz 1995.godine

RAS�LAMBA TEME

2

2

1. UVOD

2. Društvena i politi�ka dimenzija migracija

2.1. Tipologija migracija 2.2. Demografski faktor migracije 2.3. Društvene posljedice migracije 2.3.1. pozitivne 2.3.2. negativne 2.4. Tipologija integracijskih procesa 2.4.1. Pojam migracije 2.4.2. Pojam integracije 2.4.3. Pojam asimilacije 3. Statisti�ki podaci 4. Socio - kulturne datosti u komparaciji Domovina - Njema�ka 4.1. Pojam akulturacije

5. Primarna konfliktna podru�ja u novoj sredini glede razlika u kulturi, jeziku, vrednotama i normama

6. Integracija, pokušaji integracije, njeni uspjesi i neuspjesi

6.1. Politika prema strancima u Njema�koj 6.2. Zakon o strancima

7. Posljedice 8. O starosti i starenju

9. Što se može o�ekivati od 1. generacije migranata 10. ŠŠto se mora �initi ?

11. Zaklju�ak 12. Sažetak 1. U V O D

3

3

Naša tema glasi "Iseljeno i prognano starije stanovništvo (mogu�nosti i problemi povratka starijeg domicilnog stanovništva iz inozemstva, zbrinjavanje starijih prognanika )". Budu�i sam i sam jedan od migranata koji 25 godina živi u Njema�koj i 21 godinu radi u socijalnoj službi Karitasa za sugra�ane iz bivše Jugoslavije, moje bi izlaganje ograni�io na hrvatske migrante, Gastarbeitere, njihove probleme i mogu�nosti njihove reintegracije nakon povratka u Domovinu te mogu�nosti njihova zbrinjavanja. U želji da nazo�ni što bolje shvate sve dimenzije migracije, koje uveliko determiniraju motivaciju povratka i reintegraciju ( vjerujem da se sva nazo�na gospoda profesionalno ne bave migracijama), pokušati �u najprije re�i nešto o društvenim i politi�kim dimanzijama migracija, o njenoj tipologiji, o faktorima migracija te objasniti pojmove migracije, integracije, asimilacije i akulturacije. To bi bio nužan teorijsko - znanstveni pristup fenomenu migracija uop�e. Na nekoliko statisti�kih podataka pokušati �u prikazati veli�inu prve generacije, koja je glede starosti predmet ovoga savjetovanja , te još neke podatke vezane uz razumijevanje naših migranata uop�e a napose prve generacije koja je danas ve� u poodmaklom procesu starenja. U slijede�em poglavlju re�i �u nešto o socio - kulturnim datostima u komparaciji domovina - Njema�ka, o primarnim konfliktnim podru�jima u novoj sredini glede razlika u kulturi, jeziku, vrednotama i normama, te na taj na�in pokušati stvoriti pristup prvoj generaciji migranata, pokušati ju razumjeti. Kod toga je neminovno re�i nešto i o integraciji, o pokušajima integracije te njenim uspjesima i neuspjesima, budu�i je intenzitet postignute integracije prve generacije hrvatskih gastarbeitera u Njema�koj uz druge �imbenike od presudne važnosti za motivaciju povratka te spremnost i sposobnost reintegracije u "staroj domovini" nakon povratka. U tom kontekstu od koristi je nešto re�i i o politi�kim i zakonskim uvjetima u zemlji useljenja, dakle u Njema�koj. Poglavlje o posljedicama migracija opisati �u nešto duže, budu�i smatram da je to za našu temu veoma važno i to iz nekoliko razloga. Pod rije�ju migracija podrazumjeva se temoprarni (na odre�eno vrijeme) boravak u jednoj drugoj zemlji. To zna�i, da se radi o vremenu u kojem se dogadja migracija. Ona dakle ima svoj po�etak i kraj. Budu�i se od naše prve generacije migranata o�ekuje povratak u domovinu, potrebno je par rije�i re�i i o uvjetima u domovini, o reintegraciji. Ne�u govoriti ništa o perspektivama. Volio bih, da to bude tema rada u skupini, jer takav pristup problematici nudi daleko šire okvire od mojih, subjektivnih. 2. DRUŠTVENA I POLITI�KA DIMENZIJA MIGRACIJA

4

4

Poznati poljski antropolog K.J. Brozi prikazuje u svojoj zadnjoj knjizi „Ljudi i kriza civilizacije“ tipologiju šest svjetova ( do sada smo se nau�ili na podjelu na prvi, drugi i tre�i svijet ). Kriteriji podjele su proizvodnja i pristup novim tehnologijama. Izmedju svih tih svjetova dolazi do ve�ih ili manjih migracijskih tjekova. Stvarni motiv migracije prema ovom pristupu jeste „civilizacijski deficit“, koji vlada medju tim državama. Sli�no mišljenje zastupa i J.K.Galbreith - danas ve� klasi�arom ekonomskih preduvjeta migracija - koji tvrdi, da je današnja migracija prije svega „bjeg pred siromaštvom“. Prema tipologiji migracijskih kretanja spominjemo ponajprije one migracije, kojima je osnovica ekonomija; one trenutno dominiraju. Druga vrsta je migracija iz politi�kih razloga. U ovom slu�aju faktor „istisnutosti“ (push faktor) iz vlastite zemlje može biti nemogu�nost realizacije osobnog uvjerenja, na pr. u smislu politi�kog oblika države ili faktor „primamljivosti“ druge zemlje koja jam�i slobodu mišljenja. Na ovome mjestu isplati se upozoriti na slijede�e: po�etna politi�ka migracija Hrvatske nakon 1971. godine, u mnogo slu�ajeva se pretvorila u ekonomsku. Vrijedno bi bilo pratiti, da li �e se svi hrvatski politi�ki migranti sada, nakon uspostavljanja demokracije, zaista i vratiti u Hrvatsku, u kojoj bi trebali nestati faktori „istisnutosti“. Kažem trebali. Slijede�i tip migracije možemo nazvati društveno - strukturalim. Tipi�an oblik ovakvih migracijskih gibanja jesu slu�ajevi iseljenja uvjetovani internacionalizacijom tržišta rada, na pr. integrativni procesi u okviru Europske Unije. Znatan interes pobudjuju najnovije migracije na bazi nacionalno - etni�kih sukoba. One mogu imati meki oblik, mogu te�i evolucijski. Medjutim one mogu izazvati široke politi�ke posljedice u slu�aju dramati�nih nacionalno etni�kih konflikata, kao ovih na prostorima bivše Jugoslavije. Ovaj konflikt doveo je do tipa ratne migracije na nacionalno etni�koj osnovi. Do sada smo spomenuli naj�eš�e migracijske oblike. Potpunosti radi spomenimo i migracije u novootkrivena podru�ja, na pr. Amerika, Australija, migracije zbog vjerskog proganjanja, iminentne migracije, dakle one, koje nastaju iz nomadskog tipa društvene organizacije ( Mongoli, Romi i t.d.). Glede dosega isti�e se unutarnja migracija koja obuhva�a jednu državu, regiju ili grad, kao i vanjska internacionalna odnosno interkontinentalna migracija. Doseg migracija koji ona obuhva�a možemo promatrati u odnosu na koli�inu ljudi koju obuhva�a, po�ev od pojedina�nog migranta, preko skupine pa sve do seobe naroda.

5

5

Osim ovih razlikujemo i izabranu migraciju. Kod ove se radi o odredjenim osobama, koje se prisilno šalju u progonstvo kao nepoželjne u odredjenoj državi. Ovdje možemo govoriti o migraciji na bazi negativne selekcije. Kada se radi o novijoj hrvatskoj migraciji poslije II. Svjetskog rata odnosno o onoj organiziranoj i insitucionaliziranoj od 60-tih godina, onda njen teritorijalni doseg pogadja najviše Njema�ku, Austriju, Francusku i druge zapadne ili sjeverne eurposke zemlje. Demografski faktor migracije statisti�ki se teško može komparirati, ako zbog ni�ega drugog onda zbog razli�itih kriterija u razli�itim zemljama, koji odredjuju status migranta, izbjeglice ili iseljenika. Valjalo bi spomenuti osnovne procese i demografske promjene koje su usko vezane uz migracije, no to nije tema moga izlaganja. Kada se radi o hrvatskoj migraciji onda treba re�i, da po�etno dominiraju mladji ljudi jer oni po svojoj naravi pokazuju veliku mobilnost. U njihovom slu�aju dolazi u manjoj mjeri do degradacije statusa ( na pr. da hrvatski inžinjer u Njema�koj radi kao zidar ), što je kod starijih ljudi �eš�i slu�aj. Zna�ajno demografsko dogadjanje su generacijske rezlike koje se o�ituju u sposobnosti prilagodjavanja. Djeca migranata pokazuju sposobnosti u školama zemlje imigracije, a tek kod tre�e generacije dolazi do obnavljanja veza sa zemljom isljenja ( teorija M.Novaka o takozvanom povratku korijenima ). U migracijskoj sociologiji koristimo kod dolaska migranta u zemlju useljenja terminus tkzv. socio ekonomskog statusa, kao „ulaznog statusa“ ( Entrance status ). Hrvatski migranti u po�etku su imali relativno nizak ekonomski ulazni status, kojega su s vremenom poboljšali. No ovdje se mora diferencirati i re�i, da glede ekonomskog statusa u Njema�koj uvijek moramo razlikovati nekoliko društvenih slojeva, o �emu �e kasnije biti rije�i. Tvrdim, da je upravo ta niska ekonomska razina jedan od glavnih razloga teškog prilagodjavanja u zemlji useljenja. Tim više, jer su migranti nakon dolaska bili zainteresiraniji za ekonomsku akumulaciju nego za položaj na radnom mjestu, što je kao posljedicu imalo veoma neznatno napredovanje u poslu. Mnogi aspekti mnogih istraživanja pokazuju, da je ekonomski uspon migranata prve generacije otežan, te da se on može postizati tek od druge generacije. Kod interpretiranja ovih tvrdnji trebamo znati, da je mjerilo gospodarskog položaja migranata životni standard zemlje u koju su došli. Želimo li analizirati društvene posljedice migracije onda ih moramo vidjeti kao pozitivne i negativne. Migracija je za ljude, koji iz politi�kih razloga nisu mogli ili željeli ostati u svojoj zemlji, imala ulogu sigurnosnog ventila. Pozitivne posljedice su poboljšanje gospodarske situacije obitelji koja je ostala u Hrvatskoj i živjela od zarade njenog �lana u inozemstvu. Emigracija predstavlja takodjer svojevrstan loby, koji �esto predstavlja interese domovine u inozemstvu, što se pokazalo za vrijeme domovinskog rata, ali još uvijek traje.

6

6

U negativne posljedice neosporno spadaju psihološki i društveni cehovi migracije, koji se medju inim demonstriraju kroz razdvajanje obitelji, gubitak veza s rodbinom i prijateljima. U znanosti se ve� sve više govori o znacima takozvane migracijske bolesti. Rastu�a apatija prelazi u frustraciju, koja se �esto okre�e protiv društva i okoline u kojoj se migrant nalazi. Tipologija integracijskih procesa migranata u novoj sredini prema E.K.Schenku predvidja �etiri osnovne mogu�nosti: 1. asimilacija uz istovremenu integraciju, 2. asimilacija bez integracije, 3. niti asimilacija niti integracija, te 4. integracija bez asimilacije. Pokušajmo najprije objasniti pojam migracije, integracije i asimilacije. POJAM MIGRACIJE Rije� migracija dolazi od latinske rije�i i zna�i putovanje. U suprotnosti s imigracijom, koja zna�i putovanje, selidbu za stalno u neku zemlju, te emigracijom koja zna�i iseljenje iz jedne zemlje, pod rije�ju migracija podrazumijeva se temporarni boravak u jednoj drugoj zemlji bez specifikacije duljine boravka. Povijesno gledano migracija je element povijesti zapadnoga svijeta. Budu�i migracije manifestiraju probleme nejednakog internacionalnog razvoja, ne može ih se zaustaviti restrektivnim mjerama tako dugo, dok taj graviraju�i me�unarodni disparitet mogu�nosti i šansi traje. Nejednakost u medjunarodnom razvoju te povrede elementarnih ljudskih prava takodjer su uzroci drasti�nog rasta izbjeglica, ponajviše iz tre�eg svijeta. Tko malo prolista bibilografiju o migracijskim temama primjetiti �e, kako se nevjerojatno �esto spominju pojmovi „integracija“ i „asimilacija“. Naj�eš�e su ta oba pojma maglovito definirana, tako de se zapravo ne zna što za pojedinog autora oni stvarno zna�e. Ako se konkretno pita njema�ke kolege što za njih zna�e ti pojmovi, onda se naj�eš�e �uje, da oni doduše rabe rije� „integracija“ ali misle na asimilaciju. Budu�i ti pojmovi nisu ras�iš�eni, nije ni �udo što se u prakti�noj uporabi vrlo �esto prodaju kao „rog za svije�u.“ POJAM INTEGRACIJE Za mene integracija zna�i sudjelovanje u jednoj drugoj kulturi, ali s izgradjenom sviješ�u o vlastitom identitetu i vlastitoj kulturi, koju kao i svaku drugu �ine jezik, obi�aji i mentalitet. Radi se naime o ravnopravnom susretu dviju kultura u jednoj izgradjenoj li�nosti. Tu je svaka pojedina kultura prihva�ena kao veliko bogatstvo, a ne kao opasnost, oboga�enje a ne osiromašenje. POJAM ASIMILACIJE

7

7

Za mene asimilacija zna�i potpuno utapanje u jednu novu kulturu bez mogu�nosti o�uvanja identiteta vlastite, roditeljske kulture. To je jednosmjerni, neravnopravni i nasilni proces, koji se odigrava u jednoj li�nosti. Istovremeni, suprotni proces odbacivanja dotadašnjeg oblika življenja i kulture nazivamo disimilacijom. U ovom je slu�aju asimilacija neminovna popratna pojava migracije. Za prvu generaciju migranata se može re�i, da je imuna na asimilaciju i da je za nju integracija samo donekle mogu�a. Integracija je stigla do izvjesne, skromne granice. To je razumljivo, ako se uzme u obzir, da je prva generacija zaokupljena primarnim, egzistencijalnim potrebama, a svojim mislima i osje�ajima duboko je vezana uz domovinu ili uži zavi�aj. To je generacija koja je uzela na svoja ramena nezahvalni rizik pe�albarstva. Ja ovu generaciju nazivam „žrtvovanom generacijom“. Taj rizik iseljeništva na zapadno europskom raspu�u pla�a prva generacija prevelikom cijenom fizi�kog i psihi�kog zdravlja. Na osnovu mojega iskustva s hrvatskim migrantima na njih se može utjecati zakonskim, gospodarskim, socijalnim i kulturnim sindromskim faktorima, koji mogu dovesti do integracijskog procesa bez potpune asimilacije. Jasno je da ovu koncepciju ne možemo gledati generalno. Prema mom uvjerenju integracija omogu�ava optimalno funkcioniranje u novom društvu, a nepotpuna asimilacija omogu�ava o�uvanje tradicije, vezu s domovinom i održanje identiteta migranata. Ozbiljan problem s aspekta socijalne politike predstavlja takozvana negativna integracija. U ovom se slu�aju migranti vežu uz marginalne skupine i odobravaju patološke norme društva u koje se integriraju ( na pr. kriminalci, prostitutke, ovisnici droge i sl.). O teorijskim aspektima migracija moglo bi se naravno re�i mnogo više, no moja je želja prikazati stanje prve generacije hrvatskih migranata koju možemo ra�unati u stariju dob. Ovo do sada re�eno važno je, kako kod ove kompleksne teme nebi zanemarli znanstveno teorijsku stranu. Osim toga ovo je važno i zbog toga, da uo�imo sve one faktore koji se od prve generacije migranata na�inili ono što ona u stvari je: ne bogate stri�eve iz Amerike - nego bolesne, skrhane, razo�arane ljude, koji su cijeli svoj život potrošili za nekoga drugoga. Razo�arenje je rezultat �injenice da im se to ne prizna, da ih se ne shva�a i �ak okrivljuje. 3. STATISTI�KI PODACI Za razumijevanje ove teme nužno je navesti i nekoliko statisti�kih podataka. Statistiku ovdje želim iskoristiti kao sliku veli�ine skupine o kojoj govorimo, dakle 1. generacije miranata. Ove podatke koje �u iznijeti, objavila je Opunomo�enica Savezne vlade Njema�ke za pitanja stranaca, gospodja Cornelia Schmalz-Jacobsen u brošuri „Podaci i fakti o situaciji stranaca“ u srpnju 1992 godine. Ja ih rabim budu�i novijih podataka još nemamo.

8

8

Udio stranog stanovništva u Njema�koj porastao je od 1960. do 1991.godine od 1,2% na 8,2%. Udio stanovništva iz bivše Jugoslavije iznosio je 1991.godine 13,2% od ukupnog broja stranaca, ili 775.082. Obzirom da još uvijek ne raspolažemo podacima po nacionalnoj pripadnosti gradjana bivše Jugoslavije, primjeniti �e mo uobi�ajenu formulu odredjivanja udjela hrvatskog življa. Smatra se, naime, da je udio hrvatskog življa 60% od ukupnog broja državljana bivše Jugoslavije. Prema ovoj ra�unici Hrvata bi u Njema�koj bilo 465.000. Ovdje su dakako i Hrvati iz Republike Bosne i Hercegovine i to ne izbjeglice i prognanici. Ukupno 232.000 državljana bivše Jugoslavije živi u Njema�koj 20 i više godina. Hrvata bi u ovoj skupini bilo 139.600. Od toga broja 90.900 Hrvata posjeduje pravo na boravak ( Aufenthaltsberechtigung ). 31.12.1991. godine bilo je u Njema�koj 15.900 nezaposlenih Hrvata. U godini 1989. iz bivše Jugoslavije došlo je u Njema�ku 61.534 osoba ili 36.900 Hrvata: 20.200 muškaraca i 16.700 žena. Prema podacima Savezne njema�ke banke, državljani bivše Jugoslavije uputili su u zemlju 1.350 milijuna DEM. Na Hrvate bi otpalo ca. 810 milijuna DEM. Ova suma od 1.350 milijuna konstantna je od 1987.godine. I za kraj ovoga statisti�kog dijela podatak, koji se Hrvatske ne ti�e. Hvala Bogu. Godine 1994. iz tkzv. SRJ zatražile su politi�ki azil u Njema�koj 134.854 osobe te time predstavljaju najbrojniju skupinu te populacije u Njema�koj. Uglavnom su to Romi, Albanaci s Kosova i Makedonije. Za nas je od svih ovih statisti�kih podataka najvažniji broj Hrvata koje možemo ubrojiti u prvu generaciju, dakle ljude u starosnoj dobi od 45 do 65 godina. Taj broj iznosi 92.600 osoba. Najbrojnija je doduše starosna skupina od 35 do 45 godina i to 112.200, dok je broj osoba u dobi izmedju 45 i 55 godina 68.100, izmedju 55 i 65 godina 24.500 te iznad 65 godina 4.400 osoba. 4. SOCIO - KULTURNE DATOSTI U KOMPARACIJI DOMOVINA - NJEMA�KA �ovjek se radja u prostorno vremenoskoj dimenziji ove relativne stvarnosti i odmah uo�ava, da tu postoje neka odredjena pravila. Na jednoj strani osjeca unatoc svoje individualnosti ovisnost od okoline, o drugim ljudima, svjesno ili nesvjesno doživljava svoju socijalnu komponentu. Na drugoj pak strani konfrontira se s kulturnim zna�ajkama, fenomenima i dostignu�ima. Moglo bi se re�i, osje�a uz doživljaj individualne osobe i doživljaj nepotpunosti, relativnost i ambivalentnosti. �ovjek svjesno doživljava, da u najmanju ruku treba sociusa, saveznika kako bi došao do izražaja.Ne treba on samo jednog sociusa nego njih mnogo, kroz koje njegove aktivnosti, djelovanje, njegova egzistencija dibiva smisao. Ve� sam rekao, da postoje neka odredjena pravila. To je posebno važno za socijalne kompetencije �ovjeka, jer kroz njih on tek saznaje, da se tih pravila mora pridržavati kako bi komunikacija, koja ga kao individuu povezuje s drugim individuama, mogla funkcionirati.

9

9

Time dakle �ovjek realizira svoju društvenost. No, kako dolazi do te sinteze ? Ponajprije je tu jezik kao najvažniji dio �ovjekove kulture. �ovjek u�i odredjena zna�enja i simbole i to u stalnom situitivnom kontekstu, zadržava ih i internalizira kao kulturne norme i vrijednosti. U interakciji (odnosu) s drugim ljudima koristi te tako internalizirane sadržaje i doživljava, da ga drugi više ili manje razumiju. Socio - kulturna datost izgradjena je, dakle, na jeziku. Uz jezik tu su i nacionalni osje�aji i samosvijest, religioznost, specifi�ni narodni obi�aji. Sve ovo �ovjek internalizira u svojem doma�em ambijentu i time on razvija svoj identitet u najširem smislu rije�i. Naravno, ovo je prikazano pojednostavljeno. Izmedju toga postoji �itav niz mješevina i varijanti. �injenica je na pr., da je hrvatski narod po svojoj tradiciji jako religiozan. Usprkos represivnim mjerama bivšeg režima, ostao je usko vezan uz Crkvu. �ak i mladež, koja je u komunisti�kim školama doživljavala potpunu indoktrinaciju, živjela je i tražila smisao u vjeri, u Crkvi. Religioznost je naravno izraz nacionalne svijesti. U Njema�koj, kao visoko industrijaliziranoj državi, Crkva nema takovo zna�enje. Narod, a time i mladež, prema Crkvi ima jedan druga�iji pristup. Kako se onda ponašaju Hrvati u Njema�koj s takvim svojim religijskim stavovima? Oni ili zanemaruju odnose s Crkvom, ili idu na Mise na hrvatskom jeziku. Ve� jedan aspek getoiziranja? Ili možda samo pokušaj kompenzacije? Možda jedan aspekt akulturacije? Na osnovu mojega zapažanja ja bih ovaj potonji, akulturacijski aspek stavio na prvom mjesto. Objasnimo najprije POJAM AKULTURACIJE U kompleksnom dogadjanju socijalizacije akulturacijom ozna�avamo procese urastanja u specifi�ne kulturne komplekse. Svaka je kultura u njenom kontinuitetu i razvoju, dakle u njenom preživljavanju, upu�ena, da joj mora uspjeti prenošenje vrednota, normi, pogleda ili atitida, od generacije do generacije. Atitide su urodjene, relativno stabilne orijentacije i dispozicije djelovanja na socijalne objekte (osobe, skupine, institucije, ideje, predmete, probleme). Razlikujemo tri komponente atitida: afektivnu, kognitivnu i radionu. 1. afektivna komponenta ozna�ava osje�ajni - pozitivni ili negativni - odnos osobe prema socijalnom objektu. 2. kognitivna komponenta odnosi se na poglede, osude i uvjerenja o socijalnom objektu.

10

10

3. radiona komponenta odnosi se na spremnost upuštanja u interakciju sa socijalnim objektom. Istovremeno svaka osoba može takodjer razviti identitet samo kao kulturni. Da se kod posje�ivanja Mise na hrvatskom jeziku ne radi samo o religijskim intereseima, ne treba posebno objašnjavati. Te prigode koriste se za susrete s drugima. Nacionalne osebnosti kao jezik, tradicija, obi�aji, norme i t.d. pomažu ja�anju vlastite vrijednosti. Na radnome mjestu, u susjedstvu i javnome životu moraju se primjenjivati drugi oblici ponašanja; jezik je �esto manjkav, razumijevanje mentaliteta nije lako. To može dovesti do komplikacija, do izazivanja osje�aja manje vrijednosti i kona�no do psiho somatskih bolesti. Poznato je doduše, da prozapadna orijentiranost Hrvata može doprinijeti akulturaciji, medjutim u mentalitetu su tolike razli�ite komponente koje i te kako otežavaju suživot s Nijemcima. Njema�ka je bogata zemlj, ima visoko razvijen demokratski sustav, perfektno organizirano gospodarstvo i industriju, ima svoj jezik kojega razumije svijet. Što ima Hrvat koji je kao gastarbeiter došao u Njema�ku? �ime se on može ponositi? Doduše on ima tisu�ljetnu povijest koju mu krivotvore i koju jedino �uva i njeguje katoli�ka Crkva. Zemlja mu je u mnogonacionalnoj državi zapuštena i izrabljivana. Vlast je komunisti�ki orijentirana, ne trpi privatne inicijative, ne poznaje slobodne izbore u zapadnom smislu. Jezik njegov je specifikum za sebe. Iako njegov narod ima vlastiti jezik, silom su mu nagurali zbog nekekvog bratstva i jedinstva nekakvu mješavinu jezika. Hrvat je u Njema�koj stranac koji se doduše lakše prilagodjava, ali ipak stranac sa svim što tom statusu pripada. U domovini mu je status možda i gori; tamo je „jugošvabo“, stranac, koji samo dolazi za vrijeme godišnjeg odmora i to kao relativno bogat �ovjek s automobilom i sli�nim simbolima zapadnog standarda. Zbog toga ga tamo ne prihva�aju ljubazno, što ga strašno boli. On vidi, da razvoj domovinskog društva ide u jednom smjeru ali mimo njega.Gospodarstvo ga ne treba, a nezaposlenost je ve�a nego u Njemackoj. I ljudi nisu oni stari. Stariji su ve� pomrli, struktura sela se promijenila. Sve se to dogodilo dok je on u Njema�koj radio i stvarao si uvjete na povratak. �esto sam u uredu �uo:“ Ve� na granici vidim da me tamo ne žele.“ Za mnoge, posebno mladje, jedina konsekvencija je: orijentacija na Njema�ku, na duži ili stalni boravak ili ostanak. Kako sma ve� rekao to se odnosi samo na srednju i mladju generaciju. Prva generacija orijentira se samo na vrijeme do dobivanja mirovine. Sve su to razmišljanja i odluke koje rezultiraju iz stvarnih razloga i prilika u domovini ili Njema�koj. Ova problematika, medjutim, postaje mnogo kompleksijom kada se radi na pr. o školovanju djece. U tom �e slu�aju dio prve a i mladje generacije automatski biti prisiljen na ostanak u Njema�koj, što nikako nije planirao. Istraživanja pokazuju, da ve�ina gastarbeitera dolazi iz ruralnih podru�ja. U vrijeme velikih migracija šezdesetih i ranih sedamdesetih godina, život je na selu bio siromašan. Nakon II.Svjetskog rata nestala su velika poljoprivredna gazdinstva i obiteljske zadruge. Seljaci su s malo zemlje tek zadovoljavali svoje životne potrebe. Da bi poboljšali situaciju odlu�ili su jednoga �lana obitelji poslati na rad u

11

11

inozenstvo. Obi�no su to bili muškarci, muževi. Što jednog postenog, ali primitivnog seljaka, �esto analfabetu o�ekuje u inozemstvu, nemogu�e je zamisliti.Radi dan i no�, stanuje u barakama s još nekoliko drugih zemljaka, štedi na hrani, jedva da komunicira i ako, onda sa zemljacima. Ali, on zaradjuje novac, uzdržava obitelj u domovini, a ve� je preko odmora po�eo i graditi.Materijalna situacija znatno se poboljšala. No zbog siromaštva ideja i op�eg siromaštva, taj teško zaradjeni novac �esto ne zna racionalno iskoristiti. Na jednoj strani više nije siromašan, na drugoj se radja iskušenje, da se novcem može posti�i sve. Nakon što je nova, velika, prevelika ku�a s nekoliko katova, kao i sve ostale potrebne i nepotrebne zgrade, dovršena i namještana najmodernijim namještajem možda �ak iz Njema�ke, puna najrazlicitijih aparata kojima možda i ne znaju rukovati, još uvijek je ostalo novca. Na ovozemaljskom svijetu u granicama svoga horizonta postigao je sve. Ali treba se pobrinuti i za „život poslije smrti“. Treba sagraditi grobnicu. Tragikomika je u tome, da grade velike nadgrobne spomenike, mauzoleje. Zaradjeni novac treba potrošiti, dobro „investirati“. Tako rezoniraju ljudi koji se u Njema�koj ne stide nikakvog posla. Pitanje o vrednotama, o smislu, ostalo je bez odgovora. Što je kona�no još normalo, niko se ne pita. S takvim mislima, dakle, živi Hrvat, Gastarbeiter u baraci, u jednoj sobi s njih još nekoliko, vojni�ki, s kištrom piva pod krevetom na dohvat ruke i razmišlja, kako bi sagradio još ve�i „mauzolej“, pa nek susjed pukne od bijesa. U tom smislu treba opet sutra na posao, zaraditi još više novaca. Da li je to zaista tragikomi�no? Da li je to zaista normalno kao što se na prvi pogled �ini? Nije li ipak tako, da je takav �ovjek svoje ograni�ene mogu�nosti iskoristio do maksimuma i time pokazao svoju vrijednost, sposobnost i svoju jaku volju? On ne zna druga�ije jer nije nau�io. U svojem siromaštvu nau�io je, da novac otvara svaka vrata. Takodjer je nau�io, da se s njim postupa kao s ne�ovjekom kad kod vlasti u domovni traži bilo kakvu potvrdu.On sada više nije siromah. Donosi devize koje svi traže, s kojima može kupiti sve potrebne i nepotrebne potvrde pa �ak i mirovinu. Na drugoj strani taj isti Hrvat se �udi, kada ga njema�ki službenik istjera iz ureda ili protiv njega podnese krivi�nu prijavu, jer ga je htio potplatiti. To „jedino“ �ime se sve može kupiti, ovdje se odbacuje. Ovdje se zna�i prednosti ne mogu kupiti. Dva svijeta ! I u ta dva svijeta on živi, on mora živjeti, jer još nije postigao „sve“. RAZLOZI I CILJEVI ZAPOŠLJAVANJA U TUDJINI Ovo poglavlje zapo�eti �u slijede�im pitanjem : Mora li za sve ono što mi ljudi radimo, postojati neki razlog? Ako da, o kojim kriterijima se radi? Ponašamo se tako, kao da za sve što radimo zaista imamo i razloga. �esto je taj razlog pauzibilan, ali �esto imam dojam, da je taj „razlog“ bezrazložan. Zašto je to tako? Prvo, izgleda kao da se mi, svaki za sebe, držimo nekakvog kataloga razloga i kriterija, koji se medjutim u pojedinim to�kama razlikuju od kataloga i kriterija drugih ljudi.�esto dobivamo dojam, da drugi ljudi pred nama nešto kriju, da nam nude neke prividne razloge za svoja djela. Tako od prilike izgleda stoji s obrazloženjem hrvatskih Gastarbeitera o njihovom dolasku na rad u tudjinu. Na sli�an na�in se obrazlaže i dan povratka. Kada se u

12

12

teškim životnim situacijama treba ili mora odlu�iti, držimo se vlastitog kataloga obrazloženja i kriterija, jer ga možemo koristiti kako nam odgovara. Ja ne zagovaram ovakav na�in, ali u teškim životnim situacijama ipak rado posežemo za mehanizmom koji nam pomaže, da u odnosu na odgovornost ipak odlu�ujemo fleksibilno i manje odgovorno. Samo tako mogu objasniti, zbog �ega Hrvati, koji su u domovini dostigli sve svoje ciljeve, i dalje odgadjaju dan svoga kona�nog povratka. Svojevremana odluka o odlasku u tudjinu nije bila laka. Gospodarska bijeda je bila ta koja je diktirala njegov odlazak. Želja je bila poboljšati materijalni standard, školovati djecu, jednom rije�ju olakšati život sebi i ostalim �lanovima obitelji. Možda si namjerno nisu htjeli predo�iti svu tragiku tog podhvata, ne vezati se na odredjeno vrijeme. Medjutim s vremenom djeca su narasla, moraju studirati, upravo su završila studij pa u gradu trebaju stan, posao, automobil, pa zbog toga još moraju ostati i t.d. Redoviti prihod donosi relativnu materijalnu sigurnost svima: gastarbeiteru ali i svim �lanovima obitelji u domovini.Tako su vremenom došli u bezizlaznu situaciju koja ne dozvoljava slobodno planiranje i odlu�ivanje o povratku. Kakve to posljedice moze imati, vidjeti �e mo na slijede�em primjeru: Gospodin L. 53 godine, oženjen, otac triju k�eri koje s majkom i njegovim roditeljima žive u zajedni�kom doma�instvu, došao je u Njema�ku 1968.godine. Sve to vrijeme radio je u istoj gradjevinskoj firmi. Uvijek je dobro zaradjivao. Stanovao je u zajedni�kom smještaju s zajedni�kom kuhinjom i kupaonicom. Stanarina je bila niska, živo je veoma skromno. Radio je puno. U domovini je sagradio veliku ku�u, dvije je k�eri poslao na studij, tre�u je dobro udao, a svojoj je ženi, koja se o svemu brinula, slao redovito skoro sav zaradjeni odnosno uštedjeni novac. Medjutim za vrijeme zadnjeg odmora primjetio je, da kod ku�e sve te�e i bez njega, ali kako sam re�e „na mojim ledjima“. Nakon povratka u Njema�ku po�ima piti, svakodnevno se opijati, halucinirati. Nakon 25 godina sama�kog života prisilno je smješten na psihijatriji. Zapušta se, pati od paranoidnih pra�enja. Cijelu ovu situaciju pratio sam iz neposredne blizine. Što se to s njim dogodilo, zbog �ega? Zakljucio sam: sve se dogodilo to�no po modelu: - odluka, koju je s cijelom obitelji donio, da ide u Njema�ku, - losa materijalna situacija diktirala je donošenje odluke i oduzela svu slobodu odlu�ivanja, - što se ti�e dužive boravka u Njema�koj varao je sebe, ali su ga varali i �lanovi njegove obitelji. Ono o �emu se pri�alo, bilo je dvije do tri godine. Medjutim skoro svaki je znao da mora biti dulje, jer se svi planovi tako brzo ne mogu realizirati. Dakle, ve� na po�etku cijela je stvar bila na labavim nogama. No o tome se nije govorilo. Težak posao, skromni na�in života bez izgleda na skori kraj, alkohol kao tješitelj, razgradjena osobnost i to sve samo zbog toga, jer sami prema sebi nisu bili pošteni, te od �lanova obitelji a i od sebe samih dovedeni u bezizlaznu situaciju. Tisu�e je ovakvih sudbina. Kada se radi o razlozima odlaska u tudjinu na „privremeni rad“, sigurno je da socio okonomski stoje na prvom mjestu. Zbog toga je i financijske situacija bila ta koja kod hrvatskih gastarbeitera sve zadovoljava.

13

13

Medjutim, kakve su bile socio ekonomske komponente hrvatskih gastarbeitera u domovini? Kako je s njihovom izobrazbom? Da li su ovi �imbenici kod odluke o odlasku u dovoljnoj mjeri valorizirani? Da li su bili odlu�uju�i? Ja mislim da jesu. Prema statistikama 60% hrvatskih gastarbeitera išlo je �etiri ili pet godina u školu. To zna�i, da njihov socijalni status i u domovini nije bio posebno visok. S tako niskim stupnjem obrazovanja bili su i u domovini neprivilegirana klasa. Na drugoj pak strani, prema statistikama vidljivo je, da je kod 90% mjese�na zarada u domovini bila ispod 300 DEM. Za generaciju izmedju 30 i 40 godina starosti koja je imala ove zna�ajke, nije bilo drugog izlaza doli jednostavno pobje�i iz tako nepovoljnog statusa i pokušati ono izgubljeno nekako kompenzirati. Jednom dijelu te skupine je stvarno i uspjelo poboljšati matrijalnu situaciju. Drugom pak dijelu to je - kako se vidi iz primjera - uspjelo uz veoma visoku cijenu.Vjerojatno nije nikakvo �udo, ako se u ovom materijaliziranom svijetu želi stvoriti nekakvu matrijalnu sigurnost. Na drugoj strani svjesno se kalkulira s moralnim vrednotama i stavlja ih se u drugi plan. To je �injenica koja nažalost ne ohrabljuje. Završimo ovo poglavlje kratkim rezimeom: Glavna motivacija odlaska na rad u inozemstvo bila je ekonomske naravi. Drugi motivi, kao politi�ki ili trajno iseljenje, nisu bili tako �esti. �ak i oni, koji su u Njema�koj postavljali zahtjev za politi�ki azil �esto su to obrazlagali gospodarskim teškocama a manje pravim politi�kim proganjanjem. Kažem �esto. 5. PRIMARNA KONFLIKTAN PODRU�JA U NOVOJ SREDINI GLEDE RAZLIKA U KULTURI, JEZIKU, VREDNOTAMA I NORMAMA Konflikt je sposobnost razvijanja suprotnih pozicija i kompromisa..... a doživljavati konflikt zna�i, stvarati tjelesne i duševne napetosti. Takve napetosti moraju se odražavati u djelovanju ukoliko ne želimo, dugoro�no gledano, završiti u neurozi ili psiho - somatskim bolestima. U ove dvije re�enice sadržana je po mome sudu problematika hrvatskih gastarbeitera kao i njene posljedice zdravstvene naravi. U obi�nom govoru konflikti se razumiju kao obi�na svadja ili nerazumijevanje, što po mom sudu baš i nije krivo. No poblize gledano na�i �e mo još neke sadržaje pojma konflikt. Gdje dolazi do nerazumijevanja, zbog cega se svadjamo? Izgleda da se radi o stavu �ovjeka, koji se susre�e s druga�ijim stavom drugoga �ovjeka. Dolazi do rasprave, svadje. To se dogadja na svim razinama ljudskog života i djelovanja. Ostanemo li kod toga, osje�amo nešto kao „nezadovljstvo“ ili osje�aj, da baš nismo sve u�inili. Zbog toga i potreba, da na konflikte gledamo kao na sposobnost uvidjavnosti. Koliko puta smo doživjeli najtvrdokornije tvrdnje bez imalo znakova sposobnosti uvidjavnosti, da može biti i drugih mišljenja koje treba tolerirati, da svi ne moramo isto misliti ( ukoliko nismo u istoj politi�koj stranci ). Tolerancija kao takva, po mom je mišljenju strana hrvatskom narodu. To može biti uvjetovano pod�injenim položajem našega naroda kroz povijest, ali i propustima u socijalizaciji, ili pak ne�im tre�im. Kako, dakle, živi �ovjek koji nije u stanju uo�iti konflikte, izdržati suprotne pozicije i sklapati kompromise?

14

14

Na jednoj strani uo�avamo neuroze - na drugoj su upravo ti ljudi predestinirani za psiho - somatske bolesti. Pojasnimo to na kratkom primjeru: Radi se o ženi pedesetih godina, koja živi u Njema�koj 23 godine. Potje�e iz Bosne, iz sredine, u kojoj se sve odvijalo na tradicionalan na�in, na selu. Išla je samo �etiri godine u školu. U Njema�ku je došla s još nekoliko svojih suseljanki koje rade u istoj tvornici. Stanuje u stanu od firme i sve je u redu. Vremenom su njene kolegice napustile taj stan, tako da je ona bivala sve usamljenijom. Njema�ki je slabo znala. I tako ona i dalje živi sama. Dakle, njema�ki jezik nije nau�ila, njema�ki mentalitet ne razumije i u svom malom, uskom svijetu jednostavno se razbolila. Psihosomatski. Kada su zakazali svi njeni obrambeni mehanizmi dospjeva u bolnicu s �irem na želducu. Prema savjetu lije�nika bolesni�ka joj blagajna odobrava odmor u domovini. Ozdravljenje dolazi brzo. Oporavlja se, vra�a se i pomalo sklapa poznanstva s drugima, pa i Nijemcima, te tako se kona�no udaje za jednoga Nijemca. U svakom slu�aju ona je danas zdrava. U medjuvremenu je dobro nau�ila njema�ki jezik, ali je i nau�ila, kako se sklapaju kompromisi. Ovo je samo jedan od mnogih primjera koji govore u prilog navedenoj teoriji. Kada je kao bolesnica došla u svoje selo gdje joj je sve poznato, gdje su joj rodbina i poznanici, gdje se sa svima razumije i to ne samo jezi�no - jer do konflikta ne dolazi samo verbalnim na�inom -, došlo je do poboljšanja. Novim snagama, ali po mom mišljenju i saznanjima, revidira svoje stavove, sklapa poznanstva s doma�im ljudima ali i sa strancima �ime se konfrontira i s druga�ijim stavovima i na�inom kako s takvim stavovima i konfliktima iza�i na kraj. Ovakvih primjera je nažalost malo. Uz sve ovo postavlja se i pitanje življenja u dvije kulture. Možda bi ovo pitanje trebalo druga�ije postaviti: Kako hrvatski gastarbeiteri žive i z m e d j u dvije kulture? Najprije na najrazli�itije na�ine doživljavaju dvojaki sustav normi. To ovisi o starosti, izobrazbi, sposobnosti ili nesposobnosti adaptacije i t.d. Mora se sporazumijevati na dva jezika od kojih je svaki za sebe poseban sustav normi. Tako važna komunikacija ne dogadja se samo jezi�no nego i razumijevanjem odredjenog sustava koji je sadržan u stranom jeziku. Može li to hrvatski Gastarbeiter realizirati? Ve� sam rekao, da je razina izobrazbe kod velike ve�ina veoma niska. Naravno da postoji urodjena ili nau�ena sposobnost prilagodjavanja, medjutim po mom mišljenju još uvijek jedan veliki dio kulturnog i sadržajnog dobra ostaje nerazumljivim i plodno je tlo konfliktima. Kada zamislimo koje su samo posljedice promjena uloga, sve ovo biva nešto jasnijim. U domovini je uobi�ajeno, da žena u ku�i ima ulogu majke, odgajeteljice, doma�ice, vjerou�iteljice, a na selu i poljoprivrednice. Njena uloga je to�no opisana, njeno mjesto na socijalnoj skali to�no je odredjeno. Uz to je njena fleksibilna uloga bila i pomiriteljice medju posvadjanim �lanovima obitelji, medju mužem i djecom. Na drugoj je strani uloga muža vezana uz autoritet, bila uloga skrbnika obitelji. Djeca su od roditelja u�ila jezika, obi�aje, norme, moralne vrijednosti i t.d. „Normalno“ ponašanje nau�eno je igraju�i se i bez smetnji.

15

15

Medjutim kada se odlaskom jednog od roditelja na rad u Njema�ku ukupna situacija obitelji promijenila, došlo je do napetosti i konflikata. Majka kao radnica doživljava se ne više kao ovisnom doma�icom, nego kao emancipiranom ženom, koja kao i njen muž može uzdržavati obitelj, i to možda �ak i bolje. Njen status u obitelji se poboljšava, raste njena samosvijest. Muž i otac doživljava, da se njegov status takodjer mijenja, da njegova vrijednost opada. On doživljava degradaciju svoje uloge. Povijesno gledano je sigurno veoma važno, da se uloga žene mijenja, da izgubi pod�injeni položaj, medjutim to dovodi do novih napetosti i konflikata. Procesi emancipacije hrvatskih žena dogadjaju se preko no�i i suprugu ne ostavlja dovoljno vremena, da se svojoj ali i ženinoj novoj ulozi prilagodi. A pros pros emancipacija. Ja tvrdim, da se kod velike ve�ine hrvatskih žena u Njema�koj radi o krivo shva�enoj emancipaciji. Simboli te emancipacije su: pušenje, voza�ka dozvola, moderniji na�in odjevanja, izlasci s drugim, isto tako „emancipiranim“ ženama. Muževe se �esto stavlja pred alternativu: ili takav život - ili razvod braka, jer „ja radim isto kao i ti i mogu živjeti bez tebe.“ Ovdje se po mom sudu dogodila samo izvanjska „emancipacija“. Na taj ta�in dolazi do teških problema, koji �esto završavaju razvodom braka. 6. INTEGRACIJA, POKUŠAJI INTEGRACIJE, NJENI USPJESI I NEUSPJESI „Integracija u njema�ko društvo, kakvu traže politi�ari te pojedine društvene skupine, ukoliko je zaista želimo konsekventno provesti, može se posti�i jedino putem zamozataje (Selbstverleugnung). Potpuna integracija zna�i potpuno preuzimanje i posvajanja na�ina mišljenja Nijemaca a time i stereotipa njema�kih predrasuda, koje ih introiciraju kao mržnju prema vlastitoj osobi i o�ituju kao omalovažavanje zemljaka kao i agresiju prema njima „ tvrdi M.Müller u „Selbstorganisation in Ghetto“. Što zna�i ovaj citat? Kako bi se prema njenu provodili integracijski procesi stranaca u Njema�koj? Citirana tvrdnja je po mom mišljenju kriva, i ako bi se integracija provodila prema njoj, onda bi u Njema�koj umjesto stranaca imali robote, koji bi zbog mržnje samih sebe i vlastitih sunarodnjaka, imali stalno posla s policijom. Zbog �ega je ova tvrdnja kriva? Misli li se pod integracijom zaista na samozataju? Misli li se na potpuno posvajanje, preuzimanje njema�kog na�ina mišljenja, �ak predrasuda? Ja mislim, da ovo nema zaista ništa zajedni�kog s integracijom nego je �ista asimilacija. Pojam integracije i asimilacije smo ve� opisali i ostanimo kod njih. Politi�ke prilike u domovini sigurno su kod pojedinaca dovele do toga, da u Njema�ku dovedu cijelu obitelj te zatraže državljanstvo.Medjutim, mnogi se iz bilo kojeg razloga, opravdanog ili neopravdanog, ne mogu odlu�iti niti za stalni povratak u domovinu, niti za ostanak u Njema�koj. Obicno se radi o slijede�im situacijama: Ako je gastarbeiter cijelo vrijeme sam boravio u Njema�koj, dok mu je obitelj bila u domovini zbog djece koja još idu u školu ili studiraju, starih roditelja koje njegova

16

16

supruga njeguje, zbog u medjuvremenu kupljenog velikog zemljišnog posjeda kojeg treba obradjivati, zbog još par godina do mirovine, onda se može o�ekivati, da �e njihov povratak biti onoga dana kad dobiju mirovinu. No on cijeloga svoga života nije donosio samostalne odluke. Uvijek su drugi ili situacija bili ti, koji su odlu�ivali; na pr. rat, ali ponekad i neka ekstravagantna želja žene ili djece. Ovakav se gastarbeiter, koji je od svoga dolaska u Njema�ku sanjao o povratku, nije htio integrirati, iako je objektivno do izvjesne granice mogao. „Nisam došao u Njema�ku u�iti jezik, nego raditi, ostvariti planove i vratiti se“ �ujem veoma �esto. Takav stav doveo je do toga, da on i nakon 30 godina provedenih u Njema�koj ne zna jezik, da za svaku sitnicu mora tražiti pomo�, da zbog neznanja gubi razli�ita prava, da ga se diskriminira i �esto izrabljuje. Kod ove se skupine ne registrira kriza identiteta. Kada je rije� o integraciji onda treba u svakom slu�aju re�i par rije�i o njema�koj politici prema strancima i o Zakonu o strancima. POLITIKA PREMA STRANCIMA Politiku prema strancima predstavljaju sve državne mjere glede kontrole i rukovodjenja dolaska stranaca kao i suma svih aktivnosti, uz �iju pomo� Savezna vlada, Pokrajine, op�ine , poduze�a, sindikati, crkvene i društvene dobrotvorne organizacije, pokušavaju posti�i profesionalnu i socijalnu integraciju. Politika prema strancima bila je i ostala jedino ovisna o trzištu radne snage. To zna�i, da sve ovisi o interesima njemackog gospodarstva, svejedno da li se odluke donose na razini Saveza ili Pokrajina. Prema tim interesima ravnaju se sve mjere i koncepti koji se ti�u stranaca. Iako se puno govorilo o izmjeni politike prema strancima, ništa se bitnoga nije dogodilo. Nema povratka od restrektivne politike prema stvarnoj, željenoj integraciji. Štoviše politika prema strancima vratila se u žižu pozornosti mnogih politi�ara, a da se okvirni uvjeti nisu promijenili. Te okvirne uvjete ve� u po�etku organiziranog zapošljavanja stranaca, dakle prije nekih 30 godina, diktirao je „kartel mo�i“ u kojem je sudjelovalo Ministarstvo rada, Savezni ured za zapošljavanje, Savezno udruženje njema�kih poslodavaca i Udruženje njema�kih sindikata. Taj „kartel“ je provodio svoje interese prema na�elu: primiti koliko se može - dati koliko se mora. Iz toga se rodio osnovni koncept politike prema strancima u Njema�koj. Ona je prepuštena izvršnim vlastima; parlamenti se njome uglavnom ne bave. I federalisticko uredjenje Njema�ke razlogom je, da je politika prema strancima u svojoj suštini bila i ostala samo politika trzišta radne snage. Savez i Pokrajine moraju se dogovoriti o svim važnijim mjerama u toj politici, te u ve�ini slu�ajeva donose samo pljesnive kompromise. Obrazložene prijedloge za „novu politku prema strancima“ politi�ari odbijaju formalo juristi�kim razlozima, prije svega primjedbom, da Njema�ka nije zemlja useljenja. O�igledno i za savezne i pokrajinske politi�are postoji velika opasnost da izgube glasove bira�a, ukoliko bi se zalagali za progresivnu politiku prema strancima, koje je opet u žiži javnosti. Do toga je došlo zbog velikog broja azilanata, zbog kojih je ta politika dobila kvalitetno nove dimenzije i inicirala traženje novih riješenja. S tim u vezi porastao je i strah njema�kog življa od sve ve�eg broja stranaca. Toj promjeni klime doprinjela je napokon i nezaposlenost posebno u novim pokrajinama nakon ujedinjenja. Javlja se otvoreno neprijateljstvo prema strancima te pritisak na politi�are, da napokon nešto poduzmu.

17

17

Postupci politi�ara u politici prema strancima oduvijek su bili u znaku aktualnih dnevnih dogadjanja, nastaju pod pritiskom opozicije ili u žaru predizbornih borbi. ZAKON O STRANCIMA Pravni položaj stranaca uglavnom regulira Zakon o strancima. Taj Zakon izglasan je u vrijeme kada nitko nije mogao predvidjeti, da �e Njema�ka de facto postati zemljom useljenja. Taj se zakon bazira na mnogobrojnim pravnim podlogama u multilateralnim i bilateralnim sporazumima. Glavna osnova je Zakon o strancima od 28.04.1965. godine, koji je nekoliko puta neznatno mijenja, da bi pravu novelu doživo 14.07.1990.godine. Stranac je svaki onaj, koji prema �lanku 116. stavak 1. Ustava Njema�ke nije Nijemac. Za svoj boravak u Njema�koj stranac treba dozvolu, koja prema ovom Zakonu poznaje nekoliko oblika. jedna takva dozvola izdaje se, ako njeno izdavanje nije u koliziji s „interesima Njema�ke“.Što su to „interesi Njema�ke“? To je neodradjeni juristi�ki pojam, koji se u praksi koristi kao paravan za najrazli�itije restrikcije. Za rad u Njemackoj stranac treba radnu dozvolu, koja je u velikom broju slu�ajeva vezana uz dozvolu boravka. O Zakonu o strancima se može re�i, da je oduvijek bio hrpa o�ajni�kih pokušaja da se „stvori red“, da se kod stranca stvori dojam socijalno pravne države, ali i najmera, da se stranca nakon obavljenoga posla pošalje ku�i. 7. POSLJEDICE U vrijeme snažne konjukture svi smo bili ponosni i sretni što živimo u doba pune zaposlenosti, a danas bespomo�no gledamo i sa strahom pratimo kako raste broj nezaposlenih. Ve� smo rekli, da je dana 31.12.1991.godine u Njema�koj bilo 15.900 nezaposlenih Hrvata. Lijepa vremena su, možda, zauvijek prošla. U razvijenim zemljama sve više se zahtjeva u�inak. �injenica, da puno mladih i zdravih ljudi traži posao, za poslodavce predstavlja i odredjeno iskušenje. Stariji radnik može dobiti otkaz i zbog sitnijeg nedostatka, pa i zbog bolovanja. U poimanju starosti i u�inka otišlo se prema mom mišljenju predaleko, te se radnika 45-tih godina smatra ve� starim. Posljedica toga je strah, poglavito kod zaista starijih radnika. Ja u tome vidim veliku opasnost. Da ne bi dobio otkaz radnik je spreman štošta podnositi, odre�i se �ak i svojih prava, jer zna da obitelj ovisi o njegovoj zaradi. Meni se �ini da se u ovom kontekstu eksplicitno može govoriti o diskriminaciji i izrabljivanju. Bez puno mašte možemo si predstaviti, koje sve posljedice ovo može izazvati kao ionako ve� bolesnog gastarbeitera. U posebice teškom položaju su radnici koji dobiju otkaz, a nemaju posebnu radnu dozvolu niti pravo na nju. Nakon isteka prava na novac za nezaposlenost, oni nemaju pravo na dobivanje pomo�i za nezaposlene, pa su prisiljeni tražiti socijalnu pomo�. Iako prema Zakonu o socijalnoj pomo�i i stranci na nju imaju pravo, u praksi se to �esto onemogu�ava ve� spomenutim neodredjenim juristi�kim pojmom „interesi Njema�ke“. Stranac nakon dobivanja socijalne pomo�i duže od tri mjeseca može izgubiti dozvolu boravka, ako nije izdana u obliku prava na boravak ( Aufenthalts-berechtigung ).

18

18

Mogli ste primjetiti kako do sada nisam rabio rije� klijent nego gastarbeiter, zemljak ili jednostavno naš �ovjek. Radilo se, dakle, o više manje sociološkim, društvenim i politi�kim pitanjima i problemima. Namjera mi je bila prikazati taj back raund u kojemu je moj klijent živio i živi. Analiza njegova života u domovini nije bila iscrpna jer nam je svima poznata. Zbog dama i gospode, koji hvala Bogu nisu morali osjetiti teret tudjine, prili�no sam opširno opisao društveno politi�ki okvir s namjerom, da problematika koju sada želim obraditi bude što jasnija. Uz ove malo�as navedene posljedice, koje možemo nazvati juristi�kim, tijekom referata nekoliko sam puta spomenuo bolesti. Budu�i je zdravstveno stanje naših gastarbeitera, koje ubrajamo u prvu generaciju zaista loše, pokušati �u ga nešto opširnije i predstaviti.Do sada takodjer nisam formulirao pojam prve generacije, pa �u to u�initi sada. Što je to PRVA GENERACIJA o kojoj je rije�? Ovaj termin rabi se u politi�kim, stru�nim pa i znanstvenim krugovima. No, meni do danas još nije poznata definicija te prve generacije. Zbog toga �u pokušati definirati tu generaciju i kod te definicije ostati, pa makar ona i ne bila znanstveno utemeljena i to�na. Za mene prvu generaciju predstavljaju migranti, koji su u Njema�ku došli kao oženjeni muškarci ili udate žene, starosne dobi od 30 godina pa dalje. Kod opisa zdravstvene situacije moje prve generacije koristiti �u rezultate vlastitih istraživanja. Posljednje takvo istraživanje datira od 1989. godine, budu�i mi ratne prilike koje su izazvale veliki broj prognanika i izbjeglica tijekom 1991.godine i moga rada s tom populacijom, nisu dozvolile da se više posvetim istraživanju pojedinih podru�ja odnosno fenomena. Tijekom 1989.godine imao sam 892 klijenta, od toga 185 žena i 707 muškaraca. Od toga broja 38% pripadnici su prve generacije, dakle 339 klijenata. Od ove skupine broj klijenata oboljelih od alkohola iznosi 43; od toga 38 muških i 5 ženskih klijenata. Kod svih njih verificirana je dijagnoza „alkoholizam“. Psihi�kih bolesnika bilo je 19: 10 muških i 9 žena. Psihosomatskih bolesnika bilo je �ak 37: 21 muškarac i 16 žena. TBC plu�a imalo je 9 klijenata: 6 muških i 3 ženska. Broj invalida ( Schwerbehinderte ) s postotkom invalidnosti od majmanje 50, bilo je 59; od toga 53 muška i 6 ženskih klijenata. Osim ovih imao sam 169 klijenata koji boluju od drugih bolesti, pa �u prema u�estalosti bolesti iznijeti naj�eš�e: bolest muški ženski bolesti srca 10 4 degenerativne bolesti kralježnice 21 7 artroza 8 -- Morbus Bechterew 3 -- gonartroza 4 -- ošte�enje jetre 12 1 bronhitis 12 4 prostatitis 5 -- bolesti želuca i unutranjih organa 13 6 depresija 11 9 polineuropatija 8 1 hipertonija 6 3

19

19

frakture 7 1 karcinom 6 4 diabetes melitus 2 1 ukupno 128 41 Što me je navelo da se posebno pozabavim patologijom moje klijentele? Godinu i pol dana sam opazao, da broj oboljelih od TBC-a nesrazmjero raste. Dvije godine prije toga nisam imao niti jednog klijenta koji bi bolovao od ove bolseti. Najprije sam mislio, da je to bolest koja je u ovo vrijeme signifikantna samo za moje klijente, da Nijemci od te „stare“ bolesti više ne boluju, što se medjutim u razgovoru s predstavnicima državne službe za zaštitu zdravlja nije potvrdilo. Ova bolest postoji još uvijek ili opet i kod Nijemaca. Moji podaci dokazuju, da skoro svi bolesnici puše, ta da su 2/3 alkoholi�ari. Recimo stoga odmah nešto o problemu alkoholizma. O tome se problemu u nekoliko re�enica naravno ne može puno re�i, no ono najvažnije. Uzroci su razli�iti, no �ini mi se, da nastajanju ovisnosti kod naših ljudi doprinosi slijede�e: vecina ovisnika o alkoholu medju mojim klijentima, što se odnosi i na muške ali i na ženske, došlo je u Njemacku s izvjesnom navikom pijenja. Zbog toga se može vjerovati, da bi oni i da nisu došli u Njema�ku postali ovisnicima. Migracija i njena dinamika samo su pospješile proces nastajanja ovisnosti, ali ga nisu izazvale. Stoga tvrdim: tudjina nije uzrok nastajanja ovisnosti o alkoholu. Što kod alkoholizma u odnosu na maigraciju i njenu dinamiku nije to�no, to je sigurno to�no kod psihi�kih bolesti. Moje istraživanje je pokazalo, da sam te godine imao 20 klijenata psihi�kih bolesnika: 11 muških i 9 žena. U prikazanoj tabeli ta skupina nalazi se pod „depresijom“, što nije sasvim to�no. Depresija je samo jedna od bolesti koja je naj�eš�a, ali nije jedina. Za mene je interesantno, da je više bolesnika muškaraca negoli žena. Površno gledano moglo bi se re�i da je to zbog toga, što je broj muških klijenata daleko ve�i od ženskih. Medjutim smatram vaznim istaknuti, da veoma mnogo muških klijenata u Njema�koj žive sami. Ali što se kao uzrok nastajanja bolesti i kod muških i kod ženskih klijenata može uzeti je: životni ritam, prezaposlenost, nesigurnost, nemogu�nost planiranja, degradacija uloge u obitelji, strah od gubljenja radnog mjesta, strah od života. Broj klijenata oboljelih od psihosomatskih bolesti bio je takodjer visok: 37. Od toga 21 muškarac i 16 žena. Ve� nekoliko godina opažam kako njema�ki lije�nici kod puno pacijenata navode kao dijagnozu „ želja za mirovinom“. Zbog toga je puno klijenata imalo poteško�a, jer ih bolesni�ke blagajne ili poslodavci gledaju kao simulante. Ali ovdje se ne radi o simulaciji nego o nesposobnosti klijenta da verbalizira svoje poteško�e. Radi se dakle o jezi�nim problemima. Lije�nici, koji i onako za pacijanta nemaju puno vremena (u Njema�koj se govori o tkzv. „5-minuta medicini“ ), ovakovom pacijentu se dovoljno

20

20

ne posve�uju. U pacijenta, stranca koji ne vlada njema�kim jezikom, trebali bi investirati puno vremena, što im nitko ne�e platiti. Nije rijetkost da jedan ovakav pacijent u moj ured donese puno plasti�nu vre�icu najrazli�itijih lijekova, jer više ne zna koji kada i kako treba uzimati. Mnogo ih je koji redovno uzimaju po 10 i više najrazli�itijih preparata i to �ak iz skupine neuropeltika, antidepresiva, a da se ne govori o analgaticima. Cirka 18% mojih klijenata je bolesno. Promatramo li tabelu vidimo, da je broj oboljelih od degenerativnih promjena kralježnice dosta visok i to u velikoj ve�ini kod muških klijenata. Uzrok tome je po mom mišljenju dugogodišnji teški fizi�ki posao. Veliki je broj oboljelih od bolesti unutarnjih organa. Jedan dio je sigurno psihosomatske etiologije ali i dobar dio je posljedica loše ishrane te alkohola, što je glavni uzrok bolesti jetre. Što se iz tabele jasno vodi je to, da je broj bolesnih muškaraca daleko ve�i od broja žena. Bilo bi zanimljivo koparirati ga s rezultatima kod njema�ke populacije ili odgovaraju�e populacije u domovini, da bi ga mogli kompetentno komentirati. Kakve su mogu�nosti lije�anja ? Kada se pred o�ima ima ovako veliki broj bolesnih klijenata ( napominjem da se ovdje radi samo o mojim rezultatima, dakle jednoga grada u kojem živi oko 2.500 Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine) i to onih boljelih od alkoholizma, psihi�kih te psihosomatskih bolesti, neminovno se nama�e pitanje lije�enja, budu�i je kod ovih bolesti jezik glavni medij u terapijskom procesu. Od prije nekoliko godina lije�enje alkoholizma na hrvatskom jeziku mogu�e je u samo 4 specijalne klinike, od toga dvije i za žene. Dakle 4 klinike za �itavu Njema�ku. Poteško�a je u tome, što su vremena �ekanja preduga, što dodatno otežava i onako tezak socijalni rad s ovim klijentima. Kako organizirati pripremu, motivacijsku fazu, kad socijalni radnik �esto puta ne zna, kada ce mu klinika moci primiti klijenta.Osim toga stvara poteško�e i �injenica, da se kod ovih bolesnika radi o ljudima, koji u Njema�koj uglavnom žive sami, bez obitelji. Zbog toga se obitelj ne može uklju�iti u terapijski proces. Kod mnogih je bolest nastala u obitelji pa ju zajedno s njom treba i lije�iti. Lije�iti samo klijenta kao nositelja sindroma nesredjenih obiteljskih odnosa a ne ujedno i njegovu obitelj, ne garantira potpunu i trajnu apstinenciju pa je i broj recidiva veoma velik. Ništa bolja situacija nije niti s psihi�kim i psihosomatskim bolesnicima, �ak je možda i gora. Zbog jezi�nih poteško�a pacijenta se kljuka sedativima. O pravom lije�enju ovdje se ne može govoriti. Intencija mi je, zbog relativno velikog broja bolesnih klijenata, opisati od prilike uzroke nastajanja bolesti. Spomenuo sam i to, da ja nisam u stanju odgovoriti onome što se od socijalnog radnika u ovom kontekstu normalno o�ekuje. Uz ovu skupinu velika je i skupina onih klijenata, koji stoje kratko pred starosnom mirovinom ili pak kod kojih te�e postupak za dobivanje invalidske mirovine, što razultira iz navedene patologije.

21

21

Obzirom na našu temu želim nekoliko rije�i re�i o klijentima pred starosnom mirovinom, a to je skupina starosne dobi od 60 do 65 godina. Broj stranaca, koji i nakon dobivanja mirovine žele ostati u Njema�koj, stalno raste. 1961. godine bilo ih je u ovoj dobi ca. 60.000, 1982. godine taj je broj pet puta ve�i, dok se u godini 2000 o�ekuje da naraste na 1,5 milijuna. Ovo pokazuje, da skupina starih stranaca u Njema�koj biva sve ve�om, tako da i pitanja starenja kod starih stranaca postaje sve važnijim. Na kolokviju EURAG-a ( Savez starijih generacija Europe ) još u travnju 1987, godine ustanovljeno je slijede�e: „ Problemi starijih migranata su dio problema koje imaju svi migranti. S tim problemima moraju najprije sami migranti iza�i na kraj, ali se i medjunarodne migracijske organizacije kao i druge medjunarodne i nacionalne organizacije njima moraju baviti. Takodjer i nacionalne i lokalne vlade i vlasti moraju ovim problemima posvetiti posebnu pozornost „ ( EURAG - obavijesti, strana 5 ). Dok smo se pitanjima i problemima djece migranata prve i druge generacije donekle i bavili, pitanja starijih migranata su do sada ostala potpuno zanemarena, što ima za posljedicu, da stari migranti s nastalim problemima nisu na vrijeme konfrontirani te nasuprot njima stoje bezpomo�ni i iznenadjeni. �injenica, da puno starih stranaca i nakon dobivanja mirovine ne žele i�i iz Njema�ke pobija tvrdnju nekih politi�ara, da Njema�ka nije zemlja useljenja. Traži se hitna promjena mišljenja ne samo kod politi�ara nego i kod odgovornih u socijalnom osiguranju, gerontologiji, socijalnom radu. Posebnost starih migranata leži u tome, da je njihova socijalizacija protekla u jednom drugom društvu u kojem su vrijedile druge norme i vrednote koje su ih significirale. Stare strance, kao u ostalom i stare Nijemci, ne smijemo gledati kao homogenu skupinu, nego kao individue. Uz pripadnost socijalnom sloju važna je i pripadnost drugom kulturnom i etni�kom krugu, �ija se poimanja starenja i starosti razliku. Društvo je dobrim dijelom odgovorno za to, kako �e stariji ljudi savladati svoje probleme i zadovoljiti potrebe. U socijalnom sustavu vrednota našega industrijskog društva, koje se orijentira na mladost i uspjeh, na stare ljude se op�enito gleda kao na nešto, što ne spada u takvo društvo. Posebno se to o�ituje kod starih stranaca, tako da starost veoma �esto ima posljedicu zdravstvene, kulturne i socijalne zapuštenosti. Ne vrijedi ovo samo za Njema�ku nego i za Hrvatsku, ukoliko joj je do povratka starih, isluženih i bolesnih migranata stalo. 8. O STARENJU I STAROSTI Koga smatramo starim �ovjekom? Pojam „starost“ neda se jednostavno definirati. Prema rezultatima istraživanja stanica, starenje po�ima u trenutku rodjenja. Medicinski stru�njaci su dokazali, da smanjenje u�inka pojedinih organa po�ima razli�ito i s razli�itim intenzitetom. Ako je na pitanje, kada kod pojedinca po�ima starenje, teško dati odgovor, onda je još teže odgovoriti za veliku skupinu ljudi, od kada ih smatramo starima. Uz to moramo voditi ra�una o tome, da ve� prema životnim okolnostima starost može imati razli�ite aspekte, koji se op�enito razlikuju u biološkom, psihološkom i

22

22

sociološkom pristupu. Veoma je teško generalno odrediti koje su promjene u organizmu, u psihi i medjuljudskim odnosima signifikantne za starenje i starost. U tom kontekstu piše Tews:“ Indeks starosti može se odrediti samo u konstelaciji fizi�kih, psihi�kih i socioloških varijabli; razli�ita dogadjanja starosti moraju funkcionalno biti u medjusobnoj koleraciji„ (Sociologija starenja, stranica 47.). U statistikama i empirijskim istraživanjima granica starog �ovjeka leži kod 65.godina. Ta je granica medjutim proizvoljna. Temelj ovoj granici je prestanak aktivnog rada, jer se u Njema�koj starosna mirovina op�enito sti�e sa 65 godina života. Slika starog �ovjeka u našem društvu je dosta negativna. Radi se o predrasudama. U slici stare osobe dominira ovisnost o drugima, potreba tudje pomo�i, usamljenost. Osim toga polazi se op�enito od toga, da popuštaju duševne sposobnosti stare osobe. Istraživanja, medjutim, pokazuju, da se „portret“ stare osobe „naslikan“ od mladjih, jako razlikuje od „autoportreta“ stare osobe. Stari �ovjek se još uvijek osje�a sposobnim i radno voljnim, ali se neminovno mora konfrontirati sa društvom i njegovim poimanjima njega i njegovih sposobnosti. Prema psihološkim saznanjima „portret“ u velikoj mjeri djeluje na „autoportret“ i uvjetuje i odredjuje ponašanje. Potpunosti radi recimo u ovom kontekstu i nešto o teorijama starosti. TEORIJA AKTIVITETA / AKTIVNOSTI Ova teorija polazi od toga, da onaj �ovjek uspješno stari, koji u starosti ostaje aktivan i ima osje�aj, da je u svom socijalnom okružju još od koristi. Stari �ovjek �e svoje aktivnosti iz srednjih godina života zadržati i razvijati. Biti u starosti aktivan zna�i biti od koristi i na taj na�in dati svome životu smisao. Ostane li bez socijalnih kontakata i dosadašnjih funkcija, tražiti �e kao nadomjestak bilo kakve aktivnosti. Prema ovoj teoriji može dakle samo onaj �ovjek uspješno stariti, koji je u mladjim danima bio aktivan, prema onoj staroj poslovici:“ Starog jarca ne nau�i tanca.“ Budu�i ova teorija polazi samo od aktivnih ljudi, nema univerzalni karatkter. TEORIJA DISANGAŽMANA polazi, u suprotnosti od teorije aktiviteta, od toga, da uspješno stari onaj �ovjek, koji se oslobodjen svih društvenih zahtjeva i struktura povla�i i zadovoljava svojim ograni�enim životnim prostorom. To povla�enje je prema ovoj teoriji nužno, jer sa starenjem popu�ta psihi�ka i fizi�ka snaga. Osim toga to povla�enja harmonira s potrebama starog �ovjeka kao i s potrebama društva koje više manje gleda na u�inak. Problem nastaje onda, ako ono što se od njega tra�i nije u skladu s njegovim potrebama. Nastaje, dakle, stresna situacija. Ova je teorija �esto kritizirana jer izjedna�ava deskriptivno ( dakle povla�enje iz društva ) s normativnim ( željom da se to dogodi ), pa se može koristiti kao opravdanje za izoliranje starij ljudi u društvu. Osim toga kritiziraju je što se, kao i teorija aktiviteta, smatra apsolutnom. Buduci da korelacija izmedju povla�enja i zadovoljavanja s nastalom situacijim ne odgovara kod svakog �ovjeka, ne možemo je uzeti kao zdravo za gotovo. Tim više, jer razli�ita ispitivanja pokazuju, da su sretniji i zadovoljniji oni, koji su aktivni.

23

23

TEORIJA KONTINUITETA povezuje ove dvije teorije time, što starom �ovjeku ostavlja obadvije otvorenim. One osobe, koje su u mladosti bile aktivne, biti �e i u starosti - pasivne �e i dalje ostati pasivnim i unato� toga biti zadovljne. MODEL DEFICITA Ovaj model još uvijek donimira našom slikom o starenje i starosti. Biti star, kako sam ve� rekao, zna�i biti nepokretan, bolestan, invalid. Starost se poistovje�uje s gubitkom psihi�kih i fizi�kih sposobnosti, što nije to�no, jer starenje i starost predstavlja samo prestrukturiranje tih sposobnosti. Ne smijemo zaboraviti da svaki, pa i stari �ovjek, raspolaže spretnostima, sposobnostima, znanjem i iskustvom, samo što te osobine drugi ljudi �esto nisu utkrili ili uo�ili, pa zbog toga nisu poznate. Unato� bolesti i invalidnosti bilo psihi�ke bili fizi�ke, stari �ovjek još uvijek zadržava neke od navedenih osobina koje mora znati otkriti on sam ili netko drugi, i na njih ga poticati. I u starosti se �ovjek individualno razvija. Konfrontiran je s zada�ama tog razvoja, koje sam mora riješavati. 9. ŠTO SE MOŽE O�EKIVATI O PRVE GENERACIJE MIGRANATA Iz ovoga što smo do sada rekli jasno je, da su problemi prve generacije hrvatskih migranata slojeviti. Prva je generacija ta za koju smo rekli, da se nije htjela integrirati u njema�ko društvo, jer je od svoga dolaska u tudjinu sanjala o povratku, koji kod nekih nikada ne�e do�i. Neke od razloga ostanka u tudjini smo rekli. Medjutim i posljedice domovinskog rata su kod mnogih prepreka povratka. Razrušeni domovi i uništena gospodarstva trebaju mlade, zdrave i sposobne obnovitelje. Takvih je u ovoj skupini zaista mali broj. �injenica da se djeca koju su rodjena u tudjini dobrim dijelom ne žele vratiti, jer su možda s Nijemcem zasnovale obitelj, dovodi i roditelje u nepriliku, da unato� loših životnih uvjeta ostaju zbog djece i unu�adi. Loši uvjeti posljedice su niske mirovine a time i skromi stambeni uvjeti zbog nemogu�nosti pla�anja boljih. Roditelje se koristi za �uvanje unu�adi jer ništa ne koštaju, ali u stanu vlastite djece roditelji nemaju mjesta, izmedju ostalog i zbog toga, što si rijetko tko može priuštiti toliko veliki stan. Zašto onda ti stari roditelji ostaju u Njema�koj? Rekli smo ve� da su od prvoga dana dolaska u tudjinu sanjali o povratku. Dakle �eznuli su za domovinom, rodnim krajem, mentaliteteom, na�inom življenja i t.d. Sada kada bi si to priželjkivano i dugo o�ekivano mogli priuštiti, pod uvjetom da je to zaista i mogu�e, da se imaju gdje vratiti, ostaju kod djece, da pred kraj zvoga života ne bi �eznuli za djecom i unu�adi. Zar �itav njihov život mora pro�i u �ežnji? U slu�aju, da su dobroga zdravlja, može se o�ekivati da �e „živjeti kao rode“, dakle

24

24

„letjeti“ od Hrvatske do Njema�ke, ve� prema godišnjem dobu. Ovo se odnosi samo na slu�aj, kada je cijala obitelj boravila u Njema�koj. Na po�etku su u tudjinu, kako je re�eno, išli iz obitelji ili muž ili žena. Jedna od posljedica odvojenoga života je i nemali broj brakorazvoda. Ukoliko su žene bile te, koje su u tudjini zaradjivale izdražavanje obitelji, one su se prije vra�ale. Njima je poslo za rukom da postave granicu svoga boravka u tudjini, što kod muškaraca u velikom broju nije bio slu�aj. Oni su i dalje morali ispunjavati želje i željice i žene i djece, pa �ak i unu�adi. Ve� prije nekoliko godina ti su muškarci za vrijeme godišnjeg odmora, koji je u stvari bio umor jer su stalno nekome nešto morali raditi, uo�ili, da ih obitelj treba samo kao onoga koji šalje novac. �esto slušam kako mi klijenti govore, da ih žena, vidjevši do je done�eni novac pri kraju, šalje nazad „Hajde nazad, nema više novaca!“ Govore oni to u šali, ali je to gorka zbilja. Muž vidi, da je žena „zapovijed“ preuzela u svoje ruke. On nema mogu�nosti u obitelji „igrati“ svoju staru, od svoga oca nau�enu ulogu. Djeca se prema njemu odnose takodjer kao prema „bogatom stricu iz Amerike“, intenzitet njihova odnosa prema ocu je slab, jer nisu imala vremena stvarno ga doživjeti kao oca. I majka i otac bila im je majka. Sve to boli, sve to vrijedja. U Njema�koj je nau�io da vrijedi jedino dok radi, u svome vlastitom domu isto to doživljava neki puta možda i na drasti�niji na�in, u domovinskom društvu takodjer, jer ga se ispod oka gleda ili s ljubomorom ili sažaljenjem, posebno kada se zna „kakva mu je žena“. Doživljavaju, da se prema njima postupa kao prema „kravi muzari“, bilo od vlastite žene i djece, bilo od lije�nika, bilo od organa vlasti, pa i od same države. �esto puta se spominje doprinos iseljene Hrvatske u domovinskom ratu. Taj doprinos je bio zaista veliki i po mom sudu nije dovoljno valoriziran. Osobno mi je poznato s kojim su se zanosom naši iseljenici odazivali na akcije pomo�i. Puno je bilo najrazli�itijih funkcionara koji su, svaki za svoj kraj, još dodatno skupljali sredstva. Budu�i su rat i gospodarske kriza u Hrvatskoj a još više u BiH dugo potrajali, migranti nisu samo pomagali domovini, nego i svojoj rodbini, koja je ili u zbjegovima ili trpi materijelnu bijedu zbog izgubljenog radnog mjesta. Jedan dio rodbine izbjegao je i u Njema�ku, pa ih je trebalo uzdržavati. Poznati su mi slu�ajevi, da su se migranti ne samo financijski iscrpili nego su se �ak morali i zadužiti. Tvrdim, da je kod migranata u Njema�koj došlo do znatnog osiromašenja, Što je direktna posljedica rata i op�e materijalne situacije u domovini. Te migrante, koji su se dakle materijalno iscrpili do kraja, vrijedja i boli, kada na HTV-u gledaju razgovore s migrantima, od kojih se o�ekuje investicija golemih razmjera. Velika ve�ina migranata to nije u stanju. Ona nema kapitala kojeg se u domovinsko gospodarstvo može investirati. Njihov „kapital“ je izgubljeno zdravlje, psihi�ke bolesti, iscijedjeni ogranizam, prazna duša i tek mala mirovina. Na takvima se ne bazira gospodarski napredak. Ne mogu �uti niti rije�i o programima njihovog povratka. Jasno je, da Republika Hrvatska glede op�eg stanja mora stavljati prioritete. Oni ne o�ekuju hitno riješenje svojih problema. Ali povratak tisu�a starih ljudi morala bi biti ozbiljna i važna stvar, za koju se hrvatska država mora ve� sada brinuti i stvarati programa povratka. 10. ŠTO SE MORA �INITI ? Moraju se, po mom mišljenju, stvoriti odgovaraju�e državne strukture, kojima �e isklju�iva zada�a biti skrb starih osoba. Ovdje ne mislim samo za njihovo zbrinjavanje u stara�kim domovima, nego na sve aspekte brige o starim osobama.

25

25

Sigurno je, da ta skrb starih migranata, povratnika mora izgledati nešto druga�ije, obzirom na njihove specifi�ne probleme. Stoga bi u planiranju svih programa za reintegraciju povratnika neminovno trebali sudjelovati i socijalni radnici iz onih zemalja, iz kojih je za o�ekivati, da �e se najviše migranata vratiti. Napominjem, da Njema�ki Karitas zapošljava 110 hrvatskih socijalnih radnika, koji ve� preko 25 godina rade za naše migrante. To su ljudi, koji u tan�ine poznaju problematiku iseljenika. Te strukture bi trebale biti na svim razinama državne uprave, od Ministarstva preko Županije, Grada i Op�ine u smilsu opunomo�enika za pitanja starijih osoba. Obzirom na našu demografsku strukturu usudim se re�i, da bi Republika Hrvatska trebala imati posebno ministarstvo za pitanja starih osoba. Dužnost je mladjih generacija voditi brigu o svojim starima kojima imaju puno toga zahvaliti, prema onoj crvkenoj zapovijedi:“ Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!“ Državnu skrb starih osoba moraju significirati zada�e i mjere, koje se poduzimaju s ciljem spre�evanja, ublažavanja i otklanjanja svih poteško�a nastalih starenjem. One starim osobama moraju jam�iti mogu�nost prijmerene participacije u društvenim zbivanjima. Dakle mora se raditi o pomo�i koje imaju za cilj odklanjanje svih nepravdi ukupnog životnog ciklusa koje kumuliraju u starosti. Ta pomo� mora imati i preventivni karakter. Realizacija ovih ciljeva ovisi u mnogome o materijelnoj obskrbljenosti starih osoba. Na jednoj je strani zakonsko mirovinsko osiguranje to koje daje mirovinu, ali samo onim osobama, koje su za vrijeme svoga radnoga vijeka upla�ivale doprinose. Vjerujem, da je u Hrvatskoj mnogo starih osoba koje ne ispunjavaju uvjet da dobiju mirovinu. U tom slu�aju Zakon o socijalnoj pomo�i mora biti takav, da starim osobama bez mirovine osigura davanja, od kojeg bi mogle voditi život dostajan �ovjeka. Kod toga treba voditi ra�una, da osoba starija od 65 godina za svoje životno uzdržavanje treba više nego mladja. Ostim toga ovaj zakon mora i mladjim osobama garantirati materijalnu sigurnost, ukoliko su radno nesposobne. Treba organizirati statistiku pomo�i starim osobama. Ovdje ne mislim samo na puke brojeve starih osoba podijeljene po spolu i starosti. Ovakva statistika treba sadržavati sve relevantne podatke o starim osobama, o mogu�nostima stacionarnog i polustacionarnog smještaja, o ponudama dobrotvornih organizacija i Crkvi starijim osobama, o inicijativama gradjana i t.d. Potrebno je stru�no planiranje rada sa starijim osobama u smislu što bolje integracije starih ljudi u društvo. Stare osobe najbolje znaju što im nedostaje, najbolje znaju gdje bi se mogle društveno angazirati. Šteta bi bila sve dugogodišnje uskustvo, svo ste�eno znanje starih soba ne iskoristiti. Naše gospodarstvo zasigurno treba dosta kompetentnih savjetodavaca. Ne trebamo ih tražiti u inozemstvu, treba animirati naše stare, provjerene stru�njake da pomognu mladjima. Oni �e to sigurno rado �initi jer �e imati zada�u i dobiti osje�aj, da su i u poznim danima još od koristi. Koliko je meni poznato naše zdravstvo ne poznaje stru�ni profil njegovateljice /njegovatelja starih osoba. U nas to �ine medicinske sestre. Budu�i su potrebe starih osoba ne samo medicinske naravi smatram, da medicinska sestra nije taj stru�njak, koji bi u putpunosti zadovoljio potrebe starih osoba. Ovo sve smatram prioritenom zada�om države. Jasno je, da država ne mora to sve sama provoditi. Ona može na principu supsidijariteta tu svoju zada�u cijelu ili

26

26

parcijalno delegirati dobrotvornim organizacijama, Crkvama i drugim društvenim ili privatnim organizacijama i ustanovama, ali ih za to i platiti. 11. ZAKLJU�AK Prva generacija hrvatskih migranata u starosnoj je dobi da ide u mirovinu. Zbog još uvijek ne ispunjenih planova te nezainteresiranosti domovine za njihov povratak, oni dan kona�nog povratka odgadjaju obrazlažu�i to boljim mogu�nostima lije�enja u Njema�koj, željom da iskoriste sva materijalna prava koja imaju i t.d. No o�ito se oni boje povratka u domovinu, koja im je iz puno razloga postala stranom, po�ev od vlastitog doma i obitelji do sela i države. Njih za povratak treba pripremiti, motivirati. To zaista nije lako. To je �ak nemogu�e, ako se u domovini za to ne stvore uvjeti. Stvaranje uvjeta za povratak starih migranata prioritetna je zada�a države ali i društvene infrastrukture. Ako ovo savjetovanja ozna�i po�etak diskusije o reintegracijskim planovima prve generacije hrvatskih migranata, onda se sigurno isplatilo.

S A Ž E T A K Ako se barem od prve generacije hrvatskih emigranata, koji su Domovinu napustili iz materijalnih a manje iz politi�kih razloga, o�ekuje povratak u Domovinu, onda se tom problematikom treba iscrpno pozabaviti. Od ove se generacije ne smije o�ekivati ulaganje, kupnja poduze�a i biznis. Ona je naj�eš�e zadovoljna tima da je se razumije, da je se ne osudjuje i na nju gleda kao na „bogatog strica iz Amerike“, jer ona je sve više negoli bogata. Ovi su ljudi ve� ranih sedamdesetih godina napustili domovinu s ciljem, da si u roku od dvije do tri godine nešto priskrbe i kupe zemlju, poljoprivredne strojeve, sagrade ku�u. Otišli su ve�inom muškarci, muževi, ostavivši za sobom malu djecu i stare roditelje. Budu�i se „lista potreba“ iz dana u dan mijenjala, postajala dužom, produžio se i njihov po�etno planirani boravak. Od toga vremena oni više nisu ti koji odlu�uju o svom boravku, nego je to obitelj, odrasla djeca koja žele studirati, završeni studenti kojima treba u gradu kupiti stan, auto ili pak radno mjesto. Buduci su od samog po�etka planirali ostati 2 - 3 godine, nisu se trudili u inozemstvu nau�iti jezik, pokušati se integrirati. „Nisam ja došao u Njemacku u�iti jezik, nego raditi“ govori ve�ina mojih klijenata, koji nakon 25 - 30 godina provedenih u Njema�koj još uvijek ne raspolažu niti minimalnim znanjem njema�kog jezika, pa su primorani do�i u savjetovalište s najobi�nijom reklamom ili �ak pozivom za pomo� napisanim hrvatskim jezikom. Svoju uštedjevinu „investirali“ su u ku�e, poljoprivredno imanje i u školovanje djece. Njihove lisnice su se ispraznile, njihovo zdravlje je dobrano narušeno. Pa niti pozitivne politi�ke promjene u Domovini nisu kod ve�ine njih pobudile želju za povratkom, jer njihova motivacija odlaska iz Domovine nije u velikoj ve�ini politi�ki uvjetovana.

27

27

Iako se u inozemstvu nisu integrirali, nau�ili jezik, još uvijek odlažu dan svoga kona�nog povratka i to iz više razloga: 1. Za vrijeme njihova boravka u inozemstvu društvene prilike u Domovini su se znatno izmijenile. Razvoj je tekao mimo njih, pa se u tim novim prilikama ne snalaze. 2. Izmijenila se i situacija unutar obitelji. Po njihovom odlasku njihovu ulogu u obitelji preuzela je žena, koja ju i dalje želi zadržati. Njegova uloga reducirana je na zaradjivanje, štednju i slanje novca u Domovinu, dok je sve ostalo, od odgoja djece do gradnje ku�e i obrade poljoprivrednog imanja, postala stvar zene. Žena je dakle postala „gazda“ u ku�i. Sada, kada muž želi svoju staru, nau�enu ulogu vratiti, dolazi u konflikt s ženom, koji znade završiti i razvodom braka i u poodmaklim godinama. 3. Djeca, koja su odrasla bez oca doduše znaju tko im je otac, ali o�insku ljubav nisu doživjela. Ona su ga doživljavala kao „sponzora“ prema kojemu sada više ne osje�aju nikakvih obveza budu�i više ne nose njegov „dres“. Štoviše i dalje ga koriste kao financijera. 4. Iako se u pravilu u inozemstvu nije integrirao i bar donekle

udomio, on i dalje ostaje u inozemstvu i odlaže dan svoga kona�nog povratka. Pokušava to opravdati �ekanjem mirovine, �ekanjem isteka roka mogu�nih štednih uloga, boljom medicinskom skrbi i živi i dalje istrošen i bolestan u svojoj sobici u drvenoj baraci. Zašto?

Jedino ovdje on može biti svoj „gazda“. Ovdje on može svoj skromni život bar donekle sam organizirati, samo ovdje može sam odlu�ivati. Pa i u slu�ajevima, kada poziva svoju suprugu da sada, kada su djeca odrasla, dodje k njemu ostaje sam, jer se ona i dalje „zbog djece koja su se tek uzela i koja nisu u stanju sama voditi doma�instvo“ ne odlu�uje do�i k njemu, jer su se oni otudjili. 5. Tako dobar dio te populacije umire u inozemstvu �esto puta bolesno od �ežnje za obitelji i Domovinom. Stoga ja ovu generaciju zovem „izgubljenom generacijom“. Odužila se ona svima. Onima kojima je bila dužna, ali i onima kojima to nije bila. O�ito da se prema njoj nitko ne osje�a dužnim: �lanovi obitelji, selo, Crkva, društvo i država.

28

28

Može mi se prigovoriti da sam pesimisti�an. Nisam. Ja pokušavam biti realisti�an. Nije u redu kada se u sredstvima javnog priop�avanja pokazuju i prikazuju samo uspješni Hrvati iz dijaspore, kako se to danas moderno kaže. Takvi su zasigurno u manjini. Ve�ina je upravo ovih, o kojima govorim. Oni o�ito do sada nisu bili dovoljno atraktivni da bi se o njima i njihovim mukama govorilo. Ta imamo i svoje nevolje do volje. Ovdje se ipak može i mora spomenuti crkvena zapovijed koja kaže: „Poštuj oca i mater da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!“ Radi se, dakle, o op�em dobru. U tom kontekstu Katoli�ka crkva kaže u svom novom katekizmu slijedece: „U skladu s �ovjekovom naravi, dobro svakog nužno je u vezi s op�im dobrom“( 1905 ). „Pod pojmom ‘op�e dobro’ treba shvatiti „skup onih uvjeta društvenog života koji skupinama i pojedincima omogu�uju da potpunije i lakše dodju do vlastitog savršenstva „- kaže se u konstituciji Gaudium et spes 2. Vatikanskog sabora (1906). Veliki Papa Ivan XXIII kaže u svojoj enciklici Pacem in terris slijedeže: “ Poštivanje ljudske osobe uklju�uje poštivanje prava što proisti�u iz njezina dostojanstva po stvaranju. Ta su prava starija od društva i društvu se name�u. Ona su temelj moralne zakonitosti svakog autoriteta: društvo koji ih izigrava ili odbija da ih u svom pozitivnom zakonodavstvu prizna, potkapa vlastitu moralnu zakonitost“ - (1930). „Poštivanje ljudske osobe ne smije nipošto zanemariti ovo na�elo: „Svatko mora svoga bližnjega, ne izuzimaju�i nikoga, samatrati kao „svoj drugi ja“, vode�i brigu o njegovu životu i sredstvima koja su potrebna za dostojan život“ - Gaudium et spes. „Nikoje zakonodavstvo nije kadro samo po sebi raspršiti strahove, predrasude, nagnu�a na oholost i egoizam koji prije�e uspostavu doista bratskog društva. Takva se ponašanja mogu prevladati samo s ljubavlju koja u svakom �ovjeku gleda „bližnjega“, brata“ - veli dalje novi Katekizam Katolicke Crkve ( 1931 ). I samo još jedan citat iz istoga Katekizma koji kaže: „ Jednako dostojanstvo ljudskih osoba traži napor za smanjenjem pretjeranih društvenih i ekonomskih nejednakosti. Ono poti�e da se uklone nepravedne nejednakosti“ (1947). Tako o tome kaže nauk Crkve. Sigurno bi o ovom kontekstu bilo dobro pogledati i socijalni nauk Crkve, no to bi prešlo okvire moje teme, iako bi zasigurno bilo zanimljivo i važno. Ovdje se dakle radi o ljudskoj i društvenoj solidarnosti. Radi se ako baš ho�emo i o nepisanom „medjugeneracijskom ugovoru“ koji se doduše spominje u mirovinskom zakonodavstvu, ali ima mjesta i ovdje. Ta prva generacija hrvatskih migranata je upravo ta koja je gradila, školovala, �uvala društveni mir u bivšem sustavu ( svjejedno joj se to ne smije uzeti za zlo, jer tko zna kako bi za Hrvatsku bilo, da su se društvene promjene po�ele odvijati 60-tih godina!), održavala i još uvijek u dobroj mjeri održava svojim bankovnim uputnicama državu (prije nekoliko dana sam od predstavnika Veleposlanstva Republike Hrvatske �uo podatak, da su hrvatski Gastarbeiteri tijekom 1994. godine u zemlju uputili više od 1 milijarde DEM !).

29

29

Sada, kada su oni pri kraju svojih materijalnih i tjelesnih snaga, kada su osiromašeni i bolesni treba na svoj red do�i hrvatska država i dati svoj doprinos, vratiti dug. Za stvarno željeni povratak iseljenika potrebno je stvoriti okvirne uvjete. Ne traže oni nikakve privilegije. Ta nikada ih nisu niti imali. Oni su zadovoljni, ako se prema njima postupa ljudski: od Mjesnog ureda u selu preko op�inskih i županijskih struktura pa sve do vrha - do najviše vlasti. Zadovoljni su oni, ako se od njih, vje�itih platiša svega i sva�ega, više ne zahtijevaju plave omotnice i skupi pokloni. Ionako �e oni biti ti, od kojih �e država imati i dalje koristi prilivom deviza od njihovih mirovima. Po mom mišljenju moraju se stvoriti odgovaraju�e državne strukture, kojima ce isklju�iva zada�a biti skrb starih povratnika. Ovdje ne mislim samo na njihovo zbrinjavanje u stara�kim domovima, nego na sve aspekte brige o starim osobama. Briga o ovim starim osobama mora u svakom slu�aju biti nešto druga�ija, obzirom na njihove ponajprije psihi�ke i sociološke probleme. Te strukture bi trebale biti na svim razinama državne uprave: od Ministarstva, preko Županije, Grada i Op�ine u smislu opunomo�enika za pitanje starijih povratnika ( ali i ina�e starijih osoba ). I�i �u još dalje i ustvrditi, da bi Republika Hrvatska, obzirom na svoju demografsku strukturu, trebala imati posebno ministarstvo za pitanja starih osoba. Društvenu skrb starih migranata moraju significirati zada�e i mjere, koje se poduzimaju s ciljem spre�evanja, ublazivanja i otklanjanja svih potesko�a nastalih starenjem. One starim osobama moraju jam�iti mogu�nost participacije u svim društvenim zbivanjima. Mora se dakle raditi o pomo�i, koje imaju za cilj otklanjanje svih nepravdi ukupnog životnog ciklusa, koje kumuliraju u starosti. Ta pomo� mora imati i preventivni karakter. Realizacija ovih ciljeva u mnogome ovisi o materijalnoj opskrbljenosti starih osoba. Stoga Zakon o socijalnoj pomo�i mora biti takav, da starim osobama osigurava materijalnu bazu za vodjenje života dostojna �ovjeka. Treba organizirati stasitstiku pomo�i starim osobama, koja se ne odnosi samo na puke brojeve podijeljene po spolu i starosti, nego takva statistika mora sadržavati sve relevantne podatke o starim osobama, o mogu�nostima stacionarnog i polustacionarnog smještaja, o ponudama dobrotvornih organizacija i Crkvi, o inicijativama gradjana i t.d. Potrebno je stru�no planiranje rada sa starijim osobama u smislu što bolje integracije ili u našem slu�aju reintegracije u društvo. Obzirom na kompleksnost problema starijih, bolesnih osoba treba stvoriti stru�ni profil njegovateljice / njegovatelja starih osoba, budu�i klasi�na medicinska sestra to nije u stanju. Ovo sve smatram prioritetnom zada�om države, ukoliko joj je doista stalo do starih osoba op�enito a i povratka starih migranata posebno. To država ne mora sama provoditi. Ona može na principu supsidijariteta tu svoju prioritetnu zada�u, koju je utvrdila zakonom, cijelu ili parcijalno

30

30

delegirati dobrotvornim organizacijama, Crkvama i drugim društvenim ili privatnim organizacijama i ustanovama, ali iz za to i platiti. Dopustite mi da na Vam na kraju pro�itam jednu moju pjesmu posve�enu hrvatskim Gastarbeiterima: GASTARBEITERI Život ih rasu po bijelom svijetu i s njima patnju i sjetu, a putem, što širok i ravan i sretan je trebao biti, stupaju jadi tijesno zbiti. A cilj tog puta bespravde, srama i teškoga truda sre�a je trebala biti. Ve� od po�etka padaju ljudi lome se duše, njima se sudi, suze i trnje paraju srce, kidaju ljubav i žile stare, propast se budi. A narod slomljen i dalje ide, uporno diže noge i glavu, na putu tudjem u svijetu stranu kune se sre�om koju ne vidje. Na putu tudjem tudjinac osta ostavi dom svoj il’ mu ga uzeše kao da bijede ne bi mu dosta. I ne zna više kamo da krene, kojemu svecu da pali svije�u, jezikom kojim da u�i djecu, o domu, rodu, putu u sre�u.

31

31

��