Dr Muhamed Hamidullah - Uvod u Islam

7/22/2019 Dr Muhamed Hamidullah - Uvod u Islam

1/241


2/241

www.bosnamuslimmedia.wordpress.com

2

NASLOV ORIGINALA:INTRODUCTION TO ISLAM

LONDON 1980.

IZDAVA:STARJEINSTVO ISLAMSKE ZAJEDNICE

SARAJEVO, JNA 81/1

PRIPREMA:IZDAVAKA DJELATNOST EL-KALEM

ZA IZDAVAA:Muhamed Mrahorovi

TIRA:10.000 primjeraka

TAMPA:UPI - RO Grafopak"

OOUR tamparija" Graanica

ZA TAMPARIJU:Hajrudinudi


3/241


3

Dr Muhammed Hamidullah

UVOD U

ISLAMIII izdanje

Prevela s engleskogSabina Berberovi

Sarajevo, 1989. god.


4/241


4

SADRAJ

Strana

Sadraj ................................................................................................4Biljeka o piscu ................................................................................ 10

Glava prva

UVOD .............................................................................................. 12Arabija ..................................................................................13Religija ................................................................................. 14Drutvo ................................................................................ 15Roenje ................................................................................ 15Viteki red ............................................................................ 16Javljanje religijske svijesti ................................................... 17Objava .................................................................................. 18Misija ....................................................................................19Drutveni bojkot ...................................................................20Mirad .................................................................................. 21Iseljenje u Medinu ............................................................... 21Reorganizacija zajednice ..................................................... 22Borba protiv netrpeljivosti i nevjerovanja ........................... 23Izmirenje .............................................................................. 24

Glava drugaOUVANJE IZVORNOG UENJA ...............................................28

Nain uvanja .......................................................................29Izvori islama .......................................................................29Istorija Kur'ana .....................................................................30Sadraj Kur'ana .....................................................................35Hadis .....................................................................................37

Slubeni dokumenti ..............................................................38Kompilacija u vrijeme poslanika ..........................................41


5/241


5

Redakcije iz vremena Poslanikovih. drugova(savrememenika)................................................................... 42Zabrana pisanja hadisa .........................................................44U kasnijim stoljeima ...........................................................45Zakljuak ..............................................................................46

Glava treaKONCEPCIJA IVOTA ..................................................................48

Islamska ideologija ...............................................................50Vjerovanje u Boga d. . ...................................................... 54Drutvo ................................................................................. 55

Nacionalnost .........................................................................56Ekonomski ivot ...................................................................57Sloboda volje i sudbina ........................................................ 57

GlavaetvrtaOVJEK I NJEGOVA VJEROVANJA .......................................... 60

Bog d. . ..............................................................................61Meleki ...................................................................................63

Objavljene knjige ................................................................. 67Boiji poslanici .....................................................................68Eshatologija ..........................................................................69Predodreenje i sloboda volje .............................................. 72Zakljuak ..............................................................................73

Glava petaVRENJE VJERSKIH DUNOSTI ................................................74

Namaz ...................................................................................74Post ....................................................................................... 80Hadd ..................................................................................82Zekat (porez za ope dobro) .................................................86Zakljuak ..............................................................................90

Glava esta

NJEGOVANJE DUHOVNOG IVOTA - TESAVVUF................. 91Sofa .......................................................................................93


6/241


6

Sutina misticizma (tesavvuf) .............................................. 93Boija naklonost ...................................................................96Naroiti akti ..........................................................................99Zakljuak ............................................................................101

Glava sedmaETIKA ISLAMA ............................................................................103

Karakteristine crte islama ................................................. 104Osnove morala ....................................................................105Grijeh i njegovo ispatanje .................................................108Zabrane ...............................................................................111

Glava osmaPOLITIKI SISTEM ISLAMA .....................................................116

Nacionalizam ......................................................................116Sredstva za ostvarivanje univerzalnosti ............................. 118Istorija hilafeta ....................................................................120Funkcionisanje islamske drave .........................................123Oblik vladavine .................................................................. 124

Savjetovanje i kontakt sa narodom .....................................125Inostrana politika ................................................................126Zakljuak ............................................................................130

Glava devetaPRAVNI SISTEM ISLAMA ..........................................................130

Posebni doprinos muslimana ..............................................130Pravna nauka ...................................................................... 130Motiv (namjera) i djelo .......................................................132Pisani ustav .........................................................................132Ope meunarodno pravo................................................... 133Glavne karakteristike islamskog prava...............................133Filozofija prava ...................................................................134Sankcije .............................................................................. 135Zakonodavstvo.................................................................... 137

Sudstvo ............................................................................... 140Izvor i razvoj prava .............................................................140


7/241


7

Zakljuak ............................................................................146

Glava desetaEKONOMSKI SISTEM ISLAMA ................................................ 147

Naslijee .............................................................................150Testament ........................................................................... 151Javna dobra ........................................................................ 151Dravni trokovi .................................................................152Izvanredni porezi ................................................................155Drutvena osiguranja ..........................................................156Igre na sreu ....................................................................... 158

Zajam uz interes ................................................................. 159Statistika ............................................................................ 160Svakodnevni ivot .............................................................. 160

Glava jedanaestaMUSLIMANSKA ENA .............................................................. 162

Ope napomene .................................................................. 162Dunosti ene ..................................................................... 164

Prava ene ...........................................................................168Glava dvanaestaPOLOAJ NEMUSLIMANA U ISLAMSKOJ ZEMLJI ..............175

Boansko porijeklo dunosti .............................................. 176Osnovna naela .................................................................. 176Praksa Boijeg poslanika ................................................... 177Kasnija praksa .................................................................... 180Drutvena autonomija .........................................................181Preobraanje ....................................................................... 185Sveti rat .............................................................................. 186

Glava trinaestaDOPRINOS MUSLIMANA NAUCI I UMJETNOSTI ................ 187

Opi stav islama u ovom pitanju ........................................ 187

Vjerske i filozofske nauke ..................................................189Drutvene nauke .................................................................191


8/241


8

Pravo ...................................................................................191Fikh .....................................................................................192Istorija i sociologija ............................................................193Geografija i topografija ...................................................... 194Astronomija ........................................................................195Prirodne nauke ....................................................................196Medicinska nauka ...............................................................197Optika ................................................................................. 197Mineralogija, mehanika i sl. ...............................................198Zoologija ............................................................................ 198Hemija i fizika ....................................................................198

Matematika .........................................................................199Umjetnost ........................................................................... 200

GlavaetrnaestaOPA ISTORIJA ISLAMA ...........................................................204

Ortodoksne halife ............................................................... 204Emevije ...............................................................................207Abasije ................................................................................209

Indija ...................................................................................210Andaluzijski hilafet ............................................................ 213Istok i jugoistok Azije ........................................................ 213Afrika ................................................................................. 214Dananji svijet .................................................................... 215

Glava petnaestaSVAKODNEVNI IVOT MUSLIMANA .................................... 216

Roenje ...............................................................................216Poetak ivota .....................................................................217Zekat ...................................................................................219Brak .................................................................................... 220Smrt .................................................................................... 221Opi obiaji ........................................................................ 222Hrana i pia ........................................................................ 223

Odijelo i frizura .................................................................. 224Obavljanje salata ................................................................ 224


9/241


9

Neke osobitosti ...................................................................228Razlike izmeu pojedinih kola ......................................... 228Salat istihara (Molitva za uputu) ........................................ 229Smetnje u toku namaza .......................................................230Ope napomene .................................................................. 231Denaza .............................................................................. 231Bolest i putovanje ...............................................................232Vrijeme namaza ..................................................................232Zato obavljanje namaza samo na arapskom jeziku ...........235Zato jedanisto lunarni kalendar ......................................240Zakljuak ............................................................................241


10/241


10

BILJEKA O PISCU

Dr Muhammed Hamidullah roen je 1908. godine uHajderabadu. Poslije zavrenih univerzitetskih studija u rodnommjestu doktorirao je filozofiju u Bonu, a zatim knjievnost u Parizu.

Njegova izdavaka aktivnost poinje 1924. godine, da bi do

konca 1981. narasla na preko 700 objavljenihlanaka, eseja, studija inekoliko desetina veih djela. Njegova su djela do sada prevedena na18 jezika, a najznaajnija su: Islamska diplomatija u vrijeme Boijeg poslanika i prve etiri halife, ivotopis Muhammeda a.s., Uvod u islam, Hodo a e u Mekku, Zato post?" i druga.

Zapaeni su i njegovi radovi iz istorije islama kao to su:Bitke za vrijeme Boijeg poslanika", Pisma Boijeg poslanika Heraklijusu, Banke bez kamata, Originalna pisma Boijeg

poslanika Kisrau", Odnos vjere i prava u islamu, Islam ikranstvo, Doprinos muslimana istorijskim naukama, itd.Dr Hamidullah je predavao kao profesor meunarodnog prava

u Hajderabadu 14 godina, a kad ja Hajderabad pripojen Indiji, iseliose u Francusku.

Due vremena bio je povremeno predava na mnogimuniverzitetima: u Istanbulu, a kao gost u Ankari, Konji, Kajsariji,Erzerumu, Kelnu, Getingenu, Rijadu, Kolombu i drugim. Preselio jena Ahiret 17. decembra 2002. god. u 95. godini ivota uJacksonvillu, Florida USA.

Na na jezik prevedena su do sada dva djela dr Hamidullaha:Muhammed a. s, I i II dio u prijevodu grupe prevodilaca, a uredakciji Nerkeza Smailagia (dopunjeno izdanje pripremaStarjeinstvo IZ-e) iUvod u islam u izdanju Odbora IZ-e Visoko.Drugo izdanje dopunjeno je sa ranije proputenim tekstovima, koji su

dobrotom autora dobijeni prilikom njegovog boravka u Sarajevu, u jesen 1981. godine.


11/241


11

Djelo je vrlo saeta, ali i iscrpna informacija o islamskojideologiji, kulturi i istoriji. Ono je prava mala enciklopedija o islamui kao takvo vrlo prikladno za svakog ko eli da dobije saetu aliobuhvatnu predstavu o svim aspektima islamske misli. Pisana lijepimi jednostavnim jezikom,vrsto zasnovana na islamskim izvorima iiscrpno potkrepljena citatima iz Kur'ana i hadisa, ova knjigapredstavlja dragocjenu lektiru, kako za obrazovanogitaoca, tako iza ire slojeve.


12/241


12

Glava I

UVOD

U svjetskoj povijesti je veliki broj onih koji su posvetili svojivot reformi drutvenog i vjerskog ivota svojih naroda; sreemo ihu svim vremenima i u svim zemljama. U Indiji su to oni koji supropovijedali Vedu; tamo je veliki Buda; Kina ima svoga Konfuija;Iran ima svoje proroke koji su mu donijeli Zend-Avestu. Babilonija je dala jednog od najveih preporoditelja, Ibrahima, (a da se negovori o njegovim prethodnicima Evnou i Nuhu od kojih imamosamo blijede uspomene). Hebrejski narod s punim pravom moe biti

ponosan na dugi niz preporoditelja meu kojima su: Musa, Davud,Sulejman, Isa, a. s. i drugi.Dvije stvari treba naglasiti: ovi preporoditelji su se openito

pozivali na Boansku misiju; a Svete Knjige, pravila ljudskogodgoja, koje su oni dali svojim narodima, potivane su kaonadahnuta djela, kao Objave poslate od Boga, naeg Gospodara. Sdruge strane, bratoubilaki ratovi, krivi za pokolje i genocide,izazvali su vie ili manje potpunu propast Boanskih poruka.Ibrahimova knjiga poznata je jo samo po imenu. A to se tieMusaovih knjiga, one su bile vie puta unitavane, a samo djeliminoobnavljane.

Ako bi se sudilo po najstarijim ostacima homo sapiensa,ovjek je uvijek bio svjestan da postoji savreno bie, Gospodar iStvaralac svega. Bez obzira to su se oblici molitve mijenjali, ljudisvih vremena su pokuavali da pokau da je njihova pokornost Bogu

i njihova elja da izvre svoju dunost prema Njemu, ostalanepromijenjena. Za jedan vrlo mali broj ljudi sa uzvienim i


13/241


13

plemenitim razumom, koji su bili zadueni Boanskom misijom davode svoj narod prema porukama koje je Bog uputio preko njih,postojala mogunost direktnog kontakta sa svuda Prisutnim iNevidljivim. Bogom. Da li je ovaj kontakt poprimio oblikutjelovljenja Boanstva ili se jednostavno ostvarivao preko medijaprijemnika Boanskih poruka (inspiracija ili objava), svrha je usvakom sluaju bila voenje naroda. Sasvim je prirodno da su seobjanjenja nekih sistema morala pokazati vitalnijim i ubjedljivijimod drugih. Svaki sistem metafizikog miljenja, svaka religija imasvoje pojmove i tumaenja i normalno je to se pred razumomizvjesne njene postavke i objanjenja dre bolje od nekih drugih.

Na kraju smo estog vijeka poslije roenja Isa, a. s. U tovrijeme bilo je religija koje su otvoreno propovijedale da su onenamijenjene samo za posebne rase i grupe ljudi, ostavljajui ostatakovjeanstva bez pomoi od zla koje ga je pogaalo. Druge religije,istina, insistiraju na univerzalnosti, ali one smatraju dae se vjenospasiti samo onajovjek koji se odrekne svih uivanja na ovomsvijetu, to ihini elitnim religijama, pristupanim tek jednom vrloogranienom krugu ljudi. Konano, u drugim zemljama,

nevjerovanje, materijalizam, odsustvo svih religija dovodi do toga dase misli samo na lina zadovoljstva, a da niko ne cijeni potrebedrugih.

ARABIJA

Na karti vee hemisfere (gdje ima vie kopna nego mora,tj. karti Evrope, Azije i Afrike, poznate pod imenom Stari Svijet),Arapsko poluostrvo se nalazi u sreditu. Ova ogromna pustinjskazemlja bila je istovremeno nastanjena nomadskim i poljoprivrednimstanovnitvom koje jeesto, pripadalo istom plemenu, sauvalorodbinske veze, a zadralo potpuno razliite naine ivota. Sredstvaza ivot bijahu tamo prilino oskudna zbog velikih pustinjskihpovrina; trgovina bjee znaajnija od zemljoradnje ili zanatstva;

mnogo se putovalo,ak izvan Arabije: u Siriju, Egipat, Irak, Indiju,Etiopiju.


14/241


14

Malo se znalo o Lihamitima iz centralne Arabije, ali Jemen jeimao puno pravo zvati se Sretna Arabija i, poto je bio domovinablistavih civilizacija Sabe, Muina,ak prije osnivanja grada Rima ibio sposoban oteti pokrajine od Vizantinaca i Perzijanaca, Jemen je,zatim, rastrgan na mnogobrojne kneevine, potpao pod vlastSasanida, a istoni dio poluostrva je pripadao kraljevstvu Perzije.

No, socijalno-politiki neredi u Ktesifonu nisu mogli da se neodraze na stanje u provincijama. Sjever Arabije, pod Vizantincima,nije se mnogo razlikovao od perzijskih posjeda. Centar Arabije bjeeostao poteen od okupacije stranaca.

U tom centru, trougao Meka-Taif-Medina, imao je neeg od

provienja. Meka, pustinjsko mjesto liena uzgoja svakog bilja,fiziki je predstavljala Afriku i njenu vrelu Saharu; a samo na 74 kmodatle, Taif je predstavljao Evropu i njene mrazove; Medina, nasjeveru, nije bila manje plodna od najbujnijih azijskih predjela, odSirije ili drugih, taj trougao, to se nalazio na veoj hemisferi,predstavljao je u malomeitav svijet, vie nego bilo koji kraj nazemlji. Vodei porijeklo od Ibrahima (Babilonija) preko Hadere(Egipanke), Muhamed a. s. je bio rodom iz Meke, a imao je daide

u Medini i Taifu.

RELIGIJA

Religija arapskog naroda bila je idolopoklonika: rijetki subili oni koji su prihvatili religije kao to su hrianstvo, mazdeizam idr. Mekelije su znali za pojam jedinog Boga, ali uz Njega oni supotovali idole, a to je vrlo interesantno, nisu vjerovali ni uproivljenje ni u ivot na onom svijetu. Sauvali su hodoae Kabi,hramu jedinog Boga, instituciju koja poinje jo od njihovog pretkaIbrahima. Ali dvije hiljade godina koje ih dijeljae od Ibrahima,uinile su da se to hodoae izopai u trgovaki vaar, u runoidolopoklonstvo, bez i najmanjeg uticaja na ponaanje pojedinaca,kako u drutvenom tako u moralnom pogledu.


15/241


15

DRUTVO

Od tri take spomenutog trougla, Meka je, uprkos siromanimizvorima prirodnog blaga, bila najrazvijenija: ona je sama bilaorganizovana kao grad - drava kojom je upravljao savjet od desetnasljednih efova. Oni su meusobno dijelili poloaje (ministar zainostrane poslove, ministar za zatitu hrama, ministar proroita,ministar za brigu o prinoenju rtava hramu, zatim onaj koji jeodreivao visinu tete koju je trebalo isplatiti u sluaju nesree, pastaratelj zgrade municipalnog savjeta ili parlamenta koji jeodobravao odluke ministarskog savjeta, a ostali za vojna pitanja kao

to je zastava ili vostvo konjice itd.) Dobri konjanici, stanovniciMeke znali su zadobiti od susjednih carevina (Iran, Vizantija,Abisinija, ne govorei o plemenimaije su oni posjede samoprelazili) pravo da dolaze u te zemlje i tamo se bave izvozom iuvozom robe. Oni su obezbjeivali oruane pratnje strancima kada biovi prelazili preko teritorija saveznikih plemena u Arabiji. Iakosvojim tvorevinama nisu davali pismeni oblik, oni su se mnogointeresovali za umjetnost i knjievnost: poeziju, govornitvo, narodne

prie. ena je bila u dobrom poloaju: imala je pravo na vlastituimovinu, davala je pristanak na brak, mogla je branim ugovoromzadrati pravo na razvod, zatim preudati se nakon razvoda ili smrtisvoga mua; postojao je obiaj zakopavanja ive enske djece nakonroenja, ali to je bio obiaj samo nekih klasa i ovi sluajevi bili sudosta rijetki.

ROENJE

U takvoj sredini roen je Muhamed a. s. 570 godina nakon Isaa. s. Njegov otac, Abdulah, bio je ve umro nekoliko sedmica prijetoga, pa Muhamedov a. s. djed prihvati da se brine za njega. Premaobiaju, majka predade dijete beduinskoj dojilji kod koje je ono upustinji provelo vie godina. Biografi se slau u tome da je on sisao

samo jednu sisu svoje hraniteljke, drugu ostavljajui svome bratu pomlijeku. Tek to se vratio kui, njegova majka Amina, povela ga je


16/241


16

kod svog daide u Medinu da bi posjetila Abdulahov grob; ali napovratku, ona je umrla. U svojoj osmoj godini, poto je upoznaotolike boli, on se nastani kod svog strica Ebu Taliba. Zbogmnogobrojnosti porodice i oskudnih prihoda ovaj mu nije mogaopruiti sve ono to je elio.

Tako je Muhamed a. s. u svojoj ranoj mladosti morao raditida bi zaradio sredstva za ivot, pa je napasao stada nekih susjeda.Kada mu je bilo deset godina, pratio je svog daidu u Siriju dok jeovaj tamo vodio jedan karavan. Ne spominju se druga putovanja EbuTaliba, ali prema izvjesnim podacima, mogue je da je drao duan uMeki; izgleda da je Muhamed a. s. pomagao stricu u obavljanju ovih

poslova.Kad je Muhamed a. s. imao 25 godina njegovo potenje je ve bilo dobro poznato. Jedna bogata mekanska udovica, Hatida, povjerimu svoju robu da je proda u Siriji. Zadivljena ostvarenjem izvrsnezarade i oarana linim kvalitetima Muhameda a. s., ponudi mu brak(kau da je imala 40 godina) i udade se za njega da bi zatim imalasrean brani ivot. Nakon toga, vidjeli su ga na vaaru u Hubaahu(Jemen) i jednom u zemlji Abdu el-Kaiza (Bahrejin-Oman), kako

nam saoptava Ibn Hanbel. Na mjestu je da se vjeruje da se tu radi ovelikim sajmovima u Dabi gdje su, prema Ibn el-Kelbiju, trgovciKine, Indije, Sinda, Perzije, Istoka i Zapada, neki morem, nekikopnom, navraali svake godine. Isto tako, govori se o izvjesnomMekeliji, Saibu, koji se u trgovakom poslu bio zdruio saMuhamedom a. s.; dva druga ili su naizmjenino i prodavali robu ustranim zemljama. U vezi s tim, Saib izjavljuje: Kad bi se Muhameda. s. vraao sa karavanom, on nije odlazio kui prije nego to mipoloi raun o mojim poslovima, ali ako sam ja bio taj koji se vraaou Meku, on me je jedino pitao za moje zdravlje.

VITEKI RED

Strani trgovci suesto donosili svoju robu na prodaju u

Meku. Jednom, neki Jemenac (iz plemena Zabid), napisa satirinupoemu protiv Mekelija, jer mu neki ne platie (uzetu) robu, a niko ne


17/241


17

doe da mu pomogne. Zubejr, Muhamedov a. s. stric i starjeinaplemena, osjeti ivu griu savjesti na tu opravdanu satiru.

U dogovoru s drugim efovima grada, sazvan je skup do-brovoljaca da uspostave viteki red s ciljem da pomau ugnjetavaneu Meki, bilo da se radilo o graanima ili strancima. Muhamed a. s.,mlad ovjek, prihvatio je to s oduevljenjem i kasnije jeestogovorio: Ja sam uzeo uee u ovome i ne bih mogao da seodreknem oveasti ni zaitav karavan deva; naprotiv, ako bi meneko pozvao, ja bih i sada u ime toga reda potrao da mu pruimpomo.

JAVLJANJE RELIGIJSKE SVIJESTI

Ne zna se mnogo o vjerskom ivotu Muhameda a. s. do nje-gove 35. godine, osim to, prema tvrenju njegovih biografa, nikadnije oboavao idole. Sjetimo se da je bilo dosta Mekelija koji sudjelovali u tom pravcu i koji su se bunili protiv bezumnogpaganizma, ostajui vjerni Kabi, hramu koga je Ibrahim posvetio

Velikom Bogu.Oko 605. godine po Isau, a. s. zastori koji pokrivaju spo-ljanjost Kabe izgorjeli su u poaru; tako oslabljela zgrada se nijemogla oduprijeti bujicama kia koje su uslijedile: sva je unitena.Uskoro je hram ponovo sagraen. Tome su doprinijeli graani, svakiprema svojim mogunostima, vodei rauna da se primaju samopoteno zaraeni prilozi. Veina je tamo obavljala zidarski posao,ukljuujui i Muhameda a. s., koji se nosei kamenje ranio u rame.Da bi se obiljeilo polazno mjesto ritualnih povorki oko Kabe, ugraevini postoji jedan crni kamen koji najvjerojatnije potie jo izIbrahimovog doba. Upravo kad je taj crni kamen trebalo staviti nasvoje mjesto, meu graanima je izbila velika rasprava: koe imatitu ast? Gotovo je dolo do potezanja maeva. Tad neko predloi dase presuda prepusti provienju: neka odlui onaj ko naie prvi.Odjednom se pojavi Muhamed a. s.. Doao je tu raditi kao i obino.

Bio je poznat i pod nadimkom El-Emin (vjerni); te ga prihvatie, bezoklijevanja, kao suca, Muhamed a. s. rasprostrije na tlo platno i na


18/241


18

njega postavi crni kamen, sazva starjeine svih plemena grada da gazajedno podignu, a on sam postavi ga u odreeni ugao. Svi su bilizadovoljni.

Od tog vremena kod Muhameda a. s. nailazimo na razmi-ljanja o duhovnim pitanjima. Kao i njegov djed, on poe da sepovlai tokomitavog mjeseca i ramazana u peinu Debel en-Nur(Planina svjetlosti), poznatu pod imenom Gar Hira (piljapronalaenja); Tu se molio i razmiljao, dijelei svoje oskudnenamirnice sa putnicima koji su tuda prolazili.

OBJAVAImao je 40 godina, a to je bila peta godina njegovog od-

vajanja od svijeta koje jeinio jednom godinje. Pred kraj mjesecaramazana, jedne noi, njemu se javi melek koji je doao da gaposjeti. On mu saopti da ga je Bog odabrao za Svog Glasnika iPoslanika ljudima; naui ga, zatim kako pranje treba izvriti prednamaz i kako se treba moliti Bogu, a zatim mu prenese Boansku

poruku:U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.itaj u ime tvog Gospodara koji je stvorio.Koji je stvorioovjeka od kaplje krvi.itaj! Jer je tvoj Gospodar, vrlo plemenit.To je Onaj koji jeovjeka poduioOn je nauio ovjeka onome to on nije znao. (Kur'an, 96: 1-

5)Uzbuen, on se vrati kui i ispria svojoj eni ta je upravo

doivio; strahovao je da se tu radilo o nekojaroliji ili jakom uticajuzla duha. Ona ga utjei govorei mu da je on uvijek bio milostiv,velikoduan, pomagao siromane, udovice i sve one kojima je bilapotrebna pomo, pa bi ga Bog zatitio od svakog zla.

Zatim, tri godine prooe bez novih objava. To je nakonprvog uzbuenja za Muhameda a. s. trebalo biti izvjesno smirenje,

zatim tenja, oekivanje, nestrpljenje, koje je svakim danom bivalosve jae. Meutim, novost se bila proirila, mekanski nevjernici


19/241


19

ismijae ga, dozvolie sebi zajedljive ale, idui dotle da mu serugaju kako ga je Bog napustio.

Za vrijeme te tri godine prekida iekanja Muhamed a. s. sesve vie i vie predavao ibadetu i duhovnoj koncentraciji. Objava setada ponovi: Bog ga uvjeri da ga On nikada nije napustio, naprotiv,On je bio Taj koji ga je pratio na ispravnom putu, dok je on imao dase brine o siroadima i siromanim i objavljuje Boije dobroinstvo(Kur'an, sura 93).

To je bio nalog za propovijed. Druga Objava pozva ga dasaopti ljudima da iheka kazna za njihova zla djela, da ih opomeneda potuju samo jednog Boga i da se odreknu svega onoga to Bog

ne odobrava (Kur'an, 74/2-7). Zatim jedna druga objava zapovijedimu da obavijesti svoju blinju rodbinu; (Kur'an, 26/214) zatim:

Proglasi javno ono to ti je porueno i okreni se od mnogoboaca(Kur'an, 15/94). Prema Ibn Ishaku, prva objava dola je Poslaniku usnu, oigledno da bi se ublailo iznenaenje. Kasnije objave: dolazilesu pri punoj svijesti.

MISIJAOn poe tajno iriti poruke meu svojim bliskim prijateljima,

zatim u svom plemenu i na kraju javno u gradu i njegovoj okolini. Usvom pozivu on odmah napade idolatriju, politeizam i ateizam:insistirao je na nunosti vjere u Boga, Jedinog i Najmonijeg, uproivljenje i Posljednji Sud i pozivao na milosre i dobroinstvo.Pobrinuo se da primljena objave budu zapisane i nauene napamet odstrane njegovih uenika, a taj posao prepisivanja, nastavio je krozitav svoj ivot, jer Kur'an nije bio objavljen u cjelini, odjednom,nego dio po dio, a svaka Objava je predstavljala odgovor na jednoposebno pitanje.

Malo po malo, rastao je broj njegovih pristalica, a optuenazbog paganizma, opozicija proiri takoer krug onih koji bijahuvrsti sljedbenici pradjedovskih vjerovanja. Opozicija postepeno

pribjee fizikim napadima i muenjima, kako protiv Boijegposlanika, tako protiv onih koji su prihvatili njegovu vjeru: stavljali


20/241


20

su ih ljeti na vreli pustinjski pijesak, ranjavali ih, okivali su ihlancima, nekiak bijahu ubijeni, ali niko se ne htjede odrei ovevjere nakon to ju je bio upoznao. Na zaprepatenje upravljaa grada,Boiji poslanik predloi svojim da napuste rodni grad i sklone se u(tuinu), u Abisiniju gdje vlada pravedni car kod koga niko nijeugnjetavan. Desetine vjernika to uinie, ali ne svi. Zbog ovihemigracija moglo se oekivati pojaanje progona.

Muhamedova a. s. vjera jeislam to znai: pokoravanjevolji Bojoj. Ona ima dvije znaajne crte: 1) uspostavlja skladnuravnoteu izmeu materijalnog i duhovnog; izmeu tijela i due; nataj nain ona doputa potpuno uivanje dobara koje je Bog dao, u

svemu i za sviju, nalaui obavljanje dunosti prema Bogu: namaz,post, milostinju; tako se islam postavlja kao vjera masa, a ne samo jednog ogranienog broja ljudi; 2) njegov poziv je univerzalan, svivjernici su braa, svi su jednaki, bez razlikovanja na klasu, rasu ili jezik kojim govore; prednost jednogovjeka pred drugim je moralnenaravi; ona je zasnovana na veoj bogobojaznosti i na veojpobonosti.

DRUTVENI BOJKOT

Nakon emigracije velikog broja muslimana u Abisiniju,paganske voe poslae ultimatum pripadnicima Benu Haim,plemenu Boijeg poslanika, zatraivi od njih da ga odstrane ipredaju paganima radi pogubljenja. Svi iz plemena, bilo da suprihvatili islam, ili ne, odbie taj zahtjev. Grad se tada odlui napotpuni bojkot ovoga plemena: niko nee govoriti sa njegovimpripadnicima niti imati trgovake ili brane veze sa njima. Plemenakoja su stanovala u okolini Meke, saveznici Mekelija, prihvatietakoer ovaj bojkot, izazivajui teku bijedu kod svojih nedunihrtava, djece, ena i staraca, bez razlike. Neki umirahu, ali niko nehtjede predati Boijeg poslanika njegovim protivnicima. Nakon trigodine,etiri do pet nemuslimana koji su biliovjeniji od drugih, a

pripadnici raznih plemena, objavie otvoreno svoje protivljenjenepravednom bojkotu. U isto vrijeme, sporazum o bojkotu, objeen


21/241


21

na Kabi naen je, to je i sam Muhamed a. s. predvidio, izjeden odtermita; samo ime Boga i Muhameda a. s. bilo je poteeno. Bojkot je bio obustavljen. Malo zatim, umrli su ena Boijeg poslanika istric Ebu Talib. Drugi stric, Ebu Leheb, ogoreni neprijatelji islama,postade tada poglavica plemena Benu Haim.

MIRAD

U to vrijeme desio se Muhamedov a. s. mirad: on je u vizijividio kako je bio primljen kod Boga i postao je svjedokomudesnih

stvari u nebeskom svijetu. Vraajui se, on je kao Boiji dar svojojzajednici, donio islamsku molitvu koja znai duhovno pribliavanjeovjeka Bogu. Da bi ostvario tu vezu u stvarnoj prisutnosti Boga,musliman se slui u posljednjem dijelu salata ne materijalnimobjektom, kao u drugim religijama, nego izmjenom pozdrava kako seodvijao izmeu Boga i Muhameda a. s. uasu njegovog mirada:.

Pozdrav Bogu, blagoslovljenom i uzvienom.- Mir tebi, o Poslanie, i milost i blagoslov od Boga.

- Mir nama i onima koji slue Bogu i koji se potenovladaju.Novost o tom susretu, miradu, dovela je do poveanog

neprijateljstva mekanskih pagana, a Poslanik je morao napustiti svojgrad da bi naao utoite na drugom mjestu. Uputio se u Taif kodsvojih roaka, ali uhvatie ga taifski pagani, povrijedie ga i prisiliena povratak u Meku.

ISELJENJE U MEDINU

Godinje hodoae Kabi dovodilo je u Meku Arape iz svihkrajeva poluostrva. Muhamed a. s. tada potrai neko pleme koje bimu pruilo utoite i dozvolilo da vri svoju misiju. Jedno za drugim,petnaest plemena koje on posjeti, odbie ga vie ili manje drsko. Ali

on nije oajavao; najzad susrete estoricu Medinelija. Kao susjediJevreja i hriana, oni suuli o Boijim poslanicima i Objavama;


22/241


22

znali su takoer da su ovi narodi Boanskih knjiga oekivalidolazak jednog pejgambera, posljednjeg spasitelja. Nisu eljeli daizgube priliku da preteknu druge: povjerovali su odmah u Muhamedaa. s. i obeali mu dae nai u Medini druge pristalice i neophodnupodrku. Slijedee godine desetak Medinelija poloie mu zakletvuna vjernost i zatraie od njega jednog misionara koji bi ihpoduavao. Djelatnost ovog posljednjeg - to bijae Mus'ab - uspijetako dobro, da u vrijeme hodoaa, on povede u Mekuitavu jednugrupu od 63 nova muslimana. Ovi pozvae Poslanika, kao i drugemuslimane Meke, da dosele u njihov grad, obeavi im dae ih tititii drati kaolanove svoje rodbine. Potajno i u grupama, najvei dio

muslimana, odseli u Medinu. Pagani ne samo da zaplijenie imanjakoja su iseljenici napustili, nego spremie zavjeru da bi ubiliMuhameda a. s., zbogega on vie nije mogao ostati kod kue.Podsjetimo se da su uprkos neprijateljstvu prema Muhamedovoj a. s.misiji, mnogoboci imali puno povjerenje u njegovo potenje i da suak mnogi meu njima kod njega drali svoju uteevinu. Muhamedpovjeri ove uloge jednom od svojih roaka da ih vrati njihovimvlasnicima; zatim tajno napusti grad u pratnji svog vjernog prijatelja

Ebu Bekira i nakon mnogih dramatinih doivljaja stie u Medinuiv i zdrav. To je bilo 622. godine. Ovdje poinje hidretska era.

REORGANIZACIJA ZAJEDNICE

Da bi to bolje povezao iseljenike, Muhamed a. s. ih je pove-zao jednom vrstom ugovora, sa jednakim brojem najbogatijihMedinelija: porodice pobratimljenih zajedno su zaraivale za ivot imeusobno se pomagali u svakom pogledu.

On zatim objavi dae potpuni ljudski razvitak biti boljepostignut ako se uskladi vjera i politika, kao dva sastavna dijelacjeline. On tada pozva predstavnika muslimana kao i predstavnikenemuslimana tog podru ja: Arape, Jevreje, hriane i druge, pa impredloi stvaranje grada - drave u Medini. U dogovoru s njima,

Muhamed a. s. dade da se napie ustav, prvi te vrste u svijetu, gdje suizloeni zadaci i prava graana i starijeine drave. Za starijeinu


23/241


23

jednoglasno izabrae Muhameda a. s.. Ukinuti su obiaji linogpribavljanja pravde, a briga o ovome prenijeta je na centralni organzajednice svih graana; jasno su odreeni principi odbrane iinostrane politike; uspostavljen je sistem osiguranja za sluajeveteih teta; a Muhamedu a. s. povjerie posljednju rije u svim sporo-vima: nisu postojale granice njegove moi u postavljanju zakona.Jasno je priznata sloboda vjeroispovijesti, naroito za Jevreje,ustavnim aktom priznata im je jednakost sa muslimanima u svemuto se odnosi na svakodnevni ivot.

Nakon toga, Muhamed a. s. je nainio niz kontakata s namje-rom da pridobije susjedna plemena, da s njima zakljui ugovore o

savezu i uzajamnoj pomoi. U saradnji s njima, on zakljui da seizvri ekonomski pritisak na pagane iz Meke koji su oduzeli imetkemuslimanskih iseljenika i prouzrokovali mnogobrojne tete. Tekoeu prolazu trgovakih karavana iz Meke kroz medinski predio,izazvale su pagane da nastave krvavu borbu s muslimanima.

U ovim prilikama odbrane materijalnih interesa zajednice, niduhovna strana nije bila zaboravljena; jedva jednu godinu nakonemigracije u Medinu, bila je uvedena najstroija duhovna disciplina:

godinji post za vrijeme mjeseca ramazana postade obaveza za sveodrasle muslimane, mukarce i ene.

BORBA PROTIV NETRPELJIVOSTI I NEVJEROVANJA

Nezadovoljni zbog emigracije svojih sugraana muslimana,Mekelije poslae Medinelijama ultimatum da ukinu svaku zatituMuhameda a. s. i njegovih pristalica ili da ih protjeraju. No bezuspjeha. Nekoliko mjeseci iza toga, a dvije godine nakon hidre, oniuputie snanu vojsku protiv Boijeg poslanika. Sukob je bio umjestu Bedr i pagani, mada tri puta brojniji od muslimanske vojskekoju je predvodio Muhamed a. s., natjerani su u bijeg. Nakon godinepriprema, Mekelije napadoe Medinu da bi osvetili poraz na Bedru.Neprijatelj je bioetiri puta brojniji od muslimana, te nakon krvave

bitke na Uhudu, on se povue i nita ne bi rijeeno. Plaene vojskepagana ne htjedoe se izlagati riziku.


24/241


24

U meuvremenu, jevrejski graani Medine poee zadavatibrige muslimanima. Iza pobjede na Bedru, jedan od njihovihstarjeina. Ka'b ibn el-Eref, bio se uputio u Meku da bi pokazaosvoju solidarnost sa paganima i da bi ih podstakao na osvetniki rat.Nakon bitke na Uhudu, Jevreji iz njegovog plemena skovae zavjeruda ubiju Boijeg poslanika sruivi na njega mlinski kamen sa vrhaneke tvrave, upravo kad se on vraao iz posjete od njih. Uprkosovome, Muhamed a. s. se zadovoljio da zatrai odlanova togplemena da napuste medinski predio, zadravi pravo da ponesusvoja dobra i prodaju svoje nekretnine da bi pokrili svoje dugove.Ovakva blagost dala je neoekivan ishod: poevii od Hebreja

izgnanici su uspostavili kontak ne samo sa Mekelijama, nego i saplemenima na sjeveru, jugu, istoku Medine, kupili njihovu vojnupomo i organizovali napad na Medinuetiri puta moniji od onogna Uhudu. Muslimani se pripremie za opsadu, iskopae rovove ioduprijee se najokrutnijim nevoljama; ali odmetanje Jevreja koji suostali u gradu poremetiitavu strategiju. Jedan vjet diplomata uspijeda pocijepa udruene neprijatelje, koji se povukoe jedan za drugim.

U ovo doba pada objava zabrane alkoholnih pia i hazardnih

igara muslimanima.

IZMIRENJE

Muhamed a. s. pokua da se izmiri sa Mekelijama i ode u Hu-dejbiju, nedaleko od Meke. Prekid njihovog karavanskog puta premasjeveru unitio je njihovu trgovinu. Muhamed a. s. im obeasigurnost prolaza, izruenje njihovih bjegunaca koji bi dolazili kodnjega, i sve druge uslove koje oni zatraie. On prihvatiak da sevrati u Medinu, a da nije obavio hodoae Kabe. Obje strane uHudejbiji obeae ne samo mir, nego i neutralnost u sukobima sanekim treim.

Koristei primirje, Boiji poslanik rairi snanu aktivnostzapropagandu vjere. Osim pokuaja u Arabiji, on uputi misionarska

pisma suverenima susjednih drava: Vizantije, Irana, Abisinije idrugih. Jedan od vodeih svetenika Vizantije prihvati islam i bi


25/241


25

linovan od mase; prefekt Me'ana (Palestina), zbog iste stvari, bio jeod cara ubijen i razapet. Jedan muslimanski poslanik bio je ubijen uPalestini-Siriji i, umjesto da kazni krivca, car pojuri sa svojomvojskom da ga zatiti od kaznenog pohoda poslatog od straneMuhameda a. s. (bitka na Muti).

Mnogoboci Meke iskoristie tekoe muslimana i prekrieugovor o miru. Muhamed a. s. lino povede vojsku od 10.000 ljudi iiznenadi Meku, koju zauze ve prvim naletom. Kao blagonaklonipobjednik, on sakupi graane, pa ih podsjeti na njihova zlodjela,proganjanje vjernika, nepravedno prisvajanje imanja iseljenika,obnavljanje napada, dvadeset godina besmislenog neprijateljstva;

zatim ih upita: ta oekujete od mene? Kada svi stidno spustieglave, Muhamed a. s. ree: Neka vam Bog oprosti, idite u miru;nikakve optube protiv vas danas ne primam, vi ste slobodni. On seak odree imetaka koje su pagani oduzeli muslimanima. Ovoizmijeni psiholoko stanje, pa kad mekanski starijeina prieMuhamedu a. s., ganut njegovom izjavom o pratanju, primi islam,Muhamed a. s. mu ree: Imenujem te za guvernera Meke. Boijiposlanik se zatim vrati u Medinu, a da ne ostavi ni jednog jedinog

medinskog vojnika. Islamizacija Meke, okonana za nekoliko sati,bila je potpuna i istinska.Grad Taif se tada pripremi za borbu protiv Boijeg poslanika.

Uz neke tekoe jedna neprijateljska vojska bi razbijena uHunejnskoj dolini, ali muslimani radije prekidoe opsadu Taifa da bipokuali da mirnim sredstvima savladaju otpor ovog podru ja.Nakon manje od jedne godine, delegacija iz Taifa doe u Medinu danajavi svoj prilazak islamu. Ona isprva zatrai osloboenje odnamaza, zekata, vojne dunosti, a takoer i legalizaciju prostitucije,upotrebu alkohola, kao i ouvanje bogomolje idola Lata u Taifu.Islam nije bio oportunistiki nemoralni pokret; delegacija se zastidivlastitih zahtjeva to se tie namaza, prostitucije i vina, a Boijiposlanik im uini ustupak u pogledu zekata i vojne obaveze i dodade:Vi ne trebate da sopstvenim rukama sruite idole, miemo odavdeuputiti ljude da to uine, pa ako bude ikakvih posljedica onee se

sruiti na njih. Tako Muhamed a. s. ukaza na neke olakice koje se,mogu dozvoliti onima to su sasvim skoro preli na islam.


26/241


26

Preobraanje stanovnika Taifa bi tako iskreno da se nekoliko mjesecikasnije oni sami odrekoe datih olakica, to se vidi izinjenice da jeMuhamed a. s. i tu imenovao sakupljaa zekata kao i u ostalimislamskim pokrajinama.

U toku svih ovih ratova, u periodu od deset godina,nemuslimani izgubie na ratnom polju svega 250 ljudi; muslimani jomanje. Jedan blagoslovljen preporod tako zahvati cijeli Arapskipoluotok koji bi izlijeen od stihije nemorala. U ovih deset godinaborbe, svi narodi Arapskog poluostrva i kontinentalnih predjelaPalestine i Iraka rado prihvatie islam; (izvjesne grupe hriana,Jevreja i maga htjeli su sauvati svoje vjerovanje, te im bi dozvoljena

sloboda savjesti kao i pravna i sudska autonomija).U desetoj godini po Hidri kad se Muhamed a. s. vrati uMeku zbog hada, tamo susrete 140.000 vjernika koji su doli izraznih predjela Arabije da bi mu se pridruili na hodoau. Tomprilikom on im odra poznati govor gdje im ukratko izloi svojeuenje: vjerovanje u jednog Boga, bez ikona i drugih simbola; jednakost vjernika bez obzira na rasu i klasu, bez ikakvih linihprednosti izuzev one koja je zasnovana na pobonosti; zatita ivota,

imovine iasti svih stvorenja; ukidanje kamata, ukidanje krvnihosveta, privatne samopomoi; bolji poloaj ene, obavezna podjelanasljedstva u blioj rodbini dviju porodica, ukidanje svakemogunosti gomilanja bogatstva u malom broju ruku; te isticanjeKur'ana i ponaanja Boijeg poslanika kao naela i mjerila u svimpitanjima ljudskog ivota.

Po svom povratku u Medinu on se razboli i nekoliko sedmicakasnije, prije nego to je izdahuno, imao je zadovoljstvo da dovripovjerenu mu misiju i svijetu prenese Boansku poruku.

On je ljudima ostavio vjeruistog monoteizma; utemeljio jedravu osloboenu anarhije-bellum omnium contra omnes - (rat svihprotiv svih) uspostavio je harmoninu ravnoteu izmeu due i tijela,damije i tvrave; uspostavio je novi pravni sistem koji zahtjevanepristranu pravdu, u kome se vladar drave pokorava istim naelimakao i svaki drugilan zajednice, i gdje vjerska tolerancija ide tako

daleko da stanovnici nemuslimani u muslimanskoj dravi uivajupotpunu pravnu, sudsku i kulturnu autonomiju. to se tie dravnih


27/241


27

prihoda, Kur'an istie: daleko od toga da su oni svojina vladaradrave, oni prvenstveno treba da slue siromanima. Dodajmo nakraju da je Muhamed a. s. bio savren praktini uzor svog vlastitoguenja.


28/241


28

Glava II

OUVANJE IZVORNOG UENJA

Nema nita zajedniko izmeu lai i istine. Nita se nasvijetu, vie ne razlikuje od te dvije stvari! Ve u najneznatnijimpitanjima svakodnevnog ivota, vidi se koliko je la zla, koliko se neeli i odbacuje. A tek, ta da kaemo kada se radi o pitanjimavjenog spasenja, vjerovanja, osnovnog i izvornog uenja vjere!

No, ako nema mnogo tekoa za jednog razumnog iasnogovjeka da sudi da li je bilo kakvo uenje tano ili nije, prihvatljivoili ne, nije isti sluaj sa uenjem isto dogmatskim: tu se kriterijnalazi, prije svega, u linosti onog ko govori; ako je on dostojanpovjerenja, ljudie mu vjerovati, a ako postoji neka nejasnoa onie je pripisati sebi i svojim vlastitim ogranienostima; nee odbacitirije onoga kome se vjeruje. Pitanje autentinosti u tom sluaju -naroito ako je autor mrtav - postaje neto to ima najvei znaaj.

Sve glavne religije u svijetu zasnivaju se na odreenim svetimknjigama koje suesto pripisane Boanskim objavama. Bilo bi

tragino, ako bi se, nekom nesreom, izgubio original objave, potozamjena ne bi bila potpuno istovjetna onome to je izgubljeno.Meutim, brahmanci, budisti, hriani, magi, Jevreji mogu ouvanostosnovnog uenja svoje religije porediti sa odgovarajuim uenjemmuslimana; ko je pisao te knjige, ko ih je prenosio iz generacije ugeneraciju, je li to original ili je to samo njegov prijevod? Nema li utome unutranjih protivrjenosti? Nisu li izgubljena poglavlja koja sepominju u drugim poglavljima? I tako dalje. Ovo su pitanja kojamora postaviti svako ko poteno traga za istinom i dobiti na njihzadovoljavajue odgovore.


29/241


29

NAINUVANJA

U doba kad su se pojavile velike religije,ovjek nije imaosamo svoje pamenje, nego je ve imao nain njegovogkonzerviranja, tj. pismo, koje je trajnije od memorije pojedinca kojanestaje zajedno sa njegovim ivotom.

Ali uzet posebno, ni jedan ni drugi od ta dva naina nijenepogreiv: svakidanje iskustvo nas ui da kad se pie neto, zatimkad se ponovo pregleda to to je napisano, nae se manji ili vei broj

nehotinih greaka: izostavljanje slova iliak rijei, ponavljanje,zamjena jednog izraza drugim, gramatika greka, itd; a da se negovori o zamjeni miljenja autora koji ispravlja svoj stil, svoje misli,svoje argumente, odbacujui ponekad sve to je napisano i ponovopoinjuci novi tekst. Isto to vrijedi i za pamenje: onaj koji ima takavposao ili obiaj da ui neto napamet da bi to recitovao, naroito ako je rije o dugom tekstu, uvjeri se katkad da ga pamenje iznevjeri:preskae odlomke, pomijea ih jedan sa drugim ili se ne prisjeti svih

ostalih dijelova; ponekad pravi tekst ostane u podsvijesti, pa se zatimvrati, ili pak u drugom trenutku, jednostavnim osvjeavanjem pam-enja uz pomo suflera ili napisanog teksta obnovi pamenje.

Vjerovjesnik islama, Muhamed a. s., istovremeno prihvataobje metode, koje se meusobno potpomau, da bi se pojaaladosljednost i mogunost greki svela na minimum.

IZVORI ISLAMA

Islamsko uenje zasniva se prvenstveno na Kur'anu i Hadisui, kao to emo vidjeti, obadvoje je temeljeno na BoanskomNadahnuu (Kuran, 53/3-4). to se tie Kur'ana, poslanik Muhameda. s. je sam diktirao tekstove u periodu od 23 godine pa kae: Ovo je Boija Rije objavljena meni preko meleka Dibrila. Hadis je

zbirka onoga to je Poslanik rekao, ali nije naredio da se ukljui uKur'an, kao i onoga to je radio. Biljeenje njegovih rijei i opis


30/241


30

onoga to je radio vrili su njegovi saradnici na svoju vlastituinicijativu i prema svojim sposobnostima. Ako mu u datom vremenune bi dolo Boansko nadahnue on bi se savjetovao sa svojimsaradnicima. Tako je potrebno da pravimo razliku izmeuMuhameda a. s. kao ljudskog bia i Muhameda a. s. kao nosiocaBoije Objave.

ISTORIJA KUR'ANA

Kur'an doslovno znai ITANJE ili RECITIRANJE.Dikti-

rajui ga svojim vjernicima, Muhamed a. s. je odreivao redosljedpojedinih reenica (ajeta). On nije diktirao sve odjednom, jer su muobjave pristizale u odlomcima i povremeno. Odmah po primitku onih je saoptavao i traio od svojih pristalica ne samo da ih nauenapamet, da bi ih uili prilikom salata nego da ih isto tako piu iumnoavaju prijepise. U vrijeme svake nove objave: on je odreivaoi mjesto kojee taj novi tekst zauzimati u cjelini; on nije htiomehaniku hronoloku podjelu. Kad god bi mu bio objavljen dio

Kur'ana, on bi ga ne samo diktirao jednom od svojih pristalica negobi na kraju zahtijevao da mu i proita ono to je zapisao, kako bi biou stanju da ispravi ako je napravljena greka. Ne moemo sedovoljno nadiviti toj brizi posveenoj ouvanju teksta, kada imamo uvidu kulturni nivo tadanje Arabije.

Razumljivo je da prve objave upuene Poslaniku, nisu bileodmah sastavljene napismeno, jer on tada nije imao ni vjernika, nisljedbenika. Osim toga, ti tekstovi iz prvog vremena nisu bili ni dugini mnogobrojni. Nije postojala opasnost da ih Boiji Poslanikzaboravi, jer ih je on uio u svojim namazima i razgovorima koje jevodio sa novoobraenicima.

Izvjesne istorijskeinjenice nas izvjetavaju o tome to sedogaalo: Omer se smatra zaetrdesetu osobu koja je prihvatilaislam; tu je rije o osmoj godini prije hidre; (peta godinaposlanstva). Ve u to prvobitno doba postojao je tekst razliitih

poglavlja Kur'ana u pismenom obliku.itanje jednog takvog tekstauvjerilo je Ornera da prihvati islam, kako nas izvjetava Ibn Hiam.


31/241


31

Koliko je ve vremena bila uobiajena ova praksa prepisivanja, ne bise moglo precizirati, ali nema sumnje da se u toku 18 zadnjih godinaMuhammedovog ivota, broj muslimana, upravo kao i broj kopijaasne Knjige, poveavao iz dana u dan. Boiji Poslanik je primaoobjave u dijelovima. Sasvim je prirodno da se dobiveni sadrajodnosio na rjeenje nekog aktuelnog problema: ako bi umro neki odnjegovih sljedbenika, bila je potrebna objava o pitanjima nasljedstva,a ne recimo o alkoholnim piima, o ubistvu i sl. Objave se nastavieza vrijeme cijelog poslanikog dijela Muhamedovog a. s. ivota,trinaest godina u Meki i deset u Medini. Poruka je ponekadsadravalaitavo jedno poglavlje, krae ili due; drugi put samo

izvjestan broj ajeta. Karakter Objave zahtijevao je od Poslanika tano pamenje,ta vie neprestano ponavljanje njemu upuenih objava. Izvori tvrdeda je svake godine u mjesecu ramazanu, Muhamed a. s. ponavljaopred melekom Debrailom dio iz Kur'ana objavljen do tada (on ga jezatim uio pred svojim sljedbenicima ili je traio da ga oni ue prednjim) i da mu je, posljednje godine, Debrail traio da ponovi dvaputa - izega Muhamed a. s. shvati dae uskoro umrijeti. Kakvo god

da je duhovno znaenje ove melekove pomoi Poslaniku, njegoviashabi su prisustvovali ovim javnim uenjima (zvanim 'ardah auvena poslednja nazvana je 'ardah ahira) i ispravljali svoje privatneprimjerke Kur'ana. Tako je Poslanik obiavao da ui u mjesecu postaajeta i sure u ispravnom redoslijedu. Ovo je bilo potrebno radikontinuiteta novih objava. Nekad bi cijela sura bila objavljenaodjednom, a nekad bi dijelovi iste sure dolazili bez prekida i to nijepredstavljalo nikakav problem. Meutim, to nije bio sluaj ako binekoliko sura poinjalo da se objavljuje istovremeno u dijelovima. Utom sluaju bilo je neophodno zapisivati ih privremeno i razdvojenona prirunim materijalima kao to su pleke, palmovo lie, kameneploice, itd., paim bi neka sura bila u cjelini objavljena, sekretari bisreivali ove zabiljeke pod linim nadzorom Poslanika i pripremaliispravnu kopiju (Tirmizi, Ibn Hambel, Ibn Kasir itd.). Isto tako jepoznato da je Poslanik obiavao obavljati poseban namaz za vrijeme

mjeseca posta, svake noi, ponekad i u dema'atu za vrijeme kojeg jeuio Kur'an od poetka do kraja i zavravao ga u toku mjeseca. Ovaj


32/241


33/241


33

naredi da se moraju spaliti sve kopije koje se protive sadrajuzvaninog izdanja.

Razumljivo je da su velika ratna osvajanja prvih muslimananavela izvjesne licemjere da prihvate islam, a u stvari su nastojali damu potajno nakode. Oni su mogli proizvoditi prijevode Kur'anaiskvarene umetnutim dodatkom. Nareenje halife Osmana da seunite netani prepisi Kur'ana moglo je samo izazvati krokodilskesuze i razobliiti hipokrite.

Zna se da je dopunjeno nekoliko ranije saoptenih kuranskihdijelova, uvijek naravno, na osnovu kasnijih objava. No, vjernici kojisu bili prihvatili prvu verziju, a nisu poznavali dopunu, jer su umrli,

ili ivjeli, van Medine, mogli su ostaviti svojim potomcimaautenitine, nedopunjene podatke. Neki muslimani imali su viemogunosti i navikli su da trae od Poslanika objanjenje izvjesnihupotrijebljenih izraza uasnom tekstu, i oni su pribiljeili taobjanjenja na svojim primjercima Kur'ana da ih ne zaborave. Kopijeizraene kasnije prema tim rastumaenim tekstovima mogle su u ne-kim sluajevima prouzrokovati mjeavinu teksta i objanjenja.Usprkos nalogu halife Osmana da se unite netani tekstovi postojalo

je jo dovoljno dokumenata kod muslimana iz treeg i etvrtogvijeka po hidri, da bi se moglo izraditi veliko djelo na temuvarijante u prepisima Kur'ana. Ova dokumenta jo postoje, anjihovo prouavanje pokazuje da te verzije potiu ili odobjanjenja ili od greki koditanja starog pisma koje nije imalo nivokalizaciju ni razlikovanje izmeu slova susjedne grafije (danas jeuveden sistem interpunkcije). Dodajmo jo da se u razliitimdijelovima Arabije govore razliiti dijalekti, i da je Muhamed a. s.dozvolio muslimanima razliitih regija da Kur'an izgovaraju premasvojim navikama iak da rijei koje su im nepoznate zamjenjuju sasinonimima koje oni bolje poznaju. U doba halife Osmana, javnopouavanje bilo je dosta raireno, a bilo je poeljno da se ne dozvolivie dijalekata sem onog kojim je govorio Boiji Poslanik, premda suoni prouzrokovali samo neznatna odstupanja.

Kopije Kur'ana koje je Osman poslao u pokrajinske centre,

jedna za drugom nestale su u toku vijekova koji su slijedili; jedinakoja se sauvala do dananjih dana je ona u Takentu. Ruska vlada iz


34/241


34

doba careva nainila je reprodukciju (faksimil) koja pokazuje dapostoji potpuna identinost tog dokumenta i teksta na svakomdrugom mjestu. To isto vrijedi za druge rukopise, potpune ilidjelomine tekstove, koji potiu iz prvog i iz kasnijih stoljea.

Praksa da se kur'anski tekst ui napamet vodi porijeklo jo udoba Boijeg Poslanika. Halife i vladari muslimanske dravepodravali su uvijek taj obiaj. Jedna srena koincidencija jeuvrstila taj obiaj. Muslimani su jo od najranijeg doba imali obiajda neko djelo, prije nego to ga objave, proitaju pred njegovimautorom (ili njegovim uenicima) kako bi se od njega dobio dokaz oautentinosti:itaoci i uai Kur'anainili su isto, dajui istovjetan

primjer. Taj obiaj se drao do naih dana sa tom znaajnomosobitou da svaki uitelj navede u svojoj potvrdi, ne samo da jetivo njegovog uenika autentino, nego i da je ono istovjetno saonim to je on sam bio nauio od svog uitelja i tako sve do BoijegPoslanika. Pisac ovih redova studirao je Ku'ran u Medini kod ejhaHasana aira, a svjedodba koju je on dobio, preko lanca uitelja iuitelja tih uitelja, kae da je posljednji od njih zavrio nauku u istovrijeme kod Osmana, Alije, Ibn Mas'uda, Ubej ibn Kaba i Zejd ibn

Sabita (sve Poslanikovi ashabi) i da sa svi nauavali tano isti tekst.Broj hafiza u svijetu iznosi vie stotina hiljada, a kopije Kur'anamogu se nai na sveetiri strane svijeta. Uzbudljivo je utvrditi danema nikakve razlike izmeu pamenja hafiza i koritenih tekstova.

Poznato je da je original Kur'ana na arapskom jeziku onajtekst koji je u svakodnevnoj upotrebi. Postoje prijevodi na sve glavne jezike svijeta - prijevodi vie ili manje dobri - da se njima poslueoni koji ne znaju arapski; ali treba naglasiti da je pravi original onajkoji nam se sauvao u integralnom obliku: nema potrebe da seponovo prijevodi na arapski jezik polazei od nekog kasnijegprijevoda.

Jezici imaju tenju da se postepeno mijenjaju i tokomvremena postaju nerazumljivi ljudima. Engleski iz 1400. godinedanas u Engleskoj niko ne razumije osim onih koji specijalizirajustaro-engleski. Isto vrijedi za sve svjetske jezike, stare ili nove: grki,

latinski, francuski, njemaki, ruski i sve druge. Jedina iznimka jearapski koji se barem 1500 godina nije mijenjao ni u rjeniku, ni u


35/241


35

gramatici, ni u pisanju paak ni u izgovoru; ako ima promjene, toznai da, ako su ranije postojala dva oblika, jedan je preovladao adrugi iziao iz upotrebe. Zar nije sretna okolnost da je Svemoguiizabrao tako postojan jezik za trajnu Boiju poruku.

Tekst na originalnom jeziku, prijepis pod zatitom samogBoijeg Poslanika, neprestanouvanje na trostruki nain:memorijom, pisanjem i uenjem pred izabranim uiteljima, od stranebilo kakvih promjena u tekstu - eto nekih znaajnih crta Kur'ana,asne islamske knjige.

SADRAJ KUR'ANAKao to smo ve rekli, muslimani vjeruju da je Kur'an rije

Boija, objavljena Njegovom poslaniku Muhamedu a. s.. Poslanik jesamo obian posrednik; on prima Objavu i prenosi je; u tome on nijenikada igrao drugu ulogu, ni kao autor, ni kao urednik. Ako jeMuhamed a. s. neki put najavio dopunu nekih ajeta, to je moglo bitisamo na osnovu nove Objave koja je dolazila od Gospodara.

Bog je transcendentan, izvan ljudskog fizikog poimanja.Preko meleka Debraila Bog je objavio Svoju volju, Svojuzapovijest, Svom Poslaniku, namijenjenu ljudima. Budui da je Bogizvan domaaja svakog jezika, moglo bi se metaforom objasniti da suPoslanici svjetiljke, a Objava elektrina energija koja tee kroz njih;u dodiru sa strujom sijalica daje svjetlost prema svojoj vlastitojvoltai i boji, materijalni jezik jednog Poslanika slian je, da takokaemo, svjetlosti lampe. Snaga te svjetiljke ili toka struje, kao svedruge stvari, odreena je samo Bogom: ljudski glasnik samo je jednostavno sredstvo prenoenja, jedan posrednik.

Kur'an je, prema islamu, Boija Rije a sam Kur'an stalnoponavlja da ga vjernik mora uiti danju i nou, kada god to moe.Mistici su dobro objasnili da je to putovanjeovjeka prema Bogupomou Boije rijei, priemu Boiju rije moemo posmatrati kaoiroki put, kao to je elekrina struja put za svjetlo to stie do lampe

u elektrani. Ovo nisu prazne rijei. Ustvari, Poslanik Muhamed a. s. je toplo preporuio da seitav Kur'an proui jednom sedmino. To je


36/241


36

dovelo do njegove podjele na sedam dijelova nazvanih manzili.Kur'an ima 114 poglavlja, nazvanih sure od kojih svako ima odreenibroj stavaka nazvanih ajeti. U arapskommanzil oznaava stanicunakon dnevnog putovanja;sura znai ograen prostor, soba, akorijenava , iz kojeg je izvedana rije ajet , znai poi na spavanje.Stanica, soba, postelja, to su tri elementa putovanja bilo duhovnogbilo tjelesnog. Putnik koji poduzima dugo duhovno putovanje trebada se zaustavi na nekoj stanici nakon dnevnog putovanja, treba sobu ipostelju da se odmori prije daljeg putovanja slijedeeg dana u svomvjenom putu prema Vjenosti i Bezgraninosti.

Kur'an je upuen ovjeanstvu, bez razlike na rasu, mjesto ili

ak vrijeme: ta vie, on tei da vodiovjeka u svim domenimanjegovog ivota, duhovnog, tjelesnog, linog, drutvenog. To suuputstva o vladanju za efa drave, kao i za obinog podanika, zabogate kao i za siromane, za rat kao za mir, za duhovnu kulturu kaoi za trgovinu i materijalno blagostanje. Kur'an tei prvenstvo karazvijanju linosti pojedinca. Svako bie e biti lino odgovorno predsvojim Stvaraocem; u tom cilju Kur'an ne samo da nareuje, nego inastoji da ubijedi: on se poziva na ljudski um, on iznosi istorije,

parabole, metafore. Tu se nalazi istina o Boijim osobinama, koji jeJedini Stvaralac svega, Sveznajui, Svemoan, Sposoban da nas vratiu ivot nakon smrti i trai raune za nae postupke na Zemlji,milosrdno pravedan, itd. Tu se nalazi takoer iitavo uenje o nainuvelianja Boga, o najboljem ibadetu, o obavezamaovjeka premaBogu, prema drugim stvorenjima, prema samom sebi: mi nepripadamo samo sebi, nego i Bogu. Kur'an opisuje najglavnijapravila za drutveni ivot: trgovinu, enidbu, hodoae, kazneni za-kon, meunarodni zakon, itd. Ali, Kur'an nije knjiga u bukvalnomsmislu rijei; on je zbirka Boijih rijei, objavljenih s vremena navrijeme u toku 23 godine Poslaniku od Njega upuenom svimljudima: Gospodar je dao Svoje pouke Svom glasonoi. Ima tu dakleskrivenih misli, ponavljanja iak promjena u obliku izraavanja. Boge katkada govoriti u prvom licu, ponekad u treem. One rebi Jakao toe rei Mi ili On, ali nikada Oni. Tu je jedan skup pri-

godnih Objava. Treba uvijek imati na umu tuinjenicu kada se jedanpoetnik uvodi uitanje; Kur'an trebaitati i ponovoitati, da bi se


37/241


37

najbolje shvatilo znaenje njegove poruke; uputstvo za svakoga,svuda i zauvijek.

Jezik i stil Kur'ana su izvanredni i dostojni njegovogBoanskog porijekla. Njegovo uenje uzbuuje duhak i onih kojiga sluaju bez razumijevanja. Sjetimo se usput da je Kur'an,pozivajui se na svoje Boansko porijeklo, uputio izazov: Da seljudi i dini sastanu da stvore neke ajete samo sline ovim izKur'ana. Izazov je ostao bez odgovora do danas!

HADIS

Muhamedov a. s. govor i postupak naziva se Hadis, bilo da seradi o njegovim rijeima, njegovim djelima, iliak o njegovomreagovanju na postupke njegovih uenika: njegovo preutnoodobravanje uiva isto toliki autoritet za doputenost tih postupaka,koliko i njegove rijei ili njegova lina praksa.

Sam Kur'an podsjea vie puta na pravnu vanost Hadisa:Pokoravajte se Bogu i Njegovom Poslaniku (4:58), Ono to vam

Poslanik donese, uzimajte, a suzdrite se onoga to vam spreava(59:70), On vam ne govori po svom htijenju, on govori samo onoto mu je nareeno (53:3-4), U Boijem Glasniku imate dobarprimjer za sve vas, za svakog ko se uzda u Boga i Sudnji dan i za onekoji se Bogaesto sjeaju (33:21). Tako, sve to propisuje Glasnik,(Poslanik) prima se u zajednici kao izraz volje Onoga ko nam ga jeuputio. Bilo je sluajeva kad je, ne primivi Objavu, Boiji Poslaniku nekom pitanju sam odluio, pozivajui se na svoj zdrav razum; kadto Bog nije odobravao, intervenisao je jednom objavom, koja jeispravljala Muhamedovu odluku. Ta indirektna uputa, koja je nakondogaaja dolazila na znanje zajednici, nije neposredno proizvodilaposljedice. Ali Hadis ima jednu drugu vanost; evo koju:

Kur'an jeesto saet, pa je upravo praksa Boijeg Poslanikaono to ukazuje na metode primjene i pojedinosti, i daje neophodnaobjanjenja. Na primjer: Kur'an samo kae: Obavljajte namaz, bez

objanjavanja oblika ili drugih detalja. Boiji Poslanik nije mogaorijeima opisati sve detalje te obaveze i zato je rekao svojim


38/241


39/241


39

prava vladara drave i njenih stanovnika. Taj dokumenat nam jesauvan. Boiji Poslanik je utvrdio granice svog grada-dravetakoer pismeno. U isto vrijeme, nareuje se da se popiu imena svihmuslimana. Prema ovom popisu, zajednica je brojala, kae Buharija,1500 ljudi.

Ovdje, sem toga, nalazimo ugovor o savezu ili miru,zakljuen sa mnogim plemenima Arabije; ponekad, kako kau izvori,bila su izraivana po dva primjerka, po jedan za svaku od dvijeugovorene strane. Postoje pismena dokumenta o dodjeli zatitepokorenim poglavicama, ili o ostavljanju vlasnitva njihovih ranijihposjeda: zemlje, izvora vode, itd. Sa irenjem islamske drave,

prirodno je da se pojavljuje prepiska sa pokrajinskim guvernerima:saoptavanje novih zakona ili upravnih odredaba koje su se ticale, naprimjer, poreza, intervencija za ispravljanje nekih sudskih ili admi-nistrativnih naredbi ili odluka funkcionera, odgovori na pitanjapostavljena od strane tih funkcionera centralnoj vladi, itd.

Ima takoer misionarskih pisama to su upuena raznimpoglavarima i kraljevima kao poziv da prihvate islam: poglavicamaarapskih plemena, kraljevima Vizantije, Perzije, Abesinije, itd.

Zabiljeene su liste dobrovoljaca za vojne ratne pohode; istotako spisak zaplijenjenih dobara kako bi se osigurala pravednapodjela meu svimlanovima pohoda.

Osloboenje robova, kao i zarobljavanje i prodaja, izgleda da je obavljano isto tako pismeno; bar dva dokumenta te vrste, kojipotiu od Poslanika, sauvana su.

Interesantna jeinjenica: na dan pobjede nad Mekom, uosmoj godini hidre, Boiji Poslanik je odrao vaan govor, gdje jetakoer govorio o nekim zakonima. Na traenje jednog od njegovihpristalica, Ebu aha, rodom iz Jemena, on naredi da zabiljee odranigovor i urue ga Ebu ahu.

Na kraju, recimo neto o prevoenju Kur'ana. Boiji Poslanik je odredio da se namaz obavlja na arapskom jeziku. Neki Perzijanci,prihvativi islam, nisu htjeli da zanemare salat za vrijeme koje im jetrebalo da naue napamet tekst poglavlja iz Kur'ana. Po odobrenju

Boijeg Poslanika, jedan Perzijanac, Selman el Farsi, prevede naperzijski jezik prvo poglavlje Kur'ana, i prui preobraenim Perzijan-


40/241


40

cima perzijski tekst za upotrebu u namazu dok ne budu sposobni danapamet naue arapski tekst. (isp. Sarahsij, MEBSUUT, 1, 37).

Spisi sakupljenih dokumenata te vrste, iz doba BoijegPoslanika, iznose vie stotina stranica.

Treba se podsjetiti da se Boiji Poslanik posebno interesovaoza pitanje javne prosvjete. Govorio jeesto: Bog me je poslao kaouitelja. Po dolasku u Medinu, njegov prvi javni posao bio je dapodigne damiju u kojoj je jedan dio bio odreen za kolu (poznataSuffah), koja je sluila kao spavaonica u toku noi, a kao uionicadanju svima onima kojima je to bilo potrebno. Druge godine pohidri (624. g. hrianske ere) nakon poraza vojske mekanskih

pagana na Bedru, zarobljen je znatan broj neprijatelja. Poslanik nare-di da svi ratni zarobljenici koji znajuitati i pisati mogu otplatitisvoju otkupninu radom: svaki od njih treba da naui desetmuslimanske djeceitanju i pisanju. Kur'an nalae da se trgovakiugovori na veresiju potvrde pisanim ugovorima gdje najmanje dvasvjedoka trebaju staviti svoje prste. Ta odredba i druge sline,doprinijele su brzom porastu poznavaocaitanja i pisanja kodmuslimana. Dakle, neka nas ne zauuje to su drugovi Boijeg

Poslanika uvijek bili zainteresovani za pismeno ouvanje rijeinjihovog voe.Kao kod svih novoobraenika u jednoj religiji,ije obraanje jerezultat uvjerenja, pobonost je bila velika. Evo jednog tipinogprimjera: Omer pria kako se pri svom dolasku u Medinu sprijateljios jednim medinskim muslimanom u vrijeme poznatog ugovora obratimljenju utvrenog od strane Muhameda a. s., radi ublaavanjanevolja mekanskim iseljenicima i za njihovo ukljuivanje umedinsku privredu. Omer i njegov prijatelj pobratim radili sunaizmjenino na obradi jednog zasada palmi. Na dan kada je Omerradio, njegov drug bi odlazio kod Muhameda a. s., a nou on biOmeru priao sve to jeuo i vidio kod Poslanika. Kad bi mu doaored i Omer je inio to isto, i tako su njih dvojica bili uvijek u toku svega to sedeavalo kod Muhameda a. s.: objavljivanje novih zakona, pitanja

odbrane, itd. to se tie prikupljanja spisa o ivotu Boijeg Poslanika,slijedei primjer govori o tome.


41/241


41

KOMPILACIJA U VRIJEME POSLANIKA

Tirmizi izvjetava: jednog dana, jedan Ensarija (muslimanmedinskog porijekla), poali se pred Muhamedom a. s. da ima loepamenje, rekavi da je brzo zaboravio rijei pune Poslanikovihmudrosti. Ovaj mu odgovori: Upotrijebi svoju desnu ruku (to jest:zapii ono to eli da zapamti).

U velikom broju izvora (Tirmizi, Ebu Davud, i dr.) spominjese da je Abdulah ibn Amr ibn el-As, jedan mladi Mekelija, imao

obiaj da zapisuje to je Boiji Poslanik izgovorio. Jednog danaprijatelji mu rekoe: Boiji Poslanik jeovjek; katkad jezadovoljan, katkad se razljuti, ne treba da biljei bez razlike sve toon kae. Abdullah se navrati kod Poslanika i upita ga da li moebiljeiti sve to on kae. Da, odgovori Poslanik. Da bi se potpunouvjerio, Abdulah naglasi: Podjednako i kada si zadovoljan i kada siljut? Poslanik odgovori: Pa sigurno; jer tako mi Boga, iz mojihusta nee izai nikada neka la. Abdullah je svoju kompilaciju

nazvao Sahifetu sadika (istinite stranice). U toku generacija ona jeprenoena kao samostalno djelo, da bi kasnije bila ukljuena u glavnezbirke Hadisa, ureene od strane Ibn Hanbela, itd. Darimi i Ibn ul-Hakem navode: Kasnije, jednom prilikom kada je Abdullah biookruen svojim uenicima, jedan od njih ga upita: Kojie od dvagrada biti prije osvojen, Rim ili Konstantinopol? Abdullah doneseneki stari koveg, izvadi iz njega knjigu, i nakon to je prelista,proita iz nje: Jednoga dana sjedili smo oko Poslanika i zapisivali sveono to je on govorio, kad neko upita: Kojie od ova dva grada bitiprije pobjeen, Rim ili Carigrad? A Boiji Poslanik odgovori: 'GradHeraklijevih potomaka.' Ovaj hadis pokazuje kako je veliki brojPoslanikovih sljedbenika bio zainteresovan za ouvanje njegovihrijei jo za vrijeme njegovog ivota.

Jo znaajniji je sluaj Enesa. Enes je znaoitati i pisati usvojoj desetoj godini, a to je bio rijedak sluaj kod Medinelija u to

vrijeme. Kada je Boiji Poslanik doao u Medinu Enesovi roditelji, uznak odanosti, dadoe Enesa da lino posluuje Poslanika. Enes se


42/241


42

nije odvajao od Poslanika sve do njegove smrti, i ostajui porednjega danonono, imao je mogunosti da ga posmatra i sluaneprestano i u svim prilikama. Jedan od njegovih uenika nam pria:Kasnije kada bismo mi zahtijevali, Enes bi izvadio svoje smotanepapire i govorio: Ovo su rijei Poslanika, koje sam zabiljeio, zatimsam mu ih pokazao (da bi ispravio ako sam neto pogrenozapisao). Ova predaja govori ne samo o sreivanju podataka oivotu Boijeg Poslanika, nego isto tako i o pregledu od stranePoslanika, onoga to mu je pripisivano. Ovuinjemcu potvrujumnogi klasini knjievnici kao Ramhurmizi (umro oko 360 g. po h.),Hakim (umro oko 405 g. po h..), Katib Bagdadi (umro 463 g. po h.),

koji su podatke crpili iz jo starijih izvora.

REDAKCIJE IZ VREMENA POSLANIKOVIH DRUGOVA -SAVREMENIKA

Razumije se da se interes za biografiju Boijeg Poslanika jovie poveao poslije njegove smrti: Muhamedovi a. s. savremenici su

ostavili svojim potomcima ono to su oni znali o svomneprealjenom voi. Novi obraenici su osjedali arku ed zaizvorima svoje vjere. Smrt je svakodnevno umanjivala broj direktnihpoznavalaca Hadisa, to je navodilo preivjele da povedu rauna oouvanju njihovih sopstvenih sjeanja. Tako, jedan veliki broj hadisao Boijem Poslaniku, zabiljeenih u ostavtini njegovih sljedbenikaposlije njegove smrti, predstavljaju dokumente iz prve ruke.

Kada je Boiji Poslanik imenovao Amra ibn Hazma zapoglavara Jemena, uruio mu je pismene instrukcije, koje su seodnosile na njegove slubene obaveze. Amr, ne samo da je sauvaotaj dokument, nego je sebi pribavio jo 21 kopiju drugih dokumenatakoji su poticali od Poslanika (upuene plemenima Dihajna,Dudham, Taj, Takif i dr.) i uvrstio ih u zbirku vanih dokumenata.To djelo nam je sauvano.

Moemo proitati u Muslimovom Sahihu, kako je Dabir

ibn Abdullah sastavio jednu knjiicu o hodoau u Meku.Pretpostavlja se da je on tu opisao posljednje Poslanikovo hodoae,


43/241


43

ukljuujui i njegov poznati oprosni govor odran tom prilikom.Mnogi istorijski izvori govore o Dabirovom djelu Sanifah, kojesu njegovi uenici uili napamet. Tu se vjerovatno radi ouspomenama na ivot i rijei Boijeg Poslanika.

Meu poslanikovim drugovima, i Kamire ibn Dindab i Sa'dibn Ubejde, takoer su sakupili svoja sjeanja za potrebe svoje djece.Ibn Hader, koji o tome govori, navodi da je Samurahovo djelo bilo jedna ogromna knjiga. Ibn Abbas, koji je bio vrlo mlad u vrijemePejgamberove smrti, nauio je mnotvo stvari od svojih starijihdrugova, a uvrstio ih u veliki broj djela; govorilo se: Ibn Abbas jesastavio svoje spise koje bi jedva ponijela jedna kamila. Ibn Mes'ud

je takoer nainio jednu zbirku.Buharija napominje da su Abdullah ibn Halef, Ebu Bekr i El-Mugire ibn Ka'b pouavali ljude Hadisu kroz prepisku. Ako bi ihneko upitao za obavjetenje o Boijem Poslaniku, odgovorili bi mu,ili suak preuzimali inicijativu i obavjetavali funkcionere i prijateljeo nekom dogaaju koji se odnosi na Poslanika.

Jo je pouniji slijedei dogaaj, a prenose ga mnogi izvori:Jednog dana, jedan uenik Ebu Hurejre ree mu: Ti si nam priao tu

i tu stvar. Ebu Hurejre (vjerovatno u doba svoje starosti) odbi daprizna predanje. Ali, poto je njegov uenik insistirao, rekavi da jebilo dobro toemu ih je uio, Ebu Hurejre odgovori: Ako si to odmene sluao, onda se to mora nalaziti u mojim spisima. Uze ga zaruku i povede svojoj kui i tamo mu pokaza mnoge knjige oPejgamberovom Hadisu, gdje nae dotini dogaaj. Tada ree: Dobrosam ti rekao da, ako ti neto ispriam, to se mora nalaziti u mojimspisima. Ebu Hurejre je umro 59 g. po hidri.. Jednom od svojihuenika, Hamanu ibn Muhabbinu, izdiktirao je (ili predao urukopisu) jednu knjiicu sa 138 hadisa Poslanika. To djelo, iz prvepolovine prvog islamkog stoljea, sauvano je. Ono daje mogunostda ga poredimo sa kasnijim kompilacijama i da vidimo da sjeanjastarih o Hadisu bijahu vrlo.briljivo sauvana kroz kasnije generacije.

Zehebi navodi: Halifa Ebu Bakr je redigovao jedno djelo sa500 hadisa Boijeg Poslanika. Poklonio ga je svojoj keri Aii, ali

ve sutradan ga je uzeo i unitio govorei: 'Pisao sam kako samuo,moda tu ima stvari koje ne prenose doslovce ono to je Poslanik


44/241


44

govorio. to se tie Omera, Muamer ibn Raid kae: U vrijemesvog hilafeta, Omer sc posavjetovao sa Poslanikovim pristalicama,da bi znao da li treba kodifikovati Hadis. Svi odgovorie potvrdno,ali Omer nastavi da oklijeva i da se moli Boguitavog mjeseca damu ukae na pravo rjeenje. Nakon toga odlui da nita ne uini,dodajui da su stari naputali objavljene Boanske knjige u koristpria o ponaanju njihovog poslanika, a da on ne bi elio da stvorikonfuziju izmeu Kur'ana i Hadisa. Zadnja istraivanja pokazuju dase izvjetaji o zapisivanju hadisa tiu barem pedeset Poslanikovihashaba. Detalji bi nas ovdje odveli suvie daleko.

ZABRANA PISANJA HADISA

Ova dva posljednja dogaaja o Ebu Bakru i Omeru vana suutoliko to objanjavaju stvarni domet tradicije koja kae da jePoslanik bio zabranio da se zapisuju njegove rijei. Koliko znam, jedini pripovjedai koji govore da je Poslanik zabranio pisanje svegasem Kur'ana su Ebu Seid, Zejed ibn Sabit i Ebu Hurejre. Ne zna se ni

objanjenje ni razlog tog uputstva, ali zabiljeeno je da su Ebu Seidel-Hudri i Zejd ibn Sabit bili vrlo mladi: u petoj godini po hidriimali su jedva petnaest godina. Iako inteligentni kao to su bili,shvatljivo je da im je Boiji Poslanik zabranio, u poetku hidretskeere, da prave zabiljeke o njegovim govorima. to se tie EbuHurejra, vidjeemo da je on lino napisao mnogo knjiga o Hadisu.On je bio poznat kao poboanovjek, puritanac i strog. Neshvatljivo je da bi on prekrio izriitu naredbu Boijeg Poslanika, sem u sluajuda je kasnije obavijeten o ponitenju te zabrane. Ebu Hurejre sevratio iz Jemena u Medinu 7 g. po hidri, da bi prihvatio islam.Mogue je, dakle, da mu je ispoetka Poslanik bio zabranio da pieneto drugo osim Kur'ana; kada je upoznao Kur'an i znao garazlikovati od Hadisa, razlog zabrane je prestao da postoji. Jo neto:pripisuje se takoer i Ibn Abbasu, da je to bilo njegovo linomiljenje, a ne direktiva Poslanika, da ne treba pismeno biljeiti

Hadis; no, vidjeli smo takoer da je on bio naelu onih koji su pisali,ostavivi iza sebe spisa koji odgovaraju teretu jedne kamile. Ta


45/241


45

protivrjenost izmeu rijei i prakse, od strane onih koji su ipakpoznati po svojoj pobonosti i po ispunjavanju i najmanjih ureenjaPoslanika, potvruje na zakljuak da je zabrana pisanja Hadisaimala izvjesne razloge koje nam pripovjedai nisu donijeli, da jenjena vanost bila ograniena, i da treba traiti objanjenja kojamogu uskladiti ta dva oprena nareenja, radije nego odbaciti jednood njih.

Tri rjeenja nam padaju na um: 1) Zabrana je bila poje-dinana, odnosei se na one koji su tek nauili pisati, ili na one kojisu tek prihvatili islam, a jo nisu bili u stanju da razlikuju Kur'an iHadis. Zabrana je postepeno povlaena kada su te osobe potvrdile

svoj napredak u znanju; 2) Zabrana je imala za cilj samo da sprijeipisanje Hadisa na primjercima Kur'ana, da bi se izbjeglo mijeanjeteksta i njegovih objanjenja; Ebu Seid el-Hudri na to aludira, a miznamo uostalom da je halifa Omer izriito zabranjivao tu vrstupisanja; 3) Konano, moda je rije samo o jednom odreenomrazgovoru, onom na primjer, na dan kada je Poslanik prorekaobudunost islama i njegovih neizmjernih duhovnih i politikihpobjeda. Cilj zabrane bio bi da se izbjegne poputanje napora jednog

dijela muslimana; pobjede su bile predodreene; pa su neki moglitumaiti da nema vie razloga za napore i rtve koje su bile potrebne.Mogua su i druga rjeenja, meutim ova su nam dovoljna.

U KASNIJIM STOLJEIMA

Bilo je normalno da na poetku, poto su sjeanja o HadisuBoijeg Poslanika bila kratka i pojedinana, svaki Muhamedov a. s.prijatelj biljei svoje line uspomene. U drugoj generaciji, kada sustudenti prisustvovaliasovima raznih uitelja, imali su mogunostda razliita sjeanja pretope u jedno jedino, pazei da pri tomerazlikuju razne izvore. Nakon samo nekoliko generacija, sjeanjaMuhamedovih a. s. pristalica su bila nanovo sjedinjena: nastojalo serazvrstati prema sadraju, i odatle izvui, izmeu ostalog, pravne

zakljuke. Kao i za Kur'an zahtijevano je uenje teksta svakog hadisanapamet; a da bi se lake pamtilo, sluilo se pisanjem. Ta dvostruka


46/241


46

mjera sigurnosti strogo je ispunjavana od strane jednih, manje odstrane drugih, odakle potie relativna vanost raznih uitelja, to setie potpunog povjerenja u njihovo kazivanje.

Malo vremena nakon Muhamedove a. s. smrti, pripovjedaihadisa su poeli praktikovati da spominju ne samo ime BoijegPoslanika kao izvor pravih dostavljenih uputstava, nego i puteve kojisu omoguili upoznavanje te pouke,itav lanac prijenosa. Buharikae, na primjer: Moj uitelj, Ibn Hanbel, mi je rekao: Ja samuood mog uitelja, Abdurezaka, kako kae: Moj uitelj, Ma'mar ibnRaid, mi je rekao: Ja samuo od mog uitelja Hamana kad mi jerekao: Ja sam uo od Poslanika to i to. Za svaki navod

Muhamedovih a. s. rijei, postoji uvijek ta vrsta iscrpnog izvjetaja.U lancu pripovjedaa koje smo upravo citirali, mi nalazimo ne samoSahih od Buharije, nego isto tako i Musned od Ibn Hanbela; Musanafod Abdurezaka, Dami od Mamara, Sahifah od Hamana, koji jediktirao Ebu Hurejre, Poslanikov drug. Nai emo iste hadise ponovou svim djelima, sa sasvim istim izrazima. Kraj tolikih sukcesivnihizvora, bila bi plitka kleveta rei, na primjer, da je Buhari izmislioitave nizove hadisa i pripisao ih Poslaniku, stvarajui sam lanac

sukcesivnih pripovjedaa, ili da je jednostavno ispisao narodnumudrost svog vremena, a zatim je pripisao Boijem Poslaniku.

ZAKLJUAK

Uiti tekst napamet, dati mu pismeni oblik i provjeriti ga predkompententnim uiteljem - to su te tri mjere sigurnosti, od kojihsvaka pojedina pomae onu drugu koje su nam sauvale islamskovjersko uenje u njegovom izvornom obliku. Ovo je istina za Kur'an,isto koliko i za Hadis, koji obuhvata sjeanja Muhamedovih a. s.sljedbenika na ono to je on rekao, radio ili preutno odobrio da seini meu njegovim vjernicima. Podsjetiemo, uzgred, da jeMuhamed a. s., kao uitelj islama, imao ogroman uspjeh. U desetojgodini po hidri on se mogao uputiti u Meku sa masom hodoasnika

(Arefat) koja masa se cijeni na oko stotinuetrdeset hiljada osoba(iako te godine mnogo muslimana nije ilo u Meku). Biografi


47/241


47

pripovjedaa Hadisa navode da broj Poslanikovih drugova, kojinavode bar jedan hadis o Poslaniku, iznosi vie od sto hiljada. Bilo je, meu njima, sigurno, ponavljanja istih zgoda; ali mnogostrukostobavjetenja o istim sluajevima samoe doprinijeti autentinostionoga to se pria, ne raunajui ponavljanja. Posjedujemo jedvadvije hiljade hadisa o Poslaniku islama, hadisa koji se tiu naj-razliitijih aspekata ivota, kao i uputstava namijenjenih njegovimvjernicima o stvarima koje se odnose jednako na duhovni kao imaterijalni ivot.


48/241


48

Glava III

KONCEPCIJA IVOTA

ivotna sposobnost jednog drutva, jednog naroda, jednecivilizacije, zavisi u velikoj mjeri od filozofije koju to drutvo, tajnarod, primjenjuje u ivotu i od naina na koji je primjenjuje. Uprimitivnom drutvu, animalniovjeke misliti samo na sebe i svojebliske roake. Ali u svakom dobu istorije, koje jeovjeku poznato,susreu se ljudske grupacije koje se razlikuju od drugih. Poznati suve tragovi dvadesetak civilizacija, i mogue je da se sada nalazimopred otkriem jedne nove. S druge strane, civilizacija jedne izvjesnegrupacije ne znai da se ostatakovjeanstva nalazi u primitivnomstanju divljatva. Tu se radi, u najboljem sluaju, o jednoj relativnojprednosti u odnosu na druge grupacije, koje su, zavisno od svogstupnja, rasporeene na ljestvici civilizacije. U vrijeme Feniana, naprimjer, druge zemlje su bile priblino jednako civilizirane, i nedo-stajala im je samo prilika, podru je djelovanja. U arapsko-islamskojepohi, Grci, Rimljani, Kinezi, Indijci i drugi, posjedovali su sve

osobine civiliziranih naroda, ali ne u tolikoj mjeri da se smatrajunosiocem tadanje civilizacije. Takoer u dananje doba, iakoSjedinjene Drave i Sovjetski Savez predvode u nuklearnoj moi,Englezi, Francuzi, Nijemci ne zaostaju mnogo iza njih: ipak, i udrugoj polovini dvadesetog vijeka, postojiitava jedna skalacivilizovanosti koja se postepeno sputa do stanja divljatva, paakmoda i do izdvojenih ljudoderskih plemena.

Postavlja se pitanje: zato je napredak jednih brz, a drugihspor? Zato je u vrijeme kada je Grka imala najbolju civilizaciju -Zapadna Evropa bila barbarska? Zato je Rusija barbarska u doba


49/241


49

arapske raskoi? Zato je to tako u svim zemljama i u svimvremenima? Radi li se iskljuivo i jednostavno o sluajnosti, oprilikama, ili o djelovanju izrazitih i plemenitih pojedinaca koji seraaju u jednoj, a nedostaju u drugoj grupaciji? Postoje svakako idruga mogua objanjenja, sloenija, koja zavise od nizaistovremenih razloga, i koja prouzrokuju uspjeh jednih, a neuspjeh iliak unitenje drugih.

Postoji jo jedno pitanje u uskoj vezi sa prethodnim: zato jedan narod, poslije naglog uspona pada u relativno bijedno, ako ne iskoro barbarsko stanje?

Namjeravamo prouiti to pitanje u vezi sa stanjem sa-

vremenog islama da bi, ako je mogue, ukazali na anse njegovogprevazilaenja.Po miljenju Ibn Halduna, bioloki zakon bi bio glavni uzrok

pada civilizacije. Na kraju odreene generacije, rasa se istroi, i da bise obnovila, potrebna je promjena, barem upravljaa. Ta teorija, kojase bazira na rasi, moe uzbuditi etnike civilizacije i religije koje neprihvataju nove pristalice. S tog stanovita, islam moe izbjei procesdekadencije; on ima pristae u svim rasama, i nastavlja da napreduje,

manje ili vie, svuda u svijetu. ta vie, islam je, po optempriznanju, uspio da zbrie, gotovo potpuno, rasne predrasude unutarsvoje zajednice, to mu dozvoljava da i u voenju njega samogprihvati bez oklijevanja bilo koju rasu. Sistematska emancipacijarobova, koju nalae Kur'an, daje nam o tome jasan primjer: poznatesu u islamskoj istoriji generacije kraljeva, koje potjeu od tekosloboenih robova.

ivot ili smrt jedne civilizacije moe isto tako zavisiti odkaraktera njenog osnovnog uenja. Ako ono poziva svoje pripadnikeda se odreknu svijeta, duhovnoste uiniti

Documents

Dr Muhamed Hamidullah - Uvod u Islam