2
Interpretativni školski esej Priredila: A. Sikavica Joler, prof. F. M. Dostojevski: Zločin i kazna Pravo na zločin Roman «Zločin i kazna» Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga nastao je 1860-ih te pripada razdoblju visokoga ruskog realizma. Već iz samog naslova naslućuju se kriminalistički elementi: radi se o zločinu (ubojstvu), istrazi oko njega te konačno kazni za počinitelja. Ipak, roman se ne može prvenstveno odrediti kao kriminalistički jer od konvencija toga tipa znatno odstupa time što je počinitelj, kao i svi detalji zločina, od početka poznat i naglasak je na njegovim psihološkim proživljavanjima, a ne na postupcima istražitelja. Glavni lik Rodion Romanovič Raskoljnikov, mladić koji je zbog siromaštva morao prekinuti studij, počinio je dvostruko ubojstvo. U položaju da se domogne novca, ubio je bešćutnu staru lihvaricu koja je materijalno upropaštavala njega i mnoge druge te njezinu maloumnu sestru Lizavetu, koja je tada slučajno naišla. U ovom ulomku, koji pripada završnom dijelu romana, nakon što Raskoljnikov priznaje Sonji svoj zločin, otvara se temeljni problem romana: pitanje može li se zločin opravdati višim ciljevima, većim dobrom koje bi iz njega trebalo proizaći. Raskoljnikov u njemu obrazlaže svoje stvarne razloge za zločin i svijest o svojoj pogrešci. Raskoljnikov uviña da njegov primarni motiv za zločin nije bila pljačka – da mu nisu «toliko bili potrebni novci kao nešto drugo», a to je provjera njegove teorije o malobrojnim višim ljudima poput Napoleona, koji imaju pravo na zločin iz plemenitih pobuda, odnosno odgovor na pitanje može li se on sam ubrojiti meñu te ljude («doznati, jesam li gnjida kao i svi, ili sam čovjek»). On shvaća da je odgovor negativan već samim time što si to pitanje postavlja: «ako sam se već počeo pitati i ispitivati imam li pravo da prigrabim vlast ili nemam, onda to znači – da nemam prava na vlast». Takoñer spoznaje da njegove pobude nisu bile altruističke, nije time uistinu htio postati «dobrotvor čovječanstva» nego je ubio «samo radi sebe» i bez opravdanog uzroka («bez kazuistike»). Raskoljnikov se kaje zbog svog čina («kad bih opet išao tim istim putem, možda se ne bih nikad više latio ubojstva») i taj je osobni osjećaj krivice njegova najveća kazna. Uz to, on razvija svijest da mora prigrliti i društvenu, zakonsku kaznu, a u tome mu najviše pomaže Sonja Marmeladova, pobožna djevojka koja je zbog ekstremno teške obiteljske financijske situacije prisiljena na prostituciju, a koja s njim razvija intimne osjećaje. Unatoč svome društvenom položaju Sonja je najmoralniji lik romana koji nosi ideju religioznog smirenja. Njezin stav da je svaki ljudski život jednako vrijedan i da nitko ni pod kojim okolnostima nema nikome pravo oduzeti život suprotstavljen je

Dostojevski DM

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Dostojevski

Citation preview

  • Interpretativni kolski esej

    Priredila: A. Sikavica Joler, prof.

    F. M. Dostojevski: Zloin i kazna

    Pravo na zloin

    Roman Zloin i kazna Fjodora Mihajlovia Dostojevskoga nastao je 1860-ih te

    pripada razdoblju visokoga ruskog realizma. Ve iz samog naslova nasluuju se

    kriminalistiki elementi: radi se o zloinu (ubojstvu), istrazi oko njega te konano kazni

    za poinitelja. Ipak, roman se ne moe prvenstveno odrediti kao kriminalistiki jer od

    konvencija toga tipa znatno odstupa time to je poinitelj, kao i svi detalji zloina, od

    poetka poznat i naglasak je na njegovim psiholokim proivljavanjima, a ne na

    postupcima istraitelja.

    Glavni lik Rodion Romanovi Raskoljnikov, mladi koji je zbog siromatva morao

    prekinuti studij, poinio je dvostruko ubojstvo. U poloaju da se domogne novca, ubio je

    beutnu staru lihvaricu koja je materijalno upropatavala njega i mnoge druge te

    njezinu maloumnu sestru Lizavetu, koja je tada sluajno naila. U ovom ulomku, koji

    pripada zavrnom dijelu romana, nakon to Raskoljnikov priznaje Sonji svoj zloin,

    otvara se temeljni problem romana: pitanje moe li se zloin opravdati viim ciljevima,

    veim dobrom koje bi iz njega trebalo proizai. Raskoljnikov u njemu obrazlae svoje

    stvarne razloge za zloin i svijest o svojoj pogreci.

    Raskoljnikov uvia da njegov primarni motiv za zloin nije bila pljaka da mu

    nisu toliko bili potrebni novci kao neto drugo, a to je provjera njegove teorije o

    malobrojnim viim ljudima poput Napoleona, koji imaju pravo na zloin iz plemenitih

    pobuda, odnosno odgovor na pitanje moe li se on sam ubrojiti meu te ljude (doznati,

    jesam li gnjida kao i svi, ili sam ovjek). On shvaa da je odgovor negativan ve samim

    time to si to pitanje postavlja: ako sam se ve poeo pitati i ispitivati imam li pravo da

    prigrabim vlast ili nemam, onda to znai da nemam prava na vlast. Takoer spoznaje

    da njegove pobude nisu bile altruistike, nije time uistinu htio postati dobrotvor

    ovjeanstva nego je ubio samo radi sebe i bez opravdanog uzroka (bez

    kazuistike).

    Raskoljnikov se kaje zbog svog ina (kad bih opet iao tim istim putem, moda

    se ne bih nikad vie latio ubojstva) i taj je osobni osjeaj krivice njegova najvea kazna.

    Uz to, on razvija svijest da mora prigrliti i drutvenu, zakonsku kaznu, a u tome mu

    najvie pomae Sonja Marmeladova, pobona djevojka koja je zbog ekstremno teke

    obiteljske financijske situacije prisiljena na prostituciju, a koja s njim razvija intimne

    osjeaje. Unato svome drutvenom poloaju Sonja je najmoralniji lik romana koji nosi

    ideju religioznog smirenja. Njezin stav da je svaki ljudski ivot jednako vrijedan i da nitko

    ni pod kojim okolnostima nema nikome pravo oduzeti ivot suprotstavljen je

  • Interpretativni kolski esej

    Priredila: A. Sikavica Joler, prof.

    Roskoljnikovljevu. Ona mu daje konani poticaj da se preda, a kasnije odlazi s njim u

    Sibir na odsluenje kazne i prua mu podrku u svemu.

    Na Sonjino pitanje ima li pravo ubijati Raskoljnikov je doao do zakljuka da on

    nema to pravo, a moe se zakljuiti i da ga nitko nema jer ljudski je ivot ono najvrednije

    i jedino nenadoknadivo. U svakom sluaju, sloboda pojedinca prestaje im ugroava tuu

    slobodu, ali, s druge strane, kada je rije o manjim, prvenstveno isto materijalistikim,

    zloinima (npr. da je Raskoljnikov samo opljakao lihvaricu), oko pitanja prava,

    opravdanosti, mjera koristi i tete ostaje mnogo prostora za raspravu koje prelaze okvire

    kolskog eseja.

    (511 rijei)

    Kristina Kuanda

    I. gimnazija, Zagreb