Fjodor DostojevskiQuestion book-new.svg Ovaj lanak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne reenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako to ete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga moete ukloniti ovaj ablon.Fjodor DostojevskiExample alt textRoenje11. novembar 1821.Moskva, RusijaSmrt9. februar 1881.Petrograd, RusijaFjodor Mihailovi Dostojevski (Moskva, 11. novembar 1821. - 9. februar Petrograd, 1881.), ruski knjievnik, romanopisac, novelist i publicist.Sadraj [sakrij] 1 Mladost i knjievni poeci2 Prijelom: U Sibiru3 Povratak4 Razdoblje velikih ostvarenja5 Smrt i utjecaj6 Bibliografija6.1 Romani6.2 Novele6.3 Zapisi7 Vanjski linkoviMladost i knjievni poeci[uredi | uredi izvor]Dostojevski je bio sin lijenika, pripadnika nieg plemstva kojeg su ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnosti i poniavanja, dok mu je majka umrla u djetinjstvu. Budui pisac pohaa i zavrava vojno-inenjerijsko obrazovanje u Petrogradu, no rano odluuje da e se posvetiti knjievnikom pozivu. Meu ranim utjecajima najvaniji je njemaki dramatiar i pjesnik Friedrich Schiller, za Dostojevskog utjelovljenje idealizma i humanosti - upliv koji je kasnije estoko ismijavao i karikirao, no, kojeg se nije oslobodio do kraja ivota. Prevodi Balzacovu "Eugeniju Grandet" i pod utjecajem Gogolja pie svoje prvo djelo, kratki epistolarni roman "Bijedni ljudi" (1846.), koji je prikazom trpnji i zanosa tzv. "malih ljudi" oduevio najznaajnijeg ruskog kritiara Visariona Bjelinskog i lansirala Dostojevskog u sferu eminentnih ruskih knjievnih krugova. Autor se kree u drutvu literata i dobrostojeih mecena i plemstva, ali izgleda da su njegova srameljivost, poeci manifestacije ivanih poremeaja koji su kasnije dijagnosticirani kao epilepsija, kao i sklonost kranskom misticizmu doprinijeli da nije bio u potpunosti prihvaen u liberalno-sekularnim krugovima. Pisac se takoer pribliava i ulazi u krug utopijskih socijalista koje je predvodio intelektualac poljskog porijekla Butaevi-Petraevski, ija se "revolucionarna" djelatnost sastojala uglavnom od privatnih rasprava o budunosti Rusije, reformi drutvenog sistema, demokratizaciji i osloboenju zemlje od kmetstva. Na knjievnom planu, slijedilo je prvo pravo "dostojevskijansko" ostvarenje, kratki roman "Dvojnik" (1846.) u kojem je prikazan raskol linosti inovnika Goljatkina koji tone u izofreniju u nizu halucinacija u kojima se mijeaju stvarnost i mentalne projekcije, utjelovljene u njegovom dvojniku. To originalno djelo, bogato psiholokim uvidima, nije nailo na zadovoljavajui prijem, to je moda i razumljivo, jer po usmjerenju i profilu pripada zapravo 20. vijeku. Kao i esto puta kasnije, Dostojevski je bio daleko ispred svog vremena.Prijelom: U Sibiru[uredi | uredi izvor]Godine 1849. dolazi do policijske zabrane djelatnosti "Petraevaca", hapenja lanova, te sadistike farse to ju je izvela carska policija: Dostojevski i njegovi drugovi su u zoru izvedeni na iscenirano strijeljanje, proitana im je smrtna presuda, i, dok su s povezima na oima oekivali plotun streljakog stroja, dolo je "carsko pomilovanje" kojim su, toboe, pomilovani i osueni na sibirsku robiju i progonstvo. U biti, carski autoriteti nisu ni mislili strijeljati uhapenike, nego se radilo jedino o pokuaju slamanja i mrcvarenja nemonih ljudi. Na robiji Dostojevski proivljava teke dane, zdravlje mu se pogorava, a snagu nalazi u revizatalizaciji kranske vjere, te prolazi ideoloku preobrazbu (o kojoj postoje razliita miljenja). Iz suprotstavljenih stavova jasno je da je Dostojevski i prije katorge naginjao kranskom misticizmu, te da njegov utopijski socijalizam nije slijedio materijalistike doktrine poput Feuerbachove, nego iz idealistikih nazora Fouriera i Schillera, shvaanja koja je kasnije ismijavao, no koja nisu prestala biti centrom njegovih opsesija. Istinska novost u njegovom pogledu na svijet u postsibirskom razdoblju je glorifikacija caristikog despotizma, ruskog nacionalizma i pravoslavlja, te openito protivzapadnih stavova u kojima se Dostojevski pribliio slavjanofilima, no nikad potpuno ni u cijelosti. Naime, autor je do konca ivota, uprkos svim prepirkama sa lijevim radikalima, zadrao preveliku dozu subverzivne ideoloke energije koju nije mogao kanalizirati nijedan reim, a kamoli opskurantistika ruska despocija. Pisac je etiri godine robijao, a nakon toga je etiri godine prisilno sluio kao obian vojnik u tekim uvjetima zabaenih krajeva azijske Rusije. Tu je i upoznao svoju prvu suprugu, tuberkuloznu i histerinu udovicu, koja mu je kasnije posluila kao prototip za niz enskih likova u romanima.Povratak[uredi | uredi izvor]Nakon povratka u Petrograd, Dostojevski objavljuje "Zapise iz mrtvoga doma" (1860.-1862.), poludokumentarni opis vlastita robovanja koji realistiki rekreira situacije u sibirskom zatoenitvu. Taj roman, jedna od najpoznatijih knjiga o robovanju, prethodnica mnogobrojne ruske "logorake literature" 20. vijeka (Solenjicin, alamov), poluuje velik uspjeh i donosi autoru djelominu carevu rehabilitaciju. No, nesreene i nesretne porodine prilike (prvi brak, koji se bio od poetka agonija koja je obilovala muenjima i optuivanjima obje strane, zavrio je smru ene od tuberkuloze), kao i osobna ljudska drama (pojaavanje simptoma epilepsije, smrt brata Mihajla s kime je zajedniki ureivao novine i koja ga je dovela u duniku krizu, zasnivanje veze s radikalnom ruskom feministkinjom) dovode Dostojevskog u teku situaciju koja je djelomino usporila njegovo stvaralatvo. Primjer je roman "Ponieni i uvrijeeni" (1861.) koji, uprkos za pisca "reprezentativnom" naslovu, zaostaje za veinom njegovih prijanjih, a kamoli buduih djela. Dostojevski pred vjerovnicima bjei u zapadnu Evropu, na prvo od nekoliko putovanja, kada je boravio u Njemakoj, Francuskoj, vicarskoj, Italiji i Engleskoj. U Londonu posjeuje Hercena i Bakunjina, a u vicarskoj i Francuskoj provodi mune dane u svaama i ispadima ljubomore. Naime, ljubavnica ga je prevarila i napustila. Tokom 1860-ih je u jo nekoliko navrata posjetio Evropu, ovaj puta s drugom enom, Anom Snjitkinom, koju je upoznao kao daktilografkinju pri stvaranju romana "Kockar", i koja mu je donijela porodini mir i sreu, postala majkom njegove djece, te ga odvikla od kockarske ovisnosti.Razdoblje velikih ostvarenja[uredi | uredi izvor]Godine 1864. Dostojevski objelodanjuje briljantne "Zapise iz podzemlja" - jedan od najintenzivnijih kratkih romana uopte, preteu ispovjednih narativnih djela Camusa, Krlee, Rilkea, Hamsuna i Sartrea. U njemu je autor primijenio niz postupaka u kojima je obnovio prozne tehnike i postavio obrazac svojih buduih velikih romana: ideoloki obraun s utopijskim i optenito "humanistikim" liberalnim stereotipima, obilje esejistikih elemenata koji su esencijalno dramatizirani sokratovski dijalozi voeni u atmosferi nabijenoj strastima i skandalima; novinarski stil kojemu je jedina svrha funkcionalnost u saoptavanju pieve vizije, a ne estetski doivljaj kao takav; psiholoku tipologiju koja obuhvaa, kao najee tipove likova, krotke i ponizne krane (Sonja Marmeladova, Aljoa Karamazov, knez Mikin), nihilistike cinike (Svidrigajlov, Nikolaj Stavrogin), radikalne intelektualce u borbi protiv svih opeprihvaenih vrijednosti (Rodion Raskoljnikov, Ivan Karamazov, Ivan Kirilov), djecu iz "sluajnih obitelji" i ljude kojima je povrijeeno dostojanstvo (junak romana "Mladi", "Zapisi iz podzemlja"). Dostojevski je razvio tehniku struje svijesti davno prije no to je postala popularna u anglo-amerikom romanu 20. vijeka (primjer je dua pripovijest "Krotka", kao i dijelovi velikih romana, npr "Zloin i kazna"), saeo je radnju u svega nekoliko dana ("Idiot", "Zloin i kazna") ili sati, dajui vremenski presjek u svijesti pripovjedaa ("Krotka"), te stvorio istinski "polifoni roman" (kako ga je nazvao istaknuti ruski knjievni i jezini teoretiar Mihail Bahtin) u kojemu mnogoglasje ideoloke i vjerskofilozofske borbe koja razdire protagoniste nalazi izraza kako u interioriziranim svijestima, tako u dramski nabijenim dijalozima. Veina njegovih romana je smjetena u tmurnu atmosferu velegradskog "podzemlja", sreditena oko uzbudljivih dogaaja batinjenih iz trivijalnog romana i crnih hronika (ubistvo, oeubistvo, zloin, kraa, skandali razne vrste) i vrti se oko za ovjeanstvo "prokletih pitanja": naravi zla, ljudske patnje, smrtnosti i besmrtnosti, postojanja i nepostojanja Boga, slobode i odgovornosti, sudbine Rusije i Zapada. Kako su primijetili neki kritiari, Dostojevski je bitno spiritualni autor, te je njegova karakterizacija ovjeka kao "srca u kojem se bore Bog i Sotona, a zalog je ljudski ivot" vjerovatno i adekvatan opis njegovog vlastitog stvaralatva. Iako se nerijetko istie piev utjecaj na knjievnost psihoanalitike inspiracije (to je ispravna tvrdnja), ne moe se porei da su glavna djela Dostojevskog utjelovljene metafizike drame: tu je injenicu saeo francuski pisac Albares u tezi da je za Dostojevskog, u opreci prema golemoj veini ostalih romanopisaca, ovjek primarno ne bioloko, socijalno, ekonomsko, psiholoko, nego metafiziko bie.U velike romane Dostojevskog obino se broje sljedea djela: "Zloin i kazna" (1866.), njegovo tehniki najsavrenije djelo, o ideoloki motiviranom ubistvu s glavnim likom Rodionom Raskoljnikovim, prototipom Nietzscheovog nadovjeka, slomljenim u nihilizmu i spaenom ljubavlju prostitutke, svetice Sonje Marmeladove; "Idiot" (1868.), u kojem je Dostojevski dao lik "fatalne ene" Nastasje Filipovne (oblikovan prema sjeanju na prvu suprugu), te kristoliki lik kneza Mikina, pokuaj portreta neuvjetovanog dobra; "Bjesovi"/"Demoni"/Zli dusi" (1872.), "najdostojevskijevski" roman o grupi nihilistikih revolucionara, djelo metafizike aure u ruhu prvog modernog politikog romana; "Mladi"/utokljunac (1875.), rusku verziju njemakog odgojnog romana, koji karakteristino vrije skandaloznim i nevezanim dogaajima i ne vodi, poput klasinih "Bildungsromana Goethea ili Kellera, ni u kakvu sreenu graansku egzistenciju, nego zavrava vrlogom kaosa kojim je i poeo; te posljednje, najopsenije i najvee djelo, "Braa Karamazovi (1881.), formalno o patricidu u obitelji s ocem (Fjodorom) i etvoro brae (Dimitrijem, Ivanom, Aljoom, Smerdjakovim), no romanom u kojem je pisac sumirao sve svoje opsesivne teme, i za koji se moe rei da mu je glavni "junak Zlo, olieno u Satanu, no pobijeeno porukom nade u uskrsnue i vjeni ivot.Smrt i utjecaj[uredi | uredi izvor]Dostojevski je umro 1881., iznenada, nakon krvarenja uzrokovanog epileptinim napadom. ivot mu je u posljednjim godinama bio sreen, i moe se rei da se oslobodio materijalne oskudice i nevolja koje su ga pratile vei dio ivota. Najveu predsmrtnu slavu je postigao znamenitim govorom na otkrivanju spomenika Pukinu, u kojem je veliao ruski nacionalni genij. Namjeravao je napisati ostatak "Brae Karamazova" (koji su zamiljeni kao dio trilogije ili ak tetralogije), no sudbina ga je omela u naumu. Prireen mu je velianstveni pogreb u kojem je, po procjenama policije, uestvovalo od 60.000 do 100.000 ljudi, studentske omladine, obinih graana i svih slojeva drutva, a sam se sprovod pretvorio u demonstracije protiv carizma, uprkos pievom dvosmislenom stavu prema cijelom pitanju, kao i poluslubene "kanonizacije" Dostojevskog od strane caristikog reima. Sahranjen je, protiv svoje elje, kraj dvorskog pjesnika ukovskog, a ne uz grob prijatelja Njekrasova, pjesnika "tuge i osvete".Fjodor Dostojevski pripada najuem krugu svjetskih vrhunskih pisaca, poput Dantea, Shakespearea, Tolstoja, Cervantesa, Prousta i jo nekolicine autora. Njegov je utjecaj na svjetsku knjievnost ogroman, od Leonida Leonova do Hermana Hessea, od Williama Faulknera do Franza Kafke, od Marcela Prousta do Gabriela Garcie Marqueza. Rijetko je koji moderni pisac izbjegao njegovoj sjeni, a puno mu duguju pokreti ekpresionizma i egzistencijalizma.Bibliografija[uredi | uredi izvor]Romani[uredi | uredi izvor]Bijedni ljudi (?????? ????) (1846)Dvojnik (1846)Bijele noi (1848)Netaka Nezvanova (1849)Selo Stepanikovo (1859)Ponieni i uvrijeeni (????????? ? ????????????) (1861)Zapisi iz mrtvoga doma (1861)Zloin i kazna (???????????? ? ?????????) (1866)Kockar (?????) (1867)Idiot (?????) (1868)Bjesovi (prevoeno takoer kao Demoni ili Zli dusi) (????) (1872)Mladi (ili utokljunac) (?????????) (1875)Braa Karamazovi (?????? ??????????) (1880)Novele[uredi | uredi izvor][icon] Ova sekcija zahtijeva proirenje.Zapisi[uredi | uredi izvor][icon] Ova sekcija zahtijeva proirenje.Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]Bijedni ljudi (1846) cijeli roman na ruskomBijedni ljudi (1846) cijeli roman na engleskom (na Internet stranicama Projekta Gutenberg)Dostojevski:sabrana djela na ruskom i engleskom jezikuWikicitatWikicitat: Fjodor DostojevskiCommons logoU Wikimedijinom spremniku se nalazi jo materijala vezanih uz:Fjodor DostojevskiKategorije: Roeni 1821.Umrli 1881.Biografije, RusijaBiografije, MoskvaMukaracRuski pisciNavigacijaNapravi korisniki raunPrijavi melanakRazgovoritanjeUrediUredi izvorPregled historijePoetna stranaOdabrani lanciPortaliKategorijeNedavne izmjeneSluajan lanakInterakcijaPomoIgraliteVrata zajednicearijaNovostiDobrovoljni prilozitampaj/izveziNapravi knjiguUitaj kao PDFPrilagoeno tampanjuAlatilanci koji vode ovamoSrodne izmjenePostavi datotekuStranice posebne namjeneVerzija lankaInformacije o straniciWikidata stavkaCitiraj ovu stranicuDrugi jezici??????AfrikaansAlemannisch????Aragons???????????AsturianuAz?rbaycanca?????????BoarischemaitekaBikol Central???????????????????? (???????????)???????????????Brezhoneg??????Catala????????????etinaCymraegDanskDeutschZazakiDolnoserbski????????EnglishEsperantoEspanolEestiEuskaraEstremenu?????SuomiVoroForoysktFranaisFryskGaeilge??GalegoAvane'????????????Fiji HindiHrvatskiMagyar???????InterlinguaBahasa IndonesiaIlokanoIdoslenskaItaliano???Basa Jawa???????Qaraqalpaqsha??????????????????KurdKernowek????????LatinaLtzebuergeschLimburgsLietuviuLatvieuMalagasy???? ????????????????????????????????Bahasa MelayuMirands??????????????????NederlandsNorsk nynorskNorsk bokmalOccitan??????????PicardPolskiPiemonteis??????????PortuguesRuna SimiRomnArmaneashti????????????????????? ????SarduSicilianuScotsSrpskohrvatski / ??????????????Simple EnglishSloveninaSloveninaShqip?????? / srpskiSvenskaKiswahili????????????????????TrkmeneTagalogTrke???????/tatara??????????????Ozbekcha/???????VenetoVepsn kelTi?ng Vi?tVolapkWalonWinaray???????????????Yorub??Bn-lm-g?????? ???Uredi vezeOva stranica je posljednji put izmijenjena 19:56, 6 april 2015Tekst je dostupan pod Creative Commons Attribution-ShareAlike licencom; mogu se primijeniti i dodatni uslovi. Za vie detalja pogledajte Uslove koritenja.Politika privatnostiO WikipedijiOdricanje odgovornostiRazvojni programeriMobilni prikazWikimedia Foundation Powered by MediaWiki