Don Neufeld - Adventisti Hrvatska · 2 ¥ PRIRU¨NIK ZA U¨ITELJE (4/2017) POUKE IZ BIBLIJE — PriruËnik za uËitelje — 4/2017. Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa

PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (4/2017) • 1

Spasenje samo vjeromPoslanica Rimljanima

Don Neufeld

Pouke iz Biblije — PriruËnik za uËitelje

Listopad, studeni i prosinac 2017.

2 • PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (4/2017)

POUKE IZ BIBLIJE — PriruËnik za uËitelje — 4/2017.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb,Hrvatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan •Prijevod: Dragana Todoran • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura: Lji-

ljana –idara • Tiskano u uredu nakladnika

www.znaci-vremena.com • www.adventisti.hr

Sadræaj

01. Apostol Pavao u Rimu

02. Sukob

03. Stanje ljudskog roda

04. Opravdanje vjerom

05. Abrahamova vjera

06. Adam i Isus

07. Pobjeda nad grijehom

08. Tko je »ovjek Rimljanima 7?

09. Nema osude

10. Djeca obeÊanja

11. Izabrani

12. Nadvladati zlo dobrom

13. KrπÊanski æivot


“Na tome stojim”Luther i Poslanica Rimljanima

Martin Luther, trideset trogodiπnji profesor teologije, postavio jeprije pet stotina godina svojih devedeset i pet teza na vrata dvorskecrkve u Wittenbergu u NjemaËkoj. Iako je u poËetku samo æelio ukazatina obmane iza kojih je stajalo papinstvo izrabljujuÊi njegovu pastvuprodajom oproπtajnica, Lutherov Ëin odbacivanja pretvorio se u iskrukoja je pokrenula protestantsku reformaciju, nakon Ëega svijet viπe nijebio isti.

Naravno, mnogo toga se promijenilo od tog dogaaja 1517. godine.Meutim, ono πto se nije promijenilo jest Boæja rijeË i istine u RijeËikoje su Lutheru pruæile teoloπku osnovu da postavi izazov pred Rim ida milijunima ljudi objavi uzviπenu poruku o spasenju samo vjerom.

U srediπtu tog temelja je tema koju Êemo prouËavati ovog tromje-seËja. U svojem djelu Komentari o Poslanici Rimljanima (Commentaryon Romans) Luther je zabiljeæio: “Poslanica je doista vrlo znaËajan dioNovog zavjeta i predstavlja najËistije Evanelje. Ne samo πto je vrijednada je svaki krπÊanin zna od rijeËi do rijeËi, veÊ i da je prouËava svakogdana kao svakodnevni kruh duπe.” (str. 8)

Da, upravo je u Poslanici Rimljanima Luther pronaπao uzviπenuistinu o opravdanju vjerom. Na njezinim je stranicama, boreÊi se sasigurnoπÊu spasenja, otkrio veliku istinu — ne samo Poslanice Rimlja-nima i ne samo Novog zavjeta, veÊ cijele Biblije: istinu o planu spasenjakoji nam je dan “u Kristu Isusu prije vjeËnih vremena” (2. Timoteju 1,9— Varaædinska Biblija). Istina glasi da spasenje poËiva samo u Kristovojpravednosti. Ona nam se pripisuje vjerom i neovisno o dræanju Zakona.U Poslanici Rimljanima Pavao je jasno rekao: “Smatram dakle da seËovjek opravdava vjerom, bez djela Zakona.” (Rimljanima 3,28 — Vara-ædinska Biblija)

Luther je upravo zbog ove istine, zbog odbacivanja ovozemaljskesile i vlasti i rimske hijerarhije, bio izveden pred sabor u Wormsu 1521.godine kad je izjavio: Ja se ne mogu i neÊu odreÊi, jer nije dobro zakrπÊanina da govori protivno svojoj savjesti. Na tome stojim, i ne mogudrukËije.” (J. H. Merle D’Aubigné, History of the Reformation, AmericanTract Society, New York, 1848., str. 249)

Ni danas vjerni protestanti ne mogu uËiniti niπta drugo nego da sedræe Boæje rijeËi nasuprot svim nebiblijskim obiËajima i dogmama.


Nema sumnje da je krπÊanstvo u velikoj mjeri napredovalo od vre-mena Luthera, oslobaajuÊi se viπevjekovnog utjecaja praznovjerja i la-ænih uËenja koja ne samo da su izopaËila Evanelje, veÊ su ga u pot-punosti preuzela.

Ipak, nakon dugog niza godina utjecaj reformacije je oslabio. Unekim mjestima je napredak zamijenjen hladnim formalizmom, u dru-gima su se ljudi vratili Rimu. Sada, u doba ekumenizma i pluralizma,mnoge jedinstvene istine koje su potaknule reformaciju su nejasne,zamagljene mnogim obmana πto nastoje prikriti osnovne razlike, a terazlike danas nisu niπta bolje rijeπene nego πto su bile u Lutherovodoba. ProroËanstva zabiljeæena u Knjizi proroka Daniela 7,23-25 i 8,9-12 te u knjizi Otkrivenje 13. i 14. poglavlju, kao i uzviπena vijest ospasenju vjerom sadræana u Poslanici Rimljanima, pokazuju zaπto seljudi vjerni Bibliji moraju Ëvrsto dræati istina koje su naπi protestantskioËevi branili Ëak i po cijenu æivota.

Kao adventistiËki krπÊani mi se dræimo naËela Sola Scriptura, sa-mo Pismo. Stoga Ëvrsto odbacujemo sve pokuπaje da se krπÊanstvo vratiRimu i vjeri prije reformacije. Pismo nas usmjerava u potpuno suprot-nom smjeru (Otkrivenje 18,4), tako da mi nastavljamo objavljivati svijetu“neprolaznu radosnu vijest” (Otkrivenje 14,6), isto vjeËno Evanelje ko-je je nadahnulo Martina Luthera prije pet stotina godina.

Biblijska pouka i PriruËnik za uËutelje za ovo tromjeseËje temeljise na radu Dona Neufelda (1914.—1980.), koji je bio zamjenik ured-nika Ëasopisa Adventist Review u razdoblju od 13 godina (1967.—1980.)i jedan od urednika enciklopedijskog djela The SDA Bible Commentary.


Pouka 1 30. rujna—7. listopada 2017.

Apostol Pavao u Rimu

KljuËni tekst: Rimljanima 1,8.

UËenik ÊeZnati: Upoznat Êe Pavlov æivot, njegovo podrijetlo i crkvu u Rimu.OsjeÊati: Osjetit Êe veliki teret koji je Pavao osjeÊao u vezi sa

spasenjem Æidova i neznaboæaca, spasenjem miloπÊu i vjerom, i unjemu Êe se probuditi æelja da radi za izgubljene.

»initi: Ponijet Êe Pavlovo misionarsko breme i razmiπljati o nje-govim metodama kojima je dosegao svijet kako bi se pribliæio zajed-nici u kojoj æivi.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Pavlove strategije kojima je æelio doprijeti do ©panjolskes vjeËnim Evaneljem

A. Na koji je naËin Pavlova misionarska strategija viena ne sa-mo kao teorijska, veÊ i konkretna i praktiËna?

B. ©to su misionarske “©panjolske” u naπem praktiËnom krπÊan-skom svjedoËenju?

II. OsjeÊati: Pavlov teret za misiju i spasenje Æidova i neznaboæa-ca (cijelog ËovjeËanstva)

A. Kako u svojem æivotu mogu razviti empatiju prema nevjeruju-Êim ljudima koji mogu biti najprimljiviji za moje svjedoËenje?

B. Kakve rasne, kulturoloπke ili nacionalne predrasude, ako ihima, utjeËu na moje osjeÊaje prema osobama u mojoj zajednici ili naradnom mjestu?

III. »initi: Pokazati brigu koje je Pavao pokazao za spasenje cije-log ËovjeËanstva

A. Na koje praktiËne naËine moæemo propovijedati Evanelje unjegovanju briænih meuljudskih odnosa?

B. Zaπto naπ cilj treba biti dosezanje svih ljudi propovijedanjemEvanelja?


Saæetak: Ova pouka treba nas nadahnuti da pomno i uz molitvurazmiπljamo o svojim prilikama za svjedoËenje.

PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Rimljanima 1,8.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Pavlovo izraæavanje hvale i za-hvalnosti zbog vjere krπÊana u Rimu treba nadahnuti i motivirati svekrπÊane da duhovne stvari uËine najviπim prioritetom u svojem æivo-tu i svjedoËenju.

Uvodni razgovor: Stavite pred uËenike izazov da iskreno ispitajusvoje razumijevanje biblijske istine (posebno u vezi sa spasenjem injegovim praktiËnim dubljim smislom). Zatim ih potaknite da procijenesvoje trenutaËne napore i sredstva u πirenju Evanelja u svojemokruæenju. Pavao je isto tako potvrdio i podijelio s drugima svoj misio-narski plan da πiri Evanelje u sve dijelove tadaπnjeg poznatog svijeta.

Pitanja za razgovor1. ©to je Pavlovo Evanelje i u kakvoj je vezi s drugim kljuËnim

krπÊanskim doktrinama?2. Koji se duhovni darovi oËituju u vaπoj mjesnoj crkvi? Kako

ovi darovi dalje odreuju misiju mjesne crkve u vaπem kulturoloπkomokviru? Kako darovi odreuju misiju Crkve πirom svijeta — naπu mi-siju usmjerenu na krπÊane i nekrπÊane?

DRUGI KORAK: Istraæite!Biblijski komentar1. ©iri okvir Pavlove misionarske strategije

Povijest Pavlovih misionarskih putovanja i buduÊi ciljevi koje jepostavio pomaæu nam da razjasnimo i bolje shvatimo praktiËne savjetei teoloπki sadræaj Poslanice Rimljanima. Poznavanje Pavlovog æivotaposebno je korisno radi utvrivanja njegovog nauka o spasenju samovjerom u Krista. ImajuÊi na umu ovaj πiri okvir, ono πto slijedi kratakje pregled Ëetiriju glavnih tema u Poslanici Rimljanima koje su istak-nute u pouci za ovaj tjedan.

Aktivnost: Prvo, da biste viπe cijenili opseg i ciljeve Pavlovogmisionarskog rada, zamislite sebe u jednom od drevnih gradova u kojije Pavao otputovao kao misionar. Ako ste u moguÊnosti, uzmite bib-lijski atlas i pokrenite svoju maπtu. Zatim upitajte sebe: Kakvi bi pri-


zori, zvuci, hrana i narodi prevladavali u tom mjestu? Kako vam za-miπljanje tog okruæenja pomaæe da bolje shvatite kulturoloπke izazo-ve s kojima se Pavao kao misionar suoËavao? Kako ono πto ste uoËiliu ovoj aktivnosti moæete primijeniti na izazove u πirenju Evanelja isvjedoËenju s kojima se danas suoËavamo?

2. Okvir Pavlove sluæbe(Prisjetite se u razredu sljedeÊih tekstova: Rimljanima 16,1.2; Dje-

la 18,1-18; 20,2.3; 28,17-31; Rimljanima 15,22.25.)Crkva u Korintu osnovana je u vrijeme drugog Pavlovog misionar-

skog putovanja (49.—52. g.). Tijekom svojega treÊeg misionarskog pu-tovanja (53.—58. g.), Pavao posjeÊuje Korint i prima prilog za napaÊenesvete u Jeruzalemu. Meutim, prije nego πto Êe napustiti Korint dabi poπao za Jeruzalem, piπe Poslanicu Rimljanima (vjerojatno 58. g.),nastojeÊi razjasniti svoje nauËavanje o Evanelju milosti ili spasenjusamo vjerom u Krista. Pavao iznosi svoja objaπnjenja nakon raspravao tome trebaju li neznaboπci postati Æidovi (obredno i zakonski) prijenego πto mogu postati krπÊani.

Pavao je posjetio crkve u Galaciji (prije dolaska u Korint), gdjesu ova pitanja (koja su se pojavila u Palestini i Antiohiji) unijela ra-zdor (πto potvruje Pavao u svojoj Poslanici GalaÊanima i raspravizabiljeæenoj u Djelima apostolskim). Otuda se Ëini da Pavao ima dvo-struki cilj pisanja Poslanice Rimljanima. On ukazuje Rimljanima nasvoje misionarske ciljeve i strategije, i razjaπnjava Evanelje o kojemgovori, osobito u odnosu na judaizam, Stari zavjet i obraÊenje nezna-boæaca.

Za razmiπljanje: U svjetlu Isusovog nauka i nauËavanja novoza-vjetnih apostola, kako Evanelje objaπnjava teoloπki i etiËki nauk sta-rozavjetnog Zakona i proroka?

3. Boæja providnost u krπÊanskoj sluæbi i misiji(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 15,22.25.)Pavao je namjeravao otputovati u Rim kako bi posluæio Rimljani-

ma i postavio temelje svoje misije u zapadnom Sredozemlju (©panjol-skoj). Meutim, prije nego πto je stigao u Rim, morao je prvo predatiprilog nevoljnom Boæjem narodu u Jeruzalemu. Cilj ovog posjeta vje-rojatno je bio produbljivanje jedinstva izmeu neznaboæaca i æidov-skih vjernika. Svojim posjetom ne samo da se pobrinuo za fiziËkepotrebe Æidova, veÊ je taj posjet bio iscjeljujuÊi melem za rane nastalenakon rasprava o ulozi Zakona u spasenju. Meutim, Boæja providnost


odloæila je Pavlovu namjeru da otputuje u Rim, πto je apostola veomaraæalostilo. Umjesto toga, on je bio uhiÊen i poslan u Rim na suenje.

Za razmiπljanje: Naravno, mnogi ljudi sigurno su postavili pitanjekoja je bila svrha svih Pavlovih prepreka i patnji. Kako moæemo odgo-voriti na ovakvo teπko pitanje?

4. Definicija rijeËi “sveti”(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 1,7.)U rjeËniku rijeË “svetac” definira se kao “osoba koju karakterizira

izuzetna svetost æivota, koju je takvom sluæbeno proglasila krπÊanskacrkva, osobito kanonizacijom”. RijeË “izuzetna” moæe znaËiti da susveti ljudi obdareni posebnim darom svetosti koji ih u duhovnom smi-slu Ëini superiornijim u odnosu na obiËnog vjernika. Meutim, kakoBiblija definira rijeË “svet”? RijeË “svet”, koju Pavao upotrebljava uRimljanima 1,7, izvedena je iz grËke rijeËi hagios, koja znaËi “onajkoji je odvojen ili posveÊen za poseban poziv ili sluæbu”. Hagios seposebno koristi kada se govori o vjernicima prvih krπÊanskih zajednicada bi se oznaËili oni koji su Ëisti, pravedni i sveti.

Pavao se obraÊa “svima koji su u Rimu, ljubimcima Boæjim, po-zvanima da budu sveti. Milost vam i mir od Boga, Oca naπega, i Go-spodina Isusa Krista.” (Rimljanima 1,7) Ovdje se rijeË “svet” odnosina Crkvu uopÊe, a ne na nekoliko izabranih i izuzetnih pojedinaca.Suvremeni prijevodi ovog retka pomaæu nam dalje razjasniti tko jeobuhvaÊen ovim izrazom. Ono πto se u jednom prijevodu Biblije pre-vodi kao “sveti”, u drugima se prevodi kao “Boæji sveti narod” ili“oni koji su pozvani, koji su odvojeni za Njega” i kao oni “koje Bogvoli i koje je pozvao da budu Njegov sveti narod”. U svim ovim prije-vodima oËito je da je Bog izabrao svete i da su odvojeni kao sveti zaNjegov poseban cilj.

Dakle, jasno je da je “svet” svatko tko vjeruje u Krista i NjegovoEvanelje, tko je prihvatio zasluge Njegove spasonosne smrti, smrtikoja obuhvaÊa sve vjernike, bilo muπkarce ili æene, Æidove ili nezna-boπce.

Za razmiπljanje: Kako definicija rijeËi “svet” moæe biti izmije-njena da bismo nadiπli njezino tradicionalno razumijevanje, katkadoptereÊeno predodæbama o duhovnoj iskljuËivosti i elitizmu?

5. Tko su bili vjernici crkve u Rimu?(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 1,8.)


Crkva u Rimu bila je sastavljena od Æidova i neznaboæaca, vjernikakoje su visoko cijenili “po svemu svijetu”. Kada poslije spominjeæidovske i grËke vjernike, Ëini se da Pavao ukazuje da svi vjernicitrebaju biti ujedinjeni u Evanelju i njegovom objavljivanju cijelomËovjeËanstvu, “jer je ono sila Boæja na spasenje svakomu koji vjeruje— Æidovu najprije, pa Grku” (Rimljanima 1,16).

Za razmiπljanje: Razmiπljajte o πirem misionarskom, praktiËnomi teoloπkom okviru u kojem je objavljena poruka Rimljanima. U svje-tlu ovog konteksta, kako vjernici u vaπem subotnjoπkolskom razredumogu dostiÊi savrπenije teoloπko i praktiËno jedinstvo koje bi bilonajbolji temelj za objavljivanje trostruke aneoske vijesti?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: U svjetlu povijesnih Ëinjenica o Martinu Lutheru

u πesnaestom stoljeÊu i apostolu Pavlu i krπÊanima u prvom stoljeÊu,opravdano je postaviti pitanje πto ova razdoblja imaju zajedniËko. Po-sebno trebamo razmiπljati o tome kako kulturoloπki okviri i moralniizazovi svakog razdoblja jesu ili mogu biti “otkupljeni” Pavlovim Evan-eljem.

Za primjenu1. Kojeg se joπ kulturoloπkog konteksta u povijesti Zapada moæete

sjetiti u kojem je buenje biblijskog razumijevanja spasenja vjeromimalo otkupljujuÊi utjecaj na pojedinu kulturu?

2. Kako spasenje ponueno u Evanelju (ukljuËujuÊi isticanje spa-senja za sve greπnike — bez obzira na njihovu etniËku, druπtvenu iliobrazovnu pozadinu) pomaæe da ublaæimo rasne sukobe i ekonomskunejednakost u naπoj kulturi?

3. Kako se Pavlovo Evanelje i etika odnose na potpuno sekula-rizirane suvremene kulture takozvanog Zapada?

4. Zaπto se Ëini da postoji veÊa otvorenost prema biblijskom Evan-elju meu manje industrijaliziranim kulturama πirom svijeta?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Zamolite Ëlanove razreda da razmisle o razli-

Ëitim naËinima na koje mogu osobno, u svjetlu svojeg vjersko-kultu-roloπkog okvira, biti uspjeπniji u navijeπtanju Evanelja ljudima. Kakonjihovo moralno i etiËko svjedoËenje (moæda time πto su ljubazni,srdaËni i paæljivi) stvara ozraËje u kojem razgovor o blagoslovima Evan-


elja moæe biti privlaËniji ljudima na njihovom radnom mjestu, mjestugdje se rekreiraju ili u druπtvenom klubu?

Aktivnosti:1. Razgovarajte sa svojim razredom o tome kako kao pojedinci i

kao skupina moæete vrπiti organizirani misionarski rad u vaπoj dru-πtvenoj zajednici.

2. Procijenite sposobnosti i darove koje vaπ subotnjoπkolski ra-zred posjeduje i koji mogu unaprijediti vaπe svjedoËenje.


Pouka 2 7.—14. listopada 2017.

Sukob

KljuËni tekst: Ivan 1,17.

UËenik ÊeZnati: Upoznat Êe spornu, teoloπku pozadinu koja je nadahnula

Poslanicu Rimljanima.OsjeÊati: Usmjerit Êe svoje misli na vaæno pitanje kako se Boæji

zakon odnosi na spasenje svih — i Æidova i neznaboæaca.»initi: Provest Êe vrijeme u molitvi razmiπljajuÊi o Zakonu i mi-

losti, onako kako su povezani sa spasenjem samo vjerom na temeljuKristovih zasluga.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: “Sukob” koji je potaknuo pisanje Poslanice GalaÊanima iPoslanice Rimljanima proæima naπ nauk o pomirenju i spasenjuvjerom

A. ©to su tvrdili oni koji su se zalagali za obrezanje i druge zako-nske obrede?

B. Kako je opravdanje vjerom povezano s osnovom svakog isku-stva spasenja?

II. OsjeÊati: U naπe svakidaπnje svjedoËenje ukljuËiti odgovarajuÊiosjeÊaj æurnosti koji proæima Pavlovu teologiju

A. Zaπto su æidovski vjernici æeljeli pretvoriti neznaboπce u Æidoveprije nego πto Êe postati krπÊani?

B. ©to treba nadahnuti krπÊane kad pokuπavaju doprijeti do ne-krπÊana?

III. »initi: Razviti odgovornost prema greπnicima i njihovoj potre-bi za Boæjom miloπÊu

Kada mi kao krπÊani razmiπljamo o onima koji ne poznaju Kri-sta, kako moæemo dovesti u odgovarajuÊi odnos njihovo spasenje imoralna oËekivanja koja trebamo staviti pred njih? Kada razmiπljamoo onima koji ne poznaju Krista, koje im prednosti moæe na primam-ljiv naËin ponuditi Evanelje o besplatnoj milosti?


Saæetak: Da bismo bili “pravi vjernici”, naπa uËenja moraju bitiutemeljena na Bibliji, istinski duhovna i etiËki zdrava — dakle vjerodo-stojna.

PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Ivan 1,17.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Da bismo duhovno sazreli, mo-ramo shvatiti vaænost ispravnog odnosa izmeu Zakona i milosti, uteoloπkom i u etiËkom smislu.

Samo za uËitelje: Pomozite razredu da jasno shvati “sukob” iz-meu Zakona i milosti i πto Pavao predlaæe kao ispravno “rjeπenje”rasprave.

Uvodni razgovor: Pozovite Ëlanove razreda da iznesu osobna is-kustva u vezi s naporima da ispravno shvate sporne rasprave o Zakonui milosti koje su se pojavile u povijesti Crkve adventista sedmogadana. Ova iskustva mogu obuhvatiti njihove pokuπaje da iskaæu urav-noteæeno glediπte. Takoer mogu obuhvatiti adventistiËke interne raz-govore, kao i pokuπaje da o ovoj temi razgovaraju s neadventistiËkimkrπÊanima ili nekrπÊanima.

Pitanja za razgovor1. Zaπto su se adventistiËki krπÊani, povijesno gledano, toliko

teπko usuglasili u vezi s ispravnim odnosom izmeu Zakona i milosti?Isto tako, zaπto je bilo teπko usuglasiti uzajamno povezana iskustvao opravdanju i posveÊenju miloπÊu i vjerom? ©to nam znaËi Ëinjeni-ca da su se i druge crkve takoer borile s ovim istim pitanjem?

2. Kako se rasprava o krπÊanskom savrπenstvu dovodi u vezu sulogom opraπtanja (opravdanje) i promjenom karaktera (posveÊenje)?Kako su u okviru ove debate opravdanje i posveÊenje povezani s biblij-skim naukom o sudu na osnovi djela?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Ne zaboravimo da rasprave u vezi sa Zakonom

i miloπÊu nemaju samo veliko doktrinarno znaËenje. One takoer uno-se praktiËnu, duhovnu i etiËku jasnoÊu u naπ æivot i svjedoËenje. Nezaboravite, ne radi se samo o naπem doæivljaju Zakona, milosti i pita-nja u vezi s njima, veÊ i o 1) istinskom iskustvu spasonosne vjere,2) svetom æivotu i 3) uspjeπnom svjedoËenju.


Biblijski komentar1. Bolji Savez — Novi i Stari zavjet

(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Hebrejima 8,6.)Pitanje Saveza ne odnosi se samo na spasenje djelima Zakona u

Starom zavjetu nasuprot spasenju miloπÊu u Novom zavjetu. To jepogreπno pravljenje razlike. Pravo pitanje odnosi se na Stari zavjetkoji ukazuje na pomiriteljsko Kristovo djelo u Novom zavjetu. Staro-zavjetni vjernici gledali su unaprijed na Kristovo djelo, preko simbolai obeÊanja. Novozavjetni vjernici vjerom mogu vidjeti πto je Bog os-tvario za njihovo spasenje Kristovim dolaskom.

Pa ipak je æalosno πto moramo zapaziti da se izopaËenost luka-vo uvukla u misli Boæjeg naroda u vrijeme apostola Pavla. Pojedincisu poËeli vjerovati da se spasenje temelji na djelima Zakona, a ne navjeri.

Razmislite: Jasno, doπlo je do promjena: obredni i ceremonijal-ni zakoni Staroga zavjeta bili su ukinuti, a Kristovo djelo preπlo je izjudaizma u krπÊanstvo. ImajuÊi ovu promjenu na umu, koji je ispravanodnos izmeu uloga koje Zakon i milost imaju u teologiji i iskustvuspasenja?

2. Svrha starozavjetnih (hebrejskih) zakona i propisa(Prisjetite se u razredu teksta iz Levitskog zakonika 12,16.23.)U pouci je iznesen odliËan pregled starozavjetnih zakona: 1) mo-

ralni Zakon, 2) obredni zakoni, 3) graanski zakoni, 4) pravila i pro-pisi, 5) zdravstveni zakoni. Ovakva klasifikacija je pomalo “umjetna”.Ipak, korisna je i pomaæe nam da utvrdimo pravi odnos izmeu Zakonai milosti.

Pitanje za razgovor: Koja je odgovarajuÊa uloga starozavjetnog(starozavjetnih) zakona u odnosu na novozavjetno iskustvo spasenjau pomiriteljskom Kristovom djelu?

3. Djela 15: Sporna pozadina rasprava u poslanicama GalaÊanimai Rimljanima

(Prisjetite se u razredu teksta iz Djela 15.)U Djelima 15 nailazimo na rasprave o odgovarajuÊoj ulozi staro-

zavjetnog zakona u novozavjetnoj teologiji spasenja. Bît sukoba jesljedeÊa: judaisti su tvrdili da neznaboπci neÊe biti spaπeni ako sene obreæu. Uostalom, zar nije spasenje sræ Boæje zapovijedi upuÊeneAbrahamu u Postanku 17,10?


Odgovor crkve u Jeruzalemu i apostola Pavla glasi da se nitkone spaπava posluπnoπÊu obrednom zakonu. Meutim, dajuÊi ovakvuizjavu, Pavao jasno istiËe da je moralni Zakon i dalje mjerilo krπÊan-ske etike. Takoer su postojali i drugi zakoni koje je trebalo poπtovatida se æidovski vjernici ne bi uvrijedili, kao πto je jedenje “krvi”. Dakle,ova Ëitava situacija potiËe neke zanimljive izazove koje Êemo razmo-triti u pitanjima koja slijede.

Razmislite1. Zaπto se Pavao, Ëak i pokraj svojeg proroËkog autoriteta, okreÊe

crkvenom saboru radi rjeπenja ovog pitanja ispravnog odnosa izmeuspasenja neznaboæaca i posluπnosti Zakonu?

2. Koja je naËela Sabor uzeo u obzir kad je donosio odluku otome koja pravila Zakona treba zahtijevati od neznaboæaca? (Na pri-mjer, jedno od tih pravila bilo je da se ne jede krv i meso zadavljenihæivotinja.)

3. Kakva je uloga moralnog Zakona u krπÊanskom iskustvu?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Pouka jasno istiËe da moralni Zakon nije uki-

nut za novozavjetne vjernike. Ova Ëinjenica pokreÊe pitanje odgovara-juÊe uloge moralnog Zakona u novozavjetnom iskustvu spasenja sa-mo vjerom u Krista i Njegovu pravednost.

Za razmiπljanje/primjenu1. Pavao je naglasio da se spasenje dobiva samo vjerom. Meutim,

kao πto pouka istiËe, vjerovati nije isto πto i reÊi da moralni Zakonne treba dræati. Prema Pavlu, posluπnost Dekalogu nikada nije bilaupitna. Ipak, na koje je naËine posluπnost Zakonu vaæno pitanje zaadventistiËke krπÊane danas? Kako mu treba pristupiti?

2. Jedno od najvaænijih etiËkih i teoloπkih pitanja s kojima seadventistiËki krπÊani suoËavaju tiËe se zapovijedi o suboti u okviruDeset zapovijedi. (Ovo pitanje pretpostavlja da Êe veÊina krπÊana pri-znati da sve ostale zapovijedi u okviru Deset zapovijedi novozavjetnivjernici trebaju poπtovati.) Glavno pitanje glasi: Kako mi kao adven-tistiËki krπÊani moæemo navesti biblijski utemeljen razlog za svetko-vanje subote koji je povezan s miloπÊu i vjerom?

3. Prigovor koji odreeni krπÊani iznose protiv svetkovanja su-bote glasi ovako: “Neki smatraju da se svetkovanje subote ne odnosina neznaboπce zato πto ono nije posebno spomenuto (u Djelima 15).”Jedan od naËina na koji moæemo odgovoriti jest da opovrgnemo ovu


tvrdnju na osnovi toga πto i zapovijedi protiv laganja i ubojstva tako-er nisu posebno spomenute. Obrazloæenje na osnovi toga πto neπtonije spomenuto maË je s dvije oπtrice. Ovaj argument takoer bi mogaobiti upotrijebljen za ukidanje najoËitijih zahtjeva Deset zapovijedi kojigovore protiv laganja, krae i ubojstva. Kako donoπenje logiËnih za-kljuËaka na osnovi onoga πto nije spomenuto moæe dovesti do po-greπne pretpostavke da milost omoguÊuje vjerniku da zanemari najo-Ëitije zahtjeve Boæjeg zakona?

Aktivnost: Podijelite neka iskustva kada su vam bila postavljenateπka pitanja koja su podcjenjivala kljuËne elemente vaπih vjerovanjai etike. IspriËajte kako ste pronaπli zadovoljavajuÊe odgovore.

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Potaknite razred da pomno razmotri pitanje

Zakona i milosti i razmiπlja o tome πto je grijeh donio ËovjeËanstvui Bogu.

Aktivnost1. Razgovarajte u razredu o kuπnji da skrenete u jednu od dvije

krajnosti: legalizam ili “jeftinu milost”.2. Zaπto je ljudima nemoguÊe, naravno, neovisno o posebnom ot-

krivenju, sagledati jasnu moralnu sliku u vezi sa spornim pitanjimai bolnim etiËkim nedoumicama s kojima se suoËavamo?

NajveÊu zabrinutost kod mnogih crkvenih voa potiËe sve veÊanemarnost kada su u pitanju mjerila tradicionalnog naËina æivota. Ovajpad mjerila ne obuhvaÊa samo smjernice u prehrani, veÊ i skromnostu oblaËenju, ukraπavanje i posjeÊivanje mjesta zabave koja su nekadabila zabranjena (kazaliπte, plesne dvorane itd.). U isto vrijeme, gdjezavrπavaju mjerila, a gdje zapoËinju legalistiËki stavovi? Kako moæe-mo zadræati uravnoteæen pristup u razmiπljanju o ovim pitanjima?



Stanje ljudskog roda


UËenik ÊeZnati: Priznat Êe da je ljudski rod pao u ponor grijeha i smrti iz

kojega se ne moæe osloboditi.OsjeÊati: Osjetit Êe svoje bespomoÊno stanje dok istodobno nje-

guje nadu da ga Bog nije napustio.»initi: Odbacit Êe ideje o ljudskoj dobroti i napretku koje ga

spreËavaju da osjeti potrebu za Kristom.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Svijest o problemu

A. Zaπto grijeh treba shvatiti kao sveopÊi, a ne povremeni pro-blem?

B. Pokraj mnogih predloæenih naËina izljeËenja ljudskih zala (ob-razovanje, politiËka/druπtvena sredstva itd.), kako biste usmjerili rje-πenje prema onome πto je Bog ostvario preko Krista?

II. OsjeÊati: SuoËiti se s problemomA. Koje nas kulturoloπke laæi umrtvljuju kada je u pitanju stvar-

nost naπih grijeha i naπa prava potreba za Bogom?B. BuduÊi da osjeÊaj greπnosti moæe biti samodestruktivno isku-

stvo, kako moæemo preoblikovati tu misao kao prvi korak na svojemputu prema Kristu?

III. »initi: Borba protiv poricanja problemaA. Kako biste odgovorili na misao da ljudski rod nije toliko zao

(dakle, nije mu potreban Spasitelj) kada je rijeË o ljubaznim ljudimakoji nemaju veze s krπÊanstvom?

B. Kako razlika izmeu unutarnjeg æivota srca i vanjskih djelapomaæe da odgovorimo na prethodno pitanje?

ZakljuËak: Ljudskom rodu bit Êe teπko shvatiti i cijeniti Evan-elje o spasenju ako poriËe ili podcjenjuje stvarnost greπnog stanja.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Poslanica Rimljanima 2

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Kada je odreena zajednica bla-goslovljena ili povlaπtena od strane Boga, prepoznavanje grijeha unu-tar te zajednice moæe biti ugroæeno. Grijesi onih koji su izvan zajed-nice preuveliËavaju se, a onih koji su unutar zajednice umanjuju seili poriËu. Svjesnost Ëovjekove potrebe za Boæjom pravednoπÊu u Kri-stu Ëesto se zamjenjuje samouvjerenoπÊu i licemjerjem.

Samo za uËitelje: Cilj je sprijeËiti Crkvu da ne bude uhvaÊena uistu zamku u koju su Pavlovi sugovornici upali u Rimljanima 2. Pri-hvaÊanje dvostrukih mjerila, kad je grijeh u pitanju, dovodi do teo-loπke i misioloπke propasti. Njeæno nastojte da uËenici u razredu pri-znaju da se ova dimenzija grijeha moæe primijeniti na svakoga odnas. Istaknite snaænu Pavlovu osudu (Rimljanima 2,1-5.23.24) kakobiste naglasili da ovaj problem nije nevaæan i da su u pitanju svjedo-Ëenje Crkve i Boæji karakter (Rimljanima 2,24).

Uvodni razgovor: PreuveliËavanje tuih grijeha i umanjivanje vla-stitih skoro da je postao uobiËajeni naËin ponaπanja. Uzmimo jedno-stavno iskustvo voænje: katkad su rijeËi i gnjev koji guπimo kao krπ-Êani kada drugi vozaË uËini pogreπku vrlo neugodni. Meutim, kadami uËinimo te iste pogreπke u voænji, tiho kaæemo sami sebi: “Ups”,ili “Æao mi je”. To su ta dvostruka mjerila koja Pavao otkriva u Rim-ljanima 2, i to isto mjerilo treba biti razotkriveno i u naπem æivotu.

Pitanja za razgovor1. Kako primjenjivanje problema grijeha samo na one koji ne

vjeruju utjeËe na to da pogreπno primijenimo Evanelje?2. Kako njegovanje dvostrukih mjerila kad je rijeË o grijehu i

sudu, u osnovi spreËava naπe svjedoËenje svijetu?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Drugo poglavlje Poslanice Rimljanima priliËno

je zanemareno i nalazi se izmeu retka koji protestanti stalno ponav-ljaju: “Pravednik Êe od vjere æivjeti” (Rimljanima 1,17), i nepobitnihteoloπkih bisera u Rimljanima 3—8. UËenjaci su se muËili oko togakako se ono uklapa u πiru teoloπku strukturu knjige. Ova zbunjenostostavlja mnogo prostora za daljnje razmiπljanje o Rimljanima 2. Is-


taknite kako odreeno ponaπanje opisano u 2. poglavlju pokazuje 1)da je grijeh sveopÊi problem i 2) da je neposluπnost o kojoj se govoriukorijenjena u pogreπnoj pretpostavci o Boæjoj milosti.

Biblijski komentar1. Suci pod osudom

(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 1,28-30;2,1-11.)

Nakon zabiljeæene liste greπnog ponaπanja (Rimljanima 1,23-31),izreËena je joπ jedna osuda. Ne samo da su ovi grijesi bestidno poËi-njeni, veÊ su greπnici dali punu potporu onima koji Ëine takve grijehe(Rimljanima 1,32). Nema izjaπnjavanja o nevinosti ili neznanju, pri-sutna je samo otvorena i snaæna pobuna.

Pomalo neoËekivano, Pavao vrπi potpun preokret i obraÊa se ono-me koji osuuje ove grijehe. On se koristi retoriËkim sredstvom dabi istaknuo svoj cilj pomoÊu zamiπljenog sugovornika. Ovaj sugo-vornik, za razliku od onih koji odobravaju takav jasan grijeh, osuujesva ta pokvarena djela (Rimljanima 2,1). Postoji samo jedan problem.Ovaj „pravedni“ sudac Ëini ista djela koja osuuje, i Pavao, s takvimdubokim razumijevanjem, Ëitav svijet stavlja u isti poloæaj (Rimljanima3,9) i primjenjuje rjeπenje Evanelja na sve narode bez razlike. Æidovi,razumljivo predstavljeni kritiËki raspoloæenim sugovornikom (Rimlja-nima 2,17), i neznaboπci, sa svojom dugaËkom listom grijeha, sadastoje u istom poloæaju pred Boæjim pravednim sudom (Rimljanima2,3.5.16; 3,19).

Meutim, postavlja se pitanje kako narod koji posjeduje dovoljnoznanja da osudi zlo, misli da Êe “izbjeÊi sud Boæji” (Rimljanima 2,3)kada Ëini iste grijehe. Na ovo pitanje dobit Êemo odgovor u sljedeÊemodsjeku.

Razmislite: Kako bi Pavlov pristup ljudskom rodu “pod grijehom”(Rimljanima 3,9) trebao zauvijek promijeniti naËin na koji se odnosimoprema grijesima drugih ljudi? Koju karakternu osobinu trebamo nje-govati kada razmatramo grijehe koje vidimo oko sebe? Moæe li namta osobina pomoÊi da pobijedimo svoje grijehe?

2. Laæna sigurnost(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 2,17-29;

3,1.)U prvom i drugom poglavlju Poslanice Rimljanima Ëitamo kako

se i neznaboπci i Æidovi nalaze pod vlaπÊu grijeha, da bi Evanelje u


3. poglavlju imalo sveopÊu narav i bilo primijenjeno na sve. Ovdje jenaglaπen ovakav pristup. Meutim, u Rimljanima 2 takoer opisujese oblik laæne sigurnosti koja se tiËe Boæje dobrote. Ova laæna sigur-nost potkopava iskrenu posluπnost Bogu (Rimljanima 3,24).

Da bismo odgovorili na prethodno postavljeno pitanje, poËnimotime πto Êemo ga joπ jednom ponoviti: Kako Pavlov sugovornik mislida Êe on i oni koje on predstavlja izbjeÊi Boæji sud? Odgovor prona-lazimo u teoloπkom tumaËenju Boæjeg karaktera. Bog je dobar, dugotrpi i strpljiv je prema njima (ne neznaboπcima) tako da to umanjujeBoæji sud prema njima (ne neznaboπcima) (Rimljanima 2,5). Pavao is-pravlja ovu zloupotrebu Boæjih milostivih osobina naglaπavajuÊi da 1)ove karakterne osobine trebaju povesti na pokajanje i da Êe 2) Bog“uzvratiti svakomu po djelima njegovim” (Rimljanima 2,6). DrugimrijeËima, Bog je gluh kada se upuÊuju rijeËi hvale zbog Njegove milostiako se ona koristi kao izgovor za neposluπnost ili kao navodni slo-bodan prolazak na sudu bez obzira na ponaπanje.

Ovakav tijek misli javlja se u drugoj polovini 2. poglavlja. Imanajmanje deset tvrdnji u vezi s posebnim prednostima. Na primjer, ute prednosti spada pripadnost æidovskom narodu, hvalisanje Bogom,vodiË slijepima itd. (Rimljanima 2,17-21). Dodamo li listi zavjetni znakobrezanja (Rimljanima 2,25) i povjeravanje Boæjih rijeËi (Rimljanima3,2), pripadnost æidovskom narodu prednost je “mnogostruka u sva-kom pogledu” (Rimljanima 3,2). Meutim, time πto su se Izraelci osla-njali na Ëinjenicu da ih je Bog izabrao u svojoj milosti i πto su imalizavjetne prednosti koje su uz to iπle, a krπili su taj Zakon/Savez,obeπËaπÊivali su Boga i Ëinili da neznaboπci hule na Njega (Rimljani-ma 2,23.24).

Pavao ispravlja dvostruka mjerila uvoenjem koncepta koji jeuËenjacima uvijek zadavao glavobolje. Pavao jednostavno tvrdi usredpoglavlja: “Jer pred Bogom nisu pravedni sluπatelji Zakona, nego Êeizvrπitelji Zakona biti opravdani [Æidovi ili neznaboπci].” (Rimljanima2,13) Da Bog nije tako uredio, æeljeni ishod na sudu bio bi zajamËensamo Æidovima, jer nijedan neznaboæac ne moæe traæiti etiËke i vjerskeblagoslove koji su izliveni na Izrael. Prema Pavlovim rijeËima, takavishod je nemoguÊ. Bog nema svoje miljenike, “ta u Boga nema pri-stranosti” (Rimljanima 2,11). Prednost πto je netko Boæji poseban za-vjetni narod malo vrijedi kada se krπi Zakon. NeËije obrezanje moæepostati neobrezanje (Rimljanima 2,25), a æidovski identitet ugroæen(Rimljanima 2,28).

Ukratko, Boæja milost prema Izraelu, naæalost i nepotrebno, iza-zvala je drsko sljepilo Izraelaca prema vlastitim grijesima i licemjerju,


posebno u odnosu prema neznaboπcima. Pavao, na neki naËin kaoIvan Krstitelj prije kriæa, istiËe taj argument da bi raπËistio put zadolazak Boæjeg Evanelja u Kristu u iduÊim poglavljima, Evanelja iza Æidove i za neznaboπce, i za vas i za mene.

Pitanje za razgovor: Koji su teoloπki izgovori o laænoj sigurnostikojih se sadaπnji krπÊani dræe stvarajuÊi prepreku punoj sluæbi Evan-elja?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: “Jeftina milost”, licemjerje i zanemarivanje

vrπenja Zakona veliki su problemi s kojima se danas suoËava krπÊan-ska Crkva. IroniËno je πto se Poslanica Rimljanima Ëesto koristi zapodupiranje antinomizma (toboænje proturjeËnosti izmeu starozavjet-nog Zakona i krπÊanskog nauka). Potaknite razred da razmotri tre-nutaËne statusne simbole (vjersku pripadnost, etniËku superiornosti sliËno) koji nas mogu sprijeËiti da shvatimo da smo jadni greπnicikojima je potreban Krist.

Pitanje za razmiπljanje: Kako moæemo pomiriti Ëinjenicu da jeBog posebno blagoslovio naπu Crkvu, a da pritom ne podlegnemo kom-pleksu viπe vrijednosti poput ranog judaizma?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Usporedite lakoÊu s kojom zapaæamo grijehe

drugih (Rimljanima 1,18-32) s ozbiljnim poteπkoÊama kada trebamouvidjeti svoje (Rimljanima 2,1.21-24). Cilj je da se razred posveti pom-nom razmiπljanju i poniznosti pred Bogom. Povedite ih u aktivnost ibudite prvi koji Êe iznijeti svoje iskustvo.

Aktivnosti1. Pozovite neku hrabru duπu da iznese svoje svjedoËanstvo o

tome kako joj je Bog otkrio da ima neku vrstu predrasuda i kako juje Bog milostivo izbavio od takvog stava.

2. AdventistiËki krπÊani obiËno se etiketiraju kao legalisti zbogposveÊenosti Zakonu i suboti. Objasnite Ëlanovima razreda da 2. po-glavlje Poslanice Rimljanima ukazuje na licemjerje onih koji tvrde dasu spaπeni dok krπe Boæji zakon.



Opravdanje vjerom


UËenik ÊeZnati: Shvatit Êe vaænost teksta iz Poslanice Rimljanima 3,19-28

unutar Pavlovog cjelokupnog izlaganja “Evanelja” u Poslanici Rimlja-nima.

OsjeÊati: Razvit Êe snaænu svijest o velikoj vaænosti opravdanjasamo vjerom zahvaljujuÊi pripisanoj Kristovoj pravednosti.

»initi: Bit Êe mu jasnije opravdanje i moÊi Êe ga na ispravannaËin dovesti u vezu s posveÊenjem i bogatijim duhovnim æivotom.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Boæja iscjeljujuÊa milost i otkupljenje od grijehaA. Zaπto je vaæno da shvatimo da je grijeh bolest duhovne naravi,

a ne samo niz greπnih djela i stavova?B. Koji je pravi slijed izmeu duhovnog izljeËenja i odgovaraju-

Êih postupaka?

II. OsjeÊati: KljuËne karakteristike tema povezanih s opravdanjemvjerom

A. Zaπto je spasenje djelima Zakona uzaludno?B. Zaπto mnogi smatraju da Boæji besplatni oprost moæe odvesti

u “jeftinu milost”?

III. »initi: PraktiËni koraci prema veÊem razumijevanju opravda-nja

A. Koje pokretaËke snage u opravdanju vjerom mogu olakπati op-tereÊenu savjest?

B. ©to u opravdanju vjerom doprinosi sigurnosti spasenja, a πtospasenje djelima ne moæe pruæiti?

Saæetak: Pavlovo neposredno izlaganje o opravdanju vjerom za-poËinje kljuËnim tekstom za ovaj tjedan. RijeËima “a sad” u 3,21 Pa-vao najavljuje vaæan odluËujuÊi trenutak u Poslanici Rimljanima.



KljuËno naËelo duhovnog rasta: Ove godine obiljeæava se petstotina godina od poËetka protestantske reformacije. Nastojat Êemou potpunosti shvatiti dinamiku opravdanja samo vjerom i njegov uob-iËajeni izraz u Poslanici Rimljanima. Od opravdanja vjerom ne posto-ji vaænije pitanje za spasenje.

Samo za uËitelje: Ozbiljno usadite misao Ëlanovima razreda ko-liko je vaæno da na ispravan naËin shvate opravdanje samo vjerom.

Uvodni razgovor: Zamolite Ëlanove razreda da ispriËaju svoje oso-bno putovanje kad je rijeË o razumijevanja oprosta i novog pravnogstatusa oslobaajuÊe presude pred Bogom. ©to im je bilo teæe — inte-lektualno (doktrinarno) razjasniti odreene pojedinosti ili priznati svo-ju veliku potrebu? Potaknite ih da kaæu πto prema tome znaËi pri-hvatiti Boæji milostivi oprost. KonaËno, koji je njihov novi pravni sta-tus kao Boæje posvojene djece?

Za razmiπljanje: Istinska bît onoga πto su i apostol Pavao i Mar-tin Luther otkrili jest istinski jasno razumijevanje kako zahtjevi Boæjepravde mogu biti zadovoljeni bez ukidanja Njegovog Zakona. KljuËnoza njih bilo je πto je Krist svojim æivotom aktivne, savrπene posluπ-nosti Zakonu i svojom pasivnom, zamjenskom smrÊu za greπnike is-punio zahtjeve boæanske pravde za nas. Dakle, kao Onaj koji je poniogrijehe, Krist je zadovoljio pravedne zahtjeve Boæjeg zakona kojizahtijeva vjeËnu “smrt” (Rimljanima 6,23) kao plaÊu za grijeh. Zahva-ljujuÊi tome πto je Krist otplatio dug i Njegovom svetom æivotu, Bogje u potpunosti osigurao sve πto je potrebno za oprost Ëovjekovoggrijeha.

Pitanja za razgovor1. S Ëim vam se bilo najteæe suoËiti: priznati veliku potrebu zbog

svoje greπnosti, ili se u potpunosti osloniti na besplatnu Boæju milost?2. ©to nas to u naπoj greπnoj ljudskoj naravi stalno nagoni da

ispunimo zahtjeve Boæje pravde svojim zaslugama?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Poruka koju pronalazimo u Poslanici Rimlja-

nima 3,19-28 okarakterizirana je od strane cijenjenog novozavjetnog


komentatora Leona Morrisa kao “najvaæniji odlomak koji je ikada na-pisan”. (Poslanica Rimljanima, George R. Knight, str. 79) Prijelazniizraz “a sad” (Rimljanima 3,21) presudan je u Pavlovoj raspravi u Po-slanici Rimljanima i otvara Ëitateljima moguÊnost da greπno ljudskostanje bude promijenjeno. Zato o ovim redcima trebamo razmiπljati snajveÊom pozornoπÊu.

Biblijski komentar1. Uloga Zakona u opravdanju

(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 3,19.20.)Uloga je Zakona da vodi k opravdanju. Kada Pavao spominje “Za-

kon” u πirem smislu koristeÊi se izrazom Tora, on misli na Petoknji-æje, ali i πire na Ëitav Stari zavjet. Ipak, Ëesto on ima na umu moralniZakon i njegove dodatke u obliku propisa, uputa i obrednih pravila.Biti “pod Zakonom” znaËi biti “pod” nadleænoπÊu Zakona koji definiragrijeh i stvara krivnju pred Bogom. Ipak, bît je u tome da Zakon,iako nema silu da otkupi, moæe snaæno potaknuti greπnika da potraæilijek za grijeh. Zakon ne moæe uËiniti osobu pravednom pred Bogom.Kao πto je reËeno, Zakon ne moæe spasiti kao πto ni simptomi bolestine mogu izlijeËiti bolest.

Za razmiπljanje: Dræanje Zakona od strane greπnog ljudskog ro-da vrijedno je pohvale, ali zaπto dræanje Zakona ne moæe opravdatigreπnika?

2. “Boæja pravednost” i pravednost Zakona(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 3,21.)ProËitajte tekst iz Poslanice Rimljanima 3,21. ©to znaËi ovaj klju-

Ëni tekst? “Boæja pravednost” jasno je usporeena s “pravednoπÊuZakona”. “Boæja pravednost” potjeËe od Boga; On ju je pruæio na os-novi Isusovog æivota i smrti. Ova boæanska “pravednost” ponuena jesvima koji je prime ili prihvate vjerom — ne zato πto je zasluæuju,veÊ zato πto im je potrebna.

Pitanja za razgovor: Tekst iz knjige Ellen G. White SelectedMessages, sv. 1, str. 367 (odsjek od ponedjeljka), sadræi najjasnijuizjavu Ellen G. White ikada izgovorenu o opravdanju. Pitajte razredkako je ova izjava utjecala na njih i njihov stav prema Ellen G. Whitei njezinom glediπtu o opravdanju vjerom.


3. Veza izmeu opravdanja i “pravednosti”(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 3,24.)Tekst iz Poslanice Rimljanima 3,24 pobliæe objaπnjava kljuËni

grËki izraz preveden kao “opravdan”, a za njim slijedi rasprava o veziizmeu opravdanja i “pravednosti” (Rimljanima 3,25).

Za razmiπljanje: Jedna od najvaænijih posljedica “milosti” jestBoæji blagoslov prilikom “oËitovanja” pokajanim greπnicima da su “pra-vedni pred Bogom”. S jedne strane, opravdanje se dogaa u odreenomtrenutku. Ali ono moæe biti i linearno (koje traje) u smislu da namje, zbog ljudske slabosti, potreban Krist, kao æivi Posrednik, da nepre-stano nadoknauje neizbjeæne nedostatke u naπoj vjeri i naπem hodus Bogom. Pitajte razred: Nakon pomnog razmatranja ovih vaænih toËa-ka, zaπto se slaæete ili ne slaæete s tim?

4. Razlika izmeu “oËiπÊenja” i “oprosta”(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 3,25.)U Rimljanima 3,25 upoznajemo se sa znaËenjem dvije kljuËne

grËke rijeËi hilasterion i paresis, koje se obiËno prevode kao “oËiπ-Êenje” i “oprost”. Ovi izrazi u ovom kontekstu vrlo su vaæni za odrei-vanje Kristovog djela u korist greπnika. Krist je zadovoljio zahtjeveBoæje pravednosti. Poπto su zahtjevi ispunjeni, Bog moæe ponuditigreπniku koji se kaje “oprost” grijeha.

Za razmiπljanje: Kako u naπem kulturoloπkom kontekstu moæe-mo jasnije prevesti ove kljuËne izraze?

5. Opravdanje i pravednost Boæjeg oprosta greπnicima(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 3,26-28.)U Rimljanima 3,26.27 Pavao sabire sve vezano za spasenje iz Rim-

ljanima 3,24.25. ZahvaljujuÊi onome πto je Krist uËinio, Bog moæeproglasiti greπnike pravednima a da ipak bude smatran potpuno prave-dnim u oËima svemira koji sve promatra. Tako u Rimljanima 3,28Pavao moæe zakljuËiti da je greπnik opravdan “bez” djela Zakona.

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Kao πto je bilo naglaπeno, biblijski tekst za

ovaj tjedan vrlo je vaæan. Pred uËenike trebamo staviti da shvate nesamo teoloπku i doktrinarnu vaænost ovog teksta, veÊ i koliko znaËe-nje ove istine imaju za osobno posveÊenje. Dakle, potaknite ih daozbiljno razmotre sljedeÊa pitanja:


Pitanja za razmiπljanje1. Kako prema ovom Pavlovom nauku vjernici trebaju æivjeti pred

Crkvom i svijetom?2. Na koji naËin ova Pavlova poruka proæima savjete Ellen G.

White i njezino razumijevanje Kristovog æivota i smrti? Kako Kristovæivot i smrt proæimaju vjernikovo iskustvo spasenja od krivnje i silegrijeha?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Na osnovi prethodna dva pitanja, pitajte razred

kako su ovi Pavlovi tekstovi i komentari Ellen G. White oblikovalinjihov pogled na znaËenje Kristovog æivota i smrti. Stavite pred razredizazov da pozorno proËitaju poglavlja “Golgota” i “Svrπeno je” u knjiziEllen G. White Isusov æivot (»eænja vjekova). Kako autor opravdavaili odbacuje misao da su Kristov æivot i smrt zadovoljili zahtjeve Boæjepravednosti da bi nam mogao ponuditi milostivi oprost naπih grijeha?

Aktivnost: Isplanirajte sastanak na kojem Êete razgovarati o pita-njima navedenima u 4. koraku u odjeljku za uËitelje.


Pouka 5 28. listopada—4. studenoga 2017.

Abrahamova vjera


UËenik ÊeZnati: SteÊi Êe odgovarajuÊu sliku o odnosu izmeu Pavlovog

razumijevanja opravdanja vjerom i opravdanja vjerom prikazanog uStarom zavjetu.

OsjeÊati: Duboko i iskreno Êe cijeniti jedinstvo Starog i Novogzavjeta u vezi s opravdanjem samo vjerom.

»initi: PretoËit Êe ovu temu u iskustvo koje Êe moÊi podijeliti sdrugima.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Pavlov nauk o opravdanju nije nov

A. Temelji se na kljuËnim starozavjetnim svjedoËanstvima — uk-ljuËujuÊi i Mojsijev zakon i Davidove psalme. Zaπto je to vaæno?

B. Kojim kljuËnim svjedoËanstvom Mojsije i David doprinose zna-Ëenju opravdanja?

C. Koji je kontekst Rimljanima 4 u odnosu na 3. i 5. poglavlje?

II. OsjeÊati: Pavlov nauk o opravdanju nije nova idejaA. Zaπto je vaæno da znamo da ni obredna ni moralna djela ne

opravdavaju greπnike?B. Kako moæemo steÊi veÊu sigurnost spasenja znajuÊi jasno πto

opravdanje vjerom obuhvaÊa?

III. »initi: Shvatit Êe pravi odnos izmeu opraπtanja i posluπnostiu Rimljanima 4

A. Zaπto je odnos izmeu opravdanja i posveÊenja toliko vaæanza duhovni i moralni napredak?

B. Kako nam jasno razumijevanje pravog odnosa izmeu Zakonai milosti pomaæe u svjedoËenju zbunjenim krπÊanima i nekrπÊanima?

Saæetak: Vaæno je znati da se opravdanje vjerom temelji na cjelo-kupnom biblijskom svjedoËanstvu.



KljuËno naËelo duhovnog rasta: Dok opravdanje vjerom za mno-ge moæe biti samo doktrinarno uvjerenje, ono je bilo æiva stvarnost uduhovnom iskustvu Abrahama i Davida. Takvo iskustvo mogu steÊisvi vjernici.

Samo za uËitelje: Nakon πto je jasno utvrdio doktrinu o opravda-nju vjerom, Pavao dalje prikazuje spasonosnu vjeru iz Starog zavjetau Abrahamovom (Postanak) i Davidovom (Psalmi) æivotu. Dakle, ovajnauk potvren je u æivotu dviju istaknutih osoba u Starom zavjetu.

Uvodni razgovor: Pitajte uËenike u razredu jesu li se ikada su-oËili s krπÊanima koji tvrde da nisu pod Zakonom, veÊ pod miloπÊu.Kakav biste im prikladan odgovor mogli dati na osnovi pouke za ovajtjedan?

Pitanja za razgovor1. ©to bi znaËilo kada bismo rekli da su starozavjetni sveti bili

spaπeni Zakonom i djelima, a novozavjetni vjernici vjerom? Objasnite.2. Koja je prednost novozavjetnih vjernika, ako su u prednosti,

u odnosu na starozavjetne svete ljude?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: U biblijskim tekstovima u pouci za ovaj tjedan

posebno trebamo prouËiti kako Pavao koristi Stari zavjet da bi utvrdiosvoj nauk o opravdanju. Ne zaboravite da je Pavlovo izlaganje o oprav-danju poËelo u Rimljanima 3,21 i da teËe sve do Rimljanima 5,20.Dakle, koji su njegovi kljuËni biblijski argumenti u 3. i 4. poglavlju?

Biblijski komentar1. Vjera u Krista i njezin odnos prema Mojsijevom zakonu i kljuË-nim starozavjetnim osobama

(Prisjetite se u razredu tekstova iz Poslanice Rimljanima 3,31;4,1-8.)

Tekstom u Rimljanima 3,31 Pavao mudro iznosi pitanje odnosaizmeu Zakona, milosti i vjere. Odmah zatim zapoËinje svoje izlaganjeprikazujuÊi æivot i svjedoËanstva patrijarha Abrahama i kralja Davida,kao πto je zabiljeæeno u Pismu. Prema tome, ne samo Zakon (Pe-


toknjiæje), veÊ i proroËke knjige i spisi (posebno Davidovi psalmi) po-dupiru njegovu tezu. U svjetlu tvrdnji njegovih protivnika, ovaj pri-stup sjajan je korak u tumaËenju. Pavao zatim postaje odreeniji navo-deÊi tekst iz Postanka 15,6 (Mojsijev zakon): “Povjerova Abraham Bo-gu, i to mu se uraËuna u pravednost.” (Rimljanima 4,3) Takoer navoditekst iz Psalma 32,1 gdje David (o kojem se govori u proroËkim knji-gama u Starom zavjetu) svjedoËi “o blaæenstvu Ëovjeka kojemu BoguraËunava pravednost bez djela” (Rimljanima 4,6).

Za razmiπljanje: Zaπto Zakon nije proglaπen nevaæeÊim? Dalekood toga da je proglaπen nevaæeÊim, on je pouzdano potvren time πtoStari zavjet ukazuje na opravdanje vjerom, a ne djelima Zakona, kaona temelj ljudskog spasenja od grijeha. Kad bi se opravdanje temeljilona ljudskoj posluπnosti, vrlo lako bi izazvalo beznae ili samopraved-nost. A obje posljedice uvijek teæe praktiËnom antinomizmu ili pro-glaπavanju Zakona nevaæeÊim.

2. Opravdanje samo vjerom posebno se snaæno istiËe u sluËajukralja Davida

(Prisjetite se u razredu teksta iz 2. Samuelove 11; 12 i Psalma51.)

U 2. Samuelovoj 11 zabiljeæen je jedan od najstraπnijih primjeragrijeha u Starom zavjetu. Tu nailazimo na izvjeπtaj o Davidovom pre-ljubu i kasnijim prijevarama. Ovi grijesi doveli su do ubojstva Urije istraπnog gubitka poπtovanja prema Davidu, njegovoj vladavini i auto-ritetu.

Pitanje za razgovor: Kako visina Davidovih grijeha neumoljivoukazuje na vrijednost Boæjeg opraπtanja — zamjensku Kristovu smrtkoja je zadovoljila zahtjeve Zakona?

3. Pavao tvrdi da spasenje nije samo za Æidove, veÊ i za neznaboπce(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 4,9-12.)Bît ovih redaka jest da Abraham ËinjeniËno gledano u to vrijeme

nije bio Hebrej. To se takoer dogodilo prije nego πto je bio obrezan.Tako on postaje kljuËni svjedok opravdanja vjerom (bez djela Zakona)i sveopÊeg karaktera spasenja — Æidova i vjernika iz neznaboπtva (Heb-rejima 2,9).

Za razmiπljanje: BuduÊi da je spasenje omoguÊeno svim ljudimakoji su tako stekli bezgraniËnu vrijednost, kako onda krπÊanin moæe


njegovati rasne (etniËke), klasne i nacionalne predrasude? Kristovasmrt za sve ljude treba zadati smrtni udarac nesnoπljivosti. Kakvioblici predrasuda mogu vrebati u naπoj duπi?

4. Luther, reformacija i spasenje vjerom(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 4,13-17.)Kako Pavao u Rimljanima 4,13 zadire u sræ suprotnih tema o

“obeÊanju” i “Zakonu” i kako su one prikazane u Abrahamovom sluËa-ju? Pavao jasno pokazuje da vjera spaπava, a Zakon (ukljuËujuÊi imoralni Zakon) osuuje grijeh. Dakle, Pavao pokazuje da je uzaludnotraæiti spasenje pomoÊu onoga (Zakon) πto donosi osudu. Zato, buduÊida smo svi sagrijeπili, svim ljudima je potrebna spasonosna pravednostkoju je pronaπao i Abraham. Ova pravednost pripisuje se svim greπ-nicima (Æidovima i neznaboπcima) samo vjerom — ova temeljna istinadovela je do protestantske reformacije.

Za razmiπljanje: Trebamo se podsjetiti da je prije toËno 500 go-dina, 31. listopada 1517., Martin Luther zakucao 95 Ëuvenih teza navrata crkve u Wittenbergu u NjemaËkoj. U skladu s tim, tema ovepouke prodire u sræ spasenja vjerom. Na poËetku ovog odsjeka posta-vljeno je pitanje: Kako Pavao u Rimljanima 4,13 zadire u sræ suprotnihtema o “obeÊanju” i “Zakonu” i kako su one prikazane u Abrahamo-vom sluËaju? Kakav biste odgovor dali?

5. Pitanje “samo vjere” nadahnulo je Pavlovo izlaganje ne samo uPoslanici Rimljanima, veÊ i u Poslanici GalaÊanima 3,21-24.

(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice GalaÊanima 3,21-24.)Pavao postavlja pitanje: “Zar je dakle Zakon protiv obeÊanja Bo-

æjih?”, i odmah odgovara: “Nipoπto!” (GalaÊanima 3,21) On hrabro na-stavlja i kaæe da Zakon “Ëuva” vjernike i da su oni zatvoreni “za vjerukoja se imala objaviti”. U Kristu i Njegovoj pravednosti Zakon, dakle,postaje “Ëuvar” da bi doveo Boæju djecu Kristu — Onome koji oprav-dava samo vjerom (GalaÊanima 3,23.24).

Za razmiπljanje: Zaπto slobodno moæemo zakljuËiti da je Posla-nica GalaÊanima vrlo sliËna Poslanici Rimljanima?

6. Opravdanje samo vjerom objaπnjava ulogu Zakona i spasenjavjerom

(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 3,31.)


Mnogi tvrde da tekst iz Poslanice Rimljanima 3,31 uËi da milostukida Zakon. Meutim, ukinuti Zakon znaËi zapravo nijekati grijeh;milost tada postaje suviπna.

Kakav bismo odgovor uputili onima koji tvrde da tekst iz Posla-nice Rimljanima 3,31 ukida Zakon? Prije nego πto odgovorite na ovopitanje, pozorno razmislite o sljedeÊem. Jedan iskusni evanelist ova-ko je odgovorio onima koji kaæu da je milost ukinula Zakon: “Pitaosam ih kako mogu pjevati pjesmu ‘Ta milost divna’ bez logike? Kaæemim da ne mogu pjevati ovu pjesmu bez imalo uvjerenja! Zaπto? Paako ukinete Zakon, nema grijeha, a onda vam nije potrebna ni milost.Zakon je moj ‘Ëuvar’ koji me uvjerava u grijeh i to me nadahnjujekad pjevam pjesmu ‘Ta milost divna’.”

Za razmiπljanje: Kao πto je evanelist primijetio, kako biste is-kreno pjevali pjesmu “Ta milost divna” ako nema Zakona? Zaπto setakvo nauËavanje, da milost ukida Zakon, suprotstavlja pravom Evan-elju milosti?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Doπli smo do vaæne toËke u prouËavanju Posla-

nice Rimljanima. Iako Êe Pavao svoju pozornost dalje posvetiti milostikoja opravdava u Rimljanima 5, uËitelj treba postaviti sljedeÊa pitanja:

Za primjenu1. Je li vam jasan ispravan odnos izmeu Zakona, grijeha i opra-

πtanja ili milosti koja opravdava?2. Kako moæemo razlikovati legalizam od prave posluπnosti ispu-

njene miloπÊu?3. Koja su obiljeæja istinskog iskustva Boæje uraËunate praved-

nosti?4. Kako iskustvo milosti koja opravdava moæemo uËiniti uvjerlji-

vijim dok iznosimo temu o velikoj borbi?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Da biste doπli do neadventistiËkih krπÊana,

nekrπÊanskih vjernika i svjetovnih poznanika, potaknite uËenike darazmisle o sljedeÊim aktivnostima.


Aktivnosti1. Kada je u pitanju zdravlje, koje zdravstvene aktivnosti mogu

biti korisne u vaπem mjestu ili gradskoj Ëetvrti?2. Razmislite o tome kako biblijski utemeljena ideja o bogomdanoj

slobodnoj volji moæe promicati vjersku slobodu u vaπim druπtvenim ipolitiËkim okvirima.


Pouka 6 4.—11. studenoga 2017.

Adam i Isus

KljuËni tekst: Rimljanima 5,1.2.

UËenik ÊeZnati: Shvatit Êe dublje teoloπke i duhovne implikacije opravdanja

samo vjerom.OsjeÊati: Osjetit Êe veÊu radost i zahvalnost zbog blagoslova spa-

senja.»initi: Razmiπljat Êe o Adamovom padu i spasonosnim predno-

stima koje imamo zahvaljujuÊi vjeri u Krista.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: ©to je izazvalo grijeh, patnju i Boæju odluku da otkupiizgubljeni ljudski rod?

A. Kako su Sotona i Adam odveli ljudski rod u grijeh, patnju ismrt?

B. Kako je Krist svojim æivotom, smrÊu i uskrsnuÊem podariogreπnicima obnovljeni poloæaj pred Bogom?

C. Na koji nam naËin razlike izmeu Adama i Krista pomaæu daobjasnimo spasenje?

II. OsjeÊati: Kristova patnja zbog izloæenosti grijehu i uæasu zbograzdvajanja od Oca

A. Kako moæemo opisati Kristovu izloæenost ozbiljnoj strahotigrijeha?

B. Kako istinski moæemo shvatiti Kristovu potpunu usamljenostu Getsemanskom vrtu i na kriæu?

III. »initi: Razmiπljati o tome kako se Adam osjeÊao zbog veliËinesvojega grijeha

A. Sjetite se osjeÊaja koji vas je obuzeo kada ste nanijeli bolsvojem prijatelju.

B. Potaknite Ëlanove razreda da opiπu trenutke kada su osjetiliblagoslove zahvaljujuÊi opraπtanju i obnavljajuÊoj milosti nakon bol-nih meuljudskih odnosa.


Saæetak: ProuËavajuÊi ovu pouku, uz molitvu trebamo razmiπljatio tome kako su grijeh, Kristova pomiriteljska ærtva i opravdanje vje-rom meusobno povezani.

PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Rimljanima 5,1.2.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Opravdanje vjerom u okviru Kri-stovog djela pomirenja pokazuje kako vjernici trebaju gledati na svojodnos prema Adamu i Kristu. U Adamu poËiva krivnja, osuda i smrt,ali vjerom u Krista dobivamo slobodu od krivnje i silu nad grijehom.

Samo za uËitelje: Sada dolazimo do vaæne povezanosti izmeubiblijskog nauka o grijehu, opravdavajuÊe vjere u Krista i vjernikovognovog æivota u Duhu. Dakle, trebamo jasno shvatiti kako se odnositiprema zajedniËkom naslijeu koje imamo u Adamu i koje moæemovjerom podijeliti s Kristom. Blagoslovi koje dijelimo s Kristom dalekonadmaπuju dobitke koje vjernici mogu primiti æiveÊi u Adamovom na-slijeu. Æivot u Kristu obiljeæen je mnogo veÊim blagoslovima kadasmo “pomireni” s Bogom Kristovom “krvlju” i “spaπeni æivotom njego-vim” (Rimljanima 5,9.10).

Uvodni razgovor: Prisjetite se u razredu znaËenja naπega greπnognaslijea koje primamo od Adama i oprosta po vjeri u Kristovo djelopomirenja. Zamolite uËenike da istraæe sljedeÊe pitanje: Kako je spa-senje od sile grijeha vjerom u Krista osnova za njihov daljnji hod uDuhu?

Za razmiπljanje: Razmiπljajte o kljuËnim, znaËajnim trenucimau vaπem hodu s Bogom koji su produbili vaπu svijest o potrebi zaBogom i silom Duha u vaπem uËeniπtvu. Dok se budete pripremali zaovu pouku, provedite jedan sat u razmiπljanju o utjecaju koji je grijehizvrπio na Adama i drugog Adama, posebno kada je naπ Gospodindoπao u Getsemanski vrt, πto je bilo teæak i bolan uvod u Njegovostraπno iskustvo na Golgoti.

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Podsjetimo se 1) da je opravdanje vjerom u

doktrinarnom smislu jasno utvreno u Rimljanima 3,21—4,25; 2) daPavao u 5. poglavlju vodi svoje Ëitatelje u daljnje razmiπljanje o teo-


loπkim, duhovnim i etiËkim blagoslovima (ili implikacijama) koje op-ravdanje vjerom otkriva onome tko iskreno vjeruje u Krista.

Biblijski komentar1. Opravdanje donosi svijest o divnim blagoslovima

(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 5,1-5.)Biti prihvaÊen od strane Boga je kao kada uete u blagovaonicu

i iznenada shvatite da je pred Boæju djecu postavljena izvrsna gozbaduhovnih poslastica, dostojnih kralja. Takoer, takva obilna gozba iza-ziva dubok osjeÊaj zahvalnosti zbog Boæjeg dara “mira” (Rimljanima5,1) πto ga pruæa novi pravni poloæaj pred Bogom koji osposobljavavjernike da se “diËimo nadom slave Boæje” (Rimljanima 5,2). Zatim,ovakvo diËenje “nadom” (Rimljanima 5,4) Ëak vodi vjernike da se “di-Ëimo i nevoljama” (Rimljanima 5,3). Pavao nastavlja i iznosi ironiËnutvrdnju da “nevolje” mogu izazvati nevjerojatnu lanËanu reakciju, jer“nevolja raa postojanost, postojanost prokuπanost, a prokuπanostnadu” (Rimljanima 5,3.4). Kada je uveo Ëimbenik “nade”, Pavao jenadahnuto objavio da ova “nada ne postiuje”, veÊ vodi u iskustvoBoæje ljubavi koja je “izlivena u srcima naπim po Duhu Svetome kojinam je dan” (Rimljanima 5,5).

Za razmiπljanje: Navedeni blagoslovi nadilaze naπu moÊ vjero-vanja. Meutim, kako posljednji — dar Duha Svetoga — donosi blago-slov koji osposobljava vjernika da potpuno shvati sve πto Êe mu poslijebiti darovano?

2. Izvor svih naπih nada(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 5,6-11.)Tekst iz Rimljanima 5,6-11, nadahnut Duhom Svetim, obuhvaÊa

Boæje djelo pomirenja zahvaljujuÊi Kristovom pravednom æivotu i smr-ti. On osvjetljava put na kojem vjernici, voeni Duhom, mogu “zado-biti” ova moÊna djela “pomirenja” (Rimljanima 5,11). Duh ukazuje naKristovu zamjensku smrt kao izvor svih krπÊanskih nada.

Pitanja za razgovor1. Ovo su vjerojatno najdublje rijeËi u ovom tekstu: “Mnogo Êemo

se viπe dakle sada, kad smo opravdani krvlju njegovom, po njemuspasiti od gnjeva.” (Rimljanima 5,9) Kako shvatiti rijeËi “krv” i “gnjev”kada se radi o Boæjoj briænoj skrbi za naπe “pomirenje” (Rimljanima5,10)? Dalje u Rimljanima 5,10.11 on govori ne samo o Kristovoj “smr-


ti”, veÊ i o “æivotu njegovom”. Dakle, u kojem smislu moæemo reÊida Kristov æivot nudi pomirenje vjernicima?

2. Obrazloæite sljedeÊa pitanja: Je li “Kristov æivot” pripisan iliuraËunat vjernicima kao i Njegova “smrt”? Ili je Kristov æivot viπeprimjer sluæbe i moralnog vodstva?

3. Prvi i drugi Adam(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 5,12-14.)Povijesne Ëinjenice su sljedeÊe: sav ljudski rod je preko Adama

pao u grijeh i optereÊen je krivnjom. Tako je Adam postao izvor gri-jeha, a Krist (drugi Adam) izvor osloboenja od grijeha — njegovekrivnje i sile. OËito je da nitko ne moæe u potpunosti objasniti grijeh(“tajnu bezakonja”, 2. Solunjanima 2,7), ali Pavao izjavljuje da u KristupoËiva nada za pobjedu nad njim.

Za razmiπljanje: Ne moæemo jasno objasniti podrijetlo grijeha inaπe naslijee od Adama. Meutim, Bog je u Kristu osigurao sve πtoje potrebno za spasenje svih ljudi. ©to ta Ëinjenica govori o Boæjojpravednosti u okviru Ëinjenice da je dopustio da se grijeh pojavi usvemiru?

4. OsvjedoËenje o grijehu i oslobaanje od njega(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 5,15-21.)Vrlo je vaæno pojasniti joπ dva pitanja: 1) Kako Zakon utjeËe na

osvjedoËenje greπnika o grijehu? 2) Koliko je “obilno” Boæje oslobo-enje od grijeha? Glavna svrha Zakona, iako se za njega samo uopÊenoznalo prije Sinaja, bila je da osvjedoËi o grijehu i greπnikovoj potrebiza spasenjem. Ali kada je Zakon objavljen na Sinaju, ljudi su otkrilida su u loπem moralnom stanju — grijeh se u velikoj mjeri umnoæio(Rimljanima 5,20). Ali, sreÊom, umnoæen grijeh ukazao je na obilje“milosti” za spasenje od grijeha (Rimljanima 5,20.21).

Za razmiπljanje: ZapanjujuÊe je πto je Boæja milost obilnija odsebiËnosti i grijeha (Rimljanima 5,17). Optimizam zbog Kristove “obil-ne” milosti ima posljednju rijeË kada se radi o bilo kojem pitanju opravednosti i Boæjoj dobroti u suoËavanju s mnoπtvom izazova grije-ha. I samo u ovom svjetlu tekst iz Rimljanima 5,15-19 moæe imatismisao otkupljenja. Dakle, kakav treba biti prikladan Ëovjekov odgo-vor na obeÊanje u Rimljanima 5,21, gdje Ëitamo: “Kao πto grijeh za-kraljeva smrÊu, tako i milost kraljuje pravednoπÊu za æivot vjeËni poIsusu Kristu Gospodinu naπemu.”


TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Nevjerojatno, ali rijeË “dar” javlja se pet puta

u Rimljanima 5,15-17. Stoga se opravdanje ne “zarauje”, veÊ je izri-Ëiti dar Boæje ljubavi po milosti. “Dar” je Pavlova glavna rijeË u vezis opravdanjem. Zatim nastavlja s pitanjima koja se tiËu novog æivotau Duhu u 6. poglavlju i dalje.

Za primjenu1. Kako ovaj sveobuhvatan opis naπeg naslijea smrti “u Adamu”

i æivota “u Kristu” pomaæe vjernicima da se suoËe s najteæim i naj-muËnijim kuπnjama?

2. Kada netko postavi konaËna pitanja o smislu æivota, moæemoli se sjetiti bilo kojeg drugog pitanja koje dublje pogaa u sræ u prak-tiËnom i filozofskom smislu od sljedeÊeg: Na πto smo usredotoËeni usvojem æivotu? Æivimo li u Adamu (æivotu grijeha — bez vjere u Kri-sta), ili æivimo u Kristu (vjerom u Njega)? Ili na drugaËiji naËin: Je-smo li “u Duhu” ili “u tijelu”? Obrazloæite svoj odgovor.

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Kako pouku za ovaj tjedan, s njezinim sve-

obuhvatnim glediπtem o smrti u Adamu i æivotu u Kristu, moæemouËiniti praktiËnom? Pitajte Ëlanove razreda tko je voljan opisati nekekljuËne trenutke iz svojeg æivota koji su bili “u Adamu” i trenutkekoji su bili “u Kristu”. Uputite ih da ne iznose neugodne ili straπnedetalje, veÊ da se usmjere na vaæna pitanja ukljuËena u njihov æivots Bogom i kako je izbavljenje u Kristu i Njegov Duh postalo æivastvarnost.

Aktivnosti1. Potaknite Ëlanove razreda da napiπu kratku duhovnu autobio-

grafiju, naglaπavajuÊi presudne trenutke u svojem sve veÊem uvjerenjuu potrebu za spasenjem. Moæda Êe æeljeti ispriËati kako su naeni uKristu i kako su upoznali Boæju volju za svoj æivot na konkretannaËin.

2. Nekoliko trenutaka kao razred razmiπljajte o onim osobamakoje su na najodluËniji i najpraktiËniji naËin izvrπile utjecaj u njiho-vom hodu s Kristom.



Pobjeda nad grijehom

KljuËni tekst: Rimljanima 6,1-4.

UËenik ÊeZnati: Spoznat Êe da je vladavina grijeha slomljena, a smrt pobi-

jeena za sve vjernike koji prihvate Kristovu smrt i uskrsnuÊe.OsjeÊati: Radovat Êe se jer Bog nije svoju djecu ostavio bespo-

moÊnom kada se suoËe sa silom grijeha i kaznom.»initi: Æivjet Êe kao da je veÊ uskrsnuo iz mrtvih, dok cijelo

Nebo oËekuje njegov novi æivot.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Kristovo iskustvo moæe biti moje

A. Kako povijesne Ëinjenice o Kristovoj smrti i uskrsnuÊu mogubiti prenesene u naπe sadaπnje iskustvo?

B. ©to Pavlova retoriËka pitanja u Rimljanima 6,1.15 govore omoguÊim pogreπnim zakljuËcima koje njegovi Ëitatelji mogu donijetiu vezi sa æivotom ispunjenim miloπÊu?

II. OsjeÊati: Sloboda posluπnostiA. Kako biste uvjerili nekoga da je biti sluga pravednosti (Rim-

ljanima 6,18) jedini put prema istinskoj slobodi?B. Zaπto ne postoji treÊa moguÊnost izmeu “Boæjih slugu” (Rim-

ljanima 6,22) i “robova grijehu” (Rimljanima 6,20)?

III. »initi: Æivjeti novim æivotomA. Kada krπÊani dopuste da grijeh vlada njihovim æivotom, πto to

govori o Boæjem karakteru i Njegovom planu otkupljenja?B. Ako je æivot posveÊenja ispunjen radoπÊu, mirom i slobodom,

zaπto se ljudi Ëesto odupiru svetom æivotu?

Saæetak: KrπÊani se mogu radovati ne samo zbog oprosta svojihgrijeha, veÊ i zbog osloboenja od vladavine grijeha u æivotu.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Rimljanima 6,5-7.12-14.22.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Isusovo raspeÊe i uskrsnuÊedonijeli su dugo oËekivano razdoblje u kojem je dvostruki neprijatelj,grijeh i smrt, doæivio konaËan udarac. ZahvaljujuÊi ovom posljednjemudarcu, vladavina grijeha je slomljena, a naπa posluπnost moæe bitipotpuno posveÊena uskrslom Kristu. Meutim, nama je potrebna trajnavjera u Krista zato πto staro razdoblje ne posustaje, i mi u svojojborbi osjeÊamo napetost izmeu “veÊ” i “ne joπ” kad je u pitanjuspasenje.

Samo za uËitelje: Pojedinci pobjedu nad grijehom smatraju uz-budljivom temom. U drugima ona izaziva samo osjeÊaj neuspjeha ikrivnje. Katkad je æar prve skupine pogreπno usmjeren ili pogreπnoshvaÊen od strane druge skupine, i tada slijedi bolan sukob. Zato jevaπa prednost i odgovornost da pokaæete kako pobjeda nad grijehomnije teret koji treba izbjeÊi, veÊ blagoslovljena prednost koju trebaprihvatiti — dar koji je dio Boæje milosti.

Uvodni razgovor: Josip je doæivio pljaËku na poslu. Tako se na-πao u sudnici ËekajuÊi da njegov sluËaj doe na red. Dok je Ëekao,imao je priliku sasluπati druge sluËajeve. Molbe jedne æene posebnosu ga dirnule. OËito je imala teæak æivot i izgledala je priliËno neu-redno. Bila je ovisnik o drogi i doslovno je molila sud da je ukljuËiu krπÊanski program odvikavanja od droge umjesto da je ponovnopoπalje u zatvor. Otvoreno je ispriËala kako je Bog uπao u njezin æivoti spasio je. Meutim, neprestano je ponavljala da je nisu spasila nje-zina djela, veÊ Boæja milost. Josip je sluπao njezine rijeËi pomijeπa-nih osjeÊaja. Naravno, dragocjena nezasluæena Boæja milost sve spa-πava, i evaneoska poruka sigurno je bila posebno utjeπna za osobus kriminalnim dosjeom. Meutim, nije spominjala Boæje namjere ilisposobnost da joj pomogne u borbi protiv ovisnosti, πto bi bilo odpomoÊi u njezinom sluËaju dok je traæila da bude ukljuËena u krπ-Êanski program za odvikavanje. Na kraju je njezina molba bila odbi-jena.

Pitanja za razgovor1. Jesmo li toliko nestrpljivi da govorimo ljudima kako “niËim

πto Ëine” ne mogu zaraditi Nebo pa propustimo ostatak priËe — daBog moæe promijeniti “sve πto Ëine” za njihovo dobro i na Njegovuslavu?


2. Kad biste imali priliku nekoliko trenutaka provesti sa æenomiz ove priËe, koji biste joj dio iz 6. poglavlja Poslanice RimljanimaproËitali, koji bi joj pruæio nadu?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Pitanja o pobjedi nad grijehom katkad mogu

biti postavljena u raspravama o savrπenstvu i o tome moæe li nasodreeni hipotetiËki grijeh sprijeËiti da uemo u Boæje kraljevstvo.Podignite razgovor na viπu razinu pristupivπi mu iz Pavlove perspektiveu Rimljanima 6 umjesto naπim meusobnih rasprava.

Biblijski komentar1. Nov æivot

(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 6,5-13.)“Neka dakle ne kraljuje grijeh u vaπemu smrtnom tijelu.” (Rim-

ljanima 6,12) Je li ovaj nalog lakπe izgovoriti nego ispuniti? Moæeizgledati da Pavao nemarno govori svojim Ëitateljima da izbjegavajugrijeh i umjesto toga sluæe Bogu (Rimljanima 6,13). Kao oni koji Pavlovsavjet shvaÊaju ozbiljno, moæemo smatrati da, dok razmiπljamo o svo-jim padovima, nismo dorasli zadatku.

Radosna je vijest u cijeloj ovoj zagonetki u vezi s grijehom dase Pavlove jasne opomene nalaze u izuzetnom kontekstu. Kada shva-timo kontekst, njegovo oËekivanje pobjede nad grijehom moæe po-stati stvarnost u naπem æivotu.

O kakvom je kontekstu rijeË? S Kristovom smrÊu i uskrsnuÊem,u povijesti je doπlo do velike eshatoloπke promjene. Isus je ukazaona to kada je rekao: “Zbilja je k vama doπlo kraljevstvo Boæje.” (Matej12,28) Pavao to spominje kada govori o onima koji su okusili “silebuduÊega svijeta” (Hebrejima 6,5). Ovo novo razdoblje u kojem æivimobilo je svjedok izlijevanja Boæjeg Duha na izuzetne naËine (Djela 2) iizljeËenja i duhovne obnove onih kojima su prethodno vladale tiranske/demonske sile (Matej 4,23; 12,22.28; Luka 4,18; Djela 5,17). Ovo novodoba Boæje vladajuÊe sile nalazi se u pozadini kada Pavao govori onaπem “starom Ëovjeku” koji se razapinje s Kristom da bi slomioropstvo grijehu (Rimljanima 6,6). Naπa zajednica s Kristom u NjegovomuskrsnuÊu pokreÊe nas u “novi æivot” (Rimljanima 6,4), koji nije niπtamanje do “eshatoloπki æivot vremena koje Êe doÊi. KrπÊane Ëvrstodræi ovaj æivot i njihov æivotni put na ovom svijetu se mijenja podnjegovim utjecajem.” (Ivan Blazen, Handbook of Seventh-Day AdventistTheology, str. 296)


U ovom smislu svi mi æivimo unutar sile Boæjeg kraljevstva. Zatopoziv da sebe smatramo „mrtvima grijehu“ (Rimljanima 6,11), da nedopustimo da grijeh “kraljuje” ili da “vama gospodari” (Rimljanima6,12,14) nije samo æeljeni ideal. To je imperativ ukorijenjen u povije-sni/spasonosni dolazak naπeg Gospodina; tako postoji stvarna mo-guÊnost da æivimo kao “sluge pravednosti”, a ne kao “robovi grijeha”(Rimljanima 6,17.18).

Za razmiπljanje: Kako nas spoznaja da sada æivimo u novomeshatoloπkom razdoblju nadahnjuje da odbacimo grijeh i æivimo zaBoga? Kako nas ovo glediπte moæe saËuvati 1) da se ne izgovaramoza grijeh u æivotu i 2) da ne zaboravimo da je spasenje dar?

2. Zakon nasuprot milosti(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 6,14.)Misao da nismo “pod Zakonom” veÊ “pod miloπÊu”, bila je done-

kle kamen spoticanja izmeu adventizma i drugih krπÊanskih vjerazbog oËitih razloga. U najmanju ruku znamo πto tekst iz Rimljanima6,14 ne moæe znaËiti na osnovi Pavlovog retoriËkog pitanja: “Da grije-πimo jer nismo pod Zakonom, nego pod miloπÊu? Nipoπto!” (Rimlja-nima 6,15) Dakle, tekst ne znaËi da trebamo i dalje nasumiËno grije-πiti. Meutim, πto toËno znaËi? Uvoenje pojma “dva razdoblja”, kaoπto smo prethodno spomenuli, ovdje takoer moæe biti korisno.

Razmatranje iskustva “starog Ëovjeka” (Rimljanima 6,6) koje jevezano za Zakon, i iskustvo “novog Ëovjeka” (Efeæanima 4,24) koje jevezano za milost, donosi odreeno razumijevanje. Pavao stalno govorio trijumviratu (vladavina trojice) Zakona-grijeha-smrti u Poslanici Rim-ljanima (Rimljanima 5,12.13.20.21; 7,5.9-11.13.23.24; 8,2). Kada spo-minje bilo koji od ova tri pojma, vrlo je moguÊe da govori o dinamiciizmeu sva tri. Na primjer, Pavao govori o “umiranju grijehu” po Kri-stovoj smrti isto tako lako kao o “umiranju Zakonu” po Kristovojsmrti (Rimljanima 6,2; 7,4). Osnovna veza izmeu Zakona-grijeha-smrtitoliko je bliska da Pavao u jednom trenutku mora naglasiti da Zakonnije grijeh (Rimljanima 7,7). Ova tri pojma se ponavljaju i na krajunjegove rasprave, kada kaæe da u Kristu Isusu “oslobodi me od zakonagrijeha i smrti” (Rimljanima 8,2).

Dakle, u iskustvu starog Ëovjeka grijeh koristi Zakon da donesesmrt (Rimljanima 7,5.8). Njime vlada tijelo, pa iako sluæi u “starinislova”, prevladava prijestup (Rimljanima 7,5.6; 2,27). Iskustvo milostiomoguÊeno je Kristovom smrÊu i uskrsnuÊem; ispunjeno je Duhom,posluπnoπÊu srca Zakonu i pravednoπÊu (Rimljanima 2,27-29; 6,4.17-


23; 7,6; 8,1-4). Ovakvo stajaliπte moæe nam pomoÊi da shvatimo kakoje Pavao mogao reÊi: “Ta neÊe grijeh vama gospodariti! Jer niste podZakonom, nego pod miloπÊu.” (Rimljanima 6,14)

Pitanja za razgovor1. Kako moæemo biti sigurni da nas to πto viπe nismo “pod Za-

konom” ne moæe odvesti u neposluπnost?2. Kako biste na osnovi Poslanice Rimljanima objasnili da biti

“pod miloπÊu” znaËi da je vlast grijeha slomljena?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Da biste sprijeËili pogreπno razumijevanje i

obeshrabrenje, potaknite ideju da iako æivimo “pod miloπÊu”, “stariËovjek” i dalje kuπa i uznemirava naπe “smrtno” tijelo.

Za primjenu1. Koji glagoli u Rimljanima 6 pokazuju da se i dalje trebamo

dræati unutar stvarnosti “novog Ëovjeka” u kojoj “milost kraljuje pra-vednoπÊu” (Rimljanima 5,21)?

2. Je li prema Rimljanima 6 robovanje pravednosti teret ili pred-nost? Objasnite.

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Dok Ëitamo Pavlove poslanice, trebamo razmiπ-

ljati poput Pavla πto je viπe moguÊe. Da bismo to postigli, ohrabriteuËenike u razredu da oËiste svoj um od predrasuda tijekom sljedeÊeaktivnosti.

Aktivnost: Pavao se Ëesto koristi suprotnostima. Na ploËu ili listpapira napiπite dva naslova: stari Ëovjek i novi Ëovjek. Na osnovi Po-slanice Rimljanima 2—8 zabiljeæite dogaaje, iskustva ili osobine ko-je karakteriziraju svako iskustvo. (Ova aktivnost moæe se provesti iu obliku razgovora bez dodatnih sredstava.)



Tko je »ovjek Rimljanima 7?

KljuËni tekst: Rimljanima 7,4-6.

UËenik ÊeZnati: Shvatit Êe da Pavao upuÊuje poziv da se odvojimo od logike

Zakon-grijeh-smrt i prihvatimo novi identitet u Kristu.OsjeÊati: Radovat Êe se stvarnosti svoje braËne zajednice s Kri-

stom i spoznaji da Êe Duh obilno djelovati u takvoj zajednici.»initi: Donosit Êe rod Bogu na naËin koji nikada prije nije bio

moguÊ izvan zajednice s Kristom.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Isus vas neÊe dijeliti

A. Ako je Zakon svet, pravedan, dobar i duhovan, zaπto Pavaoneprestano potiËe svoje Ëitatelje da se poistovjete s Kristom umjestosa Zakonom?

B. Zaπto ne moæemo biti u braku i s Kristom i sa Zakonom?»ega se Pavao plaπi ako bismo to pokuπali?

II. OsjeÊati: Smrt i ponovni brakA. ©to znaËi “umrijeti” neËemu da biste mogli “æivjeti” neËemu

(ili Nekome)?B. Zaπto je brak prikladna metafora za zajednicu s Kristom?

III. »initi: Posluπnost DuhuA. U Ëemu je razlika izmeu sluæenja na nov naËin u Duhu i na

stari naËin “u stareæi slova” (Rimljanima 7,6)?B. U vezi s prethodnim pitanjem, je li sadræaj takve posluπnosti

drugaËiji, isti ili pomalo od oba?

Saæetak: Sedmo poglavlje Poslanice Rimljanima proπiruje su-protnosti iz 6. poglavlja, ali potpunije objaπnjava kako se borba izmeudva iskustva — Zakon-grijeh-smrt nasuprot Krist-Duh-posluπnost-æi-vot — odvija u naπem æivotu.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Rimljanima 7,1-14.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Koliko god Zakon bio dobar,on ne moæe stvoriti posluπnost i odgovarajuÊi æivot kakav se oËekujeod Boæjeg naroda. U odreenom smislu, Ëini se da oteæava problemgrijeha. Pavao paæljivo pokuπava zamijeniti Zakon kao primarni izvoridentiteta, potvrujuÊi ga i braneÊi sve vrijeme, i povezati svoje Ëita-telje s novim identitetom u Kristu. Posljedice su Duh, æivot i, ironiËno,prava posluπnost Zakonu.

Samo za uËitelje: Mi kao crkva ponavljamo mnoge Pavlove tvrd-nje o Zakonu, ali nam je katkada teπko objasniti njegove negativneizjave. Pozorno posluπajte kako Pavao opisuje fenomen Zakona u Rim-ljanima 7 i povedite razgovor u razredu tako da dopustite Pavlu dasam sebe objasni.

Uvodni razgovor: Ako ste adventistiËki krπÊanin, moæete se brzonaÊi na meti oπtre kritike od strane drugih krπÊana, na primjer: “Vii dalje æivite pod Starim zavjetom.” “Spaπeni smo miloπÊu, a ne Za-konom.” “Zapovijedi su prikovane na kriæ.” “Vi ste legalisti.” “Pavaokaæe ovo, Pavao kaæe ono.” i sliËno. Dakle, kako bismo odgovorili?

Kada drugi koriste Pavlove negativne komentare o Zakonu protivnas, naemo se u kuπnji da poËnemo citirati Pavlove, Ivanove, Jakov-ljeve i Isusove rijeËi kojima potvruju Zakon. Meutim, ovakvim po-stupanjem samo suprotstavljamo dijelove Biblije. Na sluπatelje Êe viπedjelovati ako budemo navodili upravo one tekstove koje drugi koristeprotiv nas i zatim im u kontekstu objasnili πto ti redci zapravo znaËe.Ovakav pristup posebno je vaæan kada prouËavamo 6. i 7. poglavljePoslanice Rimljanima.

Pitanja za razgovor1. Kada je rijeË o raspravama u vezi sa Zakonom, zaπto je bolje

da se dræimo Pavlovih argumenata nego da uzimamo retke iz drugihknjiga?

2. Iako je 7. poglavlje Poslanice Rimljanima sada sporno, misliteli da je bilo sporno kada je prvi put Ëitano vjernicima u Rimu? Zaπto?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Sedmo poglavlje Poslanice Rimljanima nado-

vezuje se na 6. poglavlje; dakle, potraæite paralelne misli koje Pavao


ponavlja i proπiruje. Takoer pogledajte 8. poglavlje zato πto se mnogeniti Pavlovog razmiπljanja tu spajaju, kako biste bili sigurni da sevaπi zakljuËci podudaraju sa zakljuËcima iz 8. poglavlja.

Biblijski komentar1. Smrt i ponovni brak

(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 7,1-4.)Pavao spaja dvije metafore, smrt i brak, da bi objasnio veliku

promjenu koja se dogodila kao posljedica dolaska mesijanskog raz-doblja. Ilustracija obuhvaÊa dva muæa i æenu, ali tumaËenje je poj-movno sloæeno zato πto je osoba koja umire (“i vi umrijeste”) istaona koja se preudaje (“da pripadnete drugomu”). Ovo znaËenje sadræimisao da smo mi æena udana za jednog muæa. Drugi muæ je onaj koji“uskriπen od mrtvih” (Rimljanima 6,9), to jest Isus. Kad se uzme za-jedno, Pavao kaæe da smo umrli da bismo mogli ponovno stupiti ubrak. U ovom kontekstu osoba koja umire ista je ona koja je umrlagrijehu, “stari Ëovjek zajedno s njim razapet” da bi “greπno tijelo”moglo biti uniπteno (Rimljanima 6,2.6). Ali na isti naËin na koji umi-remo s Kristom u Njegovom raspeÊu, æivimo u Njegovom uskrsnuÊu(Rimljanima 6,4). Dakle, veÊ je reËeno da ista osoba moæe umrijeti, aæivjeti. Stoga æena koja je umrla i koja je æiva nije toliko neobiËnaslika.

Pojedinci su pogreπno zakljuËili da je Zakon jedan od mrtvih mu-æeva. Meutim, Zakon je ono Ëemu je pojedinac umro. Sam Zakonnije umro, nego naπ odnos prema njemu. Zakon je u ilustraciji vezakoja dræi æenu pokraj njezinog prvog muæa. Smrt je bila sredstvo kojimje ta veza pokidana zbog ponovnog braka s Kristom. U pitanju je ta-nana, ali vaæna razlika.

Dakle, πto ova tanana nijansa znaËi i πto Pavao æeli naglasiti?Prvo, zapazite kome se obraÊa: “Jer onima koji poznaju Zakon govo-rim.” (Rimljanima 7,1) To su Æidovi i/ili æidovski obraÊenici. Njihovidentitet, etniËki i vjerski, potpuno je vezan za Zakon na naËin kojibi suvremenim neznaboπcima u dvadeset prvom stoljeÊu bio teπkoshvatljiv. Meutim, u ovom »ovjeku iz Nazareta Bog je pokazao najveÊeotkrivenje svoje spasonosne pravde, i iako o Njemu svjedoËi Zakon,ovo otkrivenje je “bez Zakona” (Rimljanima 3,21).

Ono s Ëim se Pavao u odreenom smislu bori jest “πto dobropostaje neprijatelj najboljem”. Pokazalo se da je vrlo teπko prebacitise s vrπenja Zakona kao izvora nacionalnog identiteta (sa sluæbamau hramu, simbolima, znacima Saveza kao πto je obrezanje itd.) na


nov identitet koji se odnosio na mrtvog i uskrslog Mesiju. Meutim,Pavao zna da se Boæji narod nalazi u mesijanskom, novozavjetnomrazdoblju i da se priËa o Izraelu pribliæila posljednjem poglavlju. Onih æeli ohrabriti da dræe korak s Boæjim dinamiËnim proroËkim kre-tanjima.

Za razmiπljanje: Kako nam razmiπljanje o Izraelu pomaæe dashvatimo neke od Pavlovih tvrdnji? ImajuÊi na umu Kristovo uËenjeo Zakonu, kakav æivot krπÊani mogu oËekivati kada stupe u brak sKristom?

2. Grijeh koristi Zakon(Prisjetite se u razredu teksta iz Poslanice Rimljanima 7,5-14.)Joπ jedan razlog, koji se ne naglaπava Ëesto, a Pavao ga navodi

Ëitateljima kao potrebu da “umremo Zakonu” (Rimljanima 7,4), jestda grijeh koristi Zakon. Zapazite progresiju redaka u vezi s ovim raz-logom: “A Zakon pridoe da se umnoæi prijestup.”; “Greπne su strasti,izazvane Zakonom, djelovale u naπim udovima da smrti donesu rod.”;“Grijeh je pak, uhvativπi prigodu, po zapovijedi u meni prouzroËiosvakovrsnu poæudu.”; “I zapovijed, koja bijaπe dana za æivot, naohda je na smrt.”; “Grijeh naime uhvativπi prigodu, zapovijeu me zavede,i ubije me njome.” (Rimljanima 5,20; 7,5.8.10.11) Meutim, kako neπtodobro i sveto kao πto je Zakon (Rimljanima 7,12) moæe biti povezanos grijehom i smrÊu?

Odgovor leæi u tvrdnji koju Pavao pojaπnjava u najmanje tri retka:1) “Jer dok bijasmo u tijelu, grjeπne su strasti izazvane Zakonom,djelovale u naπim udovima da smrti donesu rod.” (Rimljanima 7,5);2) “Znamo naime da je Zakon duhovan; ja sam pak tjelesan, prodanpod grijeh.” (Rimljanima 7,14); 3) “Jer πto je bilo nemoguÊe Zakonu,u Ëemu je po tijelu bio nemoÊan, Bog je uËinio.” (Rimljanima 8,3)Kada se tijelo — koje je u neprijateljskom odnosu prema Zakonu (Rim-ljanima 8,7.8) — suoËi sa Zakonom, posljedice su grijeh i smrt, imoæe se Ëiniti da Zakon uzrokuje i grijeh i smrt. Meutim, ovaj zaklju-Ëak nije toËan, i Pavao snaæno poriËe da je Zakon kriv. “Nipoπto!”,kaæe on, da je Zakon grijeh, i “Nipoπto!” da ono πto je dobro donosismrt. Krivnja u potpunosti mora leæati na pragu grijeha; iako Zakonima odreenu ulogu u dinamici izmeu grijeha i smrti, on je nevin.Pavao je predvidio da Êe ove neoËekivane veze izmeu grijeha i Zako-na izazvati iznenaenje. Stoga sedmo poglavlje Poslanice Rimljanimastoji kao najsnaænija obrana Zakona u svim Pavlovim spisima.


Za razmiπljanjeObjasnite svojim rijeËima dinamiku Zakona, grijeha, smrti i tijela

o kojoj se govori u 7. poglavlju Poslanice Rimljanima. Zaπto Pavaomora tako snaæno braniti Zakon u svjetlu vlastitih tvrdnji?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Ako u vaπoj crkvi ima ljudi koji snaæno podu-

piru legalizam, prebacivanje teæiπta s pravila na odnos s Kristom vrloje vaæno. S druge strane, s obzirom na to da æivimo u razdoblju anti-nomizma, Pavlova obrana Zakona takoer je potpuno prikladna.

Za primjenu1. Kakvu povezanost vidite izmeu dva muæa u poËetku poglavlja

s unutarnjim borbama opisanim na kraju poglavlja?2. ©to 7. poglavlje Poslanice Rimljanima govori o duπi kojom vla-

da grijeh?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Pavlovi tekstovi nisu uvijek laki za Ëitanje.

Ali on Ëesto voli reÊi istu stvar na mnogo razliËitih naËina. Ako nerazumijemo kako je to rekao na jedan naËin, postoji nada da Êemoshvatiti u njegovim drugim spisima. Pokaæite primjer takvog ponav-ljanja i ponovljenih izjava u njegovim poslanicama i ohrabrite uËenikeda imaju strpljenja s Pavlom.

Aktivnost1. Razmiπljajte o 7. poglavlju Poslanice Rimljanima kao komen-

taru 6. poglavlja ili obrnuto i uoËite koliko redaka iz jednog poglavljaobjaπnjava retke u drugom.

2. ProËitajte tekstove Rimljanima 1—8 s prijateljima i razgovarajteo tome πto primjeÊujete kada promatrate veliku sliku umjesto da Ëitateredak po redak.


Pouka 9 25. studenoga — 2. prosinca 2017.

Nema osude


UËenik ÊeZnati: Shvatit Êe πto znaËi biti ispunjen Duhom Svetim i da pra-

vednik æivi vjerom.OsjeÊati: PronaÊi Êe nadu u stalnoj zajednici s Isusom Kristom

po Duhu Svetome.»initi: Otkrit Êe naËin na koji moæe graditi prijateljstvo s Bogom

i æivjet Êe u skladu s tim.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati. Pravednik æivi vjerom

A. Kako æivimo vjerom?B. ©to znaËi hodati po Duhu?C. ©to znaËi da Duh Sveti

Documents

Don Neufeld - Adventisti Hrvatska · 2 ¥ PRIRU¨NIK ZA U¨ITELJE (4/2017) POUKE IZ BIBLIJE — PriruËnik za uËitelje — 4/2017. Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa