I GLASILO VICEPOSTULATURE SLUGE BOZJEG 0. ANTE ANTICA

GOO. 18 (1988) I

DOBRI OTAC, ANTIC

IZ SADRZAJA:

* Proglasenje blazenih i svetih od XII. do XX. stolleca

* Ante Antic - sinjski gimnazijalac

* lz govora o. Luke Livaja * lz kronike Vicepostulature

* Pred bracorn svoje Provincije

* Na akademiji u Makarskoj

I DOBRI OTACANTIC Glasilo Vicepostulature sluge Bozjeg o. Ante Antica God. 18 (1988) Broj 1.

I Naslovna strana: 0. Antic na jednom crkvenom obredu u kapeli Gospe lurdske u Zagrebu godine 1963.

Tekst pisma o. Antica na zadnjoj strani korica » ... Nalazimo se u sv. Marijanskoj godini. Prema neb. Majci pokazirno svu nasu ljubav duhovnom obnovom. U cernu to sastoji? Priblifimo se Go­ spodinu po Mariji, po Njezinim krepostima, Nje­ zinim nakanama i obnovimo se u duhu naseqa svetoga zvanja ... « Z. 2.X.54. Fra Ante

SADRLAJ

Urednikova rijec 1

Svetost i sveci Teoloska razrnisljanja o svecima 2 Blaiena Djevica Marija Bogorodica u misteriju Krista i Crkve 3

Beatifikacija i kanonizacija Proqlasenje blazenih i svetih od XII. do XX. st. 4

Crtice iz zivota o. Antlca Ante Antic - sinjski gimnazijalac 6

Duhovni lik o. Ante Antica lsus Krist - srediste vjere, nade i ljubavi u zivotu oca Anti ca 8

Govori i predavanja o o. Anticu lz govora o. Luke Livaje 9 lz govora o. Ante Bablca 10

Svjedocanstva i sjecania na o. Anti ca 12

U skoli o. Ante Anti ca 15

lz Vicepostulature lz kronike 16 Obavijesti 20

Spomendani o. Ante Antlca 0. Ante Antic pred bracorn svoje provincije 21 Na akademiji u cast Bezqresne o Mariji u zlvotu oca Anti ca 22 0. Ante Antic poznat u Primorskom Dolcu 24

Stovatelji o. Ante Antica pisu 26

Uslisanla - zahvalnice - preporuke 27

Drugi Boz]i ugodnici 0. Vendelin Vosnlak 29

Nasi pokojnici 31

Milodari 32

GLASILOIZDAJE: Franievacki samostan, vrbaniceva 35, 41000 ZAGREB - Ureduje i odgovara: dr Stjepan Boze Vucernilo. - Adresa urednistva: Vicepostulatura. Vrbaniceva 35. 41000 ZAGREB. tel. (041) 446-906. - Administrator: s. M. Asumpta Stru­ kar. Tehnicki urednik: Marijan Osman. - Godisnja pretplata 3.000 din. Pojedinacni broj 750 din. Za inozemstvo dvostru­ ko. - Glasilo izlazi 4 puta godisnje dozvolom crkvenih i redovnickih poglavara. Nadleznirn republickirn rjesenjern glasilo je oslobodeno placanja osnovnog poreza na prome1. - Tisak: ·ERA- TITOVO VELENJE.

UREDNIKOVA RIJEC

S MARIJOM I DRUGIM BOZJIM UGODNICIMA

Evo nas s prvim brojem naseg Glasila u godini 1988. U odnosu na proslo­ godisnje brojeve vec na prvi pogled uocevete promienu: zamijenili smo sliku o. Antica na naslovnoj stranici. Sadrzaj lista i da/je je stavljen pod vec uhodane rubrike, s tim da smo uveli jos dvije rubrike pod naslovom: GOVORI I PREDAVANJA O O.ANTIGU, te DRUGI BOZJI UGODNIC/.

U ovoj cemo drugoj kroz jedno vrijeme donositi kratke prikaze zivote i du­ hovni profit drugih Bozjih ugodnika za koje se vodi postupak za proglasenje bteienime i svetima; i to najprije onih iz nasega naroda. U ovom broju donosi­ mo kratki izvjestaj o sluzi Bozjem - franjevcu - o. Vendelinu Vosnjaku. Uvo­ <1enjem te rubrike ietimo da list na neki nacin postane opcenitiji (univerzalniji).

Kako je u tijeku Marijina godina, driimo riuinim da se dio prostora i u na­ sem glasilu, barem neko vrijeme, rezervira njoj, koja je uzor i kraljica svih sve­ tih. To jos vise stoga jer je o. Antic, po svjedocanstvima sviju koji su ga imalo poznavali, bio zaista »marijanska dusa«, au tom pravcu odgajao je i sve duse koje je susretao i duhovno vodio. Ovog puta na samom ooceu«: lista donosi­ mo odulji tekst o Bieieno] Ojevici u misteriju Krista i Crkve iz Dogmatske kon­ stitucije o Crkvi (Svjetlo naroda) //. vatikanskog koncila. Nadamo se da cemo u slijedecim brojevima biti u moqucnost! objaviti nekoliko pisanih priloga dobrih poznavatelja o. Antica o marijanskom zivotu Sluge Bozjega i njegovim nasto­ janjima da za Mariju i druge oousev;

Sve to pokusat cemo uciniti s Marijom, u Mariji i po Mariji, kako je i nas o. Antic trajno cinio.

Urednik 1

I SVETOST I SVECI

TEOLOSKA RAZMISLJANJA 0 SVECIMA Sluzbeni nauk Crkve (nastavak)

I

Od Tridentskog pa sve do II. vatikanskog koncila sluzbena crkvena raz­ jasnjenja o stovaniu svetaca nisu isla dalje od prije spomenutog tridentskog dekreta. To se nazire vec u Rimskom katekizmu, koji je bio izravni plod koncila u Trentu. 0 nasoi temi Katekizam govori u vezi s prvom Bozjorn zapovijedu (Catechismus ex Decreto SS. Concilii Tridentini ad parochos, 111, 2,8,11-15). Po njemu stovanie svetaca ne protivi se prvoj Bozjo] zapovijedi, vec naprotiv prornice Bozju cast, ozivljuje i osnazuje krscansku nadu i police na nasljedo­ vanje svetih. Ne protivi se ni nauku o jedinom Kristovu posrednistvu.

Rimski katekizam na tu se temu ponovno vraca u kontekstu nauka o mo­ litvi (c.dj. IV, 6, 1, 1-4). Ova se prije svega upravlja Bogu, ali se rnoze uputiti i svecima. lzmedu jednog i drugog nacina, naqlasava Katekizam, ipak postoji bitna razlika: »Boqu se utiecerno da nam dadne svoja dobra i da nas oslobodi od zla; od svetaca pak, koji su nasli milost pred Bogom, molimo da nas stlte kod Boga i isprose ono sto nam je potrebno. Temeljni, dakle, uzorak molitve upravljene Bagu glasi: -Smilc] nam se- i »Cuj nas!«, dok se svecima kaze: »Molite za nas!«. Katekizam svoje tvrdnje potkrepljuje biblijskim dokazima i upozorava na razne zloporabe i dvosmislenost pri stovanio svetaca.

Pri kraju prosloq i pocetkorn naseg stolieca raste zanimanje za zaiednist­ vo svetih. U enciklici »Divinum illud rnunus- (1897.) Leon XIII, turnaci odnos cascenia svetaca prema Presv. Trojstvu, au »Mirae caritatis« (1902.) definira zaiednistvo svetih kao »zaiednistvo uzajamne pornoci, zadovolistine, molitava i dobrocinstava«, To zaiednistvo ujedinjuje sve koji su na zemlji, u cistilistu i u raju.

Pio XII. o naso] temi govori u dvama vaznirn dokumentima: u enciklici »Mystici Corporis« (1943.) tvrdi da organizam Crkve nije sastavljen samo od pravnih, vec i od karizmatickih struktura, daiuci na taj nacin i otvorenju svetaca istaknut polozai unutar zaiednistva vjere. U enciklici pak »Mediator Dei« pre­ poruca cascenie svetaca i uz njihov zagovor kod Boga stavlja na prvo mjesto njihov primjer za krscanskl zivot.

Tako smo dos] do II. vatikanskog koncila, na kojem je pitanje svetaca ta­ koder pobudilo veliku pozornost kod koncilskih otaca i naslo svoje mjesto u koncilskim dokumentima.

(Nastavit ce se) 2

BLAZENA DJEVICA MARIJA BOGORODICA U MISTERIJU KRIST A I CRKVE I. Uvod

Predobri i premudri Bog, hoteci izvrsiti ot­ kupljenje svijeta, -kad je dosla punina vremena, poslao je svoga Sina rodena od zene ... da primi­ mo posinjenje« (Gal 4,4-5). »Ko] je radi nas lju­ di i radi naseqa spasenja sisao s nebesa, i utje­ lovio se po Duhu Svetomu od Marije Djevice.« Taj nam je bozanski misterij spasenja objavljen i nastavlja se u Crkvi, koju je Gospodin ustanovio kao svoje tijelo i u kojoj vjernici, koji pristaju uz Krista Glavu i koji su u zajednici sa svim Njego­ vim svecima, treba da stuju i uspomenu -priie svega slavne vazda Djevice Marije, Majka Boga i Gospodina naseqa lsusa Krista.«

Marija i Crkva Djevica Marija, koja je po andelovu nav­

jestenju primila u srce i u tijelo Bozju Rijec i svijetu donijela Zivot, priznaje se i casti kao prava Majka Boga i Spasitelja. Na uzvisen nacin otkupljena s obzirom na zasluge svo­ ga Sina i s njim sjedinjena uskom i nerazrje­ slvom vezom, odlikovana je velikom ulogom i dostojanstvom da bude Majka Bozjega Si­ na, i zato premila kci Oca i svetlste Duha Svetoga, po kojemu daru odlicne milosti da­ leko nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske. Ujedno je pak zdruzena u Ada­ movu rodu sa svim ljudima koji trebaju spa­ senje, dapaee je »ulstlnu majka udova (Kri­ stovih) ... jer je ljubavlju sudjelovala da se u Cr1cvi rode vjernici, koji su udovi one Gia-

·" Zato se ona pozdravlja i kao preodlicni i sasvim osobiti ud Crkve i njezin tip i naj­ izvrsniji uzor u vjeri i ljubavi, te je Katolicka Cr1cva, poueena od Duha Svetoga, s djeti-

m ljubavlju stuje kao preljubaznu majku.

kana Koncila Zato Sveti sabor, izlazuci nauk o Crkvi, u bozanski Otkupitelj izvodi spasenje, nam­ a pomno osvijetliti i ulogu Blazene Djevice

u misteriju Utjelovljene Rijeci i Misticnog Tijela, i duznost' otkupljenih ljudi prema Bogorodici, majci Kristovoj i majci ljudi, osobito vjernika, a da ipak nema namjere izloziti potpuni nauk o Mariji niti rijesiti pitanja koja teolozi jos nisu pot­ puno rasvijetlili. Zato ostaju u svom pravu mislje­ nja koja se u katolickirn skolarna slobodno izno­ se o Onoj koja u Svetoj Crkvi zauzima poslije Krista naivise i nama najblize mjesto.

II. Uloga Blazene Djevice Marije u ekonomiji spasenja

Mesijina Majka u Starom zavjetu Svete knjige Staroga i Novoga zavjeta i

casna Predaja pokazuju na sve jasniji nacin ulo­ gu Majke Spasiteljeve u ekonomiji spasenja i stavljaju nam je gotovo pred oci. Knjige Staroga zavjeta opisuju povijest spasenja, u kojoj se po­ lagano pripravlja Kristov dolazak na svijet. I ti prvi dokumenti, kako se citaju u Crkvi i kako se shvacaiu u svjetlosti daljnje i potpune objave, malo-pomalo sve jasnije iznose na svjetlost lik zene, Spasiteljeve Majke. Ona je pod tom svjet­ loscu vec prorocki oznacena u obecaniu, danom prvim roditeljima pesto su saqrfjesili, o pobjedi nad zmijom (usp. Gen 3, 15). lsto tako ona je ona Djevica koja ce zaceti i roditi Sina, kojemu ce biti ime Emanuel (usp. IZ 7, 14; Mih 5,2-3; Mt 1,22-23). Ona ima prvenstvo medu poniznima i siromasima Gospodinovim, koji s pouzdanjem od Njega ocekuiu i primaju spasenje. Napokon, s Njom, uzvisenorn kceri sionskom, poslije du­ gog cekania obecania, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Boz] od Nje uzeo ljudsku narav, da misterijima svoga tijela oslobodi covjeka od grijeha.

IZ DOGMATSKE KONSTITUCIJE O CRKVI II. VATIKANSKOG KONCILA VIII. glava, br. 52

3

I BEATIFIKACIJA I KANONIZACIJA

PROGLASENJE BLAZENIH I SVETIH OD XII. DO XX. STOLJECA

Fotografija o. Anti6a iz g. 1964.

(Nastavak)

Drugi odsjek: Od Urbana VIII. (1623-1644.) do Benedikta XIV. (1740-1758)

I Ustanovom Kongregacije obreda (g. 1588) i dekretima Urbana VIII., o cernu smo prije govorili, mno­

go se ucinilo na podruqu proqlasenia blazenih i svetih: otklonjene su razlicite zloporabe, razbistreni mno­ gi pojmovi, zavedene precizne distinkcije (razlikovanja) itd. Najvise se ipak ucinilo na usavrsavaniu post­ upka iii procedure po kojoj se nekoga dovodilo do oltara.

I o tome smo nesto vec iznijeli u dosadasniern izlaganju. Ovdje pak, radi jasnoce, dodajemo samo ovo: U informativnom postupku koji je, prije nego cijela stvar prijede u Rim, imao obaviti biskup za po­ drucje svoje biskupije, trebalo je sabrati i sve spise doticnoqa kandidata za oltar, a putem posebnog post­ upka uvjeriti se da mu nije iskazivano javno stovanie koje nije bilo autorizirano od Apostolske Stolice.

Nakon toga svi dokumenti koji su se odnosili na slucaj dostavljani su Kongregaciji obreda. Ona se najprije brinula da se ispitaju spisi doticnoq kandidata za oltar, a potom - u kratkom postupku - da Ii postoji glas o njegovoj svetosti odnosno rnucenistvu i da Ii mu je iskazivano javno stovanie koje nije bilo odobreno od sv. Stolice, bucuci da je i to zapreka za sluzbeno otvaranje postupka. lstrazivalo se takoder da Ii postoji kakva druga zapreka da se postupak pokrene.

Ako se nista takvo nije otkrilo, na Kongregaciji se otvarao tzv. apostolski proces. U njemu se, kako je gore vec naqlaseno, posebno ispitivalo o svetosti sluge Bozjeqa, tj. o njegovu kreposnom zivotu opceni­ to, zatim o svakoj junacko] kreposti napose iii o rnucenistvu, te napokon - o cudesima koja se pripisuju njegovu zagovoru.

U dugim raspravama na Kongregaciji debata se, redovito pismeno, vodila izmedu promicatelja vjere i patrona (advokata) kauze, a meritorno mislienie donosili su prelati sluzbenici Kongregacije, pa savjetnici i kardinali. Zadnji pak sud o krepostima odnosno rnucenistvu i o cudesirna rezerviran je papi. 4

Na taj prilicno rigorozan nacin pokusala su se, prije svega, zapriieciti neovlastena cascenja pojedinih Bozjh ugodnika mimo Apostolske Stolice. Do njih je, mecunm, i kasnije ipak cesto dolazilo, pa je Kongre­ gacija morala vise puta intervenirati. Tako je npr. 5. listopada godine 1652. izjavila da nitko ne smije prela­ ziti granice povlastica koje je dala Apostolska Stolica s obzirom na nekog blazenika, posebno u vezi s mi­ som i casoslovom. Godine 1659. pak, u cilju discipliniranja stovania bozjih ugodnika koji jos nisu bili pro­ glaseni svecima, isla je u pojedinosti i izdala jedanaest tocaka koje su oqranicavale to cascenje. Odnosile su se na zabranu izlaganja njihovih slika po svim oltarima, svojevoljno prosirenie stovania iz jednog kraja u drugi, nosenie njihovih relikvija u procesijama itd.

Treci odsjek: 0d Benedikta XIV. (1740-1758.) do Pija X. (1903-1914) Tijekom slijedecih desetlieca, tj. u drugoj polovici XVII. i prvoj polovici XVIII. st., neki su pape, kao

lnocent XI. i Klement XII, takoder izdali vazne odredbe u vezi s casceniern blazenih i svetih, kako u doktri­ nalnom tako i u proceduralnom pogledu.

Pravi, rnedutirn, ucitelj i zakonodavac na tom podruqu bio je Prosper Lambertini, koji je kao papa uzeo ime Benedikt XIV. Covjek siroke kulture, imao je i veliko iskustvo u postupcima za proqlasenle bla­ zenih i svetih, buducl da je dvadesetak godina vrslo sluzbu promicatelja vjere na Kongregaciji obreda. U svome monumentalnom djelu »Beatifikacija slugu Bozjh i kanonizacija blazenika- (De servorum Dei bea­ tificatione et Beatorum canonisatione), sabrao je sve najvrijednije sto se odnosilo na teologiju i na pravnu proceduru beatifikacije i kanonizacije. Sam je izdao i dva vazna dekreta o pornocnlrn dokazima u jednom postupku (god. 1741. i 1754.); ustanovio je zbor lijecnika za ispitivanje navodnih ozdravljenja, i dr.

Gore navedeno djelo Benedikta XIV. sluzilo je gotovo dva stolieca kao pravilnik za vodenle procesa beatifikacije i kanonizacije, a tamo opisani postupak bitno je preuzet i u Zakonik kanonskog prava koji je izisao godine 1917.

Posebna je zasluga Benedikta XIV. sto je jasno razlikovao ono sto je do tada bilo nejasno - dvije vrste postupaka za beatifikaciju i kanonizaciju: formalnu i ekvipolentnu 0ednakovazecu) beatifikaciju i ka­ nonizaciju. Prvim nacinom, koji se rnoze nazvati i redovitim, po Benediktu XVI., proqlasavalo se blazenirn odnosno svetim one sluge Bozje koji su zivjeli u novije doba. Kako je pri tome trebalo posebno dokazati da im se prije nego su takvima proqlaseni nije iskazivalo stovanie koje su pape zabranjivali, on takve pos­ tupke naziva postupcima o nestovanlu (Causae per viam non cultus).

Po drugome pak naelnu, po Benediktu XIV, proqlasavalo se one sluge Bozje koji su davno umrli (naj­ manje pred 100 godina). Kako se pak u tim slucaievima upravo hoce dokazati da glas o njihovoj svetosti i njihovo cascenje traje i poslije tolikih godina, a to je dokaz da su zaista blazeni odnosno sveti, postupci ove vrste, po njemu, zovu se postupcima o stovanlu ( Causae per viam cultus) iii ekvipolentnom kanoniza­ cijom.

Neki od nasljednika pape Benedikta XIV., kao Klement XIII., Leon XII. i Pio IX., takoder su izdali poko­ ji dekret u vezi s postupcima za proglasenje blazenih i svetih. Ti se dekreti odnose na gore spomenutu ekvipolentnu kanonizaciju odnosno beatifikaciju.

Kongregacija pak obreda izdala je godine 1878. vrlo vaznu uputu, koja se odnosi na informativni iii biskupijski postupak, a Leon XIII. ustanovio je godine 1902. povijesno-liturgijsku komisiju cije su se kom­ petencije na neki nacin odnosile i na postupak za proqlasenle blazenih i svetih.

Mnogo vise, medutlrn, u cijelom tom pitanju, koje je pocetkom naseg stoljeca iziskivalo ozbiljnu re­ formu, pokusao je uciniti papa Pio X., o cemu sljedeci put.

Fra Stjepan Vucemilo (Nastavit ce se) 5

I CRTICE IZ ZIVOTA 0. ANTICA

ANTE ANTIC SINJSKI GIMNAZIJALAC

I

U zivotu mladog Ante Anfica vazno je raz­ doblje od godine 1905. do 1911. Bili su to nje­ govi gimnazijski dani, u kojima se od diecaka razvijao u mlacica i stjecao izobrazbu medu svo­ jim vrsniacirna u Franievacko] gimnaziji u Sinju. Poznavatelji Antinih zlvomih podataka isticu da je za odlazak mladoga Ante u siemeniste bio od­ lucan primjer Petra Crnice, kasnije fra Ante Crni­ ce, poznatog promicatelja stovanla sv. Nikole Tavelica. Mladic Ante svoju je odluku priopcio majci Tadi. Ova je bila sva sretna, buduci da se Antina odluka da postane svecenik franjevac slozila s njezinim -zavitorn- sto ga je, zajedno sa svojim suprugom Tomom, ucinila u zlvotnc] opasnosti na moru dok je Antu jos pod srcem nosila.

Ante Antic posao je u sinjsko franievacko sierneniste u jesen godine 1905. Silo je tu i tes­ koca za tog mladog covjeka, Ponajprije, njegovo zakasnienie za upis u gimnaziju, zatim male bo­ ljetice, a vjerojatno i poceci susice.

U drevnom dalmatinsko-zagorskom gradu Sinju, koji se smjestio na okrajku Cetinskog po­ lja, franjevci su od davnine imali svoj samostan i bili su cuvari svetista Gospe Sinjske. Grad se prvi put spominje 21. studenoga 1375., kad je postao grad cetinskih knezova, a dopustenie za gradnju novoga samostana dao je papa lnocent VI. (30. travnja 1357). Povijest grada i samosta­ na je veoma bogata, a Sinj je nadaleko poznat kao Gospino prosteniste i mjesto gdje se »trci alka« iii - kako su stariji pisci zabiljezili - gdje se nakon 1715. -zameta kopljoigre«, kao uspo­ mena na obranu Sinja od Turaka Gospinom po­ rnocu godine 1715. 6

Crkva Gospe Sinjske u vrijeme gimnazije a. Antica

U taj Gospin i junacki grad stigao je ujesen spomenute godine Ante Antic i postao je prvos­ kolac - gimnazijalac. Mladi Ante i dalje je ostao osoba vruce krvi, sklon brzo planuti. Svi su ga zamijetili po neposrednim izljevima radosti u pri­ rodi, no takoder i po pobofnosfi posebno pre­ ma Gospi.

Suucenik mladoga Ante Annca bio je i fra Karlo Nola. On je o svom kolegi zablliezio: »Bio je normalna stasa, crvenkast i debeliuskast. Po­ mislio sam: kako je dobar i pobozan taj sjemeni­ starac ( ... ). Kasnije sam doznao da se taj djecak zove Ante Antic, iz Zatona kod Sibenika, i da je 'druqas', a ja tek 'prvas'.«

Sviedodzbe, koje su sacuvane, pouzdane su isprave o marljivosti, urednosti i ponasaniu Ante Antica, sinjskog gimnazijalca. Spomenuti fra K. Nola zabiliezio je takoder o uceniu i na­ pretku svojega suucenika sliedece: »U skoli su se na semestru ocjene citale javno pred svim ucenicirna i profesorima u 'dvorani.' Po tome sam doznao da je razrede polozlo sa vrlo dobrim uspjehom. To je sadasnia ocjena 4, a ondasnia 2. U ponasaniu je bio dobar, pobozan i uzoran, ali do onda ni u cem sto izvanredno iii poseb­ no. «

Svjedodiba I. razreda gimnazije Ante Antica

Normalan mladi coviek razvijao se i napre­ dovao u znanju zavrsavaiuci prve razrede srednje skole u staroj franievackoi gimnaziji. Ona je, u sastavu samostana, imala procelie na glavnom sinjskom trgu. Nova lijepa gimnazija i sjerneniste uz »Put alke- sagradena je bas u vri­ jeme skolovania Ante Antica. U njoj je proveo zadnje godine svoje gimnazije.

Unatoc izjavama rnladicevih suvremenika i suucenika da se na pocetku gimnazijskih dana nije razlikovao od drugih svojih kolega, ostat ce tajna kako je u svojoj nutrini dozivljavao susrete s drugima; sto je nosio u sebi za dackih setnia po lijepoj Cetinjskoj krajini, a posebice koliko je i na koji nacin nalazio sebe u molitvi, u susretu s Gospodinom.

Stara franjevacka gimnazija na g/avnom trgu u Sinju

-r. l!JOS/~06

_;.1..:_,u, .,fu,L,

~7 1611 l~/J

.I.I~·+ ~s- ....... ~' /,,w J',._:... 11.,f{_

PRVO POLULJ&TJ•

<'....- C./MltM -- C,,t.1- ,__... {:::_;c.- 7

1...-,. .. ~1.J4n1

""''"' / - - - 1- -·- 1l1trn/ r =-~-a ~L; .. ~¥

I -- loA.ul,,,

- - --- ;if,..,,_-~~--- ,__ ~ - r-:~:......"' -- --- / _____ I_ ~/ _

._ - I

I I \ ...... .....,._

......... .._ f(

7

I 0UHOVNI LIK 0. ANTE ANTICA

ISUS KRIST - SREDISTE VJERE, NADE I LJUBAVI U ZIVOTU OCA ANTICA

I

U clanku: »O. Ante Antic, redovnik kristoc­ entricnoq zivota« (br. 4/1987, str. 10), o. Antic nam je opisao samoga sebe i prufio nam svoj naiautenticniii duhovni lik. Zelimo, u smislu na­ stavka spomenutog clanka, opisati kako su mnogi dozlvliavali Krista u njegovu zivotu i kako ga je sam dofivliavao.

Otac Antic, kao i sv. Pavao, nije poznavao drugo osim Krista ... i to raspetoga. O.Antic bio je »konternplanvac« Krista, a dofivio ga je kao sre­ diste svoje vjere i svoje nade i ljubavi. Vjerovati u Krista i ljubiti ga za o. Antica znacilo je prihvati­ ti Kristov identitet i izabrati da postane ono sto je Krist. Vjera u Krista i ljubav prema Kristu postale su u ocu Anticu prvi i posljednji kriterij njegove unutarnje sigurnosti, njegova zivota i djelovanja. On je u Krista vjerovao ne samo umom, nego i zivotorn. On je potpuno vjerovao u Krista. To se zakljucuje iz toga sto je njegov stav vjere sazrio u vjernost ljubavi, u zaiednistvo ljubavi, u rnedu­ sobno prijateljstvo s Kristom. Njegova ljubav bio je Krist. On je kao sv. Franjo ostvario u svom zi­ votu totalnu ljubav prema lsusu - Bozanskorn Djeticu - kako ga on naziva u Betlehemu, - Bozanskom Muceniku - na Golgoti i Euhari­ stijskom Bogu u svetohranistu,

Kristovo coviestvo bilo je za o. Antica uzor njegova covjestva. A covjestvo oca Antica bilo je kao novo coviestvo, darovano Kristu, u kojemu se Krist utjelovljuje da nastavi svoj zivot - vrsenja Oceve volje.

Tako su o. Antica shvatile i upoznale duse koje su govorile: »ldeal o. Antica bio je Krist 8

propeti. Njegov program, sveta volja Bozja, a njegova skola Euharistija i Marija.«

Takova su ga upoznale i redovnice koje su pisale: »lrnale smo patra koji je bio uistinu kri­ stocentrican, i zato je zauzeo posebno mjesto u nasirn srcirna.« Iii: »Takav otac mogao je imati upliva na nase duse, koje je zelio uciniti trans­ parentom lsusovim, koje je zelio pretvoriti u ka­ lez pun lsusa.«

Prornatraluci i priblizavaiuci se o. Anticu, mnoge su duse uvictale da po njemu i iz njega zraci Krist. Nalazile su Krista u njegovu pogledu, u njegovoj rijeci, a iz srca mu je izvirala dobrota i ljubav Kristova.

Taj kristovski lik o. Antica uocili su i neki na­ si biskupi. Tako biskup dr. Mijo Skvorc primje­ cule i rezonira na govor o. Antica o Kristu: -To nisu nikakvi klise] vacteni iz knjiga. To je govor srca, govor krvi, govor duse, govor uvjerenja.«

A nadbiskup dr. Frane Franic, diveci se ta­ koder Bozjoj rijeci koja je izlazila iz usta o. Anti­ ca, pise: »Kada se coviek nade pred rijecju Bozjom koja je izlazila iz tog covieka (o. Antica), onda mora osjetiti kako je nistav i koliko bi mo­ rao uciniti da bi bio bar nesto.« Sve se to doga­ ctalo zato jer je o. Antic cijelom svojom osobom zracio Krista.

Ovo nase pokoncilsko vrijeme trazi »mode­ le«, uzore duhovnog zivota ... 0. Antic, svojom kristocentricnom duhovnoscu, moze biti uzor svemu Bozjem narodu.

Drugi vatikanski koncil izjavljuje da smo svi, sav Bozji narod: biskupi, svecenici, redovnici, redovnice, vjernici - laici, pozvani na svetost. U tom pozivu istice kristocentrizam. Tim se nagla­ sava da duhovnost sviju nas. mora nositi biljeg kristocentricnosti.

Sve to dovoljno potvrctuju dva citata iz Dog­ matske konstitucije o Crkvi. Ta konstitucija po­ cinje rijecima: »Svjetlo naroda jest Krist« i od­ mah nastavlja: »Svi su ljudi pozvani na sjedi­ njenje s Kristom, koji je svjetlo svijeta. Od njega potjecemo, po njemu zivimo, k njemu idemo« (LG 1 i 3).

0. Ladislav Markovi6, OCD

GOVORI I PREDAVANJA O OCU ANTICU

IZ G0V0RA 0. LUKE LIVAJE NA SP0MEN0ANU 17. 0BLJETNICE PRIJEN0SA TIJELA 0. ANT/CA U ZAGREBU, 13. XII. 1987.

Posto je o. Luka Livaja naglasio da sama cinjenica prijenosa tijela sluge Bozjeg o. Antica s krscanskog groblja u posveceno mjesto, crkvu, dokazuje da se radi o tjelesnim ostacima clana Crkve koji je u njoj i po njoj za Krista zivio, u Kristu sebe posvecivao i na taj nacin posveci­ vao bracu oko sebe, rekao je: »Ovo tijelo, sakri­ veno u onom mramornom sarkofagu u lijevom uglu crkve, usko je bilo spojeno s jednom veli­ kom i plemenitom dusom, a to oboje saclniavalo je jednu zemaljsku stvarnost, jedno ljudsko bi- 6e, koje je bilo prozeto Kristovim evandeoskim duhom u izuzetnoj mjeri, da je iz njega zracio i progovarao neobicnorn snagom. Da, mi smo se sabrali oko tijela sluge Bozjeg o. fra Ante Antica, da pocastimo njegov svetacki zivot, da zahvali­ mo Bagu za darove koje je udijelio ovome svo­ me sluzi, a isto tako da se i pomolimo, da sve to jos jednom jace zasja novim svjetlom, aureolom kanonskog priznanja od strane Crkve, kako bi

nam dandanas bio siguran putokaz u ostvariva­ nju Kristova zivota ovdje u svijetu.«

Naqlasivsi kako je crkva od svoga ooceika casma svece, buduci da je u njima vidjela ispun­ jenje Kristove zapovijedi »Budite savrseni kao sto je savrsen vas nebeski Otac« (Mt 5,48) i primjer svima da u vlastitom stalezu teze k svet­ osti, o. Luka rekao je da su -sveci ljudi u najpu­ nijem smislu rijeci. Ne znaci to da moraju biti ve­ liki u ocima svijeta, uceniaci koji su iza sebe os­ tavili velika znanstvena iii urnietnicka djela, iii pak da su bili glasoviti propovjednici iii slavni predavaci, govornici, koji su zanosili mase, ni da su zauzimali neke znacainiie polozale u hijerar­ hiji drustvenoq iii crkvenog zivota. Mogli su biti i to, ali nije to presudno.«

Naprotiv, presudno je to, naglasio je o. Lu­ ka, da »pred tim coviekom mozemo ponoviti ri­ jeci apostola Pavla: »Ukaza se dobrota i covie­ koljublje Spasitelja naseqa lsusa Krista ... « (Tit 2, 11-12). A to se pred svakim svecem maze re- 6i. To se sigurno maze reel i za zivot o. Ante An­ tica Ako tako gledamo na svece, oni nisu mogli ostati nezapazeni za vrijeme svoga zivota, bu­ duci da su bili -sviiece postavljene na sviiecniak da svijetle svima koji su u kuci.«

0. Luka je, nadalje, istaknuo da su sveci istina o covjeku, koja se ne maze svesti na filo­ zotsko-psiholoske sisteme niti politicke aktivite­ te. Prava istina jest ona da je covjek slika Bozja, i da se kao takav ne maze svesti na djeli6 prirode iii pak na anonimni broj ljudskog drustva (usp. GS br. 12 i 14).

Tu istinu i sliku o covieku na najsavrseniji nacin ostvarili su sveci. »Oni su u sebi ostvarili onaj potrebni ekvilibrij izmedu tijela i duse, iz­ medu volje i razuma, srca i uma. Postigli su nu­ tarnji sklad, po kojem su se najvise priblizili istini zivota, postali slicni onome koji je za sebe re­ kao: -Ja sam put, istina i zivot.« On je ta prava svjetlost u kojoj se maze istinski ljudski zivjeti, ostvariti prava slika covleka, prozeta ljubavlju i prema Bagu i prema covjeku. A to je svetost i to

9

I su sveci u svom zivotu postigli, i zasluzili da ih castirno, da nam budu uzori, a nama putnicima i zagovornici. «

I

Prirnieniuiuci sve to na o. Antica, o. Luka je rekao: -Braco i sestre, sve se ovo bez sumnje maze primijeniti na naseg dobrog slugu Bozjeg o. fra Antu Antica. I on je bio zivo ogledalo Evan­ delja. Pri susretu s njim pojavio bi se dojam da se GOVjek prenio u neki drugi svijet, smireni, nadzemaljski svijet, u kojem se osieca blizina Boz]a. Ja sam osobno za njega Guo vec u prvim svojim siernenisnirn danima; bilo je to pedesetih godina. Prvo sto sam Guo jest da je to svetac, svecenik i redovnik koji nadilazi nasu prosjec­ nost. Jasno je da sam ga zelio vidjeti, a bit cu iskren, ta zelja krila je u sebi i jednu bojazan, jer se za njega govorilo da Gita nutrinu, otkriva sav­ jest, a to ljudima nije uvijek bas drago, pa ni me­ ni kao djecaku. Prvi sam se puts njim susreo u sestorn razredu gimnazije u Sinju godine 1955. Posjetio je sjerneniste i nas siernenistarce. Nestrpljivo smo ga Gekali s nutrinom punom uz­ budenja. I doista, dozivio sam ga bliskog, priv­ laGnog, s licem svetaGkog raspolozenia. Svima je nesto rekao, sa svakim kratko porazgovorio i svakom je nesto savjetovao, otkrio i ukorio. Znam da smo nakon toga medusobo razgovarali da je svakom rekao istinu. Poslije sam s njim

IZ GOVORA 0. ANTE BAB/CA, GVARDIJANA SAMOSTANA G. LURDSKE U ZAGREBU, PR/GODOM BLAGOSLOVA PROSTORIJA VICEPOSTULATURE U Zagrebu, 16. sijecnja 1988.

... MIR I DOBRO! Cast mi je i radost sto Vas tako mogu pozdraviti nasirn franjevaGkim poz­ dravom u ovim lijepo i znalacki obnovljenim pro­ storijama Vicepostulature.

Tu radost uspiesno zavrsenoq posla zeljeli smo i s Varna podijeliti, zato smo Vasi pozvali na ovaj susret. 10

zivio kao klerik nekoliko godina ovdje u Zagre­ bu, kod njega se ispovijedao. Fra Ante je nosio u sebi sve osobine svetaca. Da, cak mogu ustvr­ diti da sam citaiuci zivote svetaca kao mladi kle­ rik, sve one osobine koje sam nalazio kod sve­ taca otkrivao u velikoj mjeri i kod dobrog fra An­ te. Stupiti u njegovu sobu znacilo je stupiti u at­ mosferu duhovnoga.

Zato je on za zivota sebi privlacio, ljude os­ vajao, priblizavao ih k Bagu. On je bio blagodat za nase vrijeme i za ovaj grad. On je to i sada nakon svoje smrti, a njegov grab bi trebao biti mjesto nadahnuca u osviezavaniu naseg vjers­ kog zivota i krscanskog svjedoGenja u svijetu. Tko casti svete, casti sveto, taj ima osiecai za Boga, osiece] za istinu zivota i covieka. Francus­ ki pisac Francois Mauriac (1885-1970.) negdje je napisao: »Narod koji nema svetaca nije do­ stojan da zivi.« To je istina! Mi imamo sveca. No, istina je da narod koji ne casti svece jednako ta­ ko ne zlvi dostojno ljudskog zlvota, a mi vjernici svog krscanskog poziva. Stoga, Gastimo i slije­ dimo svoje svete muzeve, medu koje svakako pripada nas dobri sluga Bozji o. Ante Antic, a on neka nas zagovara pred Bogom i isprosi nam mocni zagovor nase nebeske Majke Marije, u Gi­ joj je on prisutnosti cijeli svoj zivot zivio. Amen.«

To je znak da cijenimo Vasu pomoc i rad . Sav Vas trud oko uredenja ovih prostorija jest znaGajan doprinos u jednoj vaznoj akciji. Kako vec znate, u ovim prostorijama ima se obaviti najveci dio posla u procesu proglasenja blaze­ nim i svetim sluge Bozjega fra Ante Antica. Rekoh »SVETIM«! TKO JE SVET - SVETAC?

Jedna majka povela je sa sobom dijete na trznicu, Put ih je vodio pored neke stare crkve. Majka se zajedno s djetetom svrati u crkvu. U

pozadini glavnog eltara bili su prozori - vitraji - s likovima svetaca. U jednom trenutku jake sun­ cane zrake posebno su osvijetlile jedan lik i pro­ dirale u crkvu. lzazvano zarkirn bojama stakla, dijete upita majku: Tko je to? - -To je SVE­ T AC,« odgovori majka. Sutradan na satu vjero­ nauka - na vleroueitelievo pitanje: Tko je sve­ tac? - dijete odgovori: Svetac je covjek kroz kojeg sja sunce!

Cijenjeni prijatelji, ja sam duboko uvjeren da je i nas fra Ante Antic bio coviek kroz kojeg je sjalo sunce Boz]e milosti.

Nasa je zelja da se to i dalje dogada i poslije njegove smrti. Zato smo i pokrenuli proces pro­ glasenja blazenirn i svetim.

Zahvalni zbog Vaseg doprinosa da su ure­ dene ove prostorije, gdje se sada rnoze ozbiljno raditi, molit cerno da i Vas u Vasern zivotu po za­ govoru o. Antica prate i prozirnalu zrake Bozje milosti.

MIR I DOBRO nije samo nas franievack: program, nije to bio sadrze] samo Anficeva zlvo­ ta, nego smo na to svi pozvani. Na to nas potice i rijec Bozja koju cerno cuti.

•Kriz je nasa knjiga svetosti. « •U kusnjama i protivstinama se utvrduje kre­ oost!« •Budite hrabri i radosno primite svaki krii. «

o. Ante Antic 11

I SVJEDOCANSTVA I SJECANJA NA 0. ANTU ANTICA

JOS NESTO O PATRU ANTICU

I

Tako smo ga zvali i tako ga iscekivali na lije­ cenje kada je dolazio na Kliniku Rebro. Pater, otac, prijazan i blag, uvijek vedar i nasrniiesen, iako mu zdravstveno stanje nije tome pogodo­ valo. Pomalo pognut, kao blaienici sa starih iko­ na, nije imao to drzanje po nekoj ishitrenosti, nego zbog teskih sponcjoticnih promjena na kicrni. Nalazi su to pokazali i bilo je razumljivo.

Vee se dosta pisalo i napisalo o tom do­ brom ocu Anticu, ali poglavlje boravka na klinic­ kom odjelu i lijecenju nije bilo svima dohvatno da se na to osvrnu. Dolazio je na lijecnicke pre­ trage, kontrole i savjetovanja radi mnogih zdravstvenih tegoba, a nekoliko puta bio je i le­ zeci bolesnik na odjelu. Za sve te usluge uvijek se pojavljivao u svom fratarskom habitu. Nikada ga nisam vidjela u civilu, iako su ostali svecenici tako dolazili radi praktlcnosti i ostalih razloga. Njegov je habit bio besprijekorno cist i dobro iz­ qlacan, ali sirornasan i star, a vidjeli se i umetani dijelovi koji su mnogim pranjem izgubili temelj­ nu boju. To mu nije smetalo za ugled, jer su ga i lijecnici i osoblje susretali s velikim postova­ njem. Gledali su u njemu pacijenta na kojemu je bilo, kako rekose, -sve Boz]e.«

Primanje na klinicki odjel obicno je bilo do­ govoreno, dok se ne bi nasl6 prikladno mjesto u maloj sobi, no Pater odbi tu painju. »Nel Ne ze­ lim biti u maloj sobi, nego u velikojl- Kad sam iznenadena pitala za razlog, rece: »Cerce, u ve­ likoj sobi mogu vise bolesnika upoznati, na vise dusa djelovati, jer ni ovdje kao bolestan ne srni­ jem biti bez posla za Boga. Stoga recite doktoru dame smjesti u veliku sobu.« Tako je i bilo. Jed­ nak sa jednakima, a opet nesto drugo, brzo je privukao pozornost ostalih. Moglo se vidjeti nje­ gov bolesnieki krevet okruzen zainteresiranim sugovornicima, katkada u vedru i saljivu tonu, a katkada povjerljivo kao da se ispovijedaju. Brzo su se upoznavali, brzo sprijateljili, pa i oni za ko­ je se smatralo da su -lz drugog tabora. «

Ta se apostolska revnost prenosila i na li­ jecnike. Prirnaiuci od njih zdravstvene upute, 12

nasao je nacina da uzvrati duhovnim receptima i nastojao im pornoci u problemima te naravi. Svi njihovi teoloski i moralni upiti nasli su pravu adresu riesavania, a oni u njemu istodobno rijet­ ko dobrog pacijenta. Slusao je savjete, naputke i odredbe lijecnika s izvanrednom tocnoscu, a to je i drugima savjetovao. Kad ga je jedna nasa sestra pitala za savjet bi Ii posla na operaciju ko­ ja je dvojbena zbog vec poodmaklog raka, od­ govorio je: »Crce, posiuse] lijecnike, a ja cu mo­ liti i bit ce dobro. « Provedena je operacija, te je sestra zivjela jos niz godina.

I otac Antic podupirao je dar zlvota razbori­ tom painjom prema zdravlju i lijecenju, a za sve primljene usluge na Klinici vjerujem da sada ne­ beski uzvraca svojim zagovorom. Sada se doka­ zuje ono sto su na Klinici svojedobno rekli: »Na njemu je sve Boz]el«

S. Agnes Momcinovi6

0. ANTE ANTIC - PLEMENITI COVJEK I UZORAN SVECENIK

Dok sam sluzbovao u Makarskoj, otac Antic bio mi je duhovni otac. Castio sam ga kao uzor­ na redovnika - svecenisa. Bio je pun dobrote, poniznosti i plemenitosti.

Otac Ante Antic pomogao mi je kad sam posao u Beograd polagati strucni ispit. Tom prili­ kom dao mi je pismo za jednog njegova znanca s preporukom da mi pomogne kod ispitne komi­ sije.

Otac Antic obavio je posvetu moje obitelji presvetom Srcu lsusovu. Posjedujem Gospinu krunicu koju mi je tom prilikom darovao, a koja i danas u jednom kutu sobe stoji na okviru slike sluge Bozjeg Ante Antica i neprestano me poti­ ce na razmlshanle i zelju iz punine moga srca da sluga Bozji o. Ante Antic bude sto prije progla­ sen blaienim i svetim.

K.B. - Split

BIO JE DUSA SVA URONJENA U BOGA

U znak zahvalnosti posvecuiern ovo nekoli­ ko redaka na slavu Bozju i dobrom ocu Anticu, nasern visecooisniern izvanrednom ispovijedni­ ku. Kako sam vec izjavila, bio je dusa sva uro­ njena u Boga. Duboko ponizan, strpljiv do skraj­ nosti.

Otac Antic mnogo je znacio za nas samo­ stan u duhovnom pogledu. Mnogo se zrtvovao, i to s velikom ljubavlju, da nas samostan ostane na svojoj visini. lako slabog zdravlja, nikad se ni­ je ni malo stedio. Njegova ocinska ljubav i zrtva koju je ulozio za nas ostat ce nam u viecnc] uspomeni. Bog dragi neka uslisa sve njegove molitve.

Bio je dusa sva uronjena u Boga, s Bogom i za Boga. Pun Duha Bozjeqa, lz njega je izvirala sama blagost i dobrota. Zelio je svakoga utlesiti i pornoci. Meni je cesto preporucao u molitve i zrtve svoje nakane: cetvrtak da prikazern Pres­ vetom Trojstvu, a subotu precistorn Srcu Mariji­ nu za makarske klerike. To sam rado cinila po njegovoj zelji, a i danas nastavljam.

Mnogi nasi redoviti, kao i nakon O.Antica izvanredni, ispovjednici pozitivno su se uvijek izrazavali o njemu i s dubokim postovaniern go­ vorili o njemu kao o svecu. Tako, medu ostali­ ma, Karlo Nola, koi je kao provincijal bio i nas re­ doviti ispovjednik. On bi cesce rekao: »Ako ima u nasoi Provinciji svetac, to je zasigurno nas pa­ ter Antic. Oni koji su kreposni drze ga za sve­ ca. «

U svim mojim poteskocarna i tezim danima zivota bio mi je ne samo utjeha nego i neobicna snaga. Ne znam sto bi bilo od mene da mi dragi Bog nije dao takva svetog ispovjednika i duhov­ nog vodu, koji je imao toliko utjecaja na moju dusu.

Godine 1942. umro mi je brat. Tom prigo­ dom rekao mi je: »Vas brat svetacki je umro i nema uzroka da se zalosfite: stoga vam zabra­ njujem da se zalostite!«

Godine 1957. dogodila se druga strasna tragedija: i moj drugi dragi i ljubljeni brat svrsio Je ni kriv ni duzan, U svojoj predubokoj boli ni-

sam bila ni sposobna da pisern ocu Anticu, nego sam po o. Karlu, koji je isao u Zagreb, porucila sto se u nasc] obitelji opet dogodilo. Molila sam ga da moli za mene i moje, jer da ne mogu vise zivjeti od prevelike tuge i zalosti, Te godine do­ sao je drzati nam duhovne viezbe. Mislim da je to ucinio velikim dijelom radi moje utjehe. To je bio moj zadnji susret s njim. Preporucio mi je da budem jaka kao Zalosna Gospa ispod kriza.

Njegova svaka rijec davala mi je posebnu snagu u svim teskirn i bolnim casovirna zivota, kao i u kusniarna koje mi je Gospodin pripustao. Bio je pun sucuti i razumijevanja za bolne duse.

Da sam zajedno sa svojom obitelji, koja je bila tako tesko iskusavana, sve izcrzala i Bogu predala, zahvaljujem u prvom redu dobrom ocu Anticu, kojemu sam se preporucala uvijek, a na­ pose prije nego je ostavio ovu suznu dolinu.

Za bolesne je bio pun sucuti i razumijeva­ nja. Svojom blagoscu i pozrtvovnoscu zelio je svakom pomoci i olaksati boli. Njegova dobrota ostala mi je u najdivnijoj uspomeni. Za vrijeme moje teske bolesti nije bilo lijeka, ali mi ga je dobri o. Antic u svojoj velikoj ljubavi pribavio i poslao a da ga nisam molila. Zauzvrat je iskao samo jedno: da budem poclozna svetoj Volji Bozjoj.

S. Josipa Zvanic - klarisa Split

»NISU DRUGI TAKVI«

Katica ud. Cvitanovic zivi u Baskc] Vodi. Rodena je 14. travnja godine 1912. Rodila je pe­ tero djece, od kojih je cetvero zivih. Sve su se cetiri kceri: Jasna, Ruza, Rika i Ancica vjencale u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu, a i svoju dje­ cu tamo su krstile.

- Kada ste upoznali fra Antu Antica?

Kao djevojka isla sam s rodicom Bonom u Makarsku na ispovijed k fra Anti Anticu. Bilo nas je jos djevojaka kojima je on bio kao neki duhov­ ni voda.

13

I Kakav je fra Ante bio covjek, svetenik, ispovijednik?

Kao covjek bio je srdacan i stalozen. Kao svecenlk kao da nije s ovoga svijeta. Kao ispovi­ jednik bio je pun dobrih i konkretnih savjeta za zivot.

- Koji su to konkretni savjeti?

Ja sam zeliela biti casna sestra, a on mi je rekao: Sestro, ti se lijepo udaj, rodi djecu i dobro ih odgajaj. I majka je velik i uzvisen poziv. Rodila sam sve kceri, a da se rodio muskarac, dala bih mu ime Ante i molila bih Boga da ga pozove u svecenike-redovnike.

I

- Jeste Ii se pokajali sto ste poslusali njegov savjet?

Bilo mi je tesko u zivotu Mnogo sam pretrpjela. Njegovi savjeti uvijek su mi bili na pa­ meti. Da nije njih bilo, davno bih zavrsila iii u lud­ nici iii u grobnici. Uvjerena sam da on moli za mene, jer sam upravo uz pornoc njegovih savje­ ta odabrala ovaj zivotni put.

- Sta vam je fra Ante osobito preporucivao?

Strpljivost, a onda molitvu. Od molitava osobito cestu ispovijed i pricest, krunicu i put kriza. Darovao mi je jedan kriz pred kojim sam mogla i u kuci moliti tu divnu poboznost.

- Da Ii se molite fra Anti, citate Ii njegov glasnik, posjetujete Ii njegov grab?

Molim svaki dan. Znam reel: Moj dragi fra Ante, rnoras mi pornoci, jer sam po tvojim savje­ tima prihvatila ovaj kriz. Citarn i njegov glasnik, a kad dodem u Zagreb, uvijek idem na njegov grob.

- Znate Ii da se radi na tome da fra Ante bude proglasen blazenim - svetim? Kad bi do mene bilo, ja bih odmah glasala

da bude proqlasen svecem. On nije bio kao dru­ gi. On je bio kao da je s neba dosao medu nas smrtnike.

ZNAM DA JE BIO UVIJEK SVET I PRAVA SLIKA ISUSA KRISTA

Prolaze godine, a ja nism nikad zaboravila dobrog oca Antu Antica. Uvijek zeljno cekarn da cuiern radosnu vijest o njegovu izoiqnucu na ol­ tar kao blazenika i sveca. Znam da je bio uvijek svet i prava slika lsusa Krista. Znao je svacije misli i zelje, pa i sve sto ce se dogoditi unapri­ jed. Mnogo toga sto mi je rekao ispunnilo se do danas. Ne mogu nikada zaboraviti sve ono sto sam od njega cula i vidjela. S naivecorn zahval­ noscu spominjem se kako je mali Dusan ozdra­ vio. Nista nije mogao govoriti, a bio je u trecoi godini zivota Na molitvu dobroga o. Ante pro­ govorio je jakim glasom u Iranjevackoi crkvi u Makarskoj. Tako se sve ispunja sto je rekao. Ja se s velikom ljubavlju sjecarn svega sto mi je obecao dace za mene moliti. Velika mi je utjeha i snaga njegov poticaj da se nista ne strasim i da 6e Bog sve okrenuti na dobro.

Zagovor dobrog oca Antica i danas me pra­ ti. Rado mu preporucarn i svoje i tude potrebe, a on me zagovara kod Boga i sve se obrati u rad­ ost.

Marija Sosit

Razgovor vodio: Fra Mario Jurisit

14

Godina 1961.

Sve za Te, lsuse!

Nemojte plakati, nemojte tugovati, nemojte se nikome tuziti. Sve Gospodin vidi, sve zna, sve od vas prima. Sjedinjujte se s mukom lsu­ sovom i budite vjerni svome Kritu nosec! ga za lsusom na Kalvariju.

U svemu cista nakana. Sve iz ljubavi Bozje. Svaki dan vjerni sv. molitvi - iivo: svete molit­ ve. Svaki dan rad - iivo: rada s lsusom i Mari­ jom. Svaki dan iivot mrtvljenja, pokore, kriza za­ jedno s lsusom i Marijom - sve iz ljubavi! Pre­ porucite u molitvi obracenje jedne duse!

Gdje god moiete, cinite samo dobro i sirite oko sebe Ljubav Bozju ootnsiuc! svakom pre­ ma svojim silama i mogucnostima. Ljubite nebe­ sku Majku i cuvajte jezik, jer se u njemu i po nje­ mu /aka pogrijesi.

S pomocu Boiiom ovako uredite svoj du­ hovni iivo:

1. Cuvati jedinstvo s dragim Bogom, po mi­ losti, u vjeri, ufanju i sv. ljubavi. Nikada ne uciniti mkakav hotimicni, svojevoljni grijeh.

2. Cuvati jedinstvo s Bogom. Tada cete prema ljudima biti razboriti, pravedni. Prema materijalnim stvarima i potrebama bit cete umje­ ren; trijezni, odmjereni. U poteskocama, borba­ 'Tla bit cete jaki, odvazni, ustrpljivi.

U SKOLI 0. ANTE ANTICA

PORUKE ZA KORIZMU

3. Vodstvu Ouha Svetoga budite poslusni. 4. Prema Mariji posebno pobozni, kao dije­

te, kci prema majci. Jedinstvo s dragim Bogom po vjeri i ljubavi

raste, ooveceve se, napreduje po sv. pricesti, sv. ispovijedi i sv. misi. Sta vi vise s vase strane doprinesete sv. sakramentima, to obilnije milosti primate i duhovno napredujete.

Sredstva: m o I i t v a, r a d, k r it!

Temeljna misao zivota: Propeti Bozanski zarucnik na kritu. Po kritu biti slicna Njemu. Po trpljenju, odricanju, mrtvljenju Njegova se Bo­ zanska slika u nama odrazuje, pokazuje. S Nji­ me biti ittvs poklonstva, zahvale, prosnje, zado­ voljstine Ocu nebeskome za svoje grijehe, za grijehe svoje obitelji, za grijehe svecenika, za obracenje gresnika. Duhovno provoditi sate mu­ ke lsusove.

Vas apostolat: 1. lzgledni krscanski iivot. 2. Prolaziti svijetom cineci dobro po uzoru i

primjeru Botanskog Spasitelja. 3. Svojim trpljenjem i ustrpljivim nosemem

krita. 4. Sevtsenom krscanskom ljubavlju prema

bliznjemu: nikad o drugom s/abi, krivi sud, ogo­ varanje, pravdanje, izbjegavanje, tvrdo srce, ostts rijec, nezgodni gest, drzanje.

5. Koliko se mote, pomagati u potrebi, bije­ di dusevnoj i tjelesnoj bliznjega.

6. Koliko se bolje bude moglo, pomagati djeci u vjerskoj poduci, u primanju sv. Sakrame­ nata, u vjerskom duhovnom iivotu.

7. Pomagati bolesne, umituce, da dostojno prime sv. Sakramente. Pomagati vjernike savje­ tom, rijecju, dobrim primjerom. Biti u pomoc! zupniku, sveceniku, u duhovnom radu. Cesce uciniti cine kreposti po uzdasima, posebno /ju­ bavi Botjoj. ..

lz pisma pok. Mariji Buturi6 15

IZ VICEPOSTULATURE

IZ KRONIKE VICEPOSTULATURE

- Rad Vicepostulature u proteklom raz­ doblju od tri mjeseca bio je ve6im dijelom orijen­ tiran na rad u njezinu sjedistu, makar je vice­ postulator od vremena na vrijeme u vezi so. An­ ti6em odlazio i izvan Zagreba.

- Tijekom mjeseca studenoga prosle godi­ ne na nuesecnoi duhovnoj obnovi iii tzv. jednod­ nevnom regionalnom sastanku vicepostulator je govorio svim clanovirna svoje redovnicke zajed­ nice koji borave u domovini o tome kako trenu­ tacno stoji kauza Sluge Bozjeqa i sto bi za nje­ govo proslavljenje trebala uciniti Provincija. Da­ na 11. studenoga govorio je u Makarskoj, 18. studenoga na Visovcu, 25. studenoga u Sinju, a 28. studenoga u samostanu M. B. Lurdske u Za­ grebu. (0 tome vidi opsirnf] lzvieste] u sljede6oj rubrici!)

- Odmah nakon toga pristupilo se prirediv­ anju cetvrtoq broja ovog Glasila za godinu 1987.

- Dana 7. prosinca vicepostulator je po­ novno u Makarskoj, na tradicionalnoj akademiji u cast Bezgresnog zaceca Bl. Dj. Marije, koju za taj blagdan svake godine prireduju Iranjevacki bogoslovi. (0 tome takoder v. izvjeste] u sljede­ coi rubrici!)

- Spomen 17. obljetnice prijenosa tijela Sluge Bozjega s Mirogoja u kriptu crkve M. B. Lurdske u Zagrebu odrzan je u nedjelju 13. pro­ sinca pod vecerniorn sv. misom. U prisutnosti vjernika zupe M. B. Lurdske i uz lijep broj stova­ telja o. Anti6a koji su za tu prigodu dosli s raznih strana, koncelebriranu sv. misu predvodio je gvardijan samostana Gospe Sinjske o. fra Luka Livaja. U zanosnoj propovijedi, koja je na na­ zocne ostavila dubok dojam, pesto je izlofio fi­ zionomiju jednog sveca i njegov znacai za Crkvu i ljude op6enito, govorio je o svojim 16

o. Stjepan Vucemilo na akademiji u Makarskoj, 7. XII. 1987.

uspomenama na o. Anti6a. Posebno je istaknuo kako su ga i on i njegovi kolege u gimnaziji, kad su se pred 30-ak godina jednom s njim susreli, smatrali svecem, a on ga je osobno i kasnije, zi­ ve6i jedno vrijeme s njim u istom samostanu, takvim dozivljavao (Dijelove Ira Lukina govora ve6 smo donijeli u rubrici »\z qovora«).

- Preostali dio vremena do Bozica posve­ cen je uredenju trajne tzlozbe o ocu Anti6u u prostorijama Vicepostulature i ispred nje. lzloz­ ba nosi naziv: Zivot sluge Bozjeqa fra Ante Anti­ ca u slici i dokumentima. U jednom od sljede6ih brojeva ovog Glasila donijet 6emo njezin opsir­ niji opis.

- Redoviti rad u vicepostulaturi nastavljen je i u novoj gractanskoj godini. Uz razlicite brojne administrativne poslove srectuje se arhivsko gradivo, prepisuju pisma o. Anti6a itd., a nekoli­ ko dana jos je trebalo posvetiti i dovrseniu stalne izlozbe.

- Dana 16. sijecnja 1988. u nazocnosti de­ setak uzvanika koji su u zadnje vrijeme zdusno pomagali vicepostulatoru, b\agoslovljene su, za-

Prizor sa Sv. mise na spomendan prijenosa tije/a u Zagreb, 13. XII. 1987.

Pred grobom o. Antica prigodom spomendana prijenosa tijela, 13. XII. 1987. 17

jedno sa izlozborn, prostorije Vicepostulature i na neki nacin sluzbeno otvorene. Blagoslov, uz vrlo lijep prigodni govor, obavio je samostanski poglavar o. Ante Babic (Donosimo ga u rubrici -lz qovora!«)

- U cetvrtak 24. sijecnja 1988 odrzan je u Zagrebu redoviti sastanak stovatelja o. Antica za mjesec sijecanj. Ovaj put, umjesto u kapeli (kao dosada), sastanak je odrzan u dvorani franjeva­ ckog svjetovnog reda. lslo se, naime, za tim da se tim putem cuje misljenje i fra Antinih stovatel­ ja O novim rnoqucnostirna rada za njegov uspon na oltar, a posebno kako mlade narastaie s njim upoznati, buduci da stovatef] koji su ga osobno poznavali pomalo umiru.

Cule su se razlicite i vrlo korisne sugestije. Posebno mjesto zauzeo je razgovor o organiza­ ciji samih sastanaka stovatelia o. Antica, njihovoj fizionomiji, saorzaiu, mjestu odrzavanja. Na kra­ ju je od gotovo svih nazocnih prihvacen prijed­ log da se izicte iz uskog kruga stovatelia o. Anti­ ca i uskog prostora samostanske kapele, tj. da se isti sastanci pocnu odrzavati u crkvi, gdje se nalazi i grob o. Antica. Sve je to prihvaceno s velikom nakanom i zeliorn da se osvief lik oca Antica i mectu onima koji ga ne poznaju dovolj­ no, napose mectu mladima, te da se poveca broj njegovih stovatella,

- Tijekom mjeseca sijecnja vicepostulator je dva puta odlazio u Klostar lvanic. Dana 9. si­ jecnla uz dijapozitive, predavanje o ocu Anticu ocrzao je klauzurnim sestrama karrnelicankarna, a 14. sijecnja zajednici skolskih sestara franjevki sarajevske provincije. Na oba mjesta zanimanje sestara bilo je vrlo veliko. Neke sestre koje su ga i osobno poznavale, te posebno one koje je duhovno vodio, njeguju veliko postovanie pre­ ma njemu, a i mlade se za nj jako zanimanje. To je vrlo obradovalo predavaca, koji se sestrama na tome toplo zahvalio i preporucio im da i one pokusaiu oduseviti za o. Antica ne samo druge sestre nego i vjernike s kojima se susrecu. lsto tako pozvao ih je na molitvu za fra Antino uzvi­ senje na oltar.

- Kao i prosle godine, uoci Svecenickoq tecaia u Zagrebu, u prostorijama vicepostulature odrzan je dana 24. sijecnja vrlo konstruktivan sastanak neko/icine poznavalaca o. Antica i bli­ zih suradnika Vicepostulature. Bili su nazocni: dr. Rudolf Braicic, prof. fra Gabrijel Juricic, dr. Ante Sekulic, dr. Neda Hrcko, dr. Kornelije So­ [at, don Luda Depolo, s. Anctelina Kujrndzic, dr. Stjepan Vucernilo i s. M. Asumpta Strukar.

Nakon pozdrava, vicepostulator je u kratkim crtama iznio sadrze] proslogodisnjeg sastanka,

Sastanak poznavaoca o. Antica u Zagrebu, 24. I. 1988. 18

Crkva sv. Ante u Primorskom Do/cu donjem

naqlasivs: sugestije u vezi s Glasilom Vice­ postulature, koje su bile od presudne vaznosti.

Zatim je ukratko obavijestio o glavnom dije­ lu poslova koji su obavljeni u Vicepostulaturi od zadnjeg sastanka do danas, a u vezi su s kau­ zom o. Antica i poznavanjem njegova lika. Na­ pomenuo je da su izisla 4 planirana broja lista »Dobri otac Antic«: definitivno su uredene pro­ storije Vicepostulature, ukliuculuci i novo skladi­ ste: priredene su dvije izlozbe (pokretna, koja je ve: bila na terenu, i ova stalna u Vicepostulatu­ ri). Uz tradicionalne spomendane o. Antica u Za­ grebu i rniesecne susrete njegovih stovatelia, o njemu se govorilo i po raznim drugim mjestima u domovini i inozemstvu. Vicepostulator nije po­ sebno opisivao sva ta mjesta, buduci da su pri­ kazi ve: izisli iii ce izici u Glasilu »DOBRI OTAC ANTIC«.

8/agoslov obnovljenih prostorija Vicepostulature, 13. I. 1988.

19

Narod pred grobom o. Antica prigodom spomendana prijenosa tijela 13. XII. 1987.

Na kraju je spomenuo da se jos mnogo to­ ga ucinilo, kako u uredu Vicepostulature, tako i uz grob o. Antica, posebno otkako je na sluzbu u Vicepostulaturu dosla s. Asumpta.

lznijevsi zatim u kratkim crtama plan rada za sliedecu godinu, prisutne je zamolio za prijedlo­ ge i sugestije. Te su se i ovog puta naivise od­ nosile na glasilo Vicepostulature. Na poseban nacin sugeriano je da se u njemu donose i kratki prikazi o drugim Bozjrn ugodnicima koji su na putu prema oltaru, a i Bl. Dj. Marija da nade svo­ je mjesto u tom Glasilu; to vise jer je Marijina godina. lznesene su i vrlo odredene sugestije za organizaciju ovoqodisnie; spomena blazene smrti o. Antica. Nadalje je receno da bi o gore spomenutim izlozbarna bilo dobro nesto napisati i u »Glasu Koncila.«

Vrlo je zanimljiv i vrijedan prijedlog da se na temelju ispoviednicke prakse i oznake o.Antica kao ispovjednika grada Zagreba - u crkvi M.B.Lurdske, gdje su i njegovi posmrtni ostaci - ustanovi trajna ispoviednicka i savietovalacka sluzba. Svi su shvatili vrijednost toga, ali i po­ teskoce koje su s time u vezi. No, za sada je rnoquce samo jedno: iznijeti taj prijedlog Provin­ ciji presv. Otkupitelja, koja ce upravo ove godine slaviti i svoj provincijski kapitul, na kojem rnoze i o tom biti rijeci. 20

U svrhu upoznavanja vjernika drugih zagre­ backih zuoa sa duhovnim likom o.Antica, pred­ lozeno je da se ve: za vrijeme ove korizme tiska i podijeli po zaqrebackrn crkvama prigodni listic s kratkim zivotopisom o.Antica, s njegovim mis­ lima te ispitom savjesti, kao priprava za korizme­ nu ispovijed.

- Zadnju nedjelju siiecnja i prve dane velja­ ce vicepostulator je iskoristio za sirenje poznav­ anja o.Antica mectu vjernicima dalmatinske tupe Primorski Oolac, o cemu donosimo i poseban izvieste].

OBAVIJESTI -------- Na adresu Vicepostulature stizu nam

mnoge zahvalnice i preporuke sluzi Bozjem o. Anti Anticu. Njih, kako vidite, u Glasilu i objavljujemo.

Nismo uvijek sigurni da Ii su osobe su­ glasne da se to objavi, pa Vas molimo da nam svoje zahvale za primljene milosti po Ocu Anticu te preporuke u njegov zagovor dostavljate na posebnom listu, a ne u sklo­ pu Vaseg pisma. Toce za nas biti znak da ih mozemo objaviti.

Ukoliko netko ne zeli da se spominje njegovo puno ime i prezime, neka i to nazna­ ci, pa eerno staviti samo poeetna slova.

SPOMENDANI 0. ANTE ANTICA

0. ANTE ANTIC PRED BRACOM SVOJE PROVINCIJE

U provinciji presv. Otkupitelja, kojoj je pri­ padao nas Sluga Boz], svake godine u mjesecu studenome odrzava se na cefirirna mjestima tzv. jednodnevni regionalni sastanak. Ove godine sastanak je ocrzan u Makarskoj (13.XI.), na Vi­ sovcu (18.XI.), u Sinju (25.XI.) i u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu (28.XI.).

Uz druge tocke sastanka bila je i ova: Tre­ nutacno stanje kauze sluge Bozjeg o.Antica i sto bi Provincija u vezi s njom trebala ciniti,

Referat je odrzao vicepostulator o. Stjepan Vucemilo. Najprije je sasvim kratko, prema naj­ novijim crkvenim normama, opisao postupak za proqlasenie blazenih i svetih. lstaknuo je tri stvari koje treba dokazati (kreposni zlvot, glas o svetosti i cudesa), zatim tri faze postupka (bis­ kupski istrazni postupak i dvije faze u Rimu) i tri faktora koji u postupku igraju bitnu ulogu (Bog, sluzbene crkvene osobe i narod Bozji), Spome­ nuvsi potom i jos nekoliko vaznlh propisa za beatifikaciju i kanonizaciju, o.Stjepan je rekao: a) Ima smisla voditi kauzu o.Antica, jer se je on zaista isticao kreposnim zlvotorn, a postoji i glas o njemu kao -svecu-. Tako misli i nekoliko vrlo dobrih poznavalaca o.Anfica b) Postupak je sluzbeno otvoren pred tri godine; drugim rijeci­ ma, iskoristenc je korisno vrijeme, pa se kauza vodi kao causa recens, a i to je velika prednost. c) lspitna komisija ve: je saslusala mnoge svje­ doke, makar nisu sva sviedocanstva do kraja sredena. d) U Vicepostulaturi je prikupljen zna­ tan broj pisama o.Antica i drugog materijala, ma­ kar ni to jos nije sredeno. e) Za sada je u toku prva faza postupka - biskupski istrazni postu­ pak. Ima nade dace za nekoliko godina biti zavr­ sen.

0. Stjepan nije propustio ni ovu prigodu da posebno upozori kako ni u kojem slucaju stvar ne mogu privesti kraju same osobe koje su za to sluzbeno zaduzene, vec se trazi sira suradnja. Potrebno je, naime, ocuvati, spasiti i jos vise prosiriti glas, famu o Sluzi Bozjern. Sam postu­ lator, pa sve kada bi imao i nekoliko suradnika, ne rnoze to uciniti Potrebna je suradnja cijele Provincije, koja je pokretac kauze, te posebno onih koji su joj na celu i koji imaju vise dodira s vjernicima.

Zatim je pobrojio sastavnice od kojih bi se ta suradnja konkretno sastojala:

1) Zavesti u cijeloj Provinciji, po samostani­ ma i zuparna te u misijama u inozernstvu, tzv. »Anticev dan.« Najzgodnije bi bilo da taj dan bu­ de u nedjelju koja je naibliza godisnjici njegove smrti (umro je 4. ozujka). Toga dana treba govo­ riti o o. Anticu, dijeliti njegove slike i zivotopise. U nasirn samostanima, odgojnim zavodima i po vecirn zuparna za taj dan trebalo bi se pripravljati trodnevicom.

2) Dijeliti posvuda slicice o. Antica s kratkim zivotopisom i molitvom za proqlasenie blaze­ nim.

3) Prihvatiti list »DOBRI OTAC ANTIC«, pregledati ga i slriti medu narodom. Pojedince poticati da se izravno na nj pretplate.

4) U cijeloj Provinciji uvesti molitvu za fra Antino proqlasenie blazenim i svetim. Mogao bi to biti jedan zaziv u prosnjarna kod jutarnje i ve­ cernle, a nedjeljom na misama s narodom jedan zaziv u molitvi vjernika.

5) Kad se braca nadu u Zagrebu, neka pos­ jete grob o.Anfica i sobu u kojoj je zlvlo zadnje godine zivota. Bilo bi dobro da se tom prigodom upsu u Spomen-knjigu. Neka na to poticu i svo­ je vjernike kada ovi odlaze u Zagreb.

6) Pojedini zupnici trebali bi s vicepostula­ torom utanaciti vrijeme u koje ce ovaj, s pornic­ nom izlozborn i dijapozitivima, doci u njihovu zu­ pu i govoriti o ocu Anticu ne samo vjernicima u

21

I crkvi, vet: ako je to ikako rnopuce, i vierouceni­ cima i manjim skupinama vjernika.

7) Svi clanovi Provincije, a dusobriznic: na poseban nacin, trebali bi poticati ljude da se u svojim potrebama utiecu o.Anticu i pouciti ih da primljene milosti, molbe i preporuke javljaju Vi­ cepostulaturi. Pace, i mi sami trebali bi imati vise pouzdanja i vjere u zagovor o. Ante i utjecati mu se.

0. Stjepan je zakliucio s ponovnim apelom da se Provincija trgne i kauzu o. Annca shvati

kao zaiednicku obvezu za koju svatko rnoze i mora nesto pridonijeti. Samo cerno tako uspjeti! lmati pak jednog sveca iz provincijske sredine Provinciji je velika cast i golemo duhovno blago. I prije je Provincija imala uzornih i svetih clano­ va, ali se ipak ni za jednog od njih nije pokrenuo postupak za uzdizanje na altar. Za slugu Bozjeg o. Antica vec je podignut. Sansa je, dakle, tu da ga imamo i na nasirn oltarima. Pomozimo njego­ vo uspinjanje na altar. On ce zauzvrat pomagati s neba nas svoju bracu i cijelu Provinciju. Tim je riiecirna zavrsen referat, nakon kojeg je slijedio razgovor o istom predmetu.

NA AKADEMIJI U CAST BEZGRESNE 0 MARIJI U :ZIVOTU OCA ANTICA

Akademija u cast Bezgresnog zaceca Bl. Djevice Marije, zastitnice Franjevackoq reda, od pamtivijeka se odrzava u tranjevacko] Visokoj bogosloviji u Makarskoj. Uz pornoc magistra i kojeg profesora, akademiju prireduju sarni bo­ goslovi.

Tako je bilo i ove skolske, Marijine godine. Akademija je odrzana uoci Gospina blagdana, 7. prosinca poslije podne u staroj samostanskoj crkvi s pocetkorn u 17 sati. Osim clanova makar­ skog samostana, profesora, studenata i casnih sestara, bilo je nazocno: desetak druge brace

I

Zbor bogoslova na akademtJi u Makarskoj, 7. 12. 1987. 22

Sluasatelji na akademiji u Makarskoj, 7. 12. 1987.

provincije presv. Otkupitelja na celu s mp. o. provincijalom, zupnik makarski i neki drugi sve­ cenici, casne sestre milosrdnice i prilican broj vjernika iz Makarske, Tucepa i Baske Vode.

Glazbene tocke i recital sastavljen za Mariji­ nu godinu izvela je jedna grupa franievackih bo­ goslova pod ravnanjem profesora glazbe mo. Mile Cirka. Na pocetku nazocne je pozdravio bogoslov Ira Ante Kekez, a na kraju kratko je go­ vorio rektor bogoslovije i gvardijan samostana dr. Jure Brkan, kao i mp. provincijal dr. Sirnun Siple.

Mozda sve to ne bi trebalo ni opisivati u na­ sern glasilu da na toj akademiji nije bilo nesto sto je posebno povezano s nasirn slugom Bozjrn o. Antom Anficern. Na istoj akademiji vicepostula­ tor dr. Stjepan Vucernilo odrzao je predavanje pod naslovom: Marija u zivotu sluge Bozjeg o. Ira Ante Antica. Predavac je - pretezno na te­ melju nekih duhovnih zapisa o. Antica i brojnih pisama osobama koje je vodio stazama savr­ senstva, te na temelju izjava nekih poznavalaca njegova duhovnog lika - pokusao pokazati iz-

vanrednu sinovsku odanost Sluge Bozjega pre­ ma Mariji, pocevs: od najranijih dana njegove mladosti, pa sve do smrti. lz toga je zakljucio da je Marija u njegovom zivofu igrala bitnu ulogu, a on sam uvijek naslonjen na njezino materinsko srce i ogrijan njezinom toplinom.

Pri kraju predavanja posebno je istaknuo i primjerima potkrijepio da je o. Ante poticao i sve duse koje je duhovno vodio da budu do dna ma­ rijanske duse. Zelle je da se i one kao i on pot­ puno predaju u njezine ruke po nacelu sv. Lju­ devita M. Grignona: sve u Mariji, po Mariji i za Mariju.

U zakliucnoi rijeci o. Stjepan doslovno je rekao: -Neka svima nama svecenicima, i Varna buducirn svecenicima kao i svima Varna koji s nama dolazite u dodir, nekadasnli student, od­ gojitelj i profesor ove visoke bogoslovije, sveti sin nase Provincije bude uzor i poticaj.«

Nije bez razloga da se o o. Anticu govorilo bas u Makarskoj, i to upravo ove, Marijine godi­ ne. 0. Antic je naiveci dio svoga zivota proveo bas u Makarskoj. Od 1914. do 1918. kao stu-

23

dent bogoslovije, a potom sve do 1946., uz sas­ vim male prekide, kao odgojitelj i profesor, da bi poslije II. svjetskog rata s klericima presao u Za­ greb, nastavliaiuci sluzbu magistra do godine 1956., a sluzbu profesora do 1950., kada je za neko vrijeme bogoslovija prestala djelovati. Po­ red toga, o. Antic je ve: u Makarskoj razvio akci­ ju duhovnog vodstva mnogih osoba izvan sa­ mostana, a i karitativno je djelovao, posebno u II. svjetskom ratu.

Mariji pak, kako je gore vec naqlaseno, bio

lzloiba o a. Anticu u franjevackoj crkvi u Makarskoj

0. ANTE ANTIC . POZNAT U PRIMORSKOM DOLCU

Zupa Primorski Dolac (sibenska biskupija) proteze se uz zeljeznicku prugu Split-Zagreb u krsovitol trogirskoj Zagori. Njoj pripadaju sela: Primorski Dolac (donji i gornji), Mravnica i Tro­ lovke.

Nekada se Primorski Dolac zvao i Suhi Do­ lac. Novo mu ime kaze da nije daleko od plavog Jadrana, a staro nam doziva u pamet da je ze­ dan kise blagotvorne. 24

je posebno odan i u tome je smislu odgajao svo­ je klerike i druge osobe koje je duhovno vodio.

Te razloge, vise iii manje, navodili su vec spomenuti govornici, kao i sam predavac. Ovaj je iskoristio prigodu i iskreno se zahvalio profe­ sorskom zboru makarske bogoslovije, te poseb­ no njezinu rektoru, magistru, voditelju pjevanja i klericima koji su najvise bili anqazirani u pripravi i izvedbi akademije, na kojoj je uz Bezqresnu u centru pozornosti bio ugledni sin franjevacke provincije, sluga Bozj o. Ante Antic.

Zupna je crkva posvecena sv. Anti Padov­ anskom godine 1730. Osim spomenute, na po­ drucju zuoe nalaze se i ove crkve: sv. Stjepana (Trolovke), sv. Martina (Gornji Dolac) i sv. Petra (Mravnica), te kapela Gospe od Zdravlja u blizin­ ni zupnog stana.

U toj rastrkano] zupi danas zivi do 1360. du­ sa, Osim na poljoprivredu i sve manje na sto­ carstvo, ljudi su bacili tefiste na rad u splitskom

Procesija u Primorskom Do/cu donjem, na blagdan sv. 8/aia, 3. II. 1988.

bazenu. Dolacke mladezi, osim u osnovnim skolarna u zupi, ima u skolarna Splita, Sibenika, Zagreba ...

Zupljani zupe Primorski Dolac nsjvecirn su dijelom odani vjeri, Crkvi i svome zupniku fra Stjepanu Maticu, Na poseban nacin rado svet­ kuju vece crkvene blagdane i zastitnike svojih sela. Spremno se odazivlju na svaki zupnikov poziv, pa i u materijalnom pogledu. Tako su sku­ pa sa sadasniirn zupnikom, koji je tamo vet 11 i pol godina, lijepo obnovili sve crkve, nabavili no­ vo crkveno ruho itd.

U ovoj zupi, kao rnozda ni u jednoj drugoj, zalaganjem revnoga zupnika odavna se zna za naseqa Slugu Bozjeqa. Zupnik je po svim kuca­ ma dijelio njegove zivotopise, vise primjeraka li­ sta »Dobri Otac Antic«, te slicice o. Anitca, a i sam o njemu cesto govori.

S nakanom da zupliani jos bolje upoznaju taj divni lik zamolio je vicepostulatura da i on o njemu govori. Tako je i bilo. U nedjelju 31. sl­ jecnja vicepostulator je govorio u crkvi sv. Marti­ na i crkvi sv. Ante, a na blagdan Sviiecnice i blagdan suzastitnika zupe sv. Blaza u crkvi sv. Ante.

Zivotni put o. Antica i njegov polagani uspon prema oltaru vicepostulator je prikazao

vise puta uz dijapozitive, kako u obje spomenu­ te crkve tako i u vieronaucnc] dvorani koja se nalazi u zupno] kuci

Odaziv vjernika bio je dosta dobar, poseb­ no na blagdan sv. Blaza

Susretljivost i gostoljubivost zupnika, crko­ vinara, kao i svega vjernog puka zasluzuie po­ sebnu pohvalu i zahvalnost, koja se i ovim pu­ tem izrice.

Crkva sv. Martina u Primorskom Do/cu gornjem 25

STOVATELJI 0. ANTE ANTICA PISU:

Postovani Ira Stjepane ... o »Glasi'u« sve »na]« ilij<ako danasnia

mladost kaze - super! Format, boje, tisak, a po­ gotovo sadrzai-kaze da je pogodak na pravog urednika - vicepostulatora.

Dubrovnik, 1988.

Stvarno lijepo uredujes casopis, I meni je on poticaj za bolji i kreposniji zivot. Osobito ne­ ke stranice me uzdignu i ponesu. Sliku o. Antica drzim pokraj radnog mjesta u sobi. Pogled na lik tog Sluge Bozjeg uvijek mi daje nove :nag_~ i nove poticaje da se po njegovu uzoru sto vise suobllicirn Kristu ...

Nova godina bila Ti bogata obiljem Bozjeg blagoslova i milosti i za osobno posvecenie i za uspjesan rad u kauzi o. Antica

Pu/a, 1988.

Ana Dragojevic

Fra Berard Bartie

Varna posebno zelirn da Boz] blagoslov oplodi sve Vase napore oko beatifikacije o. An­ te. Jednu beatifikaciju nedavno sam dozivjela u Rimu (bl. Ulrike Franciske Nisch). Hocu Ii i o. Ante?!

Dakovo, 1988. S. Angelina Samardtija

Z:elim Varn mnogo uspjeha u Vasern radu. Unaprijed se veselimo danu kada cemo zajed­ nicki slaviti dan beatifikacije dobrog nam oca Antica,

Uz sestrinske pozdrave u Gospodinu po­ pracene toplim molitvama.

Zagreb, 1988. 26

Sestre klarise

Mir i dobro! Mnogopostovani oce fra Stjepane! Kao sto sam Varn i obecao kod onog susre­

ta na Vasirn duhovnim viezbarna u Zivogoscu, ja Varn se javljam s malim dopisom u pjesmi. Odu­ sevio me novi broj lista (3/87), koji sam s pomn­ jivom pazruorn procitao, neke stvari u srce sahr­ anio i svih eetrdeset primjeraka, sto ih moja zu­ pa (Gradac i Brist) primaju, najtoplije preporucio za pravi krscanski rast vjere i duhovno_g .~ivota, kod mojih vjernika. I kao sto Varn ostali citatelj hvale list, sacrze] njegov i tehnicku dotjeranost, i ja tako sa zahvamoscu se ponosim: ziv?daran je, ne zamara citatella, podize dusu I usrruerava 1

vodi u pravi krscanski zivot. Ukoliko vrijeme i pastoralni rad u obje zupe

dopuste, ja cu Varn se po rnoqucnostirna za su­ radnju po koji put odazvati. To mi je na dus: sa­ mo radi svetog i kreposnog zivota Sluge Boz]e­ ga koji nam je primjerom velikih kreposti sjao i privlacio nas neumornom dobrotom i tezniorn za evandeoskim savrsenstvorn.

U njegov sveti zagovor na nebu preporu­ cam vjernike i vjerski zivot u zupama Gradac i Brist, a po tome i samoga sebe.

Gradac nlm., 1987. fra Vladimir Tadic

... Glasilo procitarn od pocetka do kraja. Sve je lijepo opremljeno i koristi dusi i tijelu ... Salje Varn tople pozdrave i molit cu za Vas Jer imate puno brige oko oca Antica. Za glasilo Vi­ cepostulature saljem malo sitniza od 10.000 di­ nara.

Vrpolje, 1987. Marija Zrimic

USLISANJA - ZAHVALNICE - PREPORUKE

Dobri oce Anti cu! Molim Te da moga rnuza, mene i sve moje

covedes svojim zagovorom Majci Bozjo] HVA­ LA BOGU I TEBI!

os.

Dragom i dobrom ocu Anticu zahvaljujem za ozdravljenje naseq sina. Nas je sin trebao pri­ stupiti teske] operaciji. Vruce sam se molila do­ brom ocu Antcu da ga mine ta nevolja i otac An­ tic je svojim zagovorom kod Boga uspio da nas sin ozdravi i bez operacije. HVALA Tl TISUCU PUT A, oce Anti cu, jer si nam sin a uskrisio - oz­ dravio. Hvalim Boga zbog toga. Ne mogu sada doci i pokloniti se Tvome grobu, zato od srca saljem prilog za cviiece na Tvoj grob. Neka na Tvom grobu bude uvijek svjeze cviiece kao znak nase zahvalnosti i Tvoje prisutnosti medu nama. Nikada Te, dobri Oce, necerno zaboraviti, kao sto i Ti ne zaboravlias nas.

Zahvalna majka Katica sa suprugom

Zahvaljujem dobrom ocu Anti Anticu na prebrodenoj bolesti. Kada mi je bilo najteze, molila sam za njegov zagovor ne posustaiuci ni­ kada.

Neka nam svima bude zagovornik u svakoj teskoci

Vjekoslava Labura - Sibenik Blagopokojnog o. Antica cuvarn u najljepsoj

uspomeni zeleci da sto prije bude uzdignut na cast oltara. Saljem svoj prilog u zahvalu za primljene milosti.

C.B. - Sibenik

Dobrom ocu Anti Anticu u znak zahvalnosti salju svoj skromni doprinos.

A.P. Stambuk

Dobrom Ocu Anticu preporucuie svoje po­ trebe uz prilog.

Milka Zivkovic - Zaton

Beskrajno sam zahvalna o. Anti Anticu na pruzenirn milostima. I dalje se stavljam pod nje­ govu zastitu

N. N. - Osijek

Uz svoj skromni prilog za fond Dobrog Oca Antica, molim ga da izmoli Bozji blagoslov na nasu obitelj, napose za zdravlje dviju kceri i nji­ hove djece.

NN

Zagovoru dobrog o. Ante Antica preporu­ cuiern svoju obitelj. Uz novcani prilog.

Anto Marjanovic - Sielmingen

Uz preporuku o. Anticu, za zdravlje svoje sestre Zdenke prilazern svoj prilog za troskove njegove beatifikacije.

S.P. - Zagreb

Ovih dana molila sam devetnicu o. Anticu i bi mi uslisana. Zahvaljujem o. Anticu i Gospi Sinjskoj na uslisano] molitvi i unaprijed se pre­ porucarn. tako sam sretna zbog toga: osjetiti da te Bog ljubi po zagovoru svetih. To je nesto lije­ po i ugodno.

S. Ivana Ozimbeg - Zadar 27

Z ah v a lj u j e m o i pre po r u cam o se zagovoru -HVALA

N.N.

Zahvaljujem za postignutu milost

Jelena Milicevic - Sarajevo

Cijele ave godine u svim teskocarna zivo sam molila o. Antu Antica da mi pomogne i nije me nikada napustio. Njegovo je posebno djelo pravednicka smrt moga pokojnog muza i sve ono sto se tako lijepo odvilo na njegovu sprovo­ du.

Oragica Belak - Resnik

Dobri Ante Anticu pomozi ! !

Preporuca se

Amalija Novak - Zagreb

Zagovoru o. Anfica preporucarn jedan velik obiteljski problem moje sestre.

M.A. stovateljica o. Antica - Hvar

U znak zahvalnosti za primljene milosti po ocu Anticu, prilazem dar za kanonizaciju.

Marica Petranovic - Sisak

Dobrom ocu fra Anti Anticu zahvaljujem na primljenim milostima, a za buducnost, dobri ace Ante, cuj moje molitve i isprosi od lsusa milost u teskirn nevoljama.

Milica Zanko - Sinj

Preporucarn se u molitve dobrog oca Anti­ ca, uz prilog za njegovu kanonizaciju.

Katica-Barica Mesic, Zagreb 28

Za sirenie slave sluge Bozjeg fra Ante Anti­ ca, a za zdravlje obitelji prjaze svoj skromni dar.

Stovateljica iz Sumartina

Zahvaljujem se dobrom ocu Anticu, koji mi je ovih dana pomogao svojim zagovorom kod Boga. Saljem skromni prilog za njegovu beatifi­ kaciju. Preporucarn zagovoru blazene Djevice Marije i patra Antica nasu bolesnicu, sve svoje sestre i sve one ljude za koje zelim moliti. Pre­ porucarn i sebe, da mi pomogne da mogu lei pu­ tem koji mi je zacrtao.

S. Ksaverija Oreb - Split

Dragom ocu Anti Anticu i njegovoj zastiti preporucarn sebe i svoju obitelj, uz skromni pri­ log.

Bosiljka A. - Sumartin

Preporucamo se u molitve dobrog oca Anti­ ca. Prilazemo prilog za njegovu kanonizaciju.

Bernardica i Diana Hajnic te Zdenka Pericic

U zahvalu dobrom ocu Anticu za mnoge milosti saljem mali prilog. I unaprijed mu se pre­ porucam.

Anka Grcic, Curlini - Sinj

DRUGI 80:ZJI UGODNICI

»ZIVOT SKRIVEN S KRISTOM U BOGU« (Kol.3,4)

Mi Hrvati imali smo ovdje miomirisni trolist Bozjih ljudi koji su nosili naslov »s/uga Boii:« To su zagrebacki pomocni biskup dr. Josip Lang, laik prof. dr. Ivan Merz i isusovacki novak Petar Barbaric.

U tu je kiticu cvjetova Crkve Bozje u Hrvatskoj godine 1963. uvtstet: i skromni, skri­ veni franjevac s kaptola u Zagrebu o. Vendelin Vosnjak.

I. Zavicaj, skolovanle i sluzbe o. Vendelina Mihael o. Vendelin vosnak roden je 13. ruj­

na 1861. u Konovu kraj Velenja u Sloveniji, a zi­ vio je i radio u Hrvatskoj. U tranievacki je red stupio 1878. u Zagrebu. Svecane je zavjete

polozio u varazdinu. Za svecenka je zareden 1884. u Grazu. Visi je teoloski studij svrsio u lnnsbrucku, gdje se osposobio za lektora filozo­ fije.

Kao svecenik vrsio je najrazlicitije sluzbe. Bio je odgojitelj franjevackog podmlatka, profe­ sor, poglavar samostana, duhovni asistent FSR-a, provincijal, generalni vizitator i clan vrhovne uprave franjevackog reda.

II. 0. Vendelin obnovitelj franjevastva u nasem podrucju

Potkraj 19. stolieca papa Leon XIII. provo­ dio je obnovu tranievastva, sto je trazilo ljude s dubokim »Sentire cum Ecclesia - osjecati s Crkvorn.«

Za taj vazan, tezak i odgovoran posao vrhovna je uprava Reda na nasem podruciu od­ abrala o. Vendelina Vosniaka, covjeka zive vjere i neoqrarucene odanosti Crkvi. On je svoj »Os­ jecati s Crkvorn« ocitovao ne samo time sto je spremno prihvatio obnovu nego sto je po zelji vrhovne uprave Reda bio njezin gorljiv promica­ telj medu subracorn.

Zaslugom o. Vendelina osnovana je godine 1900. nova, Hrvatska Iranievacka provincija sv. Cirila i Metoda sa sjedistem u Zagrebu. Vrhovna uprava Reda izabrala joj je kao prvoga provinci­ jala o. Vendelina. Glavna mu je briga bila ujedin­ iti sve hrvatske franievacke samostane koji su do tada pripadali slovenskoj i dvjema rnadzars­ kim provincijama. Zatim okupiti franjevce Hrvate u krilu novoosnovane Hrvatske provincije te u njoj obnoviti duh Asiskog sirotana, utemeljitelja Reda Male brace. U tom je o. Vendelin prednja­ cio primjerom. Odlikovao se poglavarskom raz­ boritoscu i postoianoscu. Provincijom je uprav­ ljao od 1900. do 1909. i ponovno od 1924 do 1927. Bio je generalni vizitator svih nasih fra­ nievackih provincija i nekih u Austriji, Cesko] i Njemackoj. Svega 15 puta. Sest je godina bio clan vrhovne uprave Reda u Rimu.

Ill. Znacajka duhovnosti o. Vendelina

Sva tajna licnosti o. Vendelina Vosniaka rnozda bi se dala sazeti u one rijeci sv. Pavla: -Zivot skriven s Kristom u Boqu- (Kol. 3,4)

29

Da Ii se maze govoriti o »zivotu skrivenom« kod covieka koji je sav svoj zivot proveo na vo­ decim mjestima, koji je bio postavljen da vodi i upravlja Provincijom, samostanima i bracorn?

Njegova istaknuta duznost i uloga u Provin­ ciji i Redu, njegove brojne i odgovorne sluzbe nisu ga mogle zanijeti, pomesti u njegovu nu­ tarnjem intimnom redovnickorn, duhovnom, skrivenom zivotu s Kristom.

Nije upao u cestu poqresku u radu oko kra­ ljevstva Bozjeqa u nama, koja se sastoji u pret­ postavljanju velikog malom, bucnoq tihom, vid­ ljivog nezapazenorn. On je ispunjavao svaku sit­ nicu, bio je -sluqa - u rnalorn.« Svetac za svijet nepoznate punine, za Boga Kristom ispunjene sacrzainosti. Svetost se kod njega nije manife­ stirala grandioznim djelima, nego jednostavnim svetim zivotom. lz njega je zracila svetost koju je ostvario jednostavnim, savjesnim i poboznirn vrsenjem svih velikih i najmanjih duznosti i po­ treba koje su bile poznate iz Pravila i Konstitucija Reda, bilo posebnih direktiva poglavara bilo na poticaje njegove osjetljive savjesti.

Svetost je o. Vendelinova ostvarena na na­ sem terenu, nije bila svetost prastarih eremita, nije bila svetost aktivista bez najsolidnije duhov­ ne formacije. Uopce u posljednje vrijeme imamo mnogo [ubicica mectu svecima. Neprimjetnost, neznatnost, to je ukus posljednjih vremena. Rekli bismo, Josipova, marijanska krepost svet­ osti. -Sto pogleda na neznatnost sluzbenice svoje« (Lk 1,46-55). Jos nesto. Svojim zivotorn pokazao nam je da se izmectu Jadrana, Save i Drave i danas dade biti svetac.

Kao takav o. Vendelin stavljen je pred nas kao svjetiljka, kao uzor kao primjer redovnika i svecenika isprazniena od sebe a napunjena Kri­ stom.

IV. 0. Vendelin na putu proglasenja blazenlm Jos su za zivota Vedelinova mnoga njegova

subraca, biskupi, svecenici i vjernici vidjeli u njemu sveca. Umro je u Zagrebu, na glasu svet­ osti, kao gvardijan i cuvar Marijina svetista na Trsatu, uoci Josipova, 18. ozuika 1933., pa je njegova Provincija pokrenula postupak za pro­ qlasenie blazenirn.

Biskupijskim postupkom, koji se vodio u Zagrebu, Rijeci, Dakovu i Mariboru, o. Vedelin je dobio naslov »sluqa Boz].« Svjedoci ocevici potvrdili su zakletvom u pojedinostima glas svetosti o. Vendelina. Taj je biskupijski postupak sretno priveo kraju zaqrebacki nadbiskup kard. Franjo Kuharic 26. veljace 1982., a godine 1986. Kongregacija za poqlasenie svetaca u Rimu sluzbeno je potvrdila valjanost biskupijskog postupka.

Sada strucniaci Kongregacije prirectuju tzv. positio iii postav, tj. znanstveno-pravnu doku­ mentaciju o zivofu, krepostima i cudesirna sluge Bozjega Vendelina Vosnjaka.

Rad za proqlasenie sluge Bozjega Vendeli­ na vrlo je mnogostruk i treba racunati na -druqe rate.« Mectutim, ufamo se dace Gospodin ost­ variti nasa ocekivania Ali, ucinirno i mi svoje: upoznajmo zivot i rad sluge Bozjega Vendelina; mnogo se molimo za njegovo proqlasenie bla­ zenirn: u svojim duhovnim i tjelesnim potreba­ ma utiecimo se Sluzi Bozjern i s pouzdanjem ga zazivajmo!

Stovatelji Sluge Bozjeqa cesto posjecuju njegov grab, koji se nalazi u crkvi sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu, i svake godine na »Vendeli­ nov dan«, obljetnicu njegove blazene smrti, 18. ozujka u 18.30 sati, sudjeluju kod euharistijskog slavlja.

P. Ivan Kovac, vicepostulator

» Tijekom cijelog naseg iivota Krist nas poziva. Prvi put pozvao nas je u krstenju i nastavlja pozivati nas bez obzira slusamo Ii njego glas iii ne, zove nas u svom milosrcfu. Ako se ogresujemo o krsna obecanja, poziva nas na obra­ cenje; aka nastojimo iivjeti prema zvanju, zove nas uvijek naprijed - ad svetosti k jos vecoj svetosti, cijeloga ii­ vota ... poziva nas bez prestanka da nas opravda, da nas posveti i proslavi«.

Kard. John Henry Newman

30

NASI POKOJNICI

Pred nama su posli u vjecnost stovatelji o. Antica: Venancija Trinajstic - TUZLA Anica Radobolja - OMIS Ljubica Glavinovic - SINJ Ana Orlic - ZAGREB Ankica Sivjanovic - VIRJE Julije Sulic - ZAGREB

GOSPODINE, UDIJELI IM POKOJ VJECNI!

+JULIJE SULIC

U nedjelju 13. prosinca 1987. u 50. godini svo­ ga zivota, okrijepljen snagom i tijelom Kristovim, na­ kon duge i teske bolesti u Zagrebu je blago u Go­ spodinu usnuo JULIJE SULIC, pravnik, istaknuti ka­ tolicki javni radnik i dugogodisnji patnik, drugo dijete od devetero djece Ivana i Matilde Sulit.

Pokojnik je na poseban nacin bio povezan s na­ sirn slugom Bozjrn o. Antom Anticern kao ucenik i kao suradnik u skoli duhovnosti.

Na pokopu 18. prosinca godine 1987. na za­ qrebackorn groblju Mirogoju nasao se velik broj znanaca i prijatelja obitelji Sulit i njegovih osobnih

prijatelja. Sprovod je vodio dr. Duro Koksa, zagre­ backi pornocni biskup.

Nad otvorenim grobom govorio je dr. Bonav­ entura Duda, franjevac, profesor Katolickoq bogos­ lovnog fakulteta u Zagrebu. lzmedu ostalog rekao je:

... Nas Julije, rnozerno reci, imao je tri doma: treci sto ga je osnovao sa svojom suprugom Mirja­ nom i kceri Zrinkom; prvi u svom ocinskorn domu, s tako dragim i milim roditeljima i sedmero brace i dvi­ je sestre; i drugi dom, u kom se zarana udomio, a to je bio tranievacki samostan Gospe Lurdske u na­ sern gradu, u osobito intenzivno vrijeme te franje­ vacke zajednice. Tu je on doista bio -dorna-, jedan od brace, fratar medu fratrima. Bio je jedan od onih koje mi franjevci rado krstimo biblijskim izricajem -arnator Irafrurn«, bio je odistinski fratroljubiv. Medu franjevcima se osjecao kao medu svojima, i oni su ga smatrali svojim. Poznavao ih je poimence, rnoze se reci cijelu Provinciju presv. Otkupitelja, rekao bih, i po dobrim i po jos neizgladenim stranama. A volio ih je sve, i kao ljude i kao bracu.

U tom tranjevackorn domu kod Gospe Lurdske nas je Julije bio posebno s ocem Antom Anticern. Bio je od malena Anticev ucenik, odgajanik i poker­ nik, i kao rnorncic i rnlacic bio je i njegov pouzdanik i gotovo sluzoem teklic kod najrazlicitijih ljudi, obav­ ljajuci i najpovjerljivije zadatke. Poznavao je sav An­ ticev krug, i one najintimnije s njim duhovno pove­ zane kao i one do kojih je najdalje dopirala Anticeva mnogostruka, pa i socijalna, skrb i dusobrifnicka lju­ bav. Stoga je mogao nastupiti na crkvenom sudu kao prvi - doista i prvi po redu - ali i krunski svje­ dok Anticeve svetosti. Nisu mu izbjegle ni one ma­ lenkosti u kojima svaki svetac trpi, zbog ljudske ne­ savrsenosti, i od svoje najblize okoline, ali i okolina - na svoj nacin - od svog sveca. No u svemu tomu on je mogao posviedoclti i onu cudesnu simbiozu, cio jedan svijet koji se stvarao oko ispoviednicke iz­ be Sluge Bozjeqa, takoder i jedan intenzivan bratski suzivot koji je tada vrio u toj bratskoj zajednici koja je spajala tako razlicite temperamente, sve male i velike Bozje darove, stalno se rvaiuci izmedu naravi i milosti za ostvarenje istinskog franjevackog ideala ...

Roditeljima pokojnog Julija, njegovoj supruzi Mirjani, kceri Zrinki i drugoj rodbini brojne obitelji Sulit stigle su mnogobrojne pismene i telegramske sucuti. Medu njima bila je i sucut uzoritog KARDI­ NALA FRANJE KUHARICA, koju ovdje donosimo u cijelosti:

31

»varna roditeljima, Julijevoj supruzi Miri, kcerki Zrinki te braci, sestrama i svoj rodbini izrazavarn is­ krenu krscansku sucut povodom smrti patnika Juli­ ja. Dovrsio je svoj krizni put kojim je hodao strpljivo, predano u volju Bozju. Sazrio je za poziv Gospodi­ nov i preselio se u novi zivot.

Uvjeren sam da je Gospodin u toj njegovoj patnji namijenio smisao i dace one donositi tajanst­ vene plodove najprije za njegovu Vjecnost a onda i

za druge. Stoga njegov odlazak neka ne bude raz­ log neutiesne luge svima vama, nego poticajna na­ da i ucvrscenie u vjeri da je nasa domovina na ne­ besima.

Za pokojnog Julija slavio sam sv. misu i trajno ga ukljucujem u molitve, a svima vama zelirn utjehu vjere. S onima koji su preminuli u Gospodinu ost­ ajemo u neraskidivom zaiecnistvu ljubavi.«

Uz iskreni pozdrav

Franjo kard. Kuharit nadbiskup

MILODARI U fond Vicepostulature za troskove beatifikacije pridonijeli su od pocetka studenog 1987. do kraja sijecnja 1988: :Zupski ured - Otok k/Sinja (380.000); Ana Frankovic - Zagreb (5.000); Slavica Pogacic - Zagreb (5.000); Vera Beros - Bratus (5.000); Kate Beros - Bratus (5.000); Slavka Beros - Bratus (5.000); Milka Beros - Bratus (5.000); Anka Beros - Bratus (5.000); N.N. - Rijeka (6.000); Slavica Babic - Bratus (5.000); Ljiljana Babic - Bra­ tus (5.000); Dinka Hlad - Bratus (1.000); N.N. - Zagreb (10.000); Mila Miculinic - Bjelovar (4.000); Marija Barano­ vic - Split (5.000); Bea Derencin - Zagreb (10.000); Slava Fecko - Pula (1.000); Jozef Glasnovic - Janjevo (24.000); Ante Galic - Janjevo (5.000); Katica Jukic - Split (20.000); Josip Srdanovic - Zagreb (14.000); Ada Adamovic - Cakovec (2.000); Obitelj Demsic - Zagreb (2.000) Josipa Zivicnjak - Zagreb (5.000); Katica Setz - Dubrovnik (2.000); Marija Srsen - Kardeljevo (5.000); Mara Ribicic - Dubrovnik (5.000); Miljenka Damic - Met­ kovic (8.000); Anka i Petar Stambuk - Sumartin (5.000); Fra Tomislav Brekalo - Skradin (5.000); Nela Kosta - Sibenik (10.000); Katarina Rukavina - Zagreb (8.000); Tomislav Hitrec - Zagreb (10.000); Casne sestre - llidza (4.000); Dr Stjepan Kozul - Zagreb (3.000); Miro Sambunjak - Zagreb (500); Ankica iz Siska - Zagreb (10.000); N.N. - Zagreb (10.000); Dragica Belak - Resnik (10.000); Anica Bezic - Zadar{19.000); Matija Stipicevic - Ma­ karska (5.000); Franjevacki samostan - Sinj (40.000); Marija Zrimic - Vrpolje-Strizivojna (30.000); Sestre Mi­ losrdnice - Split (40.000); s. Ksaverija Oreb - Split (10.000); Bozenka Polic - Split (2.500); Marija Brundula - Maribor (70.000); Svecenik u penzji (5.000); Andelka Curko - Zagreb (1.000); N.N. - Krizevci (5.000); Leon Sulic - Zagreb (75.000); Goran Pranjic - Sesvetski Kraljevac (10.000); Antun Pazitka - Zagreb (5.000); Ana Hanzlovs­ ki - Zagreb (3.000); Nada Essert - Ston (4.000); :Zupski ured - Zeravac (10.000); Jelena Milicevic - Sarajevo (1.000); Franjevacki samostan - Bjelovar (15.000); Magdalena Vinkovic - Bosnjaci (4.000); Miranda Fojan - Drnis (2.000); Branka Grozdanic - Kastel Stari (4.000); Stefica Ivancic - Ljubljana (4.000); Mira rreurne - Za­ greb (2.000); Zdenka Kesler - Zagreb (500); Jure Tojcic - Zagreb (4.000); Bianka Mokrovic - Zagreb (2.500); N.N. - Zagreb (2.500); Marica Petrinjak - Sudovec (1.000); N.N. - Zagreb (5.000); Obitelj Strojin - Zagreb (3.000); Adela Stare - Maribor (4.000); Marica Petranovic - Sisak (5.000); Milica Zanko - Sinj (5.000); N.N. - Za­ dar (20.000); Sestre sv. Kriza - Beograd (10.000); N.N. - Baska Voda (20.000) Katica Mesic - Zagreb (5.000); Zdenka Karalic - Zagreb (8.000); Andelka Zear - Zagreb (2.000); Ana Paz - Zagreb (2.000); Lida Antic - Zaton (4.000); Roza Dukie - Zaton (1.000); ss. Kceri Milosrda - Split (2.000); Marija Radie - Zagreb (5.000); Vjekoslava Labura - Sibenik (10.000); Sestre Franjevke - lvanle Klostar (20.000); Ana Dragojevic - Dubrovnik (2.500); Jas­ na Denero - Dubrovnik (2.500); Jelka Santak - Vodice (3.000); Anka Grcic - Sinj (5.000); Bosiljka A. - Sumartin (2.000); N.N. - Sumartin (6.000); Ladislav i Klara Vlasic - Osijek (18.000); Antica Strbic - Stablina (5.000); o. Pe­ tar Sikavica - Stablina (10.000); o. Petar Pletikosa - Prugovo (10.000); o. Andelko Simic - Lovrec (20.000); o. Srecko Vekic - Sumartin (10.000); o. Ivan Jukic - Grab (10.000); o. Drasko Taklic - Zmijavci (10.000); o. Stjepan Poljak - Vrgorac (10.000); o. Simun Cugura - Zivogosce (10.000); Karmel sv. Male Terezije - lvanic Klostar (56.000); Sestre Benediktinke - Hvar (3.000); Marija Kastelan - Zagreb (3.000); o. Karlo Krolo - Gradac/drniski (10.000); Vladimir Vukelic - Zagreb (5.000); Zora Doric - Osijek (8.000); Hrvatska katolicka misija - Miinchen (24.000); Katarina Curko - Zagreb (300); Stefanija Rukavina - Zagreb (2.000). U spomen dobre i plemenite profesorice Nikice Petrov iz Metkovica, a za potrebe Vicepostulature, Matisa Rajcic prilaze svoj dar u iznosu od 20.000. - Neki spomenuti darovatelji dodali su i godisnju pretplatu za nase glasilo. Pretplatu su takoder poslali mnogi do­ sadasnji iii novi citatelji. Vicepostulatura i urednistvo glasila svim od srca zahvaljuje! 32

CRKVA GOSPE LURDSKE ----------------. Zagreb

SVECANI dvadeset trees obljetnice blazene smrti 1965. - 4. ozujka - 1988.

SPOMEN

SLUGE BOZJEG FRA ANTE ANTICA

PRIGODNA TRODNEVNICA PET AK, 4. Ill. u 18;30 sati:

Sv. misu predvodi i propovijeda 0. LUKA LIVAJA, gvardijan samostana Gospe Sinjske. Pjevanje pod misom i kratku glazbenu meditaciju kod groba o. Antica izvodi COLLEGIUM PRO MUSICA SACRA.

SUBOTA, 5. Ill. u 18,30 sati:

Sv. misu predvodi i propovijeda 0. JOSIP ANTOLOVIC, rektor Djecackog sjernenlsta u Zagrebu. Pjevanje predvode Sjemenistarci sa Salate.

NEDJELJA, 6. Ill. u 10,00 sati:

Sv. misu predvodi i propovijeda 0. JUAN FOLGUERA, generalni postulator Reda iz Rima. Pjeva rnjesoviti zbor Gospe Lurdske.

U SKLOPU TRODNEVICE, MOZETE POGLEDA Tl PRIGOONU IZLOZBU O OCU ANT/CU, KOJA CE BIT/ POSTAVLJENA U PREDVORJU GORNJE CRKVE.

Molitveni sastanak stovatelja o. Antica u Zagrebu tijekom sljede­ clh mjeseci odrzat ee se u kripti M. B. Lurdske u Zagrebu, i to: 14. travnja, 12. svibnja i 9. lipnja u 19 sati.

SINJ - zvonik i samostan Ovdje je o. Antic proveo prve godine gimnazije.

lz pisma o. Antica upucenoq K.O. - Split --------------­ u povodu Marijanske godine 1954.

Ju~~~ ~~,~ri·"t'~.r~ ~-ft~,'~ ~V' ~ ~ µ~ ~. u. ~ k. .~ ! f '1,,\~·r·~ ~ r~ ~~} ~, r JJ~.~~ J~~ ,A'J~ 1~~ ~ ~ V M ~ ~~ ~

~- ~~

d. . ~ - f- y=;;r,