4

6/7 Uvod

8/9 O tragovima {ZLATKO MILEUSNIÆ}

21 Obuæa u razdoblju od ranog srednjeg vijeka do poèetka 20. stoljeæa {NADJA MAGLICA}

49 Obuæarski obrt i rukotvorstvo {VESNA ZORIÆ}

73 Znaèenje obuæe u seoskim zajednicama u Hrvatskoj {AIDA BRENKO}

111 Obuæa u dvadesetom stoljeæu {AIDA BRENKO / VESNA ZORIÆ}

ENGLISH TEXTS

132 Introduction

133 On Traces {ZLATKO MILEUSNIÆ}

139 Footwear in the Period From the Early Middle Ages to the Beginning of the 20th Century {NADJA MAGLICA}

148 Shoemaking Crafts and Handicrafts {VESNA ZORIÆ}

156 Footwear and its Meaning in Rural Communities in Croatia {AIDA BRENKO}

169 Footwear in {AIDA BRENKO / VESNA ZORIÆ}

177 LITERATURA

5

IZLO�BOM koje dobre šuze! šetnja kroz povijest obuæe, �eljeli smo pokazati razlièitaznaèenja koja cipela ima u èovjekovom �ivotu. Štiteæi nogu od klimatskih nepogoda iliopasnog terena obuæa je tijekom povijesti postala sastavni dio èovjekova �ivota pa namnjezina povijest otkriva i dio povijesti èovjeèanstva. Vrsta i naziv materijala od kojeg jeobuæa napravljena, njezin oblik i ukras ili naèin izradbe, daju nam niz podataka za razumi-jevanje kulturnih, gospodarskih i politièkih prilika u odreðenom razdoblju.

Zahvaljujuæi vanjskim znacima, obuæa postaje simbol identiteta – spol-nog, dobnog, vjerskog, profesionalnog ili etnièkog. Zbog toga su tijekom povijesti èestodonošeni propisi o naèinu obuvanja pojedinih kategorija stanovništva, bilo u obliku zakon-skih odredbi ili nepisanih, ali od zajednice sankcioniranih pravila. Njihov je osnovni cilj bioodr�avanje staleških, vjerskih i nacionalnih razlika ili pak dobnih i spolnih. Velik brojzakona koji se odnosio na obuæu imao je i ekonomsku podlogu poput onih iz skupine legessumptuarie, dakle protiv luksuza. S prvim graðanskim revolucijama propisi koji potjeèu izprethodnih ureðenja postaju bespredmetni, a obilje�avanje razlika poprima drugaèijeoblike. Društvena elita mogla je ostvariti svoju ekskluzivnost iskljuèivo robom vrhunskekvalitete i sezonskim promjenama mode. Današnji razvoj industrije i dizajna kao i razvojtrgovaèke mre�e otvaraju široke moguænosti pa svatko mo�e izabrati onu obuæu koja slu�izadovoljavanju njegovih potreba, a u skladu s ekonomskim moguænostima, dobi, društve-nim polo�ajem i osobnim estetskim mjerilima.

Izlo�ba prikazuje povijesni razvitak obuæe, od arheoloških nalaza prekostilskih razdoblja do suvremenog dizajna, kao i razvitak obuæe sa stanovišta izradbe. Pritome se misli na naèin izradbe obuæe za vlastite potrebe ili potrebe u�e obitelji, do pojaveobrtnika i postolarskih cehova, manufakture i tvornièke proizvodnje.

Takoðer je predstavljena i vrijedna graða Etnografskog muzeja koja pri-pada razdoblju konca 19. i poèetka 20. stoljeæa. U tom je vremenu, upravo obuæa bila jedanod glavnih pokazatelja gospodarskih, društvenih i kulturnih promjena koje su se dogaðaleu seoskim zajednicama. Nastojali smo prikazati i dostupnu izvaneuropsku graðu.

Valja istaæi i prvu industrijsku obuæu proizvedenu u Hrvatskoj, u "Bo-rovu", tvornici nastaloj nacionalizacijom predratne "Bate". Ta je obuæa tijekom 20. stoljeæabila najprepoznatljivija ne samo u Hrvatskoj veæ i na podruèju bivše Jugoslavije. Na izlo�bisu predoèeni primjerci namjenjeni najširim društvenim slojevima.

Zbog mnogovrsnosti obuæe ona je podijeljena u više zasebnih cjelina. Na-stojali smo je predoèiti u vremenskom slijedu, ali istodobno istièuæi njezine funkcije.

Uloga obuæe u uèvršæivanju društvenih odnosa i stvaranju društvenihidentiteta i vrijednosti i danas je izra�eno što potvrðuje i izlo�ena kultna obuæa pojedinihalternativnih skupina iz druge polovice 20. stoljeæa.

Dio izlo�be posvetili smo obuæi u svijetu simbola. U mnogim je kultura-ma odnos prema cipeli i nozi povezan s fetišizmom. Imelda Marcos krije se u mnogim�enama, a muškarci reagiraju gotovo uvjetnim refleksom na pojavu �ene u visokim peta-ma. Simbolièko znaèenje obuæe izvrsno oslikavaju i bajke u kojima èarobna obuæa najèešæepredstavlja medij za ulazak u drugi svijet.

S obzirom na opse�nost i slo�enost teme, naravno da nismo iscrpili sveono što obuæa predstavlja, ali smo pokušali ukazati na njezinu ulogu i znaèenja tijekompovijesti.

Buduæi da je noga bila osobito znaèajna za èovjekov opstanak, vidimo daje tijekom povijesti i u svim kulturama upravo funkcija obuæe istaknutija od oblika. Ustvari, svaki je dizajn obuæe vrlo star.

7

9

O TOME KAKO SU I ÈIME LJUDI U PRAPOVJESNO DOBA štitili stopala od studeni, vlage ilinepogodna tla, nema odgovora na koji se ne bi moglo postaviti još po koje pitanje.Odgovoriti na pitanje kada se to zbilo, premda se èini jednostavnijim, jednako je zam-ršeno pa i danas predstavlja pravu interdisciplinarnu pustolovinu. Povjesne discipline timpitanjima pristupaju razlièito pa su takvi i odgovori. U ovome prikazu bit æe rijeèi o obuæi,njezinim oblicima, mijenama, kao i naèinima kojima su nastajali i smjenjivali se stilovi unjezinu dugom povjesnom razdoblju. Dvije su vrste izvora koje pri tome slijedimo. Jednisadr�e obavijesti iz slikovnih prikaza i pisanih svjedoèanstava. Drugi su arheološki nalaziostataka obuæe, izvorna svjedoèanstva što sadr�e i odgovore na pitanja koja tek valjapostaviti, a danas podvrgnuti analizi uz primjenu suvremenih znanstvenih postupaka,mijenjaju saznanja o njezinu mjestu u kulturnoj povijesti.

U slikovnim prikazima ljudi, obuæa se razabire veæ u razdoblju paleoli-tika, pred pribli�no 15.000 godina. S obzirom na alate kojima se èovjek kamenoga dobaslu�io, bila je to jednostavna i praktièna obuæa naèinjena od ko�a oderanih �ivotinja. Zastopalo se dr�i obavijena ko�natim remenjem; remenèiæima provuèenim izmeðu no�nihprstiju i uèvršæenim u potplat ili pak remenjem provuèenim kroz proreze uz obod njegovauzvinutoga ruba koji se potom obavijaju oko noge od gle�nja naviše. Ovome posvudaraširenom tipu najjednostavnije jednodjelne obuæe, pripadaju i naši opanci, što su se ubrojnim suvrsticama odr�ali sve do danas.

Meðutim takva obuæa se�e u još dalju prošlost koju ne odreðuju njezinimaterijalni tragovi, veæ tragovi što ih je ona ostavila na stopalu suvremenoga èovjeka.Amerièki antropolog Erik Trinkaus, baveæi se komparativnim prouèavanjem fosilnihostataka èovjeka i interpretirajuæi varijacije u anatomiji ljudskoga stopala, zakljuèio je daslabljenje kostiju no�nih prstiju nije stupanj u evoluciji èovjeka kako se to dosada sma-tralo, veæ da je takvo slabljenje posljedica nošenja obuæe te da je zapoèelo veæ pred 26-30.000 godina, a u hladnijim predjelima Euroazije i mnogo ranije.

Prema tom su razdoblju materijalni ostaci najstarije obuæe relativnomladi. Do danas najstariji nalaz obuæe ranoga èovjeka potjeèe sa sjeverozapada sjeverno-

O tragovimaZlatko Mileusniæ

1 Postolarska radionica; detalj saoslikane vaze.

Prethodna strana:2 Model èizme, Sarvaš. AMZ 7894.

10

amerièkoga kontinenta, a starost joj je procjenjena u rasponu od9000 do 11000 godina. Rijeè je o preko 70 sandala pronaðenih 1938.godine u oregonskoj spilji Fort Rock. Naèinjene su od drvenastebiljke Artemisia tridentata koja i danas u tom sušnom dijelu Sjedi-njenih amerièkih dr�ava obilno raste. Indijanci su njezinu savitljivukoru i u suvremeno doba koristili pri pletenju vreæa i košara.

U sliènoj, jednako suhoj mikroklimi spiljeArnold Research u Missouriju uz 16 pari raznolike obuæe naèi-njene od listova biljke Eryngium yuccifolium, pronaðena su i dvapara ko�nate obuæe za koje je ustanovljena starost u rasponu od1070 do 8300 godina.

Stalna suha klima Judejske pustinje u bliziniJerihona, jednog od najstarijih gradova na svijetu, èuvala je 6000 godina ostatke ratnika.Sahranjen je uz bogate grobne priloge i s ko�natim sandalama.

Sluèajan nalaz smrznutog bronèanodobnog èovjeka podno ledenjakaSimilaun u ju�notirolskim Alpama, rujna 1991. godine, proširio je mnoge spoznaje o�ivotu èovjeka prije 5300 godina. U broj od sedamdesetak predmeta što ih je "Ledeni èov-jek" imao uza se u trenutku smrti ubrojena je i njegova obuæa. Premda loše oèuvana, anal-izom je ustanovljeno da pripada tipu jednodjelne obuæe iako je sastavljena od medvjeðe isrneæe ko�e. U unutarnjem dijelu pronaðeni su i ostaci biljnih vlati što su dodatno štitilestopalo od studeni.

Na našem podruèju nema arheoloških nalaza tako stare obuæe.Meðutim, izgled obuæe u pribli�no istom razdoblju eneolitika predoèuje nam fragmentkeramike, vjerojatno statue iz Sarvaša što se èuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Nanjemu je veoma jasno i s više detalja modelirana obuæa u obliku èizme što se�e po prilicido pola lista. Uz rubove potplata i straga, oko njegova uspravljenoga petnog dijela, istièese uska profilacija u obliku sitnih rombova, a sprijeda i straga po sredini te djelomice i okogrla, oblikovani su nizovi nalik na petljice èime je predoèeno spajanje dijelova. Grlo èizmeobavijeno je tankom uzicom pa se mo�e pretpostaviti da se njome vezivanjem uèvršæivaogornji, labaviji dio èizama naèinjen mo�da preplitanjem sukna, pletiva ili omekšane ko�e.Obuæa naèinjena prema ovom modelu, po svojoj bi se izvedbi posve uklopila u najranijeoblike jednodjelne obuæe na podruèju Europe.

Spomenuti primjeri pronaðene obuæe potvrðuju pravilo da se ona, kao islièni predmeti organskoga podrijetla mogla oèuvati jedino pri ujednaèenim klimatskimuvjetima. Uz to idu u prilog èesto naglašavanoj pretpostavci da se èovjek za njihovu izrad-bu slu�io materijalom s kojim je svakodnevno mogao biti u dodiru jer je obuæu zbog nje-zina kratka vijeka valjalo èesto obnavljati, a iznošenu odbaciti kao staru cipelu.

I danas se u mnogim podruèjima Europe, Afrike, Ju�ne Amerike, uzemljama Bliskog i Dalekog Istoka odr�avaju nepromijenjene tehnike izradbe obuæe odraznovrsnih materijala i namjena u oblicima što se stoljeæima ne mijenjaju: sandale oddrva u Indiji, od ri�ine slame u Kini i Japanu, od palmina lišæa i papirusa u Egiptu, odbiljke sisala u Ju�noj Americi, od juke u Meksiku itd.,

Obuæu poznaju gotovo sve rane civilizacije. Iz slikovnih prikaza ali i izarheoloških nalaza saznajemo o visokom stupnju njegovanja stilova obuæe u razvijenimcivilizacijama što su se smjenjivale na podruèju Meðurjeèja: Sumera, Akada, Babilona iliAsirije. Obuæa je ondje oznaka visokih slojeva, polo�aja i èasti dok je puk uglavnombosonog. Osobitost stila sumerske obuæe ko�nati je potplat uzvinutoga vrha, kadikad spovišenim petnim dijelom. Odatle je obuæa takvoga stila, šireæi se prema zapadu, ostavilatragove diljem Sirije te je prevo�ena kasnije obalama Sredozemlja u vreæama fenièkih

3 Obuæa iz spilje Fort Rock

4 Obuæa iz spilje Arnold Research

5 Obuæa Ledenog èovjeka

11

trgovaca, stigla i do Etrurije. Odande, zajedno s ostalim, probranim egzotiènim sadr�a-jima, veæ utabanim stazama sti�e do podruèja na kojem æe ubrzo izniknuti Rim.

Kao i sumerska, obuæa u Babilonu i Asiriji takoðer je raznovrsna kako pooblicima, boji i finoæi ko�e od koje su naèinjene tako i po njihovim namjenama. Sluge sukao i drugdje �ivot provodili bosonogi, dok su jednostavne ko�nate sandale bilenajraširenija obuæa ostaloga stanovništva. Tradicija preradbe ko�e, osobito ovèje, uBabilonu se�e u XIII. stoljeæe stare ere, a njezina iznimna kakvoæa i na njoj zasnovanaizradba obuæe, stoljeæima æe prenositi glas o njezinoj raskošnosti (Hawkes, 1973: 115).Tako æe i poèetkom IV. stoljeæa u èuvenom Ediktu cara Dioklecijana biti spomenutebabilonske sandale i raznobojne natikaèe ((Soleae) Vavulonicae, socci Babulonici)(Blümner,1983: 28). Sandale su namijenjene obim spolovima. Obuæa kraljeva izraðena je od finouèinjene ko�e, debelih potplata s remenjem bijele, zlatne i crvene boje te s ukrasnimremenom što obavija gle�anj dok je obuæa njihovih �ena od ko�e bijele boje i ukrašenadraguljima. Uz stopalo se obuæa dr�i remenèiæima ili ko�natim omèama što u razlièitimkombinacijama obuhvaæaju jedan ili više no�nih prstiju. Konjanièka èizma vezuje se uzAsirce koji su kao ratnièki narod brzim i silovitim konjanièkim napadajima širili svoje carst-vo sve do sredozemnih obala. Ova je vrsta obuæe sezala do koljena, a naèinjena od èvrsteuèinjene ko�e, debelih, zakovicama potkovanih potplata i sprijeda, iznad prstiju ojaèanaumetnutim �eljeznim svodom, pru�ala je odliènu zaštitu ne samo od studeni, kiše i snije-ga veæ i od sluèajnih ozljeda kopitom vlastitoga konja. Sliènu obuæu imat æe i drugi narodikoji su svoju vojnu strategiju zasnivali na konjaništvu, no u antièkom svijetu ona neæe naæitakvu primjenu.

Uz bosonogu veæinu stanovništva staroga Egipta obuæa je bila oznakaviših društvenih slojeva i sveæenstva. Slikovni prikazi iz njihovih monumentalnih grob-nica prikazuju ih u jednostavnoj obuæi nalik sandalama, ili natikaèama ravnih ili sprijedauzvinutih potplata što se uz stopalo dr�e remenom provuèenim izmeðu prstiju i širomvrpcom preko luka stopala. Za sveæenstvo se ka�e da nije nosilo obuæu od ko�e jer da neprilièi stajati na ko�i mrtve �ivotinje.

U VI. stoljeæu stare ere na podruèju Meðurjeèja stvara se moæno per-zijsko carstvo s kojim u pohode prema europskom tlu kreæu i raznovrsni oblici i stiloviobuæe. Vojni porazi ovoga Carstva na grèkom kopnu i moru nisu bili zapreka širenjuorijentalnih stilova obuæe u antièkom svijetu. Meðutim, obuæa uzdignutih vrhova, tolikoomiljena u gotovo svih starih naroda Bliskoga i Srednjega Istoka, nije u Grèkoj kao ni ka-snije u Rimu mogla bila ozbiljnim takmacem raširenijim i omiljenijim sandalama ili dru-gaèijoj obuæi otvorenoga tipa. Pod stilskom oznakom a· Persika¸ takva æe obuæa ipak bitiprihvaæena u Grèkoj i to prije no što æe se granice dr�ave Aleksandra Velikoga zaustavitiu porjeèju rijeke Ind. Mnogo je vrsta obuæe ostalo saèuvano jedino po nazivima mjesta ilikrajeva iz kojih potjeèu kao miletske, kretske, atenske, lakonske. Mnoga antièka trgovaèkasredišta bila su rasadišta modnih strujanja i meðu njima je orijentalna obuæa prvorazrednekakvoæe i izradbe, zauzimala va�no mjesto. Jedno od takvih središta je grèki grad Sikionu korintskom zaljevu. Osim što se roðenjem uz njega vezuju èuveni antièki kipari Polikleti Lizip te da je ondje mitsko mjesto gdje su ljudi od Prometeja primili vatru, njegovo jeime saèuvano i u Ciceronovoj sintagmi: calcei Sicyonii i u njoj se povezuje s pomodnom,orijentalnom obuæom, namijenjenoj uglavnom �enama.

Zahvaljujuæi brojnijim izvorima od VII. stoljeæa stare ere, razvoj odjeæe,pa tako i obuæe u staroj Grèkoj, moguæe je sustavnije pratiti. Mnogobrojni crte�i nakeramici, kipovi, reljefi i mozaici prikazuju odjeæu i obuæu precizno i s bogatim detaljima.Kada se takvim izvorima pridodaju pisana vrela antièkih suvremenika, slika njihovesvakodnevice pokazuje se u svoj svojoj šarolikosti. Pri tom je mnogima uzor postao

6 Egipatski vojnici XIX. dinastije

7 Asirski vojnik

8 Hermes

12

Herodot – otac historije. On je u opise svojih mnogobrojnih putovanja rado uvrštavao izanimljive opaske o naèinu odjevanja, stilu i modi, bilo prema vlastitom viðenju bilo daje o tome od drugih èuo. Za temu kojom se prikaz bavi jednako je va�an i Svetonije jer ninjegovi opisi rimskih careva nisu zanemarili tu komponentu njihovih �ivota.

Bo�anstva grèkoga panteona u najranijem razdoblju prikazuju se boso-noga, a s vremenom im se pridodaje obuæa èiji se oblici povezuju s njihovom djelatnošæu.Na primjerima vrste obuæe u kojoj su na grèkim i rimskim spomenicima predstavljeniHermes (Merkur) i Artemida (Dijana) te su promjene veoma oèite. Tako je Hermes,hitronogi glasonoša i skoroteèa olimpskih bogova zaštitnik putnika, pastira, trgovaca i lu-pe�a, izmjenjujuæi lik od bradata starca do golobradog mladiæa, mijenjao obuæu od èizmica(endromis) s naprijed izbaèenim jezikom, preko svakodnevnih, obiènih krepida, zadr�avšijedan jedini atribut – èudesne krilate gle�njaèe (talaria) kojima brzinom misli dolazisvome cilju. S druge strane, slobodoljubiva, djevièanska Artemida, bo�ica mjeseca i lova,zaštitnica �enske mlade�i okru�ena s dvadeset rijeènih nimfi koje se brinu o njezinimèizmicama i psima, prikazuje se jednom bosonoga, drugi puta u sandalama (krhp·j) ilijeftinoj obuæi seljaka i pastira (,emb!j), a kada je lovu tada sa srebrnim lukom, tobolcemi u kratkoj suknji u èvrsto vezanim èizmicama (endromis) kakve inaèe nose lovci ili atle-tièari. Obje posljednje vrste veoma su sliène, a razlika se pokazuje u završetku sara. Uobuæi endromis sare su jednostavne i ravne dok su u embas one du�e, na krajevimaizvraæene i na tim rubovima kojekako ukrašene. Èesto nosi i kÄqqoruoj, obuæu što tijes-no prijanja uz nogu, ne prekriva no�ne prste i sprijeda se vezuje na veoma dekorativannaèin. Izraðivana je od neuèinjene ko�e, no u finoj izradbi i s dodatnim ukrasnim pojedi-nostima, postat æe oznaka visokog dostojanstva. Izrazito visok potplat na takvoj obuæinosili su glumci u grèkim tragedijama, da bi visinom naglasili znaèaj tumaèenoga lika, paje naziv koturna u pjesnièkom izra�aju latinskoga jezika ostao i sinonim za tragediju.

Jednostavne izrade i cijenom pristupaène su karp!tinon (carbatina)izraðene od neuèinjene goveðe ko�e i to iz jednoga komada. U njima su èvrsto spojenesamo strane petnoga dijela. Boène strane su niske i s njihovih rubova nastavlja se remenješto obavija luk stopala, a zatim se omotava oko gle�nja, ponekad i do polovine lista. Jedno-stavnost izradbe takve obuæe u V. stoljeæu stare ere ali i njezinu neprikladnost u armen-skoj studeni, opisao je Ksenofont u svojoj Anabazi, a takoðer je spominje i Aristotel. Takvuobuæu nosili su i muškarci i �ene, a njihovim preoblikovanjem nastat æe rimske caligae.

Iz Grèke potjeèe i obuæa tipa sandala krhp·j (krepis) slo�enije izradbeali jeftine pa stoga i èeste u obiènom puku. Za njihovu izradbu korišteni sujednaki kalupi jer se lijeva od desne oblikom nije razlikovala. Po naèinu kojimse obuhvaæa stopalo kao i po spajanju potplata s gornjim dijelom mogli bismoih smatrati preteèama suvremene dvodjelne obuæe – cipela. Potplat je mogaobiti sastavljen od više slojeva, a za vojnike i ojaèan zakovicama. Takvu suobuæu nosili glumci komedija. Ova se obuæa tijekom svog dugog postojanjamijenjala ali je uvijek zadr�avala prepoznatljiv osnovni element: ona kao i san-dala ne pokriva gornji dio stopala. U razdoblju helenizma proširit æe seantièkim svijetom uz obuæu grèkoga stila i ona nastala pod utjecajem BliskogaIstoka. Visoko razvijena kultura grèkih kolonija na jugu Apeninskoga poluoto-ka, njegovanje starih tradicija, grèka naobrazba i grèki naèin �ivota uopæe,privlaèila je Rim snagom kojoj on nije mogao odoljeti.

Razvijajuæi umjeæa, tehnike i obrte pod utjecajem svojihsjevernih i ju�nih susjeda, Rimljani su prema predaji veæ od najranijega raz-doblja svojega kraljevstva meðu mnogima usavršavali i postupke štavljenjako�e i njezine preradbe. Potrebe Rima za kvalitenom ko�om i to u velikim

9 Koturne, obuæa grèkoga glumca

10 Endromis, obuæa Hermesa

11 Krepis

Lijevo:12 Embas

Sljedeæa strana:13 Hermes; Napoli, Museo

Archeologico Nazionale di Napoli

13

15

kolièinama bile su stalne, a kako su se granice širile i sve veæe. Veliki diokoristio se za opremanje vojske: štitovi, kacige, oklopi, prsluci, naprtnjaèe,vreæe, šatori, oprema konja za vuèu i jahanje, uzde, remenje itd. Plutarh gov-ori da su obrtnici koji su se bavili ko�om (coriarii) bili povezani u strukovneudruge još u razdoblju prvih kraljeva Nume Pompilija i Servija Tulija. Znamotakoðer da su djelovali i u vrijeme Cezara koji je mnoge udruge ukinuo, dokse ovoj trag nastavlja i u vremenima poslije oba Carstva. Uz njih okupljeni uudrugu atrium sutorium djeluju i obuæari koji jednom godišnje prireðuju sveèanost u èetvr-ti što se prema njima nazivala vicus Sandaliarius, a u kojoj je bio postavljen i Apolonov kipistoga imena. Uz obuæare se ve�u preprodavaèi i trgovci na veliko s kojim je svaki obuæarvezan ugovorom. Prenošenje samo jedne od brojnih pretpostavki što ih je o rodu caraVitelija iznio Svetonije, utvrdilo je uvjerenje da car potjeèe iz obuæarske obitelji(Svetonije, 1978: 276). Mo�da i jest ali to nije va�no. Va�nije je to što je Svetonije te pret-postavke svrstao prema društvenoj ljestvici na èijem je vrhu stara obitelj plemièkogastale�a, na dnu je najni�i sloj gradskog stale�a kojemu pripadaju i postolari-krpari (sutor vet-eramentarius). Premda je obuæarski obrt smatran neuglednim, udruga je imala mnogobrojnoèlanstvo i brojne su se obitelji njime obogatile. Rimski su obuæari izraðivali obuæu na drven-im kalupima (forma sutoris), a Dioklecijanov edikt ih razvrstava ovako: Formae calicares max-imae; Forma secundae mensurae; Forma muliebres; Forma infantiles (Blümner, 1893: 28). U mno-gobrojnim nazivima obuæarske djelatnosti prepoznaju se i njihovi proizvodi: sandaliarius, cal-ceolarius, solearius, crepidarius, baxearius, gallicarius, sutor caligarius.

Što se tièe izgleda, kakvoæe i obuæe što se u tim radionicama proizvodilai u njoj se ogleda poznata praktiènost i eklektiènost staroga Rima, njegova sklonost pre-pravljanju, doraðivanju i poboljšavanju. Iz veæ poznatih oblika ondje æe se stvoriti èuvenaobuæa rimskih legionara caligae. Bez njih, bio bi doprinos Rima veæ postojeæem inventaruobuæe Staroga vijeka neznatan. Inaèe je to bila kao i u Grèkoj obuæa prostoga puka, ispr-va jednodjelna, izraðena kao i grèke karbatine od neuèinjene ko�e i otvorenih prstiju.Stopalo, osim gle�nja, obuhvaæa splet remenja izrezanoga od jednog komada ko�e. Sezalaje do iznad gle�nja gdje se vezivala ko�natim remenjem. Nesputanost gle�nja, otvorenosti prozraènost osnovne su prednosti ove obuæe i ona je zbog raširenosti meðu vojnicimapostala istoznaènica obiènog rimskog vojnika caligatus miles, premda su je obuvali i èasnicido centuriona. Uz praktiènost, od takve se obuæe zahtjevala i trajnost pa je dodan izm-jenjljiv potplat, a uvedeno je i njegovo ojaèavanje �eljeznim zakovicama clavi caligarii poèemu su i nazvane caligae clavate. Unatoè opisanim novinama, obuæa se tijekom dugih iiscrpljuæih marševa izlizala pa je novac clavarium bio vojnicima namjenjen za njezinoodr�avanje dok im se za produ�ene marševe isplaæivala obuæarina, calciarium. Meðutim,oprema rimskoga vojnika nije bila obuhvaæena propisom o jedinstvenom izgledu odjeæe

Prethodna strana:14 Artemida versajska; Paris, Louvre

15 Rimski postolar

16 Obuæa rimskih èasnika

17 Calceus

Gore desno18 Karbatine

19 Erosi kao postolari

16

ili obuæe, kao što je to danas u suvremenim vojskama. Sastavljanepo razlièitim kriterijima i novaèene po razlièitim provincijamaCarstva, u opremi legionara ogledala su se i lokalna obilje�ja, veæprema tome gdje legija ratuje, taboruje ili zimuje. Vojnici su nosilii drugu sliènu obuæu meðu kojom se spominju carbatinae i gallicae.Meðutim, obuæa tipa caligae nije bila iskljuèivo muška ili vojnaobuæa. Navodi se i u varijanti za �ene (caligae muliebres), dakako bezzakovica na potplatu, a takoðer znamo da ju je u djetinjstvu

najèešæe obuvao Caius Caesar Germanicus, kasnije rimski car poznatiji po nadimkuKaligula što ga je prema njoj dobio.

U hladnijim predjelima vojnici su obuæu iznutra oblagali tkaninom, ko-�om su zatvarali prednje, nezaštiæene dijelove stopala, a stopala umotavali u otkane povoje.Od gle�nja do koljena, noge su obavijali vunenim ili platnenim povojima (tibialia). O caruAugustu poznatom po zimogroznosti Svetonije piše: Zimi se zaštiæivao sa èetiri tunike i debelomtogom, zatim košuljom i vunenim prslukom i napokon povojima za stegna i listove, a i ovo: ako su muujutro krivo obukli cipelu, lijevu umjesto desne, vidio je u tome loš znak. (Svetonije, 1978: 104, 108).

Fasciae crurales et pedules su povoji kojima je noga obavijena od koljenasve do no�nih prstiju pa se na njih nazuva obuæa. Od takve obuæe što je sezala i prekokoljena, do odjeæe što su je ondje od lokalnoga stanovništva legionari preuzeli, maleni jekorak. Hlaèe, premda su cjelovite, i danas se broje u parovima što upuæuje na njihovunekadašnju razdvojivost. Kao Grci i stanovnici Rima poznavali su hlaèe jer su ih nosilinjima susjedni narodi. Ali sami ih nisu nosili. Hlaèe braccae smatrane su barbarskomoznakom i njihovo nošenje izazivalo bi prezir i javnu sablazan. Znamo da ih je nosio carAleksandar Sever ali ne u Rimu. Hlaèe i njima sliènu obuæu nosili su seljaci, gladijatori ilovci, a noge preko koljena omotane spomenutim povojima prikazane su i na kipu Dijane.U gradu Rimu vrijedila su druga, veoma razraðena pravila o tome koji društveni sloj kakvuobuæu nosi i u kojim prigodama. Njihovo nepoštivanje, neprikladnost vrste, ukrasa iliboje, odstupanje od uobièajene visina potplata ili sara, oznaka je bahatosti, oholosti kojase doduše ne mo�e sankcionirati ali glasine o njoj te�ile su umanjenju cjelokupnogaznaèaja osobe u javnom �ivotu. Takvoga glasa ni za �ivota nisu se mogli riješti mnogi poz-nati Rimljani, a meðu njima su i carevi Cezar, August, Kaligula, Neron.

Najstarija, najednostavnija i najjeftinija obuæa za muškarce i �ene bile susolea/soleae, sandale s ko�natim ili drvenim potplatom. Uz stopalo se dr�i ko�natimremenom što je prolazio izmeðu no�nog palca i susjednog prsta ili pak s nekolikoko�natih remenèiæa što su se vezivali oko gle�nja. U tom je obliku poznata na cijelomSredozemlju, sa širokom lepezom moguæih materijala za izradbu i naèina vezivanja.Osnovnom tipu danas je najsliènija obuæa što je nazivamo japanke. U bogatijim slojevimarimskoga društva bila je to obuæa jedino za kuæu i obuvala se samo uz tuniku. U njima jeneprilièno hodati ulicom, kao i le�ati za stolom pri gozbi, a ne izuti ih (soleas demere). Aizrazom: soleas poscere (zatra�iti sandale) gost bi domaæinu najavio svoj skori odlazak.Slo�enije izradbe bila bi ko�nata obuæa èiji gornji dio èini splet remenèiæa koji obavijajustopalo do gle�nja i ondje se vezuju. Naziv crepidae, ili za �enske crepidulae, upuæuje nanjezino grèko podrijetlo (krhp·z). Prosti je puk svakodnevno nosio jednostavnu i jeftinuobuæu od platna ili pusta (udones), impregnirane kostrijeti (impilia) ili ko�natu obuæu štoje sezala do iznad gle�nja (perones), rijetko od uèinjene ko�e (crudus pero), a ponekad s tra-jnijim drvenim potplatom. Klompe (sculponeae) obuæa rimske sirotinje i robova, sva jeizrezana ili izdubena (sculpo) iz drva. Katon preporuèuje da se svake dvije godine robovi-ma podijeli po par takvih klompa, a o njihovoj raširenosti meðu ratarima govori i Varonkoji za Triptolema, mitskog izumitelja poljodjeljstva predla�e naziv Triptolemus

Gore lijevo:20 Grèke sandale

21 Fasciae crurales

22 Gallicae

23 Campagus

24 Rimske sandale

17

Sculponeatus (Daremberg, 1889: IV/2, 1136). Obuæa drvenih potplata, inaèe èesta meðurimskom sirotinjom, u sliènim se izvedbama i s više ili manje popreènih ko�natihremenèiæa (solea balnearis) koristila u javnim kupalištima kao što je to uobièajeno naIstoku i danas. Takva obuæa postala je uzor prema kojem su u visoku modu razdobljakasnoga Carstva ušle �enske klompe metalnih potplata.

DE SOLEIS ET GALLICIS. (PERI SANDALIWN KAI TROCADIWN.)treæi je odjeljak devetoga poglavlja (De formis calicaribus) Dioklecijanova edikta, i u njemusu navedene ove njihove vrste: (Gall)icae biriles rusticanae bisoles, (Gall)icae biriles bisoles,(Gall)icae cursuriae, (Tau)rinae muliebres bisoles i (Taurin)ae muliebres monosoles. Rijeè je o obuæiprostoga puka: sandalama u širem smislu i papuèama èija je cijena od dva do pet puta ni�aod najskuplje obuæe rimskih patricija. Naziv upuæuje da je podrijetlo takve obuæe podruè-je Galije. Odatle se preko Rima proširila èitavim Carstvom. Isprva se smatralo da su gal-licae seljaèka, provincijska obuæa i neprilièna za rimskoga graðana njegovanog ukusa. Ipak,ulazeæi postupno u inventar gradske obuæe, poèele su zamjenjivati skuplju obuæu (cal-ceus). Po tome što je gornji dio stopala više ili manje otvoren gallicae pripadaju tipu san-dala, meðutim ono što ih od njih razlikuje, povišeni je ko�nati obrub èime se bli�e vrstiobuæe (campagus) koju je u kasnom Carstvu prihvatio i patricijat, a i kasnije je ostalaveoma omiljena i raširena u Bizantu.

Obuæu vrste baxae ili baxeae Edikt ne spominje. Na njoj se nije mogloštedjeti jer su cijenom pri samom dnu. Veæ prema mjestu gdje su izraðivane, naèinjenesu preplitanjem palmina ili papirusova lišæa, rogoza, vrbovine ili konopa. Imaju oblikstopala uz koje su prièvršæene jednostavnim uzicama od istoga materijala, a u razvijenijimoblicima rub im je povišen tako da obuhvaæa cijelo stopalo osim gornjega dijela. Takvajednostavna i jeftina obuæa postala je simbolom siromaštva. Postala je èesta na nogamapropovjednika, hodoèasnika i sljedbenika filozofskih pravaca koji su njima isticali prezirprema lagodnom �ivotu i njegovim suvišnim i neduhovnimkomponentama. Brojni nalazi obuæe u egipatskim grobnicamatakoðer pripadaju ovoj vrsti.

Orijentalnoga podrijetla je obuæa calceusrepandus što je u Rim prodirala s Etrušæanima i u kakvoj suèesto prikazivani oslikani likovi u njihovim grobnicama(Ducati, 1967: 232). To je posve zatvorena muška i �enskaobuæa ravnih i sprijeda šiljatih i uzvinutih potplata. Jezik jedugaèak kao i u patricijskih ali nije u cjelosti obavijen vrpca-ma, veæ samo s dva para iznad gle�nja i jednim pri gornjemrubu, tako da obuvena obuæa ima izgled èizme. Takav tipobuæe nije bio raširen i veæ se u Ciceronovo vrijeme mogao vidjeti jedino na nogama kipaJunone Sospite u Lanuviju blizu Rima (Daremberg, 1887: I/2, 819).

Èini se da se Rim Orijentu pribli�io bogatstvom boja više nego li oblicimaobuæe. Bojom je naglašen sklad odjeæe i obuæe, a vrstom obuæe i njezinom bojom oznaèenje i društveni polo�aj. Toga careva grimizne je boje i ukrašena zlatom, jednako tako i obuæa.Obuæa patricija i ljudi na visokim dr�avnièkim polo�ajima takoðer je crvene boje.Skupocjena boja grimiza i u malenim je kolièinama oznaka najviših slojeva društva, a njomesu rimski carevi zaogrnuti od pete do glave. Ona je ekskluzivna, prostom puku nedostup-na, daleka i neshvatljiva jednako kao i uèenost cara Konstantina VII. s èijim je roðenjem bojagrimiza stopljena. Boja i oblik obuæe najviših slojeva rimskoga društva povezuje se s preda-jom o poèetcima Rima i o stotini rodova iz kojih su izabrani njegovi prvi senatori. Iz tih rodo-va svoje podrijetlo izvodi najviši razred rimskoga patricijata kojemu je bezrazlo�no svojatan-je njegovih simbola i povlastica bilo neprihvatljivo. Plutarh je, pišuæi o Gaju Mariju koji je

25 Baxae

26 Obuæa Etrušæana

27 Calcei patricii

Desno:28 Calceus repandus

104. godine stare ere trijumfom u Rimu slavio svoju pobjedu nad Jugurtom, opisao sljedeæidogaðaj u rimskom senatu: Poslije trijumfalnog ophoda Marije sazove senat na Kapitoliju; i bilonepa�njom bilo vulgarno se razmeæuæi svojom sretnom sudbinom, uðe na sjednicu u odjeæi trijumfatora,ali opazivši ubrzo nezadovoljstvo senata, ustane i iziðe te, preobukavši se u togu pretekstu, opet se vrati(Plutarh: 73). Naime njemu, kao plebejcu, u Senatu nije prilièila obuæa patricija. Na rim-skim spomenicima u takvoj su obuæi prikazani August, Kaligula, Klaudije, Trajan, MarkoAurelije (Paulys, 1899: 1340). To su calcei patricii ili njima sliène calcei mullei. Crvene su boje,èvrstih potplata ali od od fino uèinjene i istanjene ko�e što tijesno prijanja uz stopaloistièuæi mu oblik. Po obliku je ta obuæa najsliènija suvremenim polucipelama i èizmicama.Stopalo pokriva u cjelosti i se�e od gle�nja gotovo do pola lista. Vezuje se ili bolje reèenozatvara se obavijanjem jezika donjim parom širih i gornjim parom u�ih vrpci (quator corrigae)koje se vezuju iznad gle�nja, sprijeda po sredini. Calcei patricii ekskluzivna je obuæa patrici-ja i njihovih potomaka, a obuva se pri izlascima i to uz togu. Naziv calcei mullei oznaèava upra-vo crvenu boju takve vrste obuæe, a naziv boje �eli se dovesti u vezu s bojom ribe mullus.Trag ovoga naziva ali i opisanoga znaèaja same boje, nalazimo i danas u nazivu mule zaliturgijsku obuæu rimskoga Pape (Daremberg, 1887: I/2, 819).

Sliènu, takoðer visoku i zatvorenu obuæu od ko�e crne boje (nigris pelibus)nosili su senatori. Uz takvu obuæu (calcei senatorii) vezuje se Ciceronova dosjetka što je kaometafora calceus mutare, oznaèavala brz prijelaz u stale� senatora. Danas bi ona, izvan njez-ina konteksta, mogla odgovarati poslovici: skoèiti iz opanka u cipelu.

Obuæa �ena u visokim slojevima društva kako ona jednostavna što jenošena po kuæi tako i ona za izlaske (calcei muliebris, calceolus) fine je izradbe, nje�nije pri-lagoðena obliku stopala i s veæom moguænošæu izbora boje ili pridodanih skupocjenihukrasa od zlata do biserja. Meðutim, �ensku sveèanu obuæu na prikazima zastire tunika,tako da ne mo�emo znati kako je izgledao njezin gornji dio.

U III. stoljeæu pokušao se ogranièiti izbor boja za mušku obuæu.Meðutim domete takvih ogranièenja takoðer ne mo�emo znati. Iz veæ spomenutogaEdikta cara Dioklecijana, kojim se utvrðuju najviše cijene �ivotnih potrepština i u kojemse navodi dvadesetak vrsta obuæe, latinski tekst spominje ove boje: (Socci) purpurei sivefoenicei; (socci albi); socci Babulonici, purp(urei sive albi); Taurinae inauratae (Blümner, 1893: 28).Dometi ovoga Edikta poznati su. Njegove odredbe bile su kratkoroène i nisu olakšalefinancijske terete Imperije. Dioba Carstva što ju je zapoèeo Dioklecijan i nedugo potomnastavio Konstantin Veliki premještanjem te�išta politièke moæi u Konstantinopol, imatæe dugoroènije odjeke u oblikovanju europskih modnih stilova.

Kraj razdoblja što je ovim prikazom dotaknuto, veæ sadr�i sve one ele-mente koji æe obuæu odreðivati ne samo prema njezinim osnovnim namijenama, veæ premaobrascima modnih strujanja koja na tu potrošnu robu kratkoga vijeka �ele utisnuti trajnijipeèat. Oslanjajuæi se pri tom na poznate komponente, nastoje im pridodati nešto novo ijoš neviðeno. Srednji vijek koji sljedi, s novim duhom što svoju snagu crpi iz antièkoganasljeða, dat æe starim uzorima nove oblike.

18

29 Calcei senatorii

30 Bizantske papuèe

31 Kasnocarske sandale špièoke

Sljedeæa strana:32 Opremanje nevjeste; detalj sa

oslikane vaze

U O V O M S E P R I K A Z U O P I S U J E O B U Æ A kao sastavni dio odijevanja, koja se tijekomdevet stoljeæa razvijala i mijenjala pri èemu su se koristila stalno nova tvoriva, usavršavalipostojeæi i pronalazili novi naèini obradbe/izradbe. Tom opisu poslu�ili su arhivski zapisi,likovni prikazi te, manjim dijelom, saèuvani predmeti.

U drugoj polovici 11. stoljeæa kada predromanika prerasta u romaniku(ponovno uvoðenje ljudskog lika i figuralne kompozicije), prizori na reljefima oltarnihpregrada crkve sv. Nediljice u Zadru, krstionice splitske katedrale, bilje�e naèin odijeva-nja i pripadnu obuæu. Tako je na ploèi oltarne pregrade u krstionici splitske stolne crkves prizorom kralja, dostojanstvenika i podanika (u odjeæi s vidnim staleškim razlikama),prikazana obuæa sa šiljato oblikovanim prstima, priljubljena uz nogu. S pomoæu vodor-avnih pruga naznaèena je i pripadna suvrstica obuæe koja pokriva nogu od gle�nja dopolovice potkoljenice, to jest do koljena. Takva slièna obuæa od sukna ili vune, bezstopala, zatvarala se na unutarnjoj strani kopèama. Tu obuæu, pod nazivom 'grliæi', su-sreæemo u predajnom ruhu dinarskog podruèja (Radauš-Ribariæ, 2002). Spomenutuobuæu prikazuju pluteji iz crkve sv. Nediljice u Zadru na kojima se, uklopljeni uarkadama, ni�u prizori iz evanðelja. U Navještenju, od Marijina lika saèuvano je samoobuveno stopalo, a u prizoru Pohoðenja Marija i Elizabeta odjevene su u antièku odjeæui obuvene u netom opisane cipele. U prizorima Kristova Roðenja i Poklonstva mudracasvi su likovi obuveni, a mudraci se razlikuju izgledom lica i odjevnim pojedinostima.Unutar arkada desnog pluteja svi su likovi obuveni, osim lika Ivana Krstitelja. KraljHerod, kao i ostali muški likovi u nastavku pluteja, obuveni su poput likova veæ opisanihna pluteju splitske krstionice. �enski likovi, Marija i dvije majke nevine djeèice, obuvenesu u cipele šiljatog vrha, priljubljene uz nogu (Petriciolo, 1983: 13-14). Prikazani likovipripadaju srednjovjekovnoj ikonografiji, �ivog su i plastiènog izraza s ustaljenim oblicimaodjeæe i obuæe èime se pridru�uju onima na pluteju splitske krstionice.

Istodobno se u Europi nosila visoka cipela, brodequins, sprijeda s du�imjezikom, pokatkad nazubljenim (Boucher, 1963: 172). Osim takve obuæe, nosila se i niskacipela za navlaèenje s blago zašiljenim vrhom, a pokrivala je gornji dio stopala. Cipele su

21

Obuæa u razdoblju od ranog srednjegvijeka do poèetka 20. stoljeæa

33 �enske cipele, Austrija iliFrancuska, 1860. – 1870. godine.Svileni atlas, ko�a, gumirana tka-nina. MUO 10358.

Prethodna strana:34 Ploèa oltarne pregrade s prizorom

kralja, dostojanstvenika i podani-ka. Krstionica splitske katedrale,kraj 11. stoljeæa.

Nadja Maglica

bile meke, od kozje ko�e iz Cordobe (kordovana). Zašiljeni vrh cipele, kojemu su se dulji-na i oblik mijenjali, prevladava u drugoj polovici srednjeg vijeka (Thiel, 1963: 156).Vitezovi su nosili ko�nate èizme s ostrugama, a pri odlasku u rat �eljezom okovane èizmekao sastavni dio oklopa. Seljaci i kmetovi rabili su obuæu vlastite izradbe.

Poèetkom 12. stoljeæa cipela se u Europi ipak razlikuje od one izprethodnog razdoblja. Veæ poèetkom stoljeæa prete�e niska mekana cipela produljenablago uzdignutim šiljkom (à pigache) (Boucher, 1965: 172). I nadalje su se nosile èizme,visine do polovice potkoljenice i polucipele na unutarnjoj strani zatvorene kopèom ili vrp-com. Cipele su izraðivane od crne ili ko�e ostalih boja, èak i od brokata s manje ili višeistaknutim zašiljenim prednjim dijelom. Prema ondašnjem poimanju æudoreða, �eni nijedolikovalo pokazivati noge, pa su se pripadne èarape prièvršæivale ispod koljena s pomoæuvrpce. Majstorski izraðena cipela bila je na visokoj cijeni i bilo je prim-jereno nositi je na dvoru. Obuvanje loše ili slabo izraðene obuæe znaèi-lo je nedolièno ponašanje. Muška i �enska obuæa razlikovala se u velièi-ni pa su �ene u skladu s tadanjim mjerilima ljepote te�ile maloj inje�noj nozi (Thiel, 1963: 174). Koncem 13. stoljeæa, nosila semekana lagana èizma priljubljena uz nogu. Nogavice ojaèane ko�nimpotplatom i dalje su vrsta obuæe. Klompe i galoše zaštita su laganihcipela.

O obuæi iz toga vremena u Hrvatskoj svjedoèe i djelalikovnih umjetnosti, ponajprije vratnice splitske katedrale, portal tro-girske katedrale i zvonik splitske katedrale. Romanièki reljefi skladanipo naèelu zakona zbrajanja potvrðuju relativnu samostalnost dijelovašto je bitno svojstvo romanièke kompozicije (Ivanèeviæ, 2004: 14, 15).Osobit su primjer takvog naèela drvene vratnice splitske katedrale

22

35 Ploèa oltarne pregrade iz sv. Nedi-ljice u Zadru s prizorima Herodovpokolj djece, Bijeg u Egipat i Sv.Ivan Krstitelj, kraj 11. stoljeæa,Arheološki muzej, Zadar.

36 Èarape i cipele s insignijama neg-dašnjeg njemaèkog Carstva, 12. i13. stoljeæe. Beè, KunsthistorischesMuseum.

Sljedeæa strana:37 Vladar na prijestolju sa sveæenici-

ma i ratnicima. Minijatura izevanðelistara Otta III iz Bamberga,kraj 10. stoljeæa. Munchen,Staatsbibliothek.

23

24

38/39 Detalji vratnica splitske katedrale majstora A. Buvine iz1214. godine. Prizori Poklonstvotriju kraljeva i Pokolj nevine djece.

majstora Andrije Buvine iz 1214. godine. Svako krilo vratnice podijeljeno je u 14 poljaodvojenih okvirima što se doimaju poput zasebnih slika. Na njima se ni�u prizori izevanðelja – Kristovo Djetinjstvo i Javno djelovanje te prizori Muke i Smrti. Zamjetnimumijeæem u obilju uresa predoèeni su, uz odjeæu, i inaèice pokrivala za glavu te raznovrsnaobuæa. U prizoru Poklonstva kraljeva, likovi su obuveni u nisku i zatvorenu obuæu (Beziæ-Bo�aniæ, 1981: 74). U Pokolju nevine djece vojnici su obuveni u kratke, a krvnici u visokeèizme, dok su u Bièevanju Krista likovi koji bièuju obuveni u visoke èizme èime je dodat-no uveæan dojam grubosti tog èina. Buvinovi su prizori "najbogatiji ikonografijski ciklussrednjovjekovne umjetnosti u Dalmaciji" (Karaman, 1942: 39).

Suprotno Buvini, na portalu trogirske katedrale iz 1240. godine"Radovan je slio Kristovo roðenje, Poklon pastira i Putovanje triju kraljeva s istoka u jednujedinstvenu sliku, slobodno grupiranu i punu �ivota" (Karaman, 1938: 4). Izraðena plas-tika religioznog je i svjetovnog sadr�aja, obilna u raznovrsnim oblicima koji su zastupljenii plitkim reljefima i kipovima naravne velièine. Realistièno je uprizoreno mnoštvo pojedi-nosti iz suvremenog �ivota: odjeæa i obuæa likova, oprema kraljeva i pastira, ognjište ipokuæstvo. Tako u prizorima iz Kristova �ivota, prizorima lova, likovi Triju kraljeva,Josipa, te pastira, vinogradara i vojnika nose meke lagane plosnate cipele, s blago zašiljen-im prednjim dijelom (Fiskoviæ, 1953: 11). Prizori godišnjih doba predstavljeni su pripad-nim znakovima zodijaka i njihovim zemaljskim simbolima – poslovima i dogaðajimaznaèajnim za pojedini mjesec u godini. Tako je lik starca pri ognjištu, simbol mjesecasijeènja, prikazan u cipelama s visokim drvenim potplatom i gornjim ko�natim dijelom,sprijeda poluotvorenim. One su nazuvene preko mekih ko�nih cipela priljubljenih uznogu. Naposljetku, apostol Petar obuven je u skromne sandale. I dok nam Buvina "pre-

25

40 Starac pri ognjištu, simbol mjese-ca sijeènja, Radovanov portal1240. godine. Katedrala u Trogiru.

41 Vinogradar, simbol mjesecao�ujka, Radovanov portal, 1240.godine. Katedrala uTrogiru.

26

42 Sv. Petar, Radovanov portal,1240. godine. Katedrala u Trogiru.

doèuje onakovu umjetnost, kakovu je konzervativna provincijska sredina Dalmacije mogladati sama od sebe" (Karaman, 1963: 43), Radovanov je portal "odraz osjeæanja i znanjaonog doba, iako u reduciranom obimu i slobodnoj preradbi provincijske sredine, dalekeod uèenih središta skolastiène Europe" (Karaman, 1938: 2).

Skulpturama Radovanova portala bliske su skulpture sa zvonika splitskekatedrale. Na ulazu u zvonik osobito se izdvaja skupna skulptura likova dvojice sna�nihtelamona sa �enskom figurom izmeðu njih. Dobro prikazana i oèuvana odjeæa i obuæanavedenih likova, znaèajan su prilog upoznavanju odijevanja u srednjem vijeku. Središnjilik, uspravna �ena, obuvena je u vrlo plosnate cipele, sprijeda malo zašiljene. Obuæa tela-mona istovjetna je onoj starca – sijeènja, s Radovanova portala, "s visokim drvenim pot-platom i gornjim ko�natim dijelom sprijeda su poluotvorene, a straga slobodne; imajunaokolo i niz zrna, vjerojatno glave èavala. One se navlaèe preko laganih ko�nih cipela,priljubljenih uz nogu, koje se vezuju sprijeda kopèom ili sa strane ste�u vrpcom"(Keèkemet, 1955: 96-97).

Gotika je stilsko razdoblje u srednjovjekovnoj umjetnosti koje se u 13.stoljeæu nastavlja na romaniku i traje do u 15. stoljeæe. To je po svemu drugaèije raz-doblje, s osnovnom te�njom, naèelom koje u središte zanimanja postavlja èovjeka, a svedotadašnje teme – zagrobni �ivot, biblijska prošlost, prizori iz Kristove mladosti, zamjen-juje novim temama – ljubav prema ovozemaljskom, suvremenost, "Kristova muka – kadatrpi kao Èovjek po èemu je jednak svim ljudima" (Ivanèeviæ, 2004: 64). Nov naèin vred-novanja ljudskog �ivota i time izmijenjeni pristup odrazio se na sveukupnu umjetnost, alii na èovjekovu svakodnevicu – odijevanje i obuvanje. Još su uvijek u uporabi prete�itovisoke cipele koje se zatvaraju s pomoæu vezica ili kopèe, nogavice ojaèane ko�nim pot-platom te neizostavne klompe kao zaštitna obuæa. Sredinom 14. stoljeæa napušta se dugaodjeæa, dotada zajednièka za oba spola i uvodi kratka odjeæa za muškarce. To je velikanovina i oznaèava prvu pojavu mode (Boucher, 1965: 192). Ta promjena (kratka odjeæakoja otkriva muškarèeve noge) uvjetovala je stvaranje nove, drugaèije obuæe – nogavicepriljubljene poput èarapa razlièitih duljina, od gle�nja pa do bedara. U posljednjoj èetvr-

27

43/44 Skulptura na ulazu u splitski zvonik, sredina 13. stoljeæa, i crte�obuæe desnog telamona.

28

tini 14. stoljeæa cipela mijenja oblik, prednji se dio produ�uje u obliku kljuna koji završa-va dugaèkim šiljkom – cipela à poulaine. Duljina šiljka ovisila je o statusu i polo�ajunositelja što je bilo ureðeno mnoštvom propisa. Tako je kne�evima i prinèevima pripadaošiljak duljine od 2,5 stope, visokom plemstvu od 2 stope, vitezovima od 1,5 stope,bogatašima od 1 stope, dok je svima ostalima pripadao šiljak duljine od svega 0,5 stope(Thiel, 1963: 202). Iako su svojim oblikom bile nalik cipelama à pigache iz 12. stoljeæa,cipele à poulaine1 širile su se s burgundskom modom po Europi i ostale u uporabi skorojedno stoljeæe (Boucher, 1965: 198).

Istaknuti šiljak s vremenom se produljivao do 40 cm pa se pri kretanjuvezivao lanèiæem za koljena. Cipelama à poulaine bile su prilagoðene i klompe, pravamodna novost – izraðene od drveta, s dva ojaèanja nalik peti i s uobièajenim šiljkom(Thiel, 1963: 221). Obuvale su se pod cipelu u svrhu zaštite od uliènog blata. Bila je toobuæa po svemu ru�na i neugodna. Koncem razdoblja (osamdesetih godina 15. stoljeæa)šiljci na cipelama i klompama sve su manji i uskoro posve nestaju. Cipele pak sliènepapuèama zatvarale su se sa strane pomoæu kopèe ili vrpce, no otmjenije je bilo koristitinogavicu pojaèanu ko�natim potplatom ili ko�nate potplate remenom prièvrstiti na noge(Thiel, 1963: 203). S vremenom ta obuæa(nogavice pojaèane ko�nim potplatom)polako nestaje iz uporabe, dok se sve više rabeèizme. Bilo ih je razlièitih oblika, primjerice,'zavrnute' èizme – prethodnica jahaèe èizme,visoke èizme heuses, koje su se pokatkad nosilepovrh mekanih cipela nazivanih brodequins(Boucher, 1965: 198). U tom razdoblju po-javljuje se novi oblik klompe s ko�natim pot-platom koja se nazuvala bez cipele. Nisuslu�ile kao zaštita obuæe veæ se svrstavaju usuvrsticu obuæe (Pratt, Woolley, 1999: 13).

�enska obuæa i dalje je sli-jedila mušku modu. Promjene koje su sedogodile u muškoj obuæi zahvatile su i �enskuobuæu èime je ujedno naznaèen i konaccjelokupne srednjovjekovne dvorske modekoja više nije mogla razviti nešto novo (Thiel,1963: 234). U splitskim arhivskim zapisima iztoga doba spominje se i obuæa: više paribijelih èarapa i cipele, iz èega se mo�e zakljuèiti kako se i na našim podruèjima osjeæaoutjecaj europskih modnih središta (Beziæ-Bo�aniæ, 1981: 73).

Novo stilsko razdoblje koje je smijenilo gotiku, a s ciljem obnavljanjaopæeg duha klasiènoga starog svijeta – renesansa, oznaèilo je velik preokret. Procvala jenova umjetnost puna zanosa za antièkim skladom, suprotno opæenitosti i potèinjenostisrednjeg vijeka. �eli se vratiti ugled i povjerenje u pojedinca i ozakoniti njegovo pravo naosobne slobode. Zaèeta u Italiji, ondje se najviše i razvila te preuzela primat u umjetnos-ti, ali i u europskoj modi.

Muškarci i �ene nalazili su u odijevanju ostvarenje htijenja za lijepimoblikom koji æe zadovoljiti njihov ukus, strast za bojama i, ponajprije, osobitu razlièitost(Boucher, 1965: 181). Time se napajala talijanska moda renesanse pa u obuæu uvodi jed-nostavne cipele prilagoðene obliku stopala. �ene su takoðer nosile udobne cipele, dobroprilagoðene nozi, ali i cokule, zocolli, cipele s vrlo debelim potplatom. Pojavile su se u

29

1 Zbog pretjerivanja i ekscentriènos-ti (šiljci su sve dulji, obojeni blješ-tavim bojama i okiæeni zvonèiæimaèime se izravno velièala seksualnost)tu je modu zabranjivala i crkva (pro-glasima, proglašavanjem 'crne kuge'Bo�jom kaznom za poulaine) i vlasti(zabrane izradbe i nošenja). Vidjeti:http://podiatry.curtin.edu.au

Prethodna strana:45 Zašiljene cipele, à poulaines i

drvene sandale, 14. i 15. stoljeæe.

46 Sveèanost lova na dvoru FilipaDobrog, detalj, 15. stoljeæe, MuzejVersailles. Burgundska dvorskamoda, kaljaèa i cipela à poulaines.

Veneciji radi zaštite od èestih uliènih poplava. S vremenom su potplati sve više rasli u vis-inu (do pola lakta) pa su �ene s takvom obuæom izgledale poput divova. Nesigurnohodanje i èesto padanje nositeljice su izbjegavale oslanjanjem na sluškinju – pratiteljicu(Thiel, 1963: 256, 258). Zbog neudobnosti i nesigurnosti nisu ostale dugo u modi. Obuæaje nu�no postajala sve šira što je nositeljici omoguæavalo èvršæi i sigurniji hod. Poèetkom16. stoljeæa cipele su sprijeda poprimile èetvrtasti oblik i postale tako široke da su lièilekravljim gubicama, à guele de vache, i medvjeðim šapama, à pied d'ours2 (Thiel, 1963: 275).Iznimno širokog potplata, plosnata vrha te gornjišta s brojnim prorezima, cipela jeizgledala nezgrapno, ali unatoè tomu bila je vrlo omiljena. Ubla�eni oblik te cipele s u�imi zaobljenijim vrhom pojavio se u Francuskoj, pod nazivom escappin ili escafignon, sredinomprve polovice 16. stoljeæa (Boucher, 1965: 231). U drugoj polovici 16. stoljeæa prevladavaraskošna španjolska moda. Španjolske cipele vrlo su brzo izgubile širinu, postale su u�e imanje izrezane. Pokrivale su cijelo stopalo s blago zašiljenim vrhom. Materijali i bojacipela prilagoðavali su se odjeæi, a po prvi se puta pojavljuju i pletene èarape koje potisku-ju duge šivene èarape. Osim cipela za navlaèenje, vrlo su raširene bile èizme, visoke dokoljena ili èak i preko koljena, usko priljubljene poput èarapa, izraðene od fine kozjeko�e, kordovana (Thiel, 1963:320). Buduæi da je španjolska etiketa zabranjivala �enamapokazivanje stopala, španjolske su koèije bile opremljene mimokretnim vratima s ciljempokrivanja nogu dame pri ulazu ili izlazu iz koèije. �ene su osobito cijenile obuæu èiji jeoblik istovjetan muškoj, uz pridavanje velike pozornosti cipeli uvijek izraðenoj od baršu-na, satena ili svile. U izradbi obuæe namijenjene svim društvenim slojevima od 1570.godine ko�a je zamijenila saten (Boucher, 1965: 228). Jednako su se cijenile i èarape,dovoljno tijesne i bijele. Španjolkama je omiljena i najotmjenija bila bijela boja (Thiel,1963: 328).

Konac 16. stoljeæa obilje�avaju još dvije znaèajne novine u modi cipela.Prva je uvoðenje pete, podjednako visoke za �ene i muškarce, a koja se "vjerojatno razvi-la od klinaste cipele i zakošene cipele nazvane chopine"3 (Swann, 1982: 7). Druga je nov-ina uvoðenje 'jednakih' cipela, nema više podjele na lijevu i desnu cipelu4 èemu je razlog

30

2 Prema francuskoj legendi povezujese s osobom Charlesa VIII (1493.-1498.), koji je zbog uroðene deforma-cije svojih šest no�nih prstiju, uveo umodu široke cipele èije je gornjišteukrašeno uzdu�nim i poprjeènimprorezima (Pratt, Woolley, 1999: 16).

3 Osobit oblik papuèa, s iznimnovisokim potplatom od 18 inèa (50cm), venecijanskog podrijetla.Prvotno obuæa prostituki, ubrzo supostale omiljene meðu venecijanskimplemstvom (Pratt, Woolley, 1999:19).

4 Suvremenici su to popratili skrom-nim komentarom "par visokih cipelakoje nose gospoda … sad na jednu,sad na drugu nogu" (Swann, 1986: 7).

"Vaša visost je

bli�e nebu nego

kad sam vas

zadnji put vidio

i to za visinu

chopine".

SHAKESPEARE

(O’Keeffe, 1996:383)

47/48 Chopine, venecijanska moda 1600. godine.

nemoguænost stvaranja obratnog odraza para kalupa radi visoke pete (Swann, 1986: 7). Iz arhivskih podataka razvidno je da su neki dijelovi Hrvatske i dalje na

europskome modnom pravcu. Na Hvaru su zabilje�ene èarape raznih boja te dva parazocolla, obuæa s drvenim potplatima i gornjištem od baršuna odnosno èohe. U Orebiæucipele su nabavljali u Genovi i Livornu, a one najskuplje, zlatom ukrašene, u Carigradu(Beziæ-Bo�aniæ, 2001: 66, 177-178). I u Šibeniku se u to doba nosila europska obuæa:èizme i cipele. �ene su imale poluvisoke cipele i otvorene cipele nalik sandali. Za izrad-bu navedene obuæe koristila se goveða, teleæa i jareæa ko�a (Beziæ-Bo�aniæ, 2001: 53). UDubrovniku su toliko cijenili raskošnu odjeæu i obuæu najnovije europske mode da jeRepublika radi zaštite ugro�enih domaæih obrtnika (sve su se manje kupovali domaæiproizvodi, a sve je veæi bio odljev novca iz Republike) donijela zakon protiv luksuza(Beziæ-Bo�aniæ, 2001: 63).

Stilsko razdoblje u europskoj umjetnosti povezano sa znanosti,5 koje jenaslijedilo renesansu i trajalo kroz cijelo 17. stoljeæe pod nazivom barok, obilje�eno jeponovnim uèvršæenjem katolicizma, apsolutistièkim dr�avama i novom ulogom znanosti(Janson, 1997: 549). Barok se pojavljuje u raznim zamislima zbog èega je iznimnoraznovrstan. Takva raznovrsnost savršeno se uklopila u širenje novog pogleda na svijet,potaknuta je ponovna prosudba èovjeèanstva uz istaknutu ulogu ljudske strasti. Gradi seraskošno i ukrašava kiæeno. Ljudsko tijelo prikazuje se u smionim stavovima i razigranimpokretima. Te�nja za ukrašavanjem svenazoèna je što nije mimoišlo ni modu.

Obuæa 17. stoljeæa bila je podlo�na mijenama, posebice u razdobljutridesetogodišnjeg rata (1618.-1648.) te u vrijeme vladavine Louisa XIV (1643.-1715.).Pod utjecajem flamanske graðanske mode, u prvim je desetljeæima stoljeæa èizma bilaglavna muška obuæa. Èizma s osrednje visokom petom, mekanih i visokih sara proširenih(u gornjem dijelu) i presavijenih ispod koljena – poput zdjelice ili pehara, bila je zami-jeæena modna pojedinost veæ s poèetka 1615. godine (Swann, 1986: 14). Skladnom i ljup-kom obliku èizme pridonijela je prednja uglato krojena kapica (nije više zaobljena), asvakako i dodatni ures u obliku manšete ukrašene resama ili èipkom (Thiel, 1963: 348).

31

5 Velika dostignuæa Kopernika,Keplera, Galilea, Descartesa,Newtona odredila su nov pogled nasvijet, bitno razlièit od dotadašnjegapa je i u umjetnosti poèelo drugaèijegledanje na stvarnost (Janson, 1997:549).

49 Henry VIII, Devonshire coll.,Chatsworth, Engleska, oko1539.godine. Cipele "medvjeða šapa",pied d' ours.

50 Muška cipela, vjerojatno Italija,16. stoljeæe. Ko�a. MUO 3094.

32

Inaèica opisane èizme s našivenim gornjim zdjelièastim dijelom bila je u širokoj uporabiu razdoblju 1630.-1640. godine. Obvezatno je èizma na no�nom zglobu bila opremljena iostrugama (èesto pozlaæenima), no uvijek preširokima što je stvaralo slikovit, "arogantani mu�evan dojam, shodno vojnièkom duhu vremena" (Swann, 1986: 14). Èarape supostale va�an dio obuæe s novom ulogom – ukrasnom. Skupocjene svilene èaraperaznovrsne po namjeni i gotovo svih boja nosile su se s cipelama i s èizmama. Kada su seobuvale u èizmu, štitile su se dugim èarapama od batista ili lanena platna, a dodatni uresbila je veæ spomenuta manšeta. Manšeta je pri vrhu bila ukrašena volanima od èipke, astavljala se izmeðu èarape i èizme (Boucher, 1965: 255). Manje imuæni, kojima su svileneèarape i ukrasni dodaci bili nedostupni, morali su se zadovoljiti lanenim èarapama kroje-nim i šivanim u sklopu narodne nošnje (Thiel, 1963: 348). U otmjenoj – salonskoj odjeæièarapa se, zajedno s èizmom, dr�ala luksuznim predmetom.

Široka uporaba èizme (utjecaj rata) ipak nije posve istisnula cipele.Prvotno zaobljeni vrh cipele ubrzo se mijenja u uglato gornjište iz kojeg je izrastao širokijezik, stra�nji se dio povisio tako da je cipela obuhvaæala cijelo stopalo i postajala sve viša(Thiel, 1963: 348). Cipele su izraðivane prete�ito od ko�e (kordovana), svijetlih boja(omiljena bijela) uz raznobojne konce u doradi ili pak ukrašene rupicama uz primjenuraznovrsnih vezica, "sve s ciljem stvaranja dojma napadne raskošnosti" (Swann, 1986: 12).Cipele s ko�natim jezikom, s veæim ili manjim otvorima sa strane, zatvarale su se spomoæu ko�nih remenèiæa, ali su se rabile i vrpce,6 od jednostavno slo�enih do raskošnooblikovanih ru�a s pridodanim biserima ili šljokicama (Swann, 1986: 12). Vrpce su bilepokazatelj imovnih moguænosti nositelja.7 Kao zaštitna obuæa èesto su se nosile kaljaèe sravnim potplatom. Izmeðu muške i �enske obuæe, moda i nadalje ne pravi razliku. �enskacipela takoðer dobiva uglati vrh, visoku koso rezanu petu, a spone su bile ukrašene

33

6 James I (1603.-1625.) rekao je: "Utu je svrhu slu�io jard (oko 1m)vrpce, po cijeni od 6 penija." (Swann,1986: 12).

7 Siromašni su imali crvene vrpce,dok Massingerova Gradska gospoðaima sljedeæi komentar: "Ljudi sred-njeg imovnog stanja nose podvezice ii ru�e po cijeni višoj od £ 5." (Swann,1986: 12).

51 Henri II, 1550. godine, MuzejLouvre. Ko�ne cipele, escappin iliescafignon.

52 Henry Rich, prvi grof Holland,1640. godine. Nat. Portrait Gall.,London. Èizme ukrašene èipkom ikaljaèe s ravnim potplatom.

53 Muška èizma, 1630. – 1640.godine. Ko�a, našiveno gornjište udrugoj boji.

Prethodna strana:54 Muške cipele (nisu par) s prorezi-

ma na gornjištu, Engleska, izmeðu1510. – 1530. Naðeno u grobištustradalnika od kuge, London.

mašnom ili rozetom (Thiel, 1963: 354). S poèetkom druge polovice 17. stoljeæaFrancuska preuzima vodstvo u stvaranju mode, a Pariz postaje modno središte Europe. U�arište mode sve više dolaze èarape i cipele, a noga, po uzoru na Španjolsku (stoljeæe rani-je), postaje mjerilo dvorske otmjenosti i elegancije. Najelegantnije su bile svilene èarapegdje su èak i šav i umetak bili ukras. Umjesto èizama, koje su nestale iz salona i ostale uuporabi samo u vojsci i za lov, u modu ulaze cipele. Na vrhu s dugaèkom, ravno odsje-èenom kapicom, sve du�e i sa sve višim petama,8 cipele postaju pravo malo umjetnièkodjelo (Thiel, 1963: 384).

Uobièajene boje muških cipela bile su crna i smeða, a ukrašavale su sekao i prije vrpcama, kovnim ploèicama i rozetama. Godine 1660. u Engleskoj ulazi u modukopèa9 koja uskoro postaje glavni ukras cipele. Kopèe su bile raznolikih oblika i velièineukrašene dragim kamenjem ili staklenom masom za umjetne dragulje. Od samog poèet-ka smatrale su se nakitom te su se mogle prenositi s jedne cipele na drugu ili èak koris-titi i na ostalim odjevnim predmetima (Swann, 1986: 20). U drugoj polovici 17. stoljeæacipela je zašiljena vrha i nadalje visoke ravne, a kasnije skošene 'francuske'10 pete. Koncemstoljeæa, vrh cipele ponovno je postao èetvrtast. Posebna znaèajka �enskih cipela bila jevrpca od jareæe ko�e bijele boje koja se umetala izmeðu slojeva pete i slu�ila za prièvršæi-vanje za potplat (Swann, 1986: 15). Rabe se i dalje kaljaèe u svrhu zaštite od blata.

Ni u tom razdoblju primorski dijelovi Hrvatske nisu u modi odjeæe iobuæe zaostajali za ostalom Europom. U Korèuli se iz popisa odjeæe korèulanskih knezo-va saznaje za muške èizme, jedne alla turca, �ute papuèe i cipele, raznobojne pamuèneèarape, èarape od vune i svilene 'bordazine', kupljene u Veneciji (Beziæ-Bo�aniæ, 2001:243). �enske cipele prete�ito su od svile ili pana (sukna), s višom ili ni�om petom te spri-jeda s vrpcom vezanom u petlju. Nosile su se i cipele otvorenih peta, nalik sandalama, araskošnije cipele bile su ukrašene vezom i metalnim kopèama (Beziæ-Bo�aniæ, 2001:244). Na udaljenom Visu spominju se èarape i cipele, a sve su dio djevojaèkog miraza(Beziæ-Bo�aniæ, 2001: 236), dok se na Hvaru dosljedno odijevalo i obuvalo po modi onogavremena. Spominju se cipele, èizme, zocolli, papuèe, èarape raznih boja, pamuène i od

34

8 Zbog svojega niskog rasta, LouisXIV dao je podlo�iti potplate i petesvojih cipela plutom i presvuæi crven-om ko�om. Takva je crvena peta bilasve do francuske revolucije povlasticaplemstva (Thiel, 1963: 364).

9 Pepys u svom Dnevniku za dan22. sijeènja 1660. obznanjuje sljedeæunovost: "Danas sam poèeo stavljatikopèe na svoje cipele …" (Swann,1986: 20).

10 Peta sa straga jasno uvijenim izaobljenim oblikom (Zander-Seidel,2002: 231).

55 �enska cipela, djevojaèka,Engleska, oko 1600. godine.Antilop. Ashmolean Museum,Oxford.

56 �enska cipela, Engleska, 1660. –1670. godine. Ko�a i našivene svi-lene vrpce.

Sljedeæa strana:57 Muške cipele, Hrvatska, 2. polovi-

ca 17. stoljeæa. Rips i atlas, poza-menterijska vrpca, ko�a. MUO2970.

35

svile te osobito sotto calzo, vrsta donjih èarapa koje su se obuvale ispod gornjih èarapa(Beziæ-Bo�aniæ, 2001: 200).

Rokoko je stil u umjetnosti proizašao iz francuskog baroka i prote�e sekroz 18. stoljeæe do francuske revolucije 1789. godine. Silno velike i pretjerano kiæeneoblike preinaèio je u lakše, prisnije i nje�nije. Maštovitošæu doèarava zaèarani svijet i takoomoguæuje povremeni bijeg od stvarnog �ivota. Proširio je raspon ljudskih osjeæaja (otkriosvijet ljubavi) te uveo obitelj kao jednu od glavnih tema umjetnosti (Janson, 1977: 610).Maštovitost kao obilje�je epohe odrazila se u velikoj mjeri i na modu. Koriste se razlièitistilovi oblikovanja pa se obuæa poèinje razlikovati prema spolovima. Cipela je i nadaljeprete�ita muška obuæa. Vrh cipele dobiva šiljasti oblik, peta se sni�ava na 2,5-3 cm visine,još uvijek presvuèena, a rjeðe od ko�e u slojevima crvene boje,11 no sada i uz svakodnevnuodjeæu. Kopèa je jedini ukras (poznata Artois kopèa),12 najprije postavljena na vrh rista,kasnije spuštena ni�e prema prstima (Swann, 1986: 25-26, 28). Za izradbu cipela rabilase ko�a, a najèešæe boje su crna i tamno smeða. Pri koncu 18. stoljeæa ko�a je postajalalaganija (tanja i mekša). U drugoj polovici 18. stoljeæa, èizma ulazi ponovno u modu, sadakao obuæa za šetnju. Razvijaju se novi oblici: d�okejska èizma kod koje je gornji dio pre-savijen ispod koljena s vidljivom postavom u drugoj boji kao ukrasom, husarska èizma skratkom sarom ukrašenom resama (Thiel, 1963: 349). Papuèe su i nadalje u oblikunatikaèa, dublje izrezane; prvotno su izraðivane od brokata, kasnije od lagane ko�e uodabranim bojama. �enska cipela postaje svojim oblikom i izradbom vrhunac majstorskogumijeæa. Èim je moda dopustila da se vidi stopalo (po prvi puta u doba kasne renesanses prevlasti španjolske mode), mala ljupka noga postala je znak ljepote. Takva je moralabiti i cipela. Cipele su izraðivane od tkanine (lana, svile, vune), prete�ito podstavljenejareæom ko�om, uz pripadne vrpce, kopèe, vez pa i dragulje.

36

11 "Crvene pete su se i dalje nosile,ali 1771. više nisu bile ogranièene nasveèanu odjeæu ili samo na muškar-ce." (Swann, 1986: 26).

12 General Evening Post ustvrdio je 31.svibnja 1788. da je kopèa Artois pre-pustila mjesto vezicama za cipele "…Revolucija je ubila modu s kopèama"(Swann, 1986: 29).

58 �enske cipele za vjenèanje,Engleska, 1770. – 1786. godine.Saten, vez s raznobojnim koncem,ko�a, srebrna kopèa, brušenostaklo.

37

Kako ništa nije bilo preskupo, stra�nja strana skošene visoke peteukrašavala se èak i smaragdima, koketno poruèujuæi 'pogledaj me' (Thiel, 1963: 418).Promjenu su do�ivjele i kaljaèe, zaštitna obuæa s ko�natim potplatom i oblikom koji je"toèno odgovarao cipeli s visokom petom" (Zander-Seidel, 2002: 232). Sredinom drugepolovice 18. stoljeæa �ene nose èizme, ali samo za jahanje. Èizme su bile naèinjene odjareæe ko�e, zaobljena vrha, srednje visoke pete, a vezivale su se sprijeda (Swann, 1986:30). Veliko znaèenje modne pojedinosti dobiva i èarapa, kako za muškarce tako i za �ene.

59 �enska cipela, Engleska, 1700.godine. Ko�a, vrpca od jareæe ko�ebijele boje i svilena vrpca.

60 �enska cipela s kaljaèom,Francuska, oko 1755. godine.Tkanina i ko�a.

38

13 'Talijanska' peta, vrlo tanka petauèvršæena klinom koji podupire lukstopala (Swan, 1986: 30).

61 �enske papuèe s rozetama u bojifrancuske trobojnice, Francuska,1789. godine.

S francuskom revolucijom 1789. godine dotadašnji modni stil do�ivljavaznaèajne promjene. To je vrijeme ratova, istaknuto doba muške mode, ponovno s èizmom– glavnom muškom obuæom. Èizme su se pojavljivale u raznim oblicima i pod razlièitimnazivima èime su svjedoèile o svojem vremenu. Hesenska èizma, visoka do koljena, sprije-da s V-izrezom i kiticom bila je u prvi mah najraširenija (Swann, 1986: 35). Poèetkom 19.stoljeæa potisnula ju je iz mode visoka èizma do koljena nazivana Welligton koja je moglabiti i poluèizma (visoka èizma povuèena prema gle�nju). Osnovni oblici bili su brojni, vrhu poèetku šiljat da bi uskoro prevladali tupi ovalni oblici. Prvotno su èizme bile bez petada bi se kasnije pete ustalile na visini 1,5-2,5 cm. Osim ko�e, rabila se i lakirana ko�a (od1791. godine) te metalni dodaci (èelièni vršci peta, zakovice, razni èavli, ugraðene met-alne ostruge) (Swann, 1986: 32). Velika tehnièka novina bila je (1800. godine) ponovnouvoðenje podjele obuæe za lijevu i desnu nogu, omoguæeno izumom pantografa (Swann,1986: 7). Èizme su se nosile i u salonu i kazalištu, no nisu mogle posve protjerati cipelu.Cipela je mijenjala oblik, od šiljata do tupo ovalna te naposljetku èetvrtasta vrha, krojenasve ni�e s kratkim jezikom i niskom petom, prete�ito crne boje. Kopèa je ustupila mjestovezicama, s jednim ili dva para rupica za vezice. Novina je došla iz Amerike gdje se otkri-lo kako Indijanci rade vrlo atraktivnu obuæu koja se dijelom uopæe ne razlikuje odsuvremene (Swann, 1986: 33). �enska obuæa bila je dobro zastupljena, najviše poluèiz-mom s talijanskom petom.13 Visoke cipele još su se nosile, no moda je 1813. godine uvelasandalu – cipelu, suvrsticu nisko krojenih salonki, bez pete, a vezale su se vrpcom okogle�nja (Swann, 1986: 38). To æe još dugo biti najva�nija �enska obuæa.

Moda tog razdoblja odrazila se i u Hrvatskoj, primjerice u Makarskoj. Spoveæanom trgovinom i ojaèanim vezama sa svijetom, raste uvoz raznih roba, pri èemu niobuæa nije zaobiðena. U mirazima (dotama) udavaèa obvezno se nalaze razni primjerci

39

obuæe: cipele od crnog baršuna, zatim od svile, dublje izrezane, nazivane gondoline terazne vrste pamuènih i svilenih èarapa (Beziæ-Bo�aniæ, 2001: 78, 82). U Splitu, najveæe-mu gradu Dalmacije, modna strujanja europskih kulturnih središta pratila su se koliko jeto bilo moguæe (plemiæki i bogati graðanski slojevi društva). S poèetka stoljeæa nosile suse cipele i pantofole (zatvorena cipela osobito omiljena u Veneciji) izraðene od vrlo mekekozje ko�e ili baršuna, obrubljene zlatnom i srebrnom vrpcom (Bo�iæ-Bu�anèiæ, 1982: 74,82). Cipele je pratio velik izbor raznovrsnih èarapa od svile, pamuka, platna i konca,pokatkad i vezene. Sredinom 18. stoljeæa nezgrapne niske cipele potisnule su lagane imekane, pianella ili mulette, cipele podignuta vrha. Nosile su se i po kuæi i na ulici.Moderne su bile i cipele s visokom petom, od svile, antilopa, baršuna u bijeloj, ru�ièastoj,sivkastoj i bisernoj boji (Bo�iæ-Bu�anèiæ, 1982: 78).

62 �enske cipele, Hrvatska, kraj 18.stoljeæa. Svila, ko�a, peta"Madame Pompadour". HPM 953.

U prvoj polovici 19. stoljeæa, bidermajer je, nasuprot raskošnim oblici-ma empira, stil skromnoga graðanskog okru�enja kojeg odlikuje jednostavnost, prak-tiènost i udobnost. To je stoljeæe kada se u proizvodnji obuæe poèinju koristiti nova tvori-va – guma (1830.)14 i ko�a gmazova (1860.); novi postupci – primjena klinova za uèvršæi-vanje potplata (1842.), štavljenje ko�e ekstraktom hrastove kore kao poèetak modernogantilopa (1873.); nove boje – smeða boja (1864.) i novi dijelovi tj. pribor – elastiène pet-lje (1840.), kukice za vezice (1865.). Poluèizma je još uvijek najèešæa muška obuæa koja

se naizmjenièno (ovisno o namjeni i prigodi) nosi s la-ganom, salonskom cipelom. Obje su imale uglati vrh, petuvisine 2,5-3,5 cm, zatvorene elastiènom uzicom ili vezica-ma s tri do èetiri para rupica na cipelama (tip Blucher)15,odnosno petnaest pari rupica na èizmama (tip Derby)16.Modna novina bile su èizme s elastiènim umetcima kojeje 1837. J. Sparkes Hall darovao kraljici Viktoriji, apoboljšanu inaèicu predstavio javnosti 1846. godine(Swann, 1986: 44; Pratt, Woolley, 2000: 71). Moderne subile i èizme na vezanje, odnosno kopèanje s pucadi sa

strane koje su muškarci prihvatili veæ 1830. godine, a �ene znatno kasnije17 (Pratt,Woolley, 2000: 71). U istom razdoblju, �enska se obuæa nije mnogo mijenjala. I dalje senosi cipela bez pete, no sada s otupljenim vrhom (poput muških) i vezanjem ukri� okogle�nja. Cipele su se izraðivale prete�no od tkanina, najèešæe crne boje, dok su se u iz-

40

63 Muške èizme, oko 1848. godine.Ko�a, platno, mjedene ostruge.HPM 31919.

64 Muške èizme, Hrvatska, sredina19. stoljeæa. Dio instalacijskeodore bana J. Jelaèiæa. Ko�a, sre-brne rese, vrpca za vezivanje isrebrne ostruge. HPM 9486.

65 Muška cipela, Blucher, Engleska,1840. godine. Ko�a.

14 Veæ 1836. godine bile su u upora-bi gumene kaljaèe. O njihovoj upora-bi piše i Charles Dickens u PickwickPapers: "jako fini gospodin – jedan odonih koji su vrlo precizni i uredni,koji stavljaju svoje noge u malagumena vjedra za gašenje po�ara kadaje kišno vrijeme" (Swann, 1986: 41).

15 Blucher, visoka cipela (poluèizma),sprijeda vezana s otvorenim jezikom iravnim šavom sa strane. Prvotno sustrane bile izraðene od jednog koma-da ko�e bez stra�njeg šava (Swann,1986:89).

16 Derby èizma ili cipela s otvorenimrupièastim jezikom koji je našiven nakapicu (Swann, 1986:89).

17 �enska èizmica od jareæe ko�ekoja se kopèala s pucadi sa stranespominje se 1858. godine(Pratt,Woolley, 2000:71).

41

nimnim prigodama nosile cipele naèinjene od atlasa, satena, svile ilipletene slame. Ko�a se koristila samo za tanki potplat i kapicu gorn-jišta. Zbog osjetljivosti gornjišta te stoga kratkotrajne uporabe,kupovalo se nekoliko pari cipela istog modela (Zander-Seidel, 2002:235). Modni predmet i dalje su èarape u bijeloj, be� ili naravnoj bojiko�e s ukrasnim vezom (Thiel, 1963: 534). Tijekom tridesetih ièetrdesetih godina 19. stoljeæa, èizmice od tkanine postaju tolikoobljubljene da je cipela s vezanjem oko gle�nja, nakon pola stoljeæavladavine u modi, nestala (Thiel, 1963: 543). Tako su se 1830.godine pojavile èizmice s gornjištem od svile svijetlih boja s veza-njem na unutarnjoj strani, tankih potplata i plitke pete. Pret-postavlja se da su bile namijenjene za vjenèanja jer je upravo u tovrijeme bijela boja prihvaæena kao vjenèana (Zander-Seidel, 2002:236). Da je hrvatska javnost bila brzo i dobro obavještavana o europ-skim modnim kretanjima koja su se, jednako tako, i brzo usvajala,

svjedoèi i prijekor Ivana Kukuljeviæa-Sakcinskog sugraðanima, objavljen u Danici 12. vel-jaèe 1842., gdje se prezrivo osvræe na njihovo kozmopolitsko odijevanje: "A vi i vaši sinoviu finih cernih frakih s uzkimi rukavi, u tesnih hlaèah, u belih nogavicah i tesnih cipeljahizgledate kao da ste uprav sada iz Pariza pobegli."(Ivoš, 1997: 155).

66 �enske cipele (s lijeva na desno)a) London, 1825.–1850. godine.Svileni saten i vrpce za vezivanjeoko gle�nja, ko�a. b) i c) London,Francuska 1830.–1840. godine.Svileni saten i rozeta, ko�a.

67 �enske èizmice, 1830.- 1840.godine. Atlas, svila, svilene vez-ice, ko�a. Germanisches NationalMuseum, Nürnberg.

68 �enske èizmice, Hrvatska, 1.polovica 19. stoljeæa. Platno ielastièni umetak u sari, ko�a.MGS 3415.

42

Tijekom druge polovice 19. stoljeæa, u razdoblju historicizma, oponaša-ju se dotadašnji stilovi. Velik preokret u proizvodnji obuæe donio je pronalazak nekolikostrojeva namijenjenih razlièitim postupcima izradbe – strojnom prièvršæivanju zakovica(1853.), strojnom šivanju ko�e (1856.), strojnom šivanju cipele s unutarnje strane (1860.).Uvoðenjem strojeva, poèinje i serijska proizvodnja cipela koja je utjecala na modu.Istodobno, gotovo nestaju visoke èizme, a u modu ulaze poluèizme s kopèanjem sa strane.Ujedno se mijenja i oblik obuæe pa uglati vrh postaje zaobljen. Poluèizma od lakirane ko�e

69 Muška cipela, Northampton,1864.godine. Ko�a.

70 Muška èizma, Derby, Engleska,1870.–1880. godine. Krokodilskako�a, vezice i kukice.

71 �enske èizmice, Hrvatska, oko1880. godine. Platno, ko�a. MUO29598.

Sljedeæa strana:72/73 �enska Barrette èizmica,

Engleska, 1880. i Barrette cipela,Švicarska,1874. godine. Ko�a, ukrasni izrezi s pucetima ikopèama.

nosila se kao otmjena obuæa uz frak ili smoking. Sredinom osamdesetih godina 19. st.dogodile su se promjene u korištenju boja i materijala. Upotrebljava se i smeða boja (1864.),a od novih materijala koriste se teleæi boks (u poèetku samo u crnoj boji), a peau de suede(1873.) oznaèava poèetak modernog antilopa. Guma je veæ u širokoj uporabi, ili kao vrstaobuæe (gumene kaljaèe), ili kao materijal za izradbu dijelova obuæe (potplati, pete, razneuzice i petlje). Tih su godina standardizirane i velièine cipela (Swann, 1986: 54, 56). Umuškoj obuæi modno prete�u cipele s vezanjem sprijeda, ko�natim uzicama kroz tri-èetirirupice (polucipela Oxford, u Francuskoj poznata po nazivu Richelieu) ili uzicama kroz petpari rupica i èetiri para kukica te s metalnim vrškom na jednoj uzici (visoka cipela – poluèiz-ma Derby nazivana i Lorne, u Francuskoj Molière) (Swann: 1986: 46). Sveopæom uporabomgle�njaèa, èizma Wellington posve je nestala, a od èizama nosile su se one s vezanjem sprije-da (Derby) ili kopèanjem (Balmoral). Uza svakodnevnu �ensku odjeæu, uglavnom su senosile èizmice Balmoral od satena ili èvrste ko�e koje su se umjesto sa strane zatvarale spri-jeda, a uz sveèanu odjeæu polucipele. Potonje su se ubrzano mijenjale: zaobljeni vrhovi1880-ih postaju šiljatiji, pete ni�e i zaobljenije da bi 1890-ih prevladala peta Louis XV. Unadmetanju cipela i èizmi, kao kompromisno rješenje ponuðena je Barrette, i kao cipela(izraðena od glacé ko�e s ukrasnim pucetima, èetvrtastog vrha, 5,5 cm visokom slojevitompetom i gornjištem djelomice izvedenom u uskim prugama) i kao èizma (Swann, 1986: 49).Izvedba je istovjetna cipeli, a ukras gornjišta izveden je du�inom prednje strane sare.Opisana èizma zahtijevala je svilenu obojenu èarapu.

Obuæa i èarape birale su se, u pravilu, u opreènoj boji. Koliko je u modiodjeæe bilo velikih promjena s kratkim trajanjima, toliko je to u modi obuæe bilo obrnuto(Thiel, 1963: 598, 580). Modna kretanja u Europi brzo su prihvaæana u Hrvatskoj zahvalju-juæi stranim modnim èasopisima (prvi hrvatski modni èasopis "Pari�ka moda" izlazi 1895. uZagrebu), katalozima robnih kuæa, fotografijama, sve brojnijim putovanjima graðana uinozemstvo, u mondena ljetovališta, u popularna ljeèilišta (Ivoš, 2000: 356, 362). U èasopisu"Dom i sviet" iz 1888. godine, zabilje�eno je kako je iste godine došla iz Pariza modna novostnošenja obuæe razlièite boje: plava cipela na lijevoj nozi, crvena cipela na desnoj (Ivoš, 2000:360). Ne èudi stoga da se i u manjim mjestima, kao Starigrad na Hvaru, moderna obuæa,uglavnom cipele i èarape, spominje u svakoj doti. Tako udavaèa najèešæe ima tri do pet paricipela od teleæe ko�e, te svilene i suknene èarape raznih boja, posebice u bijeloj, crvenoj inaranèastoj boji. Rjeðe se spominju �enske èizmice (Beziæ-Bo�aniæ, 2001: 213).

43

44

74 �enske cipele, Split, oko 1880.godine. Platno, svila, ko�a. MGS3554.

75 �enske plesne cipele, Hrvatska iliAustrija, kraj 19. stoljeæa. Svileniatlas, ko�a, svilena vrpca, brušenostaklo. MUO 12657.

45

Posljednje godine 19. stoljeæa obilje�ava secesija – novi umjetnièki stilšto se proširio u sve europske zemlje i povezao dva stoljeæa. U opreci s dotadašnjim akade-mizmom, pojavljuje se pod razlièitim nazivljem (Jugendstil, Secession, Art Nouveau, Liberty styleitd.) te, ovisno o tome je li poèeo ranije ili trajao dulje, obuhvaæa razdoblje od 1890-ih pa do1914. godine. No, neosporno je da je izmeðu 1890. i 1910. godine vladao u svim podruèji-ma oblikovanja pa tako i u modi (Ivanèeviæ, 2004: 263, 267).

Borba �ena za socijalna prava (osobito sna�na u Britaniji), bavljenje �enaomiljenim sportovima (tenis, biciklizam, vo�nja automobilom) te promjena stila, razlozisu novih modnih pomaka u odjeæi i obuæi zapoèetih 1900. godine na Svjetskoj izlo�bi uParizu. Posljednjeg desetljeæa 19. stoljeæa oblici vrhova muške i �enske obuæe izmjenji-vali su se od "dra�esnih do okrutno zašiljenih prstiju za koje se pretpostavlja da ihobo�avaju pariške ljepotice i ljepotani" (Swann, 1986: 51). Na prijelazu stoljeæa prete�uproduljeni vrhovi obuæe (osobito u Britaniji), dok su cipele s proširenim vrhom – u obliku'lopate', prete�ito zastupljene u kontinentalnoj Europi (Pratt, Woolley, 2000: 80).

76 �enske svilene èarape i papuèe(cipele) s vezenim ukrasom,Europa, 1890.- tih godina."Pogledat æu vaše papuèe. Dragesu mi koliko su drage i Vama…Udišem njihov miris, one mirišupo verbeni". Gustave Flaubert(O'Keeffe, 1996:151).

77 �enske cipele za tenis, oko 1900.godine. Brušena ko�a, svilene ve-zice, metalne kukice, nategaèe oddrveta. Germanisches NationalMuseum, Nürnberg.

78 �enske èizmice, Austrija, oko1900. godine. Lak i chevreauko�a, antilop. MUO 11405.

"Pogledat æu vaše

papuèe. Drage su mi

koliko su drage i

Vama… Udišem nji-

hov miris, one mirišu

po verbeni".

GUSTAVE FLAUBERT

(O'Keeffe, 1996:151).

46

Istodobno, svjetska se proizvodnja jako poveæala,prete�ito udjelom Sjedinjenih Amerièkih Dr�ava, štoje obuæu pojeftinilo pa ona postaje pristupaènasvakome. Prodiruæi svojom obuæom u Europu,Amerikanci su nametnuli i svoje stilove. Tako veæ1910. godine nude modno rješenje, mušku cipeluBuldog ili Boston. Zaobljena i uzdignuta vrha s kapi-com, antilop podstavom, èetiri rupice, srednje visoke

(2,6 cm) slojevite pete, ta je cipela bila odraz secesijskih krivulja (Swann, 1986: 55). Brzo jeuslijedila još jedna amerièka novost, s novim materijalom i u novom stilu, elegantni �enskimodel Gibson od tamnozelene krokodilske ko�e, ojaèana potplata i sa širokim vezicama(izlo�en u muzeju u Northamptonu) (Swann, 1986: 56). Iste godine (1914.), ponuðen jeamerièki patent vodonepropusne dvostruke konstrukcije veldtschoen (šivanje gornjišta na pot-plat s obodom okrenutim prema vani uzdu� donjega ruba). Upotrebljava se sve više smeðaboja18 u raznim prijelazima (od svijetlosmeðe 'ruske' do tamnosmeðe), a antilop se pojavlju-je u mutnoj zelenoj, sivoj, svijetloljubièastoj i kaki boji. Antilop je bio vrlo popularan u godi-nama pred Prvi svjetski rat (Swann, 1986: 40).

Od muških èizama i dalje se nose one s vezanjem sprijeda ili na kopèanje.Meðutim, novost je kod èizama na kopèanje to što se sada izraðuju u dvije boje. Pripadnaje galoša od lakirane ili glacé ko�e, a sara se izraðuje od tkanine ili zagasite ko�e opreène boje.Cipele su prete�ito na vezanje s otvorenim (Derby) ili zatvorenim (Oxford) jezikom. Novostje u ukrašavanju. Koristi se lohanje19 (površinsko bušenje rupica), dvobojno gornjište te jezikrašèupana ruba20 koji pokriva vezice. Muške cipele s elastiènim umetcima (Chelsea) ostaju uuporabi samo kao veèernja obuæa. Prava novost bile su sandale (potplat s remenjem za

pridr�avanje) koje su 1907. godine bile vrlo popularne uodreðenim krugovima (boemskim). �enska obuæa do�ivjela je,ovaj puta, više i veæe promjene. Najviše se to odrazilo na peta-ma koje su mijenjale visinu od 16 cm do 5,2 cm, a napravljenesu bile od slojevite ko�e. Godine 1904. pojavila se kubanska peta,prosjeène visine 6,5 cm, napravljena od slojevite ko�e. Bila jeèvrsta i jaèa od Louis pete, a 1913. ukrašava se la�nim dragimkamenjem (Swann, 1986: 58). Iste godine, ponovo se pojaviovez na kapici. Za zaštitu peta koristile su se ploèice od mjedikoje su se prièvršæivale vijcima izmeðu dna i prikrivenog dijela.Ploèice su se stalno tanjile da bi se do 30-ih godina 20. st. svelena skoro nevidljiv tanki list bijelog metala. Iako su prevladavale

cipele, izbor èizama bio je još uvijek solidan. Uz razne inaèice tipa Derby i Balmoral, bilo ihje od crnog glacéa s devet do jedanaest puceta, od satena prekrivenog crnom èipkom i s Louispetom do glacéa s lakiranom galošom. Cipele su do poèetka 20. stoljeæa bile zastupljeneuglavnom tipovima Derby i Oxford, uz dodatno ukrašavanje lohanjem i izvedbom gornjišta udvije boje. Cipela Derby naziva se poèetkom 20. stoljeæa Gibson prema 'Gibson djevojkama',idealiziranim mladim Amerikankama iz stripa Charlesa Gibsona (Pedersen, 2005: 31). Novimodel cipele bio je straga visoko krojen, s remenom za kopèanje ili vezanje oko gle�nja. Ovacipela primijeæena je u javnosti tek 1911. godine kada su se haljine nešto skratile, te je podnazivom Tango bila u najveæoj modi 1913. godine, a nosila se do 1920. godine. Nastavljao sestil Barrette, a osobito omiljen bio je model Langtry (nazvan prema glumici Lily Langtry).To je cipela s dva remena i kopèanjem preko jezika èiji je 'prethodnik' cipela Cromwell izkasnih 90-ih godina 19. stoljeæa od koje se razlikuje visinom pete, potonja je zamjetno viša(Swann, 1986: 59, 60). Veæina navedene obuæe, nepromijenjena ili uz izmijenjene pojedi-

18 Smeða boja proturjeèila je posto-jeæim pravilima ponašanja. Još 1893.godine smeðe cipele nisu se smjelenositi sa salonskim kaputom i svile-nim šeširom. Meðutim, nakon što seRandolf Churchill javno pokazao utakvoj 'zabranjenoj kombinaciji', pra-vila su promijenjena veæ 1894.(Swann, 1986: 54).

19 Niska lohana cipela postala je po-pularna oko 1905. godine (Pratt,Woolley, 2000: 88).

20 Prvi puta viðeno na fotografijiGeorgea V. 1911. godine (Swann,1986: 57).

79 Muška cipela, Buldog ili Boston,Northampton, oko 1905. godine.Krokodilska ko�a, svilene vezice.

80 Muške polucipele, Nürnberg,1905. godine. Lak i glacé ko�a,svilene vezice. GermanischesNational Museum, Nürnberg.

81 Èizmice, Engleska, 1910. godine.Ko�a u omiljenim bojamasufra�etkinja – pobornica pokretaza ravnopravnost �ena.

nosti, zadr�ala se u uporabi i du�e vrijeme što potvrðuje ranije spomenutu èin-jenicu o rjeðim promjenama obuæe u odnosu na odjeæu. Uslijedit æe 1914. godina– poèetak Prvoga svjetskog rata koji æe oblikovati proizvodnju cipela, spojiti udob-no i praktièno, ali i posve umanjiti razlike izmeðu �enske i muške obuæe.

Sve novine – vrste tvoriva, tehnike izradbe i uresa, vrlo su brzobile primijenjene u izradbi obuæe. Stilske promjene u odjeæi odrazile su se i na vrste, oblikei namjenu obuæe. To potvrðuju promjene obuæe koje su se dogodile tijekom stilskih raz-doblja. Promjene vrha cipele, oblika pete, tvoriva gornjišta i primijenjenih ukrasa bile supokazatelji društvenog polo�aja pojedinca, njegova imovnog stanja, sklonosti poštivanjumoralnih i društvenih propisa (uporaba ovisno o prigodi). No, naposljetku, nije izostalo niodašiljanje erotskih poruka. Tako je duljina vrha cipele ili boja pete oznaèivala pripadnoststale�u, primjerice, crvena je peta sve do francuske revolucije bila oznaka plemstva.Povišena peta presvuèena crvenom ko�om Louisa XIV bila je znak presti�a i moæi; gornjišteod svile ili baršuna s pridodanim vezom potvrðivalo je imovno stanje pojedinca. Iz pravilaponašanja iz 1818. godine doznajemo da "gospodi u èizmama i poluèizmama neæe bitidozvoljen pristup" na plesovima u Bathu (Engleska) (Swann, 1986: 35). Društveni polo�ajpojedinca potvrðuju i raznovrsne vezice (vrpce, kopèe). Cipele s osobito istaknutimdijelovima (poulaine – šiljak, �enska cipela – 'francuska' peta, ukrašena èak i smaragdima)koje su nositelji posebice isticali hodom ili drugim pokretima, odašiljale su i svojevrsnuerotsku poruku. Ujedno se uoèava i razvitak zaštitne obuæe – kaljaèe, od ko�natog potplatado kaljaèe prilagoðene cipeli, kada se presvuèene baršunom ili svilom skoro i ne doimajuzaštitnom obuæom. Premda udaljenija od modnih središta Europe, Hrvatska je (na temeljunavedenih zapisa) br�e ili sporije slijedila modne pravce i tako bila u tijeku dogaðanja. Iakoje cipela prvotno bila sakrivena ispod duge odjeæe, kroz svoje mijene potvrðuje nadahnuæenjezina tvorca. Njezina mnogoznaènost s pravom zaslu�uje uvijek pridavanu joj pozornost.

82 �enska cipela, Gibson, Engleska,1904. godine. Lak i antilop ko�a,svilene vezice.

83 �enska Tango cipela, Pariz,oko1913. – 1914. godine. Glacé iantilop ko�a, brušeno staklo.

84/85 �enska cipela, Cromwell, Engleska,1890. godine i njezina"nasljednica" Langtry s kopèanjempreko jezika, Engleska 1910.godine. Ko�a, saten, vez i zrnje.

49

PO D P O J M O M O B R T A obièno podrazumijevamo proizvodnu, preraðivaèku ili uslu�nudjelatnost koju obavlja obrtnik samostalno ili uz pomoænike. Njegov proizvod izraðen jeruèno uz pomoæ alata i namijenjen je prodaji. Obrtnik �ivi od svoje profesije za koju semorao obuèavati i školovati. Za razliku od obrta, domaæa radinost ili rukotvorstvo je dje-latnost koju su vješti pojedinci obavljali za podmirenje vlastitih, te potreba u�e ili širezajednice. Ova djelatnost je dopunsko zanimanje, a vještina je ovisila o talentu i tradici-jom ustaljenom radu. Vrlo èesto, iz tradicijskog rukotvorstva razvili su se pojedini obrti.Jedan je od takvih obrta i opanèarstvo, o èemu æe ovdje biti rijeèi.

BRATOVŠTINE I CEHOVI

Obrt kao gospodarska kategorija i razlièite obrtnièke udruge poznate suod antièkih vremena, no u smislu kakvoga ga danas poznajemo svoje korjene ima u sred-njovjekovnim gradovima. U Hrvatskoj se taj razvoj odvijao dvojako, ovisno o tome podèijom su dominacijom i kakvim povijesnim prilikama bila pojedina podruèja. S jedne stranesu srednjovjekovni gradovi koji su saèuvali kontinuitet iz kasne antike u rani srednji vijek,u kojima je zadr�ana i nastavljena obrtnièka djelatnost i kasnije. Ovoj skupini pripadajuantièki Zadar i Trogir, te Split i Dubrovnik koji su se razvili iz rimske Salone, odnosnoEpidauruma. S druge strane u Zapadnoj i Srednjoj Europi, krajem 10. i poèetkom 11. sto-ljeæa pojavljuju se novi gradovi kao središta obrta i trgovine u kojima robno-novèana privre-da zamijenjuje feudalnu, naturalnu proizvodnju (Luèiæ, 1979:15). S ovih podruèja stizalisu utjecaji u gradove sjeverne Hrvatske – Vara�din, Zagreb, Koprivnica, Osijek itd.

Razvoj pojedinog obrta u znatnoj je mjeri zavisio od vrste sirovina koje suna odreðenom podruèju bile dostupne pa je stoga kamen, drvo, ko�a, vuna i dr. odrediloglavnu vrstu ili premoænu zastupljenost pojedine obrtnièke djelatnosti. S obzirom da jepotreba za obuæom raširena u svim povijesnim razdobljima i geografskim podruèjima nijeneobièno da su ko�ari, te s njima povezani obuæari bili najbrojniji obrtnici u svim podruèji-

86 Opanci kišni – opanci oputaši skalupom, Topolo (Dubr. primorje),1974, EMZ 24656ab.

Prethodna strana:87 Stari postolarski alat iz ostavštine

obitelji Divjak, Vara�din, izmeðudva svjetska rata, GMV 44879(lasciger, cirkl, mustre, holcrašpa,knaj, ampus, radl, štufer, glenštik