Dječji san

Školski časopis Osnovne škole Lipanjske zore Višići Broj 3.

Prosinac, 2013.

SRETAN BOŽIĆ I NOVA 2014.GODINA

DJEČJI SAN JOŠ JE VEĆI,

PRED NAMA JE I BROJ TREĆI

U blagdanskom i zimskom raspoloženju, koje je još uvijek bez glavne dječje radosti i teške brige za odrasle – snijega,

došli smo i do trećeg broja našeg školskog časopisa. Za ovaj broj također smo vam pripremili dosta zanimljivosti i

sadržaja, kako onog vezanog za događaje i aktivnosti u školi, tako i priče o drugim temama, za svakog ponešto. Mjesec

prosinac obilježava blagdansko raspoloženje, pripreme za školske priredbe, iščekivanje kraja prvog polugodišta i

odlaska na rasput, ispraćaj stare i doček nove godine.

Dječji san – to je nešto što se javi u našim glavam dok smo mali, naša skrivena želja, maštanje, Dječji san je nada da

će se ostvariti ono što želimo. Kada čovjek odraste, mmogo svojih dječjih snova zaboravi, zaboravi kako je biti razigran,

poletan i optimističan, zaroni u svoj svakodnevni život put briga i obaveza, no ipak u krajnjem kutu naših duša uvijek živi

dijete koje sanja i mašta, tu se krije Dječji san . A o snu i snovima mnogo toga je izrečeno i napisano, no malo toga

razum može objasniti jer snovi su jedno veliko, neistraženo područje, jedan ocean pun mašte i duha. Peta strana svijeta

postoji i skrivena je u nama samima. Evo što o snovima kažu poznati književnici i mislioci:

� “Čovjek sanja toliko sjajnu svjetlost, koliko mračnija je noć oko njega i u njegovu srcu.” Ivan Cankar

� “Duboko u tu tamu sam gledao, dugo sam stajao, pitajući se, bojeći se, sumnjajući, sanjajući snove koje se

nijedan smrtnik nije usudio sanjati prije.” Edgar Allan Poe

� “Idite pouzdano u smjeru svojih snova. Živite život koji ste zamislili.” Henry David Thoreau

� “Izazivam vas da budete sanjari, izazivam vas da budete oni koji nešto rade da učine ovaj svijet boljim

mjestom.” Brian Schweitzer

� “Ja imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji u kojoj nitko o njima neće donositi sud po

osnovu boje kože nego po osnovu njihovog karaktera.” Martin Luther King, Jr.

� “Jedna od najuzbudljivijih stvari koje možemo uraditi je da odemo u krevet. Jer nitko ne može dotaći naše

snove.” E. V. Lukas

Uživajte, lijepo se odmorite, skupite snagu za nova učenja, rad i spoznaje. Svijet je mjesto puno zanimljivosti. Nisu oko nas samo krize i ratovi kako nam predstavljaju mediji. Učenjem, radom i stvaranjem postajemo napredniji, svjesniji i sami mijenjamo ovaj svijet. Igrajmo se, družimo i učimo!

Uredništvo časopisa od srca Vam želi čestit Božić i puno ostvarenih snova u novoj, 2014.godini, uz želju da i naš časopis napreduje i postane oaza stvaralaštva i ideja.

________________________________________________________________________REPORTAŽA

MOČVARA JE ČUDO Naši novinari i ekolozi u posjeti Parku prirode Hutovo blato Članovi naše Ekološke i Novinarske sekcije, zajedno s nastavnicima Ernestom i Igorom ovog su mjeseca posjetili Park prirode Hutovo blato koji je po svom močvarnom staništu brojnih biljnih i životinjski vrsta jedinstven u ovom dijelu Europe. Motiv odlaska bile su knjige – slikovnice nekadašnje nastavnice biologije Zdenke Jelčić i predsjednice Udruge prijatelja prirode Močvara kojoj je sjedište u Čapljini, udruge koja se nesebično i s ljubavlju odnosi prema prirodi, te organizira različite manifestacije, susrete te igrokaze s temama močvare i tako uključuje velik broj djece kako bi kroz druženje i igru spoznala i osvijestila važnost ljepota kojim smo okruženi, a prvenstveno ovom oazom trstike i najrijetkijih životinja čiji je dom Hutovo blato. Slikovnice se zovu Močvara je čudo i Dobre priče iz močvare, a inspirirane su stanovnicima močvare i legendih vezanih za tzv. vile močvarice. Jednu od njih ilustrirao je sam nastavnik Ernesto. Stoga su naši đaci željeli i sami osjetiti duh te prirode, no zimi močvara spava, ali je svejedno jednako lijepa i zanimljiva. Ako osluhnemo, ako dovoljno otvorimo svoja srca i umove, možemo čuti neku zanimljivu priču iz davno zabroavljenog vremena kada su se ljudi s više poštovanja odnosili prema prirodi. Budući da je sezona završila, a i kako su bili poslijepodnevni sati, nismo zatekli nikog od djelatnika Parka prirode pa su nastavnici bili svojevrsni vodiči. U obližnjem Motelu Karaotok dobili smo potrebne brošure kako bi stekli malo bolji uvid u sam park. Edukacijska staza i šetnja uz nasip

Nakon šetnje edukacijskom stazom za učenike koja je napravljena u svrhu prezentacije Parka, uputili smo se prema čamcima namijenjenim za plovidbu kanalom i za turističko razgledavanje. Kako smo dugo čekali da nam se netko od stanovnika javi, jedna mala patka kao da je osjetila da ima goste, pa je na našu radost isplovila iz grana u kojima je bila skrivena da nas dočeka svojim plesom na vodi. Potom se ekipa uz nasip uputila ka mjestu na kojem je prije nekoliko godina bio pontonski most kada je ovdje održano svjetsko prvesntvo u sportskom ribolovu. Nasip nam svjedoči o ne tako davnoj opasnosti od poplava kada su ovdje slagane vreće u slučaju da voda dosegne visinu nasipa. Srećom voda je bila milostiva i nije se izlila pa su stanovnici okolnih mjesta mogli odahnuti. Iako je ovo močvarni kraj, na ovom mjestu voda je tako bistra da se stablo na ,,otoku zmija’’, kako smo ga prozvali, savršeno ogleda u vodi i kao da govori: ‘’Ej, vi tamo preko puta! Vidite li kako sam lijepo drvo, kako sam faca, iako je lišće otišlo od mene.’’ To nam govori da se ljepota i sklad mogu naći i u mrtvoj prirodi, a mamac su i za slikare.

________________________________________________________________________REPORTAŽA

Otok zmija i priče iz močvare A ‘’otok zmija’’ je posebna priča. Ljudi govore da se za ljetnih mjeseci sve zmije iz okolice povuku na ovaj komad zemlje oko kojeg kruže rukavci kanala i malo se tko tada usudi ići onamo. No mi i da smo htjeli, nismo mogli preko jer nismo imali čim. Bili su dva čamca, ali nažalost zaključana katancem (haha!). Zato smo se zaustavili uz obalu gdje smo čitali neke od Zdenkinih priča iz močvare i pokušali zamisliti ta mitska stvorenja iz legendi. Lopoč, lokvanj, žabe, vrbe, vilini konjici i žabe, predvođeni Močvarom i Močvaricom kao da su zbilja bili na tom mjestu, u prirodi i tišini ljepote ovog kraja.

Pričali smo o prirodi, o davno prošlim vremenima, o tome kako je čovjek današnjice izgubio kontakt s okolišem. Djeca su većinom na mobitelu, laptomu, tabletu, računalu,

malo tko iskoristi dan za šetnju prirodom i druženje. A jedan potpuno novi svijet čeka nas ovdje. A u prirodi jednostavno imamo sve što nam je potrebno za život, a malo toga poznajemo. Skupljači bilja govore da se za svaku bolest čovjeka u prirodi može pronaći lijek. Naravno da bi nešto upoznali, trebamo to i zavoljeti, a kad s ljubavi nešto radimo, uvijek nam se vraća višestruko.

Nesavjesnost u odnosu spram prirode

Nažalost postoje mnogi pokazatelji nedovoljne brige za ovaj predivan i umjetnički krajolik. Svima nam je još u neugodnom sjećanju veliki požar koji je pretprošle godine zahvatio Park prirode i to zahvaljujući ljudskom nemaru. Još veća šteta načinjena je nakon požara i to šutnjom javnosti o stvarnim posljedicama tog požara kada je opustošeno preko 80% površine Parka i na koje nas upozoravaju mnogi ekolozi.

________________________________________________________________________REPORTAŽA Neki posjetitelji ostavljaju za sobom smeće kao što se to može vidjeti na slici lijevo, a uz sam Park prirode nalazi se i ovaj jarak u kojem je divlja deponija smeća (slika desno). Mnogo toga ne funkcionira na pravi način i vrlo malo pažnje se poklanja brizi i zaštiti okoliša.

.Dobra strana priče… Dobra strana priče je u tome što se kraj pokušava turistički istaknuti u vidu safarija krstarenjem kanalima, tiskanjem brošura, tu je i edukativno-obrazovna staza, a i mnogi sportski klubovi ovdje dolaze na pripreme. Također razvijen je i sportski ribolov kojem je vrhunac bilo svjetsko prvenstvo.

Sudionici svjetskog ribolovnog prvenstva (lijevo)

Fotosafari (desno)

Nadamo se da će se više ljudi i organizacija, poput udruge Močvara, uključiti u kreativno osmiškljavanje ili u bilo kakav drugi rad da se našem Parku udahne duša, da se stvori priča, brend, da se posveti briga očuvanju ovog bisera, njegovih stanovnika, da odnos prema prirodi bude human i topao a ne samo iskorištavački kako smo to kao ljudi navikli činiti. S puno dojmova naši su se mladi novinari i ekolozi vratili iz posjete Hutovu blatu i vjerujemo da će netko od njih danas-sutra progovoriti o močvari, naslikati sliku, napisati pjesmu, roman, izvesti predstavu, operu, snimiti film, upisati biologiju, posvetiti

se ekologiji, osnovati udrugu, pokrenuti časopis, pronalaziti ljekovito bilje, upoznati, zavoljeti, udahnuti prirodu, okupljati oko sebe pozitivne ljude s pozitivnim vrijednostima i stavovima koji šire pozitivnu energiju, sazivati strušnjake, umjetnike i sve ljubitelje prirode da se priključe njihovoj ideji, zamisli, projektu. A mogućnosti su uvijek velike kad se san pretvara u stvarnost…

________________________________________________NAŠI DJELATNICI UTJEHA HURDUBAE, NASTAVNICA GLAZBENE KULTURE , razgovarala Rahela Mijić

Dječji san: Dobar dan nastavnice, postavili bismo Vam nekoliko pitanja.

Utjeha:Dobar dan, izvoilte.

Dječji san:S koliko godina ste se počeli baviti glazbom?

Utjeha: Kada sam imala oko 5 godina, počela sam svirati harmoniku.

Dječji san:Kako ste shvatili da je glazba ono čemu želite posvetiti život?

Utjeha:Samim tim što sam svirala u Trebižećkoj glazbi, došlo je samo od

sebe.

Dječji san:Koliko ste sati svaki dan vježbali sviranje tijekom Osnovne i

Srednje glazbene škole?

Utjeha:U Osnovnoj i Srednjoj školi sve je zavisilo od trenutka, obou svaki

dan 2-3 sata ,a klavir po potrebi.

Dječji san: Koje instrumente svirate?

Utjeha:Klavir, obou, engleski rog,harmoniku i služim se flautom.

Dječji san: Opišite nam kako je tekla Vaša glazbena karijera?

Utjeha:Srednju glazbenu sam završila u Mostaru, u 4. srednje sam svirala po potrebi u simfonijskom orkestru u Mostaru, poslije prve godine Glazbene

_________________________________________________NAŠI DJELATNICI

akademije počela sam pjevati u zboru opere u Sarajevu u Narodnom

pozorištu. Radila sam godinu dana i to je bio moj prvi posao. Nakon toga

sam prešla u orkestar i to mi je bila prava ljubav. Svirala sam obou. Tu

sam radila 11 godina sve do početka rata.

Dječji san: Mislite li da je glazba dobar životni poziv i kako danas mladi

gledaju na nju?

Utjeha: Glazba je perspektivna, ali treba biti jako dobar kao

instrumentalist u svojoj struci kako bi dobio zaposlenje.

Dječji san: Ima li među Vašim današnjim učenicima nadarenih za

glazbu?

Utjeha: Da, jako puno.

Dječji san: Usporedite svoj rad u školi s radom u orkestru u kojem ste

svirali?

Utjeha:Ne mogu to usporediti jer je sasvim druga vrsta posla sviranje u

orkestru i rad s djecom, ali sve ima svoje čari.

Dječji san: Kako to da ste se zaljubili u baletana?

Utjeha: Zato što je ples’o kako sam ja svirala.Ha,ha.ha

Dječji san:To je bilo malo dvosmisleno?

Utjeha: Ha,ha,ha

Dječji san: To je sve, hvala Vam na

suradnji.

Utjeha: Hvala i vama.

______________________________USUSRET BLAGDANIMA

STARA PRIČA ZA DOŠAŠĆE U POTRAZI ZA SKRIVENIM KRALJEM

U ne tako davnoj prošlosti postojalo je najve će i najmo ćnije kraljevstvo na svijetu, jer je stolje ćima gutalo druga, manja i slabija kraljevstva. Kraljevstvo je steklo ne samo slavu nego i silno bo gatstvo, njegovi stanovnici su se hvalili da su najsretniji ljudi. No jednoga se dana pojavi u kral jevstvu čudna bolest. U po četku je stradao malen broj ljudi, ali s vremenom ih je obolijevalo sve vi še, dok zaraza nije postala prava epidemija. Napadala je udove: ko čila noge i ruke, a na kraju poga đala i unutarnje organe, te se oboljeli nisu više mogli kretati, nisu mogli ni govoriti, pa čak ni disati... Uko čili bi se kao da su od leda: ništa nisu osje ćali. Cijelo kraljevstvo je tonulo u najcrnju propas t, teško vjeruju ći da je njih, sretne ljude, mogla sna ći takva pošast. Kad je postalo o čito da bolest ne jenjava, nego da će stradati još mnogo ljudi, kralj sazove vrhovno vije će i upita zdvojnim glasom što se može u činiti u toj gotovo bezizlaznoj situaciji. Savjetnici su bespomo ćno čupkali brade, kašljucali i uglavnom šutjeli prelist avaju ći žute stranice mudrih knjiga, ali nitko nije znao dati ni najmanje g savjeta. Netko najzad predloži da kralj po cijelome kraljevs tvu proglasi neka se onaj tko zna izlaz iz ove nevolje javi na kraljevski dvor. Kralj prihvati prijedlog i nakon nekoliko dana na d voru se pojavi stari pastir koji kralju dade neobi čan i neo čekivan savjet. »Jedna jedina stvar može pomo ći u nevolji kao što je ova«, re če on. »Pošalji svoju k ćer skrivenomu kralju, jer samo on može dati ono što va m je svima potrebno.« Kad je kralj to čuo, spopade ga o čaj i veoma se uplaši. Nije mogao podnijeti da njego va kći jedinica ide sama po svijetu i traži nepoznatoga, a uz to još i skrivenoga kralja. Zato se prijedlogu odlu čno usprotivio. Ali kad je i sam osjetio prve znakove kobne bolesti , odlu či poslušati savjet staroga pastira. Mlada kraljevna nije oklijevala ni trenutka. Ranom zorom krenula je na put u potragu za skrivenim kraljem. Kako nije znala u kojem je gradu, nije bil a sigurna ni kojim putem krenuti. Išla je naprijed jer ju je vodila velika želja da prona đe toga tajanstvenog kralja i osobito zato da toliki m ljudima u kraljevstvu povrati izgubljeno zdravlje. Hodala je od jutra do ve čeri, ali od kralja ni traga ni glasa. Kad se spusti la večer, ne htjede tražiti preno ćište ve ć odlu či zano ćiti na otvorenome da kojim slu čajem ne bi izgubila i najmanje

______________________________USUSRET BLAGDANIMA upozorenje providnosti. Uspela se na vrletnu stijen u da ondje preno ći. Odjednom ugleda kako se nevjerojatno plavo nebo spu šta prema njoj kao da je ho će obgrliti nekom nevidljivom rukom. Nikada tako što nije vidjela. Promatrala je to neko vrijeme bez daha osj ećajući da je divno plavetnilo zove k sebi i da cijelo to vi đenje ispunjava svaki kutak njezina bića. Iznenada se osjeti posve slobodnom i velikom: ka o da je odjednom dobila mo ć razumjeti sve tajne svijeta... Nakon toga utone u dubok san. Sutradan se probudi i sva u čudu zapazi da je ovija prekrasan plavi plašt. Kraljevna tada nastavi putovanje susre ćući sve više ljudi. Činilo joj se da svatko na svoj na čin traži od nje pomo ć, ponetko drsko, čak i grubim

riječima. Ona je blago i strpljivo pristupala svakomu, t e pomagala koliko je mogla bez ljutnje i negodovanja. Jednom joj je došao siromah sav u dron jcima koji su jedva pokrivali njegovo ispa ćeno tijelo. Kraljeva k ći odmah skide svoj vuneni kaput i pokloni ga siroma hu. Pokušala se stisnuti u plavi plašt, ali ona nevidljiva ruka kao da joj je darovala novu haljinu: mekanu, čudesnu i jarko crvene boje. I trećega dana kraljevina krene na put, ali po čne nailaziti na same prepreke i nevolje. Putovi su se sužavali i postajali strmi, jedva prohodni, a njezi ne snage bijahu sve slabije te joj je svaki korak bio težak kao da hoda u okovima. Jedino ju je volja dobro služila pa je uporno išla prema cilju. Kona čno je stigla u vrt pun krasnih stabala najvrsnijeg bilja i raznovrsnog vo ća čije plodove nije prije nigdje vidjela. Kraljeva se k ći nasloni na ogromno stablo na po četku vrta jer su je snage posve izdale. Naslonjena tako na stablo, razmišljal a je: »Ah kad bi mi noge imale snagu koju ima moja volja!« Istoga časa pokrene se stablo na koje je bila oslonjena i p očne se tresti. Iz njegove krošnje padoše krasne cipelice, iznutra tople a izvana od z lata. Čim je obula te divne cipelice, osjeti u tijelu snagu kakvu još nikad nije osje ćala. Istoga je časa mogla nastaviti putovanje. Četvrtoga dana puteljak kojim je kraljevna krenula s obnovljenim snagama, po čeo se naglo rušiti u samu utrobu zemlje. U po četku je djevoj čicu ovijao zastrašuju ći mrak, no kasnije ju je sve jasnije svjetlo vodilo na mjesto gdje je svjetlo bi lo ugodno i ispunjavalo nevjerojatnom sre ćom. Učinilo joj se da je ušla u samo srce zemlje. Usred s vjetla vidjela je prijestolje i na njemu vrlo mladoga kralja kojega je obavijalo blago i primamlj ivo svjetlo. U podnožju trona, svuda uokolo stajali su duhovi prirode, voditelji ljudi i zapovj ednici an đeoskih četa. Kraljeva k ći je shvatila da je došla do cilja. Mladi kraljevi ć ju je gledao kako ponosno kora ča, zapažaju ći naro čito njezinu odje ću. Bila je ogrnuta plavim plaštem, u crvenoj haljin i i u zlatnim cipelama. Svečanom dvoranom odjeknuo je njegov kristalno jasni gl as: »Vidim da si uistinu vrijedna primiti spasenje namijenjeno ljudima.« Tada predade djevoj čici zlatni kalež pun žive vode. »Pij!«, nukao je kraljevnu, a zatim joj je povjerio poslanje da ponese tu dragocjenu vodu zemljanima i svima pripovijeda o dobroti skrivenoga Kralja. Svatko tko bude vjerovao, pit će i ozdraviti od opake bolesti. Kraljevna uze kalež i ponese ga u kraljevs tvo svoga oca. Kad je, me đutim, po čela govoriti o svome susretu sa skrivenim Kraljem, podanici njezina oca ve ćinom su odlazili; nisu htjeli vjerovati da postoji skriveni Kralj. Oni pak koji su vjerovali i pili iz zlatnoga kaleža , ozdravljali bi istoga časa od strašne bolesti koja ih bijaše snašla.

_____________________________________USUSRET BLAGDANIMA

Božić je vrijeme mira i ljubavi. Boži ć dolazi i u našu školu. Na satu vjeronauka učenici šestih i sedmih razreda PŠ Domanovići zaista su bili marljivi te su zajedno sa svojim vjeroučiteljima Željkom i Stojankom pravili jaslice, i ne samo jaslice nego i čitav krajolik oko njih, mosti će, raslinje, potoke. Predano su radili, skupljali materijal i oblikovali. Kad je posao bio gotov, reljefi su postavljeni u kutove četiriju učionica u školi na Domanovićima, a učionice su odjednom postale svečanije i ljepše. Kraj djela svojih ruku u čenici su se uslikali i ovjekovječili zajednički rad. Čije su jaslice-reljefi bili najljepši, prosudite sami! Ali mislim da su sve jednako lijepe i da zaslužuju svaku pohvalu. Antonija Glibo

_________________________________________HUMANOST NA DJELU

Božićni anđeo posjetio Betlehem i Betaniju

Pripreme za posjet i do ček u Betlehemu

Prošle školske godine pedagoginja Dijana posjetita je i

darivala zajedno s učenicima PŠ Domanovići Caritasovu udrugu

za osobe s posebnim potrebama - Betlehem. Pošto ove školske

godine pedagoginja više ne radi u našoj školi,vjeroučiteljica

Stojanka Rajič htjela je, s učenicima osmih razreda PŠ

Domanovići, ponovno ih posjetiti.Toj ideji pridružila se nastavnica

hrvatskog jezika Danijela Milanović i odlučila Betlehemcima i

štićenicima Betanije pokloniti igrokaz Božićni anđeo. Vrijedni

osmaši i osmašice redovito su dolazili na probe kako bi što bolje

uvježbali svoje uloge. I dok su učenici VIII.b odlučili darovati

potrebni pribor i voće, učenici VIII.a uz pomoć svojih majki i baka

napravili su razna peciva,pite i kolače,a oni kojima to i ne ide baš od

ruke kupili su čokolade i sokove.Sve je to lijepo posloženo i

upakovano stiglo na svoj cilj.Vozeći sve te delicije primamile su nas

mirisi pa smo bili u napasti da oprobamo.Ali sva sreća , put do

Čapljine traje kratko .

U Betlehemu su nas srdačno dočekali Tihana kojoj je pomagala

Paulina i nasmiješena lica Ane,Danijela,Marine,Ivana... I dok su se

osmaši družili s Betlehemcima i pripremali za igrokaz, pridružila

nam se i naša ravnateljica Nada Pažin,a i njihov ravnatelj Ante

Bender.

_________________________________________HUMANOST NA DJELU

Izvedba igrokaza

Igrokaz je počeo uvodnim riječima koje je pročitala učenica Rahela

Mijić,a zatim odsvirala na sintisajzeru Tihu noć i tako nam dočarala

ugođaj Badnje noći kada se i događa sama priča. Mali glumci su se

potrudili dočarati atmosferu Badnje večeri u obitelji u kojoj svi čekaju

hranitelja obitelji,oca da donese zarađenu plaću.I dok se žena brine

kada će on doći, stariji sin igra igrice na računalu i puca petarde, kći se

uređuje za izlazak s

prijateljicama,a mlađi sin

tužno čeka oca da zajedno

okite bor.Tada dolazi anđeo

kojega jedino vidi mlađi sin,pa njih dvojica zajedno kite bor,a i anđeo potiče

obitelj preko najmlađeg dječaka da po prvi puta zajedno idu na Polnoćku

kao prava kršćanska obitelj. Iako otac nevoljko pristaje, ipak svi zajedno

odlaze. Dok svira Svim na zemlji, shvaćaju da je Božić s obitelji nešto

najbolje što im se moglo dogoditi. Zahvaljuju se najmlađem djetetu što ih je

po taknuo na odlazak u crkvu i ne znajući da i anđeo u tome ima udjela.I

dok anđeo odlazi pomoći nekoj drugoj obitelji, svi radosni pjevaju Radujte

se narodi.

Igrokaz je nagrađen toplim i iskrenim pljeskom, a glumci su se okrijepili

sokovima i slatkišima jer ih je čekala još jedna izvedba u Betaniji.

U Betaniji

Tamo nas je dočekalo susretljivo osoblje na čelu sa socijalnom radnicom

Josipom i nekolicina udomljenih u Betaniji. U ugodnoj toplini njihovog

prostora igrokaz je upriličen po drugi put.Pokoja suza, a i osmijeh dovoljno

su nam kazali koliko im se izvedba svidjela.

Druženje smo nastavili razgovarajući s Katom, Ljubom, Vinkom, Majom,

Danijelom, Markom...i ostalim koji su u dječacima i djevojčicama

prepoznali živost svojih unuka. Obećali smo im uskoro ponovno

druženje.

Iako smo došli punih ruka, donoseći im darove, nismo se vratili praznih

jer su nam polaznici Caritasove udruge Betlehem darovali svoje

rukotvorine da nas podsjećaju na ovaj posjet do idućeg skorog viđenja.

Glumci u igrokazu: Anđeo (Lorena Šimunovi ć), otac Pero (Zrinko Peri ć

),majka Stana (Marija Babi ć), stariji sin Marijo (Mateo Maji ć), kći Ana

(Monika Blaževi ć), mlađi sin Ivan (Bojana Ćori ć), narator i svirala na

sintisajzeru(Rahela Miji ć).

Danijela Milanović

BOŽIĆNI ANĐEO (igrokaz)

ULOGE:ANĐEO,PERO(otac),STANA(majka),MARIJO (stariji sin),ANA (kći),IVAN(mlađi sin) ANĐEO: JA SAM BOŽIĆNI ANĐEO.SVAKOGA BOŽIĆA BOG ME ŠALJE DA UČINIM DOBRO DJELO.I SADA ME POSLAO OVDJE MEĐU VAS,U OBITELJ DOMIĆ.MALO ĆU POGLEDATI ŠTO RADE I POMOĆI IM... (ANĐEO STOJI SA STRANE I GLEDA ŠTO SE DOGAĐA U DOMU OBITELJI DOMIĆ) IVAN(prilazi majci koja kuha večeru za štednjakom): MAMA HOĆE LI TATA BRZO DOĆI? OBEĆAO JE DA ĆEMO ZAJEDNO OKITITI BOR. STANA : DOĆI ĆE IVANE KADA JE OBEĆAO.SAMO MU OVAJ GAZDA JOŠ NIJE DAO PLAĆU PA NE MOGU KUPITI ZA BLAGDANE SVE ŠTO SAM HTJELA.HAJDE TI SAM POČNI UKRAŠAVATI BOR. IVAN(tužan,pognute glave odlazi,sjeda na pod i traži u kutiji božićne ukrase) STANA (zabrinuto vrti glavom i poluglasno govori): PA JA,NEMA GA KAO I OBIČNO.BITNIJI SU MU NJEGOVI PAJDAŠI NEGO VLASTITA DJECA.ZAR JE ZABORAVIO DA JE BADNJA VEČER? MARIJO (sjedi za računalom i igra igrice): HAJDE JOŠ MALO,SAMO MALO!JOŠ SAMO JEDAN POTEZ PA SAM POBJEDNIK!MA NEMOJ MI TO SADA RADITI,NE SADA! JOJ!!! (lupa rukom po računalu jer mu ne ide sve od ruke i udara nogom o pod) GLUPI KOMP,BOLJE SU MOJE PETARDE! UH,ŠTO VOLIM BOŽIĆ ! TADA MOGU PUCATI PETARDE DO MILE VOLJE I NITKO MI NIŠTA NE MOŽE!! ANA(gleda netremice u tv-e,a Ivan prolazi ispred i onemogućava joj da gleda omiljenu seriju): MALI MIČI SE! ZAR NE VIDIŠ DA GLEDAM OMILJENU SERIJU!!! IVAN(odmahuje rukom i vraća se ukrašavanju bora) ANA(gleda tv-e i javlja se na mobitel): E IVE, TI SI.HOĆETE LI ME ČEKATI DOĆI ĆU I JA? NEĆE NI ZNATI DA SAM OTIŠLA. ČEKAT ĆU DA SVI ZASPU. NI ZA ŠTO NA SVIJETU NE BIH PROPUSTILA DOČEK BOŽIĆA U OMILJENOM KAFIĆU. SIGURNA SI DA ĆE BITI I MARKO? ONDA SE VIDIMO TAMO.(nastavlja gledati tv-e) ANĐEO: OVO I NIJE NEKA BLAGDANSKA ATMOSFERA. IPAK ĆU MORATI UĆI.(ulazi i prilazi Stani) NEMOJ SE BRINUTI,DOĆI ĆE PERO...(Stana uopće ne vidi anđela)(anđeo prolazi ispred tv-a,želi privući Aninu pozornost,ali ni ona ga ne vidi.Dolazi do Marija,dira mu računalo,ali ga na žalost ni on ne vidi. Prilazi Ivanu i gleda ga.) IVAN: TKO SI TI? ANĐEO: IVANE,JA SAM ANĐEO. IVAN: ANĐEO,ANĐEO... MOGU LI TE ZVATI ANĐELKO?HOĆEŠ LI MI BITI PRIJATELJ? MOLIM TE HOĆEŠ LI MI POMOĆI OKITITI BOR? ANĐEO: KOLIKO PITANJA?! DOBRO, BIT ĆU ANĐELKO I VEĆ SAM TVOJ PRIJATELJ. SVE ĆU TI POMOĆI I JOŠ ĆU TI PRIČATI O MALOME ISUSU. Ulazi Pero,malo je veseo,u rukama nosi pune vrećice. PERO: STANE,DJECO EVO I MENE! POGLEDAJTE ŠTO SAM VAM DONIJEO!! STANA (povišenim tonom): GDJE SI TI DO SADA?! ČEKAMO TE CIJELI DAN! PERO: I JA CIJELI DAN ČEKAM PLAĆU! I KADA SAM JE NAPOKON DOBIO,MORAO SAM S LUKOM TO MALO PROSLAVITI. STANA : VI STE TO ZALILI,A NE MALO PROSLAVILI!! PERO: SVE TI ZNAŠ ,A NIKUDA SE NE MIČEŠ IZ TE SVOJE KUHINJE,SAMO BI SE SVAĐALA!! STANA : ZABORAVIO SI MENE I DJECU! IVAN TE ČEKA CIJELI DAN,OBEĆAO SI MU... PERO(prekida je u pola rečenice): DOBRO,DOBRO PUSTI ME NA MIRU DA MALO ODAHNEM .SVE ĆU JA TO STIĆI KASNIJE.(odlazi do kauča malo prileći prije večere) IDEM MALO ODMORITI PRIJE VEČERE. Ivan i anđeo kite bor i prave jaslice. ANĐEO: SUTRA JE BOŽIĆ.NA BOŽIĆ SE U BETLEHEMU RODIO MALI ISUS,NAŠ SPASITELJ.KADA SE U ŠTALICI RODIO DOŠLI SU MU SE POKLONITI PASTIRI,PA TRI KRALJA. A ANĐELI SU PJEVALI

RADOSNE PJESME SLAVEĆI MLADOGA KRALJA. HOĆEŠ LI S OBITELJI VEČERAS IĆI NA POLNOĆKU? IVAN: NE ZNAM,NIKADA NISAM IŠAO .UVIJEK MI KAŽU DA SAM PREMALI I DA ĆU ZASPATI. KAKO BIH VOLIO IĆI! ALI NI OVAJ PUT ME SIGURNO NEĆE POVESTI. ANĐEO: ZA POLNOĆKU I ISUSOVO ROĐENJE NE MOŽEŠ BITI PREMALI.NAJLJEPŠE NA SVIJETU JE KADA ZAJEDNO S OBITELJI DOŽIVIŠ ROĐENJE MALOGA ISUSA. ZAMOLI OCA,TI SI NJEGOV MILJENIK,NEĆE TE MOĆI ODBITI.(anđeo ga gura u smjeru usnulog Pere) HAJDE, IĆI ĆEŠ OVAJ PUT. MARIJO (slaže petarde u kutiju): BAŠ DOBRO ŠTO TATA SPAVA,SADA ĆU SE ISKRASTI U DVORIŠTE DA ME NITKO NE VIDI. ANA(popravlja odjeću i kosu,gleda se u ogledalo): MARIJO,VANI ME ČEKAJU PRIJATELJICE,IDEMO ZAJEDNO U KAFIĆ.AKO ME MAMA I TATA BUDU ZVALI NA VEČERU RECI DA SAM UMORNA I DA MI SE SPAVA. BRATE NEMOJ ME IZDATI,ZNAŠ DA MORAM IĆI. STANA (sve je to čula i prilazi djeci): VAS DVOJE OPET PO STAROM!SAMO GLEDATE KAKO ĆETE MI SE IZGUBITI IZ VIDA. SVE SAM ČULA,SVE ZNAM! ČEKAJTE SAMO DA OTAC ČUJE ZA TO! PERO(budi se): KAKVA JE OPET GALAMA? NE MOGU SE NI MALO ODMORITI?! IVAN(prilazi ocu i vuče ga za rukav): TATA,TATA HOĆEMO LI OVE GODINE IĆI NA POLNOĆKU? ANĐELKO KAŽE DA SE U ŠTALICI OVE NOĆI RODIO MALI ISUS,A JA BIH GA HTIO VIDJETI. MARIJO I ANA (skoro uglas): MOGLI BI IĆI SVI ZAJEDNO! HAJDE MOLIM TE! MARIJO (tiho): BAŠ DOBRO,SADA ĆU PUCATI PETARDE. ANA(tiho): PRAVA PRILIKA DA SE SASTANEM S PRIJATELJICAMA. STANA : PERO,IVAN IMA PRAVO.PA MOGLI BI NAPOKON KAO PRAVA KRŠĆANSKA OBITELJ OTIĆI ZAJEDNO U CRKVU.POLNOĆKA JE PRIGODA DA BUDEMO SVI ZAJEDNO. PERO: BOŽE MOJ,NISAM ODAVNO BIO U CRKVI.TKO ĆE SLUŠATI PREDIKANJE ONOGA STAROGA DUME? UVIJEK PRIČA ISTO. UH!!! IVAN(drži ga za ruku): TATA MOLIM TE.(tužno) PERO:SINE, ZNAŠ DA TEBI NE MOGU ODBITI NIŠTA PA ĆU TI I OVAJ PUT ISPUNITI ŽELJU. SVI SE ODJENITE PA IDEMO! Svi zajedno odlaze u crkvu.Marijo je zaboravio petarde,a Anu nisu čekale prijateljice. Nakon Polnoćke zajedno su izišli iz crkve,veseli su i jedni drugima čestitaju Božić.Okupili su se oko Ivana. PERO:DA NIJE TEBE SINE NE BIH OSJETIO LJEPOTU BOŽIĆA,OTVORIO SI MI OČI.HVALA TI! STANA:SADA SMO PONOVNO PRAVA SLOŽNA OBITELJ. IVAN: ZA SVE JE ZASLUŽAN ANĐELKO,ON MI JE PRIČAO O MALOME ISUSU I ... ANA: STVARNO JE BOLJE BITI S OBITELJI NEGO U KAFIĆU. MARIJO : DOBAR JE BOŽIĆ I BEZ PETARDA. ANĐEO(prilazi Ivanu i dodiruje ga po glavi,obraća se publici): JA SAM SVOJ ZADATAK IZVRŠIO .JOŠ JEDNA JE OBITELJ VRAĆENA NA PRAVI PUT.POGLEDAJTE KAKO SU SVI ZADOVOLJNI I SRETNI. IVAN(tužno): MOLIM TE OSTANI,NEMOJ IĆI. ANĐEO: BOŽJA JE VOLJA,MORAM IĆI,ALI ĆU UVIJEK BITI UZ TEBE. JOŠ MORAM MNOGIMA POMOĆI. ZBOGOM,OSTAJTE BLAGOSLOVLJENI! Anđeo odlazi. Svi zagrljeni(Pero,Stana,Marijo,Ana i Ivan) pjevaju zajedno sa zborom pjesmu ˝Svim na zemlji˝.

Autor: Danijela Milanovi ć, nastavnica hrvatskog.

_________________________________________HUMANOST NA DJELU

SVJETLO ZA MALOG DAVIDA LJUBAZNOST JE JEZIK KOJI GLUHI ČUJU, A SLIJEPI VIDE Mark Twain

Uz blagdansko raspoloženje ne smijemo nikad zaboraviti one koji su

potrebni naše brige i pomoći. Mnogo je ljudi, a pogotovo djece, željno prijateljstva

i toplih riječi. Neka djeca su slijepa i nikad neće vidjeti kako izgledaju ljudi oko njih,

kako izgledaju planine, rijeke, zvijezde. Oni možda ne mogu vidjeti naš izgled, ali

mogu osjetiti našu brigu i razumijevanje. U našoj blizini, točnije u Stocu, živi dječak

koji se zove David Matić. On je inteligentan, svira, govori strane jezike, ali slijep je

od rođenja. Učenici naše razredne nastave zajedno sa svojim učiteljicama odlučili

su dana 6. prosinca, na blagdan sv. Nikole, i sami na neki način biti sveti Nikola,

kako bi David osjetio malo svjetlosti i radosti.. Oni su se odazvali vrijednoj

humanitarnoj akciji.

Jedna od književnica koja piše za sve one koji su potrebni razumijevanja zove se

Sonja Jurić. Ona piše za najmlađe i dosta radova proda u humanitarne svrhe. Piše

na hrvatskom jeziku, uz prijevod na engleski ili neki drugi strani jezik ako bi se

slikovnica čitala u inozemstvu, a i zato da djeca lakše uče strane jezike. Tako je

napisala slikovnicu pod imenom More, nebo i zvijezde, a posvetila ju je upravo

malom Davidu. Književnica je na dan sv. Nikole došla u posjet našoj centralnoj

školi i kroz razovor i druženje našim mališanima predstavila ovu lijepu priču-

slikuovnicu, dok su učenici pozorno slušali i postavljali joj brojna pitanja. A pričalo

se i o drugim stvarima vezanim za djetinjstvo, školu I sl. Mnogi su učenici i

djelatnici kupili knjigu a sav prihod namijenjen je dječaku Davidu. Književnica je

nekoliko primjeraka poklonila našoj školskoj knižnici.

O slikovnici

Junak priče More, nebo i zvijezde također je slijep. Zove se Lukas i živi u Frankfurtu,

u Njemačkoj. Na ljeto dolazi kod svoje rodice u Hrvatsku, na more. Rodica zapaža

da on, iako slijep, ima razvijen sluh, pa čuje i najsitnije šumove. Tako npr. čim čuje

glas svoje rodice, on zna je li ona tužna, zamišljena ili sretna. Sve on to čuje, ali

ništa ne vidi. Na kraju se djevojčica pita jesmo li mi koji imamo vid zahvalni na

tome.

Naš nastavnik Ernesto ilustrirao je ovu slikovnicu zaista lijepim ilustracijama tako

da je priča zanimljiva svim uzrastima, ne samo najmlađim. Slikovnica je izdana

povodom 15.listopada, svjetskog Dana bijelog štapa, dana posvećenog slijepim

osobama..Slijepe osobe poznaju se po tome što uza se nose bijeli štap.

Naši učenici su bili puni dojmova nakon susreta s književnicom. Mogli su dosta

toga naučiti, ali i osjetit se ponosnim jer su učinili dobro djelo, bili su u mislima sa

svojim vršnjakom Davidom kojem sigurno mnogo znači spoznaja da nije sam.

Vjerujemo da će slikovnica postići uspjeh te da će je što više ljudi kupiti i tako

sudjelovati u ovoj humanoj akciji.

Rahela Vego

_________________________________________HUMANOST NA DJELU

Nikola je jedan jako poseban, drag dječak koji je sanjao o tom da postane nogometaš, no tad mu je otkrivena teška bolest kostiju i sad je u kolicima bez velikih izgleda da će prohodati. Iako mu je tek devet godina, hrabro se nosi s teskom bolešću. No on voli nogomet, živi u Zagrebu, mnogo čita, i za razliku od drugih zagrebačkih dječaka, ne navija za Dinamo nego za RIjeku, a uvijek je imao jednu želju, a to je upoznati najdražeg igrača Leona Benka koji igra u Rijeci. Njegovi roditelji odlučili su ga iznenaditi za njegov deveti rođendan tako što će ga odvesti u na utakmicu u Rijeku da upozna svog idola. Nazvali su ljude u klubu i sve je bilo dogovoreno. Nikola je mislio da je to jedino iznenađenje. Promatrao je utakmicu iz blizine, s atletske staze. No iznenađenja tek su počela. Utakmica u kojoj

je Benko zabio dva gola završila je rezultatom 2:2. Igrač je zatim došao do njega i poklonio mu dres sa svojim potpisom. Dječak nije skidao pogled s igrača jer mu je srce bilo ispunjeno ljubavlju i nekom neopisivom srećom. Tada mu je cijeli stadion čestitao i zapljeskao mu. No ni tu nije bio kraj iznenađenjima. Nakon utakmice Nikola je dobio priliku sjediti i razgovarati s Benkom kao sa starim prijateljem, dati mu par savjeta kako će igrati, a igrač je ozbiljno primio na znanje sve upute malog stručnjaka. Benko: 'Moraš se boriti uvijek.' Nikola: 'To ja i radim. Ja s bolešću, ti s nogometom.' Benko : 'Ne samo to, općenito, za sve u životu.' .Njegova obitelj nije mogla biti sretnija jer oduvijek su mu željeli

ispuniti san. Ova nam priča govori da ljubav trebamo pružati, pogotovo onima kojima je ona najpotrebnija. I govori nam joše nešto: Nekad nije dovoljno samo željeti, nego i izreći naglas želju da bi nam se ona ostvarila. Zato je i ova priča našla svoje mjesto u Dječjem snu. Ana Franciska Kara čić

_____________________________________________OBILJEŽAVAMO

MJESEC BORBE PROTIV OVISNOSTI

Ovisnost je veliki problem današnjeg društva i nevidljiva zamka koja vreba svakog čovjeka, pogotovo onoga čiji život nije uravnotežen. Stariji ljudi upadaju u ovisnost o alkoholu, drogi ili kocki bježeći od životnih problema, nadajući se da će tu naći zaborav, dok mladi ljudi dođu u opasnost iz čiste znatiželje, društva i želje za dokazivanjem.

Pedagoginja Jasna održala je s učenicima osmih razreda centralne škole radionicu na temu Prevencija ovisnosti kod mladih. Radionicom se željelo osvijestiti problem ovisnosti pogotovo kod naših 14-godišnjaka jer oni polako ulaze u godine koje su rizične za pojavu ovisnosti. Zato su ovakve akcije, tribine, radionice i razgovori vrlo poželjni. Tri su koraka u svakoj ovisnosti:

1. Ti uzimaš drogu; 2. Droga uzima drogu; 3. Droga uzima tebe.

Ovo je slikovito rečeno, ali kad razmislimo, tako je. Ispočetka čovjek ima kontrolu nad situacijom, poslije sve teže, kako je ovisnost jača, a na kraju uvijek dođe propast i beznađe. Mlad čovjek često ne razmišlja o posljedicama, što će se dogoditi sutra, kamo će ga odvesti staza koju je izabrao. Opijenom društvom, sadašnjim trenutkom, zabavom, užitkom, ne pada mu na pamet izlaz iz lažnog svijeta, što bi se iz svega moglo roditi. Mlad čovjek živi samo za sadašnji trenutak što je u principu i dobro jer kod starijih koji stalno računaju što je bilo i što će biti, sadašnji trenutak, - koji je jedini stvaran – samo tako iščezne. Pitaju se gdje su bili, s kim su potrattili dragocjeno vrijeme. Ali pitanje je kako na pravi način uživati, živjeti u sadašnjosti, voljeti život. Moramo li posegnuti za lažnim sjajem koji nam pružaju droga i alkohol? Zavaravamo li tako sami sebe i naš život?

_____________________________________________OBILJEŽAVAMO Put bez povratka A put u narkomaniju je vrlo širok. Izlaz iz nje je pakao i rijetki koji se izvuku često svjedoče kao primjer ostalima da nikad ne ulaze u taj primamljivi ali lažni svijet. Priča svakog narkomana je slična. Dosta je mladih upalo u drogu iz čiste znatiželje, a nekima je to bio bijeg od svakodnevnog života koji mnogima nije lagan. Odlazak na nečiji rođendan, bilo kakav tulum može biti početak svega ukoliko je osoba labilna. Kad je čovjek opijen bilo čim, svakako želi ponoviti taj osjećaj I uvijek će reći: ‘’Još samo ovaj put!’’, no prvom prilikom prekršit će svoju riječ, I tako tonuti sve dublje dok više ne mogne normalno funkcionirati bez svijeta obmane. Narkoman zbog straha od društva vrlo često prikriva da je ovisan. Na taj način roditelji i bližnji nemaju pravi uvid u opasnost koja se nadvila nad njim. Uvid obično steknu kad postane kasno, kad ovisnost preraste u očaj. Dolazi do svađa, krađe, sukoba s policijom, sve u cilju da se domogne dragocjenog ‘’šuta’’ koji bi ga, kako smatra, vratio ‘’u normalu’’. Skriva se od svijetla, ljeti nosi duge rukave, strahuje od poznanika, sve mu postaje sumnjivo, hvata ga paranoja. Većina potone do kraja, kod nekih proradi svijest i snažna želja za življenjem i promjenom. Sjete se sna koji su sanjali kao djeca I kažu: ‘’Želim pokušati! Želim ostvariti taj san!’’ No promjena samo kod rijetkih uspije nakon što ponovno prožive pakao, ali pakao odvikavanja, jer teško je iz organizma ukloniti ovisnost koja je poput rak rane. Osobe koje se ipak uspiju izliječiti cijene život više nego ostali jer znaju kako je biti u kandžama smrti. Kocka kao ovisnost današnjice Ovisnost koja je zadnjih desetak godina sve učestalija i uzima više žrtava to je ovisnost o kocki. Za mnoge ta je ovisnost bezazlena jer zdravlje ovisnikovog organizma nije ugroženo. No kad kocka uđe pod kožu i kad zaredaju porazi, nastupi očaj i osoba je u stanju prokockati sve što ima ne bi li povratila dug, a ukoliko dug ne namiri, krenut će i u krađu. Kockar nikad neće priznati da je kockar. Uvijek će govoriti to je privremeno ili nasitno, uvjerit će sebe i ljude oko sebe da je s njim sve ok. No sve je za njega otišlo u drugi plan, ništa mu nije važno kao kocka i pitanje hoće li dobiti ili izgubiti. Iskoristimo trenutak Zato odbacimo lažni sjaj i uživajmo u svakom trenutku! Svaki trenutak je dar pun mogućnosti, neponovljiv. Nitko još nije uspio putovati kroz vrijeme kako bi nadoknadio potrošene I bačene trenutke. Mnogo je stvari u kojima možemo uživati, od glazbe, sporta, putovanja, druženja, zaljubljenosti, slavlja. Radujmo se, družimo, upoznajimo život! Život je prekratak da bi ga se potratilo. Treba biti hrabar, optimističan i s problemima se suočavati. Postoji jedna druga vrsta

ljudi koja se ne drogira, a I ne suočava se s problemima, nego vara, izbjegaje odgovornost, gazi ljude oko sebe kako bi izvukli korist, okreće se kako vjetar puše, njihova riječ je laž, glume prijatelje, a prevare te kad si prijateljstva najviše potreban. Oni uvijek dobro prolaze u životu, ali ta sreća nije ona istinska. Ne budite ni takvi! IZABERIMO ŽIVOT, A NE DROGU!

___________________________________________________________LIKOVNA KOLONIJA

LIKOVNE AKTIVNOSTI NAŠIH U ČENIKA Mjesec prosinac je vrijeme pripreme za priredbu, kao i za izložbu učenički radova. Naši mali likovnjaci, učenici petih razreda, bili su aktivni u izrađivanju božićnih anđela od kojih su najbolji izloženi u holu škole. Osim toga treba istaći i brojne crteže od kojih mnogi plijene svojim izgledom i ljepotom. Slika govori više od riječi. Crtež nam zna ispričati svoju priču koju možemo osjetiti i udahnuti, a da ne izgovorimo niti jednu rije č. Umrljane ruke, prosute boje, mnogo živciranja, no ipak, na kraju gledamo rezultate koji govore da je trud vrijedio. Iz naših umova, preko naših ruku na svijet dođu predivne skulpture i crteži. Timski rad, učenje kroz praksu, te različiti projekti u kojim sudjeluju djeca za

mnoge psihologe i socijologe mnogo su učinkovitiji od samog učenja lekcija jer đaci, pogotovo u uzrastu osnovne škole, mnogo više napreduju i uče kada se i oni sami kreativno izražavaju. Vrijedni đaci pod vodstvom nastavnika Ernesta uvijek istraže neku novu tehniku, neki novi, neobični, ali učinkoviti na čin crtanja.

__________________________________________________LIKOVNA KOLONIJA

___________________________________________________________LIKOVNA KOLONIJA Donosimo tri najuspješnija crteža s tematikom Božića

___________________________ZIMSKE RADOSTI Zima je godišnje doba kada sve u prirodi miruje. No u nama nema puno mira, pogotovo ako zaleprša koja pahulja snijega. D ječje zimske radosti vezane su za o čekivanje sv. Nikole, Boži ća i Nove godine, maštanje o poklonima koji uz to idu, ki ćenje bora i naravno - snijeg. Djeca ga s radoš ću iščekuju, sanjaju i trebaju. Na njemu ostavljaju svoje potpise, tragove, sanjkaju, grudvaju se, prave Snješka. Odrasli ovdje baš i ne vole snijeg, pogotovo oni koji su imali iskustva sa stradanjem p lastenika prije dvije godine. No za svako dijete zima nije zima ako bijel i pokriva č ne okiti naš okoliš. Ove godine samo jednom su zalepršale pahulj e, no ostalo je na tome. Snijeg je odlu čio odgoditi dolazak u naš kraj, vjerojatno i sam svjestan što je uradio plastenicima. Ho će li pasti ove godine ili ćemo pri čekati narednu, ne znamo. Djeca čekaju i spremaju svoje šalove, rukavice i sanjke, odrasli ne žele da pada. Pao ili ne pao, bar imamo dje čje uratke koji će nam malo udahnuti snježni ugo đaj, poslati koju pahulju na naše prozore.

SNJEGOVISNJEGOVISNJEGOVISNJEGOVIĆ Jednog zimskog jutra oko 6 sati Maja se probudila i viknula :“Budi se Kristijane, budi se, jutro je !“ Kristijan je ustao i otišao doručkovati. Pozornost nije obraćao na bijeli prozor . Tek kad su pošli u školu, na pragu su ugledali snijeg . Veselju nije bilo kraja . Veselje je bilo zbog snijega i zbog toga što nisu mogli u školu. Mislili su odmah izaći van ,igrati se, no njihovi im roditelji nisu dopustili jer još ni sunce nije izašlo na nebu. Prošli su sati i sati i napokon sunce je izašlo . Toplo su se odjenuli i istrčali van. Vani su uživali u onome prekrasnom snijegu. Grudvali su se, sanjkali pa čak i skijali. Odlučili su napraviti snjegovića. Pripremili su stvari za njega. Donijeli su stari šešir, mrkvu za nos, kamenčiće i dugmad te staru metlu. Kada su htjeli staviti mrkvu za nos, nje nije bilo. Pogledali su malo oko sebe i ugledali malog sivog zečića kako nosi mrkvu do jedne rupe u snijegu. Iz rupe su izašla tri mala zečića . Trčkarali su svuda uokolo. Maja i Kristijan su se nasmijali i otišli po novu mrkvu. Stavili su zadnji detalj i napravili najljepšeg snjegovića. Osim djece i malih zečića u zimskim radostima još su uživali i mali psići . Od svih radosti zimske su najbolje i najljepše.

GABRIELA MERDŽAN VI.b,PŠ

Domanovići

___________________________ZIMSKE RADOSTI

ZIMSKE RADOSTI Najljepša je meni klima Kad nastane oštra zima. Pahulje snježne kad polete razvesele svako dijete. Smrznuti potok teći je stao Ipak nešto se kreće...

Sanjke jure, na sanjkama djeca puna sreće. Selo nam tada bijelo obuče i nas sve skupa iz škole izvuče Raduju se i mladi i stari, svi zajedno igrati se stali. Djeca u snijegu tragove rišu, ali pahulje nježne,sve ih izbrišu. I dok je vani ciča zima, u nama se širi blagdanska toplina.

MARTINA MIJOČEVIĆ VIII.a, PŠ Domanovići

Nova godina nam dolazi Darove svima donosi U novoj godini želim Da budem sretan i zdrav To će mi biti najbolji dan Novu godinu čestitat ću Mami i tati Poljubac im DAROVATI Vide Prkačin, 4.razred,CŠ Višići

____________________________________________________________LITERARNO STVARALAŠTVO

''ROMANTIČNA KOMEDIJA''

Konačno je stigao dugo očekivani petak. Nije to bilo kakav petak. To je onaj petak koji će svojim posljednjim školskim zvonom označiti kraj mojim mukama, patnjama i zatvaranje jednih novih vrata zvanih 2013.godina i otvaranje neke ljepše i blistavije godine u kojoj će se konačno dogoditi nešto zanimljivo. Kako da se ne veselim beskonačnom odmaranju, spavanju, igranju i ...smislit ću još štogod zanimljivo. Veselim se tom kratkotrajnom raju od tri tjedna s mišlju da ću doživjeti nešto posebno, a na kraju mi to vrijeme proleti da ni trepnula nisam. Mama mi uvijek govori da sam vječito mrzovoljna i nezadovoljna da samo od drugih očekujem da nešto učine da me razvesele. Kaže mi da sam sebična i da se ugledam na nju i počnem konačno uživati u malim stvarima. Jel' ona to stvarno misli ili se šali, pa ona uživa u vezenju i čitanju romana. Oprosti mama, ali ja u tome ne vidim ništa uzbudljivo. Sad se pitam od koga sam naučila biti sebična. Ne sjećam se da sam taj predmet imala u školi. Istina, mnogih se ove godine ne sjećam. Ako ona misli da sam sebična što sam zatajila većinu ocjena, ne shvaća da sam ju htjela usrećiti. Može mi jedino zamjeriti što joj nisam dopustila da uživa u „malim“ stvarima zvanim moje ocjene. Koja proturječnost, jedva dočekah praznike da zaboravim školu, nastavnike, ocjene, a oni nikako da napuste moje misli. Ali srećom taj horor u mojoj glavi nije dugo trajao. Iznenada me trgnulo zvono na vratima.Nikog ne očekujući laganim korakom uputila sam se prema vratima. Tko li je tako uporan, pitam se? Bojažljivo otvorih vrata kad se ispred mene pojavi veselo lice našeg poštara. Ljubazno mi je pružio paket s crvenom vrpcom i pismo. Nemarno se osvrnuvši na paket ugledah svoje ime. I na pismu moje ime. Misleći da je zabuna upitah poštara zašto me u ranu jutro muči s ustajem kad to nije za mene. A on me vrlo brzo uvjeri da je sve to vjerovala ja ili ne samo moje. Bilo me strah i pomisliti što je u paketu, a još veći strah što je u pismu. Nemam od koga dobiti ni paket ni pismo pa sam pomislila da je to nečija šala jer već svi znaju kako ja očajnički želim doživjeti nešto uzbudljivo. Pismo sam smatrala manjom opasnošću pa sam njega prvo i otvorila.

____________________________________________________________LITERARNO STVARALAŠTVO Nervozno čitajući nezgrapan rukopis shvatila sam da je ipak za mene. Pisala mi je tetka Ema iz Francuske i čestita mi rođendan te mi u paketu šalje poklon. Bilo mi je iznimno drago da se netko i mene sjetio, a rođendan mi je bio tek za pola godine. Sad nisam znala šalje li mi to za prošli ili za sljedeći rođendan. Ali to nije ni važno, važnije mi je bilo što je u paketu. Bila sam nestrpljiva i radoznala što je u paketu pa sam ga što je brže moguće pokušavala otvoriti. U tom nepreglednom sadržaju nekih bezvrijednih slatkiša skrio se jedan mali plišani medo. Bio je tako mali da se jedva i nazirao iz one glomazne kutije. Šokirano sam ga promatrala i nijemo gledala u smiješnu mašnu oko njegova vrata na kojoj je pisalo: „Mojoj nećakinji Ani za rođendan.Voli te teka Ema.“E, moja tetka Ema, znaš li ti koliko godina ima tvoja nećakinja Ana ? Četrnaest , tetka, ne četiri!“ Ni sama ne znam koliko sam tako buljila u prazno, od šoka što gledam ili od silne želje da se konačno nešto zanimljivo i meni dogodi. Brzo sam se trgla i veselo se nasmješila medi i odlučila poslušati mamu i uživati u malim sitnicama koje je netko s puno pažnje i ljubavi odabrao za mene. I u tom trenutku sam shvatila svoj glavni problem. U iščkevinju nečeg velikog zanemarila sam sitnice koje me mogu svakodnevno uveseljavati. Kako doći do velikih očekivanja ako ne preko onih sitnica koje izmame osmjeh bez nekog posebnog razloga. Konačno jedva čekam početak nastave da ispričam prijateljicama što sam sve lijepo doživjela i da zamjenim onaj horor u imeniku nekom „romantičnom komedijom“. Puna pozitivne energije bacila sam se na krevet i uživala u neopisivom osjećaju sreće i sve je odjednom dobilo neki novi smisao, postala sam puna ideja, puna želje da sve što prije počnem ostvarivati....napokon sretnaaaaaaaaaa....Hvala tetka Ema što si mi pomoglada da „progledam“...i mojoj velikoj podršci koju ne shvaćam uvijek „ozbiljno“ hvala MAMA!.... Marijana Milićević

NEUZVRAĆENA LJUBAV Gledaj ženo moja, Ruke ove od rada za te. Ljubav sam ti dao, srce i dušu A ti tako. O drugome sanjaš dok si u mom krilu zaspala. Mislio sam da me voliš, Dok te s onim đavlom nisam našao. Ruke tvoje sjajne i meke, Koje sam volio više od sebe Vidio sam na rukama njegovim. I zatim si kriknula od boli, I željom što sa mnom nisi bila. Ali gotovo je sada, jer obadvoje Ležimo pod zemljom u mraku tame, i žudimo za životom kojeg više nemamo. BOŽENA KORDI Ć 7.b

_____________________________________________________NAŠE SEKCIJE EKOLOŠKA SEKCIJA

Ciljevi i zadaci Ove školske 2013./2014.godine, kao i prethodnih godina u našoj školi djeluje ekološka sekcija. Aktivnosti se odvijaju prema godišnjem planu rada, koji se pravi na početku školske godine a realizira se kroz 35 školskih sati. Tu su obuhvaćene aktivnosti u skladu s ''Eko kalendarom'' i slobodnim izborom tema, aktivnosti oko uređenja školskog dvorišta. Cilj rada sekcije je razvijanje svijesti o zaštiti okoliša i poželjnom ponašanju prema prirodi i okolišu, upoznati zaštićene dijelove prirode, zaštićene biljne i životinjske vrste, usvojiti pravila ponašanja u prirodi i radnom okruženju - školi. Aktivnosti ekologa Mladi ekolozi rado pripremaju referate i plakate na određene teme (Otpad i recikliranje, Požar, Zaštićeni dijelovi prirode, Zaštićene biljke i životinje itd.) koje sami prezentiraju. Marljivi su i u izradi zidnih slika od svježih biljaka prikupljenih u okolišu. Zatekli smo ih kako upravo uređuju jedan od svojih brojnih plakata s temom Životna zajednica i vidjeli kako zaista uživaju u radu. Treba istaći da su zajedno s našom novinarskom sekcijom bili u posjetu Parku prirode Karaotok i tako na licu mjesta mogli vidjeti ono o čemu se govori na sekciji. Izradili su i plakat s temom Hutova blata koji se nalazi u učionici biologije Sekciju vodi nastavnica biologije i kemije, Ljilja Pažin. Važnost ekološke sekcije Ekološka sekcija vrlo je važna za školu jer ljudi danas mnogo onečišćuju okoliš , ali ne znaju koliko je to stvarno opasno i za nas a i za biljke i životinje a posebno vodu.Pijući tu vodu u sebe unosimo mnoge bakterije štetne za naš organizam. A što to unosimo u sebe, nikad se ne pitamo.

_____________________________________________________NAŠE SEKCIJE

EKOLOŠKA SEKCIJA VRSTE KOJE IZUMIRU: Trenutno u svijetu izumire oko 150 različitih vrsta biljaka i životinja.

Barem 70 vrsta žaba, većinom onih iz planinskog područja, koje se

nemaju gdje sakriti ili pobjeći od povišene temperature, izumrlo je.

Prema posljednjim podacima u velikoj opasnosti je još 100 do 200

životinjskih vrsta naviklih na hladnoću, a među njima su i pingvini.

Našli smo se s krizom oči u oči. Djeca koja danas imaju 10 godina, s 50

ili 60 godina neće se moći ni sjetiti kako je svijet izgledao ranije. Ovo nije

pretpostavka niti sumnja. Imaju dokazi. To se događa, to je realnost. To

je zaista tako, zato pazite što radite i kako se ponašate prema okolišu!

Već ovdje u školi možemo učiniti prve

korake ka zaštiti naše drage okoline. Za

početak radom u sekciji, a kasnije

pravim ekološkim akcijama u životu.

Moramo zaustaviti da se planet Zemlja

nemilosrdno troši i iskorištava, moramo

je gledati kao majku ili sestru, moramo

joj zauzvrat što nam daje sve potrbebno

za život, i mi dati pažnju.

BOŽENA KORDIĆ

_____________________________________________________________DOGAĐAJI

ŠKOLSKA PRIREDBA U CENTRALNOJ ŠKOLI

Piše: Igor Beno

Tradicionalno povodom blagdana i završetka prvog obrazovnog razdoblja u našoj školi održava se školska priredba. U prepunom holu škole naši đaci pokazali su publici ono što su mukotrpno pripremali tijekom polugodišta. Učenica Marela Porobija bila je voditeljica programa. Ples, pjesma, igrokaz, recitacija, sve se to brzo smijenjivalo i odigravalo, a publika je imala što vidjeti i reakcije su pohvalne i pozitivne. Iako je priredba poprilično potrajala, a prostor gledališta bio pomalo uzak, raznolik sadržaj prisutne nije ostavljao ravnodušnim, nije bilo zijevanja i čekanja kad će završiti. Program priredbe Učiteljice Ksenija, Žana, Mara i Ružica spremile su mališane na najbolji način. Posebno je, uz recitacije, oduševio ples uz pjesmu Italiana, te igrokaz o svetom

Nikoli gdje su mališani pokazali da godine ne znače ništa kad se lijepo odglumi. Svakako bilo je i treme, ali i ona je djelovala simpatično. Školski zbor kojeg čine učenici predmetne nastave pod ravnanjem nastavnice Utjehe prigodnim je božićnim pjesmama otvorio i uveličao priredbu. Učenici predmetne nastave još su nam se predstavili izvedbom dvaju božićnih recitala uz glazbenu podlogu koje su izvele učenice Mihaela i Mia. Učenici Stjepan i Anamarija pokazali su svoja pjevačka i sviračka umijeća, a učenice 7.b razreda spremile su jednu zanimljivu i neobičnu točku s čašama. Pjevale su i pritom čašama davale ritam i pratile pjevanje. Petašice su spremile i lijepo otplesale plesnu točku uz pjesmu

C’mon, a publici je jako interesantan bio šaljivi skeč Priča o babi Granuli koji govori o dječaku Bimbu,

nepravedno optuženom za krađu od strane

babe

____________________________________________________________DOGAĐAJIGranule. Dječakova majka više je vjerovala Granuli te sina držala u kazni za nešto što nije učinio. No savjest je u obliku božićnih vila proganjala Granulu dok nije uvidjela da je pogriješila i kao ispriku donijela dječaku božićni dar i sve se lijepo završilo. Svoju točku imali su i vrtićani koji su izveli dva plesa,

a posebne ovacije dobila je plesna skupina nazvana Rockeri s Neretve, koji su otplesali pjesmu Čudna šuma, ali u rock verziji. Djevojčice su također bile impresivne.

Očekivanja za budućnost Učenici naše škole još su jednom pokazali koliko talenta u sebi nose i vjerujemo da će uz pomoć svojih nastavnika taj talenat dodatno razvijati te da će ih njihovi nastavnici usmjeriti u onom smjeru u kojem

mogu postići najbolje rezultate.

___________________________________PRIČE IZ ZAVIČAJA

Priča babe Ikače

Ustala rano baba Ikača, nazvula opanke i put pod noge do kume Kate. Odmah sa vrata povika: “O, Kate! O, Kate, ta nisi ogluvila od jučer?“ Malo se zabavi prid vratima stare raspale Katine kuće. Podigne ruku iznad očiju pa ugleda kako se na Katinoj kući nakrivio dimnjak. Kata se još ne javlja iz kuće. Lupne Ikača nogom u vrata i ona se sama otvoriše. Na postelji kraj prozorčića spava Kata k'o zaklana. Kuma Ikača je poškropi s nekoliko kapi vode iz lonca, a

ona skoči k'o oparena. „Šta ti bi Ikača, vrag te odnija!?“ uzvika Kata. “Ajde, ajde, ne ljuti se, znaš da ja ne mogu dugo bez svoje kume“, odbrusi joj Ikača . “Oh, mislila sam da si mrtva! Nisi se javljala, a ja zovem kolko puta!“ „Znaš kuma, jesi li vidila da ti se dimnjak nakrivio, gotov da padne s krova.“ „Neka je, reče Kata kriv je i u tebe nos pa još uvik stoji na glavi!“ Kad su se malo izvikale jedna na drugu po običaju unda sidnu za astal star i raskliman, da popiju kavu i malo razgovore. Kuma Kata je srknula dvaput iz šalice te upita Ikaču : „E, zdrava bila, kaži štogod lipo, šta u našem selu ima nova?“ „ A znaš kuma, selo k'o selo, neko mrije, neko se ženi, a bome nekad se štogod i drugo dogodi.˝ „ Znam, znam, i ja bi čula da je neko umra, bijo bi sprovod, zvonilo bi zvono.“ „ A šta bi ti volila čuti moja kuma?“ „ Nedaj Bože ništa zlo i naopako, a onako zabavno, zasmijat se malo, to je lipo.“ ˝ E pa vala neka si mi napomenula, a baš sam ti tila to i pripovidit.“ “ Sinoć baš prid Jozinom kućom nekakav skup i muškije i ženskije . Ja naišla slučajno te se prislonila da štogod čujem. Ajmo ove godine zajedno proslavit Badnju večer . Cilo selo zajedno. Sve ćemo dobro pripremit, a kum Ilija ima staru kuću za sve nas. A kad zazvone zvona, svi ćemo zajedno na polnoćku u Crkvu. ˝ „ To je prava stvar!“ viknu Anđa. „Nemoj Ante da bude puno rakije i vina. Otet će se nekom pa more bit zlo i naopako. Ako pane snig i poledi, bit će brza vožnja na leđa. Znaš kako je bilo prošle godine u naših susjeda tamo priko brda?“ napominje Kata. „Eh, polomili neko nogu, neko ruku, a vrtirepka Mara letila je tako dugo na leđima po snigu i ledu da se tek zaustavila iznad potoka. Još samo malo pa u potok. Tražili je cilu noć, a nje nigdi. Ko' da je u zemlju propala. Baš prid samu zoru Jerko nabasa nogom na nešto meko pa ustuknu. Pomisli on da je zec ili lane, a kad dobro zagleda nije to nego vrtirepka Mara. Svi su je zvali „ Vrtirepka“ jer se uvik vrtila oko tuđih kuća. „Jedva je spasiše tu noć. Eno i sada oda sa štapom, a kad padne snig nikad ne izlazi iz kuće.˝ Raspravljali su oni tako šta će i kako će, a ja sam otišla svojim poslom“, ispripovjeda Ikača. Sluša to Kata pa progunđa: „ Bog da mi prosti, ja neću nikud. Ima dana mogu se Bogu namolit koliko mi duša oće , a ti Ikača kako te volja .“ Andrea Križanović VIII.a, PŠ Domanovići

___________________________________PRIČE IZ ZAVIČAJA

PRIČA O BABI GRANULI – šaljivi ske č

ULOGE: GRANULA – zavidna i ljubomorna žena MAJKA BIMBO, sin BRANKICA, kći PRIKAZA 1 (za Granulu Prikaze, za dječaka vile) PRIKAZA 2

Prizor 1. (GRANULA i BIMBO, potom MAJKA i BRANKICA)

GRANULA: (vodeći bijesno BIMBA) Hajde, derište malo! Polazi ispred mene! BIMBO: (tepajući) Ali je necu, nisam nista ladio.. GRANULA: Objasni to svojoj materetini! (dolaze do MAJKE i BRANKICE) MAJKA: Šta je bilo? GRANULA: Ovaj ođe srećo došo da me pljačka! MAJKA: Ma nemoguće. Moj Bimbo? BIMBO: Teta laze, samo sam se htio iglati. Tamo ima dvoliste i suma. GRANULA: Ma mo’š mislit! Samo što sam Milavu ošla pripet, on meni pokro pare iskuće. MAJKA: Ne mogu vjerovati. Moj sin ne bi to učinio! GRANULA: Dvjesta maraka mi je uzeo sa stola, očinjeg mi vida. Jedini se on muvo okokuće mi, a to je bilo em u pet minuta dok sam kravu nunđe ispod Đuraginog guvneta pripela. MAJKA: O Bože, dijete, pa kako sam te odgojila! Moj vlastiti sin! GRANULA: Ja ‘oću svoju pare! MAJKA: (MAJKA ode po novac i vrati se)Izvoli, a njega ću ja pritegnut. Neće on meni bit lopov! GRANULA: Baš me briga šta će bit! Samo neću ga blizu kuće! MAJKA: Ne brini gospođo Granula! Sad ću paziti na njega. (GRANULA ode) Oj, sine šta mi učini? Odoh popiti tabletu da se malo smirim, da te ne slomijem iz ovih stopa.. BIMBO: Teta laze. Niko mene ne lazumije! MAJKA: Idi mi s očiju! Pozdravi se s božićnim darom! BRANKICA: Ali majko, možda Granula laže. Dvjesta maraka nije malo, a da ih je Bimbo ukro, negdje ih je moro potrošit. MAJKA: A možda ih neđe čuva. Stara Granula je poštena, ne bi lagala. Idem dok mi nisi pod šake došo. (MAJKA ode) BRANKICA: Znam brato da ona laže na tebe. Ne brini, bit će sve u redu! BIMBO: Ali kako, kad je teta bezoblazna? A mama joj vjeluje. BRANKICA: Nije nam mama džaba govorila da su u laži kratke noge. Vidjet ćeš da će zločasta baba na kraju priznat da je lagala, a majka će te onda privit, a ona će dobiti što zaslužuje. BIMBO: Ali ja nisam lopov. Ja ne kladem. Lubomolna je sto mama ploda vise mleka od nje. A ko je njoj kliv sto je luzna i sto vala lude, al ima sumicu klaj dvolista, tu se ja volim iglati. Nisam ulazio u kucu. Sad mi mama nece kupit nista! Bicu tuzan! BRANKICA: Brate moj, znam da ti nije lako. Ali bar ja ti vjerujem a znam da će ti uskoro i majka povjerovat. BIMBO: Najgole je sto necu dobit dar za Bozic. A toliko sam se ladovo. BRANKICA: Vidi ćeš da hoćeš. Čuda se događaju. Sad se samo odmori, odspavaj braco! I božićne vile će već urediti stvar. (Odu)

Prizor 2. (GRANULA sama, potom PRIKAZE)

GRANULA: (čuje povike: Granula! Granula!) Uf. Šta je ovo? Đe se to čuje? PRIKAZA 1: Nosim ti pozdrave jednog dječaka što si ga gurnula u tajne mraka! GRANULA: Ama ko ste vi? Kako znate ko sam ja? Bješte mi s očiju! PRIKAZA 2: Istina boli Granulo stara! Dječak Bimbo za istinu izgara! GRANULA: Ma bješte od mene aveti ljudske! Mali je lopov, a mater mu je vještica. Oće samo da meni poso uništi. PRIKAZA 1: Ljubomora i zavist rađaju laži, al tvoja te savjest progoni i traži. GRANULA: Ma nemojte! Kakvi su to glupe pjesme! Pričajte da vas razumijem! Šta vi znate o meni? Iš dok vas nisam kakvim matrakom mlatnula! PRIKAZA 1: Za novac si onaj slagala ti!. Mrziš dječaka i njegovu majku. Da si podmukla, to znamo mi jer čuvamo san i dječju bajku. GRANULA: Ne znam odakle vam to! Garant ste bile kod kuće mi, negdje ste se sakrile kad se mala bitanga tamo muvala. Ali ne znate vi kako je taj dječak grozan. Fuuuuj!!! Pa šta fali što sam malo slagala? A? Nek ga ona materetina malo u red dovede! PRIKAZA 2: Kraj kuće tvoje mi nismo bile i nismo se krile, naše su ceste od zlata i svile. Jer mi smo božićne vile! GRANULA: Hahaha, još ću i to povjerovat! PRIKAZA 1: Otiđi i priznaj, nek bude jasno ono što slagala si onako krasno. (Odu) GRANULA (sama): Oh, šta se ovo događa? Mene pravo ufatio strah. Kakvi su to zvuci? Čujem plač djeteta. (publici ) Čujete li vi? O ne, sigurno ludim. A ne, neće mene one ženeturače uplašit. Nisam ja s grane ubrana. Joj, evo ga opet! Kako tako grozno zvuči! Recite mi više šta je ovo? Odakle dolazi? PRIKAZA1: (Iza scene, iz daljine): Iz tvoje glave Granulo. To je savjest. GRANULA: Prestani više plakati! Ne mogu podnijeti! Ne mogu ! Ne mogu više! (Ode) Prizor 3.

(GRANULA i MAJKA, potom BIMBO i BRANKICA) GRANULA se pojavljuje kod MAJKE noseći dar za BIMBA. MAJKA: O, gospođo Granula, odakle vi kod nas? GRANULA: Došla sam vam poželjet sretne blagdane. MAJKA: O, zaista lijepo od vas. A čim smo to zaslužili? Znate i sami što vam je napravio Bimbo. GRANULA: Nije meni Bimbo napravio ništa. Zbog tog sam i došla. Ja sam đetetu zlo učinila, i gonlo me kud gođ sam zamakla. Niste mi vala pasali nikako u životu, pa sam eto, sve to izmislila da vam zabiberim. Ali eto, ako ikako mogu popravit malo, evo đetetu sam neki dar spremila za Božić. (daje MAJCI dar) MAJKA: (skamenjena) Pa ovo je još viši šok nego onda.. GRANULA: Sve znam. Znam da ćete bit ljuti na me, ali eto, ako ništa, mali se može u svaka doba doć igrat kraj mog dvorišta. I vazda ćete bit dobrodošli u mene. A sad odo. Valjda me sad neće one nemani gonjat. MAJKA: Djeco, dođite! (BRANKICA I BIMBO dođu) Vid’te, ima dar za tebe Bimbo. BRANKICA: Jesam ti rekla braco da ćeš dobiti dar od majke? MAJKA: Ne, dragi moji..To je dar od Granule. BIMBO: Od Glanule??? MAJKA: Da. Došla se ispričat što je na tebe lagala. Rekla je da se moš igrati do mile volje kraj njene kuće. Ali puno teža stvar od njene laži je to što ti nisam vjerovala sine. Što sam te držala u kazni za nešto što nisi učinio. Nadam se da ćeš mi moći oprostiti! BIMBO: Nalavno mama. BRANKICA: Jesam ti rekla braco da će božićne vile sve riješiti? BIMBO: Lekla si seko. One su te i poslusale. MAJKA: Kakve vile? No, pričat ćete mi. Idemo sada. Pripremila sam vam iznenađenje. Dobit ćete prekrane darove i kitit ćemo bor.. BIMBo I BRANKICA: Jupiii! Booor!! MAJKA: Pođimo djeco..

Autor: Igor Beno

___________________________________PRIČE IZ ZAVIČAJA

MIRSADA I FATIMA

(Živjele dvije bake u selu Vrbovcu. Zvale su se Mirsada i Fatima. Nitko im nije bio ravan, pogotovo u njihovoj svađi. Ovaj igrokaz će nam to pokazati...) MIRSADA: Sta je, iđeš li to u Marinke da me istračaš? FATIMA:Ja bar nešto radim dok se tvoj Šćepo opija. MIRSADA: A šta se ti kukavna javljaš, u tebe Slavko u nekakvu Ameru ošo samo da ti para donese. FATIMA: E u mene bar neko imade ozabrovan ( obrazovan) MIRSADA: Ozabrovan,ozabrovan. On ti ozabrovan? FATIMA: Neda mi su tobom raspravljat, rađe odo koju tufahiju napravit. (Nakon 3 sata…Nakon onog dugačkog dijaloga prelaze na drugu temu...) MIRSADA: Šta je, neznaš se pohvalit da ti je plastenik ošo… Aaa.. ušutila si se! FATIMA:Nije samo meni. Dosta je plastenika popadalo. MIRSADA: E pa moj nije! To se samo događa škrtim ljudima košto si ti! FATIMA: Daboga jezik pregrizla! (Dolaze ostali seljaci iz sela i uključuju se u njihov dijalog) SELJACI:Ih jeste ovaj snijeg najavile! Priviđale ste ga ima 3 mejeseca. Ta nisu đaba pali plastenici. FATIMA: Sad sam i za ovo kriva? Recite to Mirsadi! MIRSADA:Šo mene uplećeš unešta šo nisam kriva? FATIMA: Ajde šuti! Više mi te dosta! SELJACI: Ajde vas dvije prestanite se svađat, slušamo vas ima i 3 sahata! MIRSADA:Ša vas briga kanite nas se!... FATIMA: To ti je prva da se slažem su tobom! MIRSADA:Uh nasekirah se! Odoh popit himbera od drenjina. Ana Franciska Karačić i Iva Brajković, 7.b, CŠ Višići.

_________________________________________________________BISERI IZ ŠKOLSKIH KLUPA

ODLIČNO MORE U DALEKOM KLEKU

Pitala nastavnica učenike jesu li bili na Jadranskom moru.Jedan učenik kaže da nije i da je tamo glupo,ali da je bio u Kleku i da je tamo puno bolje. NASTAVNICA STARA K’O GR ČKA Nastavnice koliko imate godina?Ma to nije lijepo pitati,ali rođena sam u prošlom stoljeću.Onda sigurno imate oko 150 godina ,zaključuje učenik dok ga ostali u čudu gledaju. PEKMEZ ILI DŽEM?-SVEJEDNO Učenik nije znao napisati glas dž,doznala to nastavnica iz hrvatskog pa ga izvela na ploču i rekla mu da napiše riječ džem.Mučio se on dobrih 10-tak minuta i na kraju napiše pekmez i reče:˝Evo ti pekmez,to je isto!˝

Učenici :˝Nastavnice jeste li nam donijeli zadaćnice?˝ Nastavica :˝Jesam.˝ Učenici .˝Kako smo uradili?˝ Nastavnica: ˝Ne znam,nisam ispravila.¨ Učenici :˝Pa što ih onda džaba nosate?˝ Nastavnik :˝Pa djeco draga, uradili ste 99% zadatka pa kako ne možete uraditi i ovo ostalo?¨ Učenik: ˝Pa vidite koliko su glupi da ni tih 10% ne mogu uraditi!˝ U šali prijeti jedan dječak drugom:˝Budalo bacit ću te kroz zatvoren prozor,nećeš ga ni razbiti.˝ Nastavnica: ˝Izađi pred ploču da odgovaraš!˝ Učenik: ˝Nastavnice,meni je mama rekla da ne odgovaram starijima.˝ Nastavnica : Ništa nisi naučio, evo tebi jedinica. Učenik: Bolje išta nego ništa. Vjerou čiteljica : Tko je napisao Bibliju? Učenica: Isus. Nastavnica biologije : Koje su zaštićene životinje u moru? Učenik: Jelen. . Nastavnik : Što svaki car treba imati? Učenica: Ljubavnicu! Nastavnik : Što je to romanizacija? Učenik: Romantični ljudi! MATOŠ – ZVIJEZDA TURBOFOLKA Nastavnik tjelesnog pjevušio neku pjesmu i pita ga učenik: ‘’Koja je to pjesma nastavniče?’’ Nastavnik će na to: ,,Od Matoša’’. Učenik odgovori: ‘’Ne slušam turbofolk!’’ (Na slici je A.G.Matoš, nije Ekrem Jevri ć pustio brkove) Pripremile: Danijela Milanovi ć i Gabrijela Dugandži ć

_______________________________________________MISTERIJE SVIJETA

IZGUBLJENA CIVILIZACIJA Ova priča zainteresirat će sve ljubitelje povijesti i arheologije, ali i one koji se zanimaju za neobjašnjive fenomene. U svim krajevima svijeta postoje misteriozni kameni blokovi čija starost seže daleko u prošlost. Oni se nazivaju megalitima zbog svoje ogromne veličine. Od nekih su napravljene građevine, a mnogi od njih stoje samostalno u prostoru ali vrlo često na vrlo točnim matematičkim koordinatama, najčešće prema stranama svijeta. Neka od megalitnih zdanja uvršetna su u svjetska čuda. Prije razvoja interneta, razvoja kombiniranog istraživanja i bržeg protoka informacija smatrano je da takvih čuda ima sedam, no arheolozi su u prošlom i na početku ovog stoljeća otrkrili još mnogo takvih mjesta koji nas ostavljaju u čudu zbog svoje ljepote, razmjera i veličine. Budući da su imali slične a gotovo iste simbole neki istraživači smatraju da je riječ o jedinstvenoj kulturi i civilizaciji. U predajama starosjedilačkih naroda diljem svijeta nalaze se vrlo slični mitovi, a arheolozi su pronašli eksponente s istim znakovima i simbolima na svim stranama svijeta. Pravilne kamene kugle, piramide, obelisci, u savršenom su skladu s proporcijama planete Zemlje te kretanjem zvijezda i planeta. njihovo napredno znanje iz astronomije za brojne istraživače svjedoči o jednoj jako razvijenoj civilizaciji koja je iščezla. Tek se razvojem moderne tehnologije, napretkom u fizici i astronomiji moglo doći do savršenih izračuna koje su ovi ostaci nosili u sebi. Keopsova piramida U Keopsovoj Piramidi u Gizi (Egipat) imamo mnoštvo savršenih proporcija. Ako opseg podjelimo s dvostrukom visinom piramide dobijemo točnu vrijednost matematičke konstante Pi (3.1416). Taj broj pomnožen s deset milijuna savršeno odgovara vrijednosti polumjera Zemlje na polovima. Piramida je savršeno orijentirana na Sjever ( odstupanje je sve 2minute i 18 sekundi.), ali odstupanje nije greška graditelja nego posljedica pomjeranja kontinenata. Tek su mjerenja u novije vrijeme pokazala da je Keopsova piramida sagrađena točno u središtu kopnene mase Zemlje. Izgledi za tu "slučajnost" su 1:3,000,000,000 (tri milijarde)!!! Prosječna visina svih kopnenih točaka na zemlji iznosi 148m, a to je visina Keopsove piramide. To su samo neke od zanimljivosti vezanih za ovu piramidu.

Velika piramida u Gizi, čudo i savršenstvo gradnje; ispred nje čuvena Sfinga Nazca linije U Peruu, u Južnoj Americi, nalaze se čuvene Nazca linije. U dužini od 80 kilometara, u pustinji, ‘’u sredini ničega’’, nalaze se ogromne linije i crteži. Otkriveni su sasvim slučajno, u prvoj polovici 20-og stoljeća kada su nad tim područjem počeli letjeti zrakoplovi i vidjelo se da se radi o velikim projekcijama na tlu koje su vidljive samo iz zraka, kao i o savršenom pravim geometrijskim linijama, dugačkim i po nekoliko kilometara. Neki stručnjaci smatraju da su oni koji su crtali te linije morali imati pregled, a da bi se dobio pregled, morali su imati neku vrstu letjelica iz kojih bi nadgledali pravilnost crteža. Na jednoj od zaravni

___________________________________________MISTERIJE SVIJETA postoji nešto što podsjeća na pistu za slijetanje. Mnogo pitanja, malo odgovora.

Zračna pista iz vremena kad nije bilo zrakoplova Crtež ptice u peruanskoj pustinji Baalbek Baalbek je grad u Libanonu, u rimsko doba zvan kao Heliopolis, ali datira puno prije rimskog perioda. Poznat je po ruševinama ogromnog hrama i po kamenom bloku koji prevazilazi sva moguća znanstvena objašnjenja. Naime, taj blok teži preko 1200 tona(!), dugačak je 21 metar. Čovjek može samo stati i čuditi se. Teško je objasniti kako se ti blokovi režu s gotovo laserskom preciznošću, transportiraju i postavljaju na mjesto gradnje. Ni današnja tehnologija to nije u stanju.

Građevinski kameni blok u Baalbeku (Libanon). Čovjek na njemu doima se tako sićušnim. Ovakvi blokovi korišteni su za zidanje hramova i ostalih zdanja tadašnjeg svijeta. Stonehenge Za Stonehenge su mnogi čuli. Nalazi se u Engleskoj i to je megalitski kompleks koji se sastoji od kružno postavljenih kamenih gromada. I ovdje se muka muči oko objašnjena kako je napravljen Stonehenge i zašto je služio. Prema istraživaču Geraldu Hawkinsu svaki kamen je točno određivao neku od nebeskih pojava. Smatra da je čovjek sjedeći unutar Stonehengea mogao točno znati koji je datum, kada i gdje će mjesec izaći, kakav će biti raspored zvijezda i sl. Kao i kod Velike piramide i u Stonehengeu imamo savršenu matematiku što se tiče položaja. Sve tri vrste kamena od kojih je sagrađen ovaj kompleks nalaze se u Welsu, najbliže nalazište je 320 km udaljeno od Stonegengea. Ostaje pitanje kako je preko mora, rijeka i kopna taj

___________________________________________MISTERIJE SVIJETA kamen dospio na ovo mjesto. U školi učimo da su tada živjeli pećinski ljudi.

Stonehenge, Filip Raguž, 8.a, PŠ Domanovići Daorson

Da spomenemo i jedno zdanje u našoj blizini koje bi svakako vrijedilo posjetiti, a to su zidine Daorsona u blizini Stoca. Nitko tko dođe na to mjesto ne ostaje ravnodušan jer osim što osjeti jako strujanje energije, ostane zadivljen veličanstvenoću blokova zidanih bez vezivnog materijala. Taj grad naseljavalo je ilirsko pleme Daorsi. To je zaključeno kada su 80-tih godina prošlog stoljeća vršena arheološka iskapanja. Pronađene su neke novčanice, keramika, posuđe i stalo se na tome. Ni dan danas nitko ne poduzima nikakva istraživanja, ali neki istraživači smatraju da su zidine kapije grada morale nastati mnogo prije pojave Daorsa. Zaključuju to po njihovoj masivnosti i preciznosti kojom su rezani, čime idu u ravan s ostalim ‘’ čudima’’ starog svijeta. Čini se što je objekt stariji, to je i veći, preciznost gradnje je veća. Primjer za to je i piramida u Visokom, koja još nijeslužbeno potvrđena, ali mnoštvo dokaza upućuje na to.

Zidovi grada Daorsona u Ošanićima u blizini Stoca također su impresivni zbog svoje veličine. Zid na mjestu na kojem je najvjerojatnije bio ulaz u grad debeo je preko 4 metra a o njegovoj mogućoj visini možemo samo nagađati jer su gornji dijelovi srušeni Nabrojali smo samo neke od mnoštvo primjera koji svjedoče o vrlo velikom stupnju razvoja i znanja koje je očito uništila neka velika kataklizma. Trebalo bi nam mnogo stranica da pobrojimo sve. Istraživači poput Semira Osmanagića, Michaela Crema i drugih smatraju da su sva ta mjesta povezana i da nisu mogli biti izgrađeni primitivnim alatkama, prvenstveno ako se pogleda njihova veličina, preciznost, a i ogromno znanje o kretanjima planeta, protocima energije. Kad je otkrivena energetska rešetka planete Zemlje, tek se tada vidjelo da se većina megalitskih ostataka nalazi upravo na presjecima linija rešetke. Je li vrijeme da se ove stvari ozviljnije sagledaju? Je li vrijeme da se promijeni ono što učimo iz povijesti? Je li cijela ta povezana kultura bila dio istog sustava? Je li to Atlantida o kojoj mnogi pričaju? Pitanja golicaju maštu i zovu na istraživanje.Ako smo otvorena uma, ako logikom povezujemo činjenice, možda nešto i naučimo od naših davnih predaka. Igor Beno

IMPRESUM: Urednik: Igor Beno, knjižničar Novinari (nastavni kadar): Igor Beno Danijela Milanović, nastavnica hrvatskog Novinari (učenički kadar):Rahela Mijić Antonija Glibo Rahela Vego Ana Franciska Karačić Božena Kordić Gabrijela Dugandžić Radovima sudjelovali: Danijela Milanović Marijana Milićević Igor Beno Ana Franciska Karačić Andrea Križanović Božena Kordić Matej Šutalo Martina Mijočević Mia Ćorić Gabriela Merdžan Gabrijela Marković Emanuel Vego Andreas Ljubičić Filip Raguž Pozadina: Maketa naše centralne škole koja se nalazi u školskom holu