“DIŠNI PUT U HITNIM STANJIMA” - disniput.org · Algoritam zbrinjavanja dišnog puta kod hemoptoe Jasna Špiček Macan 19 Visokoprotočna nosna oksigenacija u hitnim stanjima

3. HRVATSKI KONGRES O ZBRINJAVANJU DIŠNOG PUTA S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM

“DIŠNI PUT U HITNIM STANJIMA”

3RD CROATIAN CONGRESS OF AIRWAY MANAGEMENT WITH INTERNATIONAL PARTICIPATION

“AIRWAY IN EMERGENCIES”

28. i 29. rujna 2018.September 28-29, 2018

Hrvatski liječnički zbor, Zagreb, CroatiaCroatian Medical Association, Zagreb, Croatia

Organizatori:

Hrvatski liječnički zbor

Hrvatsko društvo za zbrinjavanje otežanog dišnog puta

Klinička bolnica “Sveti Duh”

Klinika za anesteziologiju reanimatologiju i intenzivno liječenje Kliničke bolnice „Sveti Duh“

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku-Medicinski fakultet Osijek

Europsko društvo za zbrinjavanje dišnog puta

Organizers:

Croatian Medical Association

Croatian Society of Difficult Airway Management

Sveti Duh University Hospital

University Department of Anesthesiology, Resuscitation and Intensive Care Medicine, Sveti Duh University Hospital

Josip Juraj Strossmayer University of Osijek-School of Medicine Osijek

European Airway Management Society



3rd CROATIAN CONGRESS OF AIRWAY MANAGEMENT WITH INTERNATIONAL PARTICIPATION


KNJIGA SAŽETAKABOOK OF ABSTRACTS

28. i 29. rujna 2018.

September 28-29, 2018

Hrvatski liječnički zbor, Zagreb, Croatia

Croatian Medical Association, Zagreb, Croatia

Izdavač: Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko društvo za zbrinjavanje otežanog dišnog puta

Publisher: Croatian Medical Association, Croatian Society of Difficult Airway Management

Predsjednica/President: Tatjana Goranović

Urednica/Editor: Tatjana Goranović

Tehnička urednica/Technical Editor: Miroslava Jakšić

Recenzenti/Reviewers: Maja Karaman IlićBranka MaldiniMorena MilićVišnja Nesek Adam

Grafička priprema/Prepress:Maja Alijagić

Tisak/Printing:Alfacommerce d.o.o.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjiž-nice u Zagrebu pod brojem 001007053.

ISBN 978-953-7959-72-2

OPASKA - REMARK

Tekstove su stručno recenzirali kvalificirani recenzenti. Međutim, profesionalna lektura, kako hrvatskog, tako i engleskog jezika nije učinjena. Urednici Knjige sažetaka ispravili su samo najupadljivije jezične pogreške, odnosno nezgra-pnosti - drugo je ostavljeno na odgovornost autora.

Manuscripts were professionaly reviewed by qualified reviewers. Professional language editing of Croatian, as well as English was not done. Editors of this Book of Abstracts corrected only the most striking language errors and clumsy expressions - the rest is left to authors’ responsibility.

5

SADRŽAJ / CONTENTS

1. Sažeci pozvanih predavanja / Abstracts of Invited Lectures (P01- P19)

Zbrinjavanje dišnog puta - jučer, danas, sutraBranka Maldini, Tatjana Goranović, Boris Šimunjak 10

Sigurnost i kvaliteta zbrinjavanja dišnog puta u hitnim stanjimaTatjana Goranović, Višnja Nesek Adam, Morena Milić, Maja Karaman Ilić, Jadranka Katančić, Iljaz Hodžović, Martina Matolić 11

Preoksigenacija - nezaobilazan korak tijekom intubacije u brzom slijeduTatjana Goranović 12

Komplikacije primjene ekstraglotičnih pomagala u zbrinjavanju dišnog putaVišnja Nesek Adam, Tatjana Goranović, Martina Matolić, Elvira Grizelj Stojčić 13

Uloga fiberoptičke bronhoskopije u zbrinjavanju dišnog putaMaja Karaman Ilić, Sanja Berić Lerotić, Tatjana Goranović 14

Maksilofacijalna trauma: izazov intubacijeMorena Milić 15

Failed airway in upper airway trauma patients Biljana Shirgoska, Jane Netkovski, Igor Kikerkov 17

Algoritam zbrinjavanja dišnog puta kod hemoptoeJasna Špiček Macan 19

Visokoprotočna nosna oksigenacija u hitnim stanjima zbrinjavanja dišnog putaMilana Zlatić Glogoški 21

Emergency surgical airway- do we need to know? Emergency surgical airway- from anaesthetic’s point of viewDušanka Janjević 22

Cricothyrotomy - urgent access to the airway, when and how?Tena Šimunjak, Tatjana Goranović, Boris Šimunjak 23

Kako osigurati dišni put kod djece u hitnim stanjima?Marijana Karišik 25

Pedijatrijski sindromi s otežanim dišnim putom Diana Butković 26

Obstetric airway emergencies Tatjana Stopar Pintarič 27

6

Zbrinjavanje dišnog puta tijekom hitne reintervencije nakon tireoidektomije Nevena Kalezić, Anka Tošković, Ksenija Stevanović, Tjaša Ivošević, Marina Stojanović, Radomir Mitić 30

Zbrinjavanje dišnog puta u jedinici intenzivne medicine Slavica Kvolik 32

Opstrukcijska apneja tijekom spavanja, anestezija i dišni put: kliničke dileme i osvrt na najnovije smjernice Mladen Carev, Zoran Đogaš, Željko Ninčević, Sanda Stojanović Stipić, Nenad Karanović 34

Neinvazivna mehanička ventilacija u akutnom pogoršanju kronične opstruktivne plućne bolestiGordana Pavliša, Andrija Nekić, Hrvoje Puretić, Feđa Džubur, Ana Hećimović, Mateja Janković Makek, Miroslav Samaržija 36

Ultrasonographic identification of the cricothyroid membraneVladimir Dolinaj, Sanja Maričić-Prijić, Aleksandra Plećaš-Đurić, Sanja Milošev, Vladimir Vrsajkov, Dušanka Janjević 37

2. Sažeci oralnih priopćenja / Abstracts of Oral Presentations (OP01- OP07)

Intubacija djece u početnom liječenju opeklina - retrospektivna analizaBibiana Vitković, Tomislav Kifer, Ivančica Škarić, Sandra Kralik 40

Tracheotomy in patient with large laryngeal neuroendocrine carcinoma. A role of low positive pressure ventilation during preoxygenation: A Case ReportSanja Milošev, Vladimir Dolinaj1, Dragana Radovanović, Vladimir Kljajić, Nataša Marković, Dušanka Janjević 43

Otežani dišni put kod bolesnika s medijastinitisom kao posljedicom odontogenog apscesaDavid Dedić, Morena Milić, Anđela Cmrečak, Mario Nikolić 45

Upper incisors prominence is a good predictor of difficult intubation Sanja Maričić Prijić, Aleksandra Plećaš-Đurić, Vladimir Dolinaj, Branislava Jorović, Jelena Vukoje 47

Utjecaj zbrinjavanja dišnog puta supraglotičnim pomagalom i endotrahealnim tubusom na karakteristike opće anestezije tijekom operacija dojke i štitnjačeLara Valenčić, Željka Polonijo, Janja Kuharić, Boban Dangubić, Vlatka Sotošek Tokmadžić, Alan Šustić 48

7

Osiguranje dišnog puta tijekom kardiopulmonalne reanimacije u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službiAnđela Simić, Ivan Jurić, Marta Lukačević, Ljiljana Puškadija, Višnja Nesek Adam 51

Difficult airway management in the parturient undergoing emergency caesarean section: a case reportMihela Petovar, Tatjana Stopar Pintarič 53

3. Sažeci e-postera / Abstracts of E-Posters (EP01- EP18)

Huge goiter and airway management - a case reportSuzana El Farra, Dragana Radovanović, Aleksandar Stokić, Sanja Milošev, Dušanka Janjević 56

Opća anestezija u bolesnice s epidermolysis bullosa dystrophica – prikaz slučajaDavorka Židak, Marcel Židak, Anđelko Korušić, Morena Milić 57

Važnost anestezije kod dijagnostičke pretrage endobronhijskog ultrazvuka: prikaz slučajaJadranka Katančić, Morena Milić, Tatjana Goranović 58

Neočekivano strano tijelo donjeg dišnog puta prilikom rutinske bronhoskopije u jedinici intenzivnog liječenja - prikaz slučajaTino Klancir, Višnja Nesek Adam, Branka Maldini 59

Surgical tracheostomy and airway fire - a case reportIvana Vukušić, Renata Curić Radivojević, Juraj Lukinović, Jerko Biloš, Slobodan Mihaljević 62

Zbrinjavanje dišnog puta u kardiopulmonalnoj reanimacijiDarinka Tunjić Pejak, Višnja Nesek Adam, Ivan Jurić, Anika Stepić, Ivana Srzić 64

Otežani dišni put kod ozljede cervikalne kralježnice- prikaz slučajaIvana Srzić, Anika Stepić, Višnja Nesek Adam 66

Zbrinjavanje dišnog puta u bolesnice s akutnom obostranom paralizom glasnicaLada Marijan, Višnja Nesek Adam, Tino Klancir 68

Uloga ultrazvuka pluća u dijagnostici tenzijskog pneumotoraksaMarina Knežević 69

Retrospektivna analiza bolesnika nakon izlaganja nagrizajućim sredstvimaIvan Jurić, Anđela Simić, Višnja Nesek Adam 71

8

Prikaz slučaja: Stridor u bolesnika sa Parkinsonovom bolešću - alarm za uzbunu!Ana Jadrijević Štefek, Sonja Krofak, Elvira Grizelj Stojčić, Višnja Nesek Adam 74

Otežana intubacija kod hitnog carskog reza -prikaz slučajaSanja Berić Lerotić, Maja Karaman Ilić, Ivan Šklebar,Marin Mličević, Ida Kožul 76

Usporedba tehnike uzorkovanja bronhoskopski uzetog lavata i endotrahealnog aspirata u dijagnostici ventilatorom uzrokovane pneumonijeSonja Škiljić, Slavica Kvolik, Ivan Kelrajter, Nenad Nešković 78

Neželjeni učinci nakon primjene I-gel maskeJakov Jozić, Marija Josipović, Ljubica Nikles, Tea Medved, Višnja Nesek Adam 80

Bougie-assisted intubation – a brief overview on technique and on clinical scenaries Krešimir Reiner, Marija Martinuš, Marko Čačić,Eleonora Goluža, Slobodan Mihaljević 82

Klinička procjena Bonfils intubacijske tehnikeLjubica Nikles, Marin Mličević, Maja Karaman Ilić, Ivona Brkić, Marija Draguljić Svaguša, Ivana Leko, Krešimir Slunjski 83

Zbrinjavanje dišnog puta u djeteta sa Edwardsovim sindromom - prikaz slučajaBibiana Vitković, Tomislav Kifer, Sandra Kralik, Diana Butković 85

Primjena ESA smjernica u kliničkoj praksi: Predviđaju li test zagriza gornje usne, tireomentalna i interincizivna udaljenost otežanu intubaciju? - pilot studijaMarija Draguljić Svaguša, Ivana Leko, Marin Mličević, Ida Kožul, Krešimir Slunjski, Ljubica Nikles, Maja Karaman Ilić 86

4. Kazalo autora / Author Index 90

SAŽECI POZVANIH PREDAVANJA/ ABSTRACTS OF INVITED LECTURES (P01- P19)

10

P01

ZBRINJAVANJE DIŠNOG PUTA - JUČER, DANAS, SUTRA

Branka Maldini1,2, Tatjana Goranović1,2, Boris Šimunjak3

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska2 Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, Osijek, Hrvatska 3 Zavod za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKU ovom kratkom osvrtu učinili smo presjek razvoja zbrinjavanja diš-nog puta u zadnja tri desetljeća. Otežani dišni put najveći je problem s kojim se susreće liječnik u kliničkoj praksi, a neočekivani otežani dišni put smatra se najkritičnijim događajem u životu anesteziologa. Dostupnost kolica za otežani dišni put, zajedno s videolaringoskopom i fiberskopom, poboljšala je zbrinjavanje dišnih putova kod bolesnika s neočekivanim otežanim gornjim dišnim putom. Poznavanje algoritma zbrinjavanja otežanog dišnog puta, tehnika i dostupnih instrumenata koji se koriste u postupku intubacije neophodno je u svakodnevnoj kliničkoj praksi kako bi se rizik neuspješne intubacije sveo na najmanju moguću mjeru.

Ključne riječi: zbrinjavanje dišnog puta, intubacija, tehnologija, razvoj, pomagala

11

P02

SIGURNOST I KVALITETA ZBRINJAVANJA DIŠNOG PUTA U HITNIM STANJIMA

Tatjana Goranović1,2, Višnja Nesek Adam1,2,3, Morena Milić4,5, Maja Karaman Ilić1,2, Jadranka Katančić6, Iljaz Hodžović7, Martina Matolić1

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Osijek, Hrvatska 3 Centar za objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska 4 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, Klinička bolnica „Dubrava“, Zagreb, Hrvatska5 Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, Hrvatska6 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska7 Centre for Medical Education, Cardiff University, Aneurin Bevan University Health Board, Cardiff, Velika BritanijaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKProblem zbrinjavanja dišnog puta problem je sigurnosti bolesnika i od svih koji se zateknu u situaciji zbrinjavanja dišnog puta zahtijeva se isključivo visokokvalitetan pristup. Zbrinjavanje dišnog puta u hitnim stanjima poseban je izazov jer je težina komplikacija životno značajna, a rizik komplikacija prisutan i u iskusnih anesteziologa. Promišljanje o tehničkim i netehničkim poteškoćama tijekom zbrinjavanja dišnog puta jednako je važno kao i izbor prikladnog načina za postizanje kva-litetnog zbrinjavanja dišnog puta. U ovom preglednom radu kratko ćemo se osvrnuti na problematiku kvalitete zbrinjavanja dišnog puta u hitnim stanjima općenito i specifično u uvjetima zbrinjavanja dišnog puta izvan operacijske dvorane u bolnici i izvan bolnice.

Ključne riječi: sigurnost, kvaliteta, zbrinjavanje dišnog puta, hitnost

12

P03

PREOKSIGENACIJA - NEZAOBILAZAN KORAK TIJEKOM INTUBACIJE U BRZOM SLIJEDU

Tatjana Goranović1,2

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKPostupak intubacije u brzom slijedu uključuje sedam koraka: priprema, preoksigenacija, premedikacija, paraliza mišića primjenom lijekova za indukciju u anesteziju, protekcija dišnog puta pozicioniranjem za intu-baciju, pozicioniranje tubusa (intubacija) i poslijeintubacijski postupak. Preoksigenacija je korak, koji se srećom, u značajnom postotku ne izostavlja, ali još uvijek postoji prostora za poboljšanje. Naime, klasična preoksigenacija maskom na lice u punom trajanju 3-5 minuta nije uvijek, a osobito u hitnim stanjima, izvediva zbog kliničkog stanja bole-snika, stoga treba poznavati i druge tehnike, a često ih i kombinirati. U uvjetima jedinica intenzivnog liječenje, ali i posvuda gdje je osigurana oprema, moguće je iskoristiti neinvazivnu ventilaciju ili CPAP masku. Preoksigenacija u kombinaciji s kontinuiranom apnoičnom primje-nom kisika dokazano povećava sigurnost intubacije u brzom slijedu. Apnoična difuzijska oksigenacija putem nosne kanile je primjenjiva u hitnim stanjima, a dokazano smanjuje hipoksemiju, desaturaciju i kritičnu desaturaciju (spO2<80%). Visokoprotočna nosna oksigenacija tehnički je zahtjevnija u odnosu na običnu oksigenoterapiju nosnom kanilom, ali donosi dodatne prednosti u smislu apnoične ventilacije.

Ključne riječi: zbrinjavanje dišnog puta, intubacija, hitnost

13

P04

KOMPLIKACIJE PRIMJENE EKSTRAGLOTIČNIH POMAGALA U ZBRINJAVANJU DIŠNOG PUTA

Višnja Nesek Adam1,2,3, Tatjana Goranović1,3, Martina Matolić1, Elvira Grizelj Stojčić1

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska2 Centar za objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska3 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAK Zbrinjavanje dišnog puta jedan je od najznačajnijih postupaka u aneste-ziji. Uz endotrahealnu intubaciju koja predstavlja zlatni standard, danas se u zbrinjavanju dišnog puta, kako u bolničkim tako i u izvanbolničkim uvjetima, sve više koriste ekstraglotična pomagala. Njihova primjena je sigurna i osigurava zadovoljavajuću ventilaciju. Međutim, postoje komplikacije koje mogu nastati tijekom njihove primjene. Iako su one najčešće manjeg intenziteta i ne ostavljaju trajne posljedice, postoji mogućnost, iako rijetko, razvoja i po život opasnih komplikacija. Dobro poznavanje specifičnosti pojedinog pomagala, tehnike postavljanja te svjesnost o mogućnosti nastanka komplikacija osnova su sigurne primjene ekstraglotičnih pomagala. U ovom preglednom članku dat ćemo kratki pregled komplikacija vezanih uz primjenu ekstraglotičnih pomagala.

Ključne riječi: ekstraglotična pomagala, komplikacije

14

P05

ULOGA FIBEROPTIČKE BRONHOSKOPIJE U ZBRINJAVANJU DIŠNOG PUTA

Maja Karaman Ilić1,2, Sanja Berić Lerotić1,3, Tatjana Goranović1,3

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska 2 Katedra za oftalmologiju, Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska3 Katedra za anesteziologiju, reanimatologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska E-pošta: [email protected]

SAŽETAKFleksibilna fiberoptička bronhoskopija ili fiberbronhoskopija (FOB), koja je već desetljećima integralni dio interventne pulmologije, zadnjih godina postaje uobičajena metoda u dijagnostici i terapiji bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja te je sastavni dio protokola u zbrinjavanju otežanog dišnog puta. Namjera ovog preglednog članka je predočiti značaj fiberbronhoskopije u zbrinjavanju dišnog puta u anesteziji i jedinici intenzivnog liječenja.

Ključne riječi: dišni put, fiberoptička bronhoskopija, indikacije, komplikacije

15

P06

MAKSILOFACIJALNA TRAUMA: IZAZOV INTUBACIJE

Morena Milić1,2

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, Klinička bolnica „Dubrava“, Zagreb, Hrvatska2 Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKOdržavanje dišnog puta u bolesnika s maksilofacijalnom traumom jedinstven je izazov u hitnim situacijama, prijeoperacijskom periodu kao i poslijeoperacijski. Ozljede mekih tkiva i kostiju lica izgledaju vrlo dramatično ali rijetko ugrožavaju bolesnikov život. Koštana trauma ne mora izazvati oštećenje mekih tkiva. Slično niti znatno oštećenje mekih tkiva s nagnječenjem i oteklinom ne mora biti udruženo s ko-štanom traumom. Procjena prohodnosti dišnog puta prvi je postupak koji poduzimamo u traumatiziranog bolesnika. Kod procjene uvijek moramo razmišljati o sekundarno djelomičnom ili potpunom zatva-ranju dišnog puta zbog prisutnosti stranih tijela u usnoj šupljini i oro-farinksu, zapadanju jezika ili mekog nepca kod prijeloma mandibule ili maksile, opsežnih opeklina dna usne šupljine, orofarinksa te ozljede larinksa i traheje. Bolesnik sa izoliranom traumom lica sam zauzima položaj koji mu olakšava disanje, sjedeći sa glavom nagnutom naprijed ili bočni položaj. Endotrahealna intubacija indicirana je u bolesnika sa oslabljenom oksigenacijom SpO2 < 90% i jakim krvarenjem. U hitnoj službi intubacija oralnim putem je i dalje osnovni način osiguranja dišnog puta. U slučaju neuspjeha, potrebno je vladati barem još jednim načinom intubacije ili uspostave dišnog puta. Kod bolesnika koji uz maksilofacijalnu imaju i udružene ozljede, najveći izazov predstavlja ozljeda vratne kralježnice. Kod takvih ozljeda ni danas nismo postigli zajednički zaključak kako postupati za vrijeme intubacije. Najvažnije je stabilizirati manualno vratnu kralježnicu a da se pri tom omogući uspješna intubacija. U pripremi bolesnika za hitni zahvat osteosinteze

16

kostiju lica ili rekonstrukcije mekih tkiva, često je potrebno reintubirati bolesnika na nos, da bi se operacijski zahvat uspješno mogao izvrši-ti. Fiberoptička nazotrahealna intubacija sve je češće u primjeni kod traume glave i vrata. Ne treba zaboraviti da u slučajevima neuspjeha osiguranja dišnog puta, maksilofacijalni kirurg mora biti prisutan da bi u što kraćem vremenu izveo traheotomiju.

Ključne riječi: maksilofacijalna trauma, održavanje dišnog puta

Literatura:

1. Kellman, RM, Losquardo WD: Comprehensive Airway Managment of Patients with Maxillofacial Trauma , Craniomaxillofac Trauma Reconstr, 2008 Nov, 1(1): 39-47

2. Mills TJ, DeBlieux P: Emergency airway managment in the adult with direct airway trauma, https://www. uptodate.com

3. Milić M, Gašparović S. Butorac Rakvin L: Anestezija u maksilofacijalnoj kirurgiji u Jukić i dr : Anesteziologija , Zagreb 2013

17

P07

FAILED AIRWAY IN UPPER AIRWAY TRAUMA PATIENTS

Biljana Shirgoska1,2, Jane Netkovski2,3, Igor Kikerkov2,4

1 University Clinic for Otorhinolaryngology, Department for Anesthesiology, Skopje, R. Macedonia2 Medical faculty, Ss. Cyril and Methodius University, Skopje, R. Macedonia 3 University Clinic for Otorhinolaryngology, ENT Department, Skopje, R. Macedonia 4 Department for Preclinical and Clinical Pharmacology with Toxicology, Skopje, R. MacedoniaE-mail: [email protected]

ABSTRACTUpper airway trauma patients must be treated as difficult airway pa-tients, in prehospital and hospital settings. Airway management is included in the prehospital trauma care and advance trauma care.

The aim of this article is to present clinical observations that pertain to airway management in upper airway trauma patients, including clinical approach of the traumatized upper airway, difficulties in airway management in these patients, definition of failed airway, algorithm for failed airway, anticipation and decision making. Clinical approach of upper airway is the first step that clinicians usually do. Trauma-tized airway is by the book difficult airway that does not need the same procedure of the prediction that we use evaluating the airway. Difficulties in airway management in trauma patients are: difficulties in laryngoscopy and intubation, difficult bag-mask ventilation and difficulties in supraglottic devices use. In the severely upper airway traumatized patients, a clear definition of airway failure is necessary as well as an action plan to follow when this occurs. According to Difficult Airway Society guidelines for management of unanticipated difficult intubation in adults, failed airway exists when there have been three

18

failed attempts by an experienced anesthetist, or there has been one failed attempt by an experience anesthetist combined with an inability to maintain adequate oxygen saturation.

Repeated attempts of intubation carry the risk of traumatizing the traumatized upper airway. The time and ability to think clearly are limited in this situation, so airway algorithm can be used in these si-tuations. In the other hand, there are a lot of failed airway algorithms developed by the societies. The most important points in those al-gorithms are anticipation and decision making, decision and driven by weather there is enough time to consider alternatives. If “cannot intubate, cannot oxygenate” scenario arises, the pathway leads to front open neck access (FONA). It is perfectly appropriate to attempt the rapid placement of laryngeal mask airway (LMA) simultaneously with preparation for FONA. The attempt placement of the LMA must not delay the initiation of the definitive airway and must be accomplished in parallel with the preparations for the FONA.

Reasons for difficult FONA can be penetrating or blunt neck trauma. Trauma related difficulty in these situations is distorted or disrupted airway. Cricothyroid membrane could be not accessible or injury. Low tracheotomy is a solution for airway establishing in this situation.

Key words: failed airway, upper airway trauma patients

19

P08

ALGORITAM ZBRINJAVANJA DIŠNOG PUTA KOD HEMOPTOE

Jasna Špiček Macan1

1Klinika za torakalnu kirurgiju Jordanovac, Odjel za anesteziju i intenzivno liječenje torakokirurških bolesnika, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKPod pojmom hemoptoa podrazumijevamo svako izbacivanje krvi koja potječe iz donjeg dijela dišnog sustava. Iako nije postignut konsenzus, većina autora hemoptou definira kao iskašljavanje krvi u količini od 100 do više od 600 ml/24h ili 100 i više ml/h. U engleskom govornom području zovu je masivna hemoptiza. Nastaje naglo, neočekivano, bez prodromalnih simptoma, karakterizirana je naglim gubitkom veće količine krvi i akutnom opstrukcijom dišnih puteva. Zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Smrtnost ovisi o uzroku, jakosti i učestalosti krvarenja.

Bolesnika s hemoptoom obavezno se prima u jedinicu intenzivnog liječenja te se istovremeno treba monitorirati vitalne funkcije i započeti terapijske i dijagnostičke postupke. Cilj tih postupaka je identificirati mjesto krvarenja, postaviti bolesnika u bočni položaj na strani pluć-nog krila koje krvari, spriječiti nastanak asfiksije, zaustaviti krvarenje, osigurati hemodinamsku stabilnost i oksigenaciju te liječiti osnovni uzrok krvarenja.

Ako je kliničko stanje bolesnika nestabilno: bolesnik je tahipnoičan, dispnoičan, cirkulacijski nestabilan, u plinskim analizama arterijske krvi vidi se hipoksemija i/ili hiperkapnija, bolesnika je potrebno sedirati, ne relaksirati te orotrahealno intubirati s jednolumenskim tubusom, najvećeg promjera, minimalno 8 mm. Kroz njega možemo dobro as-pirirati krv s kateterom ili fiberbronhoskopom. Potrebno je naizmjence aspirirati krv i ventilirati bolesnika sa 100% kisikom. Metoda nije učin-kovita u zaustavljanju obilnijeg krvarenja.

20

Ako nam je poznato mjesto krvarenja, hemoptoa predstavlja apso-lutnu indikaciju za funkcionalno odvajanje ventilacije pluća na jedan od sljedećih načina:

kroz jednolumenski endotrahealni tubus uvesti bronhalni bloker ili Fogartyjev kateter u krvareći glavni bronh ili bolesnika intubirati s Univent tubusom;

selektivno intubirati glavni bronh strane koja ne krvari s jednolumen-skim endobronhalnim tubusom;

intubacija s dvolumenskim endotrahealnim tubusom (npr. Carlens, White, Robertshaw, Mallinckrodtov tubus).

Cilj je što prije napuhati “cuff”, spriječiti prelijevanje krvi na zdravu stranu pluća, aspirirati krv, omogućiti zadovoljavajuću izmjenu plinova te spriječiti iskrvarenje i smrtni ishod.

21

P09

VISOKOPROTOČNA NOSNA OKSIGENACIJA U HITNIM STANJIMA ZBRINJAVANJA DIŠNOG PUTA

Milana Zlatić Glogoški1

1 Zavod za anesteziologiju, intenzivno liječenje i liječenje boli, Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKU predavanju se predstavlja uporaba tehnike visokoprotočne nosne oksigenacije (THRIVE) koju su razvili Patel i Nouraei 2013. godine u hitnim stanjima zbrinjavanja dišnog puta. Metoda, koja je našla primje-nu prvenstveno u anesteziji za kirurgiju glave i vrata, endoskopskim zahvatima na dišnom putu te u oksigenaciji nakon ekstubacije, pruža nove i možda šire mogućnosti primjene u zbrinjavanju hitnih stanja otežanog dišnog puta.

Ključne riječi: visokoprotočna nosna oksigenacija (THRIVE), hitno zbrinjavanje dišnog puta

22

P10

EMERGENCY SURGICAL AIRWAY- DO WE NEED TO KNOW? EMERGENCY SURGICAL AIRWAY- FROM ANAESTHETIC’S POINT OF VIEW

Dušanka Janjević

Vojvodina Clinical Center, University Department of Anaesthesia and Intensive Care Therapy, Department of ENT Anaesthesia, Novi Sad, SerbiaE-mail: [email protected]

ABSTRACTA can’t intubate, can’t oxygenate (CICO) scenario arises when attempts to manage the airway by tracheal intubation, face mask ventilation, and SAD have failed; it is rare but often poorly managed, with potenti-ally disasters consequences. Emergency cricothyroidotomy is at tem-porary, life-saving procedures, indicated immediately when airway is obstructed, and oxygen delivery is unable to be restore by other means. There are two techniques are used for emergency oxygenation through front-of-neck access: scalpel-bougie-tube or needle techniques. The effectiveness of either techniques as a rescue strategy also depend on a clinician’s willingness to implement it. All anesthetists must obtain both theoretical and hands-on competence in all three (small bore cannula, large bore cannula and scalpel-based) ways of performing front-of-neck-approach, so that they can choose the technique that suits the clinical situation best.

Key words: airway, emergency oxygenation, cricothyroidotomia, CICO

23

P11

CRICOTHYROTOMY - URGENT ACCESS TO THE AIRWAY, WHEN AND HOW?

Tena Šimunjak1, Tatjana Goranović2,3, Boris Šimunjak4

1 School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia2 University Department of Anestesiology, Rescucitation and Intensive Care Medicine, Sveti Duh University Hospital, Zagreb, Croatia3 School of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Osijek, Croatia4 Department of Otorhinolaryngology, Head and Neck Surgery, Sveti Duh University Hospital, Croatia E-mail: [email protected]

ABSTRACTCricothyrotomy or coniotomy is a surgical procedure to establish the airway for ventilation and oxygenation first described in 1805.

The indications are: severe maxillofacial trauma, edema secondary to burns of the face and airway, laryngo-hypopharyngeal obstruction of wide range causes (trauma, tumors, congenital malformations, massive bleeding and/or vomiting. There are no absolute contraindications, while relative are few: laceration of the larynx and trachea with or without retraction of the trachea in the mediastinum. In that case tracheotomy is indicated. Cricothyrotomy is contraindicated in children. The cricothyrotomy is performed with simple surgical set or prepared special kit. It is important to establish the basic anatomical landmarks (hyoid bone, laryngeal prominence, cricoid cartilage) and detect crico-thyroid membrane (ligamentum conicum). Surgical plane should be cleaned with the antiseptic. Agitated patients are anesthetized locally with 1% lidocaine. To perform the procedure, there are several tech-niques. In all of them larynx should be stabilized between thumb and middle finger of non-dominant hand, and with index finger we palpate the depression over cricothyroid membrane where we through small incision place a tube in the subglottic laryngo-tracheal space. More

24

serious complications (incidence 0-54%) include bleeding, laceration of the thyroid, cricoid cartilage and tracheal rings, perforation of the rear tracheal wall, tube misinsertion, unplanned tracheostomy, wound and cartilage infection. Long-term complications include subglottic stenosis and phonation difficulties. Coniotomy should be accepted as a procedure for quick bypasses of the airway obstruction as a tempo-rary procedure. For prolonged ventilation (more than 72 h) it has to be replaced with a tracheotomy.

Key words: critical airway, cricothyrotomy, coniotomy, urgent surgical airway

25

P12

KAKO OSIGURATI DIŠNI PUT KOD DJECE U HITNIM STANJIMA?

Marijana Karišik1

1 Odjeljenje anestezije, Institut za bolesti djece, Klinički centar Crne Gore, Podgorica, Crna GoraE-pošta: [email protected]

SAŽETAKZbrinjavanje dišnog puta nesumnjivo je najvažnija vještina i znanje koje moraju posjedovati liječnici hitne medicinske pomoći u bolničkim i vanbolničkim uslovima, a vitalna je vještina kojom anesteziolog vlada. Zbog jedinstvenih anatomskih, fizioloških i emocionalnih karakteri-stika djeteta različite uzrastne dobi, kliničar mora znati i primijeniti odgovarajuće tehnike i divajse kojim će osigurati dišni put u svim scenarijima nužde. Prepoznavanje i upravljanje anatomskim / fiziološ-kim normalnim pedijatrijskim dišnim putem, ugroženim normalnim (prethodno normalni dišni put, ali akutno promijenjen zbog traume, infekcije, oteklina, opeklina, stranih tijela) i poznatim abnormalnim dišnim putem (kongenitalne vratne mase i sindromi) su esencijalni u održavanju sigurnim, dišni put u djece. Od svih pedijatrijskih periope-rativnih srčanih zastoja, 27% je uzrokovano respiratornim događajima. Najčešći događaj koji dovodi do srčanog zastoja u ovoj kategoriji je la-ringospazam, nakon čega slijedi opstrukcija dišnih putova, neadekvatna oksigenacija, nehotična ekstubacija, teška intubacija / reintubacija i bronhospazam. Brza procjena istodobnim uzimanjem istorije bolesti i pregledom kod hitnih stanja u djece s kompromitiranim dišnim putem, kao što su anafilaktički šok, epileptički i astmatički status, epiglotitis, retrofaringealni apsces, bakterijski traheitis, angina Ludovici, aspiracija stranog tijela i trauma, od strane utreniranog osoblja, povezani su s učinkovitim smanjenjem komplikacija i smrtnosti kod djece. Konačno i uvijek primarni je cilj osigurati oksigenaciju i ventilaciju.

26

P13

PEDIJATRIJSKI SINDROMI S OTEŽANIM DIŠNIM PUTOM

Diana Butković1,2

1 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska2 Zavod za dječju anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKU velikom broju sindroma koji postoje u pedijatriji nekoliko predstavlja problem dječje anestezije zbog otežanog uspostavljanja dišnog puta. Definicija otežanog dišnog puta („difficult airway“) uključuje probleme s ventilacijom na masku, probleme s direktnom laringoskopijom i s endotrahealnom intubacijom. Najčešći problemi osiguranja dišnog puta u djece sa sindromima nastaju zbog deformacije glave, maksi-larne i mandibularne hipoplazije, malih usta, otežanog otvaranja usta, velikog jezika, mikro- i retrognatije te smanjene pokretljivosti vrata.

U sindrome s otežanim uspostavljanjem dišnog puta ubrajaju se sin-drom Apert, Beckwith-Wiedemann, Cornelia De Lange, ahondroplazija, CHARGE sindrom, Cri du chat, Crouzon, Pffeifer, Down, Hunter i Hurler sindromi, Goldenhar, Klippel- Feil, Pierre Robin, Treacher Collins te bulozna epidermoliza.

Uz svaki sindrom ponuđena su rješenja osiguranja dišnog puta te pregled pomagala / pomoćnih sredstava za uspostavu dišnog puta - supraglotička pomagala, bougie, stilet sa svjetlom, fiberoptički stilet, fleksibilni fiberoptički bronhoskop i videolaringoskop.

Ovaj pregled sindroma kao i pregled mogućnosti uspostavljanja i odr-žavanja sigurnog dišnog puta trebao bi biti od pomoći svim aneste-ziolozima koji anesteziraju djecu svakodnevno ili samo povremeno.

Ključne riječi: pedijatrijski sindromi, otežani dišni put

27

P14

OBSTETRIC AIRWAY EMERGENCIES

Tatjana Stopar Pintarič1

1 Clinical Department of Anaesthesiology and Intensive Therapy, University Medical Centre Ljubljana, SloveniaE-mail: [email protected]

ABSTRACTSecuring the airway of a pregnant woman in a safe and timely fashion remains a concern for obstetric anaesthesiologist since the difficult airway remains the major cause of intubation-related morbidity and mortality.(1-3) This is particularly pertinent in obstetrics where difficult and failed intubation is relatively common and did not decrease in the last 20 years, despite advances in airway techniques.(4) Failed intuba-tion during caesarean section carries an additional risk because this operation involves the highest considerations for fetal wellbeing as well as intrinsic maternal physiological stress.(5) Additional dilemma is also a prediction of the difficult airway, notoriously unreliable in this patient population, since only 7% of difficult intubations can be predicted by a preoperative airway examination. In contrast, when airway assessment predicted a difficult intubation, only one of four such patients actually proved to have a difficult intubation. With that being said, the question is which airway strategy should be followed when general anaesthesia is required in patients with predicted difficult airway undergoing category-1 caesarean section.(6) Krom et al. used an operational research model to determine the optimum solution in this scenario by analysing three alternative management approaches (rapid sequence induction with videolaryngoscopy, awake fiberoptic intubation and spinal anaesthesia), and showed that videolaryngoscopy is associated with a significantly shorted time to successful readiness for surgery.(7) Limited evidence from an observational study of 180 parturients undergoing emergency or urgent caesarean section shows that the use of videolaryngoscopy ensured successful intubation at first attempt in all patients with a predicted difficult airway.(8) Vide-

28

olaryngoscopy was also successfully used in a few case reports after failed intubation or as a first choice technique, furthermore pointing to its critical role in obstetric general anaesthesia.(9-11)

In conclusion, if available, videolaryngoscopy should be the preferred approach in managing difficult intubation during caesarean section. If videolaryngoscopy fails, OAA/DAS guidelines should be followed using either gentle face-mask ventilation or supraglottic airway device. Difficult videolaryngoscopy is nevertheless not uncommon and should be taken into consideration in patients with small mouth opening, reduced distance between the sternum and the chin, with airway masses or neck irradiation. In cases like that an awake intubation after topicalization, a pre-emptive establishment of epidural analgesia, or a lower threshold to deliver a fetus are all options to be considered. (12)

References:

1. Mushambi MC, Kinsella SM. Obstetric Anaesthesists’ Association/Difficult Airway Society difficult and failed tracheal intubation guidelines - the way forward for the obstetric airway. Br J Anaesth 2015; 115:815-8.

2. Mushambi MC. Kinsella SM, Popat M, Swales H, Ramaswamy KK, Winton AL, Quinn AC. Obstetric Anaesthetists’ Association and Difficult Airway Society guidelines for the management of difficult and failed tracheal intubation in obstetrics, Anaesthesia 2015; 70: 1286 – 1306.

3. Kinsella SM, Winton AL, Mushambi MC, et al. Failed tracheal intubation during obstetric general anaesthesia: a literature review. lnt J ObstetAnesth 2015;24: 356-74.

4. Quinn AC, Milne D, Columb M, Gorton H, Knight M. Failed tracheal intubation in obstetric anaesthesia: 2 yr national case-control study in the UK. Br J Anaesth 2013; 110: 7 4-80.

5. Scot-Brown S, Russel R. Video Laryngoscopes and the obstetric airway. Int J Obstet Anesth 2015; 24: 137- 46

6. Norskov AK; Rosenstock CV, Watterslev J, Astrup G, Afshari A, Lundstrom LH. Diagnostic accuracy of anaesthesiologist’s prediction of difficult airway management in daily clinical practice: a cohort study of 188064 patients registered in the Danish Anaesthesia database. Anaeshesia 2015; 70:272-81.

7. Krom AJ, Cohen Y, Miller JP, Ezri T, Halpern SH, Ginosar Y. Choice of anaesthesia for category -1 caesarean section in women with anticipated difficult tracheal intubation: the use of decision analysis. Anaesthesia 2016; 72: 156-71.

8. Aziz MF, Kim D, Mako J, Hand K, Brambrink AM. A retrospective study of the performance of video laryngoscopy in an obstetric unit. Anaesth Analg 2012; 115: 904–6

29

9. Browning RM, Rucklidge MW. Tracheal intubation using the Pentax Airway Scope videolaryngoscope following failed direct laryngoscopy in a morbidly obese parturient. Int J ObstetAnesth 2011; 20: 200-1

10. Turkistra TP, Armstrong PM, Jones PM, Quach T. GlideScope use in the obstetric patient. Int J Obstet Anesth 2010; 19: 123-4

11. Dhonneur G, Ndoko S, Amathieu R, Housseini LE, Poncelet C, Tual L. Tracheal intubation using the Airtraq in morbide obese patients undergoing emergency caesarean delivery. Anesthesiology 2007; 106: 629-30

12. Gerard T, Palanisamy A. The obstetric difficult airway: if we can’t predicted it, can we prevent it? Anaesthesia 2017;72:143–55.

30

P15

ZBRINJAVANJE DIŠNOG PUTA TIJEKOM HITNE REINTERVENCIJE NAKON TIREOIDEKTOMIJE

Nevena Kalezić1,2, Anka Tošković2, Ksenija Stevanović2, Tjaša Ivošević2, Marina Stojanović1,2, Radomir Mitić3

1 Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija2 Centar za anesteziologiju i reanimatologiju, Klinički Centar Srbije, Beograd, Srbija3 Opća bolnica Leskovac, Leskovac, SrbijaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKJoš od prvog opisa tiroidektomije u dvanaestom stoljeću, bile su poznate i hemoragijske komplikacije. U osamnaestom stoljeću dolazi do porasta interesa za kirurško liječenje štitnjače, ali je mortalitet bio visok i iznosio je oko 40%. Samuel Gross, vodeći američki kirurg s kraja devetnaestog stoljeća, opisao je tireoidnu kirurgiju kao “butchery” (mesarsku), zbog visokog mortaliteta povezanog sa nekontroliranim krvarenjem. Theo-dore Kocher, otac moderne tireoidne kirurgije, unaprijedio je tehniku tireoidektomije, reducirajući incidenciju poslijeoperacijskog krvarenja, a time i mortalitet na oko 0,5%.

Danas je hematom poslije tireoidektomije veoma rijetka komplikacija, sa incidencijom oko 0,19% do 4,35%. Iako rijetka, ova komplikacije je vitalno ugrožavajuća zbog moguće opstrukcije dišnog puta. Čimbenici rizika za pojavu hematoma nakon tireoidektomije mogu biti povezani s bolesnikom, pratećom tireoidnom patologijom ili samom kirurškom tehnikom. Bolesnici sa poznatim sklonostima krvarenja, kao što su hemofiličari, bolesnici sa von Willebrandovom bolesti ili bolesnici koji koriste antikoagulacijsku terapiju, imaju veću rizik od poslijeoperacij-skog krvarenja. Toksične guše, kao što je Basedow, toksični adenom i hipertireoidizam, predstavljaju veći rizik za poslijeoperacijsko krvarenje zbog povećane vaskularizacije žlijezde u ovih bolesnika, ali isto tako i

31

intratorakalna lokalizacija štitnjače. Etiologija hematoma nakon tireo-idektomije uključuje: ispadanje ligature sa većih krvnih žila, ponovno otvaranje kauteriziranihih vena, Valsava manevar, održavanje negativne sukcije na drenovima, kašalj tijekom ekstubacije, povraćanje, povišen krvni tlak tijekom oporavka itd. U većini slučajeva hematom se javlja unutar 24 sata nakon operacije, oko 80 % postoperacijskih krvarenja postaje simptomatsko unutar 6 sati i gotovo 90% unutar 12 sati, ali u malom broju slučajeva (manje od 0,03%) može se javiti i nakon 24 sata, pa čak i nakon 7 dana, tj. nakon otpusta iz bolnice.

Hematom nakon tireoidektomije može uzrokovati životno ugrožavajuću opstrukciju gornjeg dišnog puta te je zbog toga rano prepoznavanje hematoma i uspostavljanje dišnog puta imperativ i najvažniji korak u zbrinjavanju ove komplikacije. Uspostavljanje i održavanje dišnog puta i disanja tijekom zbrinjavanja poslijeoperacijskog hematoma je uvijek teško, stresogeno za anesteziologa i životno ugrožavajuće za bolesnika. CICO situcija (can’t intubate, can’t oxygenate) nije rijetka u tim okolnostima.

U Centru za endokrinu kirurgiju Kliničkog centra Srbije, imali smo oko 130 hematoma nakon tireoidektomije, u periodu 1999.-2018., što je oko 1,1% u odnosu na ukupan broj tireoidektomija. Uspostava dišnog puta bila je teška kod svih bolesnika, pretežno zbog loše vizualizacije glotisa, ali je također u nekim slučajevima razlog bio nemogućnost plasiranja tubusa, uprkos dobroj vizualizaciji glotisa, zbog snažne ekstraluminalne kompresije traheje i potpune opstrukcije. U dva slučaja smo imali CICO situaciju, koja je u oba slučaja bila povezana sa nemogućnosi plasiranja tubusa zbog zatvaranja lumena traheje snažnim kompresivnim efek-tom hematoma. Oba slučaja su riješena kirurškom intervencijom. U prvom slučaju, učinjena je kirurška dekompresija traheje i evakuacija većeg dijela hematoma, bez intubacije traheje, nakon čega je učinje-na konvencionalna endotrahealna intubacija pomoću Macintosh-ove špatule. U drugom slučaju, kirurg je morao otvoriti traheju i plasirati tubus, što je bilo privremeno rješenje tijekom evakuacije hematoma, a kasnije je načinjena traheostomija lege artis i plasirana kanila. Oba bolesnika su otpuštena iz bolnice u dobrom općem stanju.

Ključne riječi: dišni put, zbrinjavanje, hematom nakon tireoidektomije, rizični čimbenici

32

P16

ZBRINJAVANJE DIŠNOG PUTA U JEDINICI INTENZIVNE MEDICINE

Slavica Kvolik1,2

1 Klinički bolnički centar u Osijeku, Osijek, Hrvatska2 Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, J. Huttlera 4, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

Uvod. Zbrinjavanje dišnog puta u Jedinici intenzivne medicine podra-zumijeva poznavanje i uporabu kompleksnih metoda monitoringa, te dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Ovi postupci uvelike su uvjeto-vani raznolikošću pacijenata u jedinicama intenzivne medicine (JIM) i njihovim komorbiditetima.

Cilj je ovog predavanja prikazati specifične probleme vezane uz održa-vanje dišnog puta u JIM. Većina patofizioloških poremećaja koji zahtije-vaju dijagnostičke i terapijske postupke i JIM je akutna. To su krvarenja ili opstrukcije dišnog nastala zbog traume ili provedenih operacijskih zahvata, edemi dišnog puta nastali zbog infekcije ili srčane dekompen-zacije koji mogu biti praćeni desaturacijom i hipoksijom. Uz ove akutne poremećaje u pacijenata liječenih u JIM, učestali su i problemi nastali kao komplikacije dugotrajnog liječenja poput ventilatorom uzrokovane pneumonije, traheobronhitisa i druge infekcije dišnog puta, traheo-bronhalne fistule, a među najkompleksnije probleme spada otežano odvajanje od respiratora. Otežano odvajanje od respiratora je uvjeto-vao svim ranije navedenim patofiziološkim problemima i slabljenjem mišićne funkcije, često viđenom komplikacijom u JIM, posebice kod pacijenata s poremećajem središnjeg živčanog sustava.

Metode dijagnostike u JIM su specifične. Kako bi se problemi veza-ni uz dišni put u JIM pravodobno prepoznali, dijagnostika mora biti promptna. Ona je uvjetovana razvojem kliničke slike pacijenta, a uva-žavanje i pronalaženje patoloških zvukova opaženih auskultacijom, kliničkih i laboratorijskih pokazatelja poremećaja i općeg stanja bo-

33

lesnika diktirati će primjenu specifičnih dijagnostičkih metoda. Me-tode monitoringa, osim standardnog monitoringa strojne ventilacije i pacijentovih postignutih vrijednosti oksigenacije, podrazumijevaju učestalu laboratorijsku dijagnostiku. Osim krvne slike i pokazatelja upalnog statusa, laboratorijska dijagnostika kod pacijenata u JIM po-drazumijeva učestaliju provjeru vrijednosti iz plinske analize krvi, poput acidobazičnog statusa, vrijednosti plinova O2, CO2, H2CO3 i laktata u krvi. Nalazi svih ovih vrijednosti diktirati će brzo i ciljano provođenje dijagnostičkih pretraga: RTG pluća u dva smjera, CT ili MR toraksa i ciljanih intervencija poput uzimanja mikrobioloških uzoraka.

Rezultati specifičnih metoda monitoringa indicirati će intervencije poput dijagnostičke bronhoskopije radi uzimanja citoloških i mikrobioloških uzoraka ili ciljane aspiracije sekreta, pleuralne punkcije, perkutana dilatacijska traheotomija (PDT), ili hitnog operacijskog zahvata. Kod bolesnika liječenih u JIM terapijski postupci kao što su dijagnostička i intervencijska bronhoskopija i bronhoalveolarna lavaža i PDT spadaju u vještine kojima treba ovladati svaki liječnik. Njihovo izvođenje ovisi o kvalitetnoj i redovito održavanoj opremi, sterilnosti postupaka i edukaciji liječnika i sestara u JIM. Edukacija osoblja zahtijeva stalne napore, pa osim učenja novih tehnika podrazumijeva obnovu i unapređivanje već stečenih znanja. Redovito servisiranje i nabavka primjerenih tehnič-kih pomagala spadaju u standarde rada na održavanju i poboljšanju tehničkih uvjeta u JIM.

Zaključak. Suvremene metode dijagnostike i terapije uz kontinuiranu obuku osoblja koje sudjeluje u radu JIM, nužni su za zbrinjavanje spe-cifičnih problema vezanih uz održavanje dišnog puta u JIM. Integracija znanja, vještina i suvremene opreme doprinijeti će pravovremenom prepoznavanju i bržem liječenju prepoznatih poremećaja te boljim ishodima liječenja kritično oboljelih pacijenata.

Klučne riječi: kritično oboljeli pacijenti, jedinica intenzivne medicine, dišni put, komplikacije, bronhoskopija, perkutana dilatatacijska tra-heotomija

Literatura:

1. Nolan JP, Kelly FE. Airway challenges in critical care. Anaesthesia. 2011;66(Suppl 2):81-92.

34

P17

OPSTRUKCIJSKA APNEJA TIJEKOM SPAVANJA, ANESTEZIJA I DIŠNI PUT: KLINIČKE DILEME I OSVRT NA NAJNOVIJE SMJERNICE

Mladen Carev1,2, Zoran Đogaš3, Željko Ninčević1,2, Sanda Stojanović Stipić1,2, Nenad Karanović1,2

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska2 Katedra za anesteziologiju i intenzivnu medicinu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska3 Zavod za neuroznanost, Centar za medicinu spavanja, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKCilj ovoga preglednog rada je objasniti anesteziološki pristup bolesni-cima s opstrukcijskom apnejom tijekom spavanja (engl. Obstructive Sleep Apnea, OSA), prikazati rezultate najnovijih istraživanja i osvrnuti se na nedavno objavljene smjernice i preporuke. OSA je najčešći pore-mećaj disanja vezan uz spavanje. Smatra se da je OSA sustavna bolest s više raznih fenotipova i patofizioloških mehanizama. Dokazano je da bolesnici s OSA-om imaju znakovito povećanu incidenciju periope-racijskih komplikacija, a osobito onih vezanih za održavanje dišnoga puta. Bolesnici s OSA-om osjetljivi su na konvencionalne anestetike i sedative, osobito na opioide. Stoga, u ovih bolesnika kad god je moguće treba primijeniti lokoregionalne tehnike. Među kirurškim bolesnicima izrazito je visoka prevalencija OSA-e, a veliki broj bolesnika je prijeo-peracijski nedijagnosticiran. Definitivna dijagnoza OSA-e moguća je jedino polisomnografijom koja nije uvijek dostupna. Stoga se danas sve više preporuča uporaba raznih validiranih prijeoperacijskih testova i upitnika (STOP, STOP-BANG, Berlin, ASA, P-SAP) koji zadovoljavajuće koreliraju s poslijeoperacijskim ishodima i pomažu u prijeoperacijskoj

35

stratifikaciji rizika. Veliki napredak predstavljaju i smjernice Američko-ga udruženja anesteziologa iz 2014. godine te preporuke Američkog udruženja za anesteziju i medicinu spavanja iz 2016. godine. Novije smjernica doimaju se praktične jer svrstavaju bolesnike u 3 skupine: 1) bolesnici s dijagnosticiranom OSA-om koji se pridržavaju liječenja pozitivnim tlakom (engl. Continuous Positive Airways Pressure, CPAP), 2) bolesnici s dijagnosticiranom OSA-om koji odbijaju ili se slabo pri-državaju liječenja CPAP-om te 3) bolesnici pod sumnjom na OSA-u. Te smjernice po prvi puta navode i definiraju termin nekontrolirane sustavne bolesti. Nadalje, taj novi strukturirani pristup daje jasne pre-poruke uz već nazočne smjernice ASA iz 2014. godine.

Ključne riječi: opstrukcijska apneja tijekom spavanja, upitnik, kirurgija, komplikacije, dišni put, smjernice

36

P18

NEINVAZIVNA MEHANIČKA VENTILACIJA U AKUTNOM POGORŠANJU KRONIČNE OPSTRUKTIVNE PLUĆNE BOLESTI

Gordana Pavliša1, 2, Andrija Nekić2, Hrvoje Puretić1, Feđa Džubur1, 2, Ana Hećimović1, Mateja Janković Makek1, 2, Miroslav Samaržija1, 2

1 Klinika za plućne bolesti “Jordanovac”, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska2 Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKNeinvazivna mahanička ventilacija (NIV) predstavlja ventilaciju pozi-tivnim tlakom primijenjenu preko neinvazivnih sučelja. Ona se smatra standardnim načinom zbrinjavanja bolesnika hospitaliziranih zbog glo-balne respiracijske insuficijencije u sklopu akutnog pogoršanja kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). NIV poboljšava izmjenu plinova, smanjuje dišni rad i posljedično omogućava oporavak dišne musku-lature. Dokazano je da NIV može reducirati potrebu za intubacijom, morbiditet i mortalitet u pacijenata s teškim pogoršanjem KOPB-a. NIV skraćuje vrijeme liječenja u jedinicama intenzivne skrbi i ukupno trajanje bolničkog liječenja. NIV se može koristiti u svrhu olakšavanja odvajanja bolesnika od invazivne mehaničke ventilacije i prevenciji razvoja postekstubacijske respiracijske insuficijencije. U bolesnika s teškom respiracijskom acidozom i poremećajem svijesti postoji visok rizik neuspjeha liječenja NIV-om. U tih bolesnika liječenje NIV-om tre-ba biti provedeno uz intenzivni nadzor i u uvjetima koji omogućavaju brzu endotrehealnu intubaciju u slučaju potrebe.

Ključne riječi: neinvazivna mehanička ventilacija, kronična opstruktivna plućna bolest, akutna globalna respiracijska insuficijencija

37

P19

ULTRASONOGRAPHIC IDENTIFICATION OF THE CRICOTHYROID MEMBRANE

Vladimir Dolinaj1,2, Sanja Maričić-Prijić1,2, Aleksandra Plećaš-Đurić1, Sanja Milošev1, Vladimir Vrsajkov1,2, Dušanka Janjević1

1 University Department of Anaesthesia, Intensive Care and Pain Therapy, Vojvodina Clinical Centre, Novi Sad, Serbia2 Novi Sad University, Faculty of Medicine, Novi Sad, SerbiaE-mail: [email protected]

The ultrasound is wide accepted tool for identification of cricothyroid membrane which is used for maintenance oxygenation through the front of neck. Cricothyrotomy is indicated when endotracheal intubation failed, and rescue oxygenation via supraglottic devices and face mask have also failed. The identification of the cricothyroid membrane with clinical techniques may be difficult, especially when predicted difficult airway is anticipated. In that case, marking of the cricothyroid mem-brane for a potential surgical airway by ultrasound before induction is improving the success rate of cricothyrotomy. For imaging airway structures curved low-frequency transducer and linear high-frequency transducer may be used.

Linear high-frequency ultrasound probe is the most suitable for imaging of airway structures since the anatomic structures of airway of the front of the neck are superficial. Full contact of the probe with the skin is achieved by applying of conductive gel between the probe and the skin. In order to optimize visualization of the relevant structures, the depth should be set appropriately: excessive depth may make identification of the superficial airway structures difficult. The cartilage parts of the airway are appearing as dark, hypoechoic, structures. Due to great impedance difference at interfaces of soft tissue with air, there is a strong reflection of the ultrasound waves resulting in bright (hyperechoic) picture on the screen. Therefore air-mucosal interface along the anterior border of the airway is bright. Series of parallel hyperechoic lines that occur at regularly spaced intervals deep to the air-mucosal interface represent characteristic reverberation artefact generated by reflective properties

38

of the air-mucosal interface. Since air within the tracheal lumen does not permit transmission and return of ultrasound, and the lumen and posterior wall of trachea cannot be visualized by ultrasound. Connective tissue membranes and muscles are hypoechoic just as cartilage but unlike cartilage they have a more heterogeneous, striated appearance.

During the identification of cricothyroid membrane, patient is in prone position with fully extended neck which could be achieved by setting a pillow under the shoulders. The linear transducer is applied to the cau-dal midline of the anterior neck with the directional indicator oriented towards the patient’s head. The tracheal rings are hypoechoic, visualized as a series of hypoechoic „beads on a string“ that terminate cephalad with the larger ovoid-shaped cricoid cartilage. Тhe hyperechoic line deep to the string of beads represents the air-mucosal interface. The cricothyroid membrane is identified as the transducer is moved cepha-lad: it is bounded cephalad and caudal by the edges of the thyroid and cricoid cartilages. The membrane itself may not be clearly visualized. In that case cricothyroid membrane should be identified by its cartila-ginous boundaries. Following successful identification of cricothyroid membrane, the midline of the cricothyroid membrane should be marked with a surgical marking pen in transverse and sagittal planes.

Ultrasonography is a useful technique for reliable, quick, and easily iden-tification of the cricothyroid membrane which should be performed in a patient with potential airway management difficulty before elective airway management.

Key words: Ultrasonography, Cricothyrotomy, Airway Management

References:1. Frerk C, Mitchell VS, McNarry AF, Mendonca C, Bhagrath R, Patel A, et al. Difficult

Airway Society 2015 guidelines for management of unanticipated difficult intubation in adults. Br J Anaesth. 2015;115(6):827-48.

2. Higgs A, McGrath BA, Goddard C, Rangasami J, Suntharalingam G, Gale R, et al. Guidelines for the management of tracheal intubation in critically ill adults. Br J Anaesth. 2018;120(2):323-52.

3. Dover K, Howdieshell TR, Colborn GL. The dimensions and vascular anatomy of the cricothyroid membrane: relevance to emergent surgical airway access. Clin Anat. 1996;9(5):291–5.

4. You-Ten KE, Desai D, Postonogova T, Siddiqui N. Accuracy of conventional digital palpation and ultrasound of the cricothyroid membrane in obese women in labour. Anaesthesia. 2015;70(11):1230-4.

5. Kristensen MS, Teoh WH, Rudolph SS. Ultrasonographic identification of the cricothyroid membrane: best evidence, techniques, and clinical impact. Brit J Anaesth 2016;117(S1): i39-i48.

SAŽECI ORALNIH PRIOPĆENJA/ ABSTRACTS OF ORAL PRESENTATIONS (OP1- OP07)

40

OP01

INTUBACIJA DJECE U POČETNOM LIJEČENJU OPEKLINA - RETROSPEKTIVNA ANALIZA

Bibiana Vitković1, Tomislav Kifer1, Ivančica Škarić1, Sandra Kralik1

1 Zavod za dječju anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicine, Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKCilj: Odluka o vremenu i načinu osiguranja dišnog puta u početnom liječenju opeklina nije jednostavna. Analizirali smo trahealnu intubaciju u prvom danu prijema u bolesnika sa akutnim opeklinama, koji su primljeni u jedinicu intenzivne medicine (JIM) naše ustanove, Centra za dječje opekline. Pratili smo intubaciju prije i po prijemu u bolnicu te razloge i opravdanost intubacije. Uporedili smo naše podatke sa suvremenim stavovima, koji navode da se dišni put kod akutnih ope-klina opservira te osigurava intubacijom samo ako je nužno.

Metode: Retrospektivnom analizom medicinske dokumentacije pri-kupljeni su podaci djece koja su u razdoblju od 30 mjeseci primljena u JIM sa opeklinama većim od 20 % površine tijela. Praćeni podaci su intubacija prije prijema, duljina transporta, intubacija prvog dana u našoj ustanovi, trajanje, indikacija i komplikacije intubacije, postotak opečene površine, stanje svijesti. Izdvojili smo bolesnike sa elektroo-peklinama te opeklinama glave/vrata. Pokazatelj ispravne odluke o intubaciji bilo je više ili manje od 2 dana provedena na respiratoru.

Rezultati: U JIM je zaprimljeno 20 bolesnika koji su odgovarali navede-nim kriterijima, prosječne dobi 8,5 godina. Od toga je devet bolesnika intubirano prvog dana prijema. Podaci su navedeni u tablici 1.

41

Indikacije za hitnu intubaciju u našoj ustanovi bile su opeklinski šok ili popratna trauma. Svi bolesnici koji su zahtjevali intubaciju u bolnici imali su uredan GCS. Otežana intubacija ili komplikacije intubacije nisu zamjećene.

Tablica 1.

Intubirani za transport

Intubacija u HS(od toga hitna)

Nisu intubirani

Ukupno

Intubirani 4 5 11 20

Transport dulji od 100 km

4 0 6 10

Transport kraći od 100 km

0 5(3) 5 10

Inhalacijska ozljeda 2 0 0 2

Elektro-opeklina 1 4(3) 2 7

Duljina intubacije ↓2 dana

0 1(0) / 1

Duljina intubacije ↑2 dana

4 4(3) / 8

Zahvaćenost glave i/ili vrata

3 4(3) 5 12

Postotak opečenosti tijela

61% 49% 31%

Rasprava:

Brza procjena dišnog puta je zahtjevna, a intubacija može naknadno biti procijenjena kao nepotrebna ili pak potrebna, ali neizvedena. 45% bolesnika sa opeklinama iznad 20% površine tijela bilo je intubirano prvog dana.

Od deset bolesnika koji su doveženi iz udaljenosti dulje od 100 km, če-tvero intubiranih bolesnika intubirano je prije transporta, što odgovara preporuci da se bolesnicima prije duljeg transporta osigura dišni put, ako postoji sumnja na da će se opće stanje pogoršati.

Iz transporta kraćeg od 100 km niti jedan pacijent nije zaprimljen in-tubiran. Njih 50% intubirano je tokom prvog dana u bolnici, od toga 30% hitno, zbog opeklinskog šoka ili popratne traume. Hitna trahealna

42

intubacija na terenu traži iskustvo i češće se komplicira sa plućnom aspiracijom. Oticanje tkiva koje je posljedica upalnog odgovora i obilne nadoknade volumena najčešće neće nastupiti kroz kraće vrijeme no treba pratiti pokazatelje opstrukcije (stridor, razvoj edema). Poslje-dica odgode intubacije može biti otežana ili nemoguća intubacija. Kako nismo opazili otežanu intubaciju, gubitak svijesti ili aspiraciju, stabilizacija i brzi transport bili su adekvatna hitna pomoć do dolaska u našu ustanovu.

Oba bolesnika sa inhalacijskom ozljedom dovežena su intubirana. Za-hvaćenost glave i vrata opeklinom navedena je u 60% pacijenata. Od njih je intubirano 58%. Kako nismo imali podatke o dubini opeklina lica i vrata, pretpostavka jest da su neintubirani bolesnici imali opekline manjeg stupnja u tom području. Promatrajući postotak opečenosti tijela, nevezano za dubinu ozljede, neintubirani su imali 31% opeče-ne kože, intubirani za transport 61%, a intubirani našoj ustanovi 49%. Preporuke za osiguranje dišnog puta su praćenje ugroženosti dišnog puta, a ne postotka opeklina.

Opekline izazvane električnim udarom mogu biti praćene traumom i lezijom miokarda. Od njih ukupno je 71 % bilo intubirano, 57 % po prijemu.

Samo jedan pacijent bio je intubiran manje od 2 dana te je ekstubiran po splenektomiji. Kako je intubacija svih ostalih trajala dulje od dva dana, kriterije intubacije interpretirali smo kao ispravne.

Zaključak: Tokom prvog dana prijema u bolnicu dišni put bio je primarno ispravno zbrinut. Uočili smo potrebu za ranim zbrinjavanjem dišnog puta kod elektroopeklina, gdje zbog moguće traume treba paziti na pogoršanje općeg stanja i biti spreman na intubaciju. Zaključili smo da je pristup intubaciji u početnom liječenju opeklina bio u skladu sa suvremenim stavovima da manjina bolesnika koji se transportiraju u Centar za opekline trebaju intervenciju dišnog puta.

43

OP02

TRACHEOTOMY IN PATIENT WITH LARGE LARYNGEAL NEUROENDOCRINE CARCINOMA. A ROLE OF LOW POSITIVE PRESSURE VENTILATION DURING PREOXYGENATION: A CASE REPORT

Sanja Milošev1, Vladimir Dolinaj1,5, Dragana Radovanović2,5, Vladimir Kljajić3,5, Nataša Marković4, Dušanka Janjević1

1 Department of Anaesthesiology, Ear, Nose and Throat Clinic, Vojvodina Clinical Centre, Novi Sad, Serbia2 Department of Anaesthesiology, Clinic for Operative Oncology, Institute for Oncology of Vojvodina, Serbia3 Department of Laryngology, Ear, Nose and Throat Clinic, Vojvodina Clinical Centre, Novi Sad, Serbia4 Department of Anaesthesiology, Subotica General Hospital, Serbia5 Faculty of Medicine, Novi Sad University, Novi Sad, SerbiaE- mail: [email protected]

ABSTRACT Background: Small cell neuroendocrine carcinoma of the larynx is rare epithelial origin neuroendocrine carcinoma. Its endolaryngeal growth could lead to airway obstruction and could consequently endanger life of the patient. Managing the airway in this case pose a great chall-enge for anaesthesiologist. The aim of this case report is to present alternative airway management in case of possibility of unsuccessful endotracheal intubation.

Case report: Emergency tracheotomy in analgosedation and local anaesthesia is successfully performed in patient with large neuroen-docrine carcinoma of the larynx. Midazolam and remifentanyl used for analgosedation could lead to respiratory depression. Therefore, pressure support preoxygenation was performed in order to prevent hypoxia which could occur during period of apnea.

44

Conclusion: This regiment of the preoxygenation prior tracheotomy in analgosedation and local anaesthesia could be adequate alternative to general anesthesia and endotracheal intubation especially in case of large endoluminal tumor which almost completely obstructs the airway.

Key words: neuroendocrine carcinoma of the larynx, preoxygenation, positive pressure ventilation preoxygenation, tracheotomy

45

OP03

OTEŽANI DIŠNI PUT KOD BOLESNIKA S MEDIJASTINITISOM KAO POSLJEDICOM ODONTOGENOG APSCESA

David Dedić1, Morena Milić1,2, Anđela Cmrečak1, Mario Nikolić1

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, Klinička bolnica „Dubrava“, Zagreb, Hrvatska2 Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, Hrvatska E-pošta: [email protected]

SAŽETAKOtežani dišni put definira se kao stanje u kojem anesteziolog ima poteš-koća u ventilaciji bolesnika putem maske ili endotrahealnoj intubaciji. Otežana ventilacija definira se kao nemogućnost održavanja periferne saturacije preko 90% uz ventiliranje na masku, a otežana intubacija kao nemogućnost plasiranja endotrahealnog tubusa nakon 3 poku-šaja. Neočekivan otežani dišni put je za bolesnika potencijalno životno ugrožavajući te je potrebna adekvatna procjena i pristup zbrinjavanju dišnog puta. Kao primjer potencijalno otežanog uspostavljanja dišnog puta navest ćemo bolesnika koji je razvio medijastinitis te je, nakon neuspješnog liječenja u drugoj ustanovi prebačen u našu ustanovu na kiruršku intervenciju. Najletalniji oblik medijastinitisa je descendentni nekrotizirajući medijastinitis, najčešće kao posljedica odontogenog ili peritonzilarnog apscesa. Tijek širenja upalnog infiltrata od izvornog mjesta infekcije do medijastinuma je relativno brzog nastupa, s obzirom da nema mnogo anatomskih barijera i da je omogućeno brzo spušta-nje kroz fascije vrata, naročito kod dijabetičara i imunosuprimiranih. Kriteriji za dijagnozu medijastinitisa kao komplikaciju odontogenog apscesa su: klinički znakovi orofaringealne infekcija, karakteristični radiološki nalaz medijastinitisa, klinički znakovi medijastinitisa, do-kaz komunikacije oralne infekcije i nastalog medijastinitisa. Klinički se prezentira spektrom simptoma od subakutnog oblika, gdje je bo-

46

lesnik stabilan, do fulminantnog, životno ugrožavajućeg oblika koji zahtijeva trenutnu medicinsku intervenciju. Odgađanje operativnog zahvata znatno povećava morbiditet i mortalitet te je ključan za dobar ishod. Terapija se sastoji od kirurške intervencije, praćene agresivnom antibiotskom terapijom. Unatoč pravodobnoj intervenciji medijastinitis je stanje visoke stope smrtnosti. Kod medijastinitisa uslijed pomaka intratorakalnih struktura te oticanja vrata na mjestu infekcije, može-mo očekivati poteškoće kod uspostavljanja dišnog puta, naročito ako se radi o medijastinitisu kao posljedici odontogenog apscesa gdje je intraoralna infekcija već dovela do oticanja, nemogućnosti otvaranja usta i dodatno otežava manipulaciju i intubaciju. U našem konkretnom slučaju medijastinitis je uspješno liječen.

Ključne riječi: medijastinitis, otežani dišni put, odontogeni apsces

47

OP04

UPPER INCISORS PROMINENCE IS A GOOD PREDICTOR OF DIFFICULT INTUBATION

Sanja Maričić Prijić1, Aleksandra Plećaš-Đurić1, Vladimir Dolinaj1,2, Branislava Jorović1, Jelena Vukoje1

1 Vojvodina Clinical Centre, University Department of Anesthesiology and Intensive Care Therapy, Novi Sad, Serbia2 Faculty of Medicine, Novi Sad University, Novi Sad, SerbiaE-mail: [email protected]

ABSTRACTBackground and aim: One of the most important goals of pre-ane-sthesiological evaluation is assessment of the airway. The aim of the present study was to determine the incidence of difficult intubation in surgical patients, and establish which external anatomical factors are the best predictors of difficult intubation.

Materials and methods: This prospective observational cross-sectional study included 200 adult patients who were scheduled to receive ge-neral anesthesia with intubation for the elective surgical procedures.

Results: Among the 200 patients, 191 (95.5%) had normal intubation and 9 (4.5%) had difficult intubation. Age, height, body mass index, upper incisors prominence and interincisor gap were independently associated with difficult intubation. With every year of increase in age, the odds ratio for difficult intubation was less for 7%. Odds of difficult intubation increased by 1.143 with each additional centimeter of patients’ height. Patients with uper incisors prominence were nearly seven times more likely to have difficult intubation. The odds of difficult intubation decreased by 96% in patient with interincisor gap bigger then 3 cm.

Conclusion: Interincisory gap of less than 3 cm is risk factor for difficult intubation, while those patients with prominent upper incisors are seven-fold more likely to have difficult intubation.

Key words: Difficult intubation, Prominence of upper incisors, Interincisor gap, Intubation Difficulty Scale

48

OP05

UTJECAJ ZBRINJAVANJA DIŠNOG PUTA SUPRAGLOTIČNIM POMAGALOM I ENDOTRAHEALNIM TUBUSOM NA KARAKTERISTIKE OPĆE ANESTEZIJE TIJEKOM OPERACIJA DOJKE I ŠTITNJAČE

Lara Valenčić1, Željka Polonijo1, Janja Kuharić1, Boban Dangubić1, Vlatka Sotošek Tokmadžić1, Alan Šustić1

1 Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKCilj: Usporediti karakteristike indukcije i održavanja opće anestezije tijekom operacija dojke i štitnjače uz osiguranje dišnog puta supra-glotičnim pomagalom i endotrahealnim tubusom.

Ispitanici i metode: Retrospektivno istraživanje obuhvatilo je ukupno osamdeset bolesnika. U četrdeset bolesnika učinjena je poštedna ope-racija dojke sa ili bez aksilarne disekcije uslijed zloćudne novotvorine ili suspektnog čvora uz biopsiju limfnog čvora stražara (sentinel). In-traoperacijski dišni put zbrinut je supraglotičnim pomagalom (LMA). Kod preostalih četrdeset bolesnika učinjena je parcijalna ili totalna tireoidektomija uslijed dobroćudne ili zloćudne novotvorine tkiva štit-ne žlijezde uz osiguranje dišnog puta endotrahealnim tubusom. Svi bolesnici operirani su u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Odabrani su nekardiokirurški zahvati koji temeljem svog 30-dnevnog rizika za razvoj kardiovaskularnog incidenta pripadaju skupini niskog do in-termedijarnog rizika. Isključeni su zahvati u trajanju >120 minuta te bolesnici procijenjeni ASA klasifikacijom >3. Svi bolesnici podvrgnuti su općoj, balansiranoj anesteziji koja je uključila primjenu sufentanila iz skupine opioidih analgetika u indukcijskoj dozi od 0,3 mcg/kg i dozi održavanja od 0,1 mcg/kg te propofol iz skupine intravenskih aneste-tika u indukcijskoj dozi od 1,5- 2,5 mg/kg. Za inhalacijsku komponen-

49

tu korišten je sevofluran. Svi bolesnici su tijekom zahvata mehanički ventilirani koristeći volumno kontroliranu ventilaciju. Monitorirane su vrijednosti arterijskog krvnog tlaka, pulsa i saturacije krvi kisikom nein-vazivnim mjerenjem krvnog tlaka nadlaktičnom manžetom i pulsnim oksimetrom za prst. Podaci su obrađeni pomoću Microsoft Excel-a te programa GraphPad Prism 7 (GraphPad Softwear, San Diego, SAD).

Rezultati: Medijan dobi bolesnika u obje skupine bio je 58, s rasponom 25-80 godina. Žene su činile 86% (N=69). U skupini sa supraglotičnim pomagalom, veličina 4 korištena je u 85% bolesnika. Endotrahealni tubus veličine 7.0 primijenjen je u 52% bolesnika. Ukupna potrošnja sufentanila bila je statistički značajno viša (P<0,0001) u skupini intubiranih, uz sta-tistički značajno višu potrošnju i prilikom indukcije (P=0,0202) i tijekom održavanja anestezije (P<0,0001). Nije bilo statistički značajne razlike u indukcijskoj dozi propofola između dviju skupina bolesnika (P=0,4104). Testovima korelacije dokazana je negativna korelacija u potrošnji pro-pofola s obzirom na dob intubiranih bolesnika (r = -0,4097, P=0,0096). Za razliku od toga, uočena je tendencija negativnoj korelaciji između potrošnje propofola u obje skupine obzirom na ASA klasifikaciju, no bez statističke značajnosti. Intraoperacijska potrošnja sevoflurana dviju skupina nije se statistički značajno razlikovala (P = 0,5332), no uočila se tendencija negativnoj korelaciji u obje skupine bolesnika s obzirom na ASA klasifikaciju. Prateći parametre hemodinamike, dokazana je statistički značajna razlika u vrijednosti dijastoličkog tlaka (P<0,0033) u skupini intubiranih gdje su bilježene niže vrijednosti u odnosu na skupinu sa supraglotičnim pomagalom.

Rasprava: Endotrahealna intubacija zlatni je standard osiguranja dišnog puta. Aktualna istraživanja, kao i naše, ukazuju da su supraglotična pomagala gotovo istovrijedna primjeni endotrahealnog tubusa prili-kom zahvata niskog i intermedijarnog rizika koji ne prelaze trajanje od 120 minuta. Potrošnja opioidnih analgetika te anestetika je statistički manja u odnosu na potrošnju u skupini intubiranih bolesnika. Naše istraživanje pokazalo je da u skupini intubiranih opada indukcijska doza propofola kako raste dob bolesnika. Time se nalazimo uz bok svjetskoj literaturi. Pokazatelj uspješnosti korištenja supraglotičnih pomagala je praćenje hemodinamskog toka koje ne pokazuje značajna odstupanja u odnosu na skupinu intubiranih bolesnika. Isti rezultati dobiveni su u nekoliko svjetskih istraživanja provedenih na bolesnicima u kojih su učinjene elektivne operacije dojke.

50

Zaključak: Temeljem navedenih rezultata možemo smatrati da se su-praglotična pomagala mogu koristiti kao siguran način osiguranja dišnog puta uz manji utrošak lijekova te veću hemodinamsku stabil-nost bolesnika.

Ključne riječi: supraglotična pomagala, endotrahealni tubus, indukcija, održavanje anestezije, potrošnja lijekova, hemodinamika

51

OP06

OSIGURANJE DIŠNOG PUTA TIJEKOM KARDIOPULMONALNE REANIMACIJE U IZVANBOLNIČKOJ HITNOJ MEDICINSKOJ SLUŽBI

Anđela Simić1, Ivan Jurić2, Marta Lukačević1, Ljiljana Puškadija1, Višnja Nesek Adam2,3,4

1 Zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, Hrvatska2 Odjel za hitnu medicinu, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska3 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska 4 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKIznenadni srčani zastoj (ISZ) predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Procijenjena učestalost ISZ-a u Hrvatskoj je 9000 godišnje, jedna osoba svakih sat vremena. Postotak preživljenja nakon ISZ-a u Europi kreće se oko 10%. Cilj ovog rada je ustanoviti postotak bole-snika koji su nakon IZS-a sa znakovima života doveženi u bolnicu u Varaždinskoj županiji te povezanost iste s metodom osiguranja dišnog puta. Provedeno je istraživanje svih kardiopulmonalnih reanimacija (KPR) tijekom dvije godine, od 1.1.2014 do 31.12.2015. u Zavodu za hit-nu medicinu Varaždinske županije u dvije ispostave - Varaždin i Novi Marof. Djelatnost Zavoda je izvanbolnička hitna medicinska skrb te su analizirani podaci izvanbolničkog KPR-a nakon srčanog zastoja koji su prikupljeni iz Utstein obrazaca koji je uniformirani propisani obrazac za praćenje ishoda KPR-a, a ispunjava se nakon provedene reanimacije. U promatranom dvogodišnjem razdoblju zabilježeno je 168 reanimacija. 61 osobe ženskog spola (36,3%) i 107 muškog spola (63,7%). Najmlađa osoba imala je 24 godine, a najstarija 100, dok je prosječna dob bolesnika iznosila 67,5±13,87 godina. Od 168 reanimacija u 45 (26,8%) bolesnika,

52

došlo je do uspostave spontane cirkulacije te su bolesnici prevezeni u bolnicu sa znakovima života. Tijekom postupaka reanimacije dišni put je osiguran na dva načina - endotrahealnom intubacijom ili uz pomoć supraglotičkog pomagala (SGP). Od 168 reanimacija, u 22 (13,1%) bolesnika provedena je endotrahealna intubacija, dok je u preostalih 146 (86,9%) bolesnika postavljeno SGP. U skupini preživjelih, 27,3% bo-lesnika je bilo endotrahealno intubirano (6 od 22 bolesnika, AR= 0.3), a u 26,7% bolesnika je postavljen i-gel (39 od 146 bolesnika, AR= 0.3). Omjer šansi (OR) je 1.03, relativni rizik (RR) 1.00, pripisivi rizik (PR) 0.00. Iz rezultata provedenog istraživanja vidljivo je da se u većini izvanbolnički provedenih postupaka kardiopulmonalne reanimacije, za osiguranje dišnog puta koristi supraglotičko pomagalo, kao posljedica nedostatka stalnog liječničkog osoblja. U našim rezultatima nema značajne razlike u preživljenju s obzirom na metodu osiguranja dišnog puta.

Ključne riječi: dišni put, kardiopulmonalna reanimacija, hitna medicinska služba

53

OP07

DIFFICULT AIRWAY MANAGEMENT IN THE PARTURIENT UNDERGOING EMERGENCY CAESAREAN SECTION: A CASE REPORT

Mihela Petovar1, Tatjana Stopar Pintarič1

1 University Department of Anaesthesiology and Intensive Therapy, Ljubljana University Medical Centre, Ljubljana, SloveniaE-mail: [email protected]

ABSTRACTSecuring the airway of a pregnant woman in a safe and timely fashion remains a concern for obstetric anaesthesiologist since the difficult airway remains the major cause of intubation-related morbidity and mortality. This is particularly pertinent in obstetrics where difficult and failed intubation are relatively common and not decreasing despite a progressive development of new intubation devices. National and international guidelines on airway management have led to a more systematic approach, but deaths from failure to intubate and ventilate continue to occur. With the increasing use of neuraxial techniques, experience in general anaesthesia for obstetric patient is decreasing. General anaesthesia is however, still needed when neuraxial blocks are contraindicated, ineffective or unfeasible due to pathological changes or orthopaedic corrections of spine. We are presenting the case of a parturient with a known difficult airway undergoing an emergency caesarean section, where the use of videolaryngoscopy prevented a disastrous scenario.

Key words: difficult airway, parturient, emergency, cesearen section

SAŽECI E-POSTERA / ABSTRACTS OF E-POSTERS (EP01- EP18)

56

EP01

HUGE GOITER AND AIRWAY MANAGEMENT - A CASE REPORT

Suzana El Farra1, Dragana Radovanović1,2, Aleksandar Stokić1, Sanja Milošev3, Dušanka Janjević3

1 Department of Anesthesiology, Reanimatology and Intensive Care; Surgical Oncology Clinic; Oncology Institute of Vojvodina; Sremska Kamenica; Serbia2 Medical Faculty; Novi Sad University; Novi Sad; Serbia3 Department of Anesthesiology; Ear, Nose and Throat Clinic; Vojvodina Clinical Center, Novi Sad; SerbiaE-mail: [email protected]

ABSTRACTProblems with airway management are the main concern of any ane-sthesiologist when intubating a patient with goiter. Preoperative exa-mination and recognizing the risk factors for a difficult airway, gives us the time for optimal preparation, proper selection of equipment and personnel experienced in difficult airway management.

Through this case report we summaries the presentation, airway exami-nation and management of a patient with huge goiter. About 25‑years ago the patient had noticed a swelling on the neck which increased in size progressively. Over the years he developed compressive symp-toms, such as dysphagia, hoarseness and change in voice quality. All classical risk factors for difficult intubation, as well as goiter-related factors, were preoperatively evaluated. The neck circumference, the left displacement of the larynx and the radiological findings all po-inted to a possible difficulty in airway management. The plan was to do a direct laryngoscopy using a video laryngoscope, whereas the alternate plan was to use a flexible fiberoptic bronchoscope. After induction of anesthesia a smooth video laryngoscopy was performed without using a muscle relaxant. A reinforced endotracheal tube with an intubating stylet was inserted without any difficulties in passing and placing the tube. The thyroidectomy, although being technically difficult and demanding, was carried out without any complications.

Key words: goiter, airway management, difficult intubation

57

EP02

OPĆA ANESTEZIJA U BOLESNICE S EPIDERMOLYSIS BULLOSA DYSTROPHICA – PRIKAZ SLUČAJA

Davorka Židak1, Marcel Židak2,3, Anđelko Korušić1,3, Morena Milić1,4

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinička bolnica „Dubrava“, Zagreb, Hrvatska2 Klinika za kirurgiju, Klinička bolnica „Dubrava“, Zagreb, Hrvatska3 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska4 Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKPrikazujemo slučaj dvadesetosmogodišnje bolesnice s buloznom epi-dermolizom kojoj je učinjena ekscizija bazocelularnog karcinoma u području sakralne regije, u općoj intravenskoj anesteziji propofolom u položaju na boku uz postavljanje laringealne maske. Zahvat je pro-tekao bez komplikacija.

Bulozna epidermoliza - distrofični tip, teška je nasljedna bolest ka-rakterizirana ekstremnom osjetljivošću kože sa stvaranjem bula kao posljedicom i najmanje traume. Bolest nastaje zbog defekta gena koji određuju sintezu kolagena tipa VII, sastavnog dijela bazalne membrane.

Anesteziološko zbrinjavanje bolesnika s buloznom epidermolizom je zahtjevan zadatak koji uključuje multidisciplinarni pristup u pripremi bolesnika, a zahtijeva vještinu, znanje i opremu prilagođenu stanju bolesnika.

Ključne riječi: distrofična bulozna epidermoliza, opća anestezija, zbrinjavanje dišnog puta

58

EP03

VAŽNOST ANESTEZIJE KOD DIJAGNOSTIČKE PRETRAGE ENDOBRONHIJSKOG ULTRAZVUKA: PRIKAZ SLUČAJA

Jadranka Katančić1, Morena Milić2,3, Tatjana Goranović4,5

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska2 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, Klinička bolnica “Dubrava“, Zagreb, Hrvatska3 Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, Hrvatska4 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska5 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAK Endobronhijski ultrazvuk (EBUS) danas je standardna pretraga za dijagnostiku novonastale hilarne i/ili medijastinalne limfadenopatije. Anestezija olakšava izvođenje ovog dijagnostičkog postupka bolesniku i liječniku. Smjernice za izvođenje anestezije su kontroverzne. Iz dosa-dašnjih studija vidljivo je da se anestezija za postupak izvodi u rasponu od svjesne sedacije do opće anestezije. U općoj se anesteziji dišni put održava laringealnom maskom ili nosnim kateterom ako anesteziološki aparat ima te mogućnosti. U našem prikazu slučaja EBUS se izvodi u prostoru gdje postoji stariji tip anesteziološkog aparata te smo po-stupak prilagodili uvjetima i spojili nosni kateter na filter i priključili na mehaničku ventilaciju. Anestezija je protekla bez komplikacija, a uočili smo i prednost u odnosu na laringealnu masku.

Ključne riječi: endobronhijski ultrazvuk (EBUS), sedacija, opća anestezija, midazolam, n-sufentanil, propofol

59

EP04

NEOČEKIVANO STRANO TIJELO DONJEG DIŠNOG PUTA PRILIKOM RUTINSKE BRONHOSKOPIJE U JEDINICI INTENZIVNOG LIJEČENJA - PRIKAZ SLUČAJA

Tino Klancir1, Višnja Nesek Adam1,2,3, Branka Maldini1,2

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska 2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska3 Odjel za hitnu medicinu, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKPrikazujemo slučaj sedamdesetsedmogodišnjeg muškog bolesnika sa stranim tijelom donjih dišnih putova koje je otkriveno prilikom rutinske bronhoskopske toalete donjih dišnih putova.

Aspiracija stranog tijela može biti po život opasna situacija, a može proći i nezapaženo. Većina dijagnosticiranih stranih tijela dišnog puta je u dječjoj dobi (<16 godina), međutim i bolesnici starije životne dobi (>70 godina) rizična su skupina za aspiraciju stranog tijela. Posebno se to odnosi na bolesnike s demencijom i one koji primaju sedativnu terapiju. Vrsta simptoma i njihova brzina nastanka ovise o veličini, lo-kalizaciji i vrsti aspiriranog stranog tijela te o dobi bolesnika. U slučaju većih stranih tijela koja se zaglave u grkljanu ili dušniku ubrzo dolazi do respiracijskog zastoja. Druge lokacije mogu također imati dramatičnu kliničku sliku s kontinuiranim pogoršanjem respiracijske funkcije, sve do zastoja disanja. Očekivana lokacija manjih stranih tijela kod stariji bolesnika ovisi o položaju bolesnika kod aspiracije. Uglavnom očekuje-mo strano tijelo u desnom bronhu i njegovim ograncima. Strano tijelo bronha može migrirati ovisno o veličini i jačini kašlja te položaju tijela

60

i time dodatno ugroziti respiracijsku funkciju bolesnika. Posebna su opasnost strana tijela biljnog podrijetla koja mogu u doticaju sa slu-znicom volumno ekspandirati ili izazvati jaku lokanu upalnu reakciju s potpunom opstrukcijom dišnog puta te posljedičnom pneumonijom, atelektazom, plućnom vazokonstrikcijom, emfizemom ili apscesom. Prilikom bronhoskopije na mjestu pronalaska stranog tijela zbog već razvijenih lokalnih promjena sluznice, moguća je pojava lokalnog krva-renja, jači razvoja edema i dodatno otežana ekstrakcija stranog tijela iz dišnog puta. Komplikacije koje mogu nastati zbog naše manipulacije mogu dodatno ugroziti, do tada možda i stabilnog bolesnika.

Bolesnik u ovom prikazu primljen je u bolnicu na traumatološki odjel zbog zadobivenog prijeloma desnog acetabuluma. Kod bolesnika je od ranije poznata staračka demencija te je bio smješten u ustanovi za brigu o starijim osobama. Trećeg dana boravka na odjelu dolazi do pogoršanja općeg stanja, a RTG srca i pluća opisuje pneumoniju koja zauzima cijeli donji desni režanj. Zbog kliničke slike, RTG nalaza i laboratorijskih nalaza koji ukazuju na respiracijsku insuficijenciju (pO2 8,26 kPa, pCO2 4,34 kPa, SaO2 0,91) te visokih upalnih pokazatelja (CRP 121mg/L), bolesnika se premjesti u Jedinicu intenzivnog liječenja (JIL) kirurških bolesnika te se učini bronhoskopska toaleta donjih dišnih putova s uzimanjem uzorka za mikrobiološku analizu. Nakon obilne toalete donjih dišnih putova na razini grananja prednjeg, srednjeg i stražnjeg bazalnog segmenta donjeg desnog plućnog krila prikaže se strano tijelo okrugle forme i zelene boje, nalik na grašak. Izvlačenjem bronhoskopa uz primjenu stalne aspiracije pokuša se odstranjenje stranog tijela u nekoliko navrata, ali bezuspješno. Postavljanjem nove aspiracijske cijevi na kanal bronhoskopa koji inače služi za aplikaciju lijekova i tekućina dobije se jača i dodatna aspiracijska površina te se strano tijelo fiksirano jakom sukcijom za vrh bronhoskopa uspije izva-diti. Dva sata nakon bronhoskopije, učinjeni kontrolni arterijski acido-bazni status se normalizirao pO2 12,2 kPa, pCO2 4,72 kPa, SaO2 0,98. Uz primjenu ciljane antibiotske terapije dolazi do kliničke, radiološke i laboratorijske regresije upale te normalizacija respiracijske funkcije. Bolesnik je šesti dan premješten na odjel, a nekoliko dana kasnije i na kućno liječenje.

61

Bronhoskopska toaleta dišnih putova dio je svakodnevnih dijagnostičko terapijskih postupka u JIL-u, međutim odstranjenje stranog tijela ne ubraja se u svakodnevne postupke liječnika u JIL-u. U ovom slučaju iskustvo i vještina bronhoskopiranja omogućilo je da uz modifikaciju tehnike postignemo veću aspiracijsku površinu bronhoskopa i na taj način odstranimo strano tijelo koje je bilo uzrok razvoja pneumonije i respiracijske insuficijencije.

62

EP05

SURGICAL TRACHEOSTOMY AND AIRWAY FIRE - A CASE REPORT

Ivana Vukušić1, Renata Curić Radivojević1, Juraj Lukinović2, Jerko Biloš2, Slobodan Mihaljević1

1 Department of anesthesiology, reanimatology and Intensive Care, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia2 Department of Otorhinolaryngology, Head and Neck Surgery, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, CroatiaE-pošta: [email protected]

ABSTRACTBackground: Airway fire is rare but potentially hazardous event. It may occur during tracheotomy surgery, laser surgery of the airway, and elsewhere. For a fire to occur, the triad of fuel, oxygen, and an ignition source is needed. We want to present a case of airway fire due to inad-vertent cuff damage during tracheotomy before total laryngectomy.

Case report: A 64-year old male patient, 85 kg of weight was scheduled for laryngectomy and selective neck dissection. Beside hypertension he had no other health problems. After standard preoperative prepara-tion anesthesia was induced by propofol, sufentanyl, and rocuronium. Airway was secured with 6 mm cuffed armored endotracheal tube. Anesthesia was maintained with sevoflurane in 50% mixture of oxygen and air. Preliminary tracheotomy was planned first, and 3 minutes of preoxygenation with 100% oxygen was applied. Just before the ope-ning of the trachea, sevoflurane was shut down and ventilation sto-pped. After the incision of the trachea with surgical scalpel, a surgeon used electrocautery to stop the bleeding and we experienced a little explosion in a surgical field, without visible fire. A cuff of the tube was inflamed. Saline was added to surgical field. Inflamed tube has been removed for inspection, and replaced with a “U” tube No 9 through the tracheostomy. The ventilation was then continued. Additional 8 mg of dexamethasone was added and anesthesia was maintained with

63

sevoflurane in mixture of oxygen/air 50%/50%. The surgeon did the inspection of the distal part of the trachea and it was without evident damage. The rest of the planned procedure was without unexpected events. The patient was placed in the ICU postoperatively, spontaneo-usly breathing and awake. 7 days after the operation the surgeon did the tracheoscopy and confirmed no thermal damages. The patient was discharged home in a good condition.

Discussion: According to the ASA closed claims analyses of airway fires published in 2013. (1): 103 OR fires were reported since 1985; with the electrocautery as the ignition source in 90% cases and 85% occurred during head, neck, or upper chest procedures. Since there is growing trend in last decades of electrocution use during surgical procedu-res prevention strategies for surgeons and anesthethist is mandatory during these procedures in order to avoid devastating complications (2,3). The ASA published an Operating Room Fires Algorithm (4) with detail instructions, but still there is a debate whether to remove the tube or not in cases of difficult or edematous airway, since this can result in permanent airway loss (3-4).

References:

1. Mehta SP, Bhananker SM, Posner KL, Domino KB. Operating Room Fires: A Closed Claims Analysis. Anesthesiology 05 2013, Vol.118, 1133-1139. doi:10.1097/ALN.0b013e31828afa7b

2. Current Opinion in Anaesthesiology. 21(6):790–795, DEC 2008 ; DOI: 10.1097/ACO.0b013e328318693a, Fire safety in the operating room

3. Caplan RA, Barker SJ, Connis RT, et al: Practice advisory for the prevention and management of operating room fires, Anesthesiology 108:786-801, 2008.

4. Rogers ML, Nickalls RW, Brackenbury ET, Salama FD, Beattie MG, Perks AG. Airway fire during tracheostomy: prevention strategies for surgeons and anaesthetists. Annals of The Royal College of Surgeons of England. 2001;83(6):376-380.

64

EP06

ZBRINJAVANJE DIŠNOG PUTA U KARDIOPULMONALNOJ REANIMACIJI

Darinka Tunjić Pejak1, Višnja Nesek Adam1,2,3, Ivan Jurić1, Anika Stepić1, Ivana Srzić1

1 Centar za objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska 2 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska3 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska E-pošta: [email protected]

SAŽETAKUvod: Zbrinjavanje dišnog puta u tijeku kardiopulmonalne reanima-cije (KPR) nalazi se na raskrižju, još uvijek nije poznata najoptimalnija tehnika. Trenutačno prema smjernicama, KPR se započinje ranom prekordijalnom masažom bez prekida, svi drugi postupci ovise o tome da li se radi o izvanbolničkim ili bolničkim uvjetima. Najvažniji čimbenik zbrinjavanja dišnog puta tijekom KPR-a je dostava kisika uz minimalne prekide prekordijalne masaže. Postoje raznovrsni pristupi u zbrinjava-nju dišnoga puta tijekom KPR-a, od osnovnih do naprednih tehnika.

Cilj rada: Utvrditi da li zbrinjavanje dišnog puta utječe na preživljenje bolesnika nakon KPR-a.

Ispitanici i metode: Provedena je šestogodišnja retrospektivna studija koja je uključivala bolesnike zaprimljene u Hitnu internističku ambu-lantu Centra za hitnu medicinu KB Sveti Duh zbog srčanog zastoja kod kojih je primijenjena KPR. Podaci su analizirani dijelom iz baze podataka informatičkog bolničkog sustava, a dijelom iz medicinske dokumentacije bolesnika.

Rezultati: Tijekom studije identificirali smo 246 bolesnika koji su do-živjeli srčani zastoj i kod kojih je primijenjena KPR. U 124 bolesnika

65

postignut je spontani povratak cirkulacije, preživljenje do otpusta iz bolnice zabilježeno je u 40 bolesnika, 28 muškaraca i 12 žena. U 27 bolesnika dišni put je zbrinut u bolnici endotrahealnom intubacijom, u 3 bolesnika zbrinut je od strane izvanbolničke hitne medicinske služ-be postavljanjem laringealne maske i 1 bolesnika endotrahealnom intubacijom. Najveći broj preživjelih bolesnika imao je zbrinut dišni put postavljanjem endotrahealnog tubusa u bolnici, no nije utvrđena značajna razlika u preživljenju s obzirom na način zbrinjavanja.

Rasprava: Optimalne metode zbrinjavanja dišnog puta tijekom KPR nema. Većina podataka o tome dolazi iz opservacijskih studija. Provedena analiza na više od pola milijuna bolesnika koji su doživjeli izvanbolnički srčani zastoj pokazala je da ventilacija maskom sa samoširećim balonom rezultira boljim preživljavanjem s povoljnijim neurološkim ishodom u odnosu na napredne mjere zbrinjavanja dišnog puta. Međutim, istraži-vanja o usporedbi supraglotičkih pomagala i endotrahealne intubacije su pokazala da zbrinjavanje dišnog puta endotrahealnom intubacijom u izvanbolničkom srčanom zastoju može imati bolje rezultate od pri-mjene supraglotičkih pomagala. Nedavno je objavljena randomizirana klinička studija koja je analizirala ishod ventilacije maskom sa samo-širećim balonom i endotrahealne intubacije u izvanbolničkim KPR, te nije utvrđena razlika u preživljenju s povoljnim neurološkim ishodom između ove dvije metode. Kada je u pitanju bolnički srčani zastoj tu je endotrahealna intubacija „zlatni standard” u zbrinjavanju dišnog puta.

Zaključak: Izbor najbolje tehnike zbrinjavanja dišnog puta i ventilacije ovisit će o vještinama i iskustvu onoga tko provodi KPR. Budući da većina dosadašnjih spoznaja o tehnikama zbrinjavanja dišnog puta u KPR dolazi iz opservacijskih studija potrebno je provesti pravilno dizajnirane, prospektivne, randomizirane studije kako bi se utvrdio najbolji način zbrinjavanja dišnog puta.

Ključne riječi: dišni put, kardiopulmonalna reanimacija, endotrahealna intubacija

66

EP07

OTEŽANI DIŠNI PUT KOD OZLJEDE CERVIKALNE KRALJEŽNICE- PRIKAZ SLUČAJA

Ivana Srzić1, Anika Stepić1, Višnja Nesek Adam1,2,3

1 Centar za objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska 2 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska3 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska E-pošta: [email protected]

SAŽETAKUvod: Osiguranje dišnog puta u prisutnosti ozljede cervikalne kralježnice često je životno ugrožavajući i iznimno zahtjevan postupak. Ozljeda vrata i dišnih puteva zahtijeva uvijek sumnju na prisutnost fraktura cervikalne kralježnice i otežanog otvaranja dišnog puta. Endotrahe-alna intubacija pod fiberoskopskom kontrolom je metoda izbora za osiguranje adekvatnog dišnog puta.

Cilj: Cilj ovog rada je prikaz slučaja otvaranja dišnog puta u bolesnika sa subarahnoidalnim krvarenjem, subduralnim hematomom i frak-turom cervikalne kralježnice.

Prikaz slučaja: Pedesetdvogodišnji bolesnik dovezen je u Reanimacij-sku dvoranu Hitnog objedinjenog prijama Kliničke bolnice Sveti Duh nakon što je u čekaonici odjela Radiologije naše Ustanove pao, udario glavom, imao generalizirane konvulzije te izgubio svijest. Po dolasku u Reanimacijsku dvoranu bolesnik je bez svijesti, ne diše, na EKG mo-nitoru registrira se ventrikularna fibrilacija. U neurološkom statusu je bez svijesti, GCS 3, zjenice su izokorične, areflektične uz devijaciju bulbusa gore i lijevo, ostalo u fizikalnom statusu bez osobitosti. Pro-veden je reanimacijski postupak pri čemu je pacijent endotrahealno

67

intubiran uz primjenu jednokratnog optičkog laringoskopa (Airtraq), isporučena tri elektrošoka i ordinirane dvije ampule Adrenalina. Nakon primijenjenih postupaka došlo je do uspostave spontane cirkulacije, spojen na mehaničku ventilaciju uz povremene spontane respiracije. Bolesnik je bio hemodinamski stabilan, vitalni parametri su bili RR 180/110 mmHg, c/p 74/min, SpO2 100%. Hitni MSCT mozga pokazao je frakturu frontalne kosti desno frontalno, subduralni hematom desno frontotemporalno i subarahnoidalno krvarenje obostrano frontalno, a hitni MSCT cervikalne kralježnice i vrata verificirao frakturu gornjeg stra-žnjeg dijela trupa C7 kralješka uz minimalan pomak prema spinalnom kanalu. Ordinirana je antiedematozna terapija te postavljen centralni venski kateter. Bolesnik je upućen kolima Hitne medicinske pomoći u pratnji liječnika u drugu Ustanovu radi neurokirurškog liječenja.

Zaključak: Kod bolesnika s ozljedom vratne kralježnice je otežano otvaranje dišnog puta zbog njihove životno ugrožavajuće ozljede te prisutne imobilizacije te je indicirano otvaranje dišnog puta uz pomoć jednokratnog optičkog laringoskopa (Airtraq).

Ključne riječi: ozljeda cervikalne kralježnice, dišni put

Literatura:

1. Prokakis C, Koletsis EN, Dedeilias P, Fligou F, Filos K and Dougenis D. Airway trauma: a rewiwe on epidemiology, mechanisms of injury, diagnosis and treatment. J Cardiothorac Surg 2014; 9: 117.

2. Holmes MG, Dagal A, Feinstein BA, Joffe AM. Airway Management Practice in Adults With an Unstable Cervical Spine: The Harborview Medical Center Experience. Anesthesia and analgesia 2018; [5 stranica]. Dostupno na URL adresi: https://insights.ovid.com/crossref?an=00000539-900000000-96822. Datum pristupa informaciji: 27. lipnja 2018.

3. Siddiqui AK. Airway management for cervical spine injury. Saudi Med J 2009; 30(9): 1133-7.

68

EP08

ZBRINJAVANJE DIŠNOG PUTA U BOLESNICE S AKUTNOM OBOSTRANOM PARALIZOM GLASNICA

Lada Marijan1, Višnja Nesek Adam1,2,3, Tino Klancir2

1 Centar za objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinička bolnica “Sveti Duh”, Zagreb, Hrvatska2 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica “Sveti Duh”, Zagreb, Hrvatska3 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKObostrana paraliza glasnica je rijetko, akutno životno ugrožavajuće stanje koje, ukoliko se odmah ne pristupi zbrinjavanju dišnog puta, može završiti letalno. Najčešće nastaje nakon kirurških zahvata na glavi i vratu, nakon endotrahealne intubacije, u sklopu neuroloških sindroma ili stanja te kod malignih promjena na glasnicama. Klinička slika se najčešće postupno razvija od promuklosti i stridora do akutne respiracijske insuficijencije. U ovom članku dajemo prikaz bolesnice koja je dovezena kolima hitne pomoći bez svijesti, tahidispnoična, cijanotična, hipotenzivna, slabo palpabilnih arterijskih pulzacija. Uči-njena je hitna fiberoptička inspekcija kojom se verificiraju paralizane glasnice u medijalnom položaju. Zbog navedenog nalaza, učinjena je hitna konikotomija, a po stabilizaciji kliničkog stanja i trajno zbrinja-vanje dišnog puta postavljanjem kirurške traheostome u operacijskoj dvorani. Odmah po uspostavljanju dišnog puta, došlo je do oporavka stanja svijesti i respiracijske funkcije.

Ključne riječi: paraliza glasnica, akutna respiracijska insuficijencija, traheotomija

69

EP09

ULOGA ULTRAZVUKA PLUĆA U DIJAGNOSTICI TENZIJSKOG PNEUMOTORAKSA

Marina Knežević1

1 Centar za objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinička bolnica “Sveti Duh”, Zagreb, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKTenzijski pneumotoraks je životno ugrožavajuće stanje koje zahtijeva brzu kliničku procjenu i liječenje zbog opasnosti od zastoja rada srca i disanja. Uzrokuje ga ulazak zraka u pleuralnu šupljinu tijekom inspirija pri spontanoj i mehaničkoj ventilaciji. Zrak u pleuralnu šupljinu može ući izvana (otvorena rana prsnog koša) ili iznutra (ozljeda bronha, pluća ili puknuće emfizematozne bule). Nastaje zbog oštenjenja visceralne, parijetalne i medijastinalne pleure. Dijeli se na spontani (primarni ili idiopatski), traumatski i jatrogeni. Karakterističan vanjski ili unutrašnji otvor ima osobine jednosmjerne valvule. U fiziološkim uvijetima u pleuralnom prostoru je negativan tlak. Ulaskom zraka tlak postaje pozitivan, a to uzrokuje kolaps zahvaćenog plućnog krila uz pomak medijastinalnih struktura u suprotnu stranu. Zbog toga dolazi do hi-poksije i smanjenog priljeva venske krvi u srce. To uzrokuje tamponadu srca, smanjuje srčani izbačaj, dovodi do hipotenzije i hipoperfuzije organa. Kompenzacijski mehanizmi dovode do pojačanog otpuštanja kateholamina, a time nastaje tahikardija i periferna vazokonstrikcija. Klinički znakovi su: ubrzano disanje, pojačan napor pri disanju, uznemi-renost, hipotenzija, tahikardija, proširene vratne vene, pomak traheje u suprotnu stranu. Perkusijski plućni zvuk je hipersonaran, auskultacij-ski je oslabljen šum disanja. Prisutan je subkutani emfizem. Cijanoza kože je kasni znak. Na tenzijski pneumotoraks treba posumnjati na temelju kliničke slike (1).

Dijagnoza se postavlja ultrazvučnim pregledom. A-linije su artefak-ti koje nalazimo u normalnim plućima i odraz su ponavljanog odbi-

70

janja zvuka od pleure i ultrazvučne sonde. Odlikuje ih izgled grubo horizontalnih hiperehogenih linija paralelnih s pleuralnom linijom i smještenih ispod nje te se ponavljaju na udaljenosti koja odgovara debljini torakalnog zida. Njihova prisutnost označava prisutnost zraka ispod parijetalne pleure pa ih tako nalazimo i u pneumotoraksu. Zbog prisustva slobodnog zraka u pleuralnom prostoru dolazi do potpune refleksije ultrazvuka s površine slobodnog zraka pod parijetalnom ple-urom. Generiraju se A- linije, no nema prikaza klizanja pleure (2). Sloj slobodnog zraka odmaknut će pluća od stjenke prsnog koša pa će se ultrazvučni val reflektirati s povišine slobodnog zraka, a ne zraka pod visceralnom pleurom. Stanja kod kojih se pluća ne ventiliraju ili su parijetalna i visceralna pleura međusobno slijepljene dovesti će do izostanka prikaza klizanja pleure. Kod ovih stanja obično će se moći pokazati sitno pomicanje pleuralne linije sinkrono s radom srca (3).

Prikaz granice pneumotoraksa vrlo je specifičan znak koji ukazuje na pneumotoraks (4). Kad se granica pneumotoraksa nalazi pod snopom ultrazvuka tada će se u jednoj točki razgraničiti dio pleuralne linije koji ne pokazuje klizanje pleure jer su tu pluća odmaknuta tankim slojem slobodnog zraka, a na drugoj strani pleuralne linije iznad mjesta gdje pluće dodiruje torakalnu stijenku, klizanje pleure će biti vidljivo. Izostanak prikaza klizanja pleure uz nalaz A linija, zajedno sa znakom prikaza granice pneumotoraksa imaju visoku senzitivnost i specifičnost za dijagnostiku pneumotoraksa (5).

Zaključak: Ultrazvuk pluća omogućuje brz, precizan, pregled uz bolesnički krevet kod većine respiratornih poremećaja. Svestranost ultrazvuka pluća, kao dijela vizualne medicine postaje sastavni dio intenzivne medicine kao i mnogih drugih područja medicine.

Literatura:

1. Leigh-Smith S, Harris T. Tension pneumothorax—time for a re-think? Emerg Med J 2005; 22:8-16.

2. Lichtenstein D, Menu Y. A bedside ultrasound sign ruling out pneumothorax in the critically ill: lung sliding. Chest 1995; 108:1345–1348.

3. Lichtenstein D, Lascols N, Prin S, Mezière G. The “lung pulse”: An early ultrasound sign of complete atelectasis. Intensive Care Med. 2003;29:2187–92.

4. Lichtenstein D, Meziere G, Biderman P, et al. The lung point: an ultrasound sign specific to pneumothorax. Intensive Care Med 2000; 26:1434–1440.

5. Lichtenstein D. Lung ultrasound in the critically ill Annals of Intensive Care 2014 4:1.

71

EP10

RETROSPEKTIVNA ANALIZA BOLESNIKA NAKON IZLAGANJA NAGRIZAJUĆIM SREDSTVIMA

Ivan Jurić1, Anđela Simić2, Višnja Nesek Adam1,3,4

1 Centar za objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinička bolnica “Sveti Duh”, Zagreb, Hrvatska2 Zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, Hrvatska3 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica “Sveti Duh”, Zagreb, Hrvatska4 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKUvod: Izlaganje nagrizajućim sredstvima izaziva širok raspon ozljeda gastrointestinalnog i dišnog sustava, posljedično mogućeg razvoja kroničnih komplikacija i smrtnog ishoda. Ishodi liječenja bolesnika ovise o vrsti i količini nagrizajućeg sredstva, opsegu zahvaćenosti slu-znice, bolesnikovom općem stanju te vremenu od započinjanja lije-čenja. Smrtnost iznosi oko 20% iako je prevalencija ovog problema i dalje podcijenjena. Nagrizajuća sredstva klasificiraju se u kiseline, lužine i sredstva za dezinfekciju. Podrazumijeva se kako su kiseline, pH<2, dovoljno nagrizajuće da uzrokuju koagulacijsku nekrozu slu-znice u kontaktu, posljedičnog stvaranja tromba unutar krvnih žila i ožiljkastog tkiva. Najčešća izloženost je solnoj te fosfornoj kiselini u sredstvima za čišćenje metala i sanitarija. Alkalna sredstva, pH>12, također su lako dostupna, sastavni su dio izbjeljivača, deterdženata s natrijevim bikarbonatom te proizvodima na bazi amonijaka. S obzirom na jaku površinsku napetost, dulje zadržavanje u tkivu te likvefakcij-sku nekrozu sluznice, trajanje ozljede lužinama nastaje sve do neu-tralizacije tkivnim tekućinama, a što može potrajati i nekoliko dana. Iako povraćanje, abdominalna i torakalna bolnost, promuklost, nazalni

72

govor, hipersalivacija, stridor ukazuju na ozbiljnija oštećenja sluznice jednjaka, larinksa i epiglotisa; odsutnost oralnih lezija nesiguran je znak distalnijih ozljeda. Također, u 70% bolesnika s orofaringealnim ozljedama nema značajne ozljede jednjaka, što upućuje da ozljede orofarinksa nisu pouzdan pokazatelj ozljede jednjaka i gornjih dišnih putova. Krvarenje i opstrukcija dišnog puta, s oštećenjem tkiva, rani su klinički znak moguće aspiracije nagrizajućeg sredstva, a koje je češće prisutno u suicidalnih bolesnika, djece te uslijed povraćanja. Videoendoskopija je metoda izbora u vrednovanju ozljede sluznice, procjene ugroženosti i praćenju tijeka liječenja. Također, dišni put bi preporučljivo bilo osigurati pod nadzorom bronhoskopa, pritom djelu-jući kao trahealni stent, sprječavajući ijatrogenu traumu i perforaciju. Traheotomiju se, ukoliko je moguće, preporučuje izbjegavati u ranoj fazi ozljede, zbog rizika od septičkih komplikacija. Također, preporučuje se, osobito u pedijatrijskih bolesnika, pribjeći nazotrahealnoj intubaciji kada postoje respiracijske teškoće. U slučaju otoka sluznice gornjeg dišnog puta, bez znakova dubljih ulceracija, jedna od terapija izbora koja se pokazala uspješnom je primjena adrenalina raspršivačem. U ranoj fazi po izlaganju nagrizajućem sredstvu, preporučuje se uklanjanje fibrinskih pseudomembrana, adhezija i nekrotičnog tkiva, a postupak čišćenja provodi se u lokalnoj anesteziji, povoljnog utjecaja na kasnije smanjenje nepoželjnog ožiljkavanja.

Metode i rezultati: Istraživanje je provedeno retrospektivnom analizom medicinske dokumentacije u Objedinjenom hitnom bolničkom prija-mu (OHBP) KB „Sveti Duh“. U razdoblju od 1.1.2011. do 31.12.2017. godine zabilježeni su dolasci 40 bolesnika po izlaganju nagrizajućem sredstvu. Od ukupnog broja, 60% je bilo muškog spola, prosječne dobi 48,17 godina. U 50 % slučajeva bolesnici su zaprimljeni tijekom uredovnog radnog vremena. U 10 muškaraca i 8 žena radilo se o nenamjernom inhalacijskom izlaganju nagrizajućem sredstvu (45 %) (u 17 slučajeva solnoj kiselini, u 1 slučaju lužnatom sredstvu). Samo u 2 bolesnika bilo je potrebno bolničko liječenje (11 %). U skupini nenamjernog pero-ralnog unosa nagrizajućeg sredstva zabilježeno je 10 muškaraca i 4 žene (35 %). Kod 4 muškarca i 4 žene peroralni unos bio je posljedica suicidalnih namjera (20 %). Najčešće zabilježeno izlaganje bilo je sol-noj kiselini (72,7 %), u dva slučaja anionskom tenzidu te pojedinačno lužini, octenoj kiselini, benzinu i 30% vodikovom peroksidu. Najčešće prijavljene tegobe bile su kašalj, nedostatak zraka, grlobolja, mučnina i

73

vrtoglavica. U svih bolesnika sa suicidalnom namjerom, u medicinskoj dokumentaciji bio je zabilježen podatak o ranijoj psihijatrijskoj bolesti ili kroničnom alkoholizmu. Prosječno vrijeme od peroralnog unosa do dolaska u OHBP, nakon nenamjernog izlaganja, iznosilo je 45 minu-ta, a u suicidalnih bolesnika oko 1,5 sat. U slučajevima nenamjernog peroralnog unosa zabilježeni su volumeni u rasponu od 20 do 100 ml, dok u skupini suicidalne namjere variraju od 50 ml do 1000 ml. Usli-jed komplikacija nastalih peroralnom izlaganju nagrizajućeg sredstva hospitalizirano je 14 bolesnika (64 %) (7 nakon nenamjernog izlaganja i 7 nakon suicidalnog izlaganja). Preminulo je 5 bolesnika (35,7 % svih hospitaliziranih) , u 4 bolesnika (28,6 % peroralnog unosa) zabilježene su kasne komplikaciju u vidu strikture jednjaka i disfagija, a u jednog bolesnika zabilježena su trajna oštećenja glasnica.

Rasprava: U skladu s rezultatima ranijih istraživanja, prevladava izla-ganje proizvodima sredstava za čišćenje kućanstva, u većini slučajeva simptomatologije i kliničke slike po prijemu bez potrebe za produljenim bolničkim liječenjem, osim u slučajevima suicidalne namjere. Najčešća nehotična izlaganja su bila inhalacijska, blaže izražene i samoogra-ničavajuće kliničke slike. Simptomatologija gornjih dišnih putova je uobičajena, no rijetko kada je zahtijevala invazivniju intervenciju. Re-lativno visok mortalitet, usporedivo s rezultatima ranijih istraživanja, vjerojatno je posljedica što se u većini slučajeva radilo o suicidalnim bolesnicima, odgođenog prijama u bolnicu te unosa većeg volumena nagrizajućeg sredstva.

Zaključak: Slučajevi izlaganja nagrizajućim sredstvima u odrasloj popu-laciji zahtijevaju educirano osoblje i opremu za uspostavljanje otežanog dišnog puta, endoskopski pregled, radiološku dijagnostiku, intenzivnu njegu i kirurško liječenje. Rano postavljanje dijagnoze i započinjanje liječenja od velike je važnosti u smanjenju smrtnosti te razvoju ranih i kasnijih komplikacija.

Ključne riječi: nagrizajuća sredstva, hitna medicina, dišni put

74

EP11

PRIKAZ SLUČAJA: STRIDOR U BOLESNIKA SA PARKINSONOVOM BOLEŠĆU - ALARM ZA UZBUNU!

Ana Jadrijević Štefek1,2, Sonja Krofak1, Elvira Grizelj Stojčić1, Višnja Nesek Adam1,2,3

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica “Sveti Duh”, Zagreb, Hrvatska2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska3 Centar za objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinička bolnica “Sveti Duh”, Zagreb, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKUVOD: Parkinsonova bolest je neurodegenerativni poremećaj karak-teriziran gubitkom dopaminergičnih receptora u bazalnim ganglijima. Prvenstveno smatra se poremećajem pokreta, ali može imati i značajan učinak na dišni sustav. U rijetkim slučajevima u bolesnika oboljelih od Parkinsonove bolesti može nastati i akutna opstrukcija gornjih dišnih puteva koja se očituje kao stridor, visokofrekventni zvuk uzrokovan otežanim protokom zraka, a kritična zona je kada je opstruirano >50% lumena dišnog puta.

PRIKAZ SLUČAJA: Bolesnik u dobi od 75 godina sa anamnezom Par-kinsonove bolesti zaprimljen je u hitnoj službi sa simptomima dis-pneje, disfonije i dizartrije. Dijagnostičkom obradom verificirana je ne masivna plućna embolija i bolesnik je hospitaliziran. U daljnjem tijeku liječenja dolazi do razvoja stridoroznog disanja te je pregledan od strane otorinolaringologa koji je fiberoskopskim pregledom utvrdio kako se na lijevoj glasnici nalazi tvorba veličine 0.5 cm te je indicirano kirurško liječenje. Tijekom prijeoperacijske pripreme u bolesnika do-lazi do razvoja akutne respiracijske insuficijencije i učinjena je hitna

75

traheotomija uz formiranje traheostome. Bolesnik je poslijeoperacijski smješten je u Jedinicu intenzivnog liječenja respiracijski stabilan te je prvi poslijeoperacijski dan premješten na odjel.

ZAKLJUČAK: Neurološki bolesnici predstavljaju rizičnu skupinu za razvoj respiracijskih komplikacija. U bolesnika sa Parkinsonovom bolešću može nastati disfunkcija vokalne muskulature za koju se pretpostavlja da je posljedica poremećaja dopaminergičnih receptora u bazalnim ganglijima. Iz tog razloga potrebno je nastaviti i titrirati dozu levo-dope koja umanjuje diskinetičke simptome, ali smanjuje i mogućnost na-stanka respiracijskih poremećaja. Početna procjena i praćenje funkcije dišnog sustava te multidisciplinarni pristup od iznimne su važnosti u tih bolesnika.

Literatura:

1. Wang M, Saasouh W, Botsford T, Keebler A, Zura A, Benninger; MS, Avitsian R, Post-Operative Stridor and Acute Respiratory Failure after Parkinson’s disease Deep Brain Stimulator Placement - A Case Report and Review of Literature, World Neurosurgery (2018), doi: 10.1016/ j.wneu.2017.11.176.

2. Forsyth D, Torsney KM. Respiratory dysfunction in Parkinson’s disease. The journal of the RoyalCollege of Physicians of Edinburgh. Mar 2017;47(1):35-39.

3. Kalia LV, Lang AE. Parkinson’s disease. Lancet (London, England). Aug 29 2015;386(9996):896-912.

4. Gan EC, Lau DP, Cheah KL. Stridor in Parkinson’s disease: a case of ‘dry drowning’? The Journal oflaryngology and otology. Jun 2010;124(6):668-673.

5. Forsyth D, Torsney KM. Respiratory dysfunction in Parkinson’s disease. The journal of the RoyalCollege of Physicians of Edinburgh. Mar 2017;47(1):35-39.

76

EP12

OTEŽANA INTUBACIJA KOD HITNOG CARSKOG REZA -PRIKAZ SLUČAJA

Sanja Berić Lerotić1,2, Maja Karaman Ilić1,2, Ivan Šklebar1,2,3,4, Marin Mličević1, Ida Kožul1

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica “Sveti Duh”, Zagreb, Hrvatska2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska3 Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb, Hrvatska4 Visoko učilište Bjelovar, Bjelovar, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAK Opća anestezija primjenjuje se kod izrazito hitnog carskog reza kao što su: ispadanje pupkovine, krvarenje, eklampsija i teški fetalni distres. Plućne promjene tijekom trudnoće nastaju zbog mehaničkog utjecaja rastućeg obujma gravidne maternice i povišene razine progesterona te njegova stimulativnog djelovanja na centar za disanje. Parcijalni tlak CO2 u plazmi je snižen dok je pH plazme povišen. Zbog povišenih metaboličkih zahtjeva fetusa, posteljice i majčina organizma potroš-nja kisika je povišena za 20%. Činjenica da postoji povišena potreba za kisikom uz smanjeni funkcionalni rezidualni kapacitet objašnjava tendenciju nastanka hipoksije za vrijeme indukcije trudnica u opću anesteziju. Procjena dišnog puta ključan je korak anesteziološkog pri-jeoperacijskog pregleda koji određuje planiranje položaja pacijenta, lijekove te samu tehniku održavanja dišnog puta pacijenata. Pacijentici staroj 36 godina, tjelesne težine 79 kg, tjelesne visine 160 cm započet je vaginalni porod uz ranije postavljen epiduralni kateter. Pacijentici je zbog hipoksije čeda indiciran hitni carski rez. Prije uvoda u opću anesteziju dišni put je procijenjen kao Mallampati score 4 uz mala usta pacijentice. Direktnom laringoskopijom uočava se makroglosi-ja i nemogućnost prikaza epiglotisa. Nakon tri neuspješna pokušaja

77

endotrahelne intbuacije pristupa se plasiranju supraglotičkog poma-gala za održavanje dišnog puta. Plasira se i-gel broj 4. Zahvat protiče uredno. Porođeno dijete je uredne boje kože, APGAR 8/10. Rodilja je na kraju zahvata carskim rezom budna, respiratorno suficijentna, uredne saturacije i hemodinamski stabilna.

Ključne riječi: carski rez, otežana intubacija, laringealna maska

78

EP13

USPOREDBA TEHNIKE UZORKOVANJA BRONHOSKOPSKI UZETOG LAVATA I ENDOTRAHEALNOG ASPIRATA U DIJAGNOSTICI VENTILATOROM UZROKOVANE PNEUMONIJE

Sonja Škiljić1,2, Slavica Kvolik1,2, Ivan Kelrajter1, Nenad Nešković1,2

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, Hrvatska2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKUvod: Infekcije donjeg dišnog sustava predstavljaju najčešći oblik no-zokomijalnih infekcija u mehanički ventiliranih pacijenata u jedini-cama intenzivnog liječenja u svijetu. Infekcije su uzrok prolongirane mehaničke ventilacije (MV), povećanog komorbiditeta i produljenja hospitalizacije u toj skupini. Dijagnoza pneumonije uzrokovane me-haničkom ventilacijom (VAP) temelji se na identifikaciji uzročnika, ali potvrda VAP-a je i dalje problem. Zbog nedostatka „zlatnog standar-da“ u metodologiji uzorkovanja materijala za mikrobiološku analizu nije jedinstveno definiran najučinkovitiji oblik identifikacije uzročnika i postupak započinjanja antimikrobne terapije kao osnove liječenja VAP. Za izolaciju uzročnika rutinski se primjenjuje kvalitativna metoda uzorkovanja endotrahealnog aspirata (ETA) koja je manjom invazivna, visoko senzitivna i manje specifična u detekciji uzročnika spram ci-ljanog uzorkovanja bronhoalveolarnog lavata (BAL). Cilj je ove studije usporediti učestalost identifikacije uzročnika tehnikom uzorkovanja BAL i ETA kvalitativnom mikrobiološkom analizom kod mehanički ventiliranih pacijenata s kliničkom sumnjom na razvoj VAP-a.

79

Metode: Retrospektivna kohortna studija. Kod pacijenata na MV sa suspektnom infekcijom donjeg dišnog sustava utemeljenoj na kli-ničkim kriterijima VAP-a, BAL je uzorkovan u 44 pacijenata tijekom indicirane bronhoskopske toalete dišnih puteva, dok je u 624 pacijenata rutinski uzorkovan ETA. Uzorkovan materijal je mikrobiološki analiziran kvalitativnom metodom detekcije infektivnog uzročnika. Rezultati su uspoređeni χ2 testom.

Rezultati: Od ukupno 44 uzorka (31 m : 14 ž) uzetih BAL-tehnikom, kva-litativnom mikrobiološkom analizom njih 21 (47,72%) su bili pozitivni na infektivnog uzročnika, dok su tehnikom ETA od 624 uzoraka (237 ž : 387 m) njih 53,37% (333) bili pozitivni na infektivnog uzročnika (P=0,468).

Zaključak: Rezultati niza studija, pa tako ni naše nisu potvrdili koja od dviju metoda, ETA ili BAL može dati preciznije rezultate u identifikaciji uzročnika VAP. Za bolju usporedbu osjetljivosti dvaju metoda potreb-na je ciljana edukacija u tehnici uzimanja BAL-a, kako bi se mogla napraviti prospektivna randomizirana studiju s analizom većeg broja podataka, uključujući i kvantitativnu metodu mikrobiološke analize uzoraka kao i primijenjenu antimikrobnu terapiju.

Ključne riječi: bronhoskopija, aspirat traheje, infekcije dišnih putova, jedinica intenzivne medicine

Literatura:

1. Kalanuria AA, Zai W, Mirski M. Ventilator-associated pneumonia in the ICU. Crit Care. 2014; 18(2): 208.

2. Yagmurdur H, Tezcan AH ,Karakurt O, Leblebici F. The efficiency of routine endotracheal aspirate cultures compared to bronchoalveolar lavage cultures in ventilator-associated pneumonia diagnosis. Niger J Clin Pract. 2016;19(1):46-51.

3. Artuk C, Gül HC, Mert G, i sur. Comparison of endotracheal aspiration and mini-BAL culture results in the diagnosis of ventilator-associated pneumonia. Mikrobiyol Bul. 2012;46(3):421-31.

4. Luna CM,Bledel I,Raimondi A. The role of surveillance cultures in guiding ventilator-associated pneumonia therapy. Curr Opin Infect Dis. 2014;27(2):184-93.

5. Fujitani S,Cohen-Melamed MH,Tuttle RP, i sur. Comparison of semi-quantitative endotracheal aspirates to quantitative non-bronchoscopic bronchoalveolar lavage in diagnosing ventilator-associated pneumonia. Respir Care. 2009;54(11):1453-61.

6. Michetti CP,Aldaghlas T. Differences in management and mortality with a bronchoalveolar lavage-based diagnostic protocol for ventilator-associated pneumonia. J Trauma Acute Care Surg.2012 Jan;72(1):242-6.

80

EP14

NEŽELJENI UČINCI NAKON PRIMJENE I-GEL MASKE

Jakov Jozić1, Marija Josipović1, Ljubica Nikles1, Tea Medved1, Višnja Nesek Adam1,2,3

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska2 Objedinjeni hitni bolnički prijam, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska3 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKOdržavanje dišnog puta i odgovarajuća ventilacija bolesnika među najvećim su odgovornostima anesteziologa. Supraglotička pomaga-la danas su neizostavan dio anestezije te se danas zbog sigurnosti i lakoće postavljanja rutinski primjenjuju. Cilj istraživanja je utvrditi učestalost neželjenih događaja tijekom anestezije nakon primjene I-gela i učestalost poslijeoperacijskih neželjenih događaja u kirurških bolesnika predviđenih za planirane operacijske zahvate. Provedeno je prospektivno-opservacijsko istraživanje u razdoblju od 1. lipnja do 31. srpnja 2018. godine koje je obuhvatilo 40 bolesnika. Pomoću unapri-jed definiranog upitnika pratili smo demografske podatke bolesnika (dob, spol, indeks tjelesne mase, stanje zubala, Mallampati score) te učestalost unutaroperacijskih i poslijeoperacijskih neželjenih učina-ka (grlobolja, promuklost, otežano gutanje, osjećaj stranog tijela). U 31 ispitanika (77,5%) prvotno primijenjena I-gel maska omogućila je odgovarajuću ventilaciju do kraja operacije. U 5 ispitanika (12,5 %) od-govarajuća ventilacija postigla se promjenom veličine I-gel maske. U 3 ispitanika ni nakon promjene veličine I-gel maske nije postignuta odgovarajuća ventilacija. Laringealnom maskom (LMA) uspjela se po-stići odgovarajuća ventilacija. U jednog bolesnika zabilježeno je ne-namjerno ispadanje i-gela, a jedan bolesnik je razvio bronhospazam.

81

Bolesnik koji je razvio bronhospazam naposljetku je endotrahealno intubiran. Poslijeoperacijski u 32 bolesnika nisu zabilježeni neželjeni učinci, 3 bolesnika (7,5%) su se žalila na grlobolju, 2 bolesnika (5%) na osjećaj stranog tijela, a samo jedan bolesnik bio je promukao. Drugi neželjeni poslijeoperacijski simptomi nisu bili zabilježeni. Primjena I-gel maske je sigurna metoda u održavanju dišnog puta s niskom učestalosti neželjenih događaja tijekom perioperacijskog vremena.

Ključne riječi: I-gel, operacijski zahvat, neželjeni učinci

82

EP15

BOUGIE-ASSISTED INTUBATION – A BRIEF OVERVIEW ON TECHNIQUE AND ON CLINICAL SCENARIES

Krešimir Reiner1, Marija Martinuš2, Marko Čačić3, Eleonora Goluža1, Slobodan Mihaljević1

1 Department of Anesthesiology, Reanimatology and Intensive Care, Zagreb University Hospital Centre, Zagreb, Croatia2 Department of Anesthesiology, Reanimatology and Intensive Care, Varazdin General Hospital, Varazdin, Croatia

ABSTRACTIntroduction: Gum elastic bougie, also known as the Echmann tracheal tube introducer, is a simple and cheap device which can be used during difficult intubation. Original bougie is a flexible plastic device around 60 cm long, has a diameter of 5 mm and a tip that is curved under the 35-40 degree so it looks like a hockey stick.

Discussion: Bougie serves as an introducer for endotracheal tube, i.e. as an intubation cathether. As an assistance during difficult intubation, it has an advantage over the traditional plastic stylet. Bougie is very useful in patients with compromised upper airway, anteriorly placed larynx, in patients with limited mouth opening, as well as in patients with Cormack Lechane score >3. In the available literature, it is possible to find a variety of articles on successful usage of bougie in the cases of difficult airway and in general in emergent situations. Injury and con-tamination of the airway are major complications during procedures of endotracheal intubation facilitated by the usage of bougie.

Conclusions: Except during direct laryngoscopy, bougie can also be applied during indirect laryngoscopy. Combination of supraglotic devices and bougie has also been described. However, the mentioned technique needs more clinical evaluation to confirm it’s safety and efficacy. Bougie is not recommended in the „can’t intubate, can’t ventilate“ scenario. To practice the application of bougie, the usage of bougie during elective surgical procedures is recommended.

Keywords: bougie, endotracheal intubation

83

EP16

KLINIČKA PROCJENA BONFILS INTUBACIJSKE TEHNIKE

Ljubica Nikles1, Marin Mličević1, Maja Karaman Ilić1,2, Ivona Brkić1, Marija Draguljić Svaguša1, Ivana Leko1, Krešimir Slunjski1

1 Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKOtežana intubacija predstavlja izazov pred svakog anesteziologa. S napretkom medicine razvijaju se brojne alternative direktnoj laringo-skopiji koje omogućuju dobru vizualizaciju laringealnog otvora i kod otežane intubacije pomoću okulara i/ili videomonitoringa. Navedene metode nazivaju se indirektna laringoskopija i među njih pripada Bonfils intubacijska tehnika. Unazad 6 mjeseci na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu Kliničke bolnice „Sveti Duh“ imamo mogućnost intubacije s Bonfils rigidnim endoskopom. Cilj pilot opservacijske studije je ispitati povezanost između brzine savladavanja nove intubacijske tehnike i prethodnog iskustva u intubacijama među liječnicima naše Klinike unutar jedne godine.

Istraživanje je odobreno od strane Etičkog povjerenstva Kliničke bolnice „Sveti Duh“. Svaki bolesnik upoznat je s istraživanjem te je potpisao su-glasnost za sudjelovanje. Ispitanici su liječnici Klinike koji su podijeljeni u dvije skupine. Prva skupina su specijalizanti koje dijelimo s obzirom na vrijeme od početka specijalizacije, na manje, odnosno više od 2 godine. Druga skupina su specijalisti koji su podijeljeni na vrijeme od položenog specijalističkog ispita, na manje, odnosno više od 5 godina.

Ispitanici nakon intubacije s Bonfils rigidnim endoskopom ispunjavaju unaprijed zadani upitnik na kojem zabilježe vrstu zahvat (elektivan,

84

hitan), Mallampati klasifikaciju, prijeoperacijski procijenjeni otežan diš-ni put, broj pokušaja intubacije te njihovu uspješnost. Broj bolesnika u kojih je korištena Bonfils intubacijska tehnika zasada je 30, odnos uporabe između specijalizanta (50%) i specijalista (manje od 5 godina specijalističkog staža 13,3%, više od 5 godina 36,7%) je u omjeru 1:1, ali s nula liječnika sa specijalizantskim stažom duljim od 2 godine. Broj pokušaja intubacije je 44, od toga je uspješnost specijalizanata sa stažem manjim od 2 godine 42,9% (u šest slučajeva intubacija je bila uspješna pri prvom pokušaju, iz drugog pokušaja dva puta te jednom pri trećem pokušaju), uspješnost specijalista s manje od 5 godina speci-jalističkog staža je 100% iz prvog pokušaja, a liječnika sa specijalističkim stažom većim od 5 godina 38,1% (šest puta iz prvog pokušaja, jedanput iz drugog te jedanput iz trećeg pokušaja). S obzirom na mali uzorak ispitanika, smatramo da rezultati nisu statistički značajni.

Ključne riječi: intubacija, Bonfils rigidni endoskop, krivulja učenja

Literatura:

1. Halligan M, Charters P. A clinical evaluation of the Bonfils Intubation Fibrescope. Department of Anaesthesia, University Hospital Aintree, Lower Lane, Liverpool, L9 7AL, UK

2. Thong SY1, Wong TG. Clinical uses of the Bonfils Retromolar Intubation Fiberscope: a review.; Anaest. analg. 2012 Oct;115(4):855-66. Epub 2012 Sep

3. Limbach T, Ot T, Griesinge Jr, Jahn-Eimermacher A, Piepho T. Bonfils intubation fibrescope: use in simulation-based intubation training for medical students in comparison to MacIntosh laryngoscope; BMC Res Notes. 2016; 9: 127.

85

EP17

ZBRINJAVANJE DIŠNOG PUTA U DJETETA SA EDWARDSOVIM SINDROMOM - PRIKAZ SLUČAJA

Bibiana Vitković1, Tomislav Kifer1, Sandra Kralik1, Diana Butković1,2

1 Zavod za dječju anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, Hrvatska 2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Osijek, Hrvatska

E-pošta: [email protected]

SAŽETAK Prikazujemo zbrinjavanje dišnog puta u djevojčice s mozaičnim tipom Edwardsonovog sindroma za planirani zahvat laparotomije u općoj anesteziji. Manifestacije Edwardsovog sindroma među ostalima su kraniofacijalne malformacije te je moguća otežana ventilacija i intu-bacija. U našem slučaju djevojčica je, ovisno o potrebi zahvata, imala postavljeno supraglotično pomagalo, intubirana je fiberbronhoskopski, a u jedinici intenzivne medicine direktnom laringoskopijom. Ventilacija i intubacija protekle su bez komplikacija. Poslijeoperacijski oporavak komplicirao se hipotonijom, pneumonijom te potrebom za reintuba-cijom i mehaničkom ventilacijom.

Ključne riječi: Edwardsov sindrom, zbrinjavanje dišnog puta, intubacija

86

EP18

PRIMJENA ESA SMJERNICA U KLINIČKOJ PRAKSI: PREDVIĐAJU LI TEST ZAGRIZA GORNJE USNE, TIREOMENTALNA I INTERINCIZIVNA UDALJENOST OTEŽANU INTUBACIJU? - PILOT STUDIJA

Marija Draguljić Svaguša1, Ivana Leko1, Marin Mličević1, Ida Kožul1, Krešimir Slunjski1, Ljubica Nikles1, Maja Karaman Ilić1,2

1 Klinika za Anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska 2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, HrvatskaE-pošta: [email protected]

SAŽETAKCilj: (1) Procijeniti osjetljivost i specifičnost testa zagriza gornje usne (upper lip bite test; ULBT) te tireomentalne i interincizivne udaljenosti kao testova za predviđanje otežane intubacije i (2) utvrditi povezanost prisutnosti komorbiditeta (OSAS, dijabetes, pretilost) s učestalošću otežane ventilacije/intubacije.

Metode: Proveli smo pilot prospektivnu opservacijsku kliničku studiju na bolesnicima primljenim u Kliničku bolnicu Sveti Duh koji su bili podvrgnuti općoj anesteziji i intubaciji zbog planiranog operacijskog liječenja. Prijeoperacijski smo zabilježili osnovne kliničke parametre (tjelesnu visinu i masu, indeks tjelesne mase (ITM), spol i dob) te rele-vantne čimbenike za procjenu otežane intubacije (Mallampati score, interincizornu i tireomentalnu udaljenost te rezultat testa zagriza gornje usne). Također, zabilježili smo i prisutnost sljedećih komorbiditeta: pre-tilosti, dijabetesa i OSAS-a. Potom, svi sudionici istraživanja podvrgnuti su standardnoj općoj anesteziji s fentanilom (2 mcg/kg), propofolom (2 mg/kg) i rokuronijem (0,6 mg/kg) te intubirani korištenjem stan-dardnog laringoskopa i trahealnog tubusa. Nakon uvoda u anesteziju,

87

kategorizirali smo težinu intubacije koristeći Intubation Difficulty Scale (IDS) te ventilaciju stupnjevima 1-4 ovisno o tome jesmo li koristili po-magala za održavanje dišnog puta, dvoručnu ventilaciju ili uz pomoć druge osobe te ako je bila nemoguća ventilacija. Prikupljeni podaci zabilježeni su na standardiziranom formularu. Rezultati su analizirani korištenjem metode deskriptivne statistike, dok su razlike u varijabla-ma testirane ili parametrijskim testovima, ili Mann-Whitney U-testom. Korelacije su testirane Spearmanovom metodom, a međuovisnosti mjerenih čimbenika testom regresije.

Rezultati: U istraživanju je sudjelovao 31 bolesnik (9 muskaraca i 22 žene). Srednja životna dob je bila 55,94 god, a prosječni ITM 27,12. IDS je poprimao vrijednosti do 3, s utvrđenom srednjom vrijednošću od 1 (IQR=1-2).

Težina ventilacije poprimala je vrijednosti do 4; srednja vrijednost bila je 1 (IQR = 1-2). Testiranje povezanosti IDS-a s tireomentalnom udalje-nošću (cm) bilo je negativno i statistički značajno (ro=0,57; p=0,014). Kako je samo jedan pacijent imao interincizornu udaljenost do 3 cm, korelacija s IDS-om nije se mogla testirati. Povezanost između ULBT-a i IDS-a bila je pozitivna i statistički značajna tek pri razini signifikan-tnosti od 10% (ro=0,30; p=0,098). Istovremeno, nije utvrđena statistič-ki značajna povezanost IDS-a s Mallampatijevim score-om (ro=0,22; p=0,227). S obzirom na težinu ventilacije, utvrđena je statistički značajna povezanost s ITM-om većim od 26 (Z=2,27; p=0,023), dok povezanost s DM-om nije bila statistički značajna (Z=1,86; p=0,063). Kako je samo jedan pacijent imao OSAS, korelacija s težinom intubacije i ventilacije nije se mogla utvrditi.

Rasprava: Za sada ne postoji standardni „screening tool“ kojim se lako, brzo i pouzdano može predvidjeti otežana intubacija. Na temelju rada na 380 bolesnika, ESA je izdala smjernice kojim se savjetuje korištenje kombinacije ULBT, interincizorne i tireomentalne udaljenosti kao jed-nostavnih i pouzdanih prediktora otežane intubacije. Cilj naše studije je potvrditi navede smjernice na većem broju bolesnika. Za sada, u pilot fazi naše studije, od razmatranih čimbenika utvrđena je nega-tivna korelacija tireomentalne udaljenosti s otežanom intubacijom. ULBT nije pokazao statistički značajnu korelaciju, iako p vrijednost od 0,098 ukazuje na mogući trend pozitivne korelacije. Korelacija s interincizivnom udaljenosti se nije mogla ispitati zbog nedovoljnog

broja pacijenata. Također, utvrđena je povezanost pretilosti i otežane ventilacije, dok za ostale parametre povezanost nije bila statistički zna-čajna, vjerojatno zbog ograničenog broja bolesnika. Kako bi se utjecaj gore navedenih parametara u potpunosti istražio te kako bi se utvrdila prediktivna vrijednost kombinacije istih na procjenu težine intubacije, potrebno je analizirati veći broj bolesnika. Do sada, naša pilot studija je uključila 31 bolesnika, primljenih u periodu od mjesec dana, od kojih nitko nije imao otežanu intubaciju. Studija će biti aktivna u naredne dvije godine, s planiranim uključenjem dovoljnog broja bolesnika za podrobniju analizu.

Zaključak: Od naznačenih ESA smjernica, zasada je jedino tireomental-na udaljenost pokazala negativnu korelaciju s otežanom intubacijom. Kako bi potvrdili osjetljivost i specifičnost kombinacije ESA parametara u predviđanju otežane intubacije i ventilacije, planiramo uključiti veći broj bolesnika u studiju. Potvrđivanje prediktivne vrijednost kombini-ranih testova olakšalo bi prihvaćanje ESA smjernica u svakodnevnoj anesteziološkoj praksi.

KAZALO AUTORA / AUTHOR INDEX

90

Berić Lerotić Sanja P05, EP12 14, 76

Biloš Jerko EP05 62

Brkić Ivona EP16 83

Butković Diana P13, EP17 26, 85

Carev Mladen P17 34

Cmrečak Anđela OP03 45

Curić Radivojević Renata EP05 62

Čačić Marko EP15 82

Dangubić Boban OP05 48

Dedić David OP03 45

Dolinaj Vladimir P19, OP02, OP04 37, 43, 47

Draguljić Svaguša Marija EP16, EP18 83, 86

Džubur Feđa P18 36

Đogaš Zoran P17 34

El Farra SuzanaEP01 56

Goluža Eleonora EP15 82Goranović Tatjana P01, P02, P03, P04, P05, P11, EP03

10, 11, 12, 13, 14, 23, 58

Grizelj Stojčić Elvira P04, EP11 13, 74

Hećimović Ana P18 36

Hodžović Iljaz P02 11

Ivošević Tjaša P15 30

Jadrijević Štefek Ana EP11 74

Janković Makek Mateja P18 36

Janjević DušankaP10, P19, OP02, EP01

22, 37, 43, 56

Jorović Branislava OP04 47

Josipović Marija EP14 80

Jozić JakovEP14 80

Jurić Ivan OP06, EP06, EP10 51

Kalezić Nevena P15 30

Karaman Ilić Maja P02, P05, EP12, EP16, EP18

11, 14, 76, 83, 86

Karanović NenadP17 34

Karišik Marijana P12 25

Katančić Jadranka P02, EP03 11, 58

Kelrajter Ivan EP13 78

Kifer Tomislav OP01, EP17 40, 85

Kikerkov Igor P07 17

Klancir Tino EP04, EP08 59, 68

Kljajić Vladimir OP02 43

Knežević Marina EP09 69

Korušić Anđelko EP02 57

91

Kožul Ida EP12, EP18 76, 86

Kralik Sandra OP01, EP17 40, 85

Krofak Sonja EP11 74

Kuharić Janja OP05 48

Kvolik Slavica P16, EP13 32, 78

Leko IvanaEP16, EP18 83, 86

Lukačević Marta OP06 51

Lukinović Juraj EP05 62

Maldini Branka P01, EP04 10, 59

Maričić-Prijić Sanja P19, OP04 37, 47

Marijan Lada EP08 68

Marković Nataša OP02 43

Martinuš Marija EP15 82

Matolić Martina P02, P04 11, 13

Medved Tea EP14 80

Mihaljević Slobodan EP05, EP15 62, 82

Milić Morena P02, P06, OP03, EP02, EP03

11, 15, 45, 57, 58

Milošev Sanja P19, OP02, EP01 37, 43, 56

Mitić Radomir P15 30

Mličević Marin EP12, EP16, EP18 76, 83, 86

Nekić Andrija P18 36Nesek Adam Višnja P02, P04, OP06, EP04, EP06, EP07, EP08, EP10, EP11, EP14

11, 13, 51, 59, 64, 66, 68, 71, 74, 80

Nešković NenadEP13 78

Netkovski Jane P07 17

Nikles Ljubica EP14, EP16, EP18 80, 83, 86

Nikolić Mario OP03 45

Ninčević Željko P17 34

Pavliša Gordana P18 36

Petovar Mihela OP07 53

Plećaš-Đurić Aleksandra P19, OP04 37, 47

Polonijo Željka OP05 48

Puretić Hrvoje P18 36

Puškadija Ljiljana OP06 51

Radovanović Dragana OP02, EP01 43, 56

Reiner Krešimir EP15 82

Samaržija MiroslavP18 36

Shirgoska Biljana P06 17

Simić Anđela OP06, EP10 51

Slunjski Krešimir EP16, EP18 83, 86

Sotošek Tokmadžić Vlatka OP05 48

92

Srzić Ivana EP06, EP07 64, 66

Stepić Anika EP06, EP07 64, 66

Stevanović Ksenija P15 30

Stojanović Marina P15 30

Stojanović Stipić Sanda P17 34

Stokić Aleksandar EP01 56

Stopar Pintarič Tatjana P14, OP07 27, 53

Šimunjak Boris P01, P11 10, 23

Šimunjak TenaP11 23

Škarić Ivančica OP01 40

Škiljić Sonja EP13 78

Šklebar Ivan EP12 76

Špiček Macan Jasna P08 19

Šustić Alan OP05 48

Tošković Anka P15 30

Tunjić Pejak Darinka EP06 64

Valenčić Lara OP05 48

Vitković Bibiana OP01, EP17 40, 85

Vrsajkov Vladimir P19 37

Vukoje Jelena OP04 47

Vukušić IvanaEP05 62

Zlatić Glogoški Milana P09 21

Židak Davorka EP02 57

Židak Marcel EP02 57



3RD CROATIAN CONGRESS OF AIRWAY MANAGEMENT WITH INTERNATIONAL PARTICIPATION


Documents

“DIŠNI PUT U HITNIM STANJIMA” - disniput.org · Algoritam zbrinjavanja dišnog puta kod hemoptoe Jasna Špiček Macan 19 Visokoprotočna nosna oksigenacija u hitnim stanjima