Diplomatija ispitna pitanja

Šta je Diplomatija, začetci diplomatije i diplomatija kao vještina?Diplomatija je pojam koji ima višestruka značenja ali svima je zajedničko zadiranje u sveru međunarodnih odnosa i vanjske politike. Diplomatija je prije svega oblik državne djelatnosti koji je usmjeren na odnose s drugim zemljama i međunarodnim sudionicima.Pojam dplomatija ima više značenja: Tu se misli na Oblik, sadržaj odnosa između država što nastaju i održavaju se službenim vezama kojima se nastoji uskladiti interesi tih država, Sposobnost,znanje i umješanost vođenja pregovora s drugim državama, Vanjsko predstavljanje države, Karijera, poziv i predstavljanje kao i zastupanje država u odnosu s drugim državama.Oblici diplomatije: Bilateralna, multilateralna, summit diplomatija, ekonomska, kulturna , javna.

Diplomatija kao vještina?

Međusobno ophđenje država nazivamo diplomatijom. Diplomatija je vođenje poslova među državama miroljubivim sredstvima; znanje u vođenju međunarodnih odnosa i pregovora; posao ili umijeće diplomata i vođenje međunarodnih poslova pregovorima. Diplomata mora uvijek biti ''bona fide'' i znati kad prešutjeti istinu a ne izgovoriti laž. Ambasador mora dobro znati politiku svoje zemlje i iskreno je zastupati. Diplomatija ima zadaću da predstavlja i zastupa, štiti i obavještava svoju zemlju te da pregovara. Smisao predstavljanja i zastupanja čini najbitniji element.

Bilateralna doplomatija je?Suradnja i komunikacija između dvije međusobno priznate države ostvarena sredstvima priznatog i stalnog poslanstva, gdje su izmenjeni ambasadori odnosno predstavnici vlastitih država.

Bečka konvencija o diplomatskim odnosima?

Bečka konvencija o diplomatskim odnosima je postojeće međunarodno opće običajno pravo pretočila u ugovorni pisani oblik, te tako skupa s Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima od 1963. godine, smanjila mogućnost kontradiktornih tumačenja građe odnosno unijela više sigurnosti u međudržavne diplomatske odnose. Bečka konvencija o diplomatskim odnosima, pored kodifikacije postojećih pravila međunarodnog općeg običajnog prava, obavila je i određenu legislaciju, izgrađujući pojedine nove međunarodnopravne odredbe i to prvenstveno u dijelu koji se odnosi na tijela međudržavnih odnosa. Između država ugovornica Bečke konvencije o diplomatskim odnosima primjenjivat će se odrebe Konvencije, ukoliko one uzajamno na osnovi sporazuma ili običaja, ne primjenjuje povoljniji postupak nego što to zahtijevaju odredbe Konvencije. Ako neko pitanje nije uređeno posebnim ugovorom ili Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima, tada će se ono rješavati prema pravilima međunarodnog općeg običajnog prava.Sukladno odluci Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 7. decembra 1959. godine održana je u Beču od 2. marta do 14. aprila 1961. godine konferencija Ujedinjenih naroda o diplomatskim odnosima i imunitetima, kojoj su bili nazočni predstavnici 81 države i predstavnici pojedinih međunarodnih organizacija. Konvencija je sklopljena 18. Aprila 1961. godine , a stupila na snagu 24. aprila 1964 . godine, nakon što su skupljena 22 instrumenta o ratifikaciji i pristupanju. Konvencija je sklopljena 18. Aprila 1961. godine, a stupila na snagu 24. aprila 1964. godine, nakon što su skupljena 22 instrumenta o ratifikaciji i pristupanju. Pripremne radove za ovu kodifikaciju obavila je Komisija za međunarodno pravo. Konvenciji su dodana dva fakultativna protokola i četiri rezolucije.

Prvi protokol uređuje podnošenje sporova o tumačenju ili primjeni Konvencije pred Međunarodnim sudom, a drugi (o stjecanju državljanstva) određuje da članovi diplomatskog predstavništva i članovi njihovih obitelji, koji nisu državljani države primateljice, ne stječu državljanstvo te države samim djelovanjem njezinog zakonodavstva.

Bečka konvencija koalicije?Tri Bečke konvencije - Prvi pokušaj kodifikacije diplomatskog prava bio je na Bečkom kongresu 1815. 1. marta 1963. god. usvojena je Konvencija o diplomatskim odnosima. U aprilu 1963 god. usvojena je Konvencija o konzularnim odnosima. Godine 1975. prihvaćena je Bečka konvencija o predstavljanju država u njihovim odnosima s međunarodnim organizacijama univerzalne naravi.

Nadležnost Bečke konvencije?

Kovencija je otvorena za potpisivanje svim državama-članicama Organizacije Ujedinjenih nacija ili neke specijalizovane ustanove, kao i svim državama clanicama Statuta Medunarodnog suda pravde i svakoj drugoj državi koju Generalna skupština Organizacije Ujedinjenih nacija pozove da postane članica konvencije. Za svaku državu koja bude ratifikovala konvenciju ili joj bude pristupila posle deponovanja dvadeset drugog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju, kovnencija će stupiti na snagu tridesetog dana posle deponovanja instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju te države.

Tijela u međunarodnh odnosa? Objasni svaki od njih.Pod tijelima međunardonih odnosa podrazumijevamo međunarodno relevantne faktore fizičke ili pravne osobe, kojima je povjerena oređena funkcija u odnosu prema drugim (stranim) subjektima međunarodnog prava (drugim državama, međunarodnim organizacijama)Pri obavljanju oređenih funkcija, ova tijela izražavaju volju, koja se smatra voljom dotičnih subjekata međunarodnog prava.Organi koji predstavljaju svoju državu u međunarodnim odnosima: šef države, vlada i ministarstvo vanjskih poslova.

Državni poglavar

Uloga poglavara u državi - Poglavar (šef) države: u međunarodnom pravu, on je najviši organ vanjskog zastupanja države. Kada se nalazi u stranoj državi, ukazuju mu se najviše počasti, ali se smatra da one nisu namijenjene njegovoj osobi, već državi koju predstavlja. Kada se nalazi u drugoj zemlji, ukazuje mu se i posebna zaštita. U stranoj državi uživa potpuni sudski imunitet u krivičnim stvarima. Ne smije biti uhapšen, saslušavan, pozvan pred sud da svjedoči, niti suđen. On uživa imunitet i u građanskim stvarima, ali ga se može odreći. Za vođenje pregovora i za sklapanje ugovora, poglavar države ne treba posebnu punomoć. Izjave poglavara države i ugovori koje on potpiše obvezuju njegovu državu u okviru njegovih opštepoznatih ustavnih ovlaštenja.

VladaPod vladom se podrazumijeva najviše državno izvršno tijelo koje djeluje za državu i u njeno ime a koje ima svaka savremena država. Vlada također može biti najefektivnije, najviše tijelo vanjskog zastupanja dotične države, što opet ovisi o ustavnom uređenju i unutrašnjim propisima te države o određivanju nadležnosti vlastitih tijela. Vlada je po pravilu skupno tijelo a njen šef (predsjednik vlade, premijer), također svojim očitovanjima stvara za državu međunarodnopravne posljedice, prava i obaveze.

Ministarstvo vanjskih poslova BITNO!!!

Ministarstvo vanjskih poslova na čelu sa ministrom predstavlja dio vlade koji se bavi pitanjima i zadacima iz područja vanjskih poslova i nasupa kao redovni posrednik između svoje vlade i drugih subjekata međunarodnog prava.Nakon stupanja na dužnost, ministar vanjskih poslova prima u posjetu šefove stranih diplomatskih predstavništava akreditirane u njegovoj zemlji, kao i šefove diplomatskih predstavništava vlastite države, akreditirane u inozemstvu. Opseg ovlasti ministra vanjskih poslova je različit u pojedinim zemljama, ali je istovjetan u najosnovnijim stvarima. Funkcije, ovlasti i organizacija minstarstava vanjskih poslova se razlikuju u pojedinim zemljama ovisno o potrebama i prioritetima u međunarodnim odnosima, međutim u gotovo svim ministarstvima su zajedničke slijedeće funkcije:Politički poslovi ( koje primarno obavljaju regionalno podjeljene političke uprave ili odjeli)Poslovi vezani za međunarodne organizacije, tzv multilateralna diplomatijaPoslovi iz područja međunarodnih ekonomskih odnosa-bilateralnih ili multilateralnihPoslovi iz područja međunarodnih kulturnih i naučnih odnosa;Međunarodnopravni poslovi (tumačenja,sklapanje međ. Ugovora i drugi poslovi iz oblasti međ. Prava.)Konzularni poslovi ( poslovi vezani za zaštitu vlastitih državljana, pravnih osoba i posebnih državnih interesa u inozemstvuProtokolna pitanjaKao i drugi poslovi kojima se uobičajno bave određene jedinice gotovo svakog ministarstva VP.

Uobičajno je da ministar vanjskih poslova ima svog zamjenika ili državne tajnike te glavnog direktora ili glavnog tajnika kao slijedeće najviše rangirane dužnosnike.

Funkcije diplomatskih predstavništava?1. Diplomatske funkcije: (Funkcije diplomatskog predstavništva)Funkcije dipl. Predstavništava su raznolike a u skladu sa članom 3 Bečke konvencije o diplomatskim odnosima one se sastoje od:

U predstavljanju države šaljiteljice u državi primateljice U zaštiti interesa države šaljiteljice i njenih državljana u državi primateljici, u

granicama određenim međ. Pravom; U pregovaranju sa vlasom države primateljice; U sakupljanju obavještenja svim dopuštenim sredstvima o stanju i razvoju

događaja u državi primateljici i izvještavanju o tome vlade države primateljice kao i

Unapređivanju prijateljskih odnosa i razvijanju ekonomskih, kulturnih i naučnih odnosa između države šaljiteljice i države primateljice.

Nadležnosti diplomatskih predstavništava?Pod diplomatskim predstavništvom (diplomatskom misijom) podrazumijeva se stalno zastupstvo jednog međunarodnog subjekta (države šiljateljice) koje kod drugog međunarodnog subjekta (države primateljice ili međunarodne organizacije) obavlja diplomatske poslove, bez obzira na njegov i ran šefa tog predstavništva. Uspostavljanje stalnih diplomatskih predstavništava obavlja se na temelju uzajamnog pristanka odnosnih država, što utvrđuje i članak 2. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima.

Klase Diplomatskih šefova?Diplomatski predstavnik(šef misije). Bečka konvencija iz 1961. dijeli šefove diplomatskih misija u tri razreda (klase) i to:Veleposlanici (ambasadori, poklisari) ili nunciji, akreditirani kod državnog glavara, i drugi šefovi misija jednakoga ranga. Poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod državnih glavaraOtpravnici poslova, akreditirani kod ministra vanjskih poslova. U tome razredu radi se o stalnim otpravnicima poslova, za razliku od otpravnika poslova ad interim koji povremeno upravlja misijom u odsutnosti ili spriječenosti stalnoga šefa misije.

Država šiljateljica može otvoriti urede, kao sastavne dijelove svog diplomatskog predstavništva, i u drugim mjestima izvan mjesta u kojima je diplomatsko predstavništvo uspostavljeno, ali samo ako je za to prethodno dobila pristanak države primateljice. Razumljivo je da većina država ne može imati svoja stalna diplomatska predstavništva u svim državama svijeta, te se uobičajilo da se u takvim slučejevima, kada ne postoje stalna diplomatska predstavništva, dakle za vođenje diplomatskih poslova bez stalnog diplomatskog predstavništva, diplomatski poslovi obavljaju: 1. akreditacijom diplomatskog predstavnika koji ima sjedište u drugoj državi (nerezidencijalni veleposlanik); 2. ili akreditacijom visokog diplomatskog dužnosnika kao nerezidencijalnog veleposlanika (obično u više država određene regije), a koji ima sjedište u svojem ministarstvu vanjskih poslova; 3. putem stalnog diplomatskog predstavništva treće države u državi primateljici, ako su se prethodno s tim složile treća država i država primateljica.

Ustrojstvo diplomatskog predstavništva Unutarnje ustrojstvo i funkcioniranje diplomatskog ili konzularnog predstavništva ovisi o državi šiljateljici. Pri tome ona treba voditi računa o dogovoru s državom primateljicom odnosno o uzajamnosti ili o drugim važnim čimbenicima. Velika diplomatska predstavništva uglavnom imaju i precizniju podjelu poslova, pa i posebne podjele (politički, konzularni, gospodarski, za odnose s medijima, za poslove iz područja kulture, poslovi vojnog izaslanika i slično). Osobito zna biti brojan konzularni odjel, koji je često i fizički odijeljen od ostalih prostora diplomatskog predstavništva.

Vojni izaslanici, atašeji, konzuli ?Vojni ataše ili vojni izaslanik član je diplomatskog predstavništva svoje zemlje u državi primateljici ili pri međunarodnoj organizaciji (npr. NATO, UN i sl.). Vojni ataše predstavlja i zastupa oružane snage svoje zemlje u državi primateljici. Vojni ataše ima diplomatski status te sve imunitete i privilegije koje redovno uživa diplomatsko osoblje. Organizacijski odgovara šefu diplomatske misije. Ova funkcija pojavila se početkom 20. stoljeća.Vojni ataše zadužen je za afirmacija oružanih snaga i obrambene politike svoje države. On prati i izvještava o vojnoj, vojno-političkoj i gospodarskoj situaciji u zemlji primateljici. Savjetuje veleposlanika o sigurnosnoj i obrambenoj politici, te je zadužen je za odnose s ministarstvom obrane svoje zemlje, ali je, kao časnik za vezu, zadužen i za odnose s lokalnim vojnim vlastima.

Nabroj ili navedi note u diplomatiji ?To su: Službena nota, Cirkularna nota, Kolektivna nota, Identična nota, Aide- momorie, Memorandum, Manifest nota, Non paper, Ultimatum nota.

Službeno pismo (osobna nota) - Službeno pismo često se još naziva i osobnom notom ili notom u prvom licu, odnosno diplomatskom notom, potpisanom notom. To je vrsta diplomatskog pisma kojim se njegov potpisnik, najčešće ministar ili drugi visoki dužnosnik ministarstva vanjskih poslova odnosno šef diplomatskog predstavništva ili drugi visoko rangirani diplomatski predstavnik, izravno obraća osobi na koju je naslovljeno, tj. najčešće ministru ili drugom visokom dužnosniku ministarstva vanjskih poslova odnosno šefu ili drugom visoko rangiranom diplomatskom predstavniku određenog diplomatskog predstavništva. Ovo pismo piše se na papiru običnog formata sa zaglavljem, te s navođenjem naslova i datuma na vrhu. Oslovljavanje je formalizirano, a kao i oblik pisma, ovisi o praksi države.

Cirkularna nota ?Ona se šalje većem broju primatelja. Obično ministarstvo vanjskih poslova države primateljice tako izvješćuje strana diplomatska predstavništva o određenom pitanju općeg značenja, za koje je potrebno da sva strana diplomatska predstavništva u državi primateljici budu izvještena (npr. o pojedinim privilegijama i imunitetima. skupna nota - skupna (zajednička) nota može biti službeno pismo (osobna nota), što je češći slučaj ili nota u trećem licu (verbalna nota), kojom diplomatski predstavnici više država skupa izlažu državi primateljici jedinstveni stav o nekom pitanju.

identična nota - identična nota, također, može biti službeno pismo (osobna nota), također, može biti službeno pismo (osobna nota) ili nota u trećem licu (verbalna nota), s tim da se ovdje radi o samostalnim notama istog ili sličnog sadržaja, upućenim u približno isto vrijeme državi primateljici od diplomtskih predstavnika više stranih država.

Manifest - manifestom se naziva nota čija je svrha da, osim dostavljanja primatelju, bude i javno objavljena. Sadrži načelne stavove, koji se žele priopćiti ne samo primateljima (državama) kojih se to neposredno tiče već i drugim primateljima i javnom mnijenju. U najnovije doba manifest se sve manje koristi.,

prosvjedna nota - prosvjednom notom naziva se nota, bez obzira o kojoj se vrsti note po obliku radi, kojom se primatelju izražava prosvjed, žalba ili nezadovoljstvo u svezi s nekim stavom, pitanjem ili povredom određenog prava, za što odgovornost, prema mišljenju pošiljatelja, snosi primatelj ovakve note

Eksteritorijalnost?Eksteritorijalnost - pravo diplomatskog predstavnika u stranoj državi da on i područno mu osoblje žive i upravljaju se po zakonima svoje zemlje i da budu oslobođeni od svih nameta i poreza

Osobno pismo - Osobnno pismo (personal letter) ili privatno pismo slično je službenom pismu, ali uz manje formalnosti i službenog stila. Piše se u prvom licu i u prisnijem tonu koji odgovara uspostavljenom stupnju osobnih odnosa između pošiljatelja i primatelja, ali i sukladno stanju odnosa između njihovih država. Osobnim pismom obično se obraćaju šef diplomatskog predstavništva i drugi diplomatski predstavnici izravno osoboma odgovarajućeg ranga u ministarstvu vanjskih poslova države primateljice, a koji također tako mogu odgovarati. Često se koristi kao dodatni oblik službenog dopisivanja notama odnosno održanih pregovora, te iako ostavlja neslužbeni dojam radi se, ako se pismo odnosi na službeno pitanje, o vrsti službenog diplomatskog dopisivanja.Aide – memoire (pro – memoria) - (pro – memoria ili Pour memoire) je pismeni akt (podsjetnik( u kojem se sažeto predstavlja već prethodno učinjeno usmeno priopćenje odnosno obavljen razgovor. Njegova svrha je pismeno precizirati sadržaj već učinjenog usmenog priopćenja odnosno sadržaj obavljenog razgovora (usmeno izloženih stanovišta), kako se isti ne bi krivo ili neprecizno tumačio iil zaboravio. Diplomatski predstavnik predaje ga na kraju razgovora (izlaganja ili razmjene mišljenja) kojeg je vodio s dužnosnikom ministarstva vanjskih poslova druge države ili sa šefom ili drugim članom diplomatskog osoblja stranog diplomatskog predstavništva. Aide – memoire je vrlo neformalan, nema zaglavlja, oslovljavanja i adrese, niti uobičajenog uvoda ili potpisa, parafa i pečata, a niti drugih formalnih dijelova, ima samo datum koji se stavlja ispod teksta, te naslov ''aide – memoire''. Najčešće se upotrebljava kada se drugoj strani želi podnijeti neki prijedlog, stanovište, zahtjev ili prosvjed, ali se to ne želi učiniti notom kao službenijom formom koja na određeni način obvezuje drugu stranu na odgovor.

Memorandum - je vrsta diplomatskog pisma koje sadrži pregled izvjesnih činjenica, stavova ili zahtjeva, u kojem se sažeto, ali potanko, razlaže i dokazuje određeno stanovište koje je bitno, a često i sporno, u međudržavnim odnosima. Svrha memoranduma je da uvjeri stranu kojoj se dostavlja u ispravnost i opravdanost činjenica, stavova ili zahtjeva koji se u njemu iznose, a to zahtijeva da se meritum izloži što cjelovitije i argumentiranije. Pored strane na koju se konkretno odnosi memorandum se može slati i trećim državama. Može se drugoj strani dostaviti kao jedini dokument, ali i kao prilog noti, sa svrhom obrazloženja u noti izloženog stava. Non papar - tzv. non paper (nepostojeći papir, nepostojeći dokument) je neformalno pismo u kojem su formulirani neki stavovi ili izložen neki problem. Koristi se kada se drugoj strani želi izložiti svoje stanovište o nekom problemu ili pitanju, odnosno dati određeni prijedlog, ali se ne želi vidjeti odakle taj tekst potječe. Stoga se takvo izlaganje ne želi učiniti nekim od ostalih načina diplomatskog dopisivanja. Naime, na ovakvo se pismeno ne može pozivati, a niti ga navoditi jer se u pravnom smislu smatra nepostojećim dokumentom.

Diplomatski imunitet i privilegije ?Pod diplomatskim privilegijama i imunitetima podrazumijevaju se povlastice i izuzeća koje pozitivno međunarodno pravo priznaje i zajamčuje diplomatskom predstavništvu države šiljateljice odnosno članovima osoblja njezinog diplomatskog predstavništva i članovima njihovih obitelji, radi osiguranja djelotvnornog obavljanja funkcija diplomatskog predstavištva. Diplomatski imuniteti sastoje se u izuzećima koja su neophodni preduvjet uspješnog obavljanja dužnosti diplomatskog predstavnika i diplomatskog predstavništva, dok se diplomatski priveligije sastoje u povlasticama koje nisu takve naravi da bi njihovo nepostojanje ili nepoštovanje u svakom slučaju nužno onemogućavalo obavljanje funkcija diplomatskog predstavništva, ali pridonose djelotvornom obavljanju tih funkcija.

Šta je vjerodajnica ili Akreditivno pismo ?Vjerodajnica ili akreditivno pismo - je formalno pismo šefa države šiljateljice kojim on predstavlja šefa diplomatske misije šefu države primateljice. U pismu se navodi ime šefa misije i razred u kojem je imenovan. U vjerodajnicama je također molba upućena šefu države da diplomatu pokloni povjerenje i omogući ispunjavanje njegove misije. Vjerodajnice služe kao legitimacija i kao punomoć. Kopija akreditivnog pisma predaje se ministru vanjskih poslova države primateljice (obično prije predaje orginala šefu države), a orginal se uručuje šefu države prilikom prve svečane audijencije, obično uz svečanu pratnju, vojne počasti, itd. Slična pisma daju se obično i šefovima specijalnih misija.

Šta je Diplomatski azil ?Za razliku od teritorijalnog azila, kojeg država daje na svom teritoriju, ekskteritorijalni označava azil kojeg se daje na mjestima pod nadzorom te države, ali izvan njezinog vlastitog teritorija i unutar teritorijalne jurisdikcije druge vlasti. Glavni oblici ekteritorijalnog azila su diplomatski i konzularni azil. Diplomatski je onaj azil koje država daje bjeguncu u svojem diplomatskom predstavništvu, smještenom na teritoriju druge države (države primateljice). To je pojam koji se uzima za označvanje utočišta (pribježišta) u stranom veleposlanstvu ili poslanstvu u namjeri izbjegavanja jurisdikcija postupaka mjesnih vlasti. Stoga izbjeglica nema a priori pravo dobivanja azila, već se radi o diskrecionoj ocjeni države u čije se diplomatsko predstavništvo izbjeglica sklonio. Države imaju pravo, ali ne i obvezu, pružiti diplomatski azil. Tome dosljedno, osoba koja traži diplomatski azil nema ga pravo zahtijevati (da mu se mora pružiti), jer davanje azila ovisi o diskrecionoj ocjeni davatelja.

Šta je Diplomatski zbor , Doajen ?Šefovi diplomatskih predstavništava, akreditirani u istom mjestu, sačinjavaju diplomatski zbor. U širem smislu diplomatski zbor obuhvaća i ostale strane diplomatske predstavnike na službi u diplomatskim predstavništima u toj državi i članove njihovih obitelji. Diplomatski zbor ponekad nastupa kao cjelina, uglavnom kod određenih svečanosti i ceremonijala ili u vezi s diplomatskim povlasticama i izuzećima odnosno drugim pitanjima. Diplomatski zbor predvodi doajen, tj. onaj šef diplomatskog predstavništva u dotičnoj državi koji je najstarijii po rangu, osim u državama koje su uvele da to uvije bude papinski nuncij. Bečka konvencija o diplomatskim odnosima ne mijenja običaje, koji su prihvaćeni ili će to biti od strane države primateljice u pogledu predstavnika Svete Stolice. Tako je npr. u Austriji, Belgiji, Čileu, Hrvatskoj i drugdje.Doajen istupa pred državmo primateljicom i ime diplomatskog zbora, ponajprije u prigodama protokolarnog odnosno ceremonijalnog karaktera, brani interese diplomatskog zbora kao cjeline, te prima određene obavijesti i zahtjeve od strane države primateljice upućene diplomatskom zboru ili pojedinim njegovim članicama. Uobičajeno je da se novopristigli šefovi diplomatskih predstavništava obraćaju doajenu radi upoznavanja s pitanjima ceremonijala i običajima države primateljice.