Milan Jaj~inovi}\AVO I VODENI^ARIMIT O"NEBESKOM NARODU"I NJEGOVE POSLJEDICE

PAN LIBER, Biblioteka "Politi~ka publicistika",Knjiga III, Osijek-Zagreb-Split, 1998, 240 str.

Povijest je Hrvata i hrvatske dr`ave u pos-ljednja dva stolje}a bila bitno odre|ena iusmjerena velikosrpskim politi~kim i teri-torijalnim posezanjima za hrvatskim pros-torom i hrvatskim prirodnim i ljudskim do-brima. Zahvaljuju}i velikosrpskom novo-vjekovnom imperijalizmu, hrvatski je na-rod samo u ovome stolje}u, u ~etiri navra-ta, do`ivio kalvariju kao malo koji narod uEuropi. Prvo je stradanje pretrpio u srps-koj kraljevini Jugoslaviji od 1918. do 1941.godine, kad su u cijelosti bila dokinuta inajmanja obilje`ja hrvatske dr`avnosti, kadje u upravno-teritorijalnom smislu hrvats-ki etni~ki, povijesni i dr`avnopravni pros-tor bio posve rascjepkan te kad su zbogisticanja svojega hrvatstva brojni hrvatskiljudi bili progonjeni i zatvarani, a mnogisu u tome progonu i uklonjeni (likvidira-ni). Ne smijemo smetnuti s uma da je Kra-ljevina SHS (od 1929. Kraljevina Jugosla-vija) od Srba bila shva}ena samo kao pro-{irena Srbija i jedino su s takvom naka-nom onda{nji srpski politi~ari pristupili nje-zinu osnutku. Drugu je tragediju hrvatskinarod do`ivio tijekom Drugoga svjetskograta i osobito u pora}u, kad je ne samosru{ena onda{nja hrvatska dr`ava, negoje hrvatski puk bio prisiljen pro}i GolgotuBleiburga, mar{eva smrti i kri`nih putova

na kojima su deseci tisu}a Hrvata polo`ilisvoje `ivote u temelje dana{nje dr`ave Hr-vatske. Tre}u su kalvariju Hrvati pro`ivjeliu Titovoj komunisti~koj Jugoslaviji pod srp-skom hegemonijom od 1945. do 1990. go-dine, a ~etvrtu u velikosrpskoj ratnoj agre-siji na Hrvatsku u posljednjem desetlje}uovoga stolje}a koja je hrvatskome narodudonijela kona~nu nacionalnu i dr`avnu slo-bodu i neovisnost, ali i velika ljudska stra-danja, golema materijalna razaranja te pa-tnju stotina tisu}a ljudi.

Protekla su stolje}a ostala obilje`e-na nepovoljnimme|unarodnim politi~kimi vojnim okolnostima koje su, najve}ma, do-vodile u pitanje hrvatsku dr`avu, zatiralehrvatstvo na ovim prostorima te spre~ava-le svaki iole ozbiljniji poku{aj o`ivotvore-nja hrvatske dr`avnopravne i nacionalnesamostalnosti i neovisnosti.

I gotovo desetlje}e nakon {to je us-krsnula neovisna hrvatska dr`ava, iznovamoramo promi{ljati i progovarati o najva-`nijim ~imbenicima i uzro~nicima tako te-{kog, mukotrpnog, krvavog, bolnog i tra-gi~noga puta hrvatskoga naroda u osigu-ranju svoje nacionalne slobode i dr`avnesamostalnosti.Osobitomoramo imatinaumustalnu opasnost koja se u obliku protuhr-vatske velikosrpske imperijalisti~ke hege-monije nadvijala, i jo{ uvijek se nadvija,posljednjih desetlje}a, pa i stolje}a, nad hr-vatskim narodom i hrvatskom dr`avom.Valja nam neprekinuto nagla{avati osnov-ne korijene Zla koje je posljednjih deset-lje}a pusto{ilo hrvatske etni~ke, povijesnei dr`avne prostore. Ukratko, rije~ je o glo-balnom velikosrpskom planu porobljiva-nja i teritorijalnog {irenja kojemu su Hr-vati predstavljali nepremostivu prepreku{irenja prema zapadu.

U tom smislu valja nam promatratii vrednovati knjigu istaknutog hrvatskognovinara Milana Jaj~inovi}a:\avo i vodeni-~ari, Mit o "nebeskom narodu" i njegoveposljedice, koja je pred hrvatsku javnost,u izdanju nakladni~ke ku}e Pan liber, iza{lapro{le, 1998. godine. Rije~ je o djelu u ko-jemu autor "u formi znanstvenih eseja" (E.]imi}) ra{~lanjuje intelektualne pripreme

459

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

o`ivotvorenja suvremenog koncepta veli-kosrpske politike na pragu tre}ega tisu}-lje}a. Prikupiv{i i analiziraju}i neke od naj-va`nijih i najznakovitijih znanstvenih,beletristi~kih i publicisti~kih izvora veliko-srpstva, autor je poku{ao spoznati gdje sukorijeni Zla koje je u "ime srpskih ciljeva"poharalo prostore Hrvatske, Bosne i Her-cegovine, pa i Srbije (Kosovo). Ne mo`e-mo kazati da smo bili iznena|eni i intelek-tualno nepripremljeni za tragi~an nasta-vak stoljetnog velikosrpskog imperijalis-ti~kog posezanja za hrvatskim prostorom,jer je sve {to se zbilo u ovome desetlje}ubilo, kako na jednom mjestu u knjizi Jaj~i-novi} ka`e, "zapisano, zabilje`eno, pa i uko-ri~eno. Samo {to je izgledalo toliko bizar-no, pomaknuto i apsurdno da je takozva-na zdrava pamet odbijala u to povjero-vati".

Autor znala~ki promi{lja misaone sil-nice i moralne poruke zna~ajnog dijela sr-pske znanstvene, politi~ke, pa i kulturneelite. Ukazuje na njihove povijesne zablu-de, ali i na vi{egodi{nju, pa i vi{estoljetnusustavnu politiku izgradnje velikosrpskognacionalnog i imperijalisti~kog projekta "pri-sajedinjenja svih srpskih zemalja", bezobzira na njihov povijesni, etni~ki i pravnirazvoj i okvir. On jasno i nedvosmislenopokazuje isprepletenost i kauzalnost povi-jesnih zabluda, srpske mitologije koja u Sr-biji postaje sve vi{e dio stvarnosti i tradi-cionalnog osje}aja "neograni~ene mo}i i ve-li~ine". "Mr`nja", "ru{ila~ka `udnja" i "teri-torijalna glad" temeljne su, prema rije-~ima Jaj~inovi}a, provedbene odrednice su-vremenog velikosrpstva koje }e, na `alost,rezultirati golemim stradanjima i patnja-ma stanovni{tva Vukovara, Dubrovnika, Sa-rajeva, Srebrenice i mnogih drugih grado-va, sela i krajeva diljem Hrvatske i Bosne iHercegovine. Kako je velikosrpstvo pora`e-

no u Hrvatskoj, dijelom potisnuto u BiH,tako je ono svoje te`i{te zapravo pomak-nulo u svojemitsko ishodi{te Kosovo "ko-lijevku srpske dr`ave".

Druga je, neprijeporna, oznaka no-vovjekovnog velikosrpstva, prema Jaj~ino-vi}evim rije~ima, zaziranje od Europe i uv-la~enje u vlastitu lju{turu. Odraz je to sr-pske duhovne tradicije i njezina ~vrstog os-lonca stalno izgra|ivanim mitovima, var-kama i predrasudama. (Za dana{nju }e Sr-biju iz Beograda protjerana hrvatska novi-narka Vesna Fabris-Peruni~i} kazati i slje-de}e: "Srbi su nacija koja `ivi na mitu i us-menoj predaji. Njima gubitak teritorija, di-jela dr`ave, ljudske `rtve i patnja u jed-nom trenutku postaju smisao za koji treba`ivjeti, boriti se i poginuti ako treba... Eto,to se tamo doga|a i jasno mi je da zapad-nja~kom svijetu to izgleda kao mazohi-zam"; Vjesnik, 9. svibnja 1999)

Idejno-politi~ki korijeni velikosrps-ke hegemonisti~ke i imperijalisti~ke politi-ke se`u u konac XVIII. stolje}a, a le`e u ve-likosrpskoj ideologiji ~iji je sto`erni nosi-telj bila i jest srpska politi~ka, znanstvena,kulturna i crkvena elita. Njezini su pripa-dnici ideolo{ki oblikovali velikosrpski na-cionalni program s temeljnim ciljem: us-postavom Velike Srbije i njezinim teritori-jalnim {irenjem na druge nesrpske pros-tore, bez obzira na njihov etni~ki sastav,povijesni razvoj i dr`avnopravni okvir. Oso-bito je `alostan prinos srpskih intelektu-alaca razvoju i provedbi velikosrpstva. Oni}e, kako Jaj~inovi} navodi: "... {iriti jezikmr`nje, krivotvoriti povijest, poticati nazlo~in, odobravati ga".

Iskoristimo ovu priliku i prisjetimose najpoznatijih ideolo{kih nositelja dvos-toljetnog velikosrpskog programa. Me|uistaknute velikosrpske ideologe valja namubrojiti Iliju Gara{anina tvorca znameni-tih "Na~ertanija" plana za stvaranje Ve-like Srbije iz 1844. godine, temeljnog do-kumenta uspostave i teritorijalnog {irenjasuvremene srpske dr`ave. Jezi~no je na~e-lo velikosrpstva osmislio i zdu{no zagova-rao Vuk Stefanovi} Karad`i} srpski je-zikoslovac, pisac i putnik po balkanskim i

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

460

srednjoeuropskim zemljama. Zagovaraju-}i ideju da su svi {tokavci zapravo Srbi("Srbi svi i svuda") Karad`i} nije samo iz-vrnuo povijesne ~injenice i spoznaje, ne-go je i udario temelje suvremenom shva-}anju velikosrpstva prema kojemu na ov-im prostorima `ivi samo jedan narod Srbi, s tri vjere (rimokatoli~kom, pravosla-vnom i muslimanskom) i jednim jezikom(srpskim). Otvoreni poziv na istrebljenjeHrvata uputio je 1902. godine, u zagreba-~kom listu "Srbobran" (!), srpski pravnik ipoliti~ar Nikola Stojanovi}. U svojemu jetekstu "Do istrage na{e ili va{e" Stojanovi}zanijekao Hrvatima narodnost, nacional-nu osobitost, dr`avotvornost, kulturnu ba-{tinu i jezik te je pozvao Srbe na borbuprotiv preostalih elemenata hrvatstva ukojoj }e, kako sam ka`e, Hrvati "podle}i".Valjda najjasniju poruku u tom smislu iz-rekao je 1991. godine u baranjskom seluJagodnjaku, srpski politi~ar Milan Paro{ki,pozivom tamo{njim Srbima da "sve onekoji ka`u da to nije srpska zemlja mogu daubiju poput kera kod tarabe". "Recept" et-ni~kog ~i{}enja, kao jednog od temeljnihsredstava o`ivotvorenja velikosrpskog pro-jekta, dao je 1937. godine srpski povjes-ni~ar (akademik!) i jedan odnajmla|ih aten-tatora na prijestolonasljednika Franju Fer-dinanda 1914. godine u Sarajevu, Vasa ^u-brilovi}. ^ubrilovi} je (p)ostavio ideal et-ni~ki ~iste srpske dr`ave kojemu svi Srbitrebaju te`iti. Taj se ideal, nakon {to je pro-pao u Hrvatskoj, danas ostvaruje na Ko-sovu.

Politi~ka, etni~ka i grani~na pitanjastvaranja Velike Srbije dao je u svojemuspisu "Homogena Srbija" iz 1941. godine,~etni~ki ideolog i jedan od najbli`ih sura-dnika ~etni~koga vo|e Dra`e Mihailovi}a,Stevan Moljevi}. Moljevi} naizravnije pre-dla`e pripojenje Srbiji velikih dijelova Hr-

vatske te cijele BiH, zala`u}i se, pri tom, za"humano preseljenje stanovni{tva", a zap-ravo za etni~ko ~i{}enje.

U vrijeme kada su se i u Jugoslavijipo~eli osje}ati povjetarci demokracije i ka-da je Srbija pomalo po~ela gubiti mo} ap-solutne gospodarstvene i politi~ke domi-nacije i kontrole, u javnosti se pojavio "Me-morandum Srpske akademije nauka i ume-tnosti". Taj je dokument srpskih akademi-ka nastao 1986. godine kao ideolo{ki tem-elj velikosrpskoj politici Slobodana Milo-{evi}a, prema kojoj "svi Srbi moraju `ivetiu istoj dr`avi". Milo{evi} je kona~no uob-li~io taj koncept porukom: "Srpska je ze-mlja sve ono gde se nalaze srpski gro-bovi". Suvremeni je velikosrpski vo`d, uzpomo} tradicionalnih velikosrpskih prog-rama i planova, "probudio" srpski nacio-nalizam mitovima koji su potpaljivali pa-tolo{ku i histeri~nu mr`nju protiv Hrvata.Plasiraju}i la`ne informacije, potpomog-nute desetlje}ima, sustavno, planski i or-ganizirano gra|enim mitom o genocidno-sti Hrvata ("jasenova~ki mit"), Milo{evi} jeuvjerio Srbe u Hrvatsku kao fa{isti~ku dr-`avu, u vatikansku zavjeru protiv pravo-slavlja, u austrijsko-njema~ko-hrvatskunamjeru uspostave ^etvrtog Reicha i sli-~no. Jaj~inovi} }e za Milo{evi}a re}i da se"... uzdigao upravo na uzgonu politi~kogiracionalizma, kojemu je poru{io brane iusmjerio ga u jedno korito, na~iniv{i odnjega bujicu koja ru{i sve pred sobom".

Memorandum SANU je u detaljerazradio program cjelovitog ustavnog, po-liti~kog, gospodarstvenog, pa i vojnog pre-uzimanja Jugoslavije u srpske ruke. Kadbi, tada ve} vidljiv, raspad Jugoslavije po-stao neminovan, Srbi bi se odlu~ili na sa-mostalan put, ali bi prije toga sebi prik-lju~ili sve prostore na kojima Srbi `ive, pamakar i u manjini, jer ako su Srbi negdje uve}ini, "prirodno" je da vladaju, a ako su umanjini, onda radi navodne ugro`enostiod ve}inskog naroda, preuzimaju vlast, ipo{to "etni~ki o~iste" te prostore, pripajajuih mati~noj srpskoj dr`avi.

Te nas misli jasno upozoravaju nakontinuitet velikosrpske ideje u posljednjadva stolje}a, {to je Jaj~inovi} u svojoj knji-

461

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

zi znala~ki pokazao i argumentirao (doku-mentirao). Ona je s vremenom varirala, do-bivala nove provedbene oblike, ali nikadanije prestajala zaokupljati Srbe u njihovunastojanju da se opravdaju "bo`anskim" i"izabranim" narodom. Rije~ je, kako Jaj~i-novi} ka`e, o "ludilu svojatanja i umi{lje-ne veli~ine". ^udno je to kako taj otrov pre-lazi iz jedne generacije srpskih vladara inaroda, na sljede}e. Iako se prividna ide-ologija mijenja, osnovna nit, cilj i sredstvavelikosrpstva su postojani. Kalvarija kojuje hrvatski narod do`ivio, pro`ivio i pre`i-vio u ovome stolje}u rezultat je jedne teiste velikosrpske hegemonisti~ke i imperi-jalisti~ke politike.

Povijest bilje`i vi{e od dvjesto god-ina planiranog nastojanja i prodora Srbaprema zapadu. Za taj su cilj u Srbiji instru-mentalizirani svi dr`avni, paradr`avni ijavni sustavi. Politi~ki, kulturni, prosvjet-ni, znanstveni i drugi programi i ciljevi ve-likosrpske politike temeljeni su na falsifi-katima povijesti, kulture, jezika i vjere Hr-vata. Uporno i planirano ponavljanje la`io genocidnosti i fa{istoidnosti Hrvata, ohrvatskim podru~jima kao "vekovnim srp-skim zemljama", o Hrvatima kao Srbimarimokatoli~ke vjere, o navodno ugro`en-om srpstvu i pravoslavlju u Republici Hr-vatskoj i sli~no, te`ilo je da se ona jednomprihvati kao istina, tj. da se pripremi terenza agresiju, odnosno da se agresija pota-kne i pred svijetom opravda. Jaj~inovi} }e,u prilog toj tezi, navesti i sljede}e: "Kao {tojedna utemeljena istinita ideja ne morabiti prihva}ena,..., jedna neosnovana, nez-nanstvena i neistinita ideja mo`e biti {i-roko prihva}ena, ako pogodi prevladava-ju}e raspolo`enje, ako osjeti bilo naroda.La` na taj na~in zamjenjuje istinu a da tonikom ne smeta. Za to te{ko da ima boljepotvrde od dana{nje srpske misli".

Me|utim, svi pravni, politi~ki, kul-turni, vjerski, povijesni i osobito demogra-fski pokazatelji hrvatskog dr`avnog pros-tora pokazuju potpunu neutemeljenost ineopravdanost velikosrpskih teritorijalno-politi~kih posezanja za bilo kojim dijelomhrvatske dr`ave. Povijesno-politi~ki, etn-odemografski, religijski i kulturno-civiliza-cijski razvoj hrvatskoga dr`avnog i etni~-kog prostora neizbje`no dokazuje njego-ve izvorne hrvatske zna~ajke i njegovu pri-padnost zapadnoj, katoli~koj civilizaciji.Svi poku{aji da se od hrvatske naprave"vekovne srpske zemlje" osnivaju se samoi isklju~ivo na povijesnim krivotvorinama,la`ima, predrasudama i mitovima i nema-ju nikakva upori{ta u stvarnim ~injenica-ma i spoznajama. Srpski }e intelektualacBogdan Bogdanovi}, kako navodi Jaj~ino-vi}, jednom prilikom za dana{nju Srbijukazati da je "civilizacija la`i".

Na temelju samovoljno tuma~enih,izmi{ljenih ili krivotvorenih povijesnihizvora te rezultata razli~itih popisa stano-vni{tva Srbi su poku{ali "znanstveno" op-ravdati agresiju. Namjera im je uvijek bilaumjetno pove}ati broj Srba i pravoslavacana nekom prostoru, ~ime bi taj prostor od-mah dobio oznaku "vekovne srpske zem-lje" i tako "prirodnim, povijesnim i etni~-kim pravom" u{ao u sastav Velike Srbije.

Jaj~inovi} je svoju knjigu, uz pred-govor, podijelio u {est poglavlja: Gospodarigroze nali~je prosvjetiteljstva, Uloga obmaneu srpskoj tradiciji, Ideja "Novog, velikog Balka-na", Mo} i istina, Povijesni i mentalni revizio-nizam iVrijeme Metafizi~ke praznine.Vrlo doj-mljiv pogovor knjizi je napisao prof. dr. sc.Esad ]imi}, jedan od recenzenata, istak-nuv{i, izme|u ostalog, da sve {to je u ovojknjizi izvedeno "zasnovano je na provjer-ljivim izvorima, podvrgnuto logi~koj anali-zi i izlo`eno iskustvenoj provjeri. Kvalite-tu ove vi{eslojne rasprave u kojoj se ukr-{taju antropologijski, sociologijski i polito-lo{ki pristup silno doprinosi samosvojanstilski zahvat, ~isti jezik utkan u do zaje-dljivosti uspje{nu kompoziciju ~itavog djela".

Na koncu toga osvrta istaknimo daknjiga Milana Jaj~inovi}a\avo i vodeni~ari,Mit o "nebeskom narodu" i njegove posljedice,

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

462

predstavlja iznimno kvalitetno {tivo svi-ma koji se `ele neposredno uvjeriti u ide-olo{ke korijene, ali i provedbene oblike su-vremenog velikosrpstva. To }e djelo, ne-prijeporno, postati nezaobilazno vrelo uosvjetljavanju "ba{tine" velikosrpstva na ~i-jim je temeljima izrasla "civilizacija la`i"koja je, "crtaju}i granice krvlju", donijelatoliko zla narodima koji, ne svojom krivn-jom, `ive u njezinom susjedstvu.

Dra`en @ivi}

[imun [ito ^ori}PSIHOLOGIJARELIGIOZNOSTI

Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998, 248 str.

Knjiga Psihologija religioznosti dr. [imuna [i-te ^ori}a prva je knjiga na hrvatskom je-ziku koja religioznosti pristupa s aspektapsihologije. Iako u obliku ud`benika (pri-hva}ena kao ud`benik Sveu~ili{ta u Zag-rebu), knjiga Psihologija religioznosti nije sa-mo ud`benik. Naime, osim {to pru`a pre-gled osnovnih pristupa i spoznaja psiho-logije religioznosti, knjiga sadr`i i autoro-ve primjedbe, komentare te osobna pro-mi{ljanja religioznosti ~ime, osim ud`beni-~ke, ima i esejisti~ku dimenziju. Prema ri-je~ima autora knjiga nije katalog psiho-logijskih istra`ivanja i stavova o razli~itimsastavnicama i praktikama religije, ve} po-ku{aj psiholo{kog razumijevanja religi-oznog odnosno nereligioznog ~ovjeka(str. 22).

Knjiga je podijeljena na ukupno 11poglavlja od kojih je po~etno nazvanoUvo-dne postavke psihologije religioznosti. U nje-

mu autor iznosi osnovne smjernice i naz-nake pristupa koji se zastupa u knjizi. Po-laze}i od odre|enja religije kao jednog odelementarnih odnosa ~ovjeka prema sve-mu oko sebe, psihologija religioznosti pre-ma dr. [. [. ^ori}u je psihologija i religi-oznog i nereligioznog ~ovjeka, a njezin ciljje razumijevanje kako ~ovjek razvija ili nerazvija taj univerzalni odnos. U smislu po-vezanosti religije i psihologije autor pose-bno nagla{ava upotpunjavanje njihova ci-lja u obliku pomaganja i razumijevanja ka-ko se ~ovjek mo`e do kraja ostvariti. Zbogpristranosti prisutnih u povijesti psiholo-gije religioznosti nagla{ava se potreba me-todolo{ke objektivnosti i kriti~ke neutral-nosti psihologijskog pristupa religiji. Pri-tom se zastupa, a u okviru obra|enih sa-dr`aja i provodi, na~elo interkonfesional-nog uva`avanja.

Povijest psihologije religioznosti, kaoosnovni predmet drugog poglavlja knjige,obrazla`e se u pregledu, s jedne strane in-teresa religije za psihologiju, a s druge, in-teresa psihologije za religiju. U okviru znan-stvene psihologije, odnosno tijekom po-sljednjih 100 godina, autor daje kratak pre-gled pristupa i gledi{ta o religiji znameni-tih pojedinaca ili predstavnika psiholo{-kih {kola (W. James, S. Freud, C. C. Jung,E. Fromm, E. H. Erikson, J. Piaget, B. F.Skinner, G. W. Allport, A. H. Maslow, R. R.May, V. E. Frankl). U tre}em poglavlju Re-ligioznost sa stajali{ta psihologije li~nosti pri-kazuje se kratak pregled psihi~kih feno-mena religioznosti; molitva, misti~ni do`i-vljaji, opsjednutost, ukazanja (ekstaze) ikonverzije te gledi{ta o va`nim psihi~kimsastavnicama religioznosti; mi{ljenje i vje-rovanje, volja i nada, altruizam i ljubav tetamne strane ljudskog postojanja. U is-tom poglavlju navode se i komentiraju os-novne podjele, odnosno empirijski utvr|e-ne dimenzije religioznosti te obilje`ja zreleosobne religioznosti.

Posebno poglavlje posve}eno je Re-ligioznosti u psihologijskim sustavima i u nje-mu se iznose kratke biografije i odnos pre-ma religiji S. Freuda, C. C. Junga, G. W. Al-lporta i E. Frankla. U idu}em poglavlju

463

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

Psiholo{ke dimenzije religioznosti djece, mla-dih i odraslih iznosi se pregled i komentarspoznaja o razvoju religioznosti, odnosnospecifi~nim obilje`jima i zna~enjima reli-gioznosti u svakom od glavnih razdoblja`ivota. Polaze}i od toga da su moral, uva-`avanje odre|enih na~ela i vrijednosti sa-stavni dio svake religije ili religijskog sus-tava, u poglavlju O moralnom razvoju, us-vajanju vrijednosti i poslu{nosti autorite-tu prikazane su psihologijske teorije mor-alnog razvoja te se, nakon isticanja zlod-jela izvr{enih pod utjecajem autoriteta, na-gla{ava va`nost kriti~kog mi{ljenja.

UpoglavljuReligioznost i du{evno zdra-vlje dokumentira se slo`enost odnosa reli-gioznosti i du{evnog zdravlja te ukazujena to da odgovor na pitanje o vrsti njihovepovezanosti ovisi o tome na koji se aspektreligioznosti i du{evnog zdravlja misli. Natemelju empirijskih studija zaklju~uje seda je intrinzi~na religioznost u pravilu po-zitivno povezana s du{evnim zdravljem,osim kad je rije~ o otvorenosti za nove in-formacije. Povezano s tim, nagla{ava sesocijalizacijska te psiholo{ko terapijska funk-cija religije i religioznosti op}enito i pose-bice terapijska funkcija ispovijedi i moli-tve. Istodobno se upozorava i na mogu}upozitivnu povezanost religije i psihi~kihporeme}aja, pri ~emu se isti~e da takvapovezanost nije vezana uz samu religijunego uz zloupotrebe religije od pojedinihreligijskih institucija. Posebno poglavlje po-sve}eno jeOdnosu religioznosti i kriminalite-ta zato {to se oboje gledaju kao rezultat so-cijalizacije pri ~emu se kriminalitet zasni-va na ru{enju normi, nasuprot religiji kojanorme i vrijednosti `eli promicati i ~uvati.U tom kontekstu posebno je nagla{enamo-gu}a uloga religije pri izdr`avanju kazne,odnosno u procesu resocijalizacije krimi-nalaca. Tako|er se navode i rezultati stu-

dija koji ukazuju na to da je religioznostimladih, posebice njihovo prakticiranje re-ligije pra}eno neuporabom droga. Pritomse isti~e potreba opreza pri zaklju~ivanjuproizlazi li takva povezanost religioznostii neuporabe droga iz pozitivnog djelova-nja religioznosti ili je oboje rezultat drugihsocijalizacijskih ~imbenika.

U poglavlju Osnove psihologije du{e-bri`ni{tva ili pastoralne psihologije nagla-{ava se sve ve}a va`nost du{ebri`ni{tva, od-nosno spasonosno-terapijskog aspekta kr-{}anske vjere (zato {to je ta disciplina ob-likovana i razvijana primarno u okviru kr-{}anstva). Nakon kratkog povijesnog pre-gleda te discipline nagla{avaju se i obja-{njavaju bitni psihologijski aspekti izobra-zbe du{ebri`nika i njihova rada op}enitote posebice s ljudima u tjeskobi i nevolji tepri navje{tanju vjere. U poglavlju Psiholo-gijska mjerenja religioznog iskustva iznesenje pregled naj~e{}ih istra`iva~kih pitanja upsihologijskim istra`ivanjima religioznos-ti, nagla{ena je potreba vi{edimenzional-nog pristupa odnosno uporabe vi{edime-nzionalnih mjernih instrumenta pri poku-{ajima mjerenja slo`enog fenomena reli-gi-oznosti te su opisane dvije ameri~keskale kao ilustracija takvog pristupamjerenju re-ligioznosti. U posebnomdodatku na kraju knjige autor opisuje iprila`e svoj Upitnik o dimenzijama reli-gioznosti i njezinu utjecaju na svagdanji`ivot, konstruiran na te-meljuvi{egodi{njeg teorijskog i prakti~-nogiskustva i uz uva`avanje osnovnih psi-holo{kih i teolo{kih spoznaja te vi{edimen-zionalnosti fenomena religioznosti. Uz za-hva}anje unutarnjih sadr`aja vjere te od-nosa prema crkvenom nauku i propisima,u upitniku je poseban naglasak stavljenna zahva}anje posljedica osobne religio-znosti na svakodnevan `ivot.

Zavr{no i ujedno zaklju~no pogla-vlje knjige naslovljeno je U smjeru poiman-ja zrele religioznosti. U njemu autor, pola-ze}i od psihologijskih pristupa zrelosti op-}enito te preko navo|enja i pregleda shva-}anja zrele religioznosti i njezinih osno-vnih obilje`ja prisutnih u literaturi, s nam-jerom ilustracije i indikacije nudi op{irnu

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

464

listu osobina obilje`ja pojedinaca zrelereligioznosti kojom se pokriva podru~jesvijesti, unutarnjih osobina, na~ina govo-renja, na~ina postupanja s drugim ljudi-ma te osobina i pona{anja op}enito.

Osim {to knjiga Psihologija religioz-nosti u opisanim poglavljima pru`a preg-led osnovnih pristupa psihologijskog ra-zumijevanja religioznog, odnosno nereli-gioznog ~ovjeka te spoznaja psihologijereligioznosti, u velikoj mjeri ukazuje i naistra`iva~ke probleme, odnosno poti~e pi-tanja na koja psihologija religioznosti tektreba odgovoriti. Ujedno pregledom i opi-som temeljnih istra`iva~kih na~ela i me-todologije psihologije religioznosti knjigadr. [. [. ^ori}a mo`e biti i iznimno poti-cajna doma}im istra`iva~ima i znanstve-nicima. U zaklju~ku se mo`e re}i da jeknjiga Psihologija religioznosti sadr`ajna, za-nimljiva, a svakako treba istaknuti, i lijeponapisana te se mo`e preporu~iti {irokomkrugu ~itatelja, a ne samo onima koji suprofesionalno zainteresirani za psihologi-ju religioznosti.

Renata Franc

TAXPAYERS RIGHTSAN INTERNATIONALPERSPECTIVE

Urednik Duncan Bentley

The Revenue Law Journal, School of Law,Bond Univerity, Gold Coast, Australija,1998., 394 str.

U literaturi o poreznim sustavima postojimnogo radova o organizaciji, djelovanju iu~inkovitosti porezne uprave, ali vrlomalo istra`ivanja promatra sustav sa sta-

jali{ta poreznog obveznika. Toliko je va`-nija knjiga Taxpayers Rights, An Internatio-nal Perspective koju je uredio Duncan Ben-tley, profesor na Sveu~ili{tu Law Bond,Gold Coast, Australija. Knjiga razmatra dje-lovanje poreznog sustava, navode}i pravakoja bi porezni obveznici trebali imati,koja imaju i koja nemaju u brojnim zakon-odavstvima {irom svijeta. Kako navodiurednik, namjera je knjige da popuniprazninu koja postoji u fiskalnoj literaturi.

Za{to su i za poreznu upravu va-`na prava poreznih obveznika? U razdo-blju nakon 70-ih godina u zemljama naZapadu jako je porastao bijes poreznih ob-veznika zbog visokih poreza, pa su po-ku{aji osiguranja prava poreznih obvezni-ka uz nastojanje da se smanje tro{kovi is-punjavanja porezne obveze postali va`niu borbi protiv porezne evazije. Kako svevi{e zemalja u svijetu prepu{ta poreznimobveznicima da sami obra~unavaju svoj(samorazrez), uspje{nost tog sustava ovisio spremnosti obveznika za dragovoljnoudovoljavanje zakonu i po{tenju pri ispu-njavanju porezne prijave. Fiskalna teorijanavodi po{tenje kao vrlo bitno, iako nem-jerljivo, obilje`je poreznih obveznika kojepostoji i ja~a ako porezni obveznici do`iv-ljavaju porezni sustav kao dobar i prave-dan. Drugim rije~ima, {to su porezni ob-veznici zadovoljniji djelovanjem poreznogsustava, vjerojatnije }e udovoljavati i po-{tivati porezne zakone. Sustav samorazre-za uvelike ovisi o sposobnosti dr`ave daprovjerava prispjele informacije i utvrdineizv{avanje porezne obveze, ali i o ostva-rivanju dobrih odnosa s poreznim obvez-nicima.

Knjiga se sastoji iz dva dijela. U pr-vom dijelu koji je priredio urednik Dun-can Bentley nastoji se utvrditi okru`je, po-treba i va`nost prava poreznih obveznika.Prvo poglavlje posve}eno je vrlo {irokojdefiniciji i klasifikaciji prava poreznih ob-veznika. Tu se tako|er iznosi kra}i povi-jesni razvoj tog prava i obja{njavaju ra-zlozi sada{njeg pove}anog zanimanja zato pitanje. Drugo poglavlje primjenjuje iz-nesene klasifikacije na primjere iz pojedi-

465

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

nih zakonodavstava, nalaze}i sli~nosti irazlike me|u njima. Tre}e poglavlje raz-matra zakonski i dru{tveni okvir pravaporeznih obveznika. Taj je okvir koristanvodi~ za razmatranje bilo kojeg poreznogsustava, jer poma`e utvr|ivanju postoje-}ih prava te nagla{ava u kojim su pod-ru~jima prava slabija ili uop}e ne postoje.Prava poreznih obveznika imaju svojeupori{te u formalnom zakonodavstvu,administrativnim uputama i odlukama. Od-luke o pravima poreznih obveznika dosada su tiskane u Kanadi, Velikoj Britaniji,Australiji i Novom Zelandu. Bentley navo-di da odluke nemaju snagu zakona, ali supokazatelj da se prava poreznih obvezni-ka dr`e va`nima. U razmatranju prava po-trebno je utvrditi odnos izme|u statut-arnih i upravnih prava i biti u potpunostisvjestan kako ona djeluju u poticanju iliograni~avanju prava obveznika. Me|unajva`nijim pravima navode se obvezajavnosti odluka, pravilo o neretrospekti-vnom djelovanju poreznih zakona, pravona razumljivost i jasno}u propisa, pravoizbjegavanja dvostrukog oporezivanja ipravo jednakog tretmana. Urednik je ve-liku pozornost posvetio postupku priku-pljanja podataka i obvezi tajnosti prikup-ljenih podataka te istaknuo da nije valjanatvrdnja po kojoj prikupljanje poreza kaona~in ostvarenja javnog interesa ima ve}uva`nost nego pravo na privatnost. [to seti~e povjerljivosti prikupljenih dokumena-ta propisima, treba biti to~no utvr|eno ka-ko, kada i gdje se smiju objaviti i rabiti in-formacije (na primjer u krivi~nom postup-ku). Bentley navodi jo{ ve}i broj drugihprava pri razrezu, poput prava kod pre-thodne rje{idbe (advance ruling) i prava nasigurnost administrativnih odluka.

Na temelju spoznaja u prva tri po-

glavlja o podrijetlu, klasifikaciji i zakons-kom okviru prava poreznih obveznika, ~i-tatelj kojeg zanimaju porezni sustavi mo-`e uspore|ivati rje{enja pojedinih zema-lja koja su iznesena u drugom dijelu knji-ge. Tu se detaljno razmatraju prava po-reznih obveznika u 12 zemalja {irom svije-ta. Prikaz svake zemlje pripremio je do-ma}i stru~njak za poreznu upravu koji jenajbolje mogao ustanoviti klju~ne proble-me va`ne u o~uvanju prava. Postoje raz-li~iti pristupi i razli~iti problemi u pojedi-nim zemljama. Predstavljene su razvijenezemlje OECD-a iz Sjeverne Amerike (Ka-nada i SAD), Europe (Njema~ka, [vedska,Nizozemska i Velika Britanija), Japan, Au-stralija i Novi Zeland, dvije zemlje u tran-ziciji (Ma|arska i Hrvatska) te Ju`na Afrika.

U Australiji je vlada uvela Poveljuprava poreznih obveznika (Taxpayers Charterof Rights) koja, istina, nije omogu}ila nika-kvo novo pravo poreznimobveznicima. Ka-ren Wheelwright, stoga, dr`i da je mo`dapropu{tena prilika za sveobuhvatnije ipromi{ljenije navo|enje prava koja susadr`ana u zakonu. Ipak, kako je Poveljatek nedavno usvojena, ne treba je ocjenji-vati prestrogo, pogotovo zato {to ima ne-ka hvale vrijedna obilje`ja i namjene. Ve}i jasnije tuma~enje zakonskih prava imaveliko zna~enje za porezne obveznike, jeroni u ve}ini uop}e nisu svjesni svojih prava.

Kanada je prva zemlja koja je iz-dala Deklaraciju o pravima poreznog ob-veznika u 1985. godini (Declaration of theRights of Taxpayers in 1985) te njezina isku-stva u ovom podru~ju mogu biti vrlo ko-risna za druge zemlje. Jinyan Li navodi daje, iako Deklaracija nema snagu zakona,ona vrlo korisna u odnosima kanadske po-rezne uprave (Revenue Canada) i porez-nih obveznika. Porezni obveznici u Kana-di tako|er ostvaruju prava u skladu s vr-hovnim zakonom u zemlji "Poveljom o pra-vima i slobodi" (The Canadian Charter of Rightsand Freedoms). Posebna je pozornost pos-ve}ena estoppelu, pravu na naknadu {tetekoja je nastala zbog neispravnog savjeta ilituma~enja zakona u slu`benim priop}e-njima kanadske porezne uprave. Kanad-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

466

ska porezna uprava, zaklju~uje Li, danasje mnogo "pristojnija i ljubaznija" u poslo-vanju s poreznim obveznicima. Od usva-janja odredbi o pravima poreznih obvez-nika, porezna uprava se pretvorila u "us-lu`ni centar", a porezne obveznike shva}akao "stranke".

Veliko je zadovoljstvo me|u odab-ranim zemljama na}i i prilog iz Hrvatskekoji je pripremio Hrvoje Arbutina sa zag-reba~kog Pravnog fakulteta. ^lanak obuh-va}a probleme pravednosti i retroaktiv-nog u~inka, mi{ljenja Ministarstva finan-cija, zakonsko odre|enje prava i obvezaporeznih obveznika. Arbutina posebno ra-zmatra zna~enje mi{ljenja Ministarstva fi-nancija nastalih zbog prakti~nih pitanjakoja su se javljala u svezi s konkretnimpojedina~nim slu~ajevima, a na koja od-govore nije bilo mogu}e ili ih je tek djelo-mi~no bilo mogu}e prona}i u pozitivnimpropisima. S vremenom je rastao broj tihakata i oni su se nametali u podru~ju opo-rezivanja kao svojevrstan izvor prava, anjihovo poznavanje postajalo je putokaz-om za djelovanje porezne uprave i pore-znih obveznika. Relativno brzo u Hrvat-skoj je stvoren u podru~ju oporezivanjadodatni izvor prava koji nije predvi|enop}eva`e}im sustavom pravnih pravila,pa se neminovno javlja pitanje mjesta ta-kvih mi{ljenja u hijerarhiji pravnih normii opravdanosti njihove primjene u uprav-nim i sudskim postupcima. Arbutina za-klju~uje da je ostvarivanje prava u podru-~ju oporezivanja u Hrvatskoj kao zemlji utranziciji usko povezano s daljnjim ja~anj-em pravne dr`ave i razvoja demokracije.

Kako je porezno zakonodavstvo(kao i ostalo zakonodavstvo) u Njema~kojvrlo slo`eno, stvarno je bilo umije}e pri-kazati na nepunih 50 stranica oblike za{-tite poreznih obveznika. Izvori prava uNje-

ma~koj su nacionalni savezni zakoni i nad-nacionalni zakoni Europskog vije}a kojimogu biti ugra|eni u doma}e zakone ili seprimjenjivati neposredno. Claudia Daiberklasificirala je prava poreznih obveznika uNjema~koj u pet skupina: pri postupcimaprikupljanja informacija, pri razrezu, prireviziji, pri prikupljanju poreza i prisili tepri pritu`bi. U cjelokupnom sustavu isti~ekao posebno va`ne: pravo na mogu}nostpritu`be, pravo da se omogu}i saslu{anje,pravo razumljivosti poreznih propisa, pra-vo na obavije{tenost o mogu}nosti pritu-`be, pravo na stavljanje u prija{nje stanje(ako porezni obveznik nenamjerno ne is-puni poreznu obvezu), pravo na tajnost,pravo na izuze}e (ako postoji opravdanasumnja da je porezni slu`benik namjernonesklon poreznom obvezniku) te pravona zastupanje i pomo}. U odnosu na poje-dina prava vode se u zemlji `estoke ras-prave. Tako u postupku prikupljanja po-dataka za razrez poreza postoje mi{ljenjada je op}e zakonodavstvo koje opunomo-}uje poreznu upravu za provo|enje pos-tupka dostatno da bi se osigurala na~elazakonitosti i jednakosti u oporezivanju, adrugi dr`e da je potrebno podrobnije i ne-posrednije odre|ivanje te materije u po-reznim propisima. Daiber zavr{ava svojrad navode}i zanimljivu ~injenicu po ko-joj je u Njema~koj zaklju~eno da je pore-zno optere}enje ve}e od 50 posto ukupnihprihoda poreznog obveznika naru{avanjeustavno utvr|enog jamstva na slobodnoposjedovanje imovine.

Daniel Deak razmatra prava porez-nih obveznika u Ma|arskoj te podsje}a navelike promjene koje su se dogodile u tojzemlji u posljednjih deset godina. Prelas-kom na tr`i{no gospodarstvo u ukupnimprora~unskim sredstvima smanjio se udioporeza koji su prikupljeni od velikihdr`avnih poduze}a, a istodobno se nisupove}avali prikupljeni porezi od manjihprivatnih tvrtki. Navedeno je prisililoporeznu upravu da javno objavljuje po-pise pojedinaca i tvrtki koje nisu platile po-rez. Popis se tiska ~etiri puta godi{nje i nanjemu su imena pojedinaca koji duguju

467

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

vi{e od 10 milijuna i tvrtki koje duguju 100milijuna forinti (200 forinti je oko jednogameri~kog dolara). Na popisu su imena iadrese poreznih obveznika, iznos nepla-}enog poreza i pojedinosti o kazni. Deakdr`i da je ma|arski Zakon o poreznomure|enju sveobuhvatno odredio obveze iprava poreznih obveznika, ali se te{ko}ejavljaju u njegovoj primjeni zbog rela-tivno niske razine stru~nosti zaposlenih uporeznoj upravi i na sudovima koji rje-{avaju porezne sporove. Daljnjim uklju-~ivanjem Ma|arske u europske integracij-ske procese mo`e se o~ekivati i ve}e po-{tivanje prava poreznih obveznika.

Koji Ishimura, profesor prava sa Sve-u~ili{ta u Asahiju, opisuje stanje u Japanute navodi da japanska dr`ava i poreznauprava ne pokazuju znakove pospje{iva-nja pravednosti i transparentnosti u po-reznim postupcima, niti volju za op}enitopo{tivanje prava poreznih obveznika. Aka-demski krugovi i zeirishi (ovla{teni pore-zni ra~unovo|e) ve} du`e vrijeme o{tro kri-tiziraju takvo pona{anje, ali s vrlo slabimrezultatima, jer je u zemlji uvijek postojaostav da je porezni autoritet neprijeporan.Prava poreznih obveznika su relativnonovi pojam u Japanu, a po mi{ljenju Mi-nistarstva financija gotovo i nema potrebeozakoniti odredbe o tim pravima. Sada{-nje porezno zakonodavstvo u Japanu pri-li~no je neodre|eno i nedore~eno, tako daslu`benici porezne uprave imaju prili~novelik prostor za diskrecijske odluke. Stogaje nu`no daljnje razvijanje infrastruktureporeznog zakonodavstva. To ne}e biti lakoostvarivo, jer u visokorazvijenom Japanuna nacionalnoj razini ne postoje jo{ nekinajva`niji zakoni, poput zakona o slobodiinformiranja. Ipak, javljaju se odre|eni po-zitivni pomaci pa je nedavno porezna up-

rava morala platiti 600 000 tisu}a jena od-{tete zbog neodobrenog ulaza u privatneprostorije poreznog obveznika. Ishimuranagla{ava da }e eventualno budu}e do-no{enje sveobuhvatnog i jasno odre|e-nog dokumenta o pravima poreznih ob-veznika sigurno pospje{iti odnose i surad-nju porezne uprave i poreznih obveznika.

Kako isti~e Andrew Alston, zakonina Novom Zelandu su vrlo slo`eni i lo{enapisani, pa dolazi do mnogo sporovaizme|u porezne uprave i poreznih obve-znika. Stanje se ne{to popravilo 1994. go-dine, uvo|enjem novog zakona o pore-znoj upravi (The tax Administration Act) ukojem su i podrobnije navedena prava po-reznih obveznika. Posebno su jasno nave-deni slu~ajevi u kojima se ne mora strikt-no po{tivati na~elo tajnosti prikupljene do-kumentacije. Ipak, stanje je daleko od za-dovoljavaju}eg, pogotovo zato {to pore-zni obveznici i dalje nisu sigurni u iznosporeza koji trebaju platiti. Stoga }e biti nu-`no daljnje pobolj{avanje zakonskih rje-{enja kako bi se izgradio jasan i razumljivporezni sustav u kojem }e se u potpunos-ti po{tivati prava poreznih obveznika, pa}e oni lak{e ispunjavati svoju obvezu. Svenavedeno je u uskoj vezi s podrobnijim pro-u~avanjem i smanjivanjem tro{kova ispu-njavanja porezne obveze.

Robert Williams u tekstu o ju`noaf-ri~kom zakonu o porezu na dohodak na-vodi da je on po~etkom XX. stolje}a uve-like preuzet iz australijske dr`ave NovogJu`nog Walesa i da je sve do demokrat-skih promjena 1994. godine do`ivio vrlomalo promjena. Zakon je bio prepun od-redbi po kojima su poreznici imali vrlo ve-liku diskrecijsku mo}, a na njihove odlukeporezni obveznici gotovo uop}e nisu im-ali pravo `albe. Pro{li je sustav op}enitovrlo slabo po{tivao gra|anske slobode iprava, a pojam prava poreznih obveznikanije niti postojao u zakonu. NovousvojeniUstav je zna~io prijelaz "s kulture autorite-ta" na "kulturu zakonitosti". Autor izla`eprava na jednakost, privatnost, pristup in-formacijama, upravnu zakonitost i vlasni-{tvo, a svoj prilog zavr{ava razmatranjem

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

468

o Povelji prava poreznih obveznika (theCharter Taxpayers Rights) koju je ju`noafri-~ka slu`ba prihoda (The South African Re-venue Service SARS) izdala krajem 1997.godine. Po autorovoj ocjeni dokument jeprevi{e uop}en i va`niji je po onom {to nenavodi nego onom {to sadr`i. Tako porez-na uprava nije navela utvr|eno vrijemekoje joj je potrebno za obradu poreznihprijava, niti mogu}nost od{tete ako po~inipogre{ku pri obra~unu poreza i drugo.Usprkos svemu, i ovakva Povelja je naz-naka novih pona{anja koja }e dalje ustra-jati na ostvarivanju i po{tivanju jedna-kosti, privatnosti i pravednog upravnogpostupka.

[vedska bi sigurno mogla biti uzordrugim zemljama ne samo po uslu`nostiporezne uprave koja izdaje cijeli niz bro-{ura na {vedskom i drugim jezicima u ko-jima se obja{njavaju pojedini porezi, na-~ini njihova obra~unavanja i pla}anja, dru-gih na~ina pru`anja informacija, ve} i podosljednom po{tivanju prava poreznihobveznika koja se dr`e posebnom vrstomukupnih ljudskih prava. Ta se prava ~estonazivaju rttskerhet (pravna sigurnost) ijavljaju se u barem dva oblika: za{titi ljud-skih prava u postupcima oporezivanja izakonskom pitanju kako ograni~iti diskre-cijsku mo} nadle`nih tijela. Stoga nijeproblem samo u utvr|ivanju opunomo}e-nosti koju trebaju imati nadle`ne slu`be,ve} i pod kojim uvjetima i kako to trebabiti utvr|eno u statutarnim zakonima. An-dersu Hultqvistu navodi da u zemlji du`iniz godina uspje{no djeluje parlamentar-ni Odborzapravaporeznihobveznika (Rtts-kerhetskommittn), a vrlo je va`an i sustavJustitionsbudsmana (Ombudsmana u engles-kom zakonodavstvu parlamentarnog za-{titnika prava gra|ana od samovolje dr-

`avnih tijela). Za{titnici prava upu}uju po-rezne obveznike na tijela na koja se mogu`aliti, a svoje odluke prikupljaju i izdajukao putokaze za budu}e sli~ne slu~ajeve.Stoga se u [vedskoj ne namjerava usvojitipovelja o pravima poreznih obveznika, ia-ko bi sistematizirane i prikupljene odlukeza{titnika prava mogle ubudu}e poslu`itiza tu svrhu.

Ruud Sommerhalden i Edward Pe-chler izlo`ili su za{titu prava poreznih ob-veznika u Nizozemskoj. Oni dr`e da s ob-zirom na vrlo veliku slo`enost nizozems-kih poreznih zakona koji ote`avaju ispu-njenje porezne obveze i uvjetuju ve}e ad-ministriranje, stvarna se za{tita poreznihobveznika mo`e ostvariti na dva me|u-sobno povezana na~ina. To su pojednos-tavljenje poreznog administriranja i po-jednostavljenje poreznih zakona. Pojed-nostavljenje administriranja podrazumi-jeva pojednostavljenje za porezne obve-znike i pojednostavljenje za tijela nad-le`na za prikupljanje poreza. Pojednosta-vljenje za porezne obveznike ostvaruje seako oni mogu jasno i jednostavno saznatii utvrditi svoju poreznu obvezu. To obuh-va}a vrijeme i na~in podno{enja porezneprijave. Porezni obveznici moraju biti svje-sni prisile kojom raspola`u nadle`na tijelau prikupljanju poreza. Za poreznu upra-vu pojednostavljenje podrazumijeva sma-njivanje slo`enosti zadataka u razrezu iprikupljanju poreza. Jednostavnost pore-znih zakona zna~i jasno}u, razumljivost inepostojanje dvosmislenosti koja ote`avaobra~un i ispunjenje porezne obveze.

Porezni sustav u Velikoj Britaniji up-ravo prolazi kroz velike promjene koje sugotovo ve}e od bilo kojih u dugogodi{njojporeznoj povijesti. Korjenito se mijenjana~in obra~una koji je nastao jo{ 1799. go-dine uvo|enjem poreza na dohodak. Us-vajanjem 1998. godine Europske konven-cije o ljudskim pravima, tako|er se mijen-ja i stoljetna tradicija o~uvanja prava kojaje po~ivala na obi~ajnom pravu (commonlaw). Postoje mi{ljenja da bi navedeno mo-glo poja~ati mo} poreznih tijela u odnosuna porezne obveznike. To je tim to~nije {to

469

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

je, iako su porezna i carinska uprava (In-land Revenue Department i Custom and Ex-cise Department) objavile povelju poreznogobveznika (Taxpayers Charter) kojom se {ti-te prava poreznog obveznika, ona po mi-{ljenju Davida Williamsa previ{e uop}e-na, pa }e vrlo brzo biti potrebne velikepromjene na tom podru~ju.

U SAD-u je 1988. godine uvedenaOdredba o pravima poreznih obveznika (Tax-payers Bill of Rights) ~ime je omra`ena po-rezna uprava SAD-a (Internal Revenue Ser-vice IRS) uz ostale aktivnosti itekako us-pjela popraviti svoj negativni image. Pred-sjednik Clinton potpisao je 1996. godinezakon o Drugoj odredbi o pravima poreznihobveznika (Taxpayers Bill of Rights 2), a Kon-gres je 1998. godine usvojio tre}u nado-punjenu i pro{irenu verziju Odredbe. Ip-ak, kako isti~e Abe Greenbaum, sve od-redbe predstavljaju vi{e nedostatno suvis-lu mje{avinu odluka i nadopuna o razli-~itim proceduralnim promjenama Propisao upravi prihoda (The Internal Revenue Code IRC), nego {to stvarno odre|uju za{tituporeznih obveznika. Kao primjer nedoslje-dnosti odredbi mogla bi se istaknuti ob-veza po kojoj je za usvajanje pojedine po-rezne odredbe potrebno dobiti suglasnostUprave za malo gospodarstvo (the Small Busi-ness Administration) {to bi se moglo pripi-sati utjecaju koji ona ima na vladu i veli-kom zna~enju malog gospodarstva u za-po{ljavanju. Time je ovaj dio gospodarst-va u povoljnijem polo`aju od drugih inte-resnih skupina, a ujedno dolazi i do ve}egusporavanja dono{enja odluka. Ipak, ame-ri~ke povelje o pravima poreznih obvezni-ka u cjelini omogu}uju pobolj{anje polo-`aja poreznih obveznika. Na primjer, za-branjene su revizijske kvote (audit quotas)po kojima se unaprijed odre|ivalo kolikose na pojedinom podru~ju ili gospodar-

skoj grani moralo ubrati poreza, bez obzi-ra na poslovanje gospodarskih subjekata.Navedene kvote tako|er su se rabile priocjenjivanju rada pojedinih slu`benika,tako da se prili~no ~esto doga|alo da suoni najambiciozniji me|u njima bili pre-vi{e gorljivi u radu s poreznim obveznici-ma. Veliko zna~enje poreza, slo`enost sus-tava i interesne skupine koje djeluju uSAD uz postoje}e te{ko}e i nastojanje dase u cjelini po{tuju ljudska prava, zahtije-vat }e izradu i usvajanje sveobuhvatnogprograma za{tite prava poreznih obvezni-ka, {to zasad nije ostvareno.

Knjiga zavr{ava razmatranjem gla-vnih tema i trendova u o~uvanju pravaporeznih obveznika koji se mogu o~eki-vati u budu}nosti. Tu urednik DuncanBentley isti~e nekoliko najva`nijih tema,poput me|unarodne za{tite poreznih ob-veznika, promjene u filozofiji vlade, mog-u}nosti novih tehnologija i izmjene infor-macija, ~uvanja tajnosti podataka i admi-nistrativne za{tite.

Ovu vrijednu i zanimljivu knjigutrebali bi pro~itati i prou~iti svi koji se ba-ve problemima poreza. Pogotovo kreatoriporeznih sustava trebaju spoznati da }eporezni obveznici voljnije i lak{e ispunja-vati svoju poreznu obvezu ako su jasnoutvr|ena njihova prava i ako ih se po{-tuje. Djelo je tako|er va`an doprinos pro-blematici po{tivanja ukupnih ljudskihprava. Kako navode autori u knjizi, stanjenigdje nije u potpunosti zadovoljavaju}e,mnogo je lutanja i nejasno}a, ali me|uso-bno po{tivanje porezne uprave i poreznihobveznika dugoro~no sigurno mo`e olak-{ati te{ku zada}u ubiranja poreza i u naj-ve}oj mjeri onemogu}iti samovolju porez-nika. Nadajmo se da }e za nekoliko godi-na ista ili sli~na me|unarodna ekipa stru-~njaka napisati knjigu u kojoj }e biti nave-dena ostvarena pobolj{anja u ovom seg-mentu poreznog sustava. Tako|er se na-damo da }e se tema prava poreznih ob-veznika aktualizirati i u Hrvatskoj te da }eu toj budu}oj knjizi Hrvatska biti istaknutprimjer idealnih odnosa porezne uprave iporeznih obveznika.

Predrag Bejakovi}

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 8 (1999), I PRIKAZIBR. 2-3 (40-41),STR. 459-470

470