di117_05sterc

doi:10.5559/di.21.3.05

NEIZVJESNA DEMOGRAFSKABUDUNOST HRVATSKE IZUMIRANJE I SUPSTITUCIJASTANOVNITVA ILIPOPULACIJSKA REVITALIZACIJA...?Stjepan TERC, Monika KOMUANACPrirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb

UDK: 314.87(497.5)314.15(497.5)

Pregledni rad

Primljeno: 21. 9. 2011.

Temeljni cilj i svrha rada jest potvrditi nemogunost revitalizacijebez ozbiljne, odgovorne i ciljane populacijske politike, procijenitidemografski revitalizacijski potencijal (koji uza sve negativnostidemografske slike Hrvatske jo uvijek postoji) i postaviti demo-grafsku problematiku u temelj razvoja i opstanka suvremeneHrvatske. Sve su analize potvrdile izrazitu negativnost svih para-metara i nemogunost zaustavljanja negativnih procesa bez oz-biljnije intervencije drave stimulativnom populacijskom politikomi ukljuivanjem hrvatske dijaspore u gospodarske, politike i re-vitalizacijske procese u zemlji. Metodologijski je pristup usmjerensamo na osnovne sadraje, procese, veze i odnose, kako bi sekroz njih pokazala dramatinost vremena i stanja u kojem seHrvatska nalazi. Posebno su primjenjivane spoznaje o zakonito-stima to ih stanovnitvo razvija u prostoru. Najvaniji rezultatrazmatranja problematike jest spoznaja kako Hrvatska, usprkosdugogodinjim negativnim trendovima svih demografskihprocesa, jo uvijek ima demografski potencijal u zemlji, aposebno u dijaspori, i moe poticajnom populacijskom politikomzaustaviti izumiranje i naglo starenje ukupne populacije tepokrenuti revitalizaciju svojega stanovnitva u interesugospodarskoga razvoja i vlastite budunosti.

Kljune rijei: prirodni pad, depopulacija, starenje,izumiranje, revitalizacija

Stjepan terc, Sveuilite u Zagrebu, Prirodoslovno--matematiki fakultet, Geografski odsjek, Maruliev trg 19/2,10 000 Zagreb, Hrvatska.E-mail: [email protected]

UVODDemografska budunost Hrvatske poprilino je neizvjesna sobzirom na dugotrajne negativne trendove, izgubljenu de-mografsku prolost, duboku starost ukupne populacije, nizakfertilitet mjeren totalnom stopom fertiliteta, dugotrajni prirod-ni pad stanovnitva, pojavu sekundarne negativne migracij-ske bilance, djelovanje posebnih faktora na razvoj hrvatske po-pulacije itd. itd. te dolaska u razvoju do kljune razdjelnice iz-meu nastavka izumiranja ukupnoga stanovnitva i moguepopulacijske revitalizacije. Poseban je to istraivaki interes sobzirom na to da je stanovnitvo temelj svih prostornih, regio-nalnih, gospodarskih, drutvenih i inih planiranja, osnovni pro-storni resurs i potencijal te u svakoj zemlji nacionalni stratekiinteres. Poznavajui ope trendove do poetka devedesetih,postavljena je ve u samom naslovu rada temeljna dilema de-mografske budunosti Hrvatske neizvjesnost kao objektiv-no mogua varijanta i revitalizacija kao potencijalna mogu-nost s mnogo nepoznanica u toj budunosti. Stoga je zadataki obveza znanstvene i ostale javnosti, osim intenzivnih i izrazi-to znanstveno utemeljenih analitikih pristupa i istraivanjaspecifine demografske problematike RH, pokazati i dokazatiu sinteznom pristupu smjer i intenzitet promjena, njihovu u-zrono-posljedinu povezanost i ponuditi rjeenja kako po-pulacijska budunost Hrvatske ne bi bila potpuno neizvjesna.Ne prihvaamo pritom standardna miljenja koja se vrlo e-sto potkrepljuju djelominim istraivanjima to zadovoljava-ju statistike, formalne, predmetne, metodoloke i ine formeobjavljivanja radova, u kojima je tehniki pristup pretpostav-ljen spoznajnom i logikom, u razumijevanju sloenosti pos-tojee i povijesne prostorno-vremenske stvarnosti i njezineprojekcije u budunosti. Razumijevanje hrvatskoga demograf-skog razvoja ne moe se temeljiti samo na esto upitnim sta-tistikim biljeenjima ni na vidljivim strukturama, s obziromna to da su relacije stanovnitva u drutvu i prostoru stohas-tike, a nerijetko nevidljive i nemjerljive. Zato, izmeu osta-log, treba razumjeti filozofiju i logiku prostora iz koje izlaze za-konitosti prostorno-vremenskih struktura i procesa.

PREDMET ISTRAIVANJARazmotrit e se osnovni parametri koji pokazuju i potvrujubitne i temeljne zakonitosti izgubljene hrvatske demografskeprolosti i vrlo neizvjesne budunosti, s obzirom na to da nizostalih pokazatelja, bez obzira na sloenost postupka dokazi-vanja, zapravo potvruju manje-vie isto. Posebno e se istak-nuti strateko znaenje planiranja razvitka stanovnitva i re-vitalizacije u funkciji ciljane radne snage za razvoj gospodar-stva, za regionalni razvoj te za razvoj drutva openito i ou-vanja stratekih nacionalnih demografskih vrijednosti. Osnovne694

kategorije i pokazatelji razmotreni su kroz ope kretanje sta-novnitva kao kompleksni pokazatelj u 63 godine i starenje u-kupnoga stanovnitva kroz 17 godina, s tim da su zadnje go-dine u nizovima procijenjene u skladu s trendovima meto-dom matematike ekstrapolacije, a u sluaju zadnjega popisastanovnitva iz 2011. godine uzeti su prvi rezultati koje je Dr-avni zavod za statistiku objavio na poetku srpnja 2011. go-dine. Analizirani su tako ope kretanje stanovnitva i starenje,s obzirom na to da sadre vane komponente kao to su u-kupno meupopisno prirodno kretanje stanovnitva, tzv. gru-ba migracijska bilanca kao razlika izmeu meupopisne pro-mjene i ukupnoga meupopisnog kretanja, a u procesu sta-renja pokazatelji odnosa velikih dobnih skupina koje su meukljunima za demografski i revitalizacijski potencijal Hrvat-ske. Oba ova kompleksna pokazatelja istodobno upuuju naizgubljenu demografsku prolost i sloenu i neizvjesnu bu-dunost Hrvatske.

Posebno e se razmotriti i promiljati te polemizirati s u-obiajenim stavovima u domaoj literaturi o oekivanom de-mografskom razvoju Hrvatske u okviru opeprihvaene teorijedemografske tranzicije, kao o neem to je bila drutveno-go-spodarska i povijesna nunost, te o potencijalu fertilnoga kon-tingenta enskoga stanovnitva kao moguoj pretpostavcirevitalizacije, za koji se u znanstvenim krugovima tvrdi da nepostoji u domicilnom ili stalnom stanovnitvu Hrvatske. Objesu se hipoteze kroz radove znanstveno dokazivale i inile suparavan razumijevanja i prihvaanja izrazito loe ope demo-grafske slike Hrvatske, svjesno zanemarujui velike posebno-sti njezina demografskog (i ne samo demografskog) razvoja,koji je u velikoj mjeri odredio, obiljeio, usmjerio i, gotovo bise moglo rei, determinirao dananju nepovoljnu opu demo-grafsku sliku Hrvatske, u kojoj prevladava izumiranje ukup-noga stanovnitva te polako i sigurno pranjenje hrvatskogaprostora.

DOSADANJA ISTRAIVANJANaslovnom problematikom bavili su se u prvom redu domaiautori s raznih aspekata i mjerila struka kojima pripadaju, a uradu je razmatran model izumiranja stanovnitva u okviru ti-pizacije opega kretanja stanovnitva, analizirajui pritom de-mografske parametre relevantne za izraunavanje ukupnogai prirodnoga kretanja stanovnitva izmeu dva popisa kroztzv. grubu migracijsku bilancu (prvi put i za popis 2011.)1 i ra-dove koji izravno i neizravno u tom razdoblju razmatraju tu pro-blematiku. U prvu skupinu radova moemo ubrojiti sve rado-ve koji izravno istrauju ukupni razvoj, depopulaciju i mo-gunost revitalizacije (Friganovi, 1984.; Gelo i sur., 2005.; La-ji, 1995.; Laji i terc, 1990.b; Pejnovi, 2004.; terc, 1984., 1991.,695

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 21 (2012),BR. 3 (117),STR. 693-713

TERC, S.,KOMUANAC, M.:NEIZVJESNA...

1992.; terc i Crkveni, 1996.; Wertheimer-Baleti, 1989., 1992.b,2004.; ivi, 2003., 2008.; ivi, Pokos i Turk, 2005.) Uglavnomsu svi autori potvrdili da Hrvatska ima nepovoljne demograf-ske pokazatelje i trendove i da ide prema depopulaciji i pri-rodnom padu stanovnitva te da je za budunost Hrvatskepotrebna odgovarajua populacijska revitalizacija i popula-cijska politika, ali bez konkretnijega modeliranja revitalizacije.

U drugu skupinu mogu ui radovi koji razmatraju bilan-ciranje prostorne pokretljivosti stanovnitva i kontingentske po-tencijale (Akrap, 2011.; Akrap i ipin, 2011.; Akrap i sur., 2003.;ipin, 2011.; Gelo, 1999., 2004.; Gelo i sur., 2011.; Laji i terc,1990.a; Oliviera-Roca, 1990.), iz kojih se moe potvrditi prevla-davajua pojava negativne migracijske bilance u veini op-ina Hrvatske i smanjivanje fertilnih kontingenata stanovni-tva, vanih za reprodukciju ukupnoga stanovnitva.

Iz radova navedenih autora moe se zakljuiti da je Hr-vatskoj potrebna odgovarajua populacijska politika, pa bi-smo u treu skupinu radova mogli ubrojiti radove koji se bavemodelima populacijske politike Hrvatske (Friganovi i terc,1993.; Wertheimer-Baleti, 2000., 2004., 2005.). Ta su istraiva-nja rezultirala prijedlozima stimulativne populacijske politikeza Hrvatsku u samim radovima, a neto kasnije i u Nacional-nom programu demografskog razvitka, prihvaenim u Sabo-ru Republike Hrvatske 18. sijenja 1996. godine (tiskan 1997.).

Procjene demografske budunosti izumiranja ili potenci-jalne revitalizacije moraju se zasnivati i na projekcijama stanov-nitva, koje ine etvrtu skupinu radova (Grizelj, 2005.; Ne-jami i Mieti, 2004.; Mren, 2005.; ivi, Pokos i Mieti, ur.,2005.). Posebno je nuno naglasiti da ni jedna projekcija nijeukljuivala moguu supstituciju stanovnitva kao oekivanuvarijantu nakon duega procesa depopulacije. Kako su ratovinajvea drutvena i demografska destrukcija i bitno usmjeravajudemografska poslijeratna kretanja, nuno je bilo razmotriti i de-mografske posljedice agresije na Hrvatsku na poetku 1990-ihkao petu skupinu radova (terc i Pokos, 1993.; ivi i Pokos,2004.) i kroz njih potvrditi intenziviranje negativne ope demo-grafske slike RH. U estu skupinu razmatranih radova moe-mo ubrojiti ope teorijsko-koncepcijske pristupe primjenjive i u o-vom istraivanju (Friganovi, 1966., 1983.; terc, 1986.; Werthei-mer-Baleti, 1982., 1992.a) kao polazite razumijevanja opih zako-nitosti u ranijim razdobljima i postavljanja kljunih pretpostavki.

OSNOVNE HIPOTEZEDosadanje znanstveno-istraivako i predavako iskustvo, ra-zvijena spoznaja o zakonitostima i modelima demografskograzvoja Hrvatske, razmotreni relevantni radovi i analiza stati-stikih podataka potvruju nam da je za ovu problematiku udananjim hrvatskim gospodarskim, znanstvenim, drutve-696



nim, politikim, geopolitikim, meunarodnim i razvojnim u-vjetima nuno postaviti hipoteze koje izravno problematizira-ju kljune demografske postavke ve standardizirane u domaojliteraturi, prema kojima je demografski razvoj Hrvatske oeki-van, logian, standardno uvjetovan i na koji se ne moe po-sebno utjecati.

H 1 Demografski razvoj Hrvatske u 20. i 21. stoljeu nije seodvijao u okviru teorije demografske tranzicije niti semoe samo njome objasniti.

H 2 Izumiranjem ukupnoga stanovnitva u Hrvatskojstvaraju se pretpostavke za prostornu supstitucijunjezine populacije.

H 3 Fertilni kontingent enskoga stanovnitva u dobinajveeg raanja (od 20 do 39 godina) danas je isti kao iprije 10 godina i nije jedini faktor izrazitoga smanjiva-nja rodnosti.

H 4 Revitalizacijski modeli stanovnitva Hrvatske jo se uvi-jek mogu postavljati prema domicilnoj populaciji.

H 5 Hrvatska potencijalna demografska osnova mogua je iu dijaspori, koju sve emigracijske zemlje smatraju svo-jim bogatstvom.

IZUMIRANJE STANOVNITVAIzumiranje stanovnitva odreuje razlika izmeu meupopi-sne promjene ukupnoga stanovnitva i ukupnoga prirodnogkretanja stanovnitva u meupopisnom razdoblju. Pri tomeje prirodno kretanje negativno, meupopisna promjena jonegativnija, a migracijska bilanca takoer negativna. Prisutnaje depopulacija, pa je opa negativnost demografske slike pot-puna. Potraje li izumiranje stanovnitva dulje, npr. u razdo-blju jednakom ili duljem od dva meupopisna razdoblja, po-gotovo kod malih populacija, neizvjesnost revitalizacije jest o-ekivana. Kako su te populacije u pravilu u prostorima u koji-ma itav kompleks geografskih faktora negativno utjee na use-ljavanje, a autohtono je stanovnitvo iseljavano u duljem raz-doblju, ostarjelo i u pravilu bez reprodukcijskoga i revitaliza-cijskoga potencijala, jasno je da takve populacije u buduno-sti oekuje bioloki nestanak, bez obzira na prostorne, regio-nalne, demografske, gospodarske i ine planove i strategije. Ta-kvu budunost oekuje tri etvrtine prostora Hrvatske, koji suu pravilu izvangradski, brdsko planinski, izolirani i u koji-ma su svi demografski pokazatelji negativni, a opa demo-grafska slika porazna (Friganovi, 1984.; terc, 1984.; Laji iterc, 1990.b; Wertheimer-Baleti, 2004.; ivi, 2008.). Slini sutrendovi ve na poetku devedesetih poeli zahvaati i grad-



697

ske prostore, a tijekom devedesetih i na poetku 21. stoljeajo su dodatno poprimili negativna obiljeja potencirana agre-sijom na RH, razorenim gospodarstvom, velikom nezaposle-nou i opim nepovoljnim stanjem u drutvu bez kriterija ivrijednosti. Ukupno stanovnitvo RH ne ubrajamo u male po-pulacije u analitikom smislu, a jo uvijek ni u populaciju kojabioloki nestaje, s obzirom na ukupni hrvatski demografski po-tencijal i potencijal hrvatskoga nacionalnog teritorija mjerenpoloajem, sadrajima, znaenjem, atraktivnou mediteran-ske obale i slino, koji moe ubudue biti privlana snaga imi-gracijske revitalizacijske varijante. Zato je vano razmotriti ti-pizaciju opega kretanja stanovnitva i promjene tipova pomeupopisnim razdobljima, kako bi se mogla realnije razumjetihrvatska demografska budunost (Tablica 1).2

Promjena Ukupna Tip opegabroja stanovnika prirodna promjena Migracijska bilanca kretanja

Meupo- Broj izmeu dva popisa izmeu dva popisa2 izmeu dva popisa stanovnitvapisno stanovnika u Apso- Rela- Apso- Rela- Apso- Rela- izmeurazdoblje 1. i 2. popisu1 lutna tivna lutna tivna lutna tivna dva popisa

(%) (%) (%)

1948.1953. 3.779.8583.936.022 156.164 4,13 218.101 5,77 -61.937 -1,64 E1

1953.1961. 3.936.0224.159.696 223.674 5,68 334.081 8,49 -110.407 -2,81 E1

1961.1971. 4.159.6964.426.221 266.525 6,41 269.480 6,48 -2.955 -0,07 E1

1971.1981. 4.426.2214.601.469 175.248 3,96 207.324 4,68 -32.076 -0,72 E1

1981.1991. 4.601.46934.784.265 182.796 3,97 90.544 1,97 92.252 2,00 I1

1991.2001. 4.784.2654.492.0494 -292.216 -6,11 -23.171 -0,48 -269.045 -5,62 E4

2001.2011. 4.437.4604.290.6125 -146.848 -3,31 -96.375 -2,17 -50.473 -1,14 E4

1 Ukupni broj stanovnika sveden na dananji teritorij.2 Prirodni prirast procijenjen je za teritorij pripojen u popisu 1948. i 1953. godine, a ukupni pri-

rodni prirast zbrojen je po kalendarskim godinama, a ne prema kritinim momentima popi-sivanja stanovnitva.

3 Kad bi se npr. ukupno stanovnitvo svelo samo na rezidencijalno, meupopisna bi promjenaiznosila 107 910 stanovnika, prirodna bi bila 74 503 stanovnika, a migracijska bilanca 33 407stanovnika. Tip opega kretanja stanovnitva ostao bi isti.

4 Ukupno stanovnitvo 2001. prema definiciji ukupnoga stanovnitva popisa 1991. godine.5 Prvi rezultati po naseljima popisa 2011. godine.

Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2009., Dravni zavod za statistiku, Zagreb, 2009.;Statistika izvjea 1441: Popis stanovnitva, kuanstava i stanova 2011. (prvi rezultati po naselji-ma), Dravni zavod za statistiku, Zagreb.

Poznato je da je Hrvatska u svim meupopisnim razdo-bljima od 1948. do 1981. godine imala emigracijski E1 tip op-ega kretanja stanovnitva, u kojem su obje komponente pozi-698



TABLICA 1Meupopisna pro-mjena ukupnogastanovnitva, prirod-noga kretanja i tzv.grube migracijske bi-lance te tipovi opegakretanja stanovnitvaHrvatske od 1948.do 2011. godine3

tivne, s tim da je ukupno prirodno kretanje bilo vee od popi-som konstatiranoga porasta ukupnoga stanovnitva. Tzv. gru-ba migracijska bilanca bila je, naravno, negativna i ukupno jeu razdoblju iznosila vie od 200 000 stanovnika (tonije: 207 375stanovnika). Istodobno je prirodnim putem stanovnitvo tre-balo porasti za 1 028 986 stanovnika, koliko je iznosio prirod-ni prirast zabiljeen u publikacijama vitalne statistike, ali nije,jer je kroz vanjsku emigraciju izgubljeno vie od 200 000 sta-novnika, to ne znai da je to bila ukupna vanjska migracijskanegativna bilanca. Pretpostavlja se da je osim tih 200 000 oso-ba, koje ine smanjenje rasta Hrvatske prirodnim putem, Hr-vatsku dodatno u istom razdoblju napustilo iseljavanjem jogotovo 250 000 stanovnika i sve ju je to polako i sigurno vodi-lo primarno prema prirodnom padu, pa starenju ukupne po-pulacije i svima ostalim demografskim negativnostima. S ob-zirom na gospodarski razvoj Hrvatske u odnosu na druge di-jelove bive zajednice, Hrvatska je prema osnovnim zakonito-stima migriranja trebala imati pozitivnu migracijsku bilancu,ali nije, i bila je to najava buduih negativnih trendova i openegativne demografske slike nakon 1981. godine. Iseljavanjeiz Hrvatske nakon Drugoga svjetskog rata nisu uvjetovali sa-mo gospodarski razlozi u okviru socijalistiko-komunistiko-ga drutva i gospodarstva nego i politiki te tako determinira-li pribliavanje Hrvatske izumiranju, a pokazalo se kasnije isveopoj demografskoj destrukciji koju je izazvala agresija naHrvatsku. Upravo je ovo iseljavanje i depopulacija ukupnogastanovnitva u prvim poslijeratnim popisima (utjecaj ratova)zaustavilo standardni demografski razvoj Hrvatske po teorijidemografske tranzicije (H1).4

Kljuna i radikalna promjena u sljedeem meupopis-nom razdoblju od 1981. do 1991. godine dogodila se s prirod-nim prirastom, koji je smanjen u odnosu na prethodno meu-popisno razdoblje za ak 57%. Sve je to bila posljedica ree-nog u prethodnoj toki, ali i itavoga niza ostalih neposred-nih i posrednih faktora tadanjega stagnirajueg drutva i go-spodarstva i nepovoljnog statusa Hrvatske u okviru bive za-jednice. Ukupno kretanje stanovnitva bilo je gotovo isto kaoi u prethodnom razdoblju (3,97%), migracijska bilanca pozi-tivna, a tip opega kretanja stanovnitva bio je I1 ili ekspanzi-ja imigracijom, to je potpuno suprotan proces nego u pret-hodnim meupopisnim razdobljima. Pojavio se prvi put, anadamo se ne i posljednji, jer je on pretpostavka za revita-lizaciju ukupnoga stanovnitva, ali se na dananjem stupnjudemografskog razvoja Hrvatske ne moe pojaviti vie sam odsebe bez ozbiljnije populacijske politike i gospodarskog ra-zvoja. Pojavio se primarno zbog izrazita smanjivanja ukupno-ga prirodnog prirasta i, naravno, zbog unutranjega preselja-699



vanja stanovnitva (unutar bive zajednice) prema razvijeni-joj republici i obali, ali i preseljavanja Hrvata prema matinojpopulaciji.

U sljedeem meupopisnom razdoblju od 1991. do 2001.godine dogodile su se najradikalnije promjene, dijelom kao na-stavak oekivanih procesa iz prethodnog razdoblja, a najviekao posljedica agresije na Hrvatsku. Izrazit trend smanjivanjaprirodnoga kretanja nastavio se, pa se ve u prvoj godini raz-doblja (1991.) pojavio prirodni pad i traje sa sve veim inten-zitetom sve do danas. Njega su samo ubrzali posredni i nepo-sredni ratni gubici, a s obzirom na to da se pojavio ve na po-etku razdoblja, nisu bili presudni za smjer trenda. Ovime seposebno potvruje da ekspanzija imigracijom iz prethodnograzdoblja nije gotovo utjecala na prirodno kretanje stanovni-tva Hrvatske niti je pomladila ukupnu populaciju i stvaralaosnovu za revitalizaciju. Tip opega kretanja bio je E4 ili izu-miranje stanovnitva uvjetovano prije svega velikim iseljava-njem stanovnitva iz Hrvatske zbog agresije i oslobaanja oku-piranih dijelova Hrvatske (gotovo 270 000 stanovnika). U tomje razdoblju Hrvatska zbrinula velik broj Hrvata i ostaloga sta-novnitva iz svih dijelova bive zajednice, a najvie iz Bosne iHercegovine, dok je istodobno Hrvatsku napustio velik broj Sr-ba (terc i Pokos, 1993.; ivi, 1999.; ivi i Pokos, 2004.).

Svi su trendovi i pokazatelji iz prethodnoga meupo-pisnog razdoblja upuivali na izumiranje ukupnoga stanov-nitva u Hrvatskoj od 2001. do 2011. godine, pa su se prvi re-zultati popisa stanovnitva s nestrpljenjem oekivali. Potvr-dilo se ono to smo oekivali, s tom razlikom to nije oekiva-na takva depopulacija (Tablica 1). Hrvatska ima oko 150 000 sta-novnika manje nego 2001. godine, a po prirodnom padu u is-tom razdoblju mogla je imati oko 100 000 manje. Pojava apso-lutno i relativno velike negativne vanjske migracijske bilance(oko 50% prirodnog pada) ne moe se opravdati ikakvom pro-mjenom definicije stalnoga stanovnitva ili bilo kojim drugimtehnikim razlozima. Hrvatska je demografska slika odraz svihzbivanja u prolosti, a izumiranje ukupnoga stanovnitva po-tvrda je svih naih negativnih pretpostavki o neizvjesnoj de-mografskoj budunosti i razdjelnici izmeu trajnog izumira-nja i supstitucije te mogue revitalizacije stanovnitva (H2).

STARENJE STANOVNITVAStarenje ukupnoga stanovnitva logina je i oekivana poslje-dica svih negativnih procesa u promatranom razdoblju veza-nih uza stalno smanjivanje prirodnog rasta, nataliteta i repro-dukcije, pojavu prirodnog pada i negativne bilance vanjske mi-gracije i izumiranja kao tipa opega kretanja stanovnitva (Ta-blica 2).700



Udio stanovnitva u %Popisne Mlado Zrelo Staro Tip dobnogagodine Ukupno 0-19 20-59 60 sastava stanovnitva

1991.1 100,00 26,18 54,86 17,45 Starost2001.2 100,00 23,74 54,30 21,53 Duboka starost2008.3 100,00 21,34 56,22 22,44 Duboka starost

1 Nepoznato s udjelom 1,51%2 Nepoznato s udjelom 0,43%3 Procjena na dan 30. 6. 2008. godine Dravnog zavoda za statistiku4 Prema tipizaciji (terc, 1992.)

Izvor: Kao i za Tablicu 1.

Pokazatelji starosti ukupne populacije kroz odnos mlado-ga i staroga stanovnitva u tri promatrane godine samo su jojedan u nizu pokazatelja koji potvruju opu negativnost hr-vatske demografske slike. Na poetku devedesetih Hrvatskaje bila u tipu dobnoga sastava starost, a ve 2001. godine u du-bokoj starosti s gotovo izjednaenim udjelima mladoga i sta-roga stanovnitva u ukupnom.

Takvo intenzivno starenje Hrvatske unutar samo jednogameupopisnog razdoblja, primarno uvjetovano negativnim tren-dovima svih osnovnih demografskih pokazatelja u duem pret-hodnom razdoblju, a sekundarno intenzivirano agresijom naHrvatsku, uz pojavu negativne migracijske bilance vanjske migra-cije, potvruje, najavljuje, usmjerava, gotovo bismo rekli deter-minira proces starenja i nakon 2001. godine. Projekcije za 2008.godinu dobnoga sastava stanovnitva to jasno i pokazuju, jerse prvi put dogodilo da je udio staroga stanovnitva (starijeg od60 godina) vei od udjela mladoga stanovnitva (mlaeg od20 godina) i da je stanovnitvo Hrvatske zapravo ve na praguizrazito duboke starosti dobnoga sastava. Promatrajui drutvoi prostor Hrvatske u cjelini, bez ulaenja u razmatranje osnov-nih parametara, trendova i sastava stanovnitva, situacija setakvom ne ini, meutim poznavajui svu suptilnost problema-tike, uzrono-posljedine relacije, osnovne zakonitosti prostor-no demografskih sadraja, procesa, veza i odnosa moe se zaklju-iti da je ona mnogo tea nego to to ak i podaci pokazuju.Pretpostavka je da e ve u popisu stanovnitva iz 2011. godi-ne Hrvatska ui u tip izrazito duboka starost, pa eli li se ou-vati najvea strateka vrijednost svakoga prostora tako ondai hrvatskoga morat e se pokrenuti kljuni, odluni, jasni pla-novi, projekti i strategije vezane uz demografsku revitalizaciju.

SUPSTITUCIJA STANOVNITVASupstitucije stanovnitva kroz povijest zbivale su se u osnovinasilno i prethodile su ili slijedile ratne pohode monih sila, vla-dara, vojski, imperija i slino, s tenjom ovladavanja i kon-701

TABLICA 2Tipovi dobnogasastava stanovnitvaRepublike Hrvatske1991., 2001. i 2008.godine

troliranja prostora i njegovih bogatstava, pri emu domicilnoi u pravilu drugaije etniko i plemensko stanovnitvo nije pred-stavljalo vrijednost nego prijetnju ostvarivanja ciljeva. Pre-puna je povijest takvih primjera i primarno su stradavale ma-le ili manje populacije i one koje su egzistirale u prostoru s va-nim prirodnim bogatstvima ili pak prostorima od stratekogaznaenja za kontrolu irega prostora, njegovih koridora, klju-nih toaka, povoljnih geografskih obiljeja za razvoj civiliza-cija i slino. Hrvatsku su povijest od dolaska Hrvata na Jadranusmjeravale i pratile stalne tenje izbijanja drugih naroda nato toplo more i bogatu obalu te stalna borba Hrvata za ouva-nje upravo jadranske fasade. Ne elaborirajui ovdje ranija i po-odmakla vremena, razmotrimo samo u tom kontekstu razdo-blje od hrvatskog osamostaljenja, u kojem se u hrvatskom pro-storu dogodila atipina supstitucija stanovnitva i u kojem sestvaraju demografske pretpostavke za klasinu, mirnu i puza-juu supstituciju. Umjesto relativno malobrojne hrvatske po-pulacije na strateki vanom i civilizacijski vrijednom prosto-ru, primarno mediteranskih obiljeja, s vrlo dubokim izvan-dravnim kontinentalnim zaleem nikad sreenih politikihprilika i odnosa, supstitucijom bi tim prostorom mogli ovlada-ti drugi.

Izmeu Drugoga svjetskog rata i osamostaljenja Hrvat-ske, pa potom i nakon agresije na nju, migracije stanovnitvau Hrvatsku i iz nje bile su vrlo specifine i po smjerovima i pointenzitetu te su pokazivale zapravo poetnu fazu supstitucijestanovnitva u razdoblju do osamostaljenja i specifinu sup-stituciju nakon osamostaljenja izazvanu agresijom na Hrvatsku.

Ve je u poglavlju o izumiranju stanovnitva potvre-no i objanjeno da je nakon Drugoga svjetskog rata u svimmeupopisnim razdobljima do 1981. godine Hrvatska jedinaod svih sastavnica bive zajednice imala emigraciju kao tip op-ega kretanja stanovnitva, iako je kao razvijenija (uz Slove-niju) primala stanovnitvo iz ostalih republika i pokrajina teimala unutranju pozitivnu migracijsku bilancu. Dakle, vieje stanovnitva uselilo u Hrvatsku iz ostalih dijelova bive za-jednice nego to se iz Hrvatske iselilo u istom smjeru, ukupnoje stanovnitvo poraslo manje nego to je trebalo po prirod-nom prirastu i vanjska je migracija (iseljeni iz Hrvatske u i-nozemstvo izvan teritorija bive zajednice) imala negativnubilancu. Proces je pokazivao tzv. puzajuu supstituciju: jednisu se iseljavali izvan Hrvatske i istodobno izvan bive zajed-nice, a drugi su se useljavali u nju s vanjskog teritorija, ali s te-ritorija u okviru bive zajednice. Prvi su bili preteito Hrvati,koji su se zbog gospodarskih i politikih razloga iseljavali izHrvatske prema europskim razvijenim dravama i u obje Ame-rike, a drugi preteito Srbi, koji su se useljavali u Hrvatsku iHrvati koji su se useljavali iz ostalih republika i pokrajina na702



teritorij Hrvatske, odnosno teritorij matine populacije. Ta-kvim je useljavanjima u Hrvatskoj, ali i nekim drugim nede-mografskim razlozima, stalno poveavan apsolutni broj Srbai relativan udio "Jugoslavena" u ukupnom stanovnitvu Hr-vatske. Puzajua supstitucija stanovnitva u Hrvatskoj preki-nuta je agresijom na poetku devedesetih.

Napad na Hrvatsku pokrenuo je velika preseljavanjastanovnitva, izazvao brojne prognanike, izbjeglike i prese-ljenike valove i determinirao prisilnu atipinu supstituciju sta-novnitva apsolutno i relativno velikih razmjera, kao i redi-stribuciju stanovnitva unutar Hrvatske. Procjenjuje se da jevie od 600 000 stanovnika promijenilo prebivalite iz Hrvat-ske i u Hrvatsku te da je unutar Hrvatske vie od 500 000 oso-ba napustilo svoje domove i zbrinuto na drugom mjestu uHrvatskoj. Sve je to bila posljedica napada na Hrvatsku i svase preseljavanja smatraju prisilnima, pokrenuta srbijanskomagresijom i tenjom za kontrolom dijela prostora i izlaska nahrvatsku jadransku obalu. Krajnji je rezultat atipina supstitu-cija stanovnitva, promatrana s historijsko-geografskog aspek-ta, u kojoj dolazi do promjene stanovnitva tako da se u Hr-vatskoj bitno smanjio apsolutan i relativan broj etnikih pri-padnika agresora, a poveao napadnute populacije. Problemje mnogo sloeniji i za sobom vue itav niz opedrutvenih ipolitikih konotacija, koje e se ubudue razmatrati u nizuradova.

Nakon razdoblja izumiranja stanovnitva od 1991. do2001. i njegova nastavka od 2001. do 2011. godine (iako su opti-misti i svi oni koji ne istrauju demografsku sliku Hrvatske o-ekivali moguu vrlo slabu regeneraciju stanovnitva imigra-cijom od 2001. do 2011. godine), izrazito velik prirodni pad, i-zrazito duboka starost ukupnoga stanovnitva i pojava nega-tivne vanjske migracijske bilance potvruju uvjete za novorazdoblje puzajue supstitucije stanovnitva Hrvatske. Do-datno to potenciraju gospodarska recesija, velika nezaposlenost,nestabilnost drutva i svih sustava u njemu, to je, uostalom,i prostorna logika i neumitnost svih atraktivnih prostora, paje lako predvidjeti da e Hrvati izumirati (10 000 i vie osobana godinu) i ponovo se iseljavati, a stanovnitvo irega re-gionalnog i europskog prostora useljavati i postupno supsti-tuirati autohtonu hrvatsku populaciju. Proces je tek na po-etku i primarno je vezan uz radnu snagu i vlasnitvo nad ne-kretninama i tvrtkama, ali se odvija u uvjetima nepostojeeselektivne useljenike politike (Nacionalni program demograf-skog razvitka, 1997.) i izostanka svake ozbiljnije populacijskekoncepcije, pa je mogue i njegovo ubrzanje i intenziviranje.To si ne moe dopustiti ni jedna drava, koliko god liberalnai demokratska bila, jer je to pitanje od prvorazrednoga stra-tekog nacionalnog interesa za sve i svi su u tome konzerva-703



tivni. Supstitucija stanovnitva u ovom je razdoblju najveaopasnost za opstanak Hrvatske.

MOGUNOST REVITALIZACIJEDugorone viemodelske i s razliitim hipotezama objavljeneUN-ove projekcije stanovnitva za Hrvatsku dovoljno su oz-biljno upozorenje Hrvatskoj i njezinoj demografskoj i ukup-noj budunosti, u kojoj e nedostajati stanovnitva, radnesnage i ostalih kontingenata stanovnitva u planiranju razvit-ka prostora, regija i manje-vie svih osnovnih djelatnosti. Ka-ko je stanovnitvo temelj svih planiranja i nije obnovljivosamo po sebi, Hrvatska jednostavno mora planiranje razvojai obnove stanovnitva shvatiti kao primarni interes. Postoje uosnovi samo dva modela potencijalne revitalizacije i njihovederivacije nieg reda veliine i znaenja postavljene premademografskim resursima i potencijalima Hrvatske u zemlji i i-nozemstvu. Prvi je model mogu uz stimulativnu populacij-sku politiku, koja se temelji na ukupnom ili stalnom stanov-nitvu u zemlji, a drugi posrednom imigracijskom revitaliza-cijom.

Revitalizacija stalnim stanovnitvomNegativnost svih pokazatelja vezanih uz domicilnu popu-laciju nastavit e se i intenzivirati i ubudue, to je hrvatskaneumitnost, koja se sama po sebi sigurno nee usporiti nitizaustaviti, pa je s obzirom na strateko znaenje stanovnitva,odnosno ljudskih resursa i potencijala, nuno iz itavoga nizarazloga demografske procese, posebno one vezane uz repro-dukciju i revitalizaciju, ciljano i funkcionalno usmjeravati. Neulazei u ovom radu u detaljnu razradbu razliitih i razliitouinkovitih mjera populacijske politike, posebno onih razra-enih i predloenih u Nacionalnom programu demografskograzvitka (Zagreb, 1997.) i pojedinim radovima (Wertheimer--Baleti, 2005., 2007.; Friganovi i terc, 1993.), a poznavajuiosnovne pokazatelje za demografska stanja, procese i projek-cije, jasno je da su ciljane mjere nune.

Stanovnitvu Hrvatske na prijelazu izmeu duboke i iz-razito duboke starosti nuno je raanje barem na razini kraja1980-ih, ili oko 55 000 roenih u godini, to je za gotovo 12 000roene djece u godini vie nego danas.5 Osnovno pitanje ko-je se postavlja pritom jest moe li sastav stanovnitva Hr-vatske po dobi i spolu potencijalno bioloki osiguravati rod-nost na razini 55 000 roene djece u godini. Fertilni kontin-gent enske populacije po procjeni 2009. godine iznosio jeoko 1 050 000 ena izmeu 15 i 49 godina (Statistiki ljetopis2010., DZS, Zagreb), a ukupnim starenjem populacije i sma-njivanjem mladoga stanovnitva, a poveavanjem staroga, u-704

dio zreloga stanovnitva (pa tako i ena u fertilnom razdo-blju) zadrao se gotovo na istoj razini ili ak poveao od 20 do34 godine (H3). Time je i bioloki potencijal raanja zadrangotovo u istom okviru, pa je usprkos dugotrajnim negativnimtrendovima i pokazateljima hrvatska populacija u zemlji jo u-vijek i jo neko vrijeme revitalizacijski i resurs i potencijal (H4).6

Statistiki podaci potvruju da od oko 1 150 000 ena ufertilnom razdoblju danas njih 3,8% u godini rodi, a za poe-tak obnove ili revitalizacije ukupnoga stanovnitva rodnost bitrebalo poveati na 4,8%. Statistiki to izgleda jednostavno,lako mogue i provedivo, meutim itav niz sloenih faktorautjee na sniavanje fertiliteta (Akrap, 2011.; Akrap i ipin,2011.; ipin, 2011.; Gelo i sur., 2011.), koje u hrvatskom gospo-darstvu i drutvu nije lako promijeniti niti umanjiti njihov u-tjecaj (produenje obrazovanja ena, kasnije stupanje u brak,vea zaposlenost i aktivnost ena, gospodarska nesigurnostmladih, teko rjeavanje stambenih uvjeta, porast udjela sa-mohranih majki i slino). Usprkos svemu, moe se zakljuitida u Hrvatskoj demografski revitalizacijski potencijal jo uvi-jek postoji, a hoe li, kada i uz koje uvjete revitalizacija zaistai biti mogua, ovisi o stratekim odlukama i procjenama.

Revitalizacija imigracijskim stanovnitvomRevitalizaciju stanovnitva Hrvatske neselektivnom i neplan-skom imigracijom kroz supstituciju stanovnitva, koja mijenjaosnovni prevladavajui narodnosni sastav hrvatskoga drav-nog teritorija, nije mogue prihvatiti iz niza stratekih i ranijenavedenih razloga, jer se time demografski problem prenosina mnogo sloeniji opedrutveni i na pitanje opstanka Hr-vatske kao nacionalne drave. To nipoto ne smije biti u Hrvat-skoj ponovo zabranjena tema, jer nije ni u drugim dravamaliberalno-demokratskoga svijeta, a kako je preseljavanje Hrva-ta iz razliitih razloga iz drugih dijelova bive zajednice pre-ma matinoj populaciji pri kraju, klasina hrvatska dijasporaostaje u stratekom smislu takoer hrvatski imigracijski revi-talizacijski potencijal. Klasinom se hrvatskom dijasporom sma-traju sve osobe u prekomorskim i europskim zemljama (bezve spomenutih zemalja bive zajednice), registrirane u stati-stikim slubama tih zemalja, za koje se moe procijeniti i-dentifikacija s hrvatskim nacionalnim ili etnikim podrijetlomi kod kojih postoji emotivna, kulturna, socioloka, prostorna isvaka druga povezanost s hrvatskim narodnim identitetom,nainom ivota i temeljnim hrvatskim vrijednostima, onakokako to definira esto spomenuti Nacionalni program demo-grafskog razvitka (Zagreb, 1997.).7

Procijenjeno je (NPDR, str 30.) da takvih osoba ima oko2,5 milijuna, od toga oko 1,9 milijuna u prekomorskim zem-705



ljama: SAD-u, Kanadi, zemljama June Amerike i Afrike, Au-straliji i Novom Zelandu i oko 600 000 u europskim zemljama,i da e cijela ta populacija imati jo neko vrijeme veu stopureprodukcije nego potpune asimilacije u novo drutvo bez po-stojanja osjeaja hrvatske identifikacije. Pretpostavi li se stan-dardni feminitet fertilnoga kontingenta na razini oko 650 000ena, iako je vjerojatno neto vei zbog mlae i vitalnije po-pulacije, jasno je da hrvatska populacija izvan zemlje takoerpredstavlja objektivno postojei revitalizacijski potencijal (H5).Njegova aktivacija u funkciji povratka dijaspore u domovinui potencijalne revitalizacije ukupnoga stanovnitva u zemljiovisi o postavljanju stratekih okvira kojim se eli kretati Hr-vatska u budunosti i jasnoj elji da ouva demografski i sve-koliki hrvatski identitet.

OSNOVNE PRETPOSTAVKE REVITALIZACIJEVe smo zakljuili da revitalizacija ukupnoga stanovnitva Hr-vatske nije mogua sama po sebi kao nastavak demografskihtrendova, nego je za to potrebna planska, strateka, program-ska, funkcionalna, znanstveno utemeljena i razvojno potreb-na intervencija drave i njezinih resornih institucija. Osnov-ne pretpostavke objektivno potrebne revitalizacije stanovni-tva Hrvatske, kojom bi se zaustavilo izumiranje i supstituira-nje domicilne populacije (stalnog stanovnitva u zemlji) i kojese moe provesti u postojeim drutvenim, politikim i go-spodarskim okvirima, mogue je svesti na ove:

Vlada Hrvatske nuno mora demografsku problema-tiku postaviti na razinu stratekoga nacionalnog znaenja okojem ovisi ukupni razvoj i opstanak samostalne drave i o-uvanje hrvatskoga teritorija i svih njegovih vrijednosti.

Osnova svih drutvenih, gospodarskih, prostornih, re-gionalnih i granskih planiranja morala bi biti stanovnitvo, pabi i briga o njemu bila u skladu s njegovim znaenjem kao te-meljem na kojem poiva svaka teritorijalna zajednica u svijetu.

Republika Hrvatska i njezina zakonodavna i izvrnavlast ne bi smjele ekati idealno vrijeme gospodarskoga stup-nja razvitka zemlje, u kojem bi se stvorili preduvjeti demo-grafske obnove, jer takvo idealno vrijeme nikad nee posto-jati, nego u skladu sa stratekim znaenjem i ulogom stanov-nitva i negativnom ukupnom demografskom slikom Hrvatske,treba odmah osmiljavati i provoditi populacijsku politiku,potrebnu za razvitak zemlje.

Sva tri dosadanja dokumenta vezana uz demografskirazvoj Hrvatske nuno je ujediniti u jedan sa svim relevant-nim parametrima i revitalizacijskim mjerama, uz prethodnoformiranje vijea za demografski razvoj, koje bi inili svi, alisvi strunjaci te i srodne problematike, neovisno o politikoj706



pripadnosti te osobnim, ideolokim i struno-znanstvenim ra-zliitostima.

Svaka drava s takvim demografskim problemima iposebno s tako brojnom i bogatom dijasporom ima najveuinstitucionalno posloenu razinu izvrne vlasti za njihovo rje-avanje. Hrvatskoj treba ponovo povratak svih veza s dija-sporom, njezino ukljuivanje u sve tokove u zemlji, posebnogospodarske, investicijske i privatizacijske, a za takvu oz-biljnu razinu, bitnu i za gospodarski i demografski oporavakzemlje, nuno je posebno ministarstvo. To je jedna od stra-tekih odluka koje se oekuje.

Prema demografskim resursima i potencijalima, Hr-vatska se treba oslanjati na kljune mjere vezane i uz domi-cilnu i za iseljeniku populaciju, kombinirajui njihovu pove-zanost i neodvojivost, prihvaajui pritom dijasporu kao neu-pitno hrvatsko bogatstvo.

Provedbene mjere dosadanje populacijske politike ni-su u Hrvatskoj donijele oekivane rezultate, usprkos relativ-no i apsolutno znatnim utroenim sredstvima iz dravnogaprorauna, a slina su i iskustva drugih zemalja (Demeny, 2003.;Letablier, 2003.; Sanderson, 2011.). Zato treba radikalizirati pri-stup revitalizaciji ukupne populacije stimuliranjem poveanjarodnosti, dajui naknadu za svako roeno dijete, s obziromna to da on poinje djelovati odmah, njegovi su rezultati iz-ravni, ne treba ekati due razdoblje primjene i zapravo je naj-jednostavniji ako slijedimo iskustva i promiljanja i u drugimzemljama.

Usprkos velikim problemima s punjenjem hrvatskogadravnog prorauna i njegovim stalnim deficitom, vrlo slo-enoj i tekoj gospodarskoj situaciji, velikoj nezaposlenosti tenizu drugih nepovoljnih okolnosti, navedeni model lako je ra-zraditi i kvantificirati prema ciljanoj rodnosti od 55 000 u godini.

Prihvaajui njemaki revitalizacijski model (Sander-son, 2011.), ali s razliitim parametrima, za ciljanu rodnost uHrvatskoj kojom bi se izbjegla depopulacija, izumiranje, sta-renje ukupne populacije i supstitucija stanovnitva mora se do-nijeti strateka odluka o izdvajanju dijela proraunskih sred-stava za tu namjenu u visini od 1,6 do 3,2%. Usporeujui visi-nu tog izdvajanja s nekim drugim stratekim financiranjem izprorauna, a s obzirom na znaenje revitalizacije ukupnogastanovnitva za Hrvatsku, smatramo da bi tu odluku VladaHrvatske zbog opeg interesa i budunosti zemlje nuno tre-bala donijeti. Time bi se omoguilo da svako roeno dijete do-bije 5000 do 10 000 eura, to smatramo bitnom egzistencijal-nom i potencijalnom mjerom koja jedino moe donijeti izrav-ne i relativno brze rezultate.

Drugi revitalizacijski model trebao bi biti vezan uz di-jasporu i potencijalni fertilni kontingent enske populacije,707



koja ini po procjenama ak 72,7% istoga domicilnog kontin-genta. Meutim, ovaj model morao bi biti vezan i uz povrataku Hrvatsku i uz poveanje rodnosti povratnike populacije.Stimulirala bi se na isti nain kao po prethodnom modelu rod-nost povratnika uz njihov ostanak u Hrvatskoj u duem raz-doblju, koje se moe definirati za razdoblje od 10 godina.Pretpostavka je da bi se na taj nain rodnost potencijalno mo-gla poveati za dodatnih 10 000, ime bi se dostigla rodnostukupnoga stanovnitva Hrvatske s poetka 1980-ih godina itime pokrenula revitalizacija ukupnoga stanovnitva te zausta-vili svi negativni trendovi i pokazatelji. Uz iste parametre sti-muliranja iz prethodnoga modela od 5 000 do 10 000 eura, izprorauna bi se dodatno izdvojilo jo izmeu 0,31 i 0,62%sredstava.

Kombinacijom standardnoga i imigracijsko-povratni-koga revitalizacijskog modela, uz prihvaanje stratekoga zna-enja demografske problematike za opstanak hrvatske dravei naroda, postigli bi se relativno brzo planirani i za gospodar-ski i opi razvoj potrebni rezultati, bez posebnih aktivnostiraznih tijela i institucija, usporavanja skupoga, velikog i tro-mog administrativnog sustava i silnih sterilnih rasprava o po-trebnosti postupanja. Treba samo shvatiti strateko znaenjeprojekta i donijeti odluku u korist opstanka i razvitka Repu-blike Hrvatske.

ZAKLJUAK1. Demografski se razvoj Hrvatske ne moe objasniti samo

opom teorijom demografske tranzicije nego primarnonizom posebnih imbenika u okviru prostorne i povije-sne uvjetovanosti.

2. Neprijeporno izumiranje stanovnitva Hrvatske stvarapretpostavku za prostornu supstituciju njezina stanov-nitva.

3. Fertilni kontingent enskoga stanovnitva jo je uvijek ijo e krae vrijeme biti hrvatski reprodukcijski demo-grafski potencijal.

4. Revitalizacijski modeli stanovnitva Hrvatske jo se uvi-jek mogu i trebaju postavljati prema stalnom stanovni-tvu u zemlji.

5. Hrvatska je dijaspora mogua revitalizacijska osnovastrategije demografskog razvoja Hrvatske.

BILJEKE1 Iako se radi samo o prvim rezultatima popisa stanovnitva iz 2011.godine, koji e u konanici biti korigirani tzv. namjerom odsutnosti iprisutnosti u naselju i diplomatskom populacijom, u osnovi ostajedefinicija uobiajenoga stanovnitva prema uobiajenom mjestu sta-novanja kao ukupnoga i stalnoga stanovnitva. Nikakvo kasnije fri-ziranje podataka nee moi popraviti ukupnu sliku depopulacije u708



Hrvatskoj nakon intenzivnoga meupopisnog prirodnog pada i po-jave vanjske negativne migracijske bilance u zadnjim godinama istograzdoblja.2 Tipizacija opeg kretanja stanovnitva u demogeografskoj je litera-turi modelski razraen sustav razmatranja odnosa meupopisne pro-mjene ukupnoga stanovnitva i prirodnoga kretanja stanovnitva,koji rezultira tzv. grubom migracijskom bilancom i tipizacijom imigra-cije i emigracije stanovnitva, a sadraj je obveznoga obrazovnogsustava.3 Prikazani podaci u tablici ostavljeni su u izvornoj statistikoj formi,usprkos promjeni definicije stalnoga stanovnitva, posebno s prvimpopisom to ga je samostalno provela Hrvatska (jedan od autora lan-ka recenzent je tadanjeg zakona o stanovnitvu i autor definicijestalnog stanovnitva) i promjene voenja vitalne statistike 1998. go-dine. Svoenjem svih podataka u prolim popisima na rezidencijal-no stanovnitvo i razdvajanje vitalnih dogaaja u Hrvatskoj i izvannje i formalno bi iskljuio demografski potencijal koji nam je ovdjeprimaran.4 Najjednostavnije je sve objasniti gotovo funkcionalnom korela-cijom gospodarskih i demografskih pokazatelja i trendova, okvirnimkontingentima i opim razvojem. Meutim, Hrvatska je u tome po-sebna. Jedina je imala depopulaciju nakon svih ratova u okruenju,jedina je kao razvijeniji prostor imala emigraciju ukupnoga stanov-nitva izmeu popisa i mogla je prema svim usporednim pokaza-teljima imati stope demografskog rasta kao npr. Slovenija ili Srbijado 1981. godine. Mogla je imati oko 5 milijuna stanovnika u prvojvarijanti ili 6,4 milijuna u drugoj ve 1981. godine (terc, 1991.). Mo-gla je, ali nije. I zato je danas po pokazateljima i trendovima gotovokao Njemaka (Eurostat, 2010.) ili odmah iza nje i ima zavrenu de-mografsku tranziciju. Gospodarski to nije logino, znanstveno i poli-tiki je "opravdavano", demografska je prolost izgubljena, a mi neelimo da bude i budunost, koliko god to ekonomisti i globalni pla-neri eljeli.5 Rodnost hrvatske populacije u zemlji od 55 000 na godinu donja jemogua granica potencijalne revitalizacije, s obzirom na pojavu ne-gativne vanjske migracijske bilance zadnjih godina, primarno staros-no-bioloki uvjetovanoga mortaliteta i stimulativno moguega raa-nja u potencijalnom hrvatskom demografskom okviru u zemlji. Au-torska je to procjena na osnovi praenja dinamikih srednjih vrijed-nosti osnovnih pokazatelja nakon 1960. godine, koja bi omoguilaprirodni prirast stanovnitva, mogue zaustavljanje depopulacije,iako jo uvijek neodgovarajue stope reprodukcije i ukupnoga fer-tiliteta. Bio bi to prvi korak ili razdoblje (barem u 10 godina) premapotencijalnoj revitalizaciji.6 Statistiki podaci potvruju od 1991. do 2009. godine smanjenjefertilnoga enskog kontingenta sa 1 149 407 u 1991. godini na 1 080 121u 2001. godini i 1 038 600 u 2009. godini (apsolutno 110 807 ena, arelativno za 9,6%), dok je istodobno rodnost smanjena za 19,5%. Norazmotrimo samo kontingent enskoga stanovnitva od 20 do 29godina, u kojoj je mogu veliki potencijal raanja. Taj je kontingentisti 2009. i 2001. godine, a 2009. roeno je 3 584 djece vie nego 2001.709



godine (8,7% vie). Petogodinja dobna skupina od 30 do 34 godineima ak vie ena 2009. nego 2001. godine (u njoj je zadnjih godinaprevladavajue raanje u Hrvatskoj) itd. itd. Jasno je da e se ubu-due smanjivati ukupni fertilni kontingent ena, potujui sve fak-tore koji u drutvu i prostoru djeluju na to, no jasno je i vidljivo dapotencijal za raanje jo uvijek postoji, da moe reagirati na stimu-lativne mjere i da znanstveno dokazivanje nemogunosti poveanjarodnosti u domicilnoj populaciji iskljuuje strateko znaenje togapitanja. To, istina, nee potrajati dugo, po naoj procjeni moda sa-mo u ovom meupopisnom razdoblju.7 Osim NPDR-a iz 1996. godine, postoji i Nacionalna populacijskapolitika iz 2006. godine. Razlika je, jasno, u vremenu, ali i u osnov-nom pristupu problematici. Prakticizam nacionalne politike iz 2006.godine u presloenom sustavu brojnih ministarstava, agencija, ure-da i raznorodnih predstavnika u vijeu nije mogao nadoknaditi stra-teko znaenje i pristup u Programu. Na je izbor Program i procjeneu njemu, iz osnovnog razloga to nam je primaran potencijal, mo-gunost, a ne statistiki resursi registrirani popisima stanovnitva imi-gracijskih zemalja. Svi e noviji podaci iz kanadskih, amerikih ilinjemakih popisa stanovnitva registrirati iz brojnih razloga vienego upola manje pripadnika hrvatske vie ili manje asimilirane ma-njine. Mi smo se priklonili procjenama iz Programa stoga to jemogue procijeniti po standardnoj stopi obnove i asimilacije stanov-nitava potencijalnu reprodukciju iseljenoga stanovnitva iz Hr-vatske, primarno u 20. stoljeu, a kako se radi o potencijalu, a ne oresursu, smatramo procjene iz Programa relevantnim potencijalom.

LITERATURAAkrap, A. (2011.), Sektor zaposlenosti ena i fertilitet u Hrvatskoj.Drutvena istraivanja, 20 (1): 3-23. doi:10.5559/di.20.1.01

Akrap, A. i ipin, I. (2011.), Usklaivanje poslovnog i obiteljskog ivotau Hrvatskoj: utjecaj na fertilitet. Drutvena istraivanja, 20 (1): 47-68.doi:10.5559/di.20.1.03

Akrap, A., ipin, I., Pokos, N., Ridzak, T. i ivi, D. (2003.), initeljidemografskih kretanja u Republici Hrvatskoj, Zagreb, Dravni zavod zazatitu obitelji, materinstva i mladei.

ipin, I. (2011.), Obrazovanje i fertilitet zaposlenih ena u Hrvatskoj.Drutvena istraivanja, 20 (1): 25-46. doi:10.5559/di.20.1.02

Demeny, P. (2003.), Population Policy Dilemmas in Europe at the Dawnof the Twenty-First Century. Population and Development Review, 29(1): 1-28. doi:10.1111/j.1728-4457.2003.00001.x

Friganovi, M. (1966.), O metodi geografskog prouavanja stanovni-tva. Geografski glasnik, 28 (1): 129-131.

Friganovi, M. (1983.), Teorijski okvir i empirijski pristup demograf-skom razvoju i problemima SR Hrvatske 1971.-1981. Radovi, 17-18: 21-38.

Friganovi, M. (1984.), Egzodusna podruja (ne) razvijenost i popu-lacijska politika u SR Hrvatskoj. Radovi, 19: 29-38.

Friganovi, M. A. i terc, S. (1993.), Demogeografski razvoj i popula-cijska politika Republike Hrvatske. Drutvena istraivanja, 2 (1): 151-165.710



Gelo, J. (1999.), Ratni uinci na promjene demografskih struktura uHrvatskoj. Drutvena istraivanja, 8 (5-6): 735-749.

Gelo, J. (2004.), Kretanje broja rezidencionalnog (boraveeg) stanovni-tva Hrvatske u 20. stoljeu. Drutvena istraivanja, 13 (4-5): 653- 673.

Gelo, J., Smoli, . i Strmota, M. (2011.), Sociodemografske odrednicezaposlenosti ena u Hrvatskoj. Drutvena istraivanja, 20 (1): 69-88.doi:10.5559/di.20.1.04

Gelo, J., Akrap, A. i ipin, I. (2005.), Temeljne znaajke demografskograzvoja Hrvatske (bilanca 20. stoljea), Ministarstvo obitelji, branitelja imeugeneracijske solidarnosti, Zagreb.

Grizelj, M. (2005.), Projekcije stanovnitva Hrvatske do kraja stoljea.U: Stanovnitvo Hrvatske dosadanji razvoj i perspektive (str. 331-352),Zagreb, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar.

Laji, I. (1995.), Demografski razvitak Hrvatske u razdoblju od 1991. do1994. Revija za sociologiju, 26 (1-2): 55-64.

Laji, I. i terc, S. (1990.a), Migracijska bilanca opina Hrvatske u raz-doblju 1971. do 1981. Sociologija sela, 22 (107/108): 19-33.

Laji, I. i terc, S. (1990.b), Emigracijske i imigracijske opine. U: De-mografski faktori razvoja Hrvatske (str. 227-255), Zagreb, IDIS.

Letablier, M. (2003.), Fertility and Family Policies in France. Journal ofPopulation and Social Security (Population), 1: 245-261.

Mren, S. (2005.), Projekcije stanovnitva Hrvatske do 2031. godine.U: Stanovnitvo Hrvatske dosadanji razvoj i perspektive (str. 315-330),Zagreb, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar.

Nacionalni program demografskog razvitka (1997.), Ministarstvo razvit-ka i obnove, Zagreb.

Nejami, I. i Mieti, R. (2004.), Budue kretanje broja stanovnika Hr-vatske: projekcija 2001.-2031. Drutvena istraivanja, 13 (4-5): 751-776.

Oliviera-Roca, M. (1990.), Unutranja migracija. U: Demografski faktorirazvoja Hrvatske (str. 63-93), Zagreb, IDIS.

Pejnovi, D. (2004.), Depopulacija upanija i disparitet u regionalnomrazvoju Hrvatske. Drutvena istraivanja, 13 (4-5): 701-726.

Sanderson, W. (2011.), Low Fertility and Population Aging in Ger-many and Japan: Prospects and Policies. U: Fertility and Public Policy:How to Reverse the Trend of Declining Birth Rates (str. 51-80), Cam-bridge, MIT Press.

terc, S. (1984.), Tipovi opeg kretanja stanovnitva nedovoljno ra-zvijenih opina SR Hrvatske. Ekonomski pregled, 35 (11-12): 547- 563.

terc, S. (1986.), O suvremenom geografskom objektu istraivanja sposebnim osvrtom na demogeografiju. Geografski glasnik, 48: 99-121.

terc, S. (1991.), The General Demographic Cross Section of the Re-public of Croatia. Geographical Papers, 8: 1-38.

terc, S. (1992.), Prostorni i demografski aspekti revitalizacije rural-nih naselja u Hrvatskoj. Drutvena istraivanja, 1 (1): 127-157.

terc, S. i Crkveni, I. (1996.), The Population of Croatia. GeoJournal,38 (4): 417-424.711



terc, S. i Pokos, N. (1993.), Demografski uzroci i posljedice rata pro-tiv Hrvatske. Drutvena istraivanja, 2 (2-3): 305-333.Wertheimer-Baleti, A. (1982.), Demografska tranzicija kao svjetskiproces. Ekonomska revija, 3-4: 271-280.Wertheimer-Baleti, A. (1989.), Tendencije u razvitku stanovnitvaSR Hrvatske. Ekonomski pregled, 40 (5-6): 231-250.Wertheimer-Baleti, A. (1992.a), Posttranzicijska etapa u razvoju stanov-nitva (opa i metodoloka razmatranja). Ekonomski pregled, 10-11-12:643-656.Wertheimer-Baleti, A. (1992.b), Demografske promjene i globalnidemografski procesi u Hrvatskoj u poslijeratnom razdoblju. Encyclo-pedia moderna, god. 13, 2 (38): 238-251.Wertheimer-Baleti, A. (2000.), Populacijska politika u zemljama s post-tranzicijskim obiljejima razvoja stanovnitva. Rad HAZU, 480: 163-181.Wertheimer-Baleti, A. (2004.), Depopulacija i starenje stanovnitva temeljni demografski procesi u Hrvatskoj. Drutvena istraivanja, 13(4-5): 631-651.Wertheimer-Baleti, A. (2005.), Starting Points for Pronatal PopulationPolicy in Croatia. Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci: asopisza ekonomsku teoriju i praksu, 23 (2): 217-236.Wertheimer-Baleti, A. (2007.), Depopulacija, starenje stanovnitva ipopulacijska politika u Hrvatskoj. Rad HAZU, 45: 73-120.ivi, D. (2003.), Demografske odrednice i posljedice starenja sta-novnitva Hrvatske. Revija za socijalnu politiku, 10 (3-4): 317-319.ivi, D. (2008.), Demografske prilike u Hrvatskoj poetkom 1990-ihgodina. asopis za suvremenu povijest, 40 (1): 219-236.ivi, D., Pokos, N. i Turk, I. (2005.), Basic Demographic Processes inCroatia. Hrvatski geografski glasnik, 67 (1): 27-44.ivi, D. i Pokos, N. (2004.), Demografski gubitci tijekom domovin-skog rata kao odrednica depopulacije Hrvatske (1991.-2001.). Dru-tvena istraivanja, 13 (4-5): 727-750.ivi, D., Pokos, N. i Mieti, A. (ur.) (2005.), Stanovnitvo Hrvatske dosadanji razvoj i perspektive, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar,Biblioteka Zbornici, knjiga 28, Zagreb.

Uncertain Demographic Future ofCroatia Dying Out and Substitutionor Revitalization of Population...?Stjepan TERC, Monika KOMUANACFaculty of Science, Zagreb

The main objective and purpose of this study is to confirmthe impossibility of revitalization without a serious, respon-sible and focused population policy, to assess the potentialfor revitalization (which still exists, despite many negativeaspects of the Croatian demographic situation) and to place712



the issue of demographics within the foundations of thedevelopment and survival of contemporary Croatia. Allanalyses have confirmed a significant negative trend in allparameters and the impossibility of stopping negativeprocesses without a serious intervention of the State, throughstimulative population policy and the participation of Cro-atian immigration in economic, political and revitalizationprocesses in the country. The methodological approachwithin the framework of standard demographic norms isfocused exclusively on basic content, processes andrelationships so as to project through these factors thedramatic state Croatia is currently in. Knowledge on spatialnorms developed in space by the population has beenapplied in particular, taking into consideration the situationon state and regional levels. The most important result of theanalysis is that Croatia, despite longtime negative trends inall demographic processes, still carries demographicpotential on a national level, particularly in the diaspora andhas the ability, through incentives population policy, to stopthe dying out and quick aging of the general population andinitiate the process of its revitalization, with the aim ofeconomic development and the development of the country'sfuture.

Keywords: natural decrease, depopulation, aging, dying out,revitalisation

713



Documents

di117_05sterc