Demografski okvir i gubitci tijekom Domovinskog rata i poraća 1991.-2001.

(Iz knjige Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat, Zdenko RADELIĆ, Davor MARIJAN,

Nikica BARIĆ, Albert BING i Dražen ŽIVIĆ)

Rezultati popisa stanovništva u Hrvatskoj iz 2001. godine, kao i podatci o kretanju

nataliteta i mortaliteta od 1991. godine do danas nedvojeno su pokazali da se

demografska slika Hrvatske uvelike promijenila u odnosu na prethodna mirnodopska

razdoblja. U međupopisnom razdoblju 1991.-2001. smanjen je ukupan broj stanovnika

za 350 000 → relativno visoki ratni mortalitet i izrazito visoki migracijski gubitci

stanovništva.

Gotovo da nema područja Hrvatske koje nije pretrpjelo odgovarajuće demografske

gubitke ili čiji je ratni ili poratni demografski razvoj bio barem dijelom determiniran

ratnim (ljudskim ili materijalnim) posljedicama, osobito prisilnim migracijama. Hrvatska

je i prije rata imala nepovoljne naslijeđene demografske i društveno-gospodarske

procese iz socijalističkog, jugoslavenskog razdoblja. Tijekom 1990-ih Hrvatsku je

pogodila i duboka gospodarska i socijalna kriza.

Ratovi ulaze u skupinu onih “vanjskih” čimbenika koji negativno utječu na populacijski

razvoj određenog prostora jer uzrokuju velike poremećaje i regresiju (depopulaciju) u

domeni prirodnog, popisnog, prostornog (migracijskog) i ukupnog kretanja stanovništva,

ali i u domeni demografskih struktura (dobno-spolne, ekonomske, etničke i

konfesionalne)

U proljeće i ljeto 1991. godine zbivali su se kompleksni demografski procesi

determinirani neposrednim ratnim aktivnostima (borbenim djelovanjima i

razaranjima), ali i politikom etničkog čiščenja (prisilne migracije), koju su sustavno i

planski provodila tijela srpske vlasti, Jugoslavenska narodna armija (JNA) i srpske

dobrovoljačke i terorističke postrojbe iz Hrvatske i Srbije. Okupirani teritorij Republike

Hrvatske (RH) od 1990. do 1995. iznosio je gotovo četvrtinu površine državnog

teritorija.

Prije osamostaljenja i Domovinskog rata, Hrvatska se nalazila u nepovoljnoj

demografskoj situaciji: približavanje prirodnoj depopulaciji, iseljavanje i starenje

stanovništva te ruralni egzodus, bijela kuga, manjak bilo kakve smislene populacijske

politike; natalitet kontinuirano pada od 1950-ih

Na već narušene i potpuno poremećene populacijske trendove nadovezala se srbijanska

oružana agresija na RH sa svojim relativno visokim demografskim ratnim gubitcima,

osobito u domeni migracija

U metodološkom smislu se u istraživanjima demografskih/ljudskih ratnih gubitaka koristi

dvjema osnovnim metodama: metoda osobne identifikacije i metoda analitičko-

matematičkog izračunavanja ili demografska metoda

Metoda osobne identifikacije podrazumijeva individualnu identifikaciju svake stradale

osobe (poginule, ubijene, umrle zbog posljedica rata, nestale i izbjegle) – popisi i

evidnecije žrtava rata. Ova se metoda koristi uglavnom u historiografskim istraživanjima

ljudskih gubitaka

Druga metoda je analitičko (matematičko) demografsko-statističko izračunavanje

(procjena) visine i strukture ukupnih demografskih gubitaka, osobito gubitaka prirodnoga

prirasta i migracijskih gubitaka. Ova metoda se koristi uglavnom u demografskim

istraživanjima

Najveće i najvažnije metodološke teškoće u znanstvenim istraživanjima demografskih

gubitaka i posljedica Domovinskog rata proizlaze iz:

1.) slabe vjerodostojnosti pojedinih sekundarnih izvora podataka

2.) neujednačenih metodoloških kriterija u prikupljanju podataka “s terena” koje su ti izvori

stalno ili povremeno publicirali

3.) nedostupnost nekih izvora i arhivske građe koji bi mogli imati važne podatke za cjelovito

sagledavanje demografske problematike Domovinskog rata

Za istraživanje demografskih promjena uzrokovanih Domovinskim ratom, koristi se

popisna i vitalna statistika Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Drugu skupinu podataka čine sekundarni izvori podataka. To su službene (državne)

i nevladine institucije/udruge koje su prikupljale ili još uvijek prikupljaju podatke. U

toj skupini najvažniji izvori podataka su: Ministarstvo branitelja, Odjel za

istraživanje i informiranje Ministarstva zdravstva, Komisija za zatočene i

nestale vlade Republike Hrvatske, Ured za prognanike i izbjeglice vlade

Republike Hrvatske (osnovan 22. studenog 1991., kada je već otprilike pola

milijuna ljudi moralo napustiti svoj dom.)

Etnička slika Hrvatske kroz 20. st. i broj Srba

U 20. st. hrvatski je prostor u tri navrata bio zahvaćen golemim migracijskim

valovima koji su značajno promijenili etničku sliku Hrvatske:

1.) Nakon Prvog svjetskog rata

2.) Neposredno prije kraja Drugog svjetskog rata i u poraću

3.) Tijekom srbijanske oružane agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu

U popisu iz 1991. godine, u Hrvatskoj se nacionalno izjasnilo 4 559 355 stalnih

stanovnika ili 95,3% ukupnog stanovništva. Najbrojniji su bili Hrvati (3 736 356), zatim

Srbi (581 663), Muslimani (43 469), Slovenci (22 376), Mađari (22 355), Talijani (21

303) i drugi. Od nacionalno neizjašnjenog stanovništva brojem su iskakali jedino

Jugoslaveni (106 041). Dakle, ukupnu etničku sliku Hrvatske 1991. godine činili su u

većini Hrvati (78,1%), Srbi (12,2%), Jugoslaveni (2,2%), Muslimani (0,9%) i ostali

(6,6%).

Broj Srba u Hrvatskoj je nakon Drugog svjetskog rata oscilirao, ali nikada nije prelazio

15% (najmanji je bio 1981. godine – 11,5%)

Ukupno gledajući, od 1948. do 1991. godine, broj Hrvata u RH povećan je za 25,6%, a

broj Srba za 7%

Ratom zahvaćeno stanovništvo i teritorij Republike Hrvatske

Tijekom Domovinskog rata, gotovo u cijelosti je bilo okupirano 15 općina: Beli

Manastir, Benkovac, Donji Lapac, Dvor, Glina, Gračac, Knin, Hrvatska Kostajnica,

Obrovac, Petrinja, Slunj, Titova Korenica, Vojnić, Vrginmost i Vukovar → 10 042

četvorna kilometara površine (17,8% državnog teritorija) i 388 032 stanovnika prema

popisu iz 1991. (8,1% stanovništva)

Djelomično je bilo okupirano, također, 15 bivših općina: Drniš, Duga Resa, Gospić,

Karlovac, Nova Gradiška, Novska, Ogulin, Osijek, Otočac, Pakrac, Sinj, Sisak, Šibenik,

Vinkovci, Zadar → 13 980 četvornih kilometara (24,7% državnog teritorija) i 961 973

stanovnika (20,1% stanovništva)

Djelomično su bile okupirane još četiri općine, no one su bile u cijelosti oslobođene do

kraja 1992. godine: Daruvar, Dubrovnik, Grubišno Polje i Slatina → 2 805 četvornih

kilometara (5% državnog teritorija) i 146 944 stanovnika (3,1% stanovništva)

U Republici Hrvatskoj ratom i agresijom izravno je bilo ugroženo približno 26 827

četvornih kilometara (47,4% kopnene površine Hrvatske) i 1 496 949 stanovnika

(31,3% stanovništva) → točno trećina bivših općina Hrvatske (33,3%) bila je

zahvaćena izravnim ratnim stradanjima i razaranjima

Odnosno, 13 hrvatskih županija bilo je izravno zahvaćeno ratom; dvije su u cijelosti

oslobođene do kraja 1991. godine (Bjelovarsko-bilogorska i Virovitičko-podravska).

Preostalih 11 oslobođeno je ili reintegrirano do kolovoza 1995., odnosno do siječnja

1998. (Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Ličko-senjska, Požeško-slavonska, Brodsko-

posavska, Zadarska, Osiječko-baranjska, Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska,

Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska). Dakle, ukupno je u navedenih 13,

srbijanskom agresijom zahvaćenih hrvatskih županija, živjelo prije rata 2 609 770

stanovnika ili više od polovice (54,5%) stanovništva Hrvatske, do kojih je 92,6% bilo

stanovništvo u zemlji

Izravni demografski gubitci – ratni mortalitet

Izravne demografske gubitke možemo strukturirati u tri osnovne kategorije:

1.) Pripadnici Hrvatske vojske (hrvatski branitelji)

2.) Civili stradali na slobodnim područjima Hrvatske

3.) Pripadnici Srpske vojske Krajine i civili stradali na okupiranim područjima Hrvatske

Svaka od ove tri kategorije ima i svoje dvije potkategorije:

a) poginuli, ubijeni, umrli zbog posljedica ranjavanja, nesreća ili drugih razloga

povezanih s ratom

b) nasilno odvedeni, zatočeni i nestali

Prema podatcima Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (listopad 2002.),

ukupno je od 1991. do 2002. godine, poginulo, ubijeno i umrlo zbog ratnih posljedica

8147 hrvatskih branitelja. Gotovo 80% poginulih, ubijenih i umrlih hrvatskih branitelja

stradalo je tijekom 1991., 1992., 1993. godine; najviše 1991., najteže ratne godine u

Hrvatskoj (3761 branitelj ili 46,2%)

U prve tri ratne godine (1991.-1993.) poginula su, ubijena ili umrla od posljedica rata

6492 pripadnika Hrvatske vojske ili 79,7% svih smrtno stradalih hrvatskih branitelja

Relativno visok broj i udjel stradalih branitelja zabilježen je i 1995. godine (844 ili

10,4%) – oslobodilačke operacije Hrvatske vojske

Najveći broj stradalih branitelja dolazi sa prostora Vukovarsko-srijemske županije →

16,4%; zatim Osiječko-baranjska županija → 11,6% (dvije najistočnije hrvatske

županije imale su ukupno 2282 stradala branitelja ili 28%). Treća je Zagrebačka

županija i Grad Zagreb čija je specifičnost ta što na njezinom području, osim na

južnom dijelu uz rijeku Kupu, nije bilo ratnih aktivnosti → odlazak dragovoljaca i

brigada na razna ratišta (1163 ili 14,3%)

Pribrojimo li nestale branitelje navedenom broju poginulih, ubijenih i umrlih, onda

dolazimo do podatka da izravni demografski gubitci hrvatskih branitelja iznose 8668

osoba pri čemu 94% obuhvaćaju poginuli, a 6% nestali, nasilno odvedeni i zatočeni

branitelji

Što se tiče civila stradalih u Domovinskom ratu, broj iznosi 6605 (od toga 71,2% otpadan

na istočnu Hrvatsku). Na području Hrvatske, u siječnju 2003., otkriveno je ukupno 135

masovnih grobnica iz kojih je ekshumirano 3370 tijela (u Vukovarsko-srijemskoj

županiji: 47 grobnica; 1882 tijela) → 82,6% identificiranih

Sveukupno je poginulo, ubijeno, umrlo, zatočeno i nestalo približno 16 000 branitelja i

civila

broj poginulih i nestalih Srba (pripadnika Srpske vojske Krajine i civila) te hrvatski

gubitci (Hrvatska vojska i civili) iznose zajedno 21 540 ljudi

Prisilne migracije stanovništva u Domovinskom ratu

Tri kategorije migranata:

1.) Prognanici

2.) Izbjeglice iz Hrvatske u inozemstvu

3.) Izbjegli/raseljeni/iseljeni Srbi iz Hrvatske

Prognanici su tijekom rata bili najbrojnija skupina hrvatskih ratnih stradalnika

Sredinom 1991. iz svojeg je doma već bilo prognano oko 30 000 ljudi. Krajem 1991.,

oko pola milijuna stanovnika Hrvatske je bilo prisiljeno napustiti svoj dom.

U razdoblju kada je nad okupiranim područjem “brigu” vodila međunarodna zajednica

(1992.-1995.), protjerano je bilo još oko 25 000 stanovnika Hrvatske, većinom Hrvata

Krajem 1991. godine oko 150 000 ljudi napustilo je Hrvatsku i privremeni smještaj našlo

u Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Francuskoj, Italiji...

Za podatke o migracijama hrvatskih Srba koriste se ne uvijek vjerodostojni i precizni

izvori: UNHCR i srbijansko-crnogorski uredi za “izbeglice”

Ukupni demografski gubitci

22 000 poginulih

gubitak nataliteta od 9500 nerođene djece

migracijski gubitci: 420 000 stanovnika

Bilanca ukupnih demografskih gubitaka iznosila bi približno 453 500 osoba