1

Anthony de Mello Put k Bogu : moliti tijelom i duom PUT K BOGU Biblioteka RADOST I NADA 7 Izdava Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove Zagreb, Jordanovac 110 Za izdavaa Marko Milii, Zagreb, Palmotieva 31 Prijevod Ivan Cindori Lektura Tomislav Salopek Oprema Stjepan Harja Slog Marko Rui Tisak TIPOTISAK, Zagreb

2

Napomena Sadhana je indijska rije puna znaenja; jedno znaenje osvjetljuje drugo. Rije Sadhana oznauje, na primjer, stegu, vjetinu, duhovne vjebe i, napokon, osobna sredstva kako doi do Boga. Ova knjiga sadri mnogo vjebi koje ovjeka uvode u molitvu i na praktian nain tumai svaku vjebu. Autorova je namjera dobronamjerna itatelja nauiti moliti. Vjebe se nadahnjuju na crkvenoj katolikoj predaji, na Duhovnim vjebama sv. Ignacija Lojolskog, na istonjakim vjetinama kao to su joga ili zen-budizam, i na modernoj psihologiji. Uvod Posljednih petnaest godina svojega ivota proveo sam dajui duhovne vjebe i kao duhovni voditelj pomagao ljudima da mole. Susreo sam mnoge ljude koji se tue da ne znaju moliti; da unato svim svojim naporima, ini se, ne napreduju u molitvi, da im je molitva dosadna i besplodna. Mnogi su mi duhovni voditelji rekli da su bespomoni kad treba druge uiti moliti ili, tonije reeno, kako iz molitve izvui zadovoljstvo i puninu. Tome se udim jer sam ustanovio da je ljude razmjerno lako uiti moliti. To ne pripisujem samo osobnoj sposobnosti koju posjedujem. To pripisujem vrlo jednostavnim teorijama koje slijedim u svojem osobnom molitvenom ivotu ali i kada druge uvodim u molitvu. Jedna je teorija da je molitva vjeba koja donosi ispunjenje i zadovoljstvo, i potpuno je opravdano to traiti od molitve. Druga je teorija da moliti treba manje glavom, a vie srcem. Zapravo, to ona prije ode iz glave i razmiljanja to e biti radosnija i plodnija. Veina sveenika i redovnikih osoba izjednauje molitvu s razmiljanjem. Tu je njihova pogreka. Jedan mi moj prijatelj isusovac ree da je zamolio jednog hinduistikog gurua da ga uvede u vjetinu molitve. Guru mu ree: Usredotoi se na disanje. Moj je prijatelj to inio oko pet minuta. Tada mu guru ree: Zrak koji udie jest Bog. Ti udie i izdie Boga. Postani svjestan toga i ostani u toj svijesti. Moj prijatelj, nakon to se duhovno teoloki prilagodio toj tvrdnji, slijedio je dane upute satima, dan za danom i, na svoje uenje, otkrio da molitva moe biti toliko jednostavna kao to je udisanje i izdisanje. Ujedno je u toj vjebi otkrio dubinu, zadovoljstvo i duhovnu hranu, koje nije naao u mnogim i mnogim satima to ih je godinama posveivao molitvi. Vjebe koje predlaem u ovoj knjizi u skladu su s pristupom spomenutog hinduistikog gurua kojega ja nikada nisam susreo ili ita vie o njemu uo. I ja imam neke teorije o molitvi; no, o njima u govoriti u vjebama koje su pred vama i protumait u kako su te teorije pretpostavka samih vjebi. Te sam vjebe esto predlagao skupinama ljudi. Nazivam ih molitvene skupine ili, tonije, kontemplativne skupine. Suprotno opem miljenju, postoje kontemplativne skupine. Zapravo, u nekim je situacijama kontemplaciju lake obavljati u skupini negoli sam. Napisao sam te vjebe gotovo tono u onom obliku i onim jezikom kojim se sluim kad ih predlaem skupini. Ako planirate predvoditi kontemplativnu skupinu i sluiti se ovom knjigom kao tekstom, sve to morate initi je to da uzmete tekst svake vjebe i polako ga itate grupi, a ona neka slijedi naputke koje joj itate. Oito je da ete morati itati polako, praviti duge stanke, napose na mjestima koja su oznaena tokicama... Samo itanje ovog teksta nee vas uiniti dobrim voditeljem kontemplativne skupine. Zato vi sami morate biti donekle strunjak u kontemplaciji. Morate posjedovati neku vjetinu u duhovnom vodstvu. Ove vjebe nisu nikakva zamjena za osobno iskustvo i upuenost u duhovni ivot. No one e posluiti kao dobar poetak i sigurno e biti korisne i vama i skupini. Trudio sam se da iz ove knjige vjebi iskljuim ono to zahtijeva vodstvo strunjaka u molitvi. Ako postoji kakva opasnost u sljedeim vjebama, tu u opasnost naznaiti i pokazati put kako izbjei tetu. Ovu knjigu posveujem Blaenoj Djevici Mariji koja je za mene uvijek bila uzor kontemplacije*. Bila je i vie od toga: uvjeren sam da je njezin zagovor meni, kao i mnogima koje sam vodio, isprosio milosti u molitvi koje inae nikada ne bismo postigli. Ovo je moj prvi savjet vama ako elite napredovati u vjetini kontemplacije. Traite njezinu zatitu i molite njezin zagovor prije nego krenete na ovaj put. Njoj je dana milost da privue Duha Svetoga na Crkvu kao to je bio sluaj pri navjetenju ili na Pedesetnicu, kada je ona molila zajedno s apostolima. Ako uspijete da ona moli s vama i za vas, uistinu bit ete vrlo sretni.

3

POSVJEIVANJE Vjeba 1 Bogatstvo utnje utnja je velika objava, kazao je Lao-tse. Naviknuli smo na Sveto pismo gledati kao na Boju objavu. I s pravom. elim da sada otkrijete kako i utnja moe biti objava. Da biste shvatili i uli u objavu koju vam prua Sv. pismo, morate se izloiti njegovu djelovanju. Da biste uli u objavu koju vam prua utnja, morate, prije svega, postii utnju. A to nije lako. Pokuajmo to postii u naoj prvoj vjebi. Neka svatko od vas zauzme ugodan poloaj. Zatvorite oi. Sad vas pozivam da utite otprilike deset minuta. Prije svega trudite se postii utnju, i to to je mogue veu utnju srca i pameti. Kad to postignete, izloit ete se onoj objavi koju sa sobom donosi ta utnja. Kad bude prolo deset minuta pozvat u vas da otvorite oi i da nam, ako elite, priopite to ste inili i doivjeli u tih deset minuta. Priopavajui nam to ste uinili i to ste doivjeli, recite to ste poduzeli da biste postigli utnju i kako ste u tome uspjeli. Ako moete, opiite tu utnju. Recite nam to ste doivjeli za vrijeme te utnje. Recite nam sve to ste mislili i osjeali za vrijeme ove vjebe. Iskustvo onih koji su proli ovu vjebu vrlo je razliito. Najvie ljudi, na svoje iznenaenje, otkrije da je utnja neto na to nisu naviknuli. Bilo to da poduzmu, ne uspijeva im sprijeiti da misao ne luta ili smiriti neki uzburkani osjeaj koji uznemiruje njihovo srce. Drugi osjeaju da su se pribliili granici utnje. Tada ih spopadne panika i oni se povlae. utnja moe biti zastraujue iskustvo. Nema razloga da ovjek bude obeshrabren. ak i vae misli koje lutaju velika su objava, zar ne? injenica da vae misli lutaju, nije li objava o vama samima? To nije dovoljno samo znati. Morate posvetiti neko vrijeme tome da doivite svoje misli koje lutaju. I nain na koji vae misli lutaju i to je otkrie! Evo ohrabrenja za vas: injenica da ste uope bili svjesni da vae misli lutaju, ili da vam je nutrina nemirna, ili pak nesposobnost da utite, dokazuje da imate mali stupanj utnje, bar toliko utnje da budete svjesni svega toga. Ponovno zatvorite oi i budite svjesni da vam misli lutaju... samo dvije minute... Osjetite utnju koja vam omoguuje da ste svjesni svojih misli koje lutaju... Na toj najnioj razini utnje koju imate u sebi gradit emo u sljedeim vjebama. Kako ta utnja bude rasla, to e vam ona vie i vie objavljivati neto o vama samima. Ili, jo tonije, utnja e objaviti vas vama samima. Ovo je njezina prva objava: vi sami. A u toj objavi, i kroz nju, postii ete stvari koje se ne mogu kupiti novcem, poput mudrosti, vedrine, radosti i Boga. Da biste postigli te predragocjene stvari nije dovoljno da o njima razmiljate, govorite, raspravljate. Morat ete raditi na tome. Hajdemo odmah na posao! Zatvorite oi. Nastojte utjeti pet minuta. Na kraju vjebe uoite je li ovaj put va napor da postignete utnju bio uspjeniji ili manje uspjean. Uoite je li vam utnja ovaj put objavila neto to proli put niste zapazili. Ne oekujte nita izvanredno i uzbudljivo u objavi koju donosi utnja rasvjetljenja, nadahnua, pronicavost. Zapravo, nemojte nita traiti. Ograniite se na to da zapaate. Prihvatite sve to doe u vau svijest. Sve, bez obzira na to kako banalno ili obino bilo to to vam se na taj nain objavljuje. Sva vaa objava moe biti u injenici da su vam ruke vlane ili da imate potrebu promijeniti poloaj ili da vas zabrinjava vae zdravlje. Nije vano. Najvanije je da ste postali svjesni toga. Sadraj vae svjesnosti manje je vaan od kakvoe te svjesnosti. Kako se kakvoa bude poboljavala, vaa e utnja postajati dublja. A kako se utnja bude produbljivala, osjetit ete promjenu. I na svoju radost otkrit ete da objava nije znanje. Objava je mo; tajanstvena mo koja donosi preobrazbu.

4

Vjeba 2 Tjelesni osjeti Zauzmite udoban i oputen poloaj... Zatvorite oi... Sad vas molim da postanete svjesni nekih osjeta na svojemu tijelu koje ovaj as osjeate, ali ih niste izriito svjesni... Postanite svjesni kako odjea dodiruje vaa ramena... Sada budite svjesni kako odjea dodiruje vaa lea, ili kako lea dodiruju naslon stolca na kojemu sjedite... Sad budite svjesni kako jedna ruka dodiruje drugu ili kako obje poivaju u vaem krilu... Sada postanite svjesni svojih bedara ili stranjice koja pritie stolac... Osjetite kako vae noge dodiruju cipele... Sad budite izriito svjesni poloaja u kojem sjedite... Jo jednom: ramena... lea... desna ruka... lijeva ruka... bedra... noge... poloaj tijela pri sjedenju... Opet: ramena... lea... desna ruka... lijeva ruka... desno bedro... lijevo bedro... desna noga... lijeva noga... poloaj tijela sada kad sjedim... Nastavite sami tu etnju od jednog dijela tijela do drugog. Zaustavite se samo nekoliko sekundi na svakom dijelu tijela, ramenima, leima, bedrima itd... Nastavite prelaziti od jednog dijela k drugome... Moete se zadrati na dijelovima tijela koje sam naveo ili na drugim dijelovima ako elite: glava, vrat, ruke, lice, trbuh... Vano je da doivite osjeaj, osjet svakog dijela, da ga za sekundu-dvije osjetite, a zatim prijeite na drugi dio tijela... Nakon pet minuta zamolit u vas da smireno otvorite oi i zavrite vjebu. Ova jednostavna vjeba kod veine ljudi izaziva osjeaj oputenosti. U veini skupina kojima prvi put predloim tu vjebu neki postanu toliko oputeni da jednostavno zaspe! Jedan od najveih neprijatelja molitve jest ivana napetost. Ova vam vjeba pomae da ta napetost popusti. Obrazac je jednostavan: oputate se kada doete do svojih osjeta; kada postanete, koliko god je to mogue, svjesni svojih tjelesnih osjeanja, zvukova oko sebe, svog disanja, okusa onoga to imate u svojim ustima. Mnogi ive previe u svojoj glavi oni su najveim dijelom svjesni misli i matanja koja se raaju u njihovim glavama, a premalo su svjesni djelovanja svojih osjeta. Posljedica toga jest da malokad ive u sadanjem asu. Oni su gotovo uvijek ili u prolosti ili u budunosti. U prolosti, alei zbog prolih promaaja, osjeajui krivnju zbog prolih grijeha, uivajui u prolim uspjesima, uvrijeeni zbog prolih uvreda koje su im drugi nanijeli. Ili pak ive u budunosti bojei se moguih nevolja ili neugodnosti, mataju o buduim radostima, sanjaju o buduim dogaajima. Sjeati se prolosti da bismo iz nje izvukli korist ili da se u njoj opet razveselimo, i gledati budunost da bismo primjereno stvarnosti planirali vrlo je dragocjeno, no pod uvjetom da nas predugo ne odvlae od sadanjosti. Da bismo uspjeli u molitvi, bitno je razvijati sposobnost da budemo u dodiru sa sadanjou i da tu ostanemo. Ne poznajem boljeg naina da ostanemo u sadanjosti od ovoga: da ovjek izae iz glave i vrati se osjetima. Osjetite toplinu ili hladnou oko sebe. Osjetite daak vjetra koji miluje vae tijelo. Osjetite toplinu sunca koje je u dodiru s vaom koom. Osjetite grau i toplinu predmeta koje dodirujete... i uoite razliku. Uoite kako ste postali ivi nalazei se u sadanjosti. Kad ste jednom svladali tehniku posvjeivanja osjeta, bit ete iznenaeni onim to ste otkrili, osobito ako ste tip koji je zabrinut za budunost ili se osjea krivim zbog prolosti. Rije o tome kako izai iz glave: glava nije ba dobro mjesto za molitvu. Nije ona loe mjesto gdje zapoinjete svoju molitvu. No, ostane li vaa molitva tu predugo i ako ne prodre do srca, polako e se osuiti i postati dosadna uz osjeaj nezadovoljstva. Morate nauiti izai iz svijeta misli i govora i prijei u svijet osjeaja, osjeta, ljubavi, izravnog uvianja. Na tom se podruju raa kontemplacija, a molitva postaje snaga koja preobraava i izvor mira kojemu nema kraja. Mogue je da neki a takvih je malo kao uinak ove vjebe nee osjeati oputenost i mir, nego pojaanu napetost. Ako je to va sluaj, postanite svjesni svoje napetosti. Uoite koji je dio tijela napet. Tono osjetite kako doivljavate tu napetost. Postanite svjesni da se vi sami napinjete i tono uoite kako to inite. Kada upotrebljavam rije uoite ne mislim na refleksiju, na razmiljanje, nego na tjelesne dojmove i osjete. Ne mogu dovoljno naglasiti da se ova vjeba tie osjeta a ne razmiljanja. Ima onih koji, kad ih se zamoli da osjeaju svoje ruke ili noge ili glavu, doista ne osjeaju te dijelove tijela. Oni stvaraju mislenu sliku svojih udova. Oni znaju gdje se ti udovi nalaze i postanu svjesni toga znanja. No oni ne osjeaju

5

svoje udove. Tamo gdje drugi osjea nogu ili glavu, oni osjeaju prazninu. Oni imaju samo mislenu sliku. Najbolji nain da se prevlada taj nedostatak (i da biste bili sigurni da ne stvarate mislenu sliku osjetnog iskustva) jest da pokupite to je mogue vie osjeta u svakome od ovih dijelova tijela: ramena, lea, bedra, ruke, noge. To e vam pomoi da suosjeate s onima koji ne osjeaju svoje udove, jer ete najvjerojatnije otkriti da, na poetku, samo na maloj povrini uda zamjeujete osjet. Moe se dogoditi da na velikoj povrini svojega tijela neete otkriti nikakav osjet. To je zato to je vaa osjetnost umrtvljena jer je toliko dugo ivjela u glavi. Povrina vae koe pokrivena je milijardama biokemijskih reakcija koje nazivamo osjetom, a vama je teko otkriti neke od njih! Otvrdnuli ste pa ne osjeate najvjerojatnije zbog neke emocionalne rane koju ste odavno zaboravili. Vae zamjeivanje, vaa svjesnost, vaa mo koncentracije i panje jo su uvijek tupi i nerazvijeni. Poslije u rastumaiti kakvu vezu ova vjeba ima s molitvom i kako je za mnoge sama ta vjeba jedan nain kontemplacije. Za sada neka bude dovoljno kao priprava za molitvu i kontemplaciju, kao sredstvo da postignete oputenost i smirenost, bez ega molitva postaje teka, ak nemogua. Zatvorite nanovo oi. Stupite u vezu s osjetima na razliitim dijelovima tijela. Idealno bi bilo da ne mislite o raznim dijelovima tijela kao ruke ili noge ili lea, nego, jednostavno, idite s jednog osjeta na drugi i kako budete osjeali svoje udove, nemojte im davati nikakve oznake ili imena. Osjetite li poriv da se pomaknete ili promijenite poloaj, nemojte to uiniti. Jednostavno budite svjesni poriva ili tjelesne neugode, ako je ima, iz kojih izvire podraaj. Ostanite u ovoj vjebi nekoliko minuta. Postupno ete osjeati odreenu smirenost u svojem tijelu. Nemojte se izriito zadravati u toj smirenosti. Nastavite s vjebom svjesnosti i pustite da se smirenost brine za sebe samu. Ako postanete rastreseni, vratite se svjesnosti tjelesnih osjeta, prelazei od jednog osjeta na drugi, sve dok vae tijelo opet ne postane smireno, dok se vaa pamet ne smiri zajedno s tijelom, a vi opet ne postanete sposobni ponovno osjeati onu smirenost koja donosi mir i predokus kontemplacije i Boga. Ponavljam, nemojte se izriito zadravati u smirenosti. Zato se ne zadravati u smirenosti koju ete vjerojatno osjetiti u ovoj vjebi? Ostanete li u njoj, moete se osjeati oputeno i ugodno. Ako to uinite, upadate u opasnost da se uvuete u blagi zanos i misaonu prazninu i da ostanete u tom zanosu koji, s obzirom na kontemplaciju, nikamo ne vodi. To je neka vrsta samohipnoze koja nema nikakve veze ni s produbljivanjem svjesnosti ni s kontemplacijom. Stoga je vano da namjerno ne traite kako biste izazvali tu smirenost ili utnju u sebi i da izriito ne ostanete u njoj ako se ona pojavi. Morate ii za tim da radije izotravate nego da otupljujete svjesnost koja dolazi od zanosa, koliko god on bio blag. Dakle, unato smirenosti, i u smirenosti ostanite pri vjebi svjesnosti i pustite da se smirenost pobrine sama za sebe. Bit e trenutaka kada e smirenost ili praznina biti toliko jake da e vam vjeba biti nemogua unato vaim naporima. U takvim trenucima niste vi ti koji traite smirenost. Smirenost je ona koja vas je zaposjela i nadjaala. Kad se to dogodi, moete se mirno i korisno prepustiti toj smirenosti (budui da vam nije mogue nastaviti vjebu) i podloite se toj snanoj smirenosti u sebi. Vjeba 3 Tjelesni osjeti. Kontrola misli Ova vjeba produbljuje prijanju. Prva vam se vjeba mogla initi vrlo jednostavnom zapravo toliko jednostavnom da ste se mogli razoarati. No, kontemplacija je u biti vrlo jednostavna stvar. Da biste u njoj napredovali, ne treba da primjenjujete uvijek sloenije vjetine, nego ustrajte u jednostavnosti. A to je za mnoge ljude vrlo, vrlo teko. Podnosite dosadu. Oduprite se napasti da traite novosti. Umjesto toga, idite u dubinu. Da biste uzmogli uivati blagodati ove i prijanje vjebe, morate ih dugo uvjebavati. Jednom sam obavio budistike duhovne vjebe u kojima smo dvanaest do etrnaest sati na dan proveli koncentrirajui se na disanje, na zrak kako ulazi u nosnice i izlazi iz njih. Nikakve raznolikosti, nikakva uzbuenja, nikakvih misli koje bi zabavljale nau pamet! ivo se sjeam dana u kojem smo proveli vie od dvanaest sati da bismo postali svjesni svih osjeta na malom podruju izmeu nosnica i gornje usnice! Mnogi od nas satima nisu nita uspijevali. Samo strpljivou, ustrajnim naporom da se koncentriramo i budemo svjesni, to nepokorno podruje poelo je pokazivati svoje osjete. Pitat ete kakvu korist sve to ima s obzirom na molitvu. Jedino to vam za sada mogu odgovoriti jest:

6

nemojte pitati! inite ono to ste zamoljeni da radite i odgovor ete sami otkriti. Istina se nalazi manje u rijeima i objanjenjima, a vie u akciji i iskustvu. Stoga, dakle, na posao, s vjerom i ustrajnou (a trebat e vam podosta i jednog i drugog). Nee proi mnogo vremena i vi ete iskusiti odgovor na svoja pitanja. Takoer ete iskusiti nesklonost da odgovarate na pitanja koja e vam o ovome predmetu postavljati drugi. U biti, sva ta pitanja zapravo kau: Pokai mi! Jedini vrijedan odgovor na njih jest: Otvori oi i vidi sam! Vie volim da se sa mnom popnete na vrh brda i doivite izlazak Sunca negoli da vam ja biranim rijeima opisujem to vam znai izlazak Sunca kada ga promatrate s vrha planine. Doite i vidite!, odgovorio je Isus dvojici uenika koji su ga ispitivali. Vrlo mudro! Sva ljepota izlaska Sunca na vrhu planine i mnogo, mnogo vie sadrano je u jednoj jednolinoj vjebi koja traje satima i danima da biste postali svjesni tjelesnih osjeta. Doite i sami vidite! Najvjerojatnije neete imati mogunosti sate i dane provoditi u toj vjebi. Preporuujem vam da svaku molitvu ponete ovom vjebom. Ustrajte u njoj dok ne naete mir i smirenost, a tada prijeite na molitvu, na bilo koji tip ili nain molitve koju obino molite. To s koriu moete initi i u drugo vrijeme dana, u trenucima kao, na primjer, kad ekate autobus ili vlak, kad ste umorni i napeti i elite se malo opustiti, kad imate na raspolaganju nekoliko minuta i ne znate u to biste ih upotrijebili. Nadamo se da e doi vrijeme da iskusite veliko zadovoljstvo i radost u ovoj svjesnosti i da neete htjeti prijei na drugi nain molitve. To za vas moe biti vrijeme da se tu zaustavite i otkrijete duboku i nekrivotvorenu kontemplaciju koja je skrivena u dubinama ove jednostavne vjebe. O tome promatranju govorit u poslije. Krenimo sada na novu nau vjebu. Nju je lako opisati u nekoliko reenica. No morate je esto ponavljati i uvjebavati. U svojim kontemplativnim skupinama nikad ne propustim da na poetku bar nekoliko minuta ne posvetimo tim vjebama svaki put kad se sastanemo. A grupama preporuujem da ih svakodnevno vjebaju bar nekoliko minuta ujutro, u podne i naveer. Zatvorite oi. Ponovite prijanju vjebu, prelazei s jednog dijela tijela na drugi i budite svjesni svih osjeta koje moete doivjeti u svakome dijelu. inite to od pet do deset minuta. Sada izaberite malo podruje svojeg lica: na primjer, elo, obraz ili bradu. Pokuajte zamijetiti svaki osjet na tom podruju. Na poetku se moe initi da na tom podruju nema nikakvih osjeta. Dogodi li se to, vratite se nakratko na prijanju vjebu. A potom se opet vratite na ovo podruje. I nastavite tako postupati sve dok ne osjetite osjet, bio on ne znam kako neznatan. Kad ste jednom zapazili neki osjet, ostanite s njim. On moe nestati. Moe se promijeniti u drugi osjet. I drugi se osjeti mogu pojaviti oko njega. Budite svjesni osjeta koji se pojavio: peckanje, bockanje, arenje, trzanje, podrhtavanje, udaranje, utrnulost... Ako vam pamet luta, strpljivo je vratite natrag im opazite da vrluda. Zavrit u ovo poglavlje preporuujui slinu vjebu koju moete obavljati izvan vremena molitve. Dok eete, postanite svjesni pokreta svojih nogu. To moete initi na svakom mjestu, ak i u prometnoj ulici. Ne radi se o tome da vi znate da se noge kreu, nego da osjetite njihov pokret. To e vas umirivati i smirivati. Iz ovog moete uiniti vjebu koncentracije, no radite to na mirnu mjestu gdje vas drugi nee vidjeti i koji bi, promatrajui vas, vrlo vjerojatno mogli zakljuiti da s vama neto nije u redu. Evo vjebe: Dok u sobi ili na hodniku hodate gore-dolje, koraajte tako polako da postanete potpuno svjesni pokreta svojih nogu. Budite svjesni ovoga: kako diete lijevu nogu... kako lijevu nogu pokreete naprijed... kako lijeva noga dodiruje tlo... kako se tjelesna teina prenosi na lijevu nogu... Zatim kako diete desnu nogu... kako je pokreete naprijed... kako poiva na tlu ispred vas... i tako dalje. Kao pomo koncentraciji, dok diete nogu, moete u mislima govoriti: Diem... diem... diem... Dok se kreete naprijed: Kreem... kreem... kreem... Kad je stavljate na vrsto tlo: Stavljam... stavljam... stavljam... Ovu vjebu nemojte nikad izvoditi dok ste u urbi. Obavite tu vjebu samo jednom i razumjet ete zato vam savjetujem da je ne inite ondje gdje bi vas drugi mogao vidjeti, pa bio on i najuviavnija osoba!

7

Vjeba 4 Kontrola misli Mnogi za vrijeme vjebe posvjeivanja imaju potekoa s rastresenostima. I zato vam elim rei kako postupati s tim rastresenostima. U tome vam moe pomoi da ne drite oi zatvorene, ve malo otvorene. Otvorite ih toliko da moete vidjeti oko devedeset centimetara ispred sebe. Zadrite tada pogled na jednoj toki ili na nekom predmetu. Ipak nemojte piljiti u tu toku ili predmet i nemojte se usredotoiti na njih ili od njih nainiti predmet svoje izriite panje. Nekima je teko biti sabran zatvorenih oiju. Kao da su im zatvorene oi prazan ekran na koji njihova pamet moe projicirati razne misli koje ih odvlae od koncentracije. Zbog toga savjetujem: drati oi malo otvorene i neka poivaju na predmetu ili toki na udaljenosti od oko devedeset centimetara ispred. Pokuajte to i prihvatite savjet samo ako vam pomae. Vi moete biti meu onima koji su tako rastreseni ako su im oi napola otvorene, kao to su rastreseni oni kojima su oi zatvorene. Drugo su pomono sredstvo da suzbijemo rastresenosti, vjerovali ili ne, uspravna lea! Do sada nisam otkrio znanstveni razlog tome. Ali iz svojeg sam vlastita iskustva i iz iskustva drugih uvjeren da je tome tako. Idealan poloaj za to jest stav lotosa koji su nauili studenti joge: noge su presavijene, stopala poivaju na suprotnom bedru, a kraljenica je uspravna. Reeno mi je da se ljudi, koji su uspjeli postii taj poloaj, tako dobro koncentriraju da poslije tih vjebi imaju potekoa uope pokrenuti pamet na razmiljanje. Stoga je reeno da je taj poloaj idealan za kontemplaciju i koncentraciju. Veina od vas nee imati ni strpljivosti ni hrabrosti svladati taj vrlo teak poloaj, iako on ima vrlo velike prednosti. Vi ete se zadovoljiti time da sjedite na stolcu s uspravnim naslonom ili na rubu stolca, kako biste lea mogli drati uspravno. To nije toliko neugodno kako vam se na prvi pogled ini. Naprotiv, kako vrijeme bude odmicalo, primijetit ete da je savinuta kraljenica vrlo neudobna. I vjerojatno ete otkriti da vam uspravna lea mnogo pomau pri koncentraciji. To znam iz dobrih izvora: neki od uitelja zena kadri su ui u prostoriju za meditaciju i na osnovi toga kako onaj koji meditira dri lea kazati je li rastresen ili nije. To mi se ini malo pretjeranim jer se i sam sjeam trenutaka kad lea nisam drao uspravno a nisam bio rastresen. Neki koji zagovaraju uspravna lea idu toliko daleko da predlau da legnete leima na tvrdu podlogu npr. na pod, ako ne postoji nikakav drugi nain da vam lea budu uspravna. Vrijedan prijedlog, ako vam moe posluiti, vrijedno je pokuati. Moja jedina suzdranost u vezi s tim jest injenica da veina ljudi zaspi ako lei na leima. A to je za kontemplaciju razornije stanje od rastresenosti. Najvjerojatnije ete unato svim svojim naporima da se oslobodite rastresenosti ispravnim poloajem oiju i ravnih lea, imati potekoa s pameu koja luta. Nemojte dizati uzbunu. Pamet koja luta profesionalna je neugodnost s kojom se svaki ozbiljan kontemplativac mora uhvatiti ukotac. Borba za nadzor pameti duga je i naporna, ali je vrijedno poduzeti je zbog velika ploda koji sa sobom donosi. I stoga, doista, nema nikakva nadomjestka strpljivosti i ustrajnosti i uvjerenja da ete uspjeti unato injenici koja vam govori suprotno. Jo jedan poticaj moe vam pomoi. Prema mojem otkriu, to je najdjelotvorniji nain da se oslobodite rastresenosti. Predlaem ga u obliku vjebe. Zatvorite oi ili ih drite napola otvorenim, ako vam je to korisnije. Sada primijetite svaku misao koja vam doe na pamet. Postoje dva naina kako da postupamo s mislima: jedan je da ih slijedimo, kao psi na ulici koji e ii za svakim parom nogu koji se kree, bez obzira na to u kojem smjeru ide. Drugi je nain da ih promatramo, kao to ovjek s prozora promatra prolaznike na ulici. elim da tako zamjeujete svoje misli. Poto ste to nakon kraeg vremena uinili, postanite svjesni da razmiljate. Moete ak u svojoj nutrini govoriti: sada ja mislim... sada ja mislim... ili krae: mislim... mislim... imajui pri tome u svijesti proces miljenja koji se odvija u vama. Nema li nikakve misli u vaoj pameti ili je ona prazna, ekajte dok se ne pojavi sljedea misao. Budite pripravni i, im se misao pojavi, budite svjesni injenice da mislite. Ostanite u ovoj vjebi tri do etiri minute. Za vrijeme ove vjebe, moda na svoje iznenaenje, moete otkriti da, dok ste svjesni injenice da razmiljate, sve misli tee za tim da prestanu! To je, dakle, jednostavan nain kako postupati s pameu koja vrluda. Zaustavite se na trenutak i pripazite

8

na injenicu da razmiljate i razmiljanje e privremeno prestati. Posluite se ovom vjebom kad ste rastreseni vie nego obino. Gotovo je nemogue da ne budete rastreseni kad prvi put krenete u kontemplaciju. Najvei dio rastresenosti nestaje ako svoju pamet jednostavno pozovete na posao koncentracije kad postanete svjesni rastresenosti. Nema potrebe za ovom vjebom, osim ako niste rastreseni vie nego obino! Ima rastresenosti koje su nabijene jakim osjeajima: ljubav, strah, ogorenje ili neka druga emocija. Toj vrsti rastresenosti nee mnogo koristiti vjeba koju sam upravo predloio. Za to e trebati upotrijebiti druge metode o kojima u poslije govoriti. A, iznad svega, dotle ete stei prilinu vjetinu koncentracije i kontemplacije da biste ostali mirni suelice toj vrsti rastresenosti. Vjeba 5 Dini osjeti Zaponite ovu vjebu tako da kroz otprilike pet minuta postanete svjesni osjeta raznih dijelova svojega tijela... Sada svoju svijest prenesite na disanje. Budite svjesni zraka kako ulazi i izlazi iz nosnica... Nemojte se usredotoiti na zrak kako ulazi u vaa plua. Ograniite svoju svijest na zrak kako prolazi kroz vae nosnice... Ne kontrolirajte svoje disanje. Ne pokuavajte disati duboko. Bit ove vjebe nije u disanju nego u posvjeivanju. Ako vam je disanje plitko, neka takvo i ostane. Nemojte se mijeati. Promatrajte ga. Svaki put kad se rastresete, vratite se odluno na posao. Zapravo, i prije nego ponete bit e od pomoi ako vrsto odluite da neete propustiti iz svijesti nijedan udisaj ili izdisaj. Nastavite ovu vjebu deset do petnaest minuta. Veini je ova vjeba tea od dviju prijanjih. No, s obzirom na produbljivanje svjesnosti, ova se od spomenutih triju najvie isplati. Osim toga, sa sobom donosi smirenost i oputenost. Nastojei posvijestiti disanje, nemojte stezati miie. Odlunost ne valja brkati sa ivanom napetou. Oekujte da ete na poetku biti prilino rastreseni. Bez obzira na to kako bili rastreseni, ve sama injenica da se uvijek iznova vraate posvjeivanju disanja i sam trud koji ulaete u to donijet e vam blagotvorne posljedice koje ete i sami pomalo opaati. Kad ste uznapredovali u ovoj vjebi, prijeite na teu i djelotvorniju inaicu: Postanite svjesni osjeta to ga izaziva zrak prolazei kroz vae nosnice. Osjetite njegov dodir. Zapazite u kojem dijelu nosnice osjeate dodir zraka kad udiete... a u kojem dijelu nosnice osjeate dodir zraka kad izdiete... Budite svjesni, ako moete, topline ili hladnoe zraka... hladnoe kad udiete, topline kad izdiete. Moete takoer biti svjesni da je koliina zraka vea u jednoj nosnici negoli u drugoj... Ostanite u ovoj vjebi deset do petnaest minuta. Vrijeme oznaeno za svaku od ovih vjebi najmanje je potrebno vrijeme da biste stekli neku predodbu vrijednosti vjebe i koliko blagotvorno djeluje na vas. Posvetite li ovoj vjebi vie vremena, to e, oito, i plod biti vei. Ovoj tvrdnji samo bih dodao ovo ogranienje: nemojte ovu vjebu posvjeivanja disanja obavljati satima vie od dva do tri dana uzastopce. Moe se dogoditi da ta vjeba u vama proizvede veliki mir i osjeaj dubine i ugodne ispunjenosti. I mogli biste potroiti mnoge sate u nju u duhovnim vjebama kad se nekoliko dana nalazite u tiini. Nemojte to initi bez strunog voditelja. Razlog je tome da produena koncentracija na tako profinjenu radnju kao to je disanje moe proizvesti privide ili iz podsvijesti izvui neto to neete biti sposobni kontrolirati. Dodue, daljnja je to opasnost i mala je vjerojatnost da e se netko satima i satima baviti ovom vjebom. elio sam vam to rei da biste i toga bili svjesni. Ne mogu dovoljno naglasiti vrijednost ove vjebe za ljude koji ele postii mir, samokontrolu i duboku unutarnju radost usred potekoa. Jedan glasoviti istoni uitelj znao bi svojim uenicima kazati: Vae je disanje va najbolji prijatelj.Vratite se k njemu u svim svojim nevoljama i nai ete utjehu i vodstvo. Jedna tajanstvena tvrdnja tvrdnja s kojom ete se i vi sloiti nakon to ste uloili dovoljno vremena u teku umjetnost posvjeivanja. Posvjeivanje i kontemplacija Ovdje je vrijeme da odgovorim na prigovor koji se katkad pojavljuje u mojim kontemplativnim

9

skupinama, a taj je da ove vjebe posvjeivanja, dodue, mogu pomoi u oputanju, ali nemaju nikakve veze s kontemplacijom u kranskome smislu rijei, a svakako nemaju veze s molitvom. Pokuat u protumaiti kako te jednostavne vjebe mogu biti kontemplacija u najstroem smislu kranskog poimanja. Ne budete li zadovoljni tumaenjem ili bude li vam ono stvaralo probleme, savjetujem vam da pustite po strani sve to u o tome rei. A vi nastavite s vjebama posvjeivanja kao sredstvom da se raspoloite za molitvu i kontemplaciju. Ili pustite na miru sve ove vjebe i prijeite na druge predloene u ovoj knjizi, koje e biti vie po vaem ukusu. Najprije, to mislim pod molitvom i kontemplacijom. Pod rijeju molitva mislim na komunikaciju s Bogom koja se izvodi poglavito rijeima, slikama ili mislima. Poslije u predloiti mnogo vjebi za koje smatram da dolaze pod naslov molitva. Za mene je kontemplacija saobraanje s Bogom u kojem se ovjek jedva slui rijeima, slikama i pojmovima, ili se njima uope ne koristi. To je vrsta molitve o kojoj govori sv. Ivan od Kria u Tamnoj noi osjetila ili kako je autor knjige Oblak neznanja divno tumai. Neke vjebe koje predlaem u ovoj knjizi, a povezane su s Isusovom molitvom (vidi vjebu 35), mogu se smatrati bilo molitvom bilo kontemplacijom ili pak mjeavinom jedne i druge, ve prema tome koliki naglasak stavite na rijei i misli u primjeni tih vjebi., Uimo sada u srce naega problema: kada obavljam vjebu posvjeivanja tjelesnih osjeta ili svojega disanja, mogu li tvrditi da komuniciram s Bogom? Odgovor je: da. Dopustite mi da protumaim narav te komunikacije s Bogom koja se dogaa u vjebi posvjeivanja. Mnogi nam mistici vele da smo, osim pameu i srcem kojima redovito komuniciramo s Bogom, svi mi obdareni mistinom pameti i mistinim srcem, sposobnou kojom moemo izravno Boga upoznati, shvatiti i intuitivno ga doivjeti u njegovu vlastitu bitku, iako na tajanstven nain, daleko od svih misli, ideja i slika. Redovito je na dodir s Bogom posredan preko slika i pojmova koji nuno iskrivljuju njegovu stvarnost. Biti kadar shvatiti ga bez tih misli i slika povlastica je duhovne moi koju u ovom tumaenju nazivam Srce (rije toliko draga piscu knjige Oblak neznanja), iako ono nije ni u kakvoj vezi bilo s naim tjelesnim srcem bilo s naom osjeajnou. U veini od nas to Srce drijema i nije razvijeno. Kad bi bilo probueno ono bi stalno teilo k Bogu i da ima prave mogunosti, ono bi pokretalo sve nae bie prema njemu. A da bi bilo takvo, treba ga razviti, treba odstraniti sav talog oko njega tako da moe biti privueno Vjenom Magnetu. Talog je velika koliina misli, rijei i slika koje mi neprestano stavljamo izmeu sebe i Boga kad komuniciramo s njime. Kadto rijei vie smetaju negoli potiu komunikaciju i bliskost. utnja rijei i misli moe katkad biti najsnaniji izriaj komunikacije i sjedinjenja kada su srca puna ljubavi. Naa komunikacija s Bogom nije toliko jednostavna. Ja mogu s ljubavlju gledati u oi bliskog prijatelja i komunicirati s njime bez rijei. No, u to ja gledam kada u utnji gledam u Boga? Stvarnost bez slika, bez oblika. Praznina. Upravo je to to se trai od nekih koji bi htjeli zai u dublju komunikaciju s Neizmjernim, s Bogom: satima gledati u prazninu. Neki mistici preporuuju da tu prazninu promatramo s ljubavlju. Trai se velika mjera vjere da s ljubavlju i enjom gledamo u neto to nam se priinja potpunom niticom kada prvi put doemo u dodir s time. Redovito se neete ni pribliiti toj praznini, makar imali i jaku elju da satima gledate u nju, ako vaa pamet ne uti. Dokle god vam misaoni stroj prede milijune misli i rijei, vaa mistina pamet ili Srce ostaje nerazvijeno. Uoite kako je izotren sluh i osjet dodira u slijepe osobe. ovjek je izgubio sposobnost gledanja i to ga je prisililo da izotri druga opaanja. Neto slino dogaa se u mistinome svijetu. Kad bismo, tako rei, pameu bili slijepi, kad bismo mogli staviti povoj na nau pamet kad komuniciramo s Bogom, bili bismo prisiljeni razviti drugu sposobnost komuniciranja s njime sposobnost koja, kako nam mnogi mistici vele, ve tei da bude u pokretu prema njemu ako joj dadnemo pravu mogunost da se razvije: Srce. Kad nae Srce doivi prvi izravni, tamni pogled na Boga, osjea se kao da gleda u prazninu i u nita. Oni koji su na ovome stupnju esto se tue da nita ne rade u molitvi, da uzalud troe vrijeme, da su besposleni, ini im se da se nita ne dogaa, da su u potpunoj tami. Da bi izbjegli ovo neugodno stanje, oni se, naalost, ponovno vraaju svojoj misaonoj sposobnosti, skidaju povez sa svoje pameti, poinju misliti i razgovarati s Bogom a upravo to ne bi smjeli initi. Ako je Bog milostiv prema njima, a to najee i jest, onemoguit e im da se slue svojom pameti u molitvi. Nai e da im je svaka misao odbojna: usmena molitva bit e im nepodnoljiva jer su im rijei

10

besmislene; ostat e suhi svaki put kad budu pokuali komunicirati s Bogom na drukiji nain osim u utnji. A na poetku ak je i ta utnja bolna i suha. I tada mogu upasti u najvee zlo: mogu napustiti molitvu, jer su u molitvi prisiljeni birati izmeu neuspjeha da se ne mogu sluiti svojom pameu i pogrena osjeaja da uzalud trate vrijeme i da nita ne rade u tami u kojoj se nalaze kada utiaju svoju pamet. Ako izbjegnu tome zlu i ustraju u molitvi i u slijepoj vjeri izloe same sebe praznini, tami, besposlenosti, nitavilu, pomalo e, najprije u malim bljeskovima, a poslije neprestano, otkrivati da u tami postoji ar, da praznina tajanstveno ispunjava njihovo srce, da je besposlenost puna Bojeg djelovanja, da je u nitavilu njihovo bie ponovno stvoreno i nanovo oblikovano... a sve to na nain koji ne mogu opisati ni sebi ni drugima. Oni e nakon svake takve molitve ili kontemplacije, zvali to kako mu drago, znati da je neto tajanstveno u njima bilo na djelu, to im je donijelo osvjeenje i hranu i dobro raspoloenje. Otkrit e da je u njima glad da se vrate toj tamnoj kontemplaciji koja, ini se, nema nikakva smisla, a ipak ih ispunjava ivotom, ak donosi blagu opojnost koju jedva mogu dokuiti svojim razumom, jedva je mogu dohvatiti svojim osjetima, a ona je ipak nedvojbeno tu i toliko stvarna i zadovoljavajua da je ne bi zamijenili za svu opojnost koja dolazi od uitaka svijeta osjeta i emocija i koju moe pruiti razmiljanje. Zanimljivo da je to na poetku izgledalo tako suho, tamno i bez ukusa! elite li se pribliiti ovoj mistinoj tami te poeti komunicirati s Bogom Srcem o kojem govore mistici, prvo to ete morati uiniti jest da pronaete neko sredstvo kojim ete uutkati pamet. Ima sretnih ljudi (a vrlo je vano da to znate kako ne biste upali u zabludu i mislili da svaki koji napreduje u kontemplaciji mora neizbjeno proi kroz tamu) koji se spontano vinu do te visine, a da ne moraju uutkivati svoje logiko zakljuivanje i smirivati rijei i misli. Oni su slini ljudima koji imaju izotrenost dodira i sluha slijepca, a ipak nastavljaju uivati blagodat oinjeg vida. Oni uivaju u usmenoj molitvi, crpe velike koristi od mate u molitvi, putaju uzde misaonom slijedu dok saobraaju s Bogom, a na dnu svega toga djelovanja njihovo se Srce razvija i izravnim opaanjem stjee znanje o Bogu. Ako niste meu tim sretnicima, morat ete neto poduzeti kako biste razvili to svoje Srce. Tu ne moete nita uiniti izravno. Jedino to moete uiniti jest da uutkate svoje logiko razmiljanje: da se uzdrite od svih misli i rijei kad se molite i pustite da se Srce samo po sebi razvija. Uutkati pamet krajnje je teak posao. Kako je teko suzdrati pamet od neprestanog razmiljanja. Ona uvijek proizvodi misli u beskonanoj rijeci. Nai hinduistiki uitelji u Indiji imaju uzreicu: trn se trnom vadi. Kod toga oni misle da ete biti toliko mudri te znati upotrijebiti jednu misao da biste se oslobodili svih ostalih misli koje nahrupljuju u vau glavu. Jedna misao, jedna slika, jedna izreka ili reenica ili rije koju je vaa pamet proizvela da se njome hrani. Svjesno pokuati drati pamet u stanju u kojem nita ne misli, jednostavno je nemogue. Pamet mora imati neto to e je zaokupiti. Dajte joj, dakle, neto ime e biti zaokupljena ali dajte joj samo jednu stvar. Slika Spasitelja koju s ljubavlju promatrate i na koju se svaki put vraate kad ste rastreseni; strelovita molitvica koju neprestano ponavljate i tako spreavate pamet da ne luta. Doi e vrijeme, nadamo se, kad e iz svijesti nestati slika, kada rije vie nee biti na vaim ustima a vae logiko razmiljanje potpuno e se stiati, vaem e Srcu biti prueno slobodno obzorje da bez smetnje promatra Tamu. Zapravo, vi ak i ne morate doi do stupnja u kojemu slika nestaje, a rijei su uutkane da bi vae Srce proradilo. injenica da je vae logiko razmiljanje tako estoko smanjilo svoju aktivnost ve je velika pomo da se Srce razvija i da funkcionira. Ako moda nikada i ne budete dosegnuli stadij u kojem nema ni slike ni rijei, vi ete s velikom vjerojatnou rasti u kontemplaciji. Opazit ete da su dva sredstva koja sam spomenuo, naime, Spasiteljeva slika i strelovita molitva, oito religiozna karaktera. Imajte na pameti da prvotna svrha u ovoj vjebi nije zapoljavanje vaeg logikog razmiljanja, nego da se otvori i razvije Srce. Pretpostavimo da ste to postigli; zar je vano da je trn kojim vadite ostale trnove po svojoj prirodi religiozan ili ne? Ako je vaa glavna svrha da svjetlo prodre u vau tamu, je li vano da svijea koja baca svjetlo u vau tamu bude blagoslovljena ili ne? Je li vano, stoga, da se koncentrirate na sliku Spasitelja, ili na knjigu, na list ili na jednu toku na podu? Jedan moj prijatelj, isusovac, koji pristupa svim teorijama o religiji sa zdravom mjerom skepticizma, uvjerava me da je neprestano i ravnomjerno ponavljajui jedan-dva-tri-etiri postigao iste mistine uinke koje su njegova religioznija subraa postigla ponavljajui pobono i ravnomjerno strelovite molitve! I ja mu vjerujem. Bez sumnje, postoji sakramentalna vrijednost religioznog trna. No to se naeg cilja tie, jedan trn vrijedi toliko koliko i drugi. Tako smo doli do zakljuka koji zbunjuje, da je, naime, koncentracija na vae disanje ili na tjelesne

11

osjete vrlo dobra kontemplacija u uskom smislu rijei. Ovu su moju teoriju potvrdili isusovci koji su pod mojim vodstvom obavili tridesetodnevne duhovne vjebe, i koji su, osim toga to su pet sati na dan proveli u molitvi o onome to nazivamo ignacijanske duhovne vjebe, etiri do pet sati na dan posveivali jednostavnoj vjebi posvjeivanja disanja i tjelesnih osjeta. Nisam bio nimalo iznenaen kad su mi rekli da je za vrijeme vjebi posvjeivanja (kad su jednom stekli odreenu bliskost s njima) njihovo iskustvo bilo istovjetno s onim to je u katolikom nazivlju poznato kao molitva vjere ili molitva mirovanja. Veina me je uvjeravala da su ih vjebe posvjeivanja dublje uvodile u molitveno iskustvo koje su imali prije i, da tako kaem, tim su vjebama dale veu snagu i jasnou. Poslije u knjizi, zapravo ve u sljedeoj vjebi, predloit u vjebe koje su religiozne po svojem sadraju i tako u zadovoljiti nepovjerenje onih od vas koji se ne osjeaju ugodno zato to dobar dio molitvena vremena provode u vjebama posvjeivanja. Te oito religiozne vjebe u isto e vrijeme nuditi onaj plod koji se moe postii vjebama posvjeivanja. One sadre malu mjeru razmiljanja koje nema u vjebama posvjeivanja; no ta je mjera toliko mala da je gotovo beznaajna. Nemojte se stoga ustruavati uzeti radije njih negoli vjebe posvjeivanja ako se tako osjeate ugodnije. Namjerno sam malo prije upotrijebio rijei dobar dio molitvena vremena. Ne bih elio da ostavite svu molitvu (komunikacija s Bogom posredovanjem rijei, slika ili pojmova) da biste dali prvenstvo istoj kontemplaciji. Ima vremena za meditaciju i molitvu, ima vremena za kontemplaciju, kao to ima vremena za akciju i kontemplaciju. Kad ste u onome to sam nazvao kontemplacija, pripazite da ne upadnete u napast da razmiljate ma kako god sveta misao bila. Kao to za vrijeme molitve odbacujete sve svete misli koje su povezane s vaim radom i koje su dobre u svoje vrijeme, ali vas sada rastresaju u vaoj molitvi, tako i za vrijeme kontemplacije morate odluno odbaciti svaku misao, nije bitno kakve naravi, jer ona razara tu posebnu vezu s Bogom. Sad je vrijeme da se u utnji izloite boanskom suncu a ne da razmiljate o vrlinama i osobinama sunanih zraka; sada je vrijeme da s ljubavlju gledate u oi svojemu boanskom Ljubitelju, a ne da tu posebnu bliskost naruavate rijeima i razmiljanjem o njemu. Odgodite za drugi put komunikaciju rijeima. Sada je vrijeme komunikacije bez rijei. Ima jo jedna vana stvar za koju vam, na alost, u ovoj knjizi ne mogu dati vodia. Za to vam je potrebno vodstvo iskusna uitelja koji je blizak vaim duhovnim potrebama. Radi se o sljedeem: koliko vremena koje na dan odredite za komuniciranje s Bogom posvetiti molitvi a koliko kontemplaciji. To najbolje moete odluiti sa svojim duhovnim voditeljem. Uz njegovu pomo morate takoer odluiti hoete li se uope uputati u ovaj nain kontemplacije. Moda ste vi jedan od onih sretnika o kojima sam prije govorio da se potpuno mogu sluiti i osjetom sluha a da ne moraju prekrivati oi; od onih kojih je Srce u najdubljoj moguoj komunikaciji s Bogom, dok u isto vrijeme njihova pamet komunicira s Bogom posredovanjem rijei i misli; od onih koji ne moraju drati utnju da bi sa svojim Ljubljenim postigli onu bliskost koju mnogi drugi postiu samo u utnji. Ako niste u mogunosti nai duhovnog voditelja, molite Boga da vas on vodi i ponite tako da svaki dan nekoliko minuta posvetite kontemplaciji ili na nain kako je reeno u vjebama posvjeivanja ili pak na jednostavniji nain koji predlau vjebe koje slijede. ak i za vrijeme svoje molitve pokuajte smanjiti koliinu misli i molite vie srcem. Sv. Terezija Avilska znala bi govoriti: Vano je ne toliko misliti koliko ljubiti. Stoga razvijajte vie ljubavi u molitvi. I Bog e vas voditi, pa bilo to i kroz razdoblje kunji i pogreaka. Vjeba 6 Bog u mom disanju U prethodnom poglavlju sam obeao da u vam ponuditi neke vjebe koje su po svojoj naravi religioznije, a ipak sadre mnoge plodove vjebi posvjeivanja. Evo jedne: Zatvorite oi i neko si vrijeme posvijestite tjelesne osjete.... Prijeite tada na posvjeivanje svojeg disanja kao to je opisano u prijanjem poglavlju. Ostanite u tom posvjeivanju nekoliko minuta... Sada elim da razmiljate kako je zrak koji udiete nabijen snagom i prisutnou Boga samoga... Predoite si zrak kao beskrajni ocean koji vas okruuje... ocean snano obojen Bojom prisutnou i Bojim bitkom... Kada udiete zrak, vi u svoja plua udiete Boga... Budite svjesni da u sebe uvlaite snagu i prisutnost Boju svaki put kad udiete... Ostanite u tom posvjeivanju koliko god dugo moete... Zamijetite to osjeate kad postanete svjesni da svakim udisajem udiete Boga.

12

Postoji i inaica ove vjebe. Jedno drukije razmiljanje uzeto iz vidokruga Hebreja kakvo nalazimo u Bibliji. Za njih ovjekov dah bijae ivot. Kad ovjek umre, to znai da mu je Bog uzeo njegov dah; zbog toga je umro. ivi li ovjek, to je stoga to mu Bog daje svoj dah, svoj duh. Prisutnost toga Bojeg Duha drala je ovjeka na ivotu. Dok udiete, budite svjesni da Duh Boji ulazi u vas... Napunite svoje grudi boanskom snagom koju donosi sa sobom... Kad izdiete, zamiljajte da izdiete svu svoju neistou... svoje strahove... svoje negativne osjeaje... Predstavite si da itavo vae tijelo postaje svijetlo i puno ivota posredovanjem procesa u kojem udiete ivotvornog Duha Bojeg, a izdiete sve svoje neisti... Ostanite u ovoj svijesti koliko god moete bez rastresenosti... Vjeba 7 Komunikacija s Bogom disanjem Na prijanjim sam stranicama napravio razliku izmeu molitve i kontemplacije. Ta se razlika moe izrei i drukije, govorom o dvama oblicima molitve, devocionalnoj i intuicionalnoj (koja se osniva na neizravnu uvidu). Intuicionalna molitva uglavnom odgovara molitvi koju sam nazvao kontemplacija, devocionalna pak molitva onoj koju sam nazvao molitva. Jedan i drugi nain molitve vodi k sjedinjenju s Bogom. Jedna vie odgovara jednima, druga drugima. Ili e pak istim ljudima jednom odgovarati jedan nain molitve, a drugi put drugi ve prema tome to im je potrebnije. I devocionalna molitva mora biti molitva srca; svaka, naime, molitva koja se ograniava samo na pamet koja razmilja nije u biti molitva, nego, u najboljem sluaju, priprava za molitvu. ak ni meu ljudima nema istinske komunikacije koja bar malo ne bi bila komunikacija srca, koja u sebi ne bi sadravala bar malo osjeaja. Ako u komunikaciji, u priopavanju misli, posve i potpuno izostanu osjeaji, onda joj sigurno nedostaje bliska, osobna dimenzija. Tu nema one komunikacije koja vodi k bliskosti. elim vam sada dati inaicu prijanje vjebe koja e biti vie devocionalna, a manje intuicionalna. Zapazit ete da je koliina misli u molitvi svedena na najmanju mjeru i stoga se vjeba lako moe kretati od devocionalne k intuicionalnoj molitvi, od srca k Srcu. Zapravo e to biti dobra kombinacija devocionalne i intuicionalne molitve. Postanite nakratko svjesni svojega disanja... Sada pomiljajte na Boju prisutnost u ozraju oko sebe... Pomiljajte na njegovu prisutnost u zraku koji udiete... Budite svjesni njegove prisutnosti u zraku koji udiete i izdiete... Uoite to osjeate kad ste postali svjesni njegove prisutnosti u zraku koji udiete i izdiete... Sada se izrecite pred Bogom. Uinite to ne rijeima. Vrlo esto, kad osjeaj izrazimo pogledom ili gestom, izriemo ga snanije negoli kad to inimo rijeima. elim da svoje razliite osjeaje prema Bogu izrazite ne rijeima, nego disanjem. Prije svega, izrazite svoju veliku enju za Njime. Ne koristei se nijedom rijeju, ak ni milju, recite mu: Boe moj, arko eznem za tobom... a recite mu to disanjem. Moda ete to izraziti dubljim disanjem, produbljujui disanje... Sada izrazite drugi stav ili osjeaj: stav povjerenja i predanja. Bez rijei, samo na nain kako diete, recite mu: Boe moj, posve se predajem tebi... Moe biti da ete to izraziti istiui svoj izdisaj, izdiui svaki put kao kad duboko uzdahnete. Svaki put kad izdahnete, osjetite da svega sebe predajete u Boje ruke... Sada izrazite i druge osjeaje pred Bogom, i to svojim disanjem... Ljubav... Blizina i bliskost... Klanjanje... Zahvalnost... Pohvala... Ako ste se umorili od svega ovog, vratite se na poetak ove vjebe i smireno ostanite u posvjeivanju Boga svuda oko sebe, i u zraku koji udiete i izdiete... Zatim, ako opazite da ste postali rastreseni, vratite se na drugi dio ove vjebe i jo se jednom izrecite Bogu, ali ne rijeima... Vjeba 8 Smirenost Ovo je vjeba o smirenosti. Govori Gospodin: Budi miran i spoznaj da sam ja Bog. Suvremeni je ovjek nevjerojatno ivano napet, a to mu gotovo onemoguuje da bude smiren. eli li nauiti moliti, mora najprije nauiti da bude miran, da se smiri. Zapravo, taj mir i smirenost esto postaju molitva kad se Bog objavljuje u obliku smirenosti.

13

Ponovite vjebu posvjeivanja tjelesnih osjeta. Samo sada elim da prijeete po cijelome svojem tijelu, poevi od vrha glave a zavrivi s vrcima nonih palaca i ne izostavivi nijedan dio... Budite svjesni svakog osjeta na svakom dijelu tijela... Moe se dogoditi da na pojedinom dijelu ne zamijetite nikakav osjet... Zadrite se tu nekoliko sekundi i ako se ne pojavi nikakav osjet, nastavite dalje... Kako budete postajali vjetiji u ovoj vjebi, nadam se, izotrit ete i svoje posvjeivanje toliko da nee postojati nijedan dio tijela a da na njemu ne zamijetite mnoge osjete... Za sada budite zadovoljni time da se na prazninama kratko zadrite i prijeite na one dijelove na kojima zamjeujete vie osjeta.... Idite polako od glave do nogu... a onda opet od glave do nogu... i inite to otprilike petnaest minuta. Kako se vae posvjeivanje bude izotravalo, zapaat ete osjete koje prije niste uoavali... zapazit ete i vrlo profinjene osjete, previe profinjene a da bi ih mogao zamijetiti netko drugi osim ovjeka duboke sabranosti i duboka mira. Sada budite svjesni svojega tijela u cijelosti. Osjetite itavo tijelo kao masu raznih vrsta osjeta... Ostanite u tome neko vrijeme, a potom se vratite posvjeivanju pojedinih dijelova, idui od glave do nogu... a onda opet ostanite u svijesti svojega tijela kao cjeline... Zapazite duboku tiinu koja se spustila na vas. Zamijetite potpunu smirenost svojega tijela... Ipak, nemojte se zadravati u smirenosti toliko da izgubite svijest svojega tijela... Ako postanete rastreseni, ponite opet sa zamjeivanjem od glave do nogu i postanite svjesni osjeta u svakom dijelu svojega tijela... Tada, ponovno zapazite smirenost svojega tijela... Ako ovu vjebu obavljate u skupini, zapazite tiinu u cijeloj dvorani... Vrlo je vano da u ovoj vjebi ne pokreete nijedan dio tijela. To e vam ispoetka biti teko, no svaki put kad osjetite potrebu da se pomaknete ili poeete ili pak uzvrpoljite, budite svjesni tog poriva... Nemojte mu popustiti, ve ga postanite svjesniji... On e polako nestati, a vi ete opet biti mirni. Mnogim je ljudima vrlo teko ostati miran. ak i fiziki bolno. Oni postaju tjelesno napeti. Ako postanete napeti, upotrijebite onoliko vremena koliko vam je potrebno da biste postali svjesni napetosti... gdje je osjeate... kako izgleda... Ostanite u tome toliko dugo dok napetost ne iezne. Moete osjetiti tjelesnu muku. Bez obzira na to kako ugodan poloaj zauzeli za ovu vjebu, vae e se tijelo pobuniti protiv smirenosti tako da e u razliitim dijelovima proizvoditi patnju i bol. Kad se to dogodi, oduprite se napasti da pomaknete neki ud ili da prilagodite svoj poloaj kako biste olakali bol. Budite samo vrlo svjesni boli. Kad sam jednom obavljao budistike duhovne vjebe, bili smo zamoljeni da sjedimo itav sat a da se uope ne pomaknemo. Sjedio sam unakrst prekrienih nogu. Bol u mojim koljenima i leima bila je toliko jaka da mi se inila nepodnoljivom. Ne sjeam se da sam ikada u ivotu trpio toliku bol. Za vrijeme tog sata morali smo biti svjesni tjelesnih osjeta, idui od jednog dijela tijela do drugog. Moja je svijest bila posve zaokupljena otrom boli u koljenima. Jako sam se znojio. Mislio sam da u se od boli onesvijestiti, sve dok nisam odluio da se neu boriti protiv boli, neu bjeati od nje, neu eljeti olakati svoje stanje, nego je postati svjestan, poistovjetiti se s njom. Osjet boli razlomio sam u njegove sastavne dijelove i na moje uenje otkrio sam da je sastavljen od mnogih osjeta a ne samo od jednog: bio je tu snaan osjet eenja, potezanja i trzanja, otre boli koja bi se pojavila od vremena do vremena... i neka toka koja se kretala od jednoga mjesta do drugog. Tu sam toku prepoznao kao pravu bol... Budui da sam ustrajao u tom posvjeivanju, mogao sam tu bol podnositi prilino dobro i imao sam ak vremena biti svjestan i drugih osjeta na drugim dijelovima tijela. Prvi put u ivotu iskusio sam bol bez patnje. Ako za vrijeme ove vjebe ne sjedite prekrienih nogu, vjerojatno neete osjeati bol kakvu sam ja iskusio. No, na poetku ete neizbjeno osjeati neku bol sve dok se vae tijelo ne prilagodi tome da bude savreno mirno. Suoite se s boli pomou posvjeivanja. A kada napokon vae tijelo postane mirno, bit ete obilno nagraeni smirenim blaenstvom koje daje tiina. Poetnici su esto u napasti da se poeu. To je stoga to, budui da njihova svijest o njihovim tijelima postaje otrija, postanu svjesni osjeta svrbei i bockanja koji su tamo bili stalno prisutni, ali su bili sakriveni svijesti zbog psiho-fizikog otvrdnua kojemu veina od nas podvrgava svoje tijelo i zbog tuposti svijesti. Kada budete prolazili kroz razdoblje svrbei, ostanite savreno mirni i budite svjesni svakog osjeta svrbei i ostanite u toj svijesti sve dok svrbe ne prestane. I oduprite se napasti da se eanjem oslobodite svrbei!

14

Vjeba 9 Molitva tijelom Evo jedne inaice devocionalne molitve vjebe tjelesnog osjeta. Najprije se smirite posvjeujui osjete na pojedinim dijelovima tijela... Izotrite svoje posvjeivanje tako da zamijetite i one vrlo neznatne osjete, a ne samo velike i oite... Sada polako pokreite svoje ruke i prste tako da ruke poivaju u krilu, dlanovi neka budu okrenuti prema gore, prsti skupljeni...Taj pokret mora biti vrlo, vrlo polagan... kao da se otvaraju latice cvijeta... I dok obavljate taj pokret budite svjesni svega onoga to se tu dogaa... Dok vae ruke na vaim bedrima miruju, dlanovima okrenutim prema gore, budite svjesni osjeta u dlanovima... Tada postanite svjesni i samog pokreta: to je gesta molitve koja je upravljena Bogu, a uobiajena je u mnogim kulturama i religijama. Kakvo znaenje ima ta gesta za vas? to vi njome govorite Bogu? Recite to bez rijei, samo time to se poistovjeujete s tim poloajem. Ova vrsta komunikacije bez rijei, samo gestom, koju ste upravo obavljali, moe se izvoditi i u skupini i ne zahtijeva nikakvu veu promjenu vaeg poloaja. Ona vam moe pruiti okus one molitve koju moete obavljati svojim tijelom. Evo nekih vjebi koje moete obavljati privatno, u sobi, gdje se moete slobodno izraziti svojim tijelom a da ne pobuujete uenje drugih. Stojte uspravno, a ruke neka slobodno vise niz tijelo. Postanite svjesni da ste u Bojoj prisutnosti... Pronaite nain kako ete Bogu izraziti, ali samo gestom, sljedee osjeaje: Boe moj, tebi se prikazujem... Nainite tu kretnju vrlo polako (sjetite se latica cvijeta koji se otvara) i budite posve svjesni pokreta, a pokret i geste neka izraze va osjeaj... Evo naina kako moete izraziti stav prikazanja sama sebe: vrlo polako podignite ruke sve dok ne budu ispruene ispred vas, usporedne s podom... Sad polako okrenite dlanove da gledaju prema gore, a prsti neka budu skupljeni i isprueni... Sad vrlo polako diite glavu sve dok ne budete gledali u nebo... Ako su vam oi zatvorene, sada ih otvorite isto tako polako... Gledajte Boga... Ostanite u tom poloaju jednu minutu... Sad njeno spustite ruke u poetni poloaj, a glavu tako da biste mogli gledati obzorje... Kratko se zaustavite da u vas ue molitva prikazanja koju ste upravo obavili... Ponite iznova isti obred... Ponavljajte taj obred tri ili etiti puta... ili tako dugo dok u njemu osjeate pobonost. Evo drugog naina prikazanja sama sebe: podignite svoje ruke kako sam malo prije predloio, okrenite dlanove prema gore, a prsti neka budu sastavljeni i isprueni... Sad svojim dlanovima oblikujte au ili kale... Polako prinesite tu au grudima... Nakon toga lagano dignite glavu prema nebu, kao to sam malo prije savjetovao... Zadrite se u tom poloaju minutu. Jo jedan primjer: kako izraziti enju za Bogom ili izraziti dobrodolicu njemu ili itavome stvorenju. Podignite ruke i dlanove tako da budu isprueni ispred vas, usporedni s podom... Sada ih irom otvorite kao za zagrljaj... Gledajte s ljubavlju u obzorje... Ostanite u tom poloaju jednu minutu. Potom se vratite u prvotni poloaj i ostanite trenutak u molitvi koju ste upravo molili. A onda ponavljajte tu gestu tako dugo dok ima za vas znaenje. Geste koje sam spomenuo u vjebi samo su neki primjeri. Pronaite svoje pokrete kojima ete izraziti ljubav... hvalu... klanjanje... Ili pak izrazite neto to elite rei Bogu. Uinite to to je mogue laganije i skladnije, kao da inite polagane pokrete ritualna plesa... Ako se, primjerice, osjeate nemonim i nesposobnim da molite, ako ste bez ikakvih priuvnih snaga u sebi, izrazite to tako da sa sebe svuete odijelo, bacite se licem na zemlju, ispruite ruke u obliku kria... u utnji oekujte da Bog izlije svoju milost na vas... Kada molite tijelom, vi molitvi dajete snagu i tijelo. To je napose potrebno onda kad se osjeate nesposobnim moliti, kad vam je pamet rastresena, kad je srce tvrdo kao kamen, kad vam se ini da je duh mrtav. Tada pokuajte stajati u Bojoj prisutnosti na vrlo poboan nain, pobono sklopljenim rukama ispred sebe, oi neka moleivo gledaju prema Njemu... Jedna ili druga pobonost koju tijelom izraavate moe prodrijeti i do duha te ete nakon kratka vremena moi mnogo lake moliti. Kadto ljudi upadaju u potekoe u molitvi jer ne posveuju dovoljno pozornosti tijelu u molitvi;

15

zaboravili su uzeti svoja tijela kada su uli u sveti hram Boji. Kaete da stojite ili sjedite u prisutnosti uskrsnulog Gospodina, a bezbrino sjedite u svojem stolcu ili stojite vrlo nemarno... Oito, nije vas zahvatila Gospodinova prisutnost. Da je sva vaa pozornost usmjerena na Njega, neto od toga opazio bih i u dranju vaeg tijela. Zavrit u ovo poglavlje jednom vjebom koja se moe izvoditi i u skupini, a povezana je s vjebom s dlanovima vae ruke: Zatvorite oi. Smirite se pomou jedne od vjebi posvjeivanja... Sad polako podignite lice gore prema Bogu... Oi neka ostanu zatvorene... to govorite Bogu licem koje je okrenuto prema gore? Ostanite u tom osjeaju ili u toj komunikaciji nekoliko trenutaka... Tada budite svjesni poloaja svojega lica koliko god vam je to mogue... svjesni osjeta na licu... Nakon nekoliko trenutaka ponovno se upitajte to to svojim licem, okrenutim prema gore, elite kazati Bogu i ostanite u tom neko vrijeme... Vjeba 10 Dodir Boga Ovo je inaica devocionalne molitve vjebi tjelesnih osjeta koja vam moe biti korisna ako mislite da nije prikladno vjebe tjelesnih osjeta nazivati pravom molitvom i kontemplacijom. Ponovite jednu vjebu o tjelesnim osjetima... Uzmite vremena da iskusite koliko god vie moete mnoge i jedva zamjetne osjete u razliitim dijelovima vaega tijela... Sad razmiljajte: svaki osjet koji osjeam, bez obzira na to kako malen ili jedva zamjetljiv bio, uinak je biokemijskih reakcija koje se ne bi mogle odvijati bez Boje svemogunosti... Osjetite Boju snagu na djelu u svakome pojedinom osjetu... Osjetite da vas On dodiruje u svakom od tih osjeta koje On proizvodi...Osjetite Boji dodir u razliitim dijelovima tijela: dodir neugodan ili blag, ugodan ili bolan... Oni koji su eljni iskusiti Boga i zabrinuti su zbog toga to ga jo nisu iskusili, tjeskobno me pitaju kako mogu doi do tog iskustva. Iskustvo Boga ne mora biti neto senzacionalno ili neto neobino. Bez sumnje, postoji iskustvo Boga koje se razlikuje od obina iskustva na koje smo naviknuli: postoji duboka utnja o kojoj sam prije govorio, tama koja svijetli, praznina koja donosi ispunjenje. Postoje iznenadni, nepredvidivi bljeskovi Vjenosti ili Neizmjernog koji nas zahvate kad ih najmanje oekujemo, usred naeg posla ili igre. Kad smo izloeni ljepoti ili ljubavi, osjeamo se kao da smo izvan sebe... Malokad mislimo da su ta iskustva senzacionalna ili neobina. Jedva skreemo pozornost na njih. Ne prepoznajemo ih kao ono to ona jesu i nastavljamo svoju potragu za velikim iskustvom Boga koje e preobraziti na ivot. Zapravo, toliko je malo potrebno da ovjek iskusi Boga. Sve to je potrebno jest smiriti se, postati tih i postati svjestan dodira ruku. Budite svjesni osjeta svoje ruke. Tu imate Boga, Boga ivog i na djelu u vama, Boga koji vas dodiruje, toliko blizu vama... Osjetite ga. Iskusite ga! Mnogi na iskustvo poput ovoga gledaju kao na neto previe obino: Naravno, u iskustvu Boga neto je vie od jednostavna osjeaja osjeta desne ruke! Oni su slini idovima koji su istraivali budunost u oekivanju dolaska slavnog i izvanredno dojmljivog Mesije, a Mesija je bio meu njima u liku ovjeka koji se zvao Isus iz Nazareta. Olako zaboravljamo da je velika lekcija Utjelovljenja da se Bog nalazi u obinim stvarima. elite vidjeti Boga? Pogledajte lice ovjeka koji je pokraj vas. elite ga uti? Posluajte pla djeteta, smijeh na zabavi, um vjetra u drveu. elite ga osjetiti? Ispruite ruku i pridrite nekoga. Ili dodirnite stolac na kojem sjedite ili ovu knjigu koju itate. Ili, jednostavno se smirite, budite svjesni osjeta koji se dogaaju u vaem tijelu, osjetite njegovu svemoguu snagu na djelu u sebi i osjetite kako vam je blizu. Emanuel. S nama Bog. Vjeba 11 Zvukovi Ako za svoje kontemplativne skupine paljivo ne izaberem mirno mjesto, neki e se lanovi skupine neizostavno tuiti zbog buke u ambijentu. Promet na ulici. Buka radija. Lupanje vrata. Zvonjava telefona. Svi ti zvukovi nasilno ulaze u njihov mir i tiinu i rastresaju ih. Smatramo da neki zvukovi potpomau molitvu i utnju. Na primjer, zvonjava crkvenih zvona u sumrak,

16

pjev ptica u rano jutro, orgulje koje njeno sviraju u velikoj crkvi. Nitko se ne tui na te zvukove! Ipak, nema zvuka, osim onoga koji je toliko jak da kodi vaim bubnjiima, koji bi morao remetiti vau tiinu i mir. Ako nauite sve zvukove koji vas okruuju unijeti u svoju kontemplaciju (pretpostavivi da oni ne remete vau svijest dok obavljate kontemplaciju), otkrit ete da postoji duboka tiina usred svih zvukova. Stoga vie volim sastanke molitvene skupine na mjestima koja nisu posve mirna. Prostorija iznad prometne ulice vrlo lijepo odgovara mojoj namjeri. Evo vjebe koja e vam pomoi da uete u kontemplaciju usred zvukova koji vas okruuju: Zatvorite oi. Zaepite ui palcima. Pokrijte lice dlanovima. Sad ne ujete nikakve zvukove oko sebe. Sluajte zvuk svojega disanja. Nakon deset punih udisaja i izdisaja polako stavite ruke u krilo. Neka oi ostanu zatvorene. Sluajte paljivo sve zvukove oko sebe uoite ih to je mogue vie: jaki zvukovi, slabi zvukovi; one koji su blizu, one koji su daleko... Nakon odreena vremena sluajte te zvukove a da im ne dajete imena (zvuk koraka, kucanje sata, buku prometa...). Sluajte taj svijet zvukova kao cjelinu... Zvukovi rastresaju kad pokuavate pobjei od njih, kad ih pokuavate gurnuti iz svoje svijesti, kad im uskraujete pravo da budu tu. U zadnjem sluaju, oni i rastresaju i razdrauju. Ako ih jednostavno prihvatite i postanete ih svjesni, oni vam nee biti izvorom rastresenosti i uznemirenosti, nego sredstvom da postignete utnju. Iskustvom ete nauiti kako vas ova vjeba oputa. Ujedno je to i dobra kontemplacija. Njoj moete dodati teoriju kad sam govorio kako u sebi razvijati Srce koje shvaa Boga. Umjesto da vaa pamet bude zaokupljena posvjeivanjem tjelesnih osjeta, moete se zaokupiti posvjeivanjem zvukova oko sebe, dok se vaa mistina pamet, vae Srce, polako razvija i poinje pokazivati panju Bogu. Ako vam se ova teorija ne svia, evo sredstva da u ovoj vjebi kontemplacija bude oitija: Sluajte sve zvukove koji vas okruuju, kao to je naznaeno u prijanjoj vjebi... Zapaajte i najtie zvukove. esto je jedan zvuk sastavljen od mnogih drugih zvukova... ima razliit ton i jainu... Uoite koliko je god mogue vie nijansi... Budite sada svjesni ne toliko zvukova oko sebe, koliko injenice da moete sluati... Kako se osjeate kad shvatite da imate sposobnost sluanja? Zahvalnost... slava... radost... ljubav...? Vratite se sada svijetu zvukova... i izmjenjujte svijest zvukova i svijest da posjedujete sposobnost sluanja... Sada razmiljajte kako svaki zvuk proizvodi i podrava svemogua Boja snaga... Bog odzvanja svuda oko vas... Ostanite u tome svijetu zvukova... Ostanite u Bogu. Sposobnost da se Bog vidi na djelu u svemu bila je tipina oznaka hebrejskog mentaliteta koji nalazimo u Bibliji. Tamo gdje se ini da se mi zaustavljamo iskljuivo na drugotnim uzrocima, Hebrej se, ini se, zaustavljao na Prvotnom Uzroku. Je li njegova vojska bila poraena u boju? Bio je to Bog koji ih je porazio, a ne nesposobnost njihovih generala! Je li kiilo? Bio je Bog koji je dao kiu. Jesu li njihovu etvu unitili skakavci? Bio je Bog koji je poslao skakavce. Jo smjelije, oni bi govorili da je Bog otvrdnuo srce pokvarena ovjeka. Doputamo da je njihov pogled na stvarnost bio djelomian. inilo se da uope ne vode rauna o drugotnim uzrocima. Na moderni pogled na stvarnost je jednako tako, a moda jo i gore, djelomian, budui da mi, ini se, posve ignoriramo Prvotni Uzrok. Je li vas prestala boljeti glava? Dok bi tu Hebrej rekao: Bog te je ozdravio, mi bismo rekli: Nemoj mijeati Boga u to. Aspirin me izlijeio. Stvarnost je, naravno, da vas je Bog pomou aspirina izlijeio. Mi smo izgubili smisao Neizmjernog koji djeluje u naem ivotu. Mi vie ne osjeamo da Bog vodi nau sudbinu preko onih koji upravljaju nama, da nas Bog ozdravlja od emocionalnih rana preko naih savjetnika, da nam Bog vraa zdravlje preko naih lijenika, da Bog oblikuje svaki dogaaj koji nas zadesi, da nam Bog alje svaku osobu koju susreemo u svom ivotu, da Bog daje kiu, da se Bog igra s nama u lahoru i da nas dodiruje u svakom osjetu koji doivljavamo, da proizvodi sve zvukove oko nas tako da ih svojim bubnjiima zamijetimo i da ujemo Njega! Ugodan dodatak ovoj vjebi bio bi da skupina ili njezin voditelj pjeva neku antifonu umjerenim glasom.

17

Velika pomo u tome moe biti pjevanje sanskrtske rijei OM. Idealno je pjevati jedan redak ili jedan slog, zatim neko vrijeme ostati u utnji, onda ponovno pjevati. To moete pokuati ako i sami obavljate kontemplaciju. Vano je sluati, ne samo zvuk pjevanja, nego i utnju nakon svakog retka ili sloga koji pjevate. Ja osobno esto u skupinu, koja u utnji obavlja kontemplaciju, uvodim pjevanje u redovitim razmacima. To produbljuje utnju ako skupina zna kako treba sluati. Slian uinak moe se postii udarcem u gong u redovitim razmacima. Udarite u gong, sluajte njegovu jeku, sluajte zvuk koji nestaje, sluajte tiinu koja slijedi. Vjeba 12 Koncentracija Ovo je vjeba istog posvjeivanja. Izaberite predmet svoje pozornosti: predlaem da izaberete ili osjet na jednom dijelu tijela ili pak disanje ili zvukove oko sebe. Usredotoite svoju pozornost na taj predmet, ali tako da, u sluaju da vaa panja skrene na neto drugo, odmah postanete svjesni toga skretanja. Pretpostavimo da ste kao osnovni predmet svoje pozornosti izabrali disanje. Koncentrirajte se na disanje... Vjerojatno e vaa panja nakon nekog vremena skrenuti na neto drugo na misao, zvuk, osjeaj... Ako ste svjesni te promjene na neto drugo, ne morate je raunati kao rastresenost. Vano je da ste svjesni promjene kad se ona dogaa ili neposredno nakon to se dogodila. Raunajte kao rastresenost samo ako ste tek nakon dugog vremena postali svjesni promjene. Pretpostavimo takoer da ste kao osnovni predmet svoje pozornosti izabrali disanje. Tada e vaa vjeba izgledati otprilike ovako (opisujem vau svijest): Diem... diem... Sada mislim... mislim... mislim... Sada sluam zvukove... sluam... sluam... Sada se ivciram... ivciram... Sad mi je dosadno... dosadno... dosadno... U ovoj vjebi lutanje svoje pameti ne smatrajte rastresenou pod uvjetom da ste svjesni da vam pamet luta, da je vaa pozornost prela na drugi predmet... Kad jednom postanete svjesni promjene, ostanite neko vrijeme na novom predmetu (misliti, sluati, osjeati...) a onda se ponovno vratite osnovnom predmetu svoje panje (disanju)... Vaa vjetina u samoposvjeivanju moe postati toliko velika da postanete svjesni, ne samo promjene svoje pozornosti na drugi predmet, nego i elje za promjenom, svjesni impulsa da se usmjeri na neto drugo. Kao, na primjer, kad elite pokrenuti ruku, najprije ete postati svjesni elje da podignete ruku, pristanka na elju, izvrenja vae elje, prvi pokret ruke... Sve navedene radnje obavimo u vrlo malenom dijelu sekunde i gotovo je nemogue da razlikujemo jednu od druge sve dok utnja i mir u nama ne postanu posvemanji, a naa svijest ne postane otra kao britva. Kadto se na samoposvjeivanje gleda kao na oblik sebinosti, a ljudi ele zaboraviti sami sebe i svoju panju usmjeriti prema drugima. Da biste razumjeli kako je taj savjet razoran, dovoljno je posluati snimljeni razgovor dobronamjerna, prema van usmjerena (ekstravertiranog), ali nedovoljno svjesna savjetnika sa svojim klijentom. Ako taj dobar savjetnik nije svjestan to se dogaa u njemu samome, sigurno nee biti svjestan onoga to se dogaa u nutrini njegova klijenta ili to se dogaa u meusobnoj izmjeni izmeu njega i klijenta. Bit e tada mnogo manje djelotvoran u pomoi klijentu, bit e ak u opasnosti da mu teti. Samosvijest je snano sredstvo da ovjek raste u ljubavi prema Bogu i blinjemu. Samosvijest produbljuje ljubav. Ljubav, ako je istinska, potie dublju samosvijest. Nemojte ii u potragu za nekim izvanrednim sredstvima da biste razvili samosvijest. Ponite s malim stvarima kao to je posvjeivanje tjelesnog osjeta, ili postanite svjesni stvari oko sebe. Onda prijeite na vjebe koje sam vam prije predloio; nee dugo trajati i vi ete osjetiti plodove smirenosti i ljubavi koje dublja samosvijest donosi sa sobom.

18

Vjeba 13 Nai Boga u svim stvarima Ovo je saetak bitnih dijelova veine prijanjih vjebi. Obavite bilo koju prijanju vjebu posvjeivanja. Kao sredite svoje svijesti uzmite, na primjer, tjelesni osjet... Nemojte se ograniiti samo na to da zapaate one osjete koji lako ulaze u vau svijest, oite osjete, nego i manje zamjetne... Po mogunosti, nemojte imenovati nijedan osjet (osjet koji ari, koji je tup, koji bocka, svrbi, hladi...). Jednostavno osjeajte osjete a da na njih ne stavljate nikakve etikete... Isto tako postupite sa zvukovima... Zamijetite ih koliko god vie moete... Ne pokuavajte pronai izvor zvukova... Sluajte zvukove a da na njih ne stavljate naljepnice... Kako budete napredovali u ovoj vjebi, osjetit ete veliki mir koji se sputa na vas, duboku utnju... Sada, nakratko, postanite svjesni tog mira i tiine... Osjetite kako je dobro sada biti tu. Nita ne treba raditi. Jednostavno biti. Biti. Za one koji su skloniji pobonosti: Obavljajte prethodnu vjebu sve dok ne osjetite smirenost koju donosi vjeba... Nakratko postanite svjesni te smirenosti i tiine... Sada se izrecite Bogu, ali ne rijeima. Zamislite da ste nijemi i da moete komunicirati samo oima i disanjem. Recite Gospodinu, ali bez rijei, Gospodine, dobro je biti ovdje s tobom. Ili, uope nemojte komunicirati s Gospodinom. Jednostavno ostanite u njegovoj prisutnosti. Takoer za one koji su skloniji pobonosti, pojednostavljena vjeba kako nai Boga u svim stvarima: Vratite se svijetu osjeta. Postanite to je mogue svjesniji zraka koji udiete... zvukova oko sebe... svih osjeta koje osjeate na tijelu... Osjetite Boga u zraku, u zvukovima, osjetima... Ostanite u tom svijetu osjeta. Ostanite u Bogu. Predajte se tom itavom svijetu osjeta (zvukovima, opipljivim osjetima, bojama...). Predajte se Bogu... Vjeba 14 Posvjeivanje drugoga Vjebe koje ste do sada obavljali temeljile su se na svijesti o samome sebi. A to je stoga to nema stvarnosti koja bi bila blia Bogu od vas samih. Nita neete iskusiti da je blie Bogu od vas samih. I stoga sv. Augustin s pravom istie da najprije moramo ovjeka vratiti njemu samome, da bi onda od sebe mogao uiniti stepenicu prema Bogu. Bog je temelj mojega bia, On je Ja samoga mojega ja i ja ne mogu duboko zai u sebe a da ne doem u dodir s njime. Svijest o sebi takoer je sredstvo da razvijamo svijest o drugome. Samo u onoj mjeri u kojoj sam ja u skladu sa svojim osjeajima, moi u biti svjestan osjeaja drugih. Samo u onoj mjeri u kojoj sam svjestan svojih reakcija prema drugima, bit u sposoban otvoriti se njihovoj ljubavi a da im ne nanosim nikakvu tetu. Kada osjeajno postanem svjestan samoga sebe, razvijam profinjenu svjesnost o svojemu bratu. Ako imam potekoa biti svjestan stvarnosti koja mi je najblia, naime, samoga sebe, kako da nemam potekoa biti svjestan Boga i svojega brata? Vjeba posvjeivanja drugoga, koju vam kanim predloiti, ne govori o posvjeivanju naega blinjega, kao to moda oekujete. elim u promatranje uzeti neto jednostavnije: svijest o ostalom stvorenju. Odatle moete postupno doi do ovjeka. U ovoj bih vjebi elio razviti u vama stav prema svemu beivotnom stvorenju; prema svim predmetima koji vas okruuju. Neki nam veliki mistici vele da su, kad dou u stanje rasvjetljenja, ispunjeni dubokim potovanjem. Potovanjem prema Bogu, potovanjem prema ivotu u svim njegovim oblicima, kao i potovanjem prema beivotnom stvorenju. I skloni su itavo stvorenje uosobljivati. Oni vie ne postupaju s osobama kao sa stvarima. Vie ak ni sa stvarima ne postupaju kao sa stvarima kao da su stvari za njih postale osobe a kao posljedica toga njihovo potovanje i ljubav prema osobama postaje vea. Franjo Asiki bio je takav mistik. On je u Suncu, Mjesecu, zvijezdama, drveu, pticama, ivotinjama

19

prepoznavao svoju brau i sestre. Oni su bili lanovi njegove obitelji, a on bi njima govorio s ljubavlju. Sv. Antun Padovanski iao je toliko daleko da je propovijedao ribama! Naravno, vrlo ludo, gledano s naega racionalistikog stajalita. Ali je, gledano s mistinog stajalita, vrlo duboko ovo uosobljavanje i posveivanje. Volio bih da neto od toga vi iskusite sami radije nego da itate o tome. Stoga evo vjebe. A za to ete morati privremeno pustiti po strani sve svoje odrasle predrasude i postati kao malo dijete koje ozbiljno razgovara sa svojom igrakom ili kao Franjo Asiki koji razgovara sa Suncem, Mjesecom i ivotinjama. Ako bar privremeno postanete kao malo dijete, moi ete otkriti Kraljevstvo nebesko i nauiti tajne koje Bog redovito skriva od mudrih i umnih. Izaberite jedan predmet kojim se esto sluite: olovku, au... Neka to bude predmet koji moete s lakoom drati u rukama... Stavite taj predmet na dlanove ispruenih ruku. Sada zatvorite oi i osjetite ga na svojim dlanovima... Budite svjesni toga to je mogue dublje. Najprije postanite svjesni njegove teine... zatim osjeta to ih predmet proizvodi na dlanovima... Istraujte ga sada prstima ili objema akama. Vano je da to inite njeno i s potovanjem: istraujte kako je grub ili gladak, je li tvrd ili mekan, topao ili hladan... Sad njime dotaknite druge dijelove tijela i uoite ima li kakve razlike. Dodirnite ga svojim usnama... obrazima... elom... vanjskom povrinom ruke... Upoznali ste se s predmetom pomou osjetila dodira. Sada se upoznajte s njime, budite ga svjesni pomou osjetila vida. Otvorite oi i promatrajte ga iz raznih kutova... Uoite sve njegove mogue detalje: boje, oblik, razliite dijelove... Pomiriite ga... kuajte ga, ako je mogue... sluajte ga prinijevi ga uhu... Stavite sada predmet njeno ispred sebe ili na krilo i govorite mu... Ponite tako da mu postavljate pitanja o njemu samome... njegovu ivotu, podrijetlu, budunosti... I sluajte ga dok vam otkriva tajnu svojega bia i svoje sudbine... Sluajte ga dok vam tumai to za njega znai postojanje... Va predmet ima skrivenu mudrost kojom e vam neto objaviti o vama samima... Pitajte ga to i sluajte to vam ima rei... Ima neto to vi moete dati tom predmetu... to je to? to on eli od vas?... Sada stavite sebe i svoj predmet u prisutnost Isusa Krista, Rije Boju, u kojemu i za kojega je sve stvoreno. Sluajte to On ima rei vama i predmetu... to vas dvojica odgovarate na to?... Sada jo jednom gledajte predmet... Da li se va stav prema njemu promijenio?.. Ima li kakve promjene u vaemu stavu prema ostalim predmetima koji vas okruuju?... Osobne blagodati posvjeivanja Kad ste se prvi put uputili na put kontemplacije koja je predloena u prijanjim vjebama, vjerojatno ste sumnjali u vrijednost tih vjebi. ini se da one nisu ni meditacija ni molitva u tradicionalnom smislu rijei. Ako molitvu shvaamo kao razgovor s Bogom, onda ovdje nema nikakva razgovora. Ako mislimo da meditacija znai razmiljanje, svjetlo i poglede, odluke, onda u ovim vjebama jedva da moemo govoriti o meditaciji. Nakon tih vjebi nemate nita konkretno to biste mogli pokazati kao plod svojeg napora. Nita to biste mogli upisati u svoj duhovni dnevnik bar ne na poetku, a moda i zauvijek. esto ete zavriti s osjeajem da niste nita uradili i nita postigli. Ovaj je nain molitve napose muan za mlade i za one koji bi htjeli postii velike rezultate. Za one kojima je napor vaniji od jednostavno biti. ivo se sjeam mladia kojemu se inilo da tim vjebama nije nita postigao. Bio je vrlo razoaran to je nepomian morao sjediti i izloiti se praznini, iako je znao da ni kod bilo kojeg drugog naina molitve nije jednostavno sposoban za razmiljanje. Najvie vremena, koje je posvetio tim vjebama, muio se s rastresenostima uglavnom neuspjeno i molio me da mu predloim neto to e biti vrijedno i vremena i napora to ga ulae u molitvu. Na sreu, ustrajao je u ovim, naoko besplodnim vjebama i nakon est mjeseci doao je k meni i izjavio da iz tih vjebi crpi velike blagodati, mnogo vee nego iz prijanjeg naina molitve, meditacije, svjetla i odluka. to se dogodilo? Zacijelo, vie je mira nalazio u tim vjebama. Njegove se rastresenosti nisu umanjile. U vjebama je isto tako imao osjeaj nezadovoljstva kao i prije. U njima se nita nije promijenilo. Ali njegov ivot se promijenio! Taj stalni, muni napor, izloen rastresenostima, koji je iz dana u dan ulagao da bi se izloio onome to mu je izgledalo kao nitavilo i praznina, pokuaj da jednostavno smiri pamet i postigne odreenu utnju pomou koncentracije na tjelesni osjet, na disanje ili na zvukove, donosio mu je novu snagu koju prije nije zamjeivao toliku snagu da o njoj u njegovu ivotu nije bilo nikakve sumnje. To je jedna od velikih blagodati ovog naina molitve: promjena u samome ovjeku za koju se ini da se

20

dogodila bez napora. Sve kreposti koje ste prije pokuali postii vjebom snage volje, ini se, da su k vama dole bez napora iskrenost, jednostavnost, ljubaznost, strpljivost... Loe su navike nestale bez potrebe za odlukama i napora s vae strane; navike vezane uza stvari kao puenje i prevelika upotreba alkohola, navike vezane uz osobe kao to su zaluenost ili prevelika ovisnost. Kad se to i vama dogodi, spoznat ete da je vrijeme koje ste uloili u ove vjebe bilo dobro uloeno. Blagodati posvjeivanja u skupini Obavljate li ove vjebe u skupini, takoer ete zapaziti blagodati koje sa sobom nose. Najvea blagodat jest porast ljubavi meu lanovima skupine. Danas se ine mnogi pokuaji, a to je vrlo pohvalno, da se unaprijedi jedinstvo srdaca meu lanovima redovnikih zajednica i obitelji dijalogom, izmjenom dobara u skupini i skupnih susreta. Postoji jo jedan nain da se postigne taj rezultat: skupna kontemplacija u kojoj svi lanovi skupine bar pola sata dnevno, po mogunosti u krugu (ne znam zato to pomae, ali pomae), provode u potpunoj utnji. Vano je da utnja ne bude samo izvanjska da ne bude nikakva fizikog pokreta u prostoriji, nikakva namjetanja, nikakvih javno izreenih molitava nego takoer i nutarnja, naime, da se lanovi skupine trude stvoriti utnju rijei i misli u samima sebi pomou vjebi o kojima je do sada bilo govora. Jedan oenjen ovjek rekao mi je da on i njegova ena svako jutro provedu jedan sat u ovom nainu meditacije okrenuti jedno prema drugome, zatvorenih oiju, a kao uinak, nakon svakog sata, doivljavaju takvo jedinstvo srdaca i ljubavi jedno za drugo koje daleko nadvisuje prijanja iskustva, ak i ona kad su bili romantino zaljubljeni. Moram dodati da su njih dvoje postali strunjaci u vjetini kontemplacije i utnje pameti. Jedan pak sveenik koji je pod mojim vodstvom obavio tridesetodnevne duhovne vjebe s grupom od etrdeset sveenika koje nije poznavao ak ni po imenu, ree mi da se nakon duhovnih vjebi osjeao blii toj skupini nego ijednoj drugoj skupini s kojom se susreo u svom ivotu. To to je on osjeao takvu povezanost s grupom dogodilo se za vrijeme zajednikog susreta svake veeri od etrdeset pet minuta kada je skupina u potpunoj tiini obavljala zajedniku kontemplaciju. utnja, kad je duboka, moe povezivati meusobno. Rijei po neki put mogu prijeiti komunikaciju! Jedan voditelj duhovnih vjebi, koji ih daje na nain koji je vrlo slian zenu, u kojem sudionici sabranja provode zajedno sate u potpunoj tiini i u pranjenju pameti od svakog sadraja, ree mi da sudionici koje on vodi zajedno obavljaju kontemplaciju u dvorani. Razlog: silno je pomagalo da sve te ljude i do osamdeset njih koji su bili stranci jedni drugima zblii i dadne im duboki smisao meusobna zajednitva. Kontemplacija je laka u skupini Vjerojatno ete se moi lake sabrati i korisno obavljati ove vjebe ako ih obavljate u skupini ljudi koji takoer nastoje postii utnju koja je plod ovih vjebi. Vano je da svaki lan skupine ozbiljno nastoji obavljati ovaj nain kontemplacije. Lijenost i mentalna mlohavost jedne osobe djeluje kao konica na druge, a napor nekih kontemplativnih ljudi u grupi uvelike pomae drugima. Uvijek iznova, oni koji su obavljali duhovne vjebe, govorili su mi da je postojala velika razlika kada su kontemplaciju obavljali zajedno u grupi od one koju su obavljali sami u sobi. To, naravno, nije ope pravilo, no bio sam iznenaen injenicom, kad bi se jedan ili drugi sudionik budistikih duhovnih vjebi posebno teko mogao koncentrirati, na bi ga voditelj pozvao da sjedne pokraj njega i inilo se nesumnjivo da je pomoglo! Postoji li neka vrsta nesvjesne komunikacije koja se odvija kada pojedinci postignu duboku utnju nalazei se jedan pokraj drugoga? Ili, vibracije koje proizvodi ova vjeba blagotvorno djeluju na one koji su dovoljno blizu da budu izloeni tim vibracijama? To je bila teorija naega budistikog voditelja. On je ozbiljno preporuio i jednu drugu praksu za koju sam utvrdio da je blagotvorna: koliko god je to mogue, svaki put obavljajte svoju meditaciju na istom mjestu, u istom kutu, u kutu ili sobi koja je rezervirana samo za to, ili je pak obavljajte na mjestu koje je odreeno za grupnu molitvu ili kontemplaciju. Razlog: opet, prema njegovu miljenju, dobre vibracije koje su proizale iz obavljanja kontemplacije i koje se, ini se, zadravaju na tom mjestu dugo nakon to je kontemplacija zavrila. Je li razlog ispravan ili nije; ja iz svojeg iskustva, kao i iz iskustva drugih, znam da pomae moliti na svetim mjestima koja su posveena estim obavljanjem kontemplacije. Posebna vrijednost tjelesnog posvjeivanja esto sam predlagao da za svoju kontemplaciju izaberete posvjeivanje disanja ili zvukova ili tjelesnog osjeta. Imaju li navedeni prijedlozi istu vrijednost? Prema mojem miljenju, posvjeivanje tjelesnog

21

osjeta ima prednost pred posvjeivanjem zvuka ili disanja. Osim duhovne blagodati koju sa sobom nosi, postoje i mnoge psiholoke blagodati koje uiva osoba koja vjeba tu vrstu posvjeivanja, sve dok ne postoji nijedan dio tijela na kojem njegova svijest ne bi mogla zapaziti osjet. Postoji vrlo uska veza izmeu tijela i psihe. kodi li ovjek jednome, to ima odraza na drugome. I, suprotno, porast u zdravlju jednoga, ini se, utjee na drugo. Kada vae posvjeivanje tijela postane toliko izotreno da zapaa osjet u svakom dijelu tijela, nastupa veliko poputanje napetosti i tjelesne i emocionalne. Poznajem ljude koji su se oslobodili psihosomatskih bolesti, kao astme ili glavobolje od migrene, a takoer i od osjeajnih potekoa kao srditosti i neurotskih strahova, tako da su stalno obavljali posvjeivanje tijela. Kadto e ove vjebe otvoriti podsvijest i vas mogu zapljusnuti jaki osjeaji i matanja povezani s potisnutom materijom, a to su, openito govorei, osjeaji i matanja povezani sa seksom ili agresivnou. Nema ovdje nikakve stvarne opasnosti pod uvjetom da nastavite svoju vjebu posvjeivanja i ne obraate panju na matanja i osjeaje. Samo, kako sam prije rekao, nemojte provoditi duge sate u posvjeivanju disanja, osim ako nemate kompetentnog vodia. elite li, dakle, da se ozbiljno i sustavno dadnete na ove vjebe, preporuujem vam da ponete s posvjeivanjem disanja i zvukova nekoliko minuta na poetku svake vjebe, a da zatim prijeete na posvjeivanje tjelesnih osjeta, dajui ovima posljednjima vee znaenje i prolazei sve dijelove tijela dok itavo tijelo ne postane vrua masa osjeta. Zatim ostanite u posvjeivanju itava tijela kao jedinstvene cjeline sve dok ne postanete rastreseni i onda opet prelazite od jednog dijela na drugi. To e vam donijeti duhovnu blagodat da e se vae srce otvarati boanskom svijetu, a jo i blagodati za psihu i tijelo koje prate ovu vjebu. Posljednja rije ohrabrenja: mir i radost to sam vam obeao kao nagradu za vjerno prakticiranje ovih vjebi jest osjeaj kojemu vjerojatno niste vini neto to je u poetku toliko nezamjetno da jedva izgleda kao osjeaj ili emocija. Ako toga niste svjesni, lako se moete obeshrabriti. Uivanje tog mira i radosti steena je sposobnost. Kada djetetu kaete da je pivo ugodno pie, ono e vjerojatno pristupiti ai piva s vlastitim iskustvom to ugodno znai i bit e iznenaeno i mrzovoljno to pivo nema nita od one slatkoe to ih sadre njegova bezalkoholna pia. Reeno mu je da e pivo biti ugodno a njegov je pojam ugodnog ogranien na slatko. Nemojte vjebama kontemplacije pristupati s unaprijed stvorenim pojmovima. Pristupite im sa spremnou da biste otkrivali nova iskustva (to vam se na poetku moe initi da nema nikakve veze s iskustvom) i stekli posve nove okuse. MATA Vjeba 15 Ondje i ovdje U naoj se mati krije neoekivana i neiscrpna snaga. elio bih vam to pokazati na jednom pokusu prije nego vas uvedem u uporabu mate u kontemplaciji. Zatvorite oi. Zauzmite ugodan poloaj. Smirite se pomou jedne od vjebi posvjeivanja. Za sve djelovanje mate vano je da vaa pamet bude tiha, odmorena, mirna. Sada se u mati prenesite na mjesto gdje ste u prolosti doivjeli sreu... Kad ste jednom izabrali mjesto, posvetite neko vrijeme razgledavanju svakog detalja toga mjesta... Upotrijebite pri tome ulnu matu: uoite predmete na tom mjestu, boje, ponovno ujte svaki zvuk, dodirnite, osjetite, kuajte ako je to mogue, sve dotle dok mjesto ne postane to je mogue ivlje prisutno... to radite?... Kako se osjeate?... Nakon to ste na tome mjestu proboravili pet minuta, vratite se u sadanjost, svojem postojanju u ovoj prostoriji u kojoj ste sada... Zapazite to je mogue vie detalja vaeg stanja ovdje... Napose zapazite to ovdje osjeate... Proboravite u tome oko tri minute... Sad se vratite na mjesto na koje ste se u svojoj mati povukli... to sada osjeate?... Ima li kakve promjene na mjestu ili u vaim osjeajima?... Vratite se natrag u ovu prostoriju... i putujte tamo i amo, izmeu onog mjesta i ove prostorije i svaki put

22

zapazite to osjeate i ima li kakve promjene u osjeajima koji se javljaju u vama... Nakon nekoliko minuta zamolit u vas da otvorite oi i zavrite pokus te da drugima priopite svoje iskustvo, ako to elite. U meusobnoj izmjeni iskustva nakon ove vjebe veina mi ljudi kae da se osjeaju osvjeenima i ojaanima. Oni se u mati povlae na mjesto na kojem su u prolosti doivjeli ljubav ili radost ili duboki mir i utnju... Kada u svojoj mati oive taj dogaaj, kadri su oivjeti i osjeaje koje su iskusili na tom mjestu. Povratak u prostoriju u kojoj se sada nalaze esto je bolan... Ali, kako se kreu tamo i amo, izmeu mjesta svoje mate i prostorije, oni s mjesta mate sa sobom nose dobar dio pozitivnih osjeaja koje su tamo iskusili. Vraaju se natrag osvjeeni i ojaani. I, koliko god to izgledalo strano, njihovo se opaanje sadanje stvarnosti izotrava. Daleko od toga da bi bjeali od stvarnosti, ega se mnogi boje kada se povlae u svijet mate; to povlaenje pomae im da dublje zarone u sadanju stvarnost bolje je shvaaju i da se suoe s njome s obnovljenom snagom. Sljedei put kad se osjetite umornim i kad vam bude dosadno, obavite ovaj pokus i promotrite kako je djelovao na vas. Moda ste vi jedan od onih koji malokad upotrebljavaju mo mate i u poetku im je teko zamisliti bilo to tako ivo i stoga e vam biti potrebna odreena praksa prije negoli osjetite punu blagodat ove okrepljujue vjebe. No, ustrajete li, uspjet ete. Kad sljedei put budete obavljali ovaj pokus, pripazite na to da stvarno upotrebljavate matu a ne da se samo sjeate scene ili dogaaja. Razlika izmeu mate i sjeanja jest da u mati ponovno doivljavam dogaaj kojega se sjeam. Nisam vie svjestan sadanjih stvari koje me okruuju. to se tie moje pameti i svijesti, ja sam doista na mjestu mate. Tako, ako u mati oivljavam scenu da se nalazim na morskoj obali, zamiljam da ponovno ujem um valova, ponovno osjeam sunce koje grije moja gola lea, osjeam dodir vrueg pijeska pod svojim nogama... i, kao rezultat, ponovno doivljavam sve osjeaje koji su prolazili kroz mene kad sam prvi put bio na tom mj