Delmat Galiot d.o.o. Split

STRUČNO IZVJEŠĆE SA ZAŠTITNIH ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA NA ODVOJKU ULICE JOSIPA KOZARCA k.č.

3386/2 k.o. VINKOVCI 1

Osijek, 2015. god.

2

Predmet: Zaštitna arheološka istraživanja na instalacijskom rovu Odvojka ulice Josipa

Kozarca

Županija: Vukovarsko - srijemska

Općina/Grad: Vinkovci

Lokalitet: Odvojak ulice Josipa Kozarca k.č. 3386/2 k.o. Vinkovci

Stacionaža: 0+00.000 – 0+329.476

Investitor: Grad Vinkovci,Ulica bana Josipa Jelačića 1, Vinkovci

Izvođači: Delmat Galiot d.o.o, Put Supavla 1, Split

Odgovorna osoba: Slavko Galiot, direktor

Voditelj arheoloških istraživanja: Srđan Đuričić, mag. archeol.

Zamjenik voditelja arheoloških istraživanja: Slavko Galiot, dipl.arh.

Stručni suradnik na obradi materijala: Neven Lete, ing. kemije

Konzervatorski nadzor: Marko Mikolašević, dipl.arh. Ministarstvo kulture Republike

Hrvatske, Konzervatorski odjel u Vukovaru

Vrijeme istraživanja: od 31. kolovoza do 03. listopada 2015. g., a obrada materijala

zgotovljena 20. prosinca 2015.

Arheološka ekipa: Slavko Galiot, Srđan Đuričić, diplomirani arheolozi, Josip Bazo, aps.

arheologije, Petra Nikolić, prvostupnik arheologije i Josip Galiot studenti arheologije.

3

SADRŽAJ

1.Uvod ........................................................................................................................................ 4

2. Položaj lokaliteta .................................................................................................................... 5

3. Geomorfološke i klimatske karakteristike .............................................................................. 6

4. Povijesni pregled Vinkovaca .................................................................................................. 7

5. Metodologija i način istraživanja ......................................................................................... 10

6. Dobiveni rezultati ................................................................................................................. 11

7. Interpretacija ......................................................................................................................... 13

7.1.Prapovijesni horizont .......................................................................................................... 14

7.1.1. Sopotska kultura ......................................................................................................... 14

7.1.2. Vinkovačka kultura ..................................................................................................... 17

7.1.3. Vatinska kultura .......................................................................................................... 19

7.1.4. Daljska kultura ............................................................................................................ 20

7.1.5. Latenska kultura ......................................................................................................... 21

7.2 Antički horizont .................................................................................................................. 22

7.3 Srednjovjekovni i novovjekovni horizont .......................................................................... 27

7.4. 18, 19. i 20. stoljeće ........................................................................................................... 29

8. Zaključak .............................................................................................................................. 30

9. Literatura .............................................................................................................................. 31

10. Table ................................................................................................................................... 33

4

1.Uvod

Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u

Vukovaru izdao je 28.08.2015. godine Rješenje Klasa: UP/I – 612-08/15-08/0334 i Urbroj:

532-04-02-19/1-15-4, koje se temelji na članku 47. u svezi s člankom 6. stavkom 1. točka 9

Zakona i zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („NN“ 69/99, 151/03, 157/03, 87/09, 88/10,

61/11, 25/12 136/12) i članka 4. Pravilnika o arheološkim istraživanjima („NN“ 102/10).

Njime se odobrava tvrtki Delmat Galiot d.o.o. obavljanje zaštitni arheološki istraživanja

prostora instalacijskog rova na budućem Odvojka ulice Josipa Kozarca u Vinkovcima; k.č.

3386/2 k.o. VINKOVCI 1. Prostor izvođenja zaštitnih arheoloških radova, kao i katastarska

čestice, nalazi se u sklopu ZONE „A“ (Arheološka zona Vinkovci), upisane u Registar

kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z – 4447 („NN“73/10).

Za voditelja istraživanja imenovan je Srđan Đuričić, mag. archeol., a za zamjenika

Slavko Galiot dipl. arheolog. Stručnu ekipu uz voditelja i zamjenika činili su Josip Bazo,

apsolvent arheologije, Petra Nikolić, prvostupnica arheologije i Josip Galiot, student

arheologije. Za obavljanje geodetskih snimanja angažirana je tvrtka Geo – Bazis d.o.o. iz

Virovitice.

Na pronađenom pokretnom arheološkom materijalu, provedena je statistička analiza i

dokumentacija. Čišćenje i konzerviranje metalnih predmeta izveo je J. Kralik magistar

konzervacije-restauracije, a antropološka analiza obavljena je na Medicinskom fakultetu u

Osijeku. Uzorci spaljenih kostiju poslani su na Institut Ruđer Bošković radi datiranja uz

pomoć metode vremena poluraspada radioaktivnog izotopa ugljika 14C.

Nakon obrade, a sukladno ugovoru s Gradskim muzejom Vinkovci (Klasa 612-05/15-

04/33, Urbroj: 2188/01-JT-5-03/15-2) od 24. kolovoza 2015. i točki 7. gore navedenog

rješenja, sav pokretni materijal predat je na privremenu pohranu u Gradski muzej Vinkovci,

dok Ministarstvo kulture na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i Hrvatskog

muzejskog vijeća ne donesu odluku o trajnoj pohrani arheološkog materijala.

5

2. Položaj lokaliteta

Odvojak ulice Josipa Kozarca smješten je na lijevoj obali rijeke Bosut, jugozapadno

od centra Vinkovaca. Južna strana okrenuta je ulici Josipa Kozarca i rijeci Bosut, dok

spomenuti položaj sa sjeverne, zapadne i istočne strane okružuju privatni posjedi s

okućnicama i vrtovima. Odvojak obuhvaća prostor k.č. 3386/2, a oko njega su smještene k.č.:

2516/7, 2516/3, 3386/4, 3386/3, 3392, 3391, 6272/1 (ulica Josipa Kozarca), 3386/5,

3386/6,3386/7, 3386/8, 3386/9, 3386/10, 3386/11, 3386/12 i 3386/1. U široj mikro

topografskoj zoni nalaze se: potok Nevkoš i Dirov brijeg na zapadu, rijeka Bosut na jugu i

jugoistoku, ulica Ivana Kozarca i Duga ulica na sjeveru i sjeveroistoku, dok je na istoku

centar grada Vinkovaca.

Zona zaštitnih arheoloških istraživanja obuhvaća uzak radni pojas instalacijskog rova

ukupne širine 3 m. Svojim oblikom prati liniju ceste budućeg Odvojka ulice Josipa Kozarca,

koji je smješten između kućnih brojeva 52 i 58 (ulica Josipa Kozarca). U tlocrtnom pogledu,

odvojak a s njim i instalacijski rov tvori nepravilan oblik usmjeren sjever – jug s većim

proširenjem pravokutnog oblika na svojem sjevernom dijelu usmjerenoj od istoka prema

zapadu.

U reljefnom pogledu sjeverni dio odvojka smješten je na ravnom platou bez većih

devijacija u prostoru. Kako se ide prema jugu teren se postupno spušta do stacionaže

0+400,00 gdje započinje veća padina koja se nastavlja prema Bosutu. Najvjerojatnije je riječ

o aluvijalnoj terasi rijeke Bosut.

Na povijesnim kartama s kraja 18 st ucrtana je sadašnja ulica Josipa Kozarca dok zona

odvojka čini prazan prostor bez objekata. Ista situacija zadržala se je do današnjih dana, te

spomenuta zona predstavlja dio koji nije kasnije preslojen novovjekovnim objektima.

Sama lokacija buduće ceste i planiranog niza kuća obuhvaća prostranu ledinu zarasla

u gustu vegetaciju posebice korov i visoku travu s dosta nabacanog otpada na pojedinim

mjestima. Sjeverni dio lokaliteta bio je zarastao gustim mladicama oraha, dok je uz ulica bilo

dosta recentnog građevinskog materijala od ruševina kuća na toj čestici.

6

Slika 1: Položaj Odvojka ulice Josipa Kozarca na Slika 2: Položaj Odvojka Josipa Kozarca na

topografskoj karti otrto foto snimci

Slika 3: Odvojak ulice Josipa Kozarca Slika 4: Povijesna karta Vinkovaca s prostorom današnje prije istraživanja, snimljeno iz zraka ulice J. Kozarca (HDA, Kartografska zbirka, B

V268, Inv. br. 549)

3. Geomorfološke i klimatske karakteristike

Prostom istočne Slavonije dominira ravničarski reljef s manjim uzvišenjima i

depresijama. Na istočnom dijelu obrubljuju ju padine Fruške gore koje prelaze u ravničarski

prostor od Vukovara pa do Đakova gdje započinje diljsko gorje koje zatvara đakovačku

ulakninu sa zapadne strane. Geološku podlogu čini kopneni i barski les nataložen u vrijeme

pleistocena, te holocenske jezerske i barske naslage.

Klima je umjereno kontinentalna sa sunčanim i vruća ljetima, a hladnim zimama sa

snijegom. Temperaturne razlike kreću se od srednjeg minimuma koji iznosi 12,2oC do

srednjeg maksimuma od 29,9oC. Srednje godišnje padaline kreću se u relativno uskom

rasponu od 650 mm do 800 mm.

Hidrološku osnovu čine rijeke Dunav i Sava sa svojim brojnim pritokama koje zbog

ravničarskog reljefa imaju relativno miran tok i vodostaj ovisan o količini oborina. Na ovim

osnovama razvila se gusta šuma ponajviše hrasta, s bogatom faunom, koje je tijekom vremena

ustupila prostor poljoprivrednim aktivnostima (krčenjem su stvorene plodne površine).

7

Slika 5: Geomorfološka karta Hrvatske

4. Povijesni pregled Vinkovaca

Prostor Slavonije pa tako i grada Vinkovaca na širem komunikacijskom planu

predstavlja sjecište važnih pravaca kako od istoka prema zapadu tako i od sjevera prema jugu.

Ovaj prostor činio je poveznicu između Panonske nizine na sjeveru, Alpskog prostora na

zapadu, Jadranskog mora i njegovog priobalja na jugu, te Crnog mora i pontskog prostora na

istoku. Zbog povoljnog položaja kako u užem tako i u širem geografskom prostoru, te trajnog

naseljavanja, zona grada Vinkovaca predstavlja važan segment u spoznaji života na širem

prostoru međuriječja Drave Dunava i Save. Uzroke trajnog naseljavanja prostora Vinkovaca

od vremena prapovijesti pa do suvremenog doba možemo tražiti u neposrednoj blizina

8

riječnih tokova, povoljnom reljefnom položaju na riječnoj terasi Bosuta ali i plodnoj zemlji

kao i otvorenoj komunikaciji sa širim prostorom.

Prva arheološki potvrđena populacija koje trajno obitavaju na ovom prostoru su

nositelji Starčevačke kulture. Njihovi materijalni ostaci evidentirani su na široj zoni oko

današnjeg grada Vinkovaca, a posebice se ističe prostor tella Tržnica koji predstavlja središte

naselja raširenog uz sjeverne obale Bosuta, te lokalitet Ervenica. U kasnom neolitiku na

mjesto starčevačke populacije dolazi nova kulturna manifestacije koji nosi naziv Sopotska

kultura po eponimnom lokalitetu Sopot jugozapadno od današnjih Vinkovaca. Osim

naseljavanja na lokalitetu Sopot, tragove ove kulture evidentirani su na lokalitetu Ervenica

jugoistočno od današnjeg središta grada, te na nekoliko mjesta na području grada.

S pojavom bakra mijenjaju se sociološko - društveni odnosi, a gospodarstvo koje je u

vrijeme neolitika počivalo na ratarstvu ustupa mjesto dominantnom stočarstvu.

Transhumantno stočarstvo rezultiralo je nomadskim načinom života brojnih populacija

eneolitičkog perioda. Nalazi Lasinjske, Bodrogkerestur i Sălcuţa kulture na lokalitetu Tržnica

tell u Vinkovcima govori o naseljenosti u prvoj fazi eneolitika. Nalazi na lokalitetima

Feldban, Lapovice, Ervenica i Marica govore o naseljavanju nositelji Badenske i Kostolačke

kulture na široj zoni oko današnjeg grada Vinkovaca. Vrijeme kasnog eneolitika obilježava

širenje i razvoj Vučedolske kulture. Uzvišena zona lokaliteta Tržnica tell na sjevernoj obali

Bosuta pružila je nositeljima ovog kulturnog kompleksa prostor za formiranje većeg naselja

koje je djelomično istraženo, a pružilo je važne podatke za poznavanje same kulture, njene

materijalne ali i duhovne sfere.

Na istom mjestu svoje naselje formiraju nositelji eponimne Vinkovačke kulture koja

se vremenski datira u rano brončano doba. Osim na položaju Tržnica tell, nalazi vinkovačke

kulture evidentirani su i na lokalitetu: Ervenica, Krnjaš, Marica i Blato. Tijekom srednjeg i

kasnog brončanog doba prostor Vinkovaca naseljava populacija Belegiš I i Belegiš II kulture,

koju postupno zamjenjuju nositelji kulture polja sa žarama, odnosno njezina istočna grupa

Dalj.

Transformacija kasnobrončano dobne grupe u željezno dobnu Daljsku kulturu također

je moguće pratiti na osnovu nalaza s prostora Vinkovaca. Mlađe željezno doba karakterizira

širenje i dominacija latenske kulture na prostor od Atlantika na zapadu do Crnog mora na

istoku te Egejskog mora na jugu. Prostor Panonije nije ostao izoliran u ovim migracijama.

9

Kelti kao novo pridošla populacija sa formiranom latenskom kulturom trajno naseljava

prostor Panonije. Istočna Slavonija postaje jezgra plemena Skordiska, koji formiraju svoja

naselja. U Vinkovcima na poziciji Dirov brijeg formiraju dobro utvrđeno naselje smješteno na

uzvisini kod ušća potoka Nevkoš u rijeku Bosut. Samo naselje na Dirovu brijegu postalo je

političko, duhovno i gospodarsko središte šireg prostora s vrhuncem moći u kasnom 2 i

početku 1 st. pr. Kr. Nalazi Skordiska evidentirani su i na pozicijama: Ervenica, Blato, Krnjaš,

Pjeskana.

Početak 1. st ujedno označava i početak rimske dominacije nad prostorom Panonije,

posebice nakon Velikog ilirskog ustanka kada i de facto Panonija postaje dio Rimskog

Carstva. Ubrzana romanizacija i kolonizacija odražava se i na razvoj rimskog naselja Cibalae

na području Vinkovaca. Ono je smješteno na sjevernoj obali rijeke Bosut na mjestu ranijih

naselja iz vremena prapovijesti. Za vrijeme cara Trajana naselje dobiva municipalni status, a

za cara Karakale status kolonije (Colonia Aurelia Cibalae). Zahvaljujući proizvodnji

keramike i trgovini kolonija se razvija što se odrazilo i na njezino širenje. Kristijanizacija se

odrazila se i na Vinkovce pa tijekom 3 st, oni postaju crkveno sjedište s potvrđenim biskupom

Euzebijem, mučenim 258 godine. Potvrda kristijanizacije, a u kasnijim razdobljima i njezine

dominacije je ranokršćanski memorijalni kompleks na lokalitetu Kamenica istočno od središta

antičke kolonije.

Velika Seoba naroda direktno se odrazila i na antičko naselje. Nalaze iz tog vremena

vezuje se uz gepidske pokope oko kolonije Cibalae. Razdoblje avarske dominacije u Panoniji

znatno je slabije arheološki potvrđeno. Jedini nalazi koji se vezuju uz period od 6 do 8. st je

slavensko groblje sa spaljenim pokojnicima, pronađeno na poziciji Duga ulica 99, oko 300 m

od ruba Cibalae. Ujedno ovi nalazi čine za sada najraniji trag naseljavanja Slavenske

populacije na prostor međuriječja Drave, Dunava i Save. Tijekom 12 st. naseljava se zona

zapadno od nekadašnje kolonije Cibalae, što potvrđuje gradnja romaničke crkve posvećene

sv. Iliji te 16 skeletnih ukopa koji se pripisuju bjelobrskoj kulturi. Vinkovci ostaju trajno

naseljeni i za vrijeme Hrvatsko – Ugarskog kraljevstva o čemu svjedoči do danas sačuvana

gotička crkva sv. Ilije izgrađena djelomično na temeljima starije romaničke crkve s istim

titularom.

Prodorom Turaka u 16. st. i konačnim zauzimanje Slavonije 1536. g. nakon neuspjelog

pokušaja njezinog oslobađanja. Tijekom ovog perioda život na prostoru grada nije prekinut.

10

Prostor grada Vinkovaca se našao unutar Srijemskog sandžaka, sa središtem nahije u obližnjoj

utvrdi Ivankovu.

5. Metodologija i način istraživanja

Predradnje na Odvojku ulice Josipa Kozarca započela su 31. kolovoza 2015. godine

utvrđivanjem i označavanjem vanjskih rubova trase buduće ceste i ugovorene zone zaštitnih

arheoloških istraživanja na temelju doznačene geodetske podloge i projektne dokumentacije.

Sama zaštitna istraživanja započela su 01. rujna 2015. godine i trajala do 03. listopada 2015.

godine odnosno 29 radnih dana uz devetosatno radno vrijeme, dok je obrada materijala

završena u prosincu 2015. Stručna ekipa brojila je od 5 arheologa, apsolvenata i studenata

arheologije koji su bili zaduženi za praćenje i dokumentiranje (fotografijama, opisima i

pozicioniranje geo-referentnim točkama) arheoloških formacija i nalaza. Na terenu je bilo

prisutno 11 pomoćnih radnika iz Bilja, Meca, Đakova, Donjih Andrijevaca, Novog Grada i

Vinkovaca. Obradu materijala, digitalizaciju terenske dokumentacije i crtanje nacrtne

dokumentacije obavili su ju djelatnici tvrtke Delmat Galiot d.o.o.

Zaštitno arheološko istraživanje obavljeno je metodom širokog otkopa. Strojno je

skinut sloj humusa koji je poremećen poljodjelskim radnjama i novovjekovnim niveliranjem

prostora od prosječne dubine cca. 0,70 m. Zona strojnog skidanja obuhvaćala je radni pojas

buduće ceste i instalacijskog rova ukupne širine od 7 m na sjevernom do 9, 50 m na južnom

djelu odvojka. Zona arheoloških istraživanja, na osnovi izdanog rješenja nadležnog

konzervatorskog zavoda u Vukovaru, obuhvaćala je pojas instalacijskog rova maksimalne

širine 3 m (troškovnička kvadratura izražena u količini 1.400 m2), čija trasa ide usporedno s

trasom buduće ceste. Prostor buduće ceste, na temelju postojeće dozvole, nije ušao u zonu

zaštitnih arheoloških istraživanja, nego su arheološki objekti geodetski snimljeni po naputku

nadležnog konzervatora, uz uvjet njihove kasnije konzervacije i istraživanja. Zemlja koja je

rezultat strojnog uklanjanja sloja humusa, kamionima je odvezena na predviđenu deponiju

van trase budućeg odvojka. Zbog ograničenog prostora i plana samog odvojka, strojno

uklanjanje humusa započelo je na sjevernom djelu i to na istočnoj strani, praveći krug, a

završilo je na jugu, točnije na spoju s ulicom Josipa Kozarca.

Ispod sloja humusa (SJ 01) definiran je sloj zemlje glinovitog sastava (SJ 02),

arheološki sterilan u koji su ukopani arheološki objekti. Nakon zaglađivanja radne površine i

definiranja arheoloških objekata, uslijedilo je dodjeljivanje brojeva od kojih se prvi odnosio

11

na zapuna a drugi na ukop s pripadajućim stratigrafskim odnosima. Nakon dokumentiranja

započeto je ručno pražnjenje zapuna, njihovo dokumentiranje (opisno, fotografijama i

geodetskim snimanjima), te dokumentiranje ukopa.

Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja vođena je sva terenska dokumentacija koja

se sastoji od: terenskog dnevnika, popisa stratigrafskih jedinica, popisa nalaza, popisa

posebnih nalaza, popisa uzoraka, popisa foto skica, opisa stratigrafskih jedinica i grobnog

obrasca.

Slika 6: strojno uklanjanje sloja humusa SJ 01 Slika 7: Pražnjenje arheoloških objekata (SJ 114)

6. Dobiveni rezultati

Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja na Odvojku ulice Josipa Kozarca u

vremenskom periodu od 31. kolovoza do 3. listopada ukupno je definirano 365 stratigrafskih

jedinica. (T.I)

Slika 8: Stratigrafske jedinice po vrsti

Za potrebe foto dokumentacije korišten je fotoaparat marke Canon EOS 700D, a

načinjeno je: 15,26 GB (2020) arheoloških fotografija, 5,49 GB (742) fotografija za potrebe

nacrtne dokumentacije uz korištenje foto – točaka, 1,68 GB (259) radnih fotografija. Tijekom

12

istraživanja korištena je četveroelisna letjelica na daljinsko upravljanje koja je snimila 733

fotografije prostora odvojka ulice J. Kozarca i okolnog prostora u nekoliko istraživačkih

etapa iz zraka (3,83 GB)

Za potrebe nacrtne dokumentacije korišten je GPS „Trimble – R8“ sa satelitskom

navigacijom, uz korištenje foto – točaka sukladno potrebama dokumentiranja te je uzeto 5919

geodetskih točaka u apsolutnim koordinatama HDKS zona 6 Gauss-Krügerovog koordinatnog

sustav.

Tijekom istraživanja prikupljen je arheološki materijal koji je razvrstan po materijalu,

očuvanosti i značaju na:

- 455 nalaza bez posebnog značaja u koji se ubrajaju ulomci keramike, kosti, opeka,

ljep te ostali nalazi. Među nalazima dominiraju ulomci keramike, različite fakture i

kvalitete izrade. Većinom je riječ o manjim ulomcima teže databilne keramike bez

ukrasnih elemenata. Nakon obrade materijala keramika je podijeljena u

prapovijesnu, antičku i srednjovjekovnu. Među nalaze ubrajaju se i 9 ljudskih

kostura nađenih u kasnijim istražnim fazama, te spaljene kosti prikupljene u

evidentiranim žarama na sjevernom dijelu terena

- 73 posebnih nalaza koji se odlikuju boljim stupnjem sačuvanosti, sigurnom

databilnosti i rijetkošću. Među posebnim nalazima dominiraju predmeti načinjeni

od metala, posebice bronce u koje su ubrojene igle, fibule, noževi… Drugi po

zastupljenosti su keramički predmeti (fragmentirane ili cjelovite posude te

pršljenovi različitih oblika) dok je nešto manje predmeti od kamena su manje

zastupljeni a većinom se radi o ulomcima žrvnjeva, brusova i sječiva. Posebno

zanimljiva je obrađena kamena ploča manjeg formata s figuralnim prikazom na

prednjoj strani.

- 2 uzorka (gareži i kostiju) koji će se poslati na institut R. Boškovi u Zagreb kako bi

se na osnovu metode vremena poluraspada radioaktivnog izotopa ugljika 14

C

utvrdila točna starost nalaza.

Zona najveće gustoće arheoloških formacija evidentirana je na južnom djelu trase

točnije između stacionaža 0+40.000 i 0+84.014. Ovaj prostor označava kraj platoa i početak

pada terena prema jugu odnosno prema toku rijeke Bosut. Koncentracija arheoloških objekata,

kao i količina nalaza u njima od ove zone postupno opada kako se ide prema sjeveru i jugu

budućeg Odvojka.

13

Slika 9: Karta istražene zone instalacijskog rova

7. Interpretacija

Arheološke formacije disperzirane su na prostoru cijele trase predviđenog odvojka u

različitoj gustoći. Najveća gustoća zabilježena je na južnom dijelu trase u neposrednoj blizini

rijeke Bosut od stacionaže 0+40.000 do 0.84.014. Riječ je o manjoj padini koja prati liniju

rijeke Bosut usmjerenom istok - zapad. Sjeverno i južno od te padine koncentracija

arheoloških objekata se neznatno smanjuje. Zona sa malom količinom arheoloških objekata je

evidentirana na krajnje sjevernom djelu trase gdje je evidentirano nekoliko manjih

arheoloških formacija većinom ukopa s ostacima žare i spaljenim pokojnicima u njima. Na

osnovu provedenih zaštitnih arheoloških istraživanja možemo govoriti o jednoslojnom

lokalitetu s horizontalnom stratigrafijom naseljenom od vremena neolitika (sopotska kultura)

do suvremenog doba.

Sve arheološke formacije ukopane su u arheološki sterilni sloj (SJ 02) kojeg čini

masna i kompaktna zemlje glinovitog sastava s organskim i anorganskim primjesama smeđe

boje (10YR 4/3) debljine od 0,30 do 0,40 m, ispod kojeg je sloj lesa (SJ 134) jako svijetlo

smeđe (10YR 7/4) s anorganskim primjesa posebice kamenjima sitne granulacije.

14

Slika 10: Presjek profila s prikazom slojeva

Na osnovu prikupljenih podataka i pokretnih arheoloških nalaza možemo govoriti o

trajnim ljudskim aktivnostima na ovog prostora od vremena prapovijesti pa do suvremenog

doba

7.1.Prapovijesni horizont

Većina arheoloških objekata pripada prapovijesnim horizontu. Evidentirani su na

sjeverom djelu odvojka, vrlo neujednačeno disperzirani, ali sa najvećom gustoćom na južnom

kraju sjevernog djela odvojka.

Ovom horizontu pripadaju objekti:

Sopotske kulture

Vinkovačke kulture

Vatinske kulture

Daljske kulture

Latenske kulture

7.1.1.Sopotska kultura

Tijekom srednjeg i kasnog neolitika, na većem dijelu međuriječja Drave, Dunava i

Save formira se Sopotska kultura. Razvila se na temeljima kasne starčevačke kulture s jakim

utjecajem susjedne Vinčanske kulture. Osnovu njezinog gospodarstva čini zemljoradnja.

Nositelji sopotske kulture svoja naselja smještaju na uzvišenim položajima uz riječne tokove.

Zaštitnim arheološkim istraživanjima instalacijskog rova na prostoru budućeg Odvojka

ulice J. Kozarca, evidentirano je nekoliko objekata koji se na osnovi pokretnog arheološkog

15

materijala mogu pripisati nositeljima sopotske kulture. Riječ je o SJ: 03/04, SJ 122/123 i SJ

145/146. Svi objekti nalaze se na sjevernom dijelu odvojka s tendencijom širenja prema

zapadu, odnosno van trase.

slika 11: Zona sopotskih nalaza na sjevernom dijelu Odvojka

Većinom je riječ o manjim ukopanim jamama nepravilnog oblika u tlocrtu i

nepoznatog karaktera zapunjenim s fragmentiranim i grubim ulomcima keramike i manjom

količinom kostiju. Od njih izdvaja se:

Ukop SJ 4 zapune SJ 3. Riječ je o većem objektu nepravilnog oblika u tlocrtu dužine

5,72 m i najveće dubine 0,90 m, koji se širi van trase instalacijskog rova prema istoku i

zapadu. Ukopan je i sječe geološke slojeve SJ 02 i SJ 134. Stjenke su oštro zakošene dok je

dno blago zaobljeno i konkavno. Zapunjen je sa smeđe (10YR 4/3) kompaktnom, masnom i

teško mrvljivom zemlje glinovitog sastava s primjesama (10 %). Od nalaza izdvajaju se brojni

ulomci grube keramike rađene rukom i dobro pečene na otvorenoj vatri u nijansama crvene i

smeđe boje. U tipološkom pogledu prevladavaju zdjele a najprepoznatljiviji su ulomci posuda

na visokoj nozi. Također evidentirani su i veći komadi ljepa s tragovima pruća te više

ulomaka kamenih alatki, većinom sječiva izrađenim od lomljenog rožnjaka. Među nalazima

pronađena je i manja količina životinjskih kostiju.

16

Slika 12: Ukop SJ 4 Slika 13: Ulomci sopotske keramike iz SJ 03

U zoni rasprostiranja sopotske kulture evidentiran je i Grob 7 (SJ 360/361 + 362 –

kostur), ovalnog oblika u tlocrtu, 1,30x0,70 m, blago zakošenih stijenki i konkavnog dna

dubine 0,20 m, zapunjen s jako tamno sivkasto smeđe (10YR 3/2), kompaktne i teško

mrvljive zemlje bez primjesa. Unutar zapune pronađen je loše sačuvan kostur mlađe jedinke u

zgrčenom položaju na desnom boku orijentiran I – Z s glavom na istoku. Lubanja je loše

sačuvana kao i ostatak tijela. Ruke su savijene u laktu. Desna postavljena ispred lubanje, a

lijeva prebačena preko desne s dlanovima položenim ispod lubanje. Rebra jako loše očuvana

kao i kralješci. Zdjelica djelomično očuvana, nedostaje lijeva. Noge blago savijene u kuku a

jako koljenima. Kosti stopala loše i djelomično očuvane. Iako unutar spomenutog groba nije

pronađen pokretni arheološki materijal, na osnovu blizine sopotskih jama kao i načinu

polaganja s oprezom možemo ovaj grob pripisati nositeljima sopotske kulture.

Slika 14: Kostur SJ 362 Slika 15: Detalj kostura SJ 362 (lubanja i ruke)

17

7.1.2. Vinkovačka kultura

S početkom brončanog doba kulturna slika međuriječja Drave, Dunava i Save se ne

mijenja. Na ranijoj eneolitičkoj tradiciji ali i utjecajima najvjerojatnije sa jugoistoka razvija se

Vinkovačka kultura.

Nalazi Vinkovačke kulture na Odvojku ulice J. Kozarca većinom su evidentirani na

sjevernom dijelu, s tenzijom širenja na sjeverozapad van trase terena. Sporadični nalazi

evidentirani su i na južnom dijelu ali u znatno manjoj količini i disperzirano.

Slika 16: Zona nalaza Vinkovačke kulture

Objekti vinkovačke grupe mogu se podijeliti na dva tipa:

1. tip čine gotovo cjelovite posuda sa spaljenim kostima (SJ 7/8, SJ 9/10, SJ 11/12, SJ

13/14, SJ 15/16, SJ 91/92, SJ 93/94 i SJ 130/131

2. tip su ukopani objekti zapunjeni s ulomcima keramike, kostima i ljepom. (SJ 21/22,

SJ 57/58, SJ 139/140, SJ 147/148 i SJ 237/238)

Keramičke cjelovite posude pronađene su na sjevernom dijelu terena. Na osnovi

njihove prostorne disperzije najvjerojatnije je za očekivati pojavu sličnih nalaza sjeverno od

trase buduće ceste. Većinom se radi o relativno plitkim ukopima u koji je položena žara sa

spaljenim kostima. Ovisno o dubini ukopa a i zbog intenzivne zemljoradnje posebice oranja,

njihov stupanj sačuvanosti nije unificiran. Pojedine su samo djelomično oštećene dok je kod

nekih sačuvano samo dno. (T.II i III). Najreprezentativniji je žara PN 1 u ukopu SJ 8 koju čini

jama nepravilnog ovalnog oblika u tlocrtu 0,87x0,81 m, okomitih stijenki i neravnog dna

dubine 0,33m, zapunjena sa SJ 7 sastavljenom od tamno sivkasto smeđe (10YR 4/2) izrazito

18

tvrdom, masnom i kompaktnom zemlje glinovitog sastava s primjesama. U sastavu zapune

pronađeni su ulomcima više većih posuda prapovijesnih posuda, finije fakture ukrašene

apliciranim plastičnim trakama i „kaneliranim“ barbotinom. Tijekom njihova čišćenja

pronađeni su ostaci spaljenih ljudskih kostiju.

Slika 17: Zapuna SJ 7 Slika 18: Posude sa spaljenim kostima Slika 19: Ukop SJ 8

U neposrednoj blizini ove jame je i SJ 9/10 sličnog sadržaja zapune. Unutar ove

zapune evidentirane su dvije konične zdjele ukrašene „kaneliranim“ barborinom. Unutar

donje zdjele evidentirane su spaljene životinjske kosti, najvjerovatnije ptičje.

Slika 20: Zapuna SJ 9 Slika 21: Posuda sa spaljenim kostima Slika 22: Ukop SJ 10

Objekti najvjerojatnije otpadne jame evidentirane su također na sjevernom djelu

Odvojka, a većina ih je smještena u jugoistočnom dijelu. Riječ je o disperziranim objektima

različitog oblika u tlocrtu kao i dimenzija.

Po količini nalaza izdvaja se ukop SJ 58 nepravilnog oblika u tlocrtu (podvlači se pod

sjeverni, unutarnji profil) dimenzija: 1,57x1,62 m, oštro zakošenih stjenki na zapadu i jugu, a

okomitih na istoku. Dno je ravno i dubine 0,54 m. Zapunjen je s (SJ 57) tamno sivom (10YR

3/1) kompaktnom, masnom i teže mrvljivom zemljom glinovitog sastava s primjesama (ljep u

tragovima 2 %). U zapuni su prikupljeni ulomci keramika od kojih se izdvaja veća

fragmentirana konična zdjela s izvijenim obodom, manja količina životinjskih kostiju te loše

sačuvan ljep.

19

Slika 23: Zapuna vinkovačke jame SJ 57 Slika 24: Ukop SJ 58

Slika 25: Ulomci vinkovačke keramike iz SJ 57

7.1.3. Vatinska kultura

Vatinska kultura nastala je na supstratu autohtonih kultura ranog brončanog doba s

jugoistočnog panonskog prostora. Tijekom srednjeg brončanog doba započinje razvitak njene

slavonsko – srijemske varijante.

Nalazi vatinske kulture predstavljaju najmanje zastupljenu grupu nalaza. Ovoj kulturi

možemo pripisati objekte: SJ 70/71 i SJ 320/321.

Ukop (SJ 71) nepravilnog je izduženog oblika u tlocrtu (ide van trase), oštro zakošenih

stijenki i neravnog dna u nekoliko razina. Zapunjen (SJ 70) je s jako tamno sivkasto smeđom

(10YR 3/2), kompaktnom i masnom zemljom glinovitog sastava s primjesama (garež 1%, ljep

3%)

Ukop (SJ 321) nepravilnog oblika u tlocrtu (izlazi van trase), 3,10x2,20 m oštro

zakošenih stijenki i ravnog dna dubine 0,80 m. Presječena od SJ 160 i 336. Zapunu (SJ 320)

20

čini tamno smeđa (10YR 3/3), rahla i lako mrvljiva zemlja glinovito – prahastog sastava s

primjesama (ljep 1%)

Slika 26: Ukop SJ 321 Slika 27: Ulomci keramike iz zapune SJ 70

7.1.4. Daljska kultura

Daljska kultura nastala u vremenu kasnog brončanog doba nastavlja svoj razvoj i u

željezno doba. U svojoj mlađoj fazi poprima odlike željeznodobne kulture. U svojoj

materijalnoj ali i duhovnoj kulturi nadovezuje se na raniju tradiciju, što se očituje u načinu

pokapanja i keramografskim odlikama. U kasnijoj fazi postupno se mijenja zbog utjecaja

ostalih kultura, a posebice utjecaj je vidljiv utjecaj Kelta u kasnoj fazi ove kulture.

Nalazi Daljske kulture na prostoru instalacijskog rova u Odvojku ulice J. Kozarca su

disperziranog tipa bez tendencije grupiranja. Sa sigurnošću daljskog kulturi pripadaju: SJ

53/54, SJ 94/95,106 i SJ 155/156

Ukop (SJ 95) jedina je u cijelosti istražene. Ovalnog je oblika u tlocrtu dimenzija

1,94x1,80 m, okomitih stjenki pri vrhu, koje se na dnu podvlače za 20 cm. Dno je zaravnato i

dubine 1,20 m. Zapunu (SJ 94) čini jako tamno siva (10YR 3/1) kompaktna i teže mrvljiva

zemlja glinovitog sastava s primjesama (ljep – manje od 1%) ispod koje je zapune (SJ 105)

koja se sastoji od smeđe (10YR 4/3) rahle i lako mrvljive zemlje glinovito – prahastog sastava

s velikim postotkom primjesama (pepeo, garež i ljep 15%)

Slika 28: Zapuna SJ 94 Slika 29: Zapuna SJ 105 unutar ukopa 95 Slika 30: Ukop SJ 95

21

Među nalazima dominiraju ulomci grube keramike a izdvajaju se ulomci šalice s

koničnim dnom i visokom drškom.

Slika 31: Ulomci šalica iz SJ 94

7.1.5. Latenska kultura

Mlađe željezno doba obilježeno je naseljavanjem Kelta na prostor Panonije, a tako i

međuriječja Drave, Dunava i Save. Prostor istočne Hrvatske naseljavaju Skordisci, formirani

nakon neuspjele invazije na Grčku i Malu Aziju. Sa sobom donose sve segmente materijalne i

duhovne kulture.

Latenski nalazi pronađeni su na više mjesta tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja

instalacijskog rova. Većim dijelom evidentirani su na sjevernom dijelu odvojka sa

tendencijom širena prema jugu odnosno jugoistoku. Ovom razdoblju pripadaju: SJ 19/20,

33/34/69, 45/46, 80/81, 132/133, 143/144, SJ 267/278 i SJ 271/272.

Od objekata izdvaja se:

Ukop otpadne jame (SJ 34) nepravilnog ovalnog oblika u tlocrtu, 2,53 x 2,33 m, oštro

zakošenih stjenki koje padaju na zaravnato dno dubine 0,84 m, sa stepenicom na istočnom

djelu visine 0,10 m. Zapunjen je s (SJ 33) tamno sivkasto smeđe (10YR 4/2) rahlom, ali teže

mrvljivom zemljom glinovitog sastava s primjesama u manjoj količini ispod koje je jako

tamno sivkasto smeđe (10YR 3/2) rahle glinovito – prahaste zemlje s primjesama (pepeo i

garež manje od 2%) (SJ 69).

22

Slika 32: Zapuna latenske otpadne jame SJ 33 Slika 33: Ukop SJ 34

Od pokretnog arheološkog materijala dominiraju ulomci keramike. Većinom je riječ o

gruboj keramici ručno izrađenoj ili na kolu. Zanimljivi su nalazi nekoliko grafitnih lonaca

ukrašenih metličastim vertikalnim ukrasom. Od finije keramike najzastupljenija je kategorija

zdjela S profilacije.

Slika 34: Ulomak grafitnog lonca iz zapune SJ 19 Slika 35: Ulomci zdjele S profilacije iz SJ 271

7.2 Antički horizont

Antičkom horizontu pripada velik broj evidentiranih objekata. Njihova disperzija nije

unificirana, veći dio je evidentirana na južnom dijelu trase, u neposrednu blizinu rijeke Bosut.

dok se sporadično pojavljuju na sjevernom djelu Odvojka.

Ovom horizontu pripadaju: SJ 27/28, SJ 86/87, SJ 135/136, SJ 168/170, SJ 173/174,

SJ 201/202, SJ 107/208, SJ 209/210, SJ 217/218, 227/228, SJ 233/234, SJ 241/242, SJ

258/259, SJ 304/305 i SJ 310/311.

23

Slika 36: Zone izrazite koncentracije antičkih nalaza

Po svojim nalazima i dimenzijama izdvajaju se:

Ukop kanala (SJ 136) izduženi objekt usmjeren I-Z s koji se nastavlja van trase i s

njim u vezi ukop kanala (SJ 242) izduženog objekt u smjeru I - Z oštro zakošenih stijenki pri

vrhu, a okomitih pri dnu. Dno je zaravnato u dvije razine. Zapunu oba kanala činila je jako

tamno sivkasto smeđe (10YR 3/2), kompaktne i izrazito tvrde, teško lomljive zemlje

glinovitog sastava s primjesama (ljep 2%).

Slika 37: Ukopa SJ 136 Slika 38: Ukop SJ 242

Od nalaza izdvajaju se ulomci antičke keramike, troska, opeka, kosti te komadi kamena.

24

Ukop (SJ 174) veća jama najvjerojatnije otpadnog karaktera, oštro zakošenih stjenki

na jugu, a blago zakošenih na sjeveru. Dno je neravnim s padom prema zapadnom profilu.

Istraženi je samo manji dio jame i to njezina istočna polovica, dok je zapadni dio van trase

zaštitnih arheoloških istraživanja. Jama je zapunjena (SJ 173) jako tamno sivom (10YR 3/1)

rahlom i jako mrvljivom zemljom glinovito – prahastog sastava s primjesama (ljep i i garež

15-20%). Pri vrhu zapune evidentirana je manja nakupina recentne opeke koja je sekundarno

dospjela u antičku zapunu.

Slika 39: Zapuna SJ 173 Slika 40: Ukop SJ 174

Unutar ove jame pronađena je velika količina antičke keramike različite fakture.

Većinom je riječ o gruboj kuhinjskoj keramici sive fakture s dosta primjesama kalcita

i/ili smrvljenih školjaka, rađene na kolu. U tipološkom pogledu ova keramika je unificirana i

prevladavaju lonci s profiliranim izvijenim ili ravnim obodom bez ručke. Osim lonaca

zastupljeni su i poklopci ali u znatno manjem broju. Statistički najslabije zastupljeni su

ulomci plitica, tanjura i vrčeva.

Slika 41: Ulomci oboda lonaca Slika 42: Ulomci tanjura Slika 43: Ulomci poklopaca

Nešto slabija zastupljenija kategorija je keramika finije fakture bez primjesa pečena

oksidacijskim postupkom crvene do narančaste nijanse stijenki. Tipološki ova grupa je

raznovrsnija pa su zastupljeni lonci izvijenog profiliranog oboda s nekoliko varijanti, konične

25

zdjele s visokim okomitim vratom i izvijenim ili ravnim obodom, vrčevi s izvijenim obodom i

širokim profiliranim trakastim ručkama i tanjuri.

Slika 44: Ulomci lonaca Slika 45: Ulomci vrčeva

Slika 46: Ulomci zdjele

Najslabije zastupljenija a ujedno i najreprezentativnija kategorija čini keramika s

premazom (Terra sigillata), veći dio ulomaka pripada zdjelama bez ukrasnog repertoara, dok

manji dio čini reljefna sigillata s premazom lošije kvalitete. Od ukrasnog repertoara izdvaja se

girlande s prikazima Amora. Na jednom ulomku zdjele visokog vrata loše čitljiv pečat.

Slika 47: Ulomci zdjele s premazom

26

Slika 48: Ulomci reljefne sigillate Slika 49: Ulomak reljefne sigillate s pečatom

Od ostalih predmeta pronađena je i manja količina metalnih nalaza različite namjene.

Među njima izdvaja se nalaz 3 željezna stilusa različitih oblika i dimenzija. Najmanje

zastupljena kategorija nalaza predstavljaju stakleni predmeti.

.

Slika 50: Željezni stilusi Slika 51: Ulomci staklene boce i dna s reljefom

Od pronađenih nalaza posebnu pažnju uzima pronalazak manje reljefne pločice od

vapnenca, pronađene unutar zapune SJ 27, ukopa SJ 28. Riječ je o manjem kanaliću,

skošenih stjenki i ravnog dna dubine 0,50 m. Na zapadnom dijelu presjekao je prapovijesnu

jamu SJ 82/83. Kanal je zapunjen s tamno sivkasto smeđe (10YR 4/2) kompaktnom, masnom

ali lako mrvljivom zemljom glinovito prahovitog sastav. Napravljena je od klesanog kamena

vapnenca loše kvaliteta. Pronađena su dva ulomka koji se spajaju i čine trapezoidni oblik s

figuralnim prikazom muške osobe u stavu en face. Prikaz je krajnje pojednostavljen

napravljen dubokim urezivanjem. Obučen je u togu sa žezlom položenim na desno rame. Iz

glave izlaze zrake, a oko glave je aureola.

27

Slika 52: Ploča sa figuralnim prikazom iz SJ 28

7.3 Srednjovjekovni i novovjekovni horizont

Nalazi iz vremena srednjeg i novog vijeka evidentirani su na južnom dijelu trase i to

od stacionaže 0+135.603 do 0+20.000. Većinom je riječ o jamama bez pravilnosti u

rasporedu. Ovom horizontu pripadaju: SJ 55/56, SJ 63/64, SJ 67/68, SJ 78/79/101/102, SJ

106/197, SJ 108/109, SJ 114/115, SJ 120/121, SJ 124/125, SJ 165/166, SJ 179/180, SJ

187/188, SJ 195/196, SJ 213/214, SJ 221/222, SJ 223/224, SJ 248/249, SJ 250/251, SJ

256/257, SJ 316/317, SJ 318/319, SJ 335/336, SJ 339/340, SJ 345 i SJ 346.

Na osnovu nalaza unutar arheoloških objekata ovaj horizont je podijeljen na:

1. objekti s arheološkim depozitom u vidu ulomaka keramike, kostiju, ljepa..

2. grobovi s inhumacijom

Među objektima s zapunama izdvajaju se:

Ukop (SJ 109) većeg srednjovjekovnog objekta koji je samo djelomično istražen, dok

je veći dio objekta van trase. Objekt je nepravilnog oblika u tlocrtu okomitih stijenki i ravnog

dna, zapunjen (SJ 108) s jako tamno sivkasto smeđe (10YR 3/2), rahle zemlje glinovitog

sastava s primjesama (ljep 3%, garež 2%). S njim u vezi je strukturom (peć) SJ 285

napravljenom od zapečene zemlje pravokutnog oblika u tlocrtu 0,50x0,30 m, (SZ dio uništen),

čije su stjenke jako loše sačuvane, napravljene od slabo zapečene zemlje, dok je podnica nešto

bolje očuvana i napravljena od dobro zapečene zemlje. Visina sačuvanih stijenki: 0,23m. Uz

ovaj objekt vezan je i jama SJ 106/107 ovalnog oblika u tlocrtu, 2,20x1,70 m, okomitih

stijenki i zaravnatog dna ovalnog oblika u tlocrtu, dubine 1,20 m, zapunjena s jako tamno sive

28

(R 10Y 3/1), rahle srednje mrvljive zemlje glinovito – prahastog sastava s primjesama (ljep

2%, garež manje od 1%)

Slika 53: Ukop objekta 109 Slika 54: Struktura od zapečene zemlje SJ 285

Od nalaza ovog horizonta dominiraju ulomci grube keramike s dosta primjesa, rađene

na lončarskom kolu. U tipološkom pogledu većinom je riječ o loncima bez ručke, izvijenih

jednostavnih ili profiliranih oboda. U ukrasnom repertoaru prevladavaju urezani motivi prije

svega paralelna linije u kombinaciji sa valovnicama.

Slika 55: Ulomci oboda lonaca iz zapune SJ 108 Slika 56: Lonac iz zapune SJ 223

Među najznačajnije nalaze iz srednjovjekovnog i novovjekovnog horizonta su grobovi

(6 grobova) (T.II, IV). Svi su grobovi smješteni između stacionaža 0+40.000 i 0+64.173,

pravokutnog su oblika u tlocrtu od tamno sivkasto smeđe (10YR 4/2) do jako tamno sivkasto

smeđe (10YR 3/2), rahle zemlje glinovitog sastava izmiješane sa žutim lesom u različitim

omjerima. Zbog gustoće arheoloških objekata na spomenutom dijelu gotovo svi objekti su

presjekli ili su u cijelosti ukopani u prapovijesne ili antičke jame. Ponajbolje se očituje u

grobovima 1, 2, 4, 5 i 6. Grob 3 je presječen od novijeg kanala koji ga je djelomično uništio.

29

Dubina grobova nije unificirana i varira od 0,20 do 1,00 m. Kosturi su relativno dobro

očuvani, orijentirani u smjeru I – Z, sa glavom na zapadu u ispruženom položaju. Ruke su

postavljene uz tijelo i uz bedrenu kost, noge su ispružene a stopala relativno loše očuvana. Od

grobnih priloga pronađena su dva noža te nekoliko pređica.

Slika 57: Zapuna groba 2 Slika 58: Kostur unutar groba 2 Slika 59: Ukop groba 2

(SJ 250) (SJ 351) (SJ 251)

7.4. 18, 19. i 20. stoljeće

Najmlađem horizontu pripadaju objekti iz 18, 19 i 20 st. Većinom se radi o otpadnim

jamama s recentnim materijalom, prije svega ulomcima opeke, građevinskog materijal, te

metala. Većina spomenutih jama djelomično je poremetila starije objekte ili ih je u potpunosti

uništila kako što je slučaj u SJ 167/168, gdje je recentna jama u potpunosti uništila stariju

antičku. Tijekom njezinog istraživanja pronađeni je antički i recentni materijal od kojeg se

izdvajaju džepni satovi

Posebno zanimljivi su ukopi domaćih životinja prije svega pasa. Tijekom istraživanja

ukupno je pronađeno 5 kostura (SJ 276 282, 283, 299, 302) smješteni između stacionaža

0+40.000 i 0+84.014.

Slika 60: Recentni ukop psa Slika 61: Džepni satovi iz SJ 167

30

8. Zaključak

Na temelju prikupljenih informacija možemo reći da je ovaj prostor obilježen

ljudskom djelatnošću od vremena prapovijesti pa do današnjice. Prije svega se to najbolje

očituje u pronađenom materijalu koji svjedoči o kulturnoj i društvenom stupnju razvoja

populacija.

Arheološke formacije pojavljuju se na prostoru cijelog odvojka. Njihova prostorna

disperzija nije ujednačena, tako da je glavnina arheoloških formacija vezana je uz južni dio

trase odvojka i to od stacionaže 0+102.848 prema stacionaži 0+20.000, dok je na sjevernom

djelu njihova koncentracija manja. Zbog vrlo malog prostora istraživanja većina detektiranih

objekata se šire na prostor van zone istraživanja. Najveća tendencija širenja van zone

istraživanja zabilježena je na južnom kraku sjevernog djela odvojka, te na prostoru pristupne

ceste od ulice Josipa Kozarca. Taj prostor odgovara blagoj padini koja se od sjevera spušta

prema jugu odnosno prema današnjem koritu rijeke Bosut.

Ukupno je istraženo i dokumentirao 365 stratigrafske jedinice, a posebno su zanimljivi

grobovi koji se na osnovu sadašnjih spoznaja šire prema zapadu na prostoru budućih

stambenih jedinica.

Na temelju rezultata dobivenih ovim arheološkim istraživanjima možemo kazati da se

radi o nalazištu s kontinuitetom življenja, a što je dokazano pojavom zapuna u horizontalnoj

stratigrafiji s materijalom iz različitog razdoblja i pripadnosti različitim kulturama. Istražena

je manji dio planirane ceste dok su jame koje prelaze iz rova instalacija u neugovoreni dio kao

i jame u tom istočnom dijelu ostale izložene atmosferilijama te bi ih trebalo makar zaštititi

geotekstilom i riječnim pijeskom. U suprotnom arheološki slojevi bit će izloženi devastaciji.

Također možemo ustvrditi na temelju ovih istraživanja da je cijeli prostor predviđen za

građenje potrebno arheološki istražiti, i to u cijelosti, a ne samo onaj dio gdje se udaraju

temelji kuća, ili eventualno gradi podrum.

- Voditelj terenskih istraživanja: Srđan Đurišić, dipl. arheo

- Odgovorna osoba: Slavko Galiot, direktor

31

9. Literatura

1. Arheološki muzej Osijek, 2011, Prapovijest, vodič kroz stalni postav, Osijek

2. Arheološki muzej Osijek, 2009, Seoba naroda i srednji vijek, vodič kroz stalni

postav, Osijek

3. Dimitrijević, S., 1979, Sopotska kultura u A. Benac (ur.) Praistorija

jugoslavenskih zemalja II neolitsko doba, Sarajevo

4. Dimitrijević, D., Težak-Gregl, T., Majnarić-Pandžić, N., 1998, Prapovijest,

Zagreb

5. Dizdar, M., Iskra-Jankošić, I., Krznarić Škrivanko, M., 2002, Iz koljevke rimskih

careva; Vinkovci u svjetlu arheologije, katalog izložbe, Vinkovci - Zagreb

6. Dizdar, M., 2001, Nalazišta latenska kulture na vinkovačkom području; Prilozi

instituta za arheologiju 18, Zagreb

7. Dizdar, M., 2009, Željezno doba u B. Biškupić (ur.), Slavonija, Baranja i Srijem –

vrela europske civilizacije 1.dio, Zagreb 85 - 95

8. Durman. A (et.all.), 2013, The oldest town in Europe

9. Garašanin, M., 1983, Vinkovačka grupa u A. Benac (ur.) Praistorija

jugoslavenskih zemalja IV bronzano doba, Sarajevo

10. Garašanin, M., 1983, Vatinska grupa u A. Benac (ur.) Praistorija jugoslavenskih

zemalja IV bronzano doba, Sarajevo

11. Koščević, R., 1991, Antička bronca iz Siska: umjetičko – obrtna produkcija iz

razdoblja Rimskog Carstava, Zagreb

12. Krznarić Škrivanko, M., 2009, Mlađe kameno doba ili neolitik u B. Biškupić (ur.),

Slavonija, Baranja i Srijem – vrela europske civilizacije 1.dio, Zagreb 53 – 59.

32

13. Ložnjak Dizdar, D., 2009, Brončano doba u B. Biškupić (ur.), Slavonija, Baranja i

Srijem – vrela europske civilizacije 1.dio, Zagreb 77-83.

14. Marković, Z., 1994, Sjeverna Hrvatska od neolita do brončanog doba, Koprivnica

15. Potrebica, H., Dizdar, M., 2002. Prilozi poznavanju naseljenosti Vinkovaca i

okolice u starijem željeznom dobu; Prilozi instituta za arheologiju 19, Zagreb

16. Vulić, H., 2009, Rana antika u B. Biškupić (ur.), Slavonija, Baranja i Srijem –

vrela europske civilizacije 1.dio, Zagreb 119-126

33

10. Table

T.I

34

T.II

35

T.III

36

37

T.IV