DEBLOKADA BOŠNJAČKIH NACIONALNIH PRAVA D...etička, prirodna... Ova regija je poznata po svojim snjegovima i dugim zimama, po niskim temperaturama, zbog kojih je s pravom nazivaju

Januar - Septembar 2011. � 3

Osniva~ Bo{nja~ko nacionalno vije}e

Novi Pazar

Izdava~Centar za bo{nja~ke studije

Tutin - Novi Pazar

Za osniva~a i izdava~aEsad Dùdèvi}

Glavni i odgovorni urednikdr. sci. Redèp [krijelj

Zamjenik gl. i odg. urednikaHasna Ziljki}

RedakcijaErvin ĆatovićAlija Dògovi}Zaim Azemovi}

Fatima MuminovićMuhedin Fijuljanin

Nazim Li~inaMuratka Fetahovi}

Alma HusićFuad Ba}i}aninMustafa Balti}Fatih Hadžić

Direktor desk-aZaim Hadìsalihovi}

DTP i prelomSamer Jusovi}Asmir Jusović

LekturaMuratka Fetahovi}

SaradniciFerid Muhi}

Hasnija Muratagić TunaRasim ]elahmetovi}

Sulejman-Heman MuftarevićMedin Halilovi}

Mevljuda MelajacFehim Kajevi}Nedìb Vu~eljHalil Marki{i}

Adresa redakcije28. novembra bb36300 Novi Pazar

Telefon: 020 336 621Fax: 020 314 107

E-mail: [email protected]

âsopis sufinansira Ministarstvo kulture

Vlade Republike Srbije

[tampa[tamparija “Merak”

Dubrova~ka bb, Novi Pazar

Bo{nja~ka rije~ RIJEČ UREDNIKA

dr. sc. Redžep Š[email protected]

Dugogodišnji napori Bošnjaka zamaterijalizaciju Ustavom i zakonima zagarantovanih nacionalnih

prava nastavljeni su i tokom 2011.godine.Umjesto pozitivnih rezultata, želja BNVada ispoštuje zakonsku proceduru i ostaladruštvena akta od značaja za konačnurealizaciju bošnjačkog nacionalnog pitanja i njihovog adekvatnog statusa u Republici Srbiji, rezultirila je blokadomprocesa, što je izazvalo maratonsku prepisku Vijeća sa resornim ministarstvima.

Tok nastalih okolnosti ostavljao jemučan utisak, a Bošnjacima tanku naduda će se u dogledno vrijeme ostvariti sano nacionalnoj ravnopravnosti u vlastitojzemlji. Držeći se elementarnog prava naočuvanje osnovnog integriteta, nacionalnog identiteta i adekvatne autohtone dimenzije bošnjačke nacionalne zajednice,kao segmenta multietničke slike Republike Srbije, sve više smo svjedoci žestokezakonske eksterminacije i opstrukcije državnih institucija na štetu Bošnjaka.Mimo svih očekivanja, pokazana spremnost Izršnog odbora Vijeća da sa resornimministarstvima uspostavi potpunu saradnju, dočekana je blokadom procesa i potpunim zaustavljanjem nacionalnog hodai nacionalne emancipacije Bošnjaka.Ignorisanjem čvrste odlučnosti BNVa (utehničkom mandatu) za postizanje nacionalnog konsenzusa i adekvatnog duhovnog, političkog i kulturnog jedinstvaBošnjaka, nije se daleko odmaklo. Maratonska prepiska Ministarstva prosvjete savijećem, protkana permanentnim uslovljavanjima i okupiranošću nadležnih državnih službi efemernim stvarima, nasreću, nije izazvala pogoršanje prisutnihunutar bošnjačkih nesporazuma. Sprječavanje mogućnosti da se Bošnjaci, u skladu

sa evropskom Poveljom o regionalnim imanjinskim jezicima, konačno, inkorporiraju u vaspitnoedukativne procese, najviše je pogodovalo antireformskim iantievrointegrativnim snagama naše Republike Srbije.

Priča da „Bošnjaci nisu zainteresovaniza izbore, jer nema ko da na njih iziđe“ jejoš jedan u nizu inertnih pokušaja da seBošnjacima, po ko zna koji put, ukazuje nahistorijsku maloljetnost i nacionalnu nezrelost. Beskrupulozno višegodišnje persifliranje bošnjačkim nacionalnim pravima iupiranje kažiprstom: „car je go“, otkrilo jenemoć dijela antireformskog i nedemokratskog sloja u državi za ozbiljno suočavanje sa problemom koji nije nerješiv.

To je ujedno nagovještaj trenutka,kada će državni faktori u zemlji, kadtaduvidjeti, da im mala doza duha akademizma, tolerancije i međusobnog razumijevanja prema njihovim manjinskimnacionalnim činiocima, neće nauditi. Ujedno je ovo i opomena da se vidljiva kreativnost i naučnoumjetničke vrijednostinacionalnog sloja Bošnjaka u državi Srbiji, moraju etablirati i promovisati krozveliku kapiju srbijanske evrodemokratije.Ona mora omogućiti adekvatnu promociju znanja i svih kulturnonacionalnihdostignuća potrebnih za adekvatnu bošnjačku samoidentifikaciju i afirmaciju.

U isčekivanju očekivanog pomaka, napočetku novecenta, Bošnjaci će usprkossvim preprekama i režimskoj blokadi nastaviti intenzivno ostvarivanje svojih nacionalnih prava. U nastalom vakuumu narelaciji vijećedržava, neće propustiti šansuda sebe prikažu kao posebno značajan energetskokulturni atribut Republike Srbije, ukome se epitomizira ono najdragocjenije,najhumanije i u insanu najpripsanije.

DEBLOKADA BOŠNJAČKIH NACIONALNIH PRAVA

4 � Janar - Septembar 2011.

Ramiz [aćirovićPODRUGA

67

Mustafa Baltić, dipl. ahlIskopavanja na lokalitetu Vakufu PrijepoljuPRIJEPOLJSKA MUSALLA

71

11. MAJ DAN BO[NJAČKE NACIO-NALNE ZASTAVETASLIDŽA

100

dipl. ing. Mesud Pučić PRVO SAVEZNIČKO BOMBARDOVANJE SJENICE 1944.GODINE

56

Nedžib VučeljZABORAVLJENI SAN-DŽAKI PISCI U BOSAN-SKOJ KRAJINI

65

Dr. Lejla Gazić, POEZIJA BO[NJAČKIH PJESNIKA NA TURSKOM JEZIKU U DVIJE SAČUVANEMEDŽMUE 39

PE[TER - nova knjiga Bisere Suljić - Ba{kailoPE[TERSKA KNJIGA ŽIVOTA 6

Kerima Filan, Univerzitet u SarajevuODRE\IVANJE VREMENA U PRO[LOM VREMENU:OD DOBA GODINE DO DOBA DANA 12

Prof. Dr. RASIM MUMINOVIĆSKICA ZA FILOZOFSKI PORTRET 33

Akademik Alija DžogovićTorbe{i su Besi (Bo{njaci) 27

Mr. Esad RahićSANDŽAK U PRAHISTORIJI I ANTIČKOM DOBU 43

Enes DazdarevićVICTORY AGE 59

Redžep NurovićMI MORAMO OSTAVITI SUNCE, ALI DOBRA POEZIJA JE OSTALA NA VIDJELO 61

Fatih HadžićTASLIDŽA 75

Sulejman Muftarević-HemanTURCIZMI KOJI SE ODNOSE NA VREMENSKE POJAVE 88

Mr. Mensur ZukorlićSelo Morani - bo{njačka oaza spokoja 91

AKTIVNOSTI VIJEĆA 94-144

U OVOM BROJU


FERIDOVA DUHAN KESA

Previše lahko vlastite zablude promovi-šemo u nepobitne istine! Antropolo-zima, kojima su kolibe papuanskih

plemena, iz profila, ličile na krokodilsku če-ljust – nesumnjivo je izgledalo da žitelji morada su toliko primitivni da su tim oblikom mo-lili prave krokodile da ih ostave na miru.Naša izreka „Selo gori, a baba se češlja“,prema opšte prihvaćenom uvjerenju, značisamo jedno: dok svi seljani trče da ugasepožar, baba nije imala druga posla nego dačešlja kosu! Pa ipak, da razmislimo.

Najprije, šta može uopšte jedna baba dapomogne kada besni požar u selu! Ništa. Pa

šta je onda pogrešno u činu češlja-nja!? Zar bi se požar lakše uga-sio ukoliko se baba ne bi

češljala? Ili, zar babe tre-baju biti nužno neoče-šljane za vrijemepožara? I opet, da ličešljajući se dok požaru selu razbuktava,

baba čini nešto loše, ne-lijepo, nepristojno? Kršili neke norme? Postoji lineko vrijeme i neka si-tuacija u kojoj „nije vri-jeme za češljanje“? Akojunak iz „Zapisa iz po-

dzemlja“ Dostojevskog,ne bi „prekinuo da

pije svoj čaj,makar i svijetpropao“, zašto

želja jedne babe dabude očešljana trebada zavisi od toga ima

li požara u selu?

Možda nam činom češljanja, čak, ili baš utrenu požara u selu, baba saopštava neštomnogo važnije, od uobičajene predrasudeda ona naprosto nije znala šta radi? Na pri-mjer, da gašenje požara ne zavisi od stanja ukome se nalaze frizure vatrogasaca! Ili, dalični izgled, pa i izgled kose, ne treba da za-vise od nikakvih, pa i od najdramatičnijihspoljašnjih okolnosti! Dakle, možda je kosaonaj ključni simbol, čijim se potenciranjemističe njena sila i značaj, nadmoćnost svega,pa čak i vatre i prijetnje od smrti!?

Čudesna kosa – to snoplje blistavih niški,otpornije od čeličnih žica iste debljine, ui-stinu je fiziološko čudo koje je izgradilo iočuvalo bogate socijalne, mitološke, umjet-ničke i psihološke konotacije u svim epo-hama i kulturama. Kosa, najprefinjenijamaterijalizacija duše – njena najmanje mate-rijalizirana manifestacija i poslednji nosilacnjenog života.

U osnovi, kosa je jedna vrsta produžetkaepiderma. Veza između kose – njen vertikalnii horizontalni presjek, boja, prečnik, sjaj – iopće, ali i pojedinačne odlike njenog „vla-snika“, uočena je hiljadama godina ranije.Naučno, prva laboratorijska mjerenja se po-dudaraju sa ispitivanjima Piter A. Barunija,Filadelfija, 1853. g.; Pruner Beja, C. H. Den-forta, 1863, odnosno 1926. godine, i uglavnomformiraju današnje poimanje karaktera oveveze. Klasični priručnik „Praktična antropo-metrija“ Hrdličke, ukazivanjem šest tipovakose i osnovnih njenih funkcija – zaštita: pro-tiv hladnoće i protiv toplote; senzitivna; mi-mikrijska; seksualna; ukrasna; statusna –nedvosmišljeno sugerišu da, čak i kad je u pi-tanju kosa, vrijedi pažljivo razmisliti o tomešta je, doista, mislila, ili misli baba.

KOSA – ŠTA JE UISTINU MISLILA BABA

Akademik Ferid Muhić


ESEJ

PEŠTER - nova knjiga Bisere Suljić - Baškailo

Uvrijeme dok sam na nekimpunktovima na Pešteri istraži-vao relevantne lingvističke i

onomastičke resurse, zapazio sam da naovoj prostranoj geografskoj regiji postojii nešto šire ‘’i dublje’’ od onoga što sedanas može čuti i vidjeti. Pešter je velikai još nepročitana knjiga, ne samo onoma-stička već i ona arheološka, etnološka,etička, prirodna... Ova regija je poznatapo svojim snjegovima i dugim zimama,po niskim temperaturama, zbog kojih jes pravom nazivaju balkanskim Sibirom.Ali, iako takva, ova oblast je od najstari-jih vremena – onih ilirskih i grčkih, bilakompaktna i stalna naseobina, s obzi-rom na onaj način života i kretanja prvepopulacije, koja je ovdje nalazila za onovrijeme dobre uslove za egzistenciju. Ta‘’udaljena’’ populacija ostavljala je svojekulturne slojeve na ovim prostorima,koji su i danas vrlo prepoznatljivi na‘’zemlji’’ i u kulturi današnje populacije.To je bio razlog da postavimo tezu o po-stojanju Pešterske kulture (u kontinui-tetu), koja je u oblasti nauke bilasporedna tema, ili namjerno zaobilažena,često tabu tema i falsifikat. Proučavani su,u arheologiji i historiji, uglavnom onislojevi koji datiraju negdje od IX vijeka,kao da prije toga ovdje niko nije živio. Konti -nuitet života bio je negiran ili ignorisan.Arheolozi su ‘’čeprkali’’ samo po povr-šini, dok su oni ‘’dublji’’ slojevi ostajalivan interesa ‘’nauke’’.

Tokom naučnih istraživanja zapazilismo da ovdje postoje još lingvistički sta-bilni onomastički supstrati, kao i hum-kama prekriveni ostaci starih naseobinai sakralnih paganskih objekata, i u kole -ktivnoj tradiciji latentnih usmenih se-mantema i oblika fosiliziranih u usmenojretorici, čak i zgusnutih u jednoj leksemiili monoremi koje se upotrebljavaju usvojem najstarijem lingvističkom kodu.

Ovaj prologos postavili smo kao uvodu jednu dobru knjigu pjesnikinje BisereSuljić-Boškailo, koja je po svojem pori-jeklu, emocionalnoj energiji i kuturnim afi-nitetima Pešterka, čak i po svojojkonstituciji, sposobna da ovdje u dugimzimama čeka da ‘’dođe’’ onaj lijepi đu r-đevdanski uranak i da ubere prvo cvijećena prošaranim proplancima – onu plav-kastu kaćunicu, ili procvjetali drijen, danjegovom grančicom zakiti ibrik savodom zahvaćenom sa vodeničkog vitla.

Pešter je prostrana visoravan, izmeđutakođe egzotičnog Bihora i visoke stefa-nije (vijenca) planine Vlahova. Uvijek jebila privlačna i stalna tema divljenja, jošod onih ilirskih plemena i grčkih naseo-bina. Negdje, oko početka nove ere, u vri-jeme ustanka onog proslavljenog Batona,bila je podijeljena, skoro po srijedi, iz-među Rimljana i Grka. Zapadnim dije-lom pripadala je provinciji Dalmacija, aistočnim provinciji Mezija. Iz toga vre-mena naslijđena je toponomastika, na za-padu romanskog jezičkog porijekla i na

PEŠTERSKA KNJIGA ŽIVOTA

" ... ako ne osvojiš taj vrh u sebi,

onda ti ništa ne znači

što osvajaš Mont Everestesvoga života"

Bisera (Pešter, 68)

Ljepotu jezika svojeg šireg zavičaja, je apologetski transformisala iz narodneu umjetničku lingvističku materiju.

AkadenikAlija Džogović


istoku grčkog demotiki jezičkog si-stema. Tako, Ursule su supstrat za-padne toponomastičke geografije, aDeževa istočne lingvističke kulture.Naravno, ovim su pstra tima pretho-dila je ilirska to ponomastička ku -ltura, koja se i danas prepoznaje umorfološkim bazama i drugommorfološkom materijalu.

Pešter je i danas simbol visina iveličina, njena geografska smješte-nost između srednjeg toka Ibra i du-bokih klisura kroz koje se pro vlačizeleni i vijugavi Uvac. Nije biološkočudo da iznad ovih predjela kružeoni bjeloglavi orlovi, i nije čudo daovdje Pešterci liče na ove orlove, dase sjedinjuju sa prirodom, da im jeovdje najbolje i najsigurnije, jer sudio ove prirode, i izvan nje se neosjećaju niti orlovima niti Pešter-cima. Ova teza nije formalna, onaje potvrđena i u naučnim djelimai u djelima literarne opcije. Du-boko zaintersesovani čitalac, i po-štovalac prirodnih iznenađenja,potvdiće da i u djelima pisaca saove regije vrhuni prvenstveno ve-ličanstvo prirode oličene samo udva godišnja doba – fenomen pro-ljeća u koje se uklapa i leto, i feno-men duge snježne bjeline – zime.Te prirodne i antropološke sfereeksponiraju se kao stalni i statičnimotiv u djelu Bisere Suljić-Bo-škailo. One zmije šarke, ćilimi cvi-jeća, snježne prtine, svijet sabremenom na leđima, plahovitost igrubost, visoka patrijarhalna eti -čnost, snaga i čistota ljubavi, snagariječi u komunikaciji i ono što se idanas prepoznaje kao besa, pa čak ioni mezari na vjetrometinama, iona stara grobišta, nevestina grobljai groblja zmajeva – sve je to geogra -fski, biološki, historijski i etnološkisvijhet i sadžaj Pešteri, i susjednogBihora, dakle Sandžaka. Taj feno-men čini i latentni sadžaj i sliku ži-vota u Biserkinom djelu Pešter.Zato sam ovo djelo čitao sa više-strukim interesovanjem: literarnim,antrpološkim, dijale kto loškim, ali ikao čitalac naklonjen izučavanjuone formulisane Pešterske kulture.

Šta je još Pešter na geografskojmapi i u djelu pjesnikinje Bisere Su-ljić-Boškailo?

To su cvijetni predjeli i na njimabijele brvnare, to je ona bremenitažena – do grla natovarena nekimbremenom, što se guči preko otvo-renog snježnog polja, to je onaj carMraz ( kako bi rekao Napoleon,povla čeći se iz Moskve), to je onoMuško i Žensko, ona kletva i šejtan-tre-šnja, onaj bijeli čaršaf u đerdeku,onaj Dobri čovjek, onaj izvor AlijeĐerzeleza negdje kod Ljeskove, onajLađevac, i Moravac, i ono ‘’Majko...’’,pa i onaj alonžman ‘’Heeeeejjj!’’, i onaj‘’Eeeeeeehhhh!’’, i onaj mehlemnialonžman ‘’Viloooooo!’’...

Ako je priroda stvorila Pešter, ondaje Pešter stvorila tip Pešterca, onoMuško i Žensko, kako pripovijedauvažena književnica, i sama dio teprirode i njene duhovne energije,samotvorne jezičke elokvencije,epsko g besjedništva Pešteraca i Pe-šterki, onih razgovora na sijelima iteferičima, na svadbama i naro -dnim veseljima naslijeđenim iz pa-ganske prošlosti.

*

Bisera Suljić-Boškailo je emine-ntna bošnjačka pjesnikinja, prve -nstveno pjesnikinja snažnoglirskog sentimenta i modernog pje-

sničkog izraza - moderne poetskestrukture i moderne poetske stili-stike, što je promoviše kao jednumeđu najboljim pjesnikinjama nacjelokupnom prostoru bosanskogjezika, sa Hanko m HankušomHamzagić - pjesnikinjom otmenearistokratske poezije, borhesovske,vitmeno vske...Dakle, dvije prima-done u. savremenom bošnjačkompjesništvu.

Djelo Pešter autorica je defini-sala kao roman, a tako misli irecenze nt Sead Mahmutefendić usvo jem eseju na kraju ove knjige.Tako bismo i mi, uz konsultaciju M.Bahtina (O romanu), mogli ovo pokompoziciji i epskoj stilistici osobito

djelo, nazvati romanom, odnosnokoherentnom kolekcijom niza pri-povijednih epizoda, povezanih je-dinstvenom idejom u specifičnojstrukturi, jedinstvenom genera -lnom temom Pešter i Pešterci.Bahtin je, istina, posmatrao histo-riju romana od najstarijih antičkihvremena do novog evropskog ro-mana. On bi, najvjerovatnnije, ovodjelo formulisao kao specifičanoblik prozene produkcije, kao ro-maneskni niz priča i u okvirima

njihove poetske tehnologije kao nizepizoda koje čine spoljašnji i unu-trašnj dramski kontinuitet.

Ovu jedinstvenu romanesknumateriju čini sedam priča, što semože shvatiti kao izvjesna simbolika.U Sandžaku, i uopšte u usmenojtradiciji, broj sedam je često u funkcijisimbola. U priči je sedam prutova,sedam je jarića, sedam je sinova,sedam je nebesa, preko sedam brdai sedam mora, sedam gladnih go-dina...Sve čine jednu generalnu cje-linu: kompozicijsku, tematsku,mo tivsku, stilsku, fo lklornu, vre-menski hronotop, čak i edukativnietimon u značenju strujanja savre-menih ideja i u ove, do sada herme-

Ako je priroda stvorilaPešter, onda je Pešter

stvorila tip Pešterca


tične društvene aree. Priče ovoga nesvakidašnjeg

proznog djela raspoređene su pouzajamno razvojnoj genezi, gdje sefabule iz prethodnih priča prirodnouklapaju u one koje slijede, činećitako genezu romaneskne proze.Sve mi se nameće razlog da ovuprozu i njenu kompozicijsku tehno-logiju poredim sa onom paviće -vskom, makar samo u onomspoljašnjem diskursu traženjanovog oblika romana. I zaista, ovoBiserino djelo je novi manir i novipostupak u kreaciji, odnosno u sa -ndžačkoj bošnjačkoj literarnoj sferi.

Ove lijepe prozne poeme raspore-đene su po strogoj unutrašnjoj sponii čine jedinstven romanenskni ko -nti nuitet. Njihovi naslovi su mono-leksemske ili sintagmatske stru -kture, definisane semiotike - onekoja upućuje na sadržaj fabula, sti -lsku formulaičnost, lingvistički di -skurs, te folklorni dija lekatski resursosmišljen u nekoj fosilnoj epskojstrukturi (poslovici, leksemi emo-cionalne semiotike, alonžmanu,epsko m vokativu, folklornom ase-verativu, priloškim stilemamalokaln e retorične funkcije, često onekoje čine gramatički raritet i sandža-čku dijalekatsku specifičnost).

Autorica je znala po kojem me-todološkom ključu da rasporedi oveepske storije, da bi one činile i zase-bnu fabulu i da bi, u kompozicio-nom kontekstu, činile ono što se uteoriji književnosti naziva jedinsvoforme i sadržine. Priče su smještene uovaj romaneskni red: Muško, Že -nsko, Kletva, Đurđe vdanska noć,Podruga, Izvor, Sejdefin suđenik.

Autorica je, moram to potvrditi,zaista sa visokim literarnim smi-slom formulisala sve naslovneodrednice, one koje čine epski i fo -lklorni život sandžačke populacije,u užem diskursu one pešterske

etno grafske kulture. Ovdje, gdje seočekuje muško, da se rodi, jer jeambi jent za muško, za epsko, davuka golim rukama uhvati, da prtipo sniježnim poljima, da ide uz vje-tar...Rodi li se žensko, biće cvijet, onakaćunica koja izviri ispod snijega uproljeće. Ovdje se izprepliću epskomišljenje i lirski sentiment, onakokao ono lijepo milje koji su izvezlevrijedne ruke preko kojih je tri putaprešla zmija šarka.

“ Sin! Muško je...!’’ Radovaće se ukući, u domu i u rodu. Nije to samoobičaj, ili rustikalni folklor. To je la-tentni sadržaj mitske porodične ku lture,nasljeđa koje se čuva u klupku egzi-stencije koje se ovdje odmotava kaou onim davnim vremenima Kletva,zakletva, blagoslov i slične retoričke sti-leme i danas čine frekventan sadržajgovorne komunikacije na Pešteri, i ucijeloj epskokoj panorami Sandžaka.To je Avdova homerska epopeja, bo-šnjačka Ilijada, ezopovski govor, i bajkai basna, i legenda, i sti lski idiom. Zadivljenje je ono što je Bisera, vrlostručno, odabrala za ovaj epski dis-kurs. To je potsticaj da na kodifikacijiovog epskog sadržaja treba mnogoda se uradi, da se prikupe sva onausmena, epska i lirska i retorična bo-gatstva u kre a tivnošću prirodno ob-darenoj pešterskoj populaciji.

Zakletve “na ralo, hleb, kamen iKur’an’’ su najveći, nepisani,zakon, njegova etika, vrlina da seodrži riječ i ispoštuje istina. Krivakletva je opasnost, psihološki rez,strašni pratilac osobe koja je, iz bilokojeg razloga, postala krivokletnik.Kriva kletva ‘’traži krv, glavu zaglavu...’’ Najveće etičke vrijednostisu obraz, poštenje, istina, pravda, po-rodični integritet, humanizam...

Ima u ovoj rustikalnoj kulturiSandžaka i elemenata, uslovno re-čeno, onog tzv. narodnog prava ko-

difikovanog u Kanunu Leke Duka-đina koje je balkansko brdsko na-sljeđe iz dalekih vremena. Jošprepoznatljiva etička kultura re -fleks je one antičke, iliro-grčke, na-rodne mudrosti i epske naracije.Ovaj fenomen nije izučen valjano, aja sam ubijeđen da i Bisera u ovompravcu može mnogo doprinijeti i li-teraturi i nauci. To sam zaključio ujednom našem ampasan razgovoruu Plavu, na jednim književnim su-sretima. S obzirom da sam dvade-setak godina radio na terenu, kaoonomastičar, Bisera se interesovalaza neke vrlo arhaične teme i mo-tive, koje sam ja bilježio po Sa -ndžaku, u oblasti Prokletija (Plavai Gusinja), po selima Gore i Župe(na Šar-planini). Bilo mi je drago štose ona intresuje i za ove etnografskesadržaje i uvjeren sam da ona imakreativne energije i ku lture dauradi dobar rad, bilo naučni ili lite-rarni – svejedno je, jer je dobro.

Arhaičan je motiv o porodu, oželji da se rađaju djeca. Stari je eti-čki običaj da će žena koja ‘’nema’’djece, isprositi svojem mužu po-drugu, i da će one živjeti u najvećojpatrijarhalnoj slozi. U romanesknojepizodi ‘’Podruga’’ Bisera je ovajmotiv lijepo epski formulisala: ‘’Ieto ti, tako ona rodi Mejri i četvrtogsina. Nikada njih dvije nisu imaleni riječi jedna drugoj da kažu’’.Ovaj motiv evidentirao sam i uokolini Plava, što je potvrda da jejoš stabilan u korpusu sandžačkepopulacije. Priča o tzv. Zelenommela jćetu, ipak je netipična i više jerezultat seoskog šeretluka i novina-rske iskonstruisanosti. Tako neštose je i desilo, ali je u sredstvima in-formacija bilo predimenzionirano izlonamjerna je hiperbola kojom su‘’mahali’’ oni izvan Sandžaka.


Ipak, iako netipična, ova epi-zoda lijepo je liuterarno udešena ukontekstu perifernog romane-sknog stila, kao formalna. Humornije tipičan za ovu romanesknumateriju, niti je to bio cilj autorice.Njena glavna motivisanost sva-kako je realističkokreativna, rezultatnamjera i želje da stvori ve-liko realističko platno, nakojem će se eksponirati epskai etnografska slika sandžačkenarodne kulture i pešterskesva kodnevne stvarnosti, onenormalne, kolektivne, bez ne-definisanih naturalističkihizuzetnosti. Jer, prvenstveno,oduvijek, ovdje je čovjek čo-vjeku - čovjek.

Borba za život, rad, među-ljudski odnosi ... ovdje su na -jveći etički principi. Bisera je tolijepo oslovila pričom ‘’Izvor’’,a ovdje su svi izvori bistri. Pje-snikinja Bisera voli ove izvorei oni su njena poetska opse -dnutost, ljubav, ono muškokoje se rađa samo na Pešteri,oni ‘’gledni momci’’, kao ‘’od sti-jene odvaljeni’’ o kojma pjesni-kinja piše s najvećim pijetetom, bezromantičarskog kićenja. Svi ti pe-šterski likovi – junaci u ovom ro-manu su realistični, stvarni, čak sui u romanesknom tekstu uvijek upokretu. Nisu statični, po principušahovskih figura. Taj, da formuli-šemo književni teorijski pojam, pe-šterski realizam, najumjetničkija jekomponenta u složenoj umjetni-čkoj građi ove romanskne materije.

Pešter treba vidjeti, osjetiti njenekontraste i antonimičnosti. Zaklju-čak će biti, vjerujem čvrsto: Sve jeljepota. Estetski literarni fenomen‘’lijepo’’ generalna je karakteristikadjela Pešter književnice Bisere.

‘’Ako sam se rodio siromah, neznači da ću i umrijeti siromah’’ - takorezonuje jedan Biserin literarnijunak, a tako će reći i svaki PešteracReći će, opet epski, prometejski:Zdrav čovjek nije siromah, on trebada se bori i kada je u okovimamraza, i kada baca kamena s ra-

mena, i kada trči onu dobro poz-natu peštersku košiju, i kada se rvesa vukom po batragama i dračama....

Opšta je teza da su Biserini ju-naci motivisani humanizmom, dačine dobra djela, da vjeruju u lju -dske mudrosti, u Dobrog čovjeka,koji je prisutan u sferi svakog pe-

šterskog, dakle sandžačkog su -bjekt a. O Dobrom čovjeku se pri -povijeda, mi tskom epskom stilo-genošću. Tako, epski, bajkovito,govore Biserini Pešterci. I vjeruju.Naprimjer: ‘’Zasadi suho drvo navrelom ognjištu i čini samo dobradjela. Ako drvo je dnom procvjeta,onda ti je Bog oprosto’’.

Biserini Peštreci čine dobra djela.U bajkama je to čudo, a na Pešteri jestvarnost. Činili su dobra djela, i‘’Suho drvo na ognjištu (je) procvjetalo... tako lijepe ruže’’ I ja to kažem. UPešteri rastu ruže, koje prirodasama njeguje. Tako ih sandžačkepjesnikinje Hanka i Bisera apolo-getski evociraju, kao subjekat svo-jeg unutrašnjeg svijeta koji bi bezpešterske lirske i epske nadarenosti,bio jednostran i neproduktivan.

Vrlo je indikativna zadnja pripo-vijest u ovom colecsion- romanu.To je lijepa, i sentimentalna priča oSejdefinom suđeniku. I meni je, zai-

sta, bilo mučno (po Sartrovoj filozo-femi: mučnina) I žalim što se to de-silo, iako je Pešter danas Evropa.

Ko si Ti, Sejdefa? Jesi li ona izsandžačke pjesme ‘’Sejdefu majkabuđaše’’? Krase li Te ‘’Duboke tamneoči, grčki nos, valovita crna kosa, ari-stokratska ruka koja je podupirala

bradu - to je bio njen otac?’’Veliš: ‘’...Sejdefa ima njegoveoči, kosu i nos.’’

Jesi li Ti ‘’osjećala pustinju usebi’’? Kao ona lijepa Puški-nova Tanja u ‘’Onjeginu’’? Pi-tala je Njanju, je li voljela usvojoj mladoosti.

I Ti, Sejdefa: ‘’Majko! Recimi je li grijeh voljeti nekogadruge vjere?...

‘’Pešter je i od mene napraviozvijer, majko!’’

Majka će samo odmahnutiglavom. Pjesnikinja će pono-viti onu peštersku etičkuaksiomu: ‘’Pokazala je Sejdefida treba da i ona nešto njiše unaručju’’...

Pešterci vjeruju u suđaje isudbinu, ali dobro znaju dasudbinu ne treba izazivati.

Sejdefa, koja posjeduje ‘’emocio-nalnu inteligenciju’’ izazvala je su -dbinu. Iako je ‘’... bio za meneizmišljen’’, ... ‘’nije bio suđen i moj’’.

I na kraju ove love story ili pe-šterske rapsodije: ‘’Zbogom Mi-hael!’’...

Mitska slojevitost u romanu, motivi, idejni prospekt

Epsku strkturu, stilogeni pro-stor i visoki umjetnički standardovoga Biserinog romana čini ogre-zlost mitskim slojevima, aktuelnim iu današnjoj pešterskoj kulturi i tra-diciji. I to je ona najvrednija krea-tivnost i znanje naše spisateljice, dasve relevantne mitske naslage ubogatoj tradiciji sandžačkih Bo-šnjaka evidentira ne samo kao lite-rarni materijal već i kao naučnugrađu - kao izvor za dalja etno-poetska izučavanja.


Pjesnikinja Bisera se, po romane-sknoj metodologiji (up. M. Bahtin,O romanu), indirektno, bavi sociolo-gijum mita – dakle, bošnjačkog san-džačkog mitološkog sistema, u onojmjeri koja je elemenat motivisanostifabule epizoda u neprekinutojkompoziciji sociološke determina-nte. Prema ovim teorijskim para-metrima roman je egzistencijalni tipliterarnog djela, poetika mita i sociolo-ške mape u još koherentnom sandža-čkom društvu. Na ovim potvrdama,može se formulisati zaključak, da jemitsko nasljeđe još stabilno u San-džaku – u usmenoj predaji i umje -tničkoj kreaciji, ne samo kod Bisereveć i kod drugih sandžačkih pisaca(Ć. Sijarić, M. Baltić, S. Sijarić, O.Turković, R. Ćelahmetović...).

Dubljom analitičkom metodom(književno-sociološkom i lingvističkom)da se pretpostaviti da su mnogimotivi i mnoge stileme naslijeđeniiz bajki i legendi, i da u narodnojkomunikaciji funkcionišu u ‘’oka-menjenoj’’ leksičkoj i rečeničnojstrukturi, i ne samo kao stilski ma-terijal već i kao paganski supstrat –najstariji oblici mitske kulture.

I u romanesknom tkivu našespisateljice Bisere, adekvatno na-rodnoj usmenoj predaji, zastupljenje mit o Aliji Đerzelezu, junaku u ze-lenom ruhu i na bijelom konju.Ovaj mitski junak je prototip onomhrišćanskom sv. Đorđu. Obe oveličnosti su nehistorijske, mitske injihov paganski etimon je onajprotomongolski i prototurskiH’z’r iz mitološke kulturenaroda Centralne

Azije, one danas mongolsko-alta -jske. Ovu tezu nalazimo naučnopotvrđenu u antropološkim ese-jima Linga Trevora (Religija prototu-raka i protomongola) i Žan Pol Ru-a(Religije Istoka i Zapada)

Iz ovog centralnoazijsog mitaproistekle su mnoge bajke i legede ina Istoku i na Zapadu, a mnogimotivi iz ovoga mita ušli su i uvjerske sisteme velikih religija,dakle i u islamsku i u hrišćanskuvjersku kulturu.

U prapostojbini H’z’r je div//ju -nak koji u proljeće pobjeđuje de-mona - ‘’zlog’’ zmaja i utjeruje ga upećinu, da bi se taj demon ponovoinkarnirao u zimu, i tako naizmje-nično. Naravno, ovo je pa ganska me-tamorfoza koja asocira na promjeneu prirodi. H’z’r (Alija Đerze -lez//Đorđe) ubija zmaja//aždaj u(aždahu) koji pored nekog jezera iliizvora proždire narod. Takvajedna, vrlo indikativna, legenda ve-zana je za jedan izvor na Pešteri iza nazive nekoliko mjesta u ovimkrajevima. Nalazi se zabilježena uudžbeniku Bosanski jezik I, za na-stavu maternjeg jezika u Sandžaku.Naravno, i kao literarni motiv uonim lije-

pim pričama književnice Bisere,koji će njoj biti i dalja stvaralačkamotivacija.

U Vizantiji je mit o H’z’ru (Đer-zelezu//Gergelezu) transformisanu sveca ratnika – u sv. Đorđa, koji seu nekim balkanskim hrišćanskimkulturama naziva Đerđ (kod Alba-naca), sv. Jure//Zeleni Juraj (kod Hr-vata) i sl. Iz ovog mita motiv oH’z’ru ušao je i u sve oblike narod-nog stvaralaštva, osobito u epskupjesmu, a njegove epske osobineprenošene su i na likove drugih ju-naka iz šireg konteksta epike, nesamo narodne već i umjetničke(Marko Kraljević, Musa Kesedžija,Vojvoda Balačko, Tale Budalina...).

Mitskog porijekla je i onaj motivo šejtan-trešnji, u čijim se ‘’žilamaprokletstvo ugnijezdilo’’, kao i motivio zakletvi ‘’na ralo, hljeb, kamen’’...,o krivokletstvu (priča ‘’Kletva’, 30’)

Sandžak je poznat po izobiljutrešanja. Rastu na svakom mjestu,i one pitome i one divljakuše, ikao po nekom prirodnom zakonurastu u skladovima, međama, pr-lima i stranama. Dostižu impo-zantnu visinu i razgranatost, isvaka je rizik za djecu. Zato im sepripisuje ‘’prokletsvo’’.

U Sandžaku se vjeruje da krivakletva ‘’doziva nedaću’’.

Mitskog je porijekla imotiv o šarki (zmiji). ‘’Kada ti

tri puta preko ruku pređe, ipričati i vesti ćeš bolje odmene – reče starica...’’(priča ‘’Muško’’, 17).


U Sandžaku vjeruju da postoji‘’dobra zmija’’, kućnica, i da nju netreba ubiti, niti onu koja čovjeka nenapadne. Da li je u pitanju neki re -fleks indijskog džainizma, potvrdićeinteresovanjem i Bisera Suljić.

Mitskog karaktera su i motivi oBijelom konju, Bijeloj ženi, Bijelomčardaku, bijelim rukama. Ove sintag-matske mitologeme svakako su slo-jevi iz nekih bajki koje suiščezavale u historijskom hrono-topu. U ovom diskursu su mitolo-geme o Dobrom (Dobrom čovjeku iDobroj ženi).

Đurđevdanske svečanosti (uranci,zahvatanje vode sa vitla, branjebilja, kupanje i sl.) i petrovdanskesvečanosti (paljenje lila, obilazakbačice i mlekara, zabadanje lilakau torovima i u lijehama i sl.) su obi-čaji proistekli iz starih paganskihmitova. Ovi motvi zastupljeni su iu romanu Pešter kao elemenatusmenog folklora Bošnjaka.

U ovaj mitski folklorni dis-kurs, uklapaju se i brojni mikro imakro toponimi iz korpusa pe-šterske onomastike, kao Nevje-stino polje i dr. Cio Sandžak jekarakterističan po frekvenciji to-ponomastike mi tske semiotike.

Motiv ‘’Zabranjena ljubav’’ekspo nentan je u ovom romane-sknom kodeksu, kao socijalna ka-tegorija društvene sredine. Da bise želja ostvarila, treba čarati i ba-jati. ‘’Kada budeš noćas večerala,ugrizi prvi zalogaj i sakrij ispod sofre.Pazi da te ne bi ukućani vidjeli. Takoisto uradi i na sredini jela. I na kraju,posljednji zalogaj’’.

Socijalna nejednakost takođe jemotiv ove lijepe Biserine naracije.Potvrđen je u monoremskoj stilemi‘’Šteta, što je iz siromašne familije’’.

Želje djevojačke, niti momačke,često se, naravno u daljoj prošlosti,nisu uvažavale, pa je i to predmetovoga romana. ‘’Majko... Momkaprvo da vidim...’’ - posljedni je krikone koju udaju. Ovaj sociološkimotiv danas je rijedak, osobito umuhadžirskoj odiseji po Evropi.

Motiv ‘’glava za glavu’’ (Kletva, 30)

sadržaj je narodnog usmenog prava ko-dificiranog i u Kanunu Leke Dukađina.

Ademov san o idealnoj ljubavojsreći i čarobnom čardaku obojen jeromantičarskom patinom, među-tim romantizam kao umjetnička for-macija nije tipičan kreativnipostupak Bisere Suljić. U djelu do-minira realistička kreativna metoda.Čak i oni mitski prostori su dio na-rodne kulture, one koja se definišekao nanarodni žiovot, odnosnoodraz narodnog života i mišljenja.

Likovna panorama u Biserinom romanu

U ovom dobrom djelu pjesniki-nje Bisere zastupljeno je više lično-sti, koje su, svaka za sebe, tipičansvijet sa tipičnim epskim karakte-ristikama. Ti likovi egzistiraju kaoda su izišli iz neke legende, bajke,ili nekog epa starije opcije. To su li-kovi tradicionalne epske strukture,tradicionalnog mentaliteta i ku -lture, visokoetični, uvijek u akciji,jer to pešterski način života tražiod svakog pojedinca.

Ipak, figurativno, ovdje semogu iskristalisati dva likovnasubjekta: Muško - čovjek i vuk, iŽensko - kućnica i vučica, Majkanajviših etičkih vrijednosti. SvakaŽena je ovdje Andromaha, Anti-gona, Majka Šaha. Njih oblikujuzajedničke egzistencijalne osobine:čovječnost, hrabrost i postojanost –na ledenoj i cvijetnoj Pešteri.

Ovi literarni junaci oličenje sutzv. Kolektivnog junaka. A Pešter jeosobita socijalna i kulturološkadestinacija u Evropi.

Dijalektološki i stilski diskurs romana ‘’Pešter’’

Lingvistički, panorama ove ro-maneskne proze ima osobiti značajza aspekt sandžačkih dijalekatskihizoglosa. Pešterska poddijalekatskaizoglosa načelno se uklapa u gene-ralnu mapu sandžačkih govora, sa

izvjesnim fonološkim, morfolo-škim i leksičkim specifičnostima,koje su posljedica miješanja stano-vništva u prošlosti (starije lokalnepopulacije, muhdžira iz Bosne iHecegovine, Crne Gore i doselje-nika iz nekih oblasti SjeverneAlba nije). Formiran je jedan ‘’sre-dnji’’ poddijalekatski sandžačkigovorni tip, koji je latentno evide -ntan i u ovom Biserinom romanu.

Iako je ova dijalekatska zonagranična na relaciji jatovskihalter nanata, ovdje je dominantnozastupljen jekavsko-ijekavski refleks,mada su zastupljeni i ekavskialte r nanti, kao rezultat dijalekata ukontaktu.

Lingvističko bogatstvo u ovomdjelu je rezultat Biserkinog dobrogpoznavanja govora svojeg zavi-čaja, njegove epske kulture i umjet-ničke funkcije, njgove polisemije imetaforičnosti kao ‘’druge semanti-čke dimenzije’’ Zato je jezički resursromana Pešter njegova najviša vri-jedost, osobito danas u vrijemestandardizacije sandžačke komponentebosanskog jezika.

Bisera svoju romanesknu stili-stiku i poetiku temelji na jeziku pe-šterske narodne epske tradicijetransformišući je u umjetničku li-teraturu najviših vrijednosti. Ka-rakteristika ove proze je elo -kventna naracija, ekonomičnost riječii bogatstvo njihovih značenja, figu-rativnost epskog jezika po modelu‘’narodne stilistike’’ i gramatičkihfunkcija. Osobitu specifičnostpredstavljaju mnoge tipično pe-šterske govorne stileme: prilozi ipriloški izrazi, vokativne struku-ture u aseverativnoj funkciji, sta-bilnost svih glagolskih oblika,pravilna deklinacija imeničkih ri-ječi i sl. Pjesnikinja Bisera imala jeizva nredno jezičko osjećanje, osjećalaje ljepotu jezika svojeg šireg zavičaja,zato ga je apologetski transformisala iznarodne u umjetničku lingvističkumateriju. Taj aspekt otvara novopoglavlje u jezičkoj i književnojkulturi Sandžaka, naravno i pe-šterske poetske Ilijade.


ORIJENTALISTIKA - HRONOLOGIJA

Kerima Filan, Univerzitet u Sarajevu

ODREĐIVANJE VREMENA U PROŠLOM VREMENU:

OD DOBA GODINE DO DOBA DANA

Uvod

Rukopisna knjiga od 164 lista, koju jetokom druge polovine 18. stoljećaispisao građanin Sarajeva po imenu

Mula Mustafa, predstavlja njegovu priva-tnu bilježnicu. Takve su bilježnice u osma -nsko-turskoj kulturi nazivane medžmuama

– zbirkama raznorodnih te -kstova. Medžmue obično sa-drže tekstove koji su njenavlasnika zanimali, koje je že-lio koristiti, sačuvati i posje-dovati te ih je prepisivao zavlastitu upotrebu. Osim štosu prepisivali već postojećetekstove, vlasnici su u svojebilježnice i zapisivali ono štosu željeli sačuvati u pamće-nju. Sadržaj takvih bilježnicaje veoma raznovrstan i uvijeknepredvidiv ma koliko bileobjedinjene zajedničkim na-zivom – medžmue.

Veći dio Mula Mustafinemedžmue, oko 100 listova (200stranica) ispunjavaju njegovizapisi o različitim događa-jima i pojavama u sredini u

kojoj je živio. Sigurno je da se Mula Mu-stafa tog posla prihvatio vođen vlastitomvoljom. Na jednom je mjestu u svojoj me-džmui zapisao kako ima na umu da će„neki znatiželjnik u neka druga vremenaposlije njega tu knjigu, tu njegovu bilje -žnicu gledati.“1

1. L. 35b/18. Na ovaj ćemo način označavati mjesto na kojem je dotični tekst zapisan u Mula Mustafinoj medžmui. U ovome pri-mjeru: list 35b, red 18 u autografu. Paginacija je naša.

Sažetak

Ljetopis o zbivanjima u Bosnikoji je tokom druge polovine 18.stoljeća ispisivao na osmanskomturskom jeziku gradski pisarMula Mustafa ovdje se promatraiz ugla piščeva poimanja vre-mena kroz analizu različitihnačina datiranja. Poticaj za tuanalizu autorica nalazi uljetopiščevoj uvodnoj rečenici izkoje se vidi da je za njega jednakovažno bilo upisati vrijemesituacije koju unosi u svoj ljetopiskoliko i samu situaciju. MulaMustafino označavanje vremenaprema lunarnom islamskom i os-manskom lunisolarnom kalen-daru, prema kretanju sunca uodnosu na 12 zviježđa i prirod-nim godišnjim ciklusima, premakršćanskim svetkovinama i mus-limanskim blagdanima, upotrebai domaćih narodnih naziva zamjesece, te najzad, određivanjedoba dana prema dnevnim molit-vama i časovniku pokazuje kakoje pisac sebe vidio dijelom svijetakoji ga okružuje. Istovremeno tidatumi predstavljaju različitesimbole jedne kulture.

Ključne riječi: Određivanjevremena, 18. stoljeće, Bosna, lje-topis, Mula Mustafa


Mora da je ta misao o mogućimkorisnicima njegove bilježnice zaMula Mustafu bila dovoljan povodda tokom pedesetak godina zapisuježivotne situacije koje je zapažao iprocijenio zanimljivima za pamće-nje. Piščeva namjera s kojom je pri-stupio poslu zapisivanja onoga štoživot donosi čita se iz njegove uvo-dne rečenice:

Medīne-i şehri Sarāy’da ve eyālet-iBosna’da ba‘z-ı vaķayi‘i beyān vetāriħini beyā[n] ėderim. Zīrā kullu mākutibe ķarre ve mā ĥufiơa ferredėmişler, ya‘ni hep ne yazarsan ķalurve ne ezberlersen ķaçar.2

Zapisivat ću neka zbivanja u graduSarajevu i ejaletu3 Bosni i zapisivatću njihovo vrijeme. Jer, kako kažu,kullu mā kutibe karre ve mā hufiz ferre,to jest, sve što se zapiše ostaje, a što sepamti nestaje.

Takav oblik čuvanja savreme-nosti i njene predaje budućnosti jehronika, povijest, anali. Iz Mula Mu-stafine uvodne rečenice vidi sekako je od samoga početka namje-rio dati jednaku važnost upisivanjuvremena zbivanjâ kao i zbivanjimasamima. S obzirom na tu odliku sa-držaja, Mula Mustafin spis se moženazvati ljetopisom.4

Pisac će se doista kroz cijeli tekstdosljedno držati onoga što jenajavi o. Istina, rečenica kojom jesebe uveo u posao zapisivanja ičitaoc a (ili korisnika) u svoj spis nijeoznačena vremenom – uz nju nestoji podatak kad je zapisana. Kakoonda odrediti uporište odakle jemoguća identifikacija Mula Musta-finoga vremena? Ovo pitanje, ipak,neće dugo ostati bez odgovora.

Dovoljn o će biti pročitati na pr-vome listu (6a), neposredno izauvodne rečenice sadržaje bilješki ioznake vremena koje uz njih stoje.

Odrednice vremena na prvim listovima

Na prvom su listu (6a) upisanekratke bilješke od samo jedne re-čenice i uz njih godina u kojoj sezabilježena pojava desila:

Poznati događaj u kojem su ubijeniMorić Pašo, Sari Murat i Halilbašić,godina 1170. Pohod na Crnu Goru,godina 1170. U Arabiji opljačkane ha-džije, godina 1170.

Četvrta bilješka, nešto opširnijaod prethodnih, govori o zemljo-tresu koji se zbio tri godine ranije,1167. Slijedi još nekoliko kratkihzapisa o različitim zbivanjima uvremenu od 1167. do 1171. godine,također bez hronološkoga reda.Očito je da prva zbivanja, upisanau Mula Mustafinoj medžmui, nisupripadali prezentu u vrijeme pisa-nja; Mula Mustafa ih je pribilježiopo sjećanju.

Navedene godine odmah upu-ćuju na lunarni islamski kalendarkoji je, svakako, bio službeni uOsmanskoj Carevini, a odgovarajuvremenu od 1753. do 1757. godine.5Doista će sve godine u Mula Mu-stafinoj medžmui, kako one u datu-mima tako i one koje se spominjuu tekstu, biti upisane prema luna-rnom islamskom kalendaru.

Već na toj prvoj stranici pisacje počeo, osim godine, upisivatimjesec i dan upisanih događaja.

Prva bilješka s preciznim datu-mom odnosi se na izlet koji jeorgani zirao svilarski obrt u Sara-jevu. Izlet je održan “5. dana mje-seca mu harrema 1171. godine”.6

Po slije tog zapisa još će samo po-daci o rodnoj ili sušnoj godini bitioznačeni jedino godinom,7 svi ćedrugi datumi biti precizniji. Kakoje pisac uvodnu rečenicu napisaou prvome licu, puni datum iz1171. godine identificira to vrijemekao pi ščevu sadašnjost. To je19.09. 1757. godina.8

Zapis o vremenu Mula Mustafaje unosio na kraju bilješke kojapredstavlja cjelinu u pogledu teme.Tako je tekst datacije granicaizmeđ u dva susjedna zapisa, obi-čno potpuno različita po sadržajui često različite dužine. U MulaMustafinom tekstu nema para-grafa, nema naslova ni uvodnihrečenic a, nema bijelih prazninakoje bi signalizirale prelazak nanovi sadržaj. Taj signal je zapis ovremenu koji u linearnom nizuteksta uvijek pripada bilješci kojamu prethodi. Datumi su u MulaMustafinom spisu do samoga krajau hronološkom redu. Posljednji jeiz 1219. [1804-1805]. godine.

Ono što je Mula Mustafa zapi-sao nije povijesna priča, nego sva-kodnevni život u svojoj ra sko -madanosti. Budući da sadržizbivanja iz piščeve sadašnjosti,Mula Mustafin spis veoma pod-sjeća na dnevnik. Doista je njegovtekst razlomljen, „rupičast“, što jeposljedica logike vremena kakvunameće hronološko bilježenje,odnosn o kalendar.9

2. L. 6a/1-2. 3. Ejalet je pokrajina i to najveća administrativna jedinica uOsmanskom Carstvu.4. U okviru ovoga članka zadržavamo naslov „ljetopis“ podkojim je Mula Mustafin spis prije četrdesetak godina objavljen uprevodu na naš jezik (Mula Mustafa Bašeskija, Ljetopis (1746-1804). Sarajevo 1997, Sarajevo-Publishing. 3. izdanje. Prijevods turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinović). Imajući naumu da je ljetopis spis koji podsjeća na listu godina uz koje sedodaju objašnjenja kao veoma kratko uobličena piščeva sada-šnjost (ili, pak, piščeva prošlost) (Ivić, 10), Mula Mustafin spisima i odlike hronike. Pisac je, naime, mjestimično (iako ne siste-matski) dodavao komentar kako je neko nešto učinio, a pone-

kad i kakve je to posljedice izazvalo. 5. Na margini prvoga lista (L. 6a/19-20) Mula Mustafa je zapisaoi nekoliko pojava koje pripadaju mnogo ranijem vremenu. Ondjeje zabilježio, na primjer, da je Gazi Husrev-begova džamija u Sa-rajevu izgrađena 937. (1530), da je Budim izgorio u požaru1079. (1668-1669), a da je Istanbul osvojen 857. (1453) godine.6. L. 6a/12.7. Naprimjer, L. 7b/14-15 ili L. 8a/1 ili L. 8b/10. 8. 5. muharrem 1171. bit će jedini precizan datum za tu godinu.Stoga i 1757. godinu treba okvirno uzeti kao vrijeme kad jeMula Mustafa doista počeo pisati ljetopis. Moglo je to biti i nare-dne 1758. godine. 9. Velčić, str. 90-91.


Tekst koji slijedi tu logiku vre-mena nastaje redovitim zapisiva-njem, ali i redovitim prekidanjemzapisa,10 zbog čega je njegova struk-tura fragmentarna. Ali upravo ta ka-lendarska hronologija oblikuje dne-vničke zapise iz fragmenata u tekst.

„Rupičasti“ Mula Mustafinspis odaje vremensku stru -kturu koja odgovara konceptuvremena kakav nudi kalen-dar. Od doba kad je redovitopočeo ispisivati svoju me-džmuu, ta vremenska struk-tura neće biti poremećena pi-ščevim prisjećanjima prošlihdogađaja ili stanja. Mula Mu-stafa ne nudi ni retrospektivukoja bi se držala određene mi-sli vodilje i pomagala da se tamisao jasno izrazi, što je, inače,odlika hronike.11 Datumi uMula Mustafinom tekstu jamčeda je on čovjek svoga vremena.U okviru te vremenitosti nje-gova svakodnevnica postojikao zbilja – i za njega i za nas.12

Ta kohezivna funkcija datumau Mula Mustafinom tekstu po-nukala nas je da razmotrimokako su oni izraženi. Šta namgovore o Mula Mustafinomvremenu i o njemu kao čovjeku togvremena? Zanima nas kako se pisacorijentirao u vremenu i kako je vre-menske orijentire iskazivao.

Lunarni islamski kalendar

Za vrijeme od preko 50 godina,koliko će Mula Mustafa redovnoispisivati svoju medžmuu, više putaće biti ubilježeno svih 12 mjesecilunarnoga islamskog kalendara, odprvoga muharrema do dvanaestogazi’l-hidždžeta. Sasvim je raznovrstan

sadržaj upisa koje je pisac datiraou taj kalendar. Upisao je kako se „uIstanbulu dogodio jak zemljotres12. dana mjeseca zi’l-hidždžeta 1179.[22.05.1766.] godine“,13 kako je neki„hafiz Halil preselio s porodicomiz Sarajeva u Travnik 1. redžepa

1181. [23.11.1767.] godine“,14 agodin u dana kasnije, 1182. kako je„vojska, s Mehmed-pašom na čelu,otišla iz Sarajeva 5. dana mjesecarebiu’l-ahira“ [19.08.1768.].15

Mula Mustafa je ovako uobliče-nim datumima ponekad dodavaonaziv dana u sedmici, kao što jeučinio u posljednjem navedenomprimjeru. Iz tog zapisa odmah vi-dimo da je 5. rebiu’l-ahir 1182. go-dine bio četvrtak (penčšenbih).Ponegdj e je upisao mjesec i godinu,bez preciznoga datuma, na primjerza bilješku kako je „Abdulkerim-

efendija Defterdarević otišao nanovu dužnost u Dubicu 1188. umjesecu džemade’l-ula [10.07-09.08.1774].“16 Vjerojatno je da nipisac nije pouzdano znao dantakvog a događaja.17

Mula Mustafini datumi odgo-varaju historijskom hidžre -tskom kalendaru u kojem mje-sec ima 29 ili 30 dana,18 a sutonje vrijeme u kojem jedan dansvršava i drugi počinje. Poredtog historijskog kalendara kojise jednako primjenjivao na ci-jeloj zemlji, za tačno određi-vanje važnih vjerskih datumakao što su dani u koje padapočetak i svršetak mjeseca po-sta, bajrami i obavljanje hadžapotrebno je bilo proračunavatii prirodni lunarni kalendar.19

Kako je prirodni kalendar ve-zan za mjesečevu mijenu,valjal o je u svakome mjestupratiti pojavu mlađaka koji seukazuje u razno doba na raz-ličitim mjestima. Mlađak jeznačio početak novoga mje-seca, a njegovo pojavljivanjepotvrđivali su pouzdani svje-doci, šahidi prema čijoj se izjavislužbeno određivalo vrijeme

vjerskih obreda. Taj je način mjerenja vremena,

ipak, mogao dovesti do pometnje,što se, sudeći po Mula Mustafinimzapisima, dva-tri puta desilo i unjegovome vremenu. Dogodilo setako u Sarajevu da su 1172. [1759.]godine na kraju mjeseca posta,ramazan a „ljudi ugledali mlađakodma h nakon podnevnoga namaza(molitve)“.20 Kako je pojava mla-đaka značila početak narednogamjeseca ševvala, „neki su građanizavršili post ne čekajući suton oci-jenivši da je tako valjano učiniti.“

10. Ista, str. 90. 11. Gross, str. 40.12. Berger, Luckmann. Prema: Velčić, str. 85.13. L. 8b/13.14. L. 9b/5. 15. L. 9b/14.16. L. 23a/10. 17. Ukažimo i na to kako je Mula Mustafa često mjesec bilježiokraticom, to jest odgovarajućim slovom arapskog alfabeta kako je

u arapskom pismu bilo uobičajeno. Prvi mjesec muharrem ozna-čavao se arapskim slovom mim (6a/12, 23a/4, 41a/25 i dr.) drugimjesec safer arapskim slovom sad (21a/23, 21b/4), treći mjesecrebîu'l-evvel arapskim slovima re i elif, deveti mjesec ramazanslovom nun (6a/17, 32b/23, 118a/18), deseti mjesec ševval slo-vom lam (13b/7, 118b/7, 120a/8) itd. 18. Kantardžić, str. 321. 19. Isti, 322. 20. L. 6a/20.


Očito je narod nekada sam procje-njivao vrijeme i postupao po svomezaključku ne čekajući zvaničnu oba-vijest. Mula Mustafa taj slučaj nije pro-komentirao. Njegovim se komenta-rom može smatrati i to što je slučajzapisao kako bi ostao zapamćen.

U jednom drugom zapisu o pra-ćenju pojave mlađaka radi određi-vanja početka mjeseca posta MulaMustafa se neće suzdržati od ko-mentara. Izrazit će sumnju u po-vodu zvanične obavijesti o početkuramazana 1184. [1770.]godine budućida se, kako je zapisao, „mjesec nijevidio iako je vrijeme bilo vedro.“21

Doista faktička vidljivost mlađaka,o kojoj su obavještavali svjedoci, za-visi o nizu faktora među kojima sui meteorološki.22 Ako je večer u kojojje ozvaničen početak ramazana bilavedra a mjesec nije bio vidljiv, MulaMustafa je doista mogao mislitikako „su se možda ti ljudi pre -varili“.23 „Kadija je“, zapisao je MulaMustafa, „pri hvatio pouzdanomizjav u svjedoka i naredio je da toppukne.24 I sad, šta je tu je“.

Iako je u vezi s ovom situacijomiznio svoje mišljenje, Mula Mustafase, čak ni u svojoj privatnoj bilje žnicinije upustio u polemiku sa svjedo-cima i sa zvaničnicima. Njegovo seneslaganje sa zvaničnim stavom čitaiz kratkoga komentara ve’s-selâm –sad šta je tu je. Da Mula Mustafasvoje neslaganje nije zasnovao na lai-čkom promatranju mlađaka golimokom nego na stanovitome iskustvu,pokazuje jedna njegova bilješka iz1799. godine. Zapisavši tada da jeumro starac Mustafa-baša TarakčijaMula Mustafa je dodao:

Svakoga je ramazana od mene tra-žio da mu sačinim imsakijju25 beznovčan e naknade, na ime dobroga djelakod Boga primljenoga. Tražio je i toda tačno naznačim u koje doba počinjupodnevni (ögle) i poslijepodnevni(ikindi) namaz.26

Očito je Mula Mustafa bio upu-ćen u izračunavanje tačnoga vre-mena namaza i u proračun kale -ndara. Tu je praksu mogao stećikroz svoje zanimanje za astrono-miju. Kako je zabilježio u medžmui,1770. godine je pohađao predava-nja iz tog nauka (ilm-i nücûm) kojaje držao hadži Mehmed-efendijaVelihodžić27 u prostorijama GaziHusrev-begove zadužbine u sre-dištu onodobnoga Sarajeva.28 U toje vrijeme Mula Mustafa mogaoimati nešto manje od četrdeset go-dina života.29 Sudeći po onome štoje o sebi zapisao u medžmui, zani-mala su ga različita znanja, punoje čitao i razmišljao, te je vjerojatnoda je i astronomiju svladao onolikokoliko mu je bilo dostupno u Sara-jevu u drugoj polovini 18. stoljeća.30

Solarni kalendar

U Mula Mustafinom tekstu lu-narni islamski kalendar, historijskii prirodni, nije jedini koji odražavaonodobnu logiku vremena. Pisac jesmatrao da će svoje bilješke valjanouobličiti i onda kad datum navedepo lunisolarnom kalendaru koji jetakođer bio u upotrebi u Osman-skoj Carevini. Po tom se kalendarugodina dijelila na 12 julijanskih mje-seci, počinjala je 1. marta i završa-

vala se februarom. Taj je načinračunanj a godine bio pogodan zaprivredne poslove zbog vezanostiobrađivanja zemlje za godišnji ci-klus te se godina po tom kalendarui nazivala financijskom (sene-i ma-liye). Iako sačinjen prema sunčanojgodini, taj je osmanski kalendar biolunisolarni jer su se godine bilježilerednim brojem julijanskih sunčanihgodina počev od hidžre, kako sebroje i godine lunarnoga islamskogkalendara. Uzimala se ona godinapo hidžri koja je odgovarala prvomdanu mjeseca marta.31

Kako se taj kalendar počeo i zva-nično koristiti od 1677. godine,32 uMula Mustafino je vrijeme već sto-tinjak godina bio u upotrebi. Taj je,svakako, praktičniji za odmjeravanjevremena u svakodnevnom životuod lunarnoga kalendara budući daodgovara svijesti o kru žnom kreta-nju vremena. Više je puta Mula Mu-stafa smatrao dovo ljnim upisati uzneki događaj datum prema sunče-voj godini zanemarujući sasvim onajprema mje sečevoj. I ti datumi pratesasvim raznovrsne događaje, kao ioni koji su izraženi jedino prema lu-narnom kalendaru. Tako iz MulaMustafine medžmue saznajemo kakoje u povodu rođenja kćerke sultanaMustafe proslava objavljena 5. ni-sana 1172. [aprila 1759.] godine,33

kako je pao snažan grad 11. ejlula1177. [septembra 1763.]34 ili kako je1198. [1784.] godine novi aga,Osman-aga u Sarajevo stigao u mje-secu šubatu [februaru].35 Koji su tobili mjeseci i datumi prema lunarnojgodini, Mula Mustafa nije zabilježiou medžmui.

21. L. 16a/1-5.22. Kantardžić, str. 333.23. L. 16a/1-5.24. Pucanjem iz topa objavljivao se početak mjeseca posta, atokom tog mjeseca je također topovski pucanj označavao krajdnevnoga posta. 25. Imsakijja je lista na kojoj se tačno naznači vrijeme kad postpočinje i kad svršava. 26. L. 140b/18-20.27. Hadži Mehmed Razi Velihodžić (1722-1785) bio je predavačna Gazi Husrev-begovoj medresi i hanikahu, prosvjetnim insti-tucijama visokoga ranga u onodobnoj Bosni. Vidi: Dž. Ćehajić,„Gazi Husrevbegov hanekah u Sarajevu“, Anali Gazi Husrev-be-gove biblioteke. Knjiga IV. Sarajevo, 1976, str. 6. J. Mulaomerović

(str. 267) smatra da je Velihodžić, uz Ibrahima Muzaferiju, biojedan od dvojice učenjaka u 18. stoljeću „za koje se može reći dasu istinski poznavaoci praktične astronomije“.28. L. 42b/7-8. 29. Mula Mustafinu životnu dob računamo prema njegovomezapisu iz 1218. (1803-1804) godine u kojem kaže: Imammnogo godina. Prevalio sam sedamdesetu. (L. 42b/10-11)30. J. Mulaomerović ističe kako se znanje iz astronomije tog vre-mena u Bosni odnosilo na praktičnu astronomiju (str. 267). 31. Kantardžić, str. 341. 32. Isti, str. 340. 33. L. 7b/2. 34. L. 8b/4.35. L. 42b/1.


Kakvo je bilo njegovo znanje osunčevoj godini čitamo opet iz nje-govih zapisa:

Namjeravao sam, veli Mula Mu-stafa, zapisivati sve troškove koje u jed-noj godini napravim za potrebe doma.Ali, to mi je teško [pratiti] te sam upi-sivao zaradu koju sam stjecao u svomemalom dućano kraj sahat-kule. I nekase zna da je sve otišlo za potrebe hranei odjeće. S tim sam bilježenjem počeo 6.dana rumijskog mjeseca hazirana 1192.[juni 1778.]. Godina traje 365 dana, ato je do četvrtka, 5. hazirana.36

Čini se da pisac nije nimalo slu-čajno u ovome zapisu – i jedino uovome zapisu – stavio odrednicu„rumijski“ za mjesec haziran. Ta jeodrednica potvrdila tačnost nje-gove godine od 365 dana. Da ovoMula Mustafino opredjeljenje zasunčanu godinu nije u vezi s po-slovnim karakterom njegovogazapis a, po ugledu na državne fina-ncijske poslove, pokazuje jednadruga starija bilješka u kojoj je po-datak također iz poslovnoga životalocirao u lunarnu godinu:

Tokom 1180. godine [1766-1767.]od mjeseca muharremu’l-harama dokraja mjeseca zi’l-hidždžeta potrošiosam za pisanje jedan bunt od stotinupapira radeći u svome malom pisar-skom dućanu kraj sahat-kule.37

Mula Mustafa se sigurno u ovadva zapisa orijentirao prema onojgodini prema kojoj je pratio okol-nost što je bilježi.

Iako je, kako smo naprijed po-kazali, jedan broj datuma uobličioorijentirajući se samo prema luna-rnom kalendaru, a jedan broj samoprema julijanskim mjesecima, MulaMustafa je najčešće mjesece i danebilježio dvojno. Zapisao je da su vi-jesti o širenju kuge 1175. [1762.] go-

dine stigle u mjesecima zi’l-kade izi’l-hidždže, odnosno u haziranu itemmuzu [junu i julu].38 Zapisao jekako je u mjesecu zi’l-hidždžetu,odno sno u nisanu 1182. [aprilu1769.] godine vojska prilikom odla-ska iz Sarajeva na vojnu putem či-nila nasilje nad narodom.39 Takvihje primjera dvojnoga bilježenja da-tuma u Mula Mustafinom tekstumnogo. Pri tome se pisac nije držaoredoslijeda, nekada je upisao naj-prije arapski a onda julijanski nazivza mjesec, a nekada obrnuto.

Praksu dvojnoga bilježenjaMula Mustafa je primijenio kad jenavodio kakve podatke iz svoga ži-vota.40 Sasvim je precizno zapisaokako je za imama u Buzadži HadžiHasanovoj džamiji postavljen 17.tešrinisanija, odnosno 7. rebiu’l-ahira1173. [28.11.1759.] godine,41 kako jeiznajmio kuću i uselio 12. rebiu’l-evvela, odnosno u 9. ejlulu 1177.[20.09.1763.],42 kako je iste te godine13. rebiu’l-ahira, odnosno 10. tešri-nievvela [21.10.1763.] iznajmi o du-ćan za rad kraj sahat-kule.43

Ti će preciznidvojni datumi bitičak upotpunjenipodacima o dobudana kad MulaMustafa zapiše ro-đenje svoje kćeriHavve: rodila se1179. godine 17.zi’l-hidždžeta, odno-sno 5. majisa, u subotuprije poslijepodnevnem o l i t v e .[27.05.1766.]44 Vri-jeme rođenja sinaAhmeda zapisao je jošpreciznije:

Moj sin Ahmed došao je na svijet uBusovačinoj kući [koja je] preko putadžamije u Buzadži hadži Hasanovojmahali, 20. dan erbeina, 29. dan mje-seca kanunievvela, 11. dan mjeseca ra-mazana, u utorak u vrijeme poslijepo -dnevnoga (ikindije) namaza. Bilo je okodevet sati kad se rodio, ili devet i četvrt,a možda je bilo i malo više, kratko re-čeno oko ikindije namaza. Tako su mikazale žene koje su prisustvovale po-rodu. Godine 1183.[08.01.1770.]“45

Nakon što je godinu sinovljevarođenja na kraju bilješke upisaobrojem, Mula Mustafa ju je još jed-nom potvrdio riječima, i to na ara -pskom jeziku – ŝülüŝ ve ŝemānīn vemi’et ve elf.

Prirodni ciklusi u Mula Mustafinom datiranju

U opsežnom datumu o sino -vljevu rođenju pisac je najprijenaznači o doba godine, potom da-tume po lunarnom i solarnom ka-

lendaru i najzad doba dana.Doba godine ogleda se u

riječi erbein kojom se uosmanskoj tradiciji ra-

čunanja vremenanazivalo prvih 40dana zime.46 Na-ziv za to doba go-dine izve den je

od arapskog broja„četrdeset“ (arba’în),

kao što je iz ara pskogbroja „pedeset“ (ham-

sîn) izve den na-ziv za period

od 50 danazime koji senastavlja naerbein.47

36. L. 34b/8-13.37. L. 12a/1-2. 38. L. 8a/9. 39. L. 11b/16. 40. Prvi podatak o Mula Mustafinom privatnom životu odnosi sena njegovo imenovanje za učitelja (mualima) u osnovnoj školi(mektebu) koja se nalazila „u blizini džamije Ferhadije“. Spome-nuta džamija se i danas nalazi u središtu Sarajeva, ali uz nju višenema mekteba u kojemu je Mula Mustafa postavljen za mualima

1171. (1757-1758. godine (L. 7b/19). To je jedini zapis o piščevomživotu datiran samo godinom. Sasvim je očigledno da je Mula Mu-stafa ovaj podatak upisao naknadno. Naime, zapis koji prethodiovome i onaj koji slijedi odnose se na 1174. (1760-1761) godinu. 41. L. 7b/7-8.42. L. 8b/6. 43. L. 8b/7.44. L. 9b/2. 45. L. 11b/22-25.


Godina se dijelila na dva perioda,zimski i ljetni. Zimski je trajao odkasum a do edreleza,48 kad je nastupaoljetni period i trajao do kasuma. Ta jepodjela godine bila važna za svako -dnevni život i posebno za poljopri-vredne radove. I Mula Mustafa će najednom mjestu kratkom rečenicom„...A najveći poslovi.“49 pokazati kakoće baš u vrijeme najvećih poslova upolju svakodnevna kiša i izmaglicausred ljeta, potrajavši petnaestakdana, onemogućile te radove.

Unutar podjele na dva šestomje-sečna perioda u narodnom se raču-nanju vremena godina dijelila i namanje cjeline poput erbeina i ham-sina. Zemherirom se nazivalo dobakad nastupe najhladniji zimsk idani,50 džemre je bio naziv za danekad počne osjetno popuštati hla -dnoća,51 a berd-i adžuzom se označa-vao period od 8 dana u kojima ponarodnoj predaji padne posljednjisnijeg u godini.52 Ti su se narodninazivi za pojedino doba godinenaznačaval i i u kalendarima.53

I Mula Mustafa je često sasvimprecizne datume koje je zabilježiogodinom, mjesecom i danom upo -tpu njavao i podatkom o dobu go-dine prema tom narodnom raču-nanju vremena, kako je učinio kadje zapisao rođenja sina Ahmeda. Zaneka je zbivanja datum smatrao do-bro uobličenim kad je napisaosamo godinu brojem i dodao naro-dni naziv godišnjega doba.54

Te je osmanske turske nazive ko-ristilo stanovništvo u našim kraje-vima i u svome bosanskom jeziku.Bosanski oblici tih naziva, erbeini,hamsini, zemherije55 odražavaju svi-jest o tome da oni označavaju„množinu“ – jedan broj dana u go-dini. Značenje množine postignutoje dovođenjem domaćeg pluralnogsufiksa (i) na osmansku riječ (erbein,hamsin). Bit će da je pod utjecajemtih oblika Mula Mustafa na jednommjestu hamsine sasvim čitko napisaou obliku hamsiyan, što je, očigledno,njegova varijanta množine izraženeperzijskim pluralnim sufiksom -yânna arapskoj riječi hamsin.56

Narodne nazive godišnjih doba,koji su kao orijentir u vremenu biliu općoj upotrebi u osmanskom je-ziku, Mula Mustafa je osobito kori-stio da istakne značenje svojihbilježak a o vremenskim prilikama.Pišući o svečanom dočeku Mustafe-paše Nišandžija koji je 1193. [1779.]bio naimenovan za namjesnikaBosn e, Mula Mustafa je naveo kakoje gledao „četrdesetak ljudi kako sKozje ćuprije skaču u vodu [rijekuMiljacku]“ u znak dobrodošlice.Ovaj je zapis dodatno vrijedanpamćenja budući je paša u Sarajevostigao u zimsko doba, prema MulaMustafinom datiranju 8. danaerbein a. Teško bi bilo zamisliti takveegzibicije u Sarajevu usred zi -mskoga doba, da pisac nije pribilje-žio kako je te godine „vrijeme bilo

toliko toplo da se stotinu godina nepamti tako lijepo vrijeme u erbei-nima“ i da nije dodao kako se„istina, pamte erbeini bez snijega i ulijepome vremenu, ali se ne pamtitoliko toplo da je narod vrata držaootvorenima, kako je bilo te go-dine.“57 Tek je na kraju razmjernoopsežne bilješke o pašinom dolaskuMula Mustafa upisao datum, 19.zi’l-hidždžeta [28. decembar].

Evo još jednoga datuma zabilje-ženog na sličan način:

Rijeka Miljacka je nadošla. Čak jepalo i malo snijega. A bio je 30. danposlije rûz-ı hızra.58

Izraz rûz-ı hizrâ kojim se nazivaoprvi dan ljetne polovine godine59 kaovremenska odrednica u ovoj bilješcizasigurno ističe neobične vremenskeprilike više nego što bi to bilo posti-gnuto preciznim datumom.

Narodni nazivi posebnih dana u godini

Rûz-ı hızrâ, prvi dan ljetnoga še-stomjesečja padao je 23. aprila pojulijanskom i 6. maja po gregorija -nskom kalendaru. Taj će vremenskiorijentir Mula Mustafa više putazapisati u svojoj medžmui,60 jeda -nput čak na arapskom jeziku – yev-mü’l-hızrâ.61 Značenje je ostalo isto,«Hizirov dan»,62 samo je perzijskuimenicu rûz (dan) zamijenila ara -pska yevm u istome značenju. I per-

46. Četrdeset dana erbeina računalo se od 9. kanunievvela koji je de-seti mjesec solarne godine i odgovara 12. mjesecu, decembru u grego-rijanskom kalendaru. Prema: Şemseddin Sâmî, Kâmûs.î Tûrkî, str. 87.47. Hamsin obuhvata vrijeme od kraja januara do 20. marta,kad počinje proljeće. 48. Kasumom (kâsım=koji dijeli) se nazivao dan koji dijeli ljetni odzimskoga ciklusa. Padao je 26. dana tešrinisanija, devetoga mjesecasolarne godine (odgovara 8. novembru). Edrelez je padao 23. danamjeseca nisana, drugoga prema solarnoj godini (odgovara 6. maju). Potom računanju kasum s edrelezom dijeli godinu na dva šestomjesečnaperioda. Prema: Semseddin Sâmî, Kâmûs.î Tûrkî, str. 1037 i str. 583.perida. odjeljuje računao od 8. novembra (po gregorijanskomkalendaru) i obuhvaćao je vrijeme od šest mjeseci do edreleza,6. maja kad je počinjao šestomjesečni ljetni period. 49. L. 15a/15. 50. Zemherir se računao od zimskoga solisticija, 21. decembrado kraja januara. Prema starom solarnom kalendaru taj je pe-riod padao u 10. i 11. mjesec i obuhvaćao je dvadesetak danakanunievveal i dvadesetak dana kanunisanija. U našim se kraje-vima za zemherir koristio naziv zemherije.

51. Tri dana u godini se nazivaju džemre, i to 1., 8. i 15. dan ulaskaSunca u zviježđe Ribe. Vidi: Kantardžić, str. 318, napomena 22. 52. To je vrijeme od 20. do 28. dana počev od ulaska Sunca uzviježđe Ribe. Vidi: isto. 53. Isto. 54. Na taj je način Mula Mustafa zabilježio da je „13 tovaranovca stiglo [u Bosnu] 3. dana hamsîna 1187. [1774.] godine“(L. 23a/1) ili da je „Salih-paša otišao iz Bosne krajem erbeina1208. [1794.] godine“ (L. 147b/14). 55. Da su se ti nazivi unosili u kalendare koji su se u našim krajevima kori-stili čitamo i kod Kantardžića u navedenom radu, str. 318, napomena 22. 56. Taj primjer je u naprijed navedenoj bilješci (naša napomena 53.)o dopremanju 13 tovara novca (L. 23a/1).57. L. 35b/6-8.58. L. 8b/8.59. Kantardžić, str. 318, napomena 22. 60. Na primjer: L. 12b/1, L. 13b/16, L. 118/14. 61. L. 29b/19.62. O nazivu „Hizirov (ili) Hidrov) dan“ kod bosanskih musli-mana i uopće na Balkanu vidi: Hadžijahić, str. 320.


zijsku je sintagmu zamijenila arap-ska. Ovakvi su se složeni izrazi za-sigurno poimali kao „termini“ uonodobnoj kalendarologiji, na štoupućuje zapis u kojem je Mula Mu-stafa složio tursku sintagmustavlja jući perzijsku rûz-ı hızrâu kontaktnu poziciju s tur-skom imenicom gün (dan). Re-zultat je turska konstrukcija uznačenju „na dan Hizirovadana“ (tur. rûz-ı hızrâgüninde).63 A arapska sinta -gma (yevmü’l-hızrâ) i perzijskarûz-ı hızrâ otkri vaju da je MulaMustafa pozna vao strukturutih sintagmi.

Drugi naziv za Hizirovdan, edrelez,64 koji je u svomespisu koristio jednako čestokao i rûz-ı hızrâ,65 Mula Mu-stafa nije povezivao s imeni-com u značenju „dan“. Mo-žda je edrelez bio dovoljnoprepo znatljiv „terminu“ danije trebalo dodatno pojašnje-nje općom imenicom u zna-čenju „dan“.

Mula Mustafa je, inače, ri-ječ „dan“ izražavao i turskomimenicom gün i perzijskom rûz iarapskom yevm. Ta se osobnost nje-govoga jezika vidi u mnogim pri-mjerima, a sasvim je očigledna ubilježenju Aliđuna, naziva za dankoji je narod računao najtoplijim iprekretnicom ljeta. Mula Mustafaje Aliđun zapisao na različite načineali uvijek u istome značenju – „Ali-jev (ili, prilagođeno bosanskom je-ziku, Alijin) dan“. Različitost seogleda u izražavanju imenice„dan“ pridružene vlastitom imenu

Ali (Alija). Aliđun prepoznajemo usintagmama yevm-i Alî66 i rûz-ı Alî67

jednako kao u turskoj Ali güni. Ovuposljednju u Mula Mustafinomtekst u vidimo i gramatički pravilno

napisanu u navedenom obliku ali ibez posvojnoga sufiksa „i“ u fina-lnoj poziciji sintagme; tada se čitaAli gün.68 Oblik Ali gün neodoljivopodsjeća na onaj koji je u našemnarodu udomaćen, Aliđun.69 Sa-svim je sigurno da domaći naziv idolazi od turskoga Ali gün[i], no netreba misliti kako je Mula Mustafaturski „termin“ prilagođavao do-maćem izgovoru. On je naprosto iturske nazive dana dosta često za-pisao bez posvojnoga sufiksa te

umjesto očekivanoga salı güni u nje-govome tekstu nalazimo salı gün,umjesto pazar güni nalazimo pazargün ili umjesto cuma güni, cuma gün.No to je bila praksa i u drugim

proznim tekstovima namije-njenim široj upotrebi.70 Osimtoga, Mula Mustafa nigdje usvome tekstu nije edrelez,odno sno ruz-i hizra nazvaoJurjevom (ili Jurjevim, Juraje-vim danom ili Đurđevda-nom), niti je za Aliđun napisaoIlindan (ili Ilijin dan) kako suse ti dani naziva u našim kra-jevima u izvan-islamskoj tra-diciji. Ova bi napomena zasi-gurno bila suvišna za tekst naosmanskom turskom jezikukoji je napisao jedan bosanskimusliman da pisac kao vre-mensku odrednicu nekih zbi-vanja nije upisivao dane kojeje svetkovalo kršćansko stano-vništvo u našim krajevima.

U Mula Mustafinom na-činu datiranja Božić, Petro -vdan, Vidovdan, Spasovdan iliMiholj imaju istu funkciju kaoBajram, Aliđun, kasum, erbeini

ili hamsini – vrijeme nekih životnihsituacija je naznačio orijenirajućise prema tim danima. Zabilježioje kako je 1184. [1770-1771.] go-dine „šljiva požegača toliko rodilada se sve do kasuma mogao kupititovar za 200 akči“71 i kako se „su-hoga mesa čak do Bozguna (Božića)moglo naći lijepoga, iako je narodprocjenjivao da će te zime bitislabo stanje s mesom. Neka se znada je baš tako bilo,“ 72 kaže MulaMustafa.

63. L. 12b/1. Tog pitanja smo se dotaknuli u radu «Perzijske ri-ječi i njihove neperzijske isto/bliskoznačnice u osmanskom je-ziku (na primjerima iz Ljetopisa Mula Mustafe Bašeskije,Beharistan, 12 (specijalni broj), Sarajevo 2004., str. 119-140.64. Taj oblik riječi varijanta je naziva hıdrellez izvedenog iz imenaHizir (ili Hidr) i Ilijas. U islamskom s evjerovanju Hizir i Ilijas sma-traju (Božjim) poslanicima. Narod vjeruje da se ta dva poslanikasvake godine sastaju u istome danu, i to na edrelez. I u savreme-nom se turskom jeziku koristi naziv hıdrellez za dan 6. maj.65. Na primjer: L. 13b/15, L. 17a/24, L. 23a/3, L. 118a/11, L. 119a/23. 66. L. 8a/11. 67. L. 8a/7. 69. U nazivu Al gün(i) palatalni konsonant [g], koji ovdje vidimou inicijalnoj poziciji imenice gün, u rumelijskim je turskim dija-

lektima, među koje je spadao i turski što se u prošlim stoljećimakoristio u Bosni, palataliziran toliko da se približavao glasovnojvrijednosti konsonanta [đ]. Ta se njegova vrijednost zadržala umnogim turskim riječima koje su ušle u južnoslavenske jezike. 70. Da je to bila praksa i u drugim pisanim izvorima na osmanskom je-ziku vidimo i u članku „Halk Osmanlıcası...“ u kojem je F. Turan kaojednu od osobnosti teksta Melheme koju je u tom članku predstavioistaknuo mjestimično ispuštanje posvojnog sufiksa na imenici gün unazivima dana (salı gün, cum'a gün itd). Vidjeti: navedeni rad, str. 690.71. L. 15b/13.72. L. 15b/15. 73. L. 23a/8. 74. L. 119a/14-15. 75. L. 149a/9.


Zapisao je kako je „vojničkeplaće za 1181. [1767-1768.] janičar-ski aga Ahmed-efendi donio 1184.[1770.] godine, 19. dana mjesecaaugust a, odnosno u mjesecu dže-made’l-ûlâ po lunarnom islamskomkalendaru“, a kako su plaće za tu1184. stigle četiri godine kasnije,„1188., 30. dana mjeseca rebiu’l-ev-vela na Spasovdan.“ [10.06.1774.]73

Mula Mustafa piše kako je „Ha-dži Salih-paša sa svojom pratnjomod 200 ljudi stigao u Bosnu 1204.godine i u Sarajevo ušao „u srijedu,10. džemade’l-ahira, odnosno 25. danhamsina [24.02.1790.]“74 te kako jepet godina kasnije 1209. u Sarajevodošao „novi aga u mjesecu zi’l-hi-dždžetu, jednu sedmicu poslije Vi-dovdana.“ [04.07.1795.]75

Navest ćemo još nekoliko MulaMustafinih zapisa:

Ferman s radosnom viješću o pob-jedama osmanlijske vojske na frontu1183. godine za koju će se vijest, istina,kasnije pokazati da nije bila tačna, sti-gla je u Sarajevo 5. rebiu’l-evvela naPetrovdan. [09.07.1769.]76

Godine 1197. [1782-1783.] narodusu obznanjene tri bujuruldije kojimase naređivalo skupljanje vojske zarat s Austrijom, ali je došao i Miholj,a vojska još nije bila podignuta.77

Godine 1190. [1776.-1777.] pala jevelika kiša i donijela bujicu na pet-šest dana prije Petrovdana, a ondaponovo na tri dana prije Aliđuna.78

Devet godina kasnije, 1199.[1784.-1785.] kad se Ismail-paša, naputu za Bosnu, razbolio i umro uNovom Pazaru, Mula Mustafa ćeopet zapisati kako se ta „čudna si-tuacija, kakva se u Bosni nije pam-tila, desila 10. ramazana, između Pe-trovdana i Aliđuna.“ [17.07.1795.] 79

Lokalne nazive važnih dana ugodini Mula Mustafa je jednostavnoprevodio na turski jezik i uklapao ihu tekst koji je već svakako pisao natom jeziku. Petrovdan je Petrov güni,Vidovdan je Vidov güni, Spasov danje Ispasov güni a Miholj jednostavnoMihol. Petrovdan je jedanput ipakostao nepreveden, ali je tumačenjedobio kroz arapsku imenicu yevm –postao je yevm-i Petrovdan.80

Na isti je način Mula Mustafazapisao blagdan Gospojine – yevm-iĠospoyina i blagdan Blagovijesti –Blagoviyest güni. Mula Mustafinidatumi u kojima su Gospojina i Bla-govijest vremenske odrednice uprevodu glase ovako:

Zanatlije pekari priredili suizlet 12. dan mjeseca redžepa 1190.godine, kad je sunce bilo na 5 stepenuzviježđa Djevice, na dan Gospojine”.[28.08.1776.]81

Princ Sulejman, sin sultana Abdul-hamida rodio se 28. saferu’l-hajra 1193.u srijedu uvečer u 3 sata. [28.03.1779.]Održana je proslava uz pucanje pušakai topova. Proslava je počela na Blagovi-jest i potrajala je 3 dana.82

Na drugim mjestima na kojimavrijeme zabilježene životne situa-cije označava tim kršćanskim blag-danima, Mula Mustafa je Gospo-jinu preveo na turski riječimavefat-i Meryem güni – dan Merjeminesmrti,83 a Blagovijest je izrazio sin-tagmom bešaret-i Merjem – Merje-mina radosna vijest.84

Božić je Mula Mustafa ujedna-čeno zapisao izrazom Bozgun kakosu „muslimani obligatno nazivalitaj kršćanski praznik“.85 U MulaMustafinoj medžmui čitamo kakosu aga i mula znali i u zimskodoba otići na mušaveru (sastanak)

u Travnik gdje je stolovao vezir,kao što su 1204. godine otišli „na10 dana prije Bozguna, 11. rebiul-ahira“ [29.12.1789.].86 Ondje čitamokako su godine 1184. [1770-1771.]vijesti o porazu osmanlijske vojskepred ruskom stigle oko Bozguna,87

kako je iste te godine „sve do Boz-guna vrijeme bilo lijepo, nije bilonimalo hladno, a onda su na Bo -zgun, 19. dana mjeseca ramazanapali i kiša i snijeg. [06.01.1771.] Paneka se zna da je tako bilo“,88 za-pisao je Mula Mustafa. I deset go-dina kasnije, kad je 8. januara na-stupila „nova 1194. [1780.] godina,palo je malo snijega i dobro je zah-ladnilo oko noći Isaaova rođenja“,kako je pisac označio kršćanskunovu godinu.89

O Mula Mustafinom datiranju

Mula Mustafini datumi odraža-vaju različite prakse određivanjavremena u sredini u kojoj je živio.Lunarni islamski kalendar, koji jeimao karakter službenoga i vjer-skog, Mula Mustafa je morao po -znavati i primjenjivati i kao vjerskislužbenik, imam i kao gradski pisar,katib. Julijanski kalendar, primjenji-van kao lunisolarni, također je biou službenoj upotrebi te je, kao obra-zovan čovjek (imao je naslov mule)i taj mogao poznavati. Kako je bioupućen u astronomiju, Mula Mu-stafa je znao pratiti položaj suncaprema 12 zviježđa zodijaka.90 Čestoje i tim podacima upotpunjavao većnaznačene precizne datume obli-kovane prema lunarnoj i/ili solar-noj godini. Ovako je napisao datumrođenja jedne svoje kćeri:

76. L. 12b/13-14.77. L. 42a/13-14.78. L. 28a/13-14. 79. L. 43a/19. 80. L. 153b/13.81. L. 28a/23.82. L. 34a/1-2.83. L. 13a/5 i L. 21b/18. 84. L. 17a/1. 85. Hadžijahić, str. 318. Na ovome mjestu autor članka poja-šnjava da se tim nazivom, kao i drugima koje su muslimani kori-

stili za Božić (Bozuk, Trozuk, Rožić), „nije htjelo vrijeđati kr-šćane već su oni bili izraz uvjerenja da je blasfemično u bilokojoj vezi pojam Bog uzimati u deminutivu“. 86. L. 119a/12.87. L. 16a/21.88. L. 16a/9.89. L. 35b/16. 90. Upućenost u astronomiju podrazumijevala je i znanje oastrologiji. Mula Mustafa, istina, ne spominje da je sačinjavaohoroskop, ali se često obratio na Melhemu, , što je podrazumije-valo i upućenost u astrologiju


Godine 1193. rodila se moja kćiMerjema Nurija, u mahali Mimara Si-nana u mjesecu redžepu [15.07.-14.08.1778.] u utorak uvečer u tri i posata, jedan dan prije nego što je nastu-pio august. Sunce je bilo na 20. stepenuzviježđa Lav.91

Sasvim je rijetko pisac jedino po-ložajem sunca, uz na-značenu godinu, odre-dio vrijeme nekesituacije, kako je učiniou zapisu o Mehmed-paši Silahdaru. Smije-njen s položaja bosa -nskoga vezira paša je naputu iz Travnika premaSolunu jednu noć preno-ćio u Sarajevu, „ali“, pišeMula Mustafa „sirotinjinije podijelio milosti-nju“. Bila je 1193. [1779-1780.] godina i sunce na15. stepenu zviježđa Strijelac.92

U sredini u kojoj je Mula Mustafaživio vrijeme se mjerilo i premapriro dnim godišnjim ciklusima iprema kršćanskim svetkovinama tesu se u njegovim datumima našle ite odrednice. Pri tom on kršćanskeblagdane nije koristio isključivo udatumima uz bilješke o događajimavezanim za kršćansko stanovništvo.One, dakle, u njegovome svijetunisu bile odijeljene od službenih itradicionalnih osmanskih. Kad seima uvid u sadržaj Mula Mustafinihzapisa i u datume koji ih prate, reklobi se da je u bilješci koja glasi:

U Sarajevu je u crkvi nekakav mla-dić sa sela nožem usmrtio jednogakršća nina seljaka u poslijepodnevno dobauoči kršćanskog praznika Crvenih jaja.93

Pisac je prije želio istaknutikako se tragedija među kršćanimadogodila baš uoči blagdana Uskrsanego to da je „praznik Crvenih jaja“kršćanski. Odsustvo misli o „konfe -sionalnom određenju“ vremenskihodrednica u Mula Mustafinom svi-jetu pokazuje ovaj zapis:

Ja siromah, imam i katib, pokrio samsvoju skromnu kuću u Mimar Sinano-voj mahali ćeremitom i šindrom, i za tosam potrošio 2.000 para. Godine 1187.[1773-1774.] na dan Merjemine smrti.94

Jedino vrijeme koje je, osim go-dine, Mula Mustafa dao za tajočito veliki pothvat u svome pri-vatnom životu jest dan Merjeminesmrti, kako je on izražavao kršćan-ski blagdan Gospojinu.95 MulaMustafa ne ostavlja prostora damislimo kako se ovakvo datiranjespontano našlo u njegovoj privat-noj sferi. Jer, u njegovoj medžmuinema zapisanih pa prekriženih,odbačenih dijelova teksta. Njegovebilješke, makar sasvim raznorodnepo sadržaju, povezuje piščeva pro-

cjena da su baš te teme vrijednepamćenja. Tako su i različiti načiniodređivanja vremena vrijednipamćenja. Stoga su zapisani u nje-govoj medžmui.

Koliko se Mula Mustafi kao po-treba moglo name tnuti to da nekedogađaje locira još i u domaće na-

rodne nazive mjesecisiječanj, veljaču, svi-banj, lipanj i srpanj96

kad je već raspolagaočitavim nizomvreme nskih odre - dnica. Ako je nazna-čio kako se „21. rama-zana 1183. godine[18.01.1770.], odno-sno 30. dan zemherijau petak navečer po-slije sutona ukazalajaka crven na nebu izadržala se sve do 8

sati u noći“ zar je nakon tako de-taljno unesenoga datuma bilo po-trebno dodati još jednu odrednicu– 8. siječanj!97 Dovoljno je precizandatum 10. ševval 1203. godine[04.07.1789.] da bi uz to dopisani1. srpanj trebao osigurati još tačnijiuvid u vrijeme kad su se te godinedijelile plaće vojnicima.98

Navedimo i ostale primjere da-tiranja domaćim narodnim nazi-vima mjeseci:

U navedenoj godini [1193/1779-1780.] krajem mjeseca kanunisanija,posljednjih dana siječna dvije-tri noćiukazala se crven na nebu iznad Grdo-nja.99 I opet se crven vidjela dvije trinoći u veljači, odnosno u šubatu.100

Na zerdelijama se pojavio behar 12.dana mjeseca veljače (mâh-ı velaça).101

91. L. 32b/5-6.92. L. 35a/26-27.93. L. 27a/2-4.94. L. 21b/18.95. Nigdje u nama dostupnim izvorima nismo mogli utvrditi dase u islamskoj tradiciji koristi pojam „Merjemina smrt“. Takođersmo pitanje o tom izrazu uputili kolegama, na prvom mjestuonima koji rade na priređivanju kataloga rukopisnih zbirki tedobro poznaju praksu datiranja u islamskim rukopisima. Svimje kolegama izraz „Merjemina smrt“ bio nepoznat. U kalenda-rima na osmanskom turskom jeziku koji su se koristili u našimkrajevima znali su biti naznačeni kršćanski blagdani, no u član-cima koji se dotiču tog pitanja ne navodi se izraz „Merjemina

smrt“. Vidi: E. Kujundžić (ed.), str. 207. 96. Ti su mjeseci zabilježeni kod Mula Mustafe. Kraći pregledradova koji govore o našim narodnim nazivima mjeseci u rûz-nâmama, vječitim kalendarima na osmanskom turskom jezikuvidi u: E. Kujundžić (ed.), str. 205-208. Također i: A. Ćatović,„Osmanski kalendari iz rukopisne zbirke GHB biblioteke u Sara-jevu: Prateće bilješke u kalendarskim tablicama“, Pismo I/I, Sa-rajevo 2003, str. 259-273.97. L. 13b/5.98. L. 118b/1. 99. Grdonj: naziv brda na sjeveroistočnoj strani Sarajeva.100. L. 33b/18-21.101. L. 6a/15.


Sejjid Muhammed-efendi Svrako,pisar u muftiluku, postavljen je za mu -ftiju u veljači 1177. [1763-1764.]102

Umro je moj amidža Topal Osman-aga te sam radi nasljedstva išao u Beo-grad, gdje sam stigao 29. svibnja 1173.[1759-1760.]103

Ove su (1195.) godine sarajevskehadžije pošle 20. džumade’l-ahira, po-četkom lipnja prema Dubrovniku[14.06.1781.]. Narod im je prigovaraošto su otišli ne obavivši dovu i ne po-dijelivši milostinju, kako se činilo pre -thodnih godina.104

Samo su se u našim krajevimamjeseci u godini nazivali ožujkom, tra-vnjem, svibnjem, lipnjem.105 Upisani naovih nekoliko mjesta u medžmui i tinarodni nazivi mjeseci, uz sve drugevremenske odrednice koje je MulaMustafa koristio, razotkrivaju svijetonakav kakvoga je on vidio. MulaMustafa je svoje poimanje vremenarazvio i prema „globalnom“ i prema„lokalnom“ kalendaru, i prema slu -žbenom i prema naro dnom. Te ra -znorodne odrednice vremena u nje-govome iskustvu nisu bilemeđusobno izolirane nego simbo lijednoga „sistema“ u društvenoj za-jednici u kojoj je živio. Poimanje vre-mena je odraz kulture. Mula Musta-fin tekst je (i) preko datuma zapisanihu njemu odraz kultur e svoga vre-mena. Kao isla mski mistik koji je „da-nju i noću radio i razmišljao sve dokmu nisu postale sasvim jasne sveknjige iz tesavufa“,106 Mula Mustafaje zasigurno svijet vidio kao cjelinukoja se ogleda u svojim dijelovima –kao ukupnu zbilju koju sačinjavajuodređena zbivanja i pojave. On je tucjelinu sagledavao zapažajući ljudeoko sebe, njihov fizički izgled i psi-hičko stanje, njihove sklonosti i po-našanja; zapažajući odnos predsta-vnika d r žave prema narodu i narodaprema njima; zapažajući vremenske

prilike i to da su „katolički i pravo-slavni praznik Crvenih jaja pali u istidan“,107 i da je „Kurban-bajram paona ruz-i hizra.“108

To je jedini koncept koji je sebizadao pristupajući ispisivanju me-džmue – zapisati životne situacije injihovo vrijeme. Preko Mula Mu-stafinih zapisa o vremenu njegov jetekst zasigurno „u saodnosu s pra-ksama čitavoga područja ku lture ukojoj nastaje,“ kako tekst posmatraJulija Kristeva.109

Na kraju, o dobu dana

Za nazive dana Mula Mustafa jeuglavnom koristio turske, one kojisu u upotrebi u savremenom tur-skom jeziku, s tim što su srijeda i če-tvrtak uvijek zapisani kao čehâršenbihi penčšenbih. Mjestimično je koristioperzijske nazive (šenbih, jekšenbih, du-šenbih) te arapske koje je mahom na-vodio u obliku perzijske sintagme:jevm-i ehad, jevm-i isnejn, jevm-i sebt.

Ponegdje je, razmjerno rijetko,pisac zanemario zapisati precizandatum ili naziv dana, ali je doba mje-seca označio nazivom za dekadu.Te je nazive dva-tri puta upotrijebiolocirajući događaj u domaći narodnimjesec, kao što je učinio u zapisu:

Danas je stiglo u Sarajevo 400 to-vara municije. Početak je lipnja 1195.[1780-1781.]110

Češće je od drugih naziva te vrstekoristio gurre, kojim se označavaoprvi dan mjeseca, budući je pisacnjime izražavao početak nove luna-rne godine. Takvi su zapisi sličniovome: Sene-i cedîde 1187 gurre-i mfî çehârşenbih – Početak muharremanove 1187. godine pao je u srijedu.111

Prvi dan mjeseca muharrema tegodine bio je u četvrtak [25.03.1773.],ali je nova godina nastupila s poja-

vom mlađaka u suton prethodnogadana, u srijedu kako je i Mula Mu-stafa zapisao.

Početak novoga dana poklapaose s vremenom prvoga večernjegnamaza. To je doba Mula Mustafaoznačavao riječju akşam ili akşamnamazı te rijetko arapskom riječjumagrib (ba’de’l-magrib). Drugi večer-nji namaz je (oko) dva sata poslijeprvoga i to je doba dana označavaokako nazivom namaza (yatsı, yatsınamazı) tako mjestimično i satom.Uz naznačeni sat morala je stajatijoš jedna odrednica koja pojašnjavaje li riječ o danu ili noći, budući sedan kao prirodni ciklus mjerio sdva puta po 12 sati. Te su dopu -nske odrednice uz sat kod MulaMustafe češće izražene nazivimanamaza negoli prilozima „danju (udani)“ ili „noću (u noći)“.

Manje jedinice vremena od sataMula Mustafa je sasvim rijetko na-značio. Jedan primjer takvoga, ali ne-dovoljno preciznoga bilježenja vre-mena vidimo u naprijed navedenompodatku o datumu rođenja piščevasina Ahmeda. Ondje stoji da se Ah-med rodio „oko devet sati, ili devet iče tvrt, a možda je bilo i malo više,kraće rečeno oko ikindije namaza.“112

U svakom slučaju, razumijemo da jebilo oko devet sati danju.

Kad mu se pet godina kasnijerodio sin Mustafa, pisac je vrijemezabilježio preciznije: Godine 1189.24. dana mjeseca rebi’ul-evvela i 13.dana mjeseca maja, kad je sunce bilona 4. stepenu zviježđa Blizanaca, u sri-jedu uvečer u sedam sati, malo prijesedam sati, otprilike pet, šest, sedamminuta prije. [25.05.1775.]113

Nije li Mula Mustafi pomogaočasovnik na otkucavanje, koji je ku-pio 1773. godine,114 da s više tačnostizabilježi rođenje ovoga svoga dje-teta, kao što je i rođenje kćeri Mer-

102. L. 8b/8.103. L. 7b/9.104. L. 40a/11-12.105. Poznato je da su se ti nazivi unosili u kalendare sačinjenena osmanskom turskom jeziku za ovdašnje lokalne potrebe.106. L. 37a/1-3.107. L. 21a/18-19. Godina 1187. (1773-74).

108. L. 155a/15. Godina 1214. (1799-1800).109. Prema: Hanifa Kapidžić-Osmanagić, „Semanalitički post-strukturalizam: Julija Kristeva“ u: Suvremena tumačenja knjiže-vnosti, str. 345. 110. L. 40a/8. 111. L. 21a/16. 112. L. 11b/22-25.


jeme Nurije, još pet godina kasnije,1778. naveo i satom precizno: rodilase u utorak uvečer u tri i po sata.

Na istom listu na kojem je zabi-lježio da je sebi kupio çalar sâ’atMula Mustafa više puta spominjesat, i kao napravu i kao jedinicuvremena. Je li ta podudarnost slu-čajna ili je možda prirodna poslje-dica promjene u (ne)svjesnome za-pažanju? Baš na tom listu je MulaMustafa zabilježio kako je sahatčijakoji se zvao Samsari napravio neobi-čnu pokretnu malu sahat-kulu. Namjesto sata postavio je zvono a u kululanac i čekić koji je udarao i tako odzva-njao [vrijeme].115 Ovaj zapis nije da-tiran, ali sudeći po datumu onogakoji mu prethodi, mogao je nastatidesetak dana nakon što je MulaMustafa kupio časovnik.

Kako je to bio posljednji mjeseclunarne 1186. [1772-1773.] godine,kao da se ljetopisac, nakon tog za-pisa o čudnoj sahat-kuli prisjetiojoš dvije-tri pojave koje je odlučiosačuvati od zaborava. Jedna od tihje bolest velikoga kašlja koja je te1186. godine zavladala među dje-com. Razboljele su se i njegovedvije kćeri. Djeca nisu stalno kašljala,kaže Mula Mustafa, nego su napadkašlja dobivala jednom u satu ili jed-nom u dva sata ili jednom u tri sata.116

Ostat će nam nepoznato kolikoje Mula Mustafa slijedio tačnostkad je 1193. [1779-1780.] zapisaokako su njih desetak prijatelja utoku svojih večernjih druženja kojasu održavali jednom sedmično, uočičetvrtka, u kući Hasan-baše na Atme -jdanu poslije obavljenoga noćnog (ja-cije) namaza oko pola sata provodiliu spominjanju Boga (zikr), zatim okopola sata čitajući knjige, a ostatak vre-mena u razgovoru.117

Završit ćemo ovaj pregled oMula Mustafinom poimanju vre-mena napomenom da je na upravonavedenom mjestu na našem jezikuupisao uči [uoči] četvrtka. To je jediniput upisan domaći naziv dana.

Zaključak

Analizirajući odrednice vremenakoje je u svome ljetopisu koristioMula Mustafa, cilj nam je bio utvr-diti kako je poimao vrijeme tajstano vnik Sarajeva koji se za svogasedamdesetogodišnjega života udrugoj polovini 18. stoljeća bavioposlom vjerskoga službenika(imama i hatiba) i gradskoga pisara(katiba), te pripadao obrazovanimgrađanima u svojoj sredini. Analizapokazuje da je Mula Mustafa vri-jeme određivao prema različitim ka-lendarima i načinima računanja, odonih koji su bili službeni u Osma -nskoj Carevini do onih koje je narodkoristio u svakodnevnom životu.To što je pisac većinom datume bi-lježio dvojno, od početka do krajavođenja ljetopisa, ukazuje na njegovuupućenost u onodobnu pra ktičnuastronomiju i kalendarologiju.

Zaključujemo da Mula Musta-fini različiti načini datiranja odra-žavaju njegov pogled na svijet raz-vijen u bosanskoj sredini iizgrađen u duhu islamskog mi-sticizma. Mula Mustafa je bio su-fija, što se otčitava u brojnim nje-govim bilješkama i komentarimao životu u gradu Sarajevu, ali se ineposredno čita u bilješkama onjegovim vlastitim interesova-njima i druženjima. Vrijeme muje, kao vjerniku mistiku moralo bitivažno, ali mu nije morao biti va-žan „termin“ kojim će ono bitiizra ženo. Stoga Mula Mustafinoizražavanje vremena otkriva tusferu kulture života u bosanskojsredini u proteklim stoljećima. Unjegovom su vlastitom kulturnomidentitetu, a s obzirom na uza-jamnu uzročnost, i u kulturnomidentitetu zajednice, različiti načiniodređivanja vremena činili «si-stem» koji se predstavljao različi-tim simbolima, a nisu samo poka-zatelji pukoga istovremenogpostojanja različitih praksi.

113. L. 24a/13-14.114. L. 21a/5.115. L. 21a/7-9.

116. L. 21a/9-14.117. L. 33b/6-14.

Literatura:

Bašeskija, Mula Mustafa Ševki. 1997.Ljetopis (1746-1804). Sarajevo: Sara-jevo-Publishing. 3. izdanje. Prijevods turskog, uvod i komentar MehmedMujezinović.Buzov, Snježana. „Archive as SufiGenre? : Mecmua of Mulla MustafaBasheski in Eighteenth-Century Sa-rajevo“. Članak pripremljen zaobjavljiva nje. Gross, Mirjana (1996). Suvremena Histo-riografija. Korijeni, postignuća, traganja.Zagreb. Novi Liber. Hadžijahić, Muhamed (1980). „Sinkre-tistički elementi u islamu u Bosni i He -rcegovini“. Prilozi za orijentalnu filolo-giju.Vol. 28-29. Sarajevo. Str. 301-329.Ivić, Nenad (1192). Domišljanje prošlosti:kako je trinaestostoljetni splitski arhiđakonToma napravio svoju salonitsku historiju.Zagreb. Zavod za znanost o književno-sti Filozofskoga fakulteta. Kapidžić-Osmanagić, Hanifa (2006).„Semanalitički poststrukturalizam: Ju-lija Kristeva“ u: Suvremena tumačenjaknjiževnosti. Sarajevo. Sarajevo Publis-hing. Str. 334-347.Kantardžić, Muhamed (1953). „Hi-džretski kalendar i ostali kalendari kodislamskih naroda“. Prilozi za orijentalnufilologiju i istoriju jugoslovenskih narodapod turskom vladavinom (Sarajevo) III-IV. 299-348. Kujundžić, Enes (ed.) (1991). Islamskikalendar i astronomija. Sarajevo. El-Kalem. Kut, Günay (1998). „Gurre-nâme veLe’âlî’nin Gurre-nâmesi ile Rûz-nâme-lerde Görülen Iki Beyit“. Journal of Tur-kish Studies. Hasibe Mazlıoğlu Armağanı.Vol. 22. str. 133-140. Hunt, Lynn (2001). Nova kulturna histo-rija. Zagreb. Naklada Ljevak. Timotijević, Miroslav (2006). Rađanjemoderne privatnosti: privtni život Srba uHabzburškoj monarhiji od kraja 17. do po-četka 19. veka. Beograd. Clio.Tomašić, Otac Vicko (1898). Poviest je-vrejskoga Julijeva i Grgureva koledara. Za-dar. Red S. Frane.Turan, Fikret (1998). „Halk OsmanlıcasıI. Melhameler ve Bir On Yedinci YüzyılMelhamesi“. Bir. Vol. 9-10. str. 685-709. Unat, Faik Reşat (1940). Hicrî TarihleriMilâdî Tarihe Çevirme Kılavuzu. Ankara. Velčić, Mirna (1991). Otisak priče. Za-greb. August Cesarec.


FILOZOFSKI POGLEDI

SKICA ZA FILOZOFSKIPORTRET

Prof. Dr. RASIM MUMINOVIĆ

Sa mislilačkim opusom Ernsta Blochafilozofija je najzad tamo gdje filozo -fski govor rađa prometejsku misao,

nerazdvojnu od radikalna čina, dakle,unutar povijesti kao savjest sadašnjice irevolucionarna nada budućnosti, misaošto nastaje u sukobu sa zamornom i lju -dsko šću oskudnom stvarnosti, svjedočećinepobitno da nije tu radi sebe niti je ikadatako dana, već u cilju uspostavljanjadruge i drugačije stvarnosti. A kako,inače, misao s obzirom na izazov (strah,vitalna potreba, divljenje) i način obrazla-ganja determinizma može biti po svomkarakteru mitska, religijska, umjetnička,filozofijska ili znanstvena sa manje-višedekadentnim, dogmatskim ili radikalnimobilježjem, valja odmah reći da je Blo -chova misao primarno trezvena, to jest li-šena uskosti...“

Citat predstavlja početak Pristupa filo-zofiji Ernsta Blocha prof.dr. Rasima Mu-minovića, čiji je obimni filozofski opus uznaku atributa kojim je okarakterisao vo-dećeg mislioca 20. stoljeća, tvoreći origi-nalna filozofska djela.

Životna putanja

Prof. dr. Rasim Muminović rođen je22.aprila (na Dan planete Zemlje) 1935.go dine u Trijebinama kod Sjenice kaoprvo dijete oca Hivza i majke Hajruše,rođ. Biberović. Završio je osnovno obra-zovanje u rodnom kraju, a nastavio naGazi-Husref-begovoj medresi ( 4 razreda)i Učiteljskoj školi (4 razreda) u Sarajevu.Studij filozofije i njemačkog jezika zapo-čeo je 1956/57. godine na Filozofskom fa-

kultetu u Sarajevu i diplomirao 1960. go-dine sa odličnim uspjehom. Nakon kra -tkog boravka na Radničkom univerzitetu(1960/01), započinje postdiplomski studijEtike na Filozofskom fakultetu u Beo-gradu i završava odbranom magistarsketeze „Odnos Marxa prema povijesti“1964. godine. Biran je za asistenta, 1965.godine, a potom dvije godine kasnije zadocenta na predmetu Etika na Fakultetupolitičkih nauka u Sarajevu. Prijavomdoktorske disertacije „Utopijsko u filozo-fiji Ernsta Blocha“ boravi u Tübingenu isluša predavanja profesora Ernsta Blocha,a nakon odbrane doktorata na Filozo -fskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,24.marta 1970. godine gostuje kao stipe -ndista Humboltove zadužbine u Bonnu.Doktorsku disertaciju odbranio je predkomisijom: prof.dr.Gajo Petrović, prof. dr.Branko Bošnjak i prof. dr Predrag Vrani-cki, koji su je visoko ocijenili. Štampana jeu Beogradu 1973. godine pod naslovom„Filozofija Ernsta Blocha“ u izdanju Insti-tuta za međunarodni radnički pokret.

Početkom 1972. godine dr. Rasim Mu-minović je izabran u zvanje vanrednogprofesora za kolegij „Socijalna i političkafilozofija“ na Fakultetu političkih nauka.Povjereno mu je uređivanje 35.toma Sabra-nih djela Marxa i Engelsa kao i reda kcijaBlochovih knjiga: „Politička mjerenja“ zakoje je izvršio izbor i napisao predgovor,te „Temeljna pitanja ontologije“ za koju jenapisao opširni Pogovor.

Prelaskom na Filozofski fakultet u Sa-rajevu, biva izabran u isto zvanje vanre -dnog profesora, 1974. godine i držipredavanja pod naslovom „Marksizam inoviji razvoj filzofije i nauke“, te izvodi i


specijalne kolegije na postdiplo -mskom studiju Odsjeka za filozo-fiju i sociologiju. U zvanje redovnogprofesora izabran je 1979. godine.

Nakon odlaska u mirovinu prof.dr. Rasim Muminović izabran je uzvanje profesora emeritusa. Referateza njegove izbore na nastavničkazvanja potpisali su najugledniji uni-verzitetski profesori iz oblasti filozo-fije i društvenih nauka sa prostorabivše Jugoslavije: Gajo Petrović,Predrag Vranicki, Branko Bošnjak,Vuko Pavićević, Andrija Krešić,Vanja Sutlić, Abdulah Šarčević,Vojin Simeunović, Vladimir Premec,Muhamed Filipović,Arif Tanović, MilanKangrga, Halim Mu-laibrahimović, FrancCengle i dr.

Prof.dr.Rasim Mu -minović sudjelovao jeu radu Korčulanskeljetne škole, bio njenčlan Odbora, i surad-nik mnogih jugo slove -nskih časopisa (Praxis,Pregled, Život, Našeteme, Filozofija i dr.)

Rasim Muminović je prvi unašoj filozofskoj literaturi dao te-meljitu, potpunu i vjerodostojnuinterpretaciju Blochovog filozo -fskog mišljenja, reprezentativnogmislioca 20. stoljeća.

„Muminović smatra, i to s pra-vom, da je Blochova filozofija nesamo originalna duhovna tvore-vina, koja je na intenzivan i origi-nalan način porušila formalnegranice, sistematiku i arhitektonikutradicionalnog filozofskog mišlje-nja, da se i po formi i po misaonojpunini i intenzitetu prilagodilaosnovnoj svojoj motivaciji i proble-mima o kojima govori, kao što sumaterijalnost i procesualnost cjelo-kupnog svjetskog poretka i svihnjegovih aspekata...Poznavanje iupućenost u Blochovu filozofijuMuminović dopunjuje i obogaćujepraćenjem tokova razvoja suvre-mene misli, te raznih aspekata su-vremenog društvenog i političkog

događanja. O tome svjedoči čitavniz njegovih radova na temu pri-rode humanosti, te osnovnih ka-rakteristika historijsko-društvenihtokova karakterističnih za naše vri-jeme. I tu se Muminović dokumen-tira kao veoma obaviješten iana litičan, ali istovremeno i stra-stveno predan i zainteresiran filo-zofski radnik, čije djelovanje unašoj kulturi obećava veoma za-nimljivu filozofsku ličnost.“(prof.dr.A.Tanović, prof.dr.A. Šar-čević i prof.dr. M.Filipović)

Rasim Muminović dalje profi-lira samosvojno filozofsko stanovi-

šte „djelom koje gaizdvaja među pre -dstavnicima njegovegeneracije i daje muposebno mjesto uokviru naše filozofskemisli,u obimnoj knjizi„Ljudskost i povijes-nost“ – marksističkozasnivanje filozofskeantropologije, Svjet-lost, Sarajevo 1973.

Knjiga otvara mo-gućnosti i granice filo-zofskog mišljenja, pi tanje o jedinstvu povijestii ljudskosti u samoobli -kovanju čovjeka.

Rukopis je nastao uTübingenu od aprila1971. do aprila 1972. go-dine gdje je Muminovićboravio kao stipendistaHumboldt-zadužbine iz Bonna, gdjese susretao bar jednom sedmično saprofesorom Ernstom Blochom.

„Ovo obimno djelo posvećeno jeanalizi poimanja čovjeka u zapadno-evropskoj filozofiji i kritici toga poi-manja. U sklopu razmatranja cjelinesvijeta dr. Rasim Muminović otkriva„usputnost povije sno-humanističkogsupstrata„ : kretanje kao način posto-janja svijeta ima kružni tok.

Baveći se „savršenstvom i pro-kletstvom kruga“ – u prvom po-glavlju ovog dijela- on traga zaprimarnim uporištem teme i dospi-jeva do zanimljivih solucija. Naime,savršenstvo kruga što se iskazuje umodusu bivstvovanja svih bića stojiu stanovitom protivurječju sa lju -dskom egzistencijom u odnosu nanjena oba plana. Ono što za ostalisvijet predstavlja savršenstvo, čo-vjeku pada kao prokletstvo – pro-kletstv o kruga. Zapravo, to da ječovjek iskočio iz kruga drugih bića,čini osnovu nastajanja njegove po-vijesnosti i ljudskosti. Zato će Mu-minović dokazivati da je „taj druginačin“ sama ljudska praksa, da ječovjek „biće prakse“ koje stvara po-vijest kao izraz svoje ljudskosti.“

„Filozofija i praksa“ predstav-lja, s obzirom na tematiku, mi-saono-istraživačku izvedbu imarksi stičku usmjerenost – jedanvišestruko podsticajan, zanimljiv inaučno relevantan pokušaj izlaga-nja i tumačenja odnosa i preplete-nosti filozofije i prakse. U stvari,problematizirajući gotovo nepre-gledno ili teško pregledljivo poljeteorijsko-praktičnih pitanja, kako

onih što su se pojaviliu tradicionalnoj za-padno-evropskoj fi-lozofiji tako i onihkoja se na nov načinpostavljaju u filozofijimodernih vremena,Muminović je vazdapolazio od izvorneproduktivnosti i re-volucionarnosti Mar-xovog i Blochovogfilozofskog mišljenja,

imajući u vidu i nova iskustva mo-derne,i naravno, domet novijih fi-lozofsko-naučnih istraživanja.


Jedva da je moguće – i potrebno– ukazati na sve bogatstvo pro-blema i pitanja o kojima se iscrpnoraspravlja u Muminvićevoj knjizi.Dovoljno je, međutim, reći da nije-dno značajnije pitanje, koje se od-nosi na marksisitčku filozofiju(ontologiju, antropologiju, spo -znajnu teoriju i etiku), nije ostaloizvan domašaja ovog rada, koji jenošen nepatvorenim patosom re-volucionarnog iskustva i mišljenja.Kada govori o protivurječnostimai dramatizmu historije, društvenihkonstelacija, o sustavu ideologijakoje su društveno posredovane iuslovljene, o socijalno-ideološkimpreprekama samog revolucionira-nja postojećeg građanskog svijeta,onda Muminović, vjeran načelimaMarxovog i Blochovog mišljenja,svagda je otvoren za sustav zbi -ljskih subjektivih i objektivnih te-škoća, na zapada u filozofskurezignaciju.“ /prof.dr.A.Šarčević,prof.dr.A.Tanović, prof.dr. Muha-med Filipović/

Referate za njegove izbore u na-stavnička zvanja potpisali su naju -gledniji univerzitetski profesori izoblasti filozofije i društvenih naukasa prostora bivše Jugoslavije : GajoPetrović, Predrag Vranicki, BrankoBošnjak, Vuko Pavićević, AndrijKrešić, Vojin Simeunović, MuhamedFilipović, Abdulah Šarčević, Arif Ta-nović, Vladimir Premec, Vanja Sutlić,Milan Kangrga, Franc Cengle, HalimMulaibrahimović, Enver Halilović,Samir Arnautović i dr.

Filozofija kao univerzalno poi-manje svijeta otjelotvouje se u Mu-minovićevoj knjizi o pozicijiinte lektualca u društvu, o revolucijii umjetnosti, filozofiji i revoluciji,pod naslovom „Ognjen Prica, svi-jest, život i partija„ publicirana jeu izdanju „Školske knjige“, u Za-grebu 1982. godine. Ognjen Pricaje rođen na Ilidži pokraj Sarajeva27. novembra 1899. godine.

“Prica se rano suočio sa kontra-stom društvenih razlika, raskoši isiromaštva, pa su njegov izrazitsenzibilitet, jedna od osobina dobre

majke, i naglašeno osjećanje dru-štvenosti, izraženo u potrebi da po-maže drugima, učinili da se kaoosnovac bori protiv neugodnostisiromaštva, dijeljenjem užine sasvojim gladnim drugovima... Svojenacionalno osjećanje, razvio je čita-njem naronih pjesama o srpskimjunacima, osobito onih o kosov-skom boju i upoznavanjem sa ide-jama „mladobosanaca“ kao idrugim izvorima u koje ulaze iprogoni Srba. Takve impresije odruštvenom životu nisu odveledječaka u nacionalističku zagriže-nost ili u vjersku mržnju, niti pak uapstraktne utopijske sanje. On jeprevazilazeći nacionalne uskosti ikonfesionalne isključivosti izrastaou razboritog promatrača i nepo-mirljivog revolucionara koji se svr-stao u prve redove velike bitke začovjeka... (str.78-79)...Započeo jestudije na Filozofskom fakultetuSveučilišta u Zagrebu, a time isvoju revolucionarnu djelatnost i tou krugu nezadovoljnika tipa ĐureCvijića i Augusta Cesarca koji suagitirali na stvaranju jedinstvenejugoslovenske radničke partije.“

Nastavlja studije u Beču i slušapredavanja na Filozofskom fakul-tetu, ali posjećuje i neka predavanjana Pravnom, posebno predavanjaKarla Grünberga, velikog znalcapolitičke ekonomije i historije soci-jalizma.U Beču kao član „ Klubastudenata marksista iz Jugoslavije“isticao se sadržajnim i konstruktiv-nim diskusijama. Spontano se de-silo prijateljstvo sa MustafomGolubićem... Prica je nastupaooprezno i odgovorno u svemu štoje poduzimao, iako je policija svakinjegov postupak i u svemu vidjelapolitičko-propagandni akt. Prica je1928. godine glavni urednik„Borbe“– radničko-seljačkih no-vina.Za svoj rad suđen je i progo-njen iz Zagreba i Sarajeva, „ušao jeu robijašku putanju sa razboritošćučovjeka koji zna da sve nikada negubi,da u gubljenju ima i dobija-nja.Bilo mu je jasno da robijašnicaindicira društvo klasne borbe, koja

ima puno elemenata borbe na životi smrt. Poraz koji ga vodi na robijupostaje manji ako se ima na umuda pripada klasi kojoj pripada bu-dućnost historije. U tom kontekstuto i nije poraz, već samo trenutnineuspjeh koji nakon sedam godinarobijanja prerasta u pobjedu i ulaziu krug pobjeda snaga kojima pri-pada budućnost.“(R.M. str.94)

Prica je pokrenuo i dvomjese -čnik „Znanost i život“ 1937. godinei najveći broj svojih članaka i ogledaiz filozofije i kulture publicira u tomčasopisu. Živio je toliko skromno,zapravo oskudno, iako je radio ne-prestano i to na najvišim poslovimapolitike i nauke uglavnom bespla-tno. „Pricino pokoljenje postiglo jejedan od epohalnih ciljeva stvara-njem slobodnog socijalističkog dru-štva, u kome se saznaje daoptu živani nisu bili u zabludi, ali niposve u pravu.“ (R.M. str.180)Likom revolucionara i misliocaOgnjena Price osvijetljeno je vri-jeme u kojem je živio, prostor izemlje kojima je svim srcem pripa-dao, u njima djelovao u ime idejeistinskog humanizma za „malog,obespravljenog„ čovjeka. „Ako sečovjekovo rođenje oglašava i prete-žno razvija u porodici, njegov povi-jesni akme postiže se u etnosu,podložnom ekološkom, sociolo-škom i drugim uticajima...Takoetnos postaje stjecište generacijskihosjećanja i ubjeđenja, mjesto afirma-cije stvarnih i potencijačlnih kvali-teta generacija, osa oko koje se vrteživoti ličnosti formiranih i formira-jućih u zoni nacionalnog duha,osjećanja i svijesti...(R.M.str.30)

Ethos i ljudsko bivstvovanje jecentralna tema istoimenog filozof-skog djela publiciranog prvi put kodIP „Veselin Masleša“, Sarajevo 1989.godine i drugo izdanje na Filozof-skom fakultetu u Tuzli, 1977. godine.

Knjiga ukazuje na humanističkikarakter etičkih kategorija, interpe-tira moralne vrijednosti: pravda,istina, dostojanstvo, dobro i druge,ali i konsenkvence, posljediceodsu stva etičkih rijednosti.


„Osobenost oveknjige je što na jedin-stven način, do sadanezabilježen u našojfilozofiji, ukazuje naistorijske i humanisti-čke pretpostavke mo-ralnog djelovanja imoralne svijesti, nahumanistički karakteretičkih kategorija, i nasve nepovoljne i pora-žavajuće konsekven-cije i posljedice koje seproizvode u uslovimaodsustva etičkih vri-jednosti i etičkihideala. U tom smisluMuminović veomajasno i argumento-vano konfrontira da-našnja društva ukojima iščezavaju mo-ralne vrijednosti i mo-ralni kriteriji sa svim nastojanjimakoja su se javljala u istoriji čovje-čanstva oko uspostavljanja ljudskezajednice upravo na bazi moralnihvrijednosti: pravde, istine, dosto-janstva, dobročinstva i altruizmapoštenja i iskrenosti. Sve te katego-rije su puke apstrakcije u dana-šnjem svijetu, pa je zato opterećenalternativama opstanka i katakli-zme. Možemo reći da nema nijedneznačajnije moralne karakte ristikečovjeka i etičke kategorije, a da nijenašla mjesto u svoju razra d u u ovojknjizi. Zato se i usuđujem konsta-tovati da se ovdje radi o polaganjutemelja za jedan potpuni etičko-fi-lozofski sistem. Ne u smislu ambi-cije da se oblikuje jedan sistemetičkog mišljanja, ili sistem filzo-fije u kome bi na jedan doktrina-ran način bila objašnjena svakaetička kategorija, djelo iz koga bise moglo naučiti što je moralno, ašto nije...

Upozorenje na zamjenu očitihzabluda sa pravim istinama su uto-liko dragocjenija što pokazuju dasve što se dogodilo u ljudskoj isto-riji (koja je uglavnom istorijaropstv a i podjarmljivanja, uništava-

nja i onemogućavanjaonog najljudskijeg inaj progresivnijeg)nije bilo nužno: sve seto dakle nije moralodogoditi. Ova studijaupozorava na ljudskemogućnosti kojemogu obrnuti nepo-voljnu i lošu situacijuu ljudsku i podno-šljivu. Te mogućno-sti, naravno, trebaotkriti i razvijati,same od sebe se nećepojaviti. U tome ijeste snaga i moć teo-rije i filozofije: onamože proniknuti u teskrivene mogućnostičovjeka i svijeta kojeće ostati skrivene ikonačno iščeznutiako ih teorijski ne ra-

svijetlimo i filozofski ne pojmimo.To rasvjetljavanje i poimanje je ustvari njihovo buđenje i oživljava-nje, a time i iniciranje životnogprocesa koji ruši i ukida etablira-nje forme društva i njegove stru -kture. To je u stvari buđenjeslobode i ljudskog glasa. To jeoglašavanje vijesti o nedostižnimmogućnostima čovjeka i njegovojmoći da nadvlada sve slijepe sileu koje upada nezavisno od svojevolje, a koje često i sam proizvodii uvećava. Muminovićeva knjigaupravo pronosi tu vijest i veomaiscrpno pokazuje sve oblike koje tavijest dobija u evropskoj filozo -fskoj i društvenoj teoriji. U tompogledu ona je doista nenadma-šna u našoj literaturi...

Stoga, nakon čitanja ove knjigesasvim postaje jasno da je za životsvakog pojedinca odlučna činjenicaživot i postojanje drugog, te da borbaza autentičnu zajednicu jeste istovre-meno i borba za mogućnosti svakogpojedinca. Marxova deviza o slobodizajednice kao uslovu slobode svihdobija svoju aktualizaciju naročito usavremenim uslovima kada pucajuunutarnje veze i spone koje osigura-vaju zajedničko obitavanje na pret-postavci tolerancije drugog i dru -gačijeg. Ukazujući na savremeneuslove krize ethosa i krize huma-numa, ova knjiga tako upečatljivo isvestrano prenosi vijest o toj krizi ivijest o ljudskoj nadi kao prostorupovrh i iznad svake krize, prostoruu koji se može smjestiti ljudska pre-tenzija o potrebi etabliranja autenti-čne zajednice ljudi i naći mogućnostiza realizaciju te pretenzije.

Na kraju može se mirne dušereći da pojava ove knjige služi načast filozofiji, a naročito sredini ukojoj se pojavljuje, jer je jedinstvenai po motivima i po rezultatima. “(prof.dr. Vojin Simeunović).

Nebo i stvarnost socijalističke Ju-goslavije zasjenjuju nove ideologijekoje nagovještavaju i rat, kome seMuminović suprotstavlja angažira-nim promišljanjem ideologije, mito-logije, manifestacijama uma, de stru - ktivnosti i genocidnosti, stvorivšiniz djela koja će kasnije objediti podnaslovom „Filozofija ideologije“, čijiprvi tom (580 stranica) nosi podna-slov „Ideologija i trezvena zbilja“,drugi (471 stranica) „Panorama des-truktivnih ideologija 20.stoljeća“;treći tom „Izazovi novog milenija „(457 stranica).


“Fascinantan je Muminovićevkritički tok svijesti, jer ni jednu ideo-logiju na ostavlja bez prikazanihužasnih posljedica na ljudsku povi-jesnu zbilju, označenu nelju dskošću.Svjestan destruktivnih i konstrukti -vnih društvenih fenomena koji proi-zilaze iz svijeta ideologijskihkompleksa, a povijest čovječanstvaje bez njih nepoznata, duboko suče-ljen sa defektnom sviješću svakeisključivosti, Muminović je iz povi-jesnog horizonta izdvojio slijedećeanalizi podvrgnute sadržaje čijipredznaci, po njegovom mišljenju,bivaju dekadentnost, reakciona-rnost, nazadnost, konzervativnost,sve do posebnih gradacija na nače-lima općeg, posebnog, pojedina-čnog, pri čemu svi užasi počinju“ s v o đ e -njem par-cijalnostina totali-tet”, a za-vršavajudubokimo t u đ e -njima odljudskog urazličitimoblicimamržnji bližnjega išovinis t i čkogastava prema dru-gom narodu, dopotiranja i unište-nja čitavih narodau holokaustu i pogromu lju -dskog roda, najčešće i gotovouvijek u ime pojedinca i nje-govog vlasništva. Pri tom iono što se smatra ideologij-skom revolucijom, na historijskomplanu trajno je izloženo slučajnimprolaznim vrijednosnim predzna-cima, biva kritikom rasudne moćioznačeno sudbom koju je Mumino-vić prepoznao u ovom uzroku:“Osnovica ideologije i religije je unemoći uma da to prihvati”.

“Zarobljeni um” osvjetljava rela-cije: sloboda – alijenirani um, prirtoda– pomračeni um, društvo – birokrat-ski um, povijesni um – genocid.

Knjiga “Uvod ufilozofiju”(antroplo-ško otrežnjavanje),Sarajevo Publis-hing, „Logos“ 1998.godine jednostavnorečeno, predstavljafilozofski draguljkoji reflektira naproduktivan i ra-vnopravan dijalogsa najprominentni-jim orijentacijama ipredstavnicima su-vremene evropskefilozofije.”Osa teslike svijeta je čovjekoko kojeg se rotirasvijet, a njegova po-sebna moć je inte-lekt koji spoznajepojave i vodi pra-ksu u kojoj se naslu-ćuju svrsishodnost svijeta ismislenost ljudskog bivstvovanja.Rad u formi praxisa afirmira ili ne-

gira slutnje intelekta, a kaorevolucionarna djelatnostkulminira u ostvarivanjuljudskih svrha u svijetu.Uvod završava poglav-

ljem “Filozofija irevolucija” kojesugerira otvore-nost za pro-mjene koje

čovjek unosi u svijetsvojim ljudskim ostva-rivanjem povijesti.Knjiga je izvor nadah-nuća i za pjesnika, sli-kara, povjesničara.

Zavičajnost je na-slov i izazov jednog odprvih radova prof. dr.Rasima Muminovića imonografija „HadžiMurad i Sandžak“ pre -dstavlja osebujno filo-z o f s k o - p o v i j e s n o -umje tničko djelo i traga-nje u savršenstvu kruga.„Mišljenja sam da suovo najljepše stranice inajtačnije konstatacijegeografskog opisa San-džaka sa brojnim poda-cima. Ujedno ovo jepreplitanje najsuptilni-

jeg naučnog i književnog kazivanjai filozofskog osmišljavanja „- ističerecenzent,prof.dr. Enes Pelidija

„Djelo Murad ef.Šećeragića pre-zentira kao čovjeka akcije, dostoja -nstva i tolerancije, graditelja bratstvai jedinstva, neimara mnogih uspje-šno realiziranih akcija, predanogvjernika i humanističkog revolucio-nara, misionara administrativnogustrojstva IVZ, zagovornika svjeto -vnog i vjerskog obra zovanja, jednogod utemeljitelja publicističke djela -tnosti kod Bošnjaka iza rata koji pratizbivanja vjerskog života u nas...“

„Malo je ljudi koji su znali i htjelipraviti prijateljstva i suradnje međunarodima onako kako je to činio Še-ćeragić koji je nesebično učestvovaou stvaranju osnova za sreću budućihpokoljenja.“ Njegovo veliko prijatelj-stvo sa Sretenom Vukosavljevićem(„Koordinirali su aktivnosti na svimnivoima sreza : snabdjevanje vojskehranom, odjećom i obućom, formi-ranje radnih brigada za obavljanjeraznih poslova“), osvjedočenost sastradanjima u Sandžaku, boravak uBariyu, sa ahmedijom na glavi u ra -znim susretima sa Josipom BrozomTitom, boravcima u Kuršumliji,Nišu, Tetovu,Velesu, Štipu, Novom


Pazaru, Skoplju, Dubrovniku, Alba-niji, Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Tur-skoj, imenovanju za naibu-reisadolaskom u Sarajevo, vođenju aktiv-nosti na skidanju zara i feredže, po-tvrda su autoriteta koji je imao naprostorima gdje je djelovao. Šećera-gićev povratak u rodno Prijepolje itrud kojeg pokazuje u spašavanjumladića da ne idu na front u Prvomsvjetskom ratu potvrđuje neobičnudugu stazu borbe za bolji status mu-slimanskog stanovništva.

Povodom izdanja „Ideologije itrezvene zbilje“ porf. Dr. HalimMulaibrahimović ističe dadr.Rasim Muminović „ suptilnom isveobuhvatnom ali i kompreher-zivnom historijsko-filozofskom lo-gističkom analizom traga zakorjenima pervertirane svijesti,prati njenu genezu kroz historijskemijene... Inače, mislim da ovaknjiga-studija svojim publikova-njem popunjava veoma izraženuprazninu u našoj literaturi i politi-čko-filozofskoj publicistici, koja činimost između historijske faktogra-fije, filozofijskog i političkog umnogdiskursa i antropološke sinteze bit-nih problema ideologije kao per-vertirane svijesti i njenih fatalnihposljedica po jedan u osnovi dobro-ćudan i dobronamjeran narod. “

Komplet ovog trotomnog iz-dala je IP „El-kalem“prepoznavši važnostsadržaja za općuupućenog čitatelja.

„Posmatrano sa aspekta suvre-mene disciplinarnosti duha spis se

ne može svrstati ni u jednu odoblasti duha bez ostatka, jer nemasamo znanstveno historijski, politi-čki, pedagoški, antropološki ili bilokoji još specifičan karakter, već svenjih i još mnogo drugih.To je filo-zofija jednog fenomena, fenomenadestruktivnih ideologija 2o. sto-ljeća....Njega zanima ideologija ipraksa u historijskoa n t r o p o l o š k o msmislu kao ono štose snagom svog po-stojanja doima kaočinjenica ontologijebiti čovjeka.Pitajućise o njenoj biti autorpropituje ontologijučovjeka i historije.Pitanje destruktiv-nosti je ontologijskoantropološko pita-nje...20.stoljeće je vrijeme iprostor susreta dva antipoda:u njemu su se dogodila dvasvjetska rata, kakve ne poz-naje svjetska historija, ali iprvo čovjekovo dospjeće naMjesec. Ratovi su temeljitouzdrmali postojeće političkesisteme, „posijali skepsu u te-melje humanizma i nevjericuu znanstveni optimizam“.

Analizirajući i ocje-njujući sve značajnije

evropske novovjekovne i savre-mene teorije ljudske prirode međukojima posebno Heideggera, Sar-trea, Marleau Pontiga, Marxa,Nietzschea, Shopenhauera, Hegela,Baadera, Kirerhegarada, Bergsona,

Klagesa,Webera, Sombarta, Krie-cka, Rosenberga, Gobinea, Dilt-heya, Spenglera, Chemberlaine idrugih prof. dr. Rasim Muminovićdaje jednu veoma uspješnu i stru-čno utemeljenu panoramu savre-mene antropološke misli, ali iznatno više od toga“, ističe filozof irecenzent prof.dr.Enver Halilović.

Nakon trotomne Fi-lozofije ideologije publi-cirane su knjige „Filozofija i kritika dru-štva“ i „Filozofija i dru-štvena događanja“.

Sve ovo potvrđujeprof.dr.Rasima Mumi-novića kao neumornogmislioca filozofije hu-

manosti, inte-lektualca ieruditu komeje rad i pisanjena neki načinnajveće pri -znanje.

Neki nje-govi studentipostali suakademici poraznim krite-rijima,njega

nema na spisku ni za Nagradu 6.aprila, odavno zasluženu, po svimkriterijima,od ličnog učešća u rad-nim akcijama na podizanju gradaSarajeva nakon Drugog svjetskograta....

U svom zavičaju, iz koga izbivaod 1948.godine, bio je fenomen in-telektualca o kome je svako ioleznatiželjan za nauku i umjetnostznao, ali njegova imena nemameđu nagrađenima i dobitnicimapriznanja... Sada se prof. dr. RasimMuminović nosi sa zaboravom kojimu nastoji kao gumica izbrisatirazne stranice života, i one sa sje-nom nepravde, i one pune mlada-lačkog zanosa, ljubavi, uspjeha...

„Bošnjačka riječ“ ovim izra-žava samo skromnu pažnju ori-

ginalnom filozofskom djelu predkojim je budućnost.

NAFAKA

Živela nekad dva siromašna brata ukolibi pletenoj od pruća. Rano ostadošebez roditelja. Imali su samo jednu kozu,muzli je i jedva se njenim mlijekomprehranjivali. Ne potraja zadugo, kozaim lipše, a oni riješe da odu u svijet jerih ništa više ne vezivaše za nerodnu iposnu zemlju koja im ostade u nasl-jedstvo u pustoj okolini.

Često su zajedno muhabetili, kako birado krenuli u svijet da okušaju svojusreću, negdje u nekoj tuđini koje su sepomalo pribojavali. S obzirom da svojerodno mjesto nisu nikada napuštali, ni-jesu ni znali šta hi u tom dalekom dun-jaluku čeka.

Glad i nemaština hi nateraše dakrenu na put za nafakom. Jednog jutra,pošto popiše po safu mlijeka, krenuše nahajirli put. Išli su prostranom džadom,obraslom u travu. Isti hi ta’ put vodašeu nepoznato, da gore ne mogaše bit’,pomisliše braća, nadajući se da ćepronać’ bolju sreću, barembolju od one koju suimali, te da hi tamočeka pun trbuh,me’ka i vruća postelja,od’eća i obuvka. Ho-daše sa zebnjom u srcu,svaki sa svojim nijetom istrahom od nepoznate tuđine.

Nakon dva dana hoda ispa-doše na jednu veliku džadu štose odvajaše na dvije strane. Sta-riji brat, koji b’eše sposobniji, lu-kaviji, loše naravi i sam svoj,odluči da mlađeg ostavi krajputa i krene lijevom stazom,

koja se odvajala na četiri strane, nadajućise da će se sam bolje snaći, i da će musreća biti naklonjenija. Na rastanku se nepozdravi sa mlađim bratom, već brže-bolje krene svojim putem.

Mlađi brat b’eše miran, dobre naravi,pobožan, i nimalo nalik na svog starijegbrata. Hodio je sam nepoznatim putemi sve vrijeme žalio što ga je brat ostavioi nije poveo sa sobom. Išao je i molioBoga da njemu i njegovom bratu olakšaput, podari dobro zdravlje, radost i na-faku za kojom su krenuli u daleki i ne-poznati dunjaluk.

Hodajući gladan i umoran ugleda udaljini jednu kućicu, i pohita da do nje sti-gne prije no pa’ne mrak. Kada se primačeugleda staru napuštena vodenicu, natkri-venu vrbovim granjem. Beše obrasla uhavrik, paučinu i prašinu. Momče priđe,otvori teške kanate na vodeničkoj kapiji iuđe unutra otirući paučinu što mu prijan-jaše za ruho i ometaše ulazak. Od starih iistruhlih vodeničkih džakova, koje behu

miševi izgrizli, nam’esti nešto pro-stirke i leže da pre-

dahne od umora.U gluho doba,

neđe oko pola noći,razbudi ga nečija

vika, galama itutnjava od koje se

čitava vodenica tresla. Momak setrgnu iz sna i pola’ko izvuče iznam’eštene postelje. Pritaji se uzćoše ukraj vodenice hajući dasazna šta se to događa. Bešemlogo iznenađen kad videnaka nepoznata stvorenja,nalik na insane, kak’e dotle usvom životu nije vid’o. Koža


SANDŽAČKA PRIČA

NAŠE NARODNE HIĆAJE


him beše zelena i pegava, zubi ostrika’ testera, a da čudo bide još više,imahu magareće uši i dugačkekujruke. Kad hi vide momakpretrnu od straha. Bi mu jasno daje u velikoj nevolji, da ga šejtani nevidu tu đe je.

No, imaše veliku nafaku, poštose šejtani zabaviše svojim poslom.Počeše da u vodenicu unosu zlatoi drago kamenje što ga behu u svo-jim šejtanskim pohodima oteli odbogatih i zlih ljudi. Kurtalisa ga ivelika galama koju šejtani pravahuuhabljeni brojanjem gomila zlatnihdukata i dragog kamenja, koje naplamenu lambe, svetlucahu i obas-javahu mračnu vodeničku prosto-riju. Kad ga prebrojaše, blago turišeu dva sanduka i zagrnuše u jarugupri samom dnu vodenice, pa brženo što su došli, nestadoše u tmušu.

Uplašeno da se opet ne vrnu,momče osta sakriveno u svom za-klonu do sabaha. Kad u rani sabahprvi zraci sunca proviriše krozbrvna vodenice, on priđe do m’estađe su šejtani čeprkali i otkopa san-duke sa blagom. Zlato zgomila ujedan vodenički džak , pa veseo štoiščupa živu glavu, i još sretniji štoje im’o nafaku da se domogne toli-kog blaga, ode natrag svojoj kući.

U svoje selo se vrnu istimputom. Od jednog hiseta dukatapodiže lijepu kuću, oženi senajljepšom djevojkom u selu, na-puni torove ovaca koje zadovoljnogledaše kako mirno jave livadamai pašnjacima koje nabavi od m’eš-tana. Tako je počeo svoj novi život.jašući najbolje konje i nosećinajskuplje ruho.

Kad prođoše godine, pri obi-lasku obližnje čaršije u susjednomgradu, primjeti jednog ritavogprojšaka. Beše sav pohudeo i bonod lutanja, a na sebi nosaše iscije-panu obuću i haljinku. Utom po-misli na svog brata od kog’ se bešedavno razdvojio. Kad mu seprimače, pepozna ga i kaza mu koje i odkale je, pa ga povede svojoj

kući. Tamo ga lijepo nahrani,odenu, obu i smjesti u posebnomdijelu svog novog doma.

Za par dana stariji brat se opo-ravi i dođe sebi. B’eše zadivljenbratovim boga’stvom. Nije mogaosakriti svoju zavist i želju dasazna odkalen bratu toliko bo-gatstvu. Žalio je u sebi što on nijetak’e nafake.

Nezadovoljan svojom nafakom,poče da propituje brata „otkale je ikako je stek’o ‘voliko boga’stvo.“Ka svi mazlumi, mlađi dobri bratbez imalo hile ispriča bratu kako jebilo. Kod njega ne beše ni malojordama zbog stečenog boga’stva.B’eše razi da sve što je im’o podijelisa bratom.

Skrivajući svoju nam’eru,halotban i naopak, ka’ što je stalnobio, stariji brat šćede da nafakuugrabi na brzinu, te odluči da potražiistu vodenicu u koju mu je nekad’mlađi brat zakonačio. Prije prvihp’etlova, u samu zoru, os’edla konjai povede još jednog, s nam’erom daotud’ donese što više blaga.

Krenu od kuće i, nakon dužegputovanja, obrete se ispred starevodenice. Kad poče da se smrkava,on se zabi u jedan budžak i ostadeda baš tu čeka šejtane da naiđu idognaju blago. Ne prođe mlogovakta, kad izbiše šejtani uzhalabuku i galamu. No, ova’ putbehu oprezniji. Svi odreda rešišeda pretraže vodenicu, ne bi li naišlina kak’og neželjenog musafira ka’što im se dešavalo isprije. Nisuhajali da hi neko opet vidi i da himjopet odnese blago koje su donijelida sakriju na staro m’esto unapuštenu vodenicu. Imadošenafaku da nezvanog musafirazateknu sakrivena u ćošak.Posumljaše da je to isti ona’ hrsuzšto him je davno opljačk’o blago.Zadovoljni što ga nađoše,nezvanog musafira vezaše konjimaza kujruke i rastrgoše.

Ljudi i danas pričaju da nije imonafake.1

TRI BRATANekad davno živela tri brata po

imenu Ѕmаil, Nail i Džemail. Bi-jahu mlogo siromašna. Od cijelogboga’stva imahu samo jednukravu. Pošto hajahu mlogo dapričaju, riješe da život provedu uvijećanju. Najčešće su više vijećali,no radili. Jedne rede ukrade himneko kravu. A oni, ро svom staromadetu, ubijeđeni da su ćirametli,počeše da vije ćaju. Рrvi pоčе Smail:

- “Našu kravu je ukrao čov‘ek,koji je visok i žutobrk”. Na to ćeNail:

- “Ako je visok i žutobrk, ondamora da mu je i palta kusa”. Dže -mаil, da ispadne najpametniji, nakraju dodade:

- „Ako je visok i žutobrk, i akomu je palta kusa, mora da je toMusa?!”

No, ne znadoše kako da nađuMusu. Dogovore se da na prvipijačni dan odu u čaršiju i potražečov‘eka koji bi ро njihnomvijećanju treb’o da pripše naMusu. U čarši’skoj navaliciprim‘ete čоv’eka! Istina, b‘eševisok, žutobrk i kuse palte.

Smial reče: “Eno ga jedan visokinsan!“ Nail za njim dodade: Valamu je i palta kusa!“ Džemail priđe,u‘fa ti ga za rukav, pa pita: “Halali,da nisi ti Musa?” Ona‘ žutobrki od-govori: “Jesam vala, baš Musa”.

Džemail će na to: -”Ti si nam ukr’o kravu”. -”Ada nisam,Vallahi, геčе

Musa.-Jesi, jesi — kaže mu Džemail.U toj kavgi i navalici Smail,

Nail i Džemail se povukoše davijеćајu šta će sa Musom. Vijećašetako i r’ešiše da odu kod muftije.Pošto to ne b’eše posao za njega,on hi uputi kod kadije. Kad sti-goše kod kadije ispričaše mu kakohim je nestala krava i da sum ljajuna Musu.

1. Kazivač: Nihad Šećović (1963), na osnovu priče koju je čuo od svog djeda Hadža Šećovića (1892-?) iz s. Paljevo (Tutin).


-”Ро čemu sumljate na Musu?”,upita kadija.

-Mi smo viječali, odgovoriše mu!-”Ne morete vijećat’, jaramazi

jedni, morate ni to dokazat’, nijelako tužet insana na bigajri hak” –reče kadija. Moram Musu pušćit‘dok ne dokažete njegovu krivicu!

Smail, Nail i Džemail ро čеšеuporno navaljivati da him Musamora vratit‘ kravu.

-„Mi smo kadijaćirametli, mi odmah po-godimo ko je!“ – rečeSmail. Kad to ču, kadijahim kaza da ispa‘nu izsudnice, da bi sve toprov’erio. Uze kadijaljušče, turi ga pod fes,pa hi pozva da odgo-vore šta hi bide pit‘o.Ulegoše u mašćernu svatrojica. Kadija hi pita:

-”Pogodite šta jeispod fesa?”

Smail rekne prvi:-”Čim je podno ka -

pe, mora da je malo i bijelo”. Nailkaže: “Kad je malo i bijelo, mora daje nešto duguljasto.”

-”Eeee, pošto je tak’o, dodadeDžemail”, mora da je ljušče.

Da bi i ostali to vid’eli, kadijapodiže fes a ono ispod – ljušče.

„Vaše nagađanje je bilo nasu-mice. Moraćemo da prov‘erimo jošjedan put”, veli kadijа.

Druge rede kadijа uze dukat ituri ga podno kape, pa jopet pozvaSmaila, Naila i Džemaila.

-”Šta je sad‘ podno kape?”, -pita hi kadija.

Braća se malo pritajiše, dok tiSmail ka’ od šale prosunu:

-”To tu na kadi’nu peštahtumora da je malo i okruglo!” Nail:“Kad je malo i okruglo, mora da ježu to!” A Džemail: “Kad je malo,okruglo i žuto, drugo ne more bit’,no dukat!!!”

Kadija podiže kapu, kad ono –dukat. Ne bi čare, no ti kadijazovne Musu da plati globu i dasložnoj ćiramet braći kupi kravu.

Bi šta bi, Smail, Nail i Džemail

postanuše mlogo zanimljivi kadiji.Bi milo kadiji da hi zovne navečeru, kako bi hi bolje upozn‘o.Pošto ne b’eše ženjen, zamoli svojumajku da za musafire pripremima’sus večeru. Ona se učine razi iроčе da priprema najbolje jemeke.Kad večera stasa, kadija se, demek,nađe u nakom poslu, pa majkirekne da prinese sofru. Uze stube i

sakri se na tavan, da him slušabes‘edu. Počeše braća stimat jedandrugoga, a Smail kaže Džemailu:

-„Deder uzmi, jedi, al‘ se bojimće ti škodit‘! Meso je mlogo masno,mora da je ovo jagnje dojilokrmaču.“

A Nail nastavi: “Haj‘ što je do-jilo krmaču, proj se toga, no ako nejmeso, uzmi pite. Pita je načinjenaod samog paspalja.“

Da ne ispane nedoreknut Dže-mail progovori: “Dobar nakavinsan ova‘ kadija, mora da je ko-pile”.

Kadija koji je sve sluš’o natavan‘ pretrnu od muhabeta svojih„ćirametli“ musafira. Poštovečeraše, ulježe i kadija. Muhabe-tiše do u neki vakat, pa iskaše izunda odu svojoj kući. Kadija se pose-lami sa njima i otprati hi do kapije.

Pošto hi isprati, kadija riješi daprov’eri ono što su muhabetili, paode prvo, kod seljaka od kojega jenabavio оnо jagnje - šilježe, te gazamoli da mu proda još jedno istotako ogojno. Seljak mu reče:

-”Bogami, nemam više onakonijedno. Jedne rede jagnjetu lipsamajka, a ja ti ne znadijah šta ću, noodoh kod komšije, te ga poturi‘pod komšijinu krmaču da podiji!Ako hoj drugo, evo ti bujrum?”

-Jok, jok, neću, šćedijah samoonako, геčе kadija. Poslje se uputivodeničaru ne bil‘ uz’o još onak‘ogbrašna:

-Onak’o ti nemam,Bogami, to sam tiizm‘erio sam’ paspalj.Odvajo sam ga više odm’esec dana”.

Kadija ode kući ireče majki da je čuоbraću kako su govorilida on nema oca, te daje kopile. Majka muгеčе:

-”Istinu su govorili.Ovo nije tvoj otac.B‘eše ratni vakat, a jamlada i viđena, dugonemadijah evlada, pre-varih se, ostadoh, te mi

se tako, fala Bogu, ti nađe!” Kad to ču kadija, ne

premišljajući se više, pozva Smailа,Naila i Džemaila i postavi hi sebiza savjetnike.

GRBOBio u selu neki grbavac. Svi su ga

ponižavali ali i sažalijevali zbog tomalo gr be na vrh hrbata. Tako gazbog nje i prozvaše Grbo. T’erali sušegačinu s njim. On, onako hupotan,stalno je bio neveseo, te zbog toga iriješi da se izgubi jedno vrijeme izsela. Krenu da se izgubi. Iš’o cio dani u akšamski vakat zateče se predjednu vode nicu. Pošto beše nejak iiznemog’o, pomisli da pitavodeničara za konak.

Vo deničar mu reče: -„Ja sam vеć krenuo ka kući, a

ti vidim, da si nejak i pohudeo, ida nisi kadar noćas nastaviti put.Ostani sam, halalosun, spavaj, paujutru kreni dalje kud si naumio.”


Onako umoran Grbo zakunja izaspa, ne sluteči da se tu noću oku-pljaju šejtani. Neđe oko ponoći, tuse okupi šejtanska londža, a na čelulondžc beše šejtan-kašagija.

Роčе pjesma, igra i daira. Jedaniz londže ugleda Grba kako spava,pa šapćući, londži геčе:

-”Ovaj insan јe miran, da ga raz-budimo i zovnemo da sa namaigra”. Priđe te ga razbudi i pozva daigra sa njima. Poskoči Grbo, ufati seu kolo i роčе da igra. Kolo počeše uzp‘esmu: - „šik-nana, šik-nana!”

Grbo se za nio igrom i ponavljaza njima složno iste riječi: „šik-nana, šik-nana...“

Kad bi pred zoru da se rasturalondžа, kaže јedan od njih: “Ti sibre pripsan, mlogo veseo čov‘ek.Pošto si takav koju hoj želju da tiispunimo?”

- „Vala, nijednu želju. Ja sammazlum čov jek, eto, jedino, akomorete ovu grbu da mi maknete sahrbata?”

Šejtan ka‘ šejtan, priđe te muskide grbu i okači je na čiviluk uvodenicu. Odoše svako na svojustranu. Grbo odluči da se ponovovrne u selo. Stiže on, kad tamonakav narod se okupio i čudnovatoga gledaju. On, ne samo što beševiši od mlogija, no se beše i pro -ljepš’o.

Tu u istom selu je im’o još jedangrbavac, pa kad ugleda ovoga bezgrbe, priđe mu i zamoli:

-„Cijeli vijek se mučim i nemogu ova’ hal da maknem sa hrba -ta, a vidim ti si mak’o tu svojumuku. Holj mi rej, tako ti Allaha,kako si je mak’o?”

-„Vala, da ti kažem, ako će bit‘fajde? Bio sam tamo u vodenicu...“ispriča mu on sve po redu.

Ovaj ti krene i u isti vakat stignepred vodenicu. Zamoli vodeničarada ga pusti da prenoći i ovaj ga os-tavi. Zaspa i on, kad neđe u роnoćzaču se p’esma i daira. Роčе šejtan-sko kolo. Šejtani igraju li igraju, pa

kad vidoše čov’eka kako spava,dogovore se da ga uzmu da igra snjima. Razbudiše ga i uvedoše ukolo.

Ujagmi se on u kolo, ali ovipromijenili igru i p’esmu. Svi iz-glasa pevaju: „šeh-nana, šeh-nana…”

Nasta prava pometnja. Dok še-jtani igrahu šehnane, ova’ šiknane:

-„šehnana, šehnana...” ova’„šiknana, šiknana!”

Šejtani, ka’ šejtani, on-eraspolože se što im ovaj bataljujep’esmu, prekinuše sа igrom. Šej-tan-kašagija se ishuja i skoči:

-„Što je, bre, ovo tuhav i tersinsan! Ona’ jučerašnji b’eše dobar,ova’ nikako, ne valja. Radi sven’opako. Haj’ da ga kaznimo”.

Počeše se dogovarat‘ kako daga kaznu. Uzeše onu grbu sačiviluka te mu turiše na hrbat jošјednu. Vrnu se on u selo sa dvijegrbe.

Tako je i umro sa njima.

MUSLI-BELAJNeđe u pešterskim selima, is-

prosiše jednu biranu d’evoj ku zabiranog momka. Spremi him pri-jetelj muslihune da pitaju kol’kosvatova da pošalju kad dođe vakatda se dovede nev’esta. Prijetelj himdade izun da mogu doves` i stosvatova, ako hoće. Muslihuni muodgovoriše da ne mogu baš sto, al’neka bide trides i tri svata.

Prijatelj na pogodbu učineraziluk, al’ him sav’etuje da Musli-belaja nikako ne dovode.

Pristaše oni, al’ kad stigoše uselo, Musli-belaj se prvi ponudi dapođe u svatove, a da niko odprisutnih ne sm’ede da mu rekneda nije poželjan.

Pođu svatovi ро d’evojku. Is-pred svatova Musli-belaj, prvi ba-jraktar i muštu lugdžija. Krenuše

muštulugdžije da jave da idu sva-tovi, kad tamo nako pašče, juriiiiš,na Musli-belaja. Musli-belaj izvadiljevor te ubi pašče. Jedan oddomaćina poteže mauzerku: -Toooh! Toooh! - te ubi Musli-be-laja. Nasta krvava svadba, kavga iveljka ga lama.

Poljeteše jedni na druge, tedvadeset i devet pade mrtvihglava. Petn’es’ sva tova i četrn’es‘prijetelja. Vijećali oni pe‘-šes‘ danai nijesu mogli da se dogo vore kakoovo da riješe. Navalili i jedni idrugi: samo glava za glavu. Ni-kako da ukararu krv?!

U jedan vakat nevjestin svekarzamoli za izun, da ga puste izkutnjeg hapsa, da ode i poneseroblju haber: šta је i kako je bilo išto hi nema sa nev’estom? - pa ćеse vrnut ponovo.

Pustiše ga oni. Stiže on kući,sjede onako skukvežen kraj furunei ne izgovara ni crnu ni bijelu. Sta-rija snaha pri m‘eti da je zabrinut ineveseo. Pošto nije džais da seodma’ pita, ona ne mogade daistrpi, no mu pri đe i upita:

- “Hajrola, babo! Koje dobro?” Svekar joj odgovori: “Vala,

snaho, ništa me ne pitaj”. Na navaljivanje snahe, on joj

ispriča šta se desilo i na kraju reče:-„Evo prođe skoro hefta, ne

moremo da se nagodimo nikako.Snaha će: -„Polako, polako, babo! Koliko

je vas poginulo?”-„Petn’es‘“- odgovori svekar. -„A koliko prijetelja?”-„Četrnaest”, - rеčе on. Snaha mu na to uzvrati: „Uuuu, babo, pa to je bar la’ko!

Vas petn’es’, njih četrn’es’ i šarov.Razmijenite glavu za glavu i pet-n’estog šarova za Musli-belaja, isve je riješeno”.

On se jadan obradova, majkomila, skoči sa pustćije, te sve u trkode kod nevestinih u selo. Tamo sedogovoriše i uzeše d’evojku.2

2. Hićaje (red. br. 2, 3 i 4) zapisao Redžep Škrijelj; kazivač: Hamid Miralem Avdović (1925-1997) iz s. Kamešnica (Sjenica) koji je od 1954. godine živio u selu Gorno Orizari, Veles, Rep. Makedonija. Priče

je čuo od svoje majke Hate, kćeri Naila Avdulova Karišika i Maliće Emra Mahmutovića. Emro ili Hodž Prlo je bio imam džamije u selu Ugo na Pešteri, a Nail imam u sjeničkom selu Dubnica.


ANTROPOLOGIJA

Akademik Alija Džogović

Ujednom prethodnom tekstu izlagaosam mišljenje o etničkom imenu Tor-beš//Torbeši, elaborirajući morfeme

tor – beš i razmatrajući njihov mogući seman-tički sadržaj. U ovom diskursu, čitajući najno-viju knjigu akademika prof. dr. IbrahimaPašića Predslavenski korijeni Bošbnjaka.knjiga III, Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni(rukopis), uz poštovano pisanje recenzije, ot-krio sam u poglavljima Hipoteza o imenuBosna nastalom od imena tračkog plemenaBesi i Ime Bosna nastalo je od imena tračkogplemena Basanisa (Basanisai) vrlo indikaa-tivne argumente i o etničkom imenuTorbeš//Torbeši, kojim se približava i moje tu-mačenje i elaboriranje. Ovdje ću izložiti Paši-ćevo mišljenje i elaboraciju, koje prihvatam ucjelosti kao najbolje historijsko-onomastičkeargumente i za pravo porijeklo, morfološke li-kove i značenje ove stolećima diskutovane, isporne, etničke semanteme.

Problem etnogeneze šarplaninske populacjevrlo je zatamnjen. To je bio razlog da susjediovaj narodni subjekat svojataju i uklapaju usvoje populacione projekte sa krajnjim ciljemda izvrše potpunu asimilaciju ili etničko čišćenje.To je bio i razlog, pored onog ekonomskog, dase veliki broj ove populacije iseli u susjedne re-gione, ode na pečalbu negdje daleko, ili se sa-svim iseli sa Balkana i nestane u tuđini kao daje to bila vjekovna sudbina ovoga staroga na-roda na Balkanu. Mnogi se žitelji ovih krajevainteresuju ko su porijeklom i ko je izazvao njihovusudbinu da im tuđina bude domovina. Jesu li onitorbeši ili Torbeši i šta sve to znači. Da li je kva-lifikativ torbeš//Torbeš nekakav zlonamjernipežorativ, ili je to sem njihove etnogeneze? Oovoj dilemi pokušaćemo da damo uslovan od-govor, utemeljen na onomastičkim istraživa-njima, kao i na svim drugim relevantnimpotvrdama koje bi mogle da objasne etogenezuove stare i autohtone šarske alpske populacije.

Leksička odrednica Torbeš upotrebljava sekao etnik za ime jednoga brojnog naroda.Uglavnom se shvata i upotrebljava kao odred-nica socijalne semiotike. Mi, ipak, smatramoda je to pogrešno značenje i da apelativ torbešu prvobitnoj funkciji ima drugačije značenje,zapravo etničko, a onaj socijalni predznak na-stajao je kasnije, kao pogrešna atribucija. Kon-sultovali smo mnoge stanovnike ovih alpskihnaseobina, i zaključak je da se ne ljute ako ihneko tako oslovi, da i sami tumače da su Tor-beši, ali nisu uvijek mogli dati odgovor na pi-tanje šta to znači. Sve je ostajalo zatamnjeno.

Neki istraživači su utvrđivali da je apela-tivna struktura torbeš neka bogumilska riječ, dasu je upotrebljavali bogumili ovih krajeva, te dasu i sami sebe nazivali Torbešima.

Tražili smo ovu leksemu, ili njoj sličnustrukturu, u više rječnika, prvenstveno u rječ-nicima klasičnih jezika. Komparativna metodamože dati rezultate od kojih se dalje može ela-borirati i stići do rezultata ili do pretpostavkeza rješavanje ovoga lingvističkoga i etničkogaproblema. U rječniku grčkog jezika nalazimoodrednicu torn-evo, -os (= okretati), koja možebiti značajna morfema u strukturi tor-beš.Morfemu tor nalazimo i u nekim drugim bal-kanskim toponimskim strukturama, kao na-primjer: Visi-tor, Durmi-tor, Pirli- tor, Ko- tor,dakle kao jedan od kompozita u oronimskimstrukturama. U sintagmi Toro di pende (Krivitoranj//kula, u Pizi, u Italiji), gdje je morfološkilik toro latinskog porijekla. Posmatrajući stra-tigrafiju i strkturu ovoga morfema, može sepretpostaviti da je i u odrednici torbeš prisu-tan ovaj grecizam//latinizam. U toponimskojfunkciji, figurativno, označava visoke planin-ske vrhove, oko kojih se okreću magle i oblaci,po jednoj verziji. Ovaj morfem može upućivatii na pretpostavku da se planinski vrhovi ipredjeli nalaze oko rijeka i planiskih vrela, podrugoj verziji. Razlog za ovu drugu pretpo-

Torbeši su Besi (Bošnjaci)

Pretpostavkada bi Torbeši

mogli bitipotomci

Besa, može sepretočiti u

formulacijuda su Torbeši

i Bosanci potekli iz

isog etničkogtračkog

korijena, teda su s

razlogom ijedni i drugi

Bošnjaci.


stavku nalazimo u daljoj analiziodrednice tor-beš. U albanskom je-ziku imamo leksemu bjesh-ka, pa semože pretpostaviti da je kompozitbjesh (bješ//beš), po zakonu simbiozesrastao sa grecizmom//latinizmomtor (tor-beš). Može se ponuditi itreća varijanta, koja takođe upućujena slične semantičke sadržaje. Mor-fema bin vrlo je frekventna u balkan-skoj toponomastici, kao naprimjer:Lju-bin-je, Tre-bin-je, Tru-bin-a, Bi-oč-a, Bi-ča... Ova morfema nalazi seu toponimskim strukturama koje oz-načavaju mjesta na kojima je potvr-đeno prisustvo vode (rijeka, potok,izvor, vrelo). Cijeli planinski sistemŠar-planine bogat je vodom.

Finalna morfema -eš je nastavakpotvrđen i u strukturama mnogihdrugih toponima. Naprimjer: Milj-eš-i (selo kod Prijepolja), Milj-eš-evac(šuma i potok na Prokletijama, zapa-dno od Peći), Tikv-eš i dr.

Iz ove morfološko-semantičkediskusije slijedi sljedeći zaključak:

Leksička struktura torbeš moglaje nastati simbiozom i supstituciommorfoloških elemenata: tor-bin-eš =tor-beš; tor-beš = torbeš. Ovj apelativje, u narodnoj govornoj komunikaciji,zatim preuzeo i funkciju etnika.Prema ovoj etimološkoj pretpostavci,Torbeši su populacija koja živi našarplaninskoj regiji od Prizrenske Bi-strice do Strumice i na zapadu do Ko-ritnika. Nekada je u ovaj korpusulazila i populacija Opolja.

U ovom kontekstu, može biti odkomparativnog interesa i druga vari-janta elaboracije spornog etnonimaTorbeš//Torbeši kojim se naziva po-pulacija šarplaninske geografskeoblasti, one između Prizrena, Tetova,Strumice i Kuksa. Jedna skupina tra-čkih Besa mogla se je uputiti premajugu i locirati se na alpskoj šarskoj re-giji, za razliku od one grupacije kojaje stigla na teritoriju današnje SrednjeBosne. Pravci seobe Besa mogli subiti višesmjerni. Moguće je da se sviBesi nisu iselili iz Trakije i da su nji-hovi potomci danas oni Pomaci u Bu-garskoj, kao i oni Karagači u grčkomdijelu Trakije.

Leksički (etnički) lik Torbeši sa si-gurnošću se može elaborirati iz kom-

pozitne strukture Tor-besi (= Tor-beši). Formant tor- prepoznatljiv je iu mnogim drugim toponimskimstrukturama

Potvrdu za prijelaz foneme s u šnalazimo i kod I. Pašića u knjizi‘’Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj.III’’. Pašić kaže: ‘’Glasovna promjena su š ukazuje na mlađu posuđenicu u bo-sanskome jeziku’’ (str. 111).

Još jedan onomastički argumentmože biti od značaja za ovu diskusiju.Naime, na Kosovu se, sjeveroistočno odPrištine, nalazi grad čije je sekundarnoime ‘’Besijana’’, što upućuje na pretpo-stavku da se na ovim geografskim prosto-rima nalazio//nalazi nekakav većilokalitet sa ovim ili sličnim imenom.

U diskursu ovih onomastičkih ar-gumenata, pouzdano se može rećida su tračkog (gotsko-beskog) porije-kla i neke topnimske jedinice, kojesmo evidentirali u oblasti Šar-pla-nine, naprimjer: Orgost i Orešek(sela), Kuks (gradski naselje), Galaič(planina) – u alb. dijelu Gore; Orćušai Skorobište (sela), Krakošta (staronaselje u Dragašu), Viljan (šuma),Barbula (planina) - u kosovskom di-jelu Gore; Debar//Dibra (gradskonaselje), Radika (planina i rijeka) iMavrovo (planinski predjeli) - u ma-kedonskom dijelu Gore. Za ovu pret-postavku, motivisani smo diskusijomIbrahima Pašića u svojem Rukopisuna str. 85, u vizi sa sufiksom –ost,koji je gotskog porijekla. Morfološke isemantičke etimone ovih onomasti-čkih jedinica mogli su donijeti Besi iGoti u vrijeme preseljenja iz Trakije uove visokogorske balkanske kreajeve(Vidi: I. Pašić, Tračko ime Bosna i Tra-čani u Bosni, rukopis). Do sada su poz-nati pravci besko-gotskih kretanja:jedan prema centralnoj Bosni (oblastVisokog) i drugi prema široj oblastišarplaninskog geografskog sistema.

U ovom diskursu je i Pašićevadiskusija o tračkom naselju na Doj-ranu, te da bi to ‘’značilo da se prvo-bitna domovina Basanisa nalazilauz Dojransko jezero – odakle su pre-seljeni na tle današnje Bosne’’, što jeu ‘’primarnoj vezi s njihovom šizma-tičkom vjerom’’.

Pretpostavka da bi Torbeši mogli bitipotomci Besa, može se pretočiti u for-

mulaciju da su Torbeši i Bosanci po-tekli iz istog etničkog tračkog kori-jena, te da su s razlogom i jedni i drugiBošnjaci. Ovo ne treba smatrati ‘’svoja-tanjem’’ Torbeša već motivacijom zadalja naučna istraživanja. A IbrahimPašić je ovdje kvalifikovan da ponudipravu riječ.

Za oblast šarplaninske geografskeregije vezuje se i tzv. boškački govor.To je oblast istočno od Prizrena i okoTetova. Navodno ga govore majstori(zidari), kao svoj tajni govor. Napisanje i jedan manji rječnik. Ovo upućujena pretpostavku da bi taj govor,danas žargon, mogao biti ostatak go-vora tračkih Besa. Populaciju koja još‘’zna’’ da se služi ovim žargonom,nazivaju Božjacima a njihov ‘’tajnigovor’’ boškačkim. Sličnu informacijunalazimo i kod Pašića, na str. 39. Onnavodi dio iz rasprave fra Anta Kne-ževića iz godine 1886: ‘’Veliki bješeogranak trački-tirački velikoga stablaslavjanskoga, kojeg je najodličnijagrančica ‘Bezi’ ... Oko dvadesetak go-dina posli Isusa, veli spisatelj Strabo,da su se širili po Bugarskoj, većim di-jelom Balkana (Ild’ma), Crne rijeke(Kara-su) te dopiralo do Ilirije i Pa-nonije. Narod bio sasvim pobožan teimao svoje sveštenike i proročišta.Zato jih njeki i zvali ‘Bozi’ a njekiopet ‘Boznjaci’ kao ‘Božji’ i ‘Bož –Bosi-Bosy’, a neki opet ‘Bezi’ –vjerni, pobožni, uzvišeninjaci...(...)’’Istina, fra Anto ovaj ‘’ogranak’’ sma-tra ‘’velikim stablom slavjanskim’’, što jeu nauci naravno pod znakom pitanja.Pašić svojom naučnom erudicijom iza ova pitanja ima ključ.

Na str. 42. ove nove knjige Pašićkaže: ‘’Hipoteza o imenu Bosna na-stalom od tračkog imena Besi historijskije utemeljena ali lingvistički neodrživa.Najstariji pisani oblik imena zemljeBosne je Bosona, što je daleko od et-nonima Besi’’. Na sljedećoj, 43. str.,Pašić navodi mišljenja šestorice histo-ričara i hroničara, i kaže: ‘’... smatralisu da je zemlja i rijeka Bosna dobila imeod imena naroda, i to je tačno’’. Ovosvoje mišljenje, poslije niza historij-skih i onomastičkih analiza i elabora-cija, Pašić je sažeo u naslovu ‘’ImeBosna nastalo je od imena tračkogplemena Basanisa (Basanisai).


U komparativnom diskursumože biti zanimljiv i latinski formantter- (campester, silvester = poljski,gorski; kao i Pelister – ime planine uMakedoniji) kao moguća alternacijaformantu tor-, odnosno kao fonolo-ška supstitucija u strukturi ovih for-manata. Tako bi se uslovno moglorazumjeti da je leksička struktura tor-beš//terbeš ilirsko-latinska (moguće iilirsko-grčka) simbioza u čijem se se-mantičkom polju nalaze sadržaji vod-nih tokova i alpskih reljefa. (Potvrdu zaovo vidi u: Stjepan Ivšić, Slavenska po-redbena gramatika, Zagreb 1970, str.322). I prema ovome, odrednicaTorbeš označavala bi, u etničkomsmislu, narod planine, populacijuoko rijeka na planinskoj regiji Skar-dusa (Šar-planine). Poznato je da idanas na ovoj planini postoji oblastReka i da se populacija ovog dijelašire šarplaninskke regije naziva Re-čani//Rekanci.

Ničim nije potvrđena teza o slaven-skom porijeklu ove populacije. Naravno,u srednjem vijeku grecizacija, latinizacijai slavizacuja bile su vrlo radikalne soci-jalno-kulturne promjene i u ovoj alpaskojoblasti, kao i na širim prostorima Bal-kana. U ovom historijskom kontekstu suhristijanizacija i islamizacija.

Ipak, u narodnoj svijesti, ovaj etnikse više odnosi na populaciju koja jedanas u granicama države Makedo-nije, dok je za populaciju u grani-cama Kosova i Albanije više u funkcijietnički kvalifikativ Goranac//Goranin,Župljanin. Etnik Šop (Šopovi) alterni-rao je sa etnikom Župljanin, ali je ondanas u sporadičnoj funkciji i više seodnosi na mještane u selima premaPrevalcu i na mještane velikog selaŠtrpce, istočno od Župe.

Iz ovog diskutabilnog kontekstaproizilazi zaključak da etnički kvali-fikativ Torbeš nema pežorativno zna-čanje već, naprotiv, pozitivno kojim seimenuje planinac, čovjek planine, mje-štanin Reke (regija na Šar-planini).

Dosta zatamnjeno, u sporadičnojgovornoj komunikaciji mogu se čutii sekundarni etnički oblici Gogari//Goge, Dibrani, ali se oni odnose nauže regije. Neki mještani kazuju dasu im, po porijeklu, bliski Pomaci uBugarskoj i Karagači u Grčkoj.

Indikativna je i tzv. daljinska aso-cijacija o hipotetičkoj vezi ove šarpla-ninske populacije sa Hazarima –narodom koji je živio u oblastima iz-među Azovskog i Kaspijskog mora.U Gori i Župi postoje mnoge, zatam-njene, legende i predanja o hazarskomputu prema zapadu. Pripovijeda seda je neka nedefinisana populacija do-lazila u ove šarplaninske krajeve ‘’naseverna vrata Balkana’’. Tkođe je indi-kativno da je u antropološkom si-stemu šarplaninske populacije vrlofrekventno muško ime Azar//Hazari hipokoristik ‘zo (sa poluglasnikomu početnoj poziciji, ali i poluvokali-zovano A’zo//H’zo), što može bitijedan od značajnih elemenata zadalju diskusiju o etničkom etimonuovoga naroda.

Indikativna je egzistencijalna antro-pološka kultura ove balkanske popula-cije sa onom koja danas živi nakavkaskom podnožlu, i u Turskoj okoCrnog mora, dakle na putu seobe na-roda i na nekadašnjim hetitskim obla-stima. Naravno, ova sličnost setemelji na antropološkoj, folklornoj imitološkoj analogiji i kulturi. Istraži-vački naučni rad u ovoj oblasti bio bivrlo produktivan.

Od pojave bogumila na Balkanu,ova populacija je prihvatila njihovovjersko učenje, najvjerovatnije iz so-cijalnih motiva, ali i kao oponencijuvizantijskom hrišćanstvu i njegovimdogmama. Svakako, prije prisilnog iagresivnog pokrštavanja, ova popu-lacija je blila politeistička, zato su sevjerski politeistički obredi vrlo lakomogli uklopiti u bogumilsko učenje istvoriti jednu socijalnu kulturu s kon-ceptom vjerske simbioze. Za ovepretpostavke ima i danas još prepoz-natljivih argumenata, a među pri-marnim je vrlo tolerantno primanjeislama čije se učenje, a posebno soci-jalna kultura, takođe uklapalo u so-cijalnu bogumilsku dogmu..

Poznato je da se bogumilstvo prekosrednje Bugarske, pravcem od Dra-govice, širilo preko Makedobije, idalje preko Šar-planine, prema dina-ridima – prema Hercegovini i Bosni,te prema hrvatskom Primorju. Naovom bogumilskom putu nastajala sunaselja, od Dragovice prema zapadu,

Dragaš, Dragobija (u sjevernoj Alba-niji), Dragoban (kod Prištine), Draga-čevo (u Srbiji)...Ove strukture imajuzajedničku bazu Drag- koja svojimsemantičkim sadržajem pokazuje dasu na ovim mjestima bila značajnijabogumilska kultna mjesta. Indikativnoje, da se staro naselje u Dragašu na-ziva Krakošta, a jedno visoko brdokod Varaždina naziva se Krakoštan.Na njma su mogli biti obavljani sličnistari kultovi.

Bogumilskih znamenja ima na cije-loj regiji šarplaninskog sistema. Tosu razne humke (mogile//gomile),ostaci bogumilskih obreda i običaja;kultovi posvećeni vodi, zemlji ivatri; kultovi posvećeni suncu, cvi-jeću, proljeću (Đuren), ljetu, jeseni;kultovi posvećeni žrtvovanju životi-nja; ostaci bogumilskih poetskih i re-toričnih vrsta i oblika; međuljudskiodnosi koji proističu iz bogumilskogučenja, kao i još mnogi sadržaji bo-gumilske kulture. Za ovaj diskursvrlo je indikativna jedna bakarnapločica nađena u jednom selu kodKuksa a koja se danas čuva u Mu-zeju u Kuksu. O njoj je pisao vrijednilingvista (leksikolog) i pjesnikNazif Doklje, Goranac iz Kuksa. Nanjoj je izgravirana kompozicija obo-renog bika (ili jelena) na kojem sjedionaj koji žrtvu prinosi nekom bo-žanstvu, držeći u rukama knjigu sapisaljkom (najvjerovatnije simbolmolitve upućene božanstvu). Ova-kva se pločica sa motivom žrtvovanjanalazi i na jednom mazdaistčkomeksponatu na kojem je prikazanokako bog Mitra žrtvuje bika. Ovajeksponat prikazan je u knjizi ‘’Sve re-ligije sveta’’ (grupa autora, Beograd2006, str. 239). Oba eksponata su mi-traističkog sadržaja i funkcije. Mitrai-zam je posredstvom Grka prenet urimsku religiju, a tako i u stare balkan-ske kulture. Bogumili (Manihejci) širilisu ovu dogmu po cijelom Balkanu.Otuda i mnogi nazivi mjesta saovom teonimskom strukturom (Mi-trova – selo kod Tutina, Mitrovica, x4 – na Kosovu, u Vojvodini, u Bi-horu, u Mačvi).

Takođe postoje indicije da je onajtzv. boškački govor bio tajni govorbogumila.


POEZIJA SANDŽAKA

IZ NASE POEZIJE:Jahja Taslidžak (umro 990/1582)

KAD BI OVAJ SVIJET

Kad bi mi ovaj svijet k'o srce pust bioBez tuge, bez ljudi, bez života

Ono što poželim – kad bi ovaj svijet želio Da odmah prigrabimo sve što poželimo

Lakše je na leđima željeznu planinu nositiNeg jednako uzvraćenu ljubav naći

Prognanika ne raduje odlazeći korak prijateljaKad zaljubljena duša čitavim svijetom vlada

Duša žudi, slavi se protivi, hej JahjaDuša prikriva razornu ljepotu svoju.

Ahmed Vali (- 1598/9)

Voljena

Gospodarica Ćábe u crnoj svili ti siu noći tamnoj, mlad mjesec judejski ti si

Ljepotica u crnom plaštu prelijepa kraljica ti si usnula sablja svjetlosna, unutar prilegla ti si

Istinska voda života što u tmini k’o Juda Hazreti Isu čarobnim usnama oživljava ti si

Hej voljena, što u crnu svilu umotana zborišpredivna prijetnja u stihovima mojim ti si.

Zaljubljen međ’ krasnim pupoljcima u vrtu bajnomHej Vali, k’o slavuj obezglavljeni u njemu ti si!

Zulfo Poturović (1935)

ZEMLJO SANDŽAČKA

U ovom dijelu svijeta, brdovitog Balkana,prostiru se polja, planine i ravni, gradovi i sela sandžačkih strana,gdje su se razvili naši korjeni davni..

Zemijo naša, koju te svojom zovemo i znamo,volimo te u riječi, u рјеsmi, u stilu, ovdje gdje smo, ili dalje tamo, ljubimo te kao našu majku milu.

Nasa zlatna žita stasaju u tebi,naraštaji mladosti i silne 1јероte –Zemljo Sandžaku, ко te voleo ne bi, tvoje bistre rijeke, роlја i krasote.

Budi u nаmа, dok u nama tvoj р1аmen gori,on je snaga i sila naših junačkih ruku.Tako si lijepa, od kako te Воg stvori,ne dajući te tuđinu, zločincu, ni hajdukц.

Bili smo tvoji i u najtežoj muci,kad su bijesne oluje pretile iznad naših glava,ti si oštrica u našoj junačkoj rucinek si u.rodoljublju vječna naša slava.

Ići ćemo daleko, daleko, do na kraj svijetai uvijek se vraćati, ostati u tebi,ti si đulistan u našim njedrima što cvjeta – Sandžačka zemljo! Ko ti se radovao ne bi!

(Brisel, 4. marta 2007. god.)

Redžep Nurović

NUR SA JASTUKA(Vjenčanoj ženi)

S jastuka mi svjetli,od prije dosta godina,jednako nježno, ništa bljeđe,nur njena lika kao svjetlo dina.Nad svakom mi putanjom sija -pa će lako i ćuprija,oštra kao sablja a tanka kao dlaka,da se pređe.

Možda sam rad toga Nurović.Jer meni je te blažene svjetlosti najviše pripalo,onda našoj djeci.A njoj, ženi vjenčanoj, i majci, dovoljno bilo -ono preostalo.----------------------------Manje poznate riječi: din – vjera; nur - svjetlost

ME- MERI- MERIMA

Kosa uredna i plava.Oči nacrtane, oči ribe mrene.Je li to, konačno, trag snajedne prosanjane žene?


A njeno ime,njeno ime?Ona se zove ME.

Malo je samo ME.Ta je žena prestolnica moga carstva,veliko je blago njena duha,shvatih kad otškrinuh tajne dveri.

A njeno ime,njeno ime?Njeno ime je MERI.

Malo je i MERI.To je žena najtoplijeg srca.Ni jedan krajolik duše višeneće mi, nje radi, steći ciča zima.

A ime njeno,ime njeno?Ime njeno je MERIMA.

Hajro Ikić (1948)

BABOV RING(posvećeno ocu Rustemu)

Ljeto ukrade zavjese nebuda sunce julske vatre razgori.Babo sastavlja priču o hlebu-о vršidbi i u snu zbori.

Ustao rano – zvjezde ga vide,zastire guvno snopljem pšenice.Sa grana mu i ptice zavide – durbinom šire svoje zjenice.

Bič mu fıjuče vazdan zbog žita,krugove broje konji u kasudok otmu zrna svakome klasu – pokriće nebo naša kolpita.

Babo је priču pisao klasom da je čitaju stari i mladi.Konje plaši – kijametli glasom, na ringu se bori protiv gladi.

Djeca se svojim željama griju- Navrat – nanos u slamu poskaču,kroz slamu riju pa se sakriju dok babo njima „mijesi" pogaču.

Kraj guvna se gladni parkiraju, kljunom vrapci zrna sabiraju. Glad donese mrava na štakama, Objaviše koke rat svrakama.

Vječno babo putuje ро gumnukao Sunce po beskrajnom nebu, da naslika poslovicu umnu: - Znojem se pišu priče o hljebu!

Ramiz Nani Šaćirović (1949)

SVU NOĆ SU....

Svu noć su kapale zvijezdePred zoru zamre sveNi kapi rose na dlanu momDa njom utolim žeđ.Svitanje kasni na kapku momA utroba mi steže dahPritiješnjen uz sjenku gubim svijestSputan tako čekam da danPrinese te vidiku mom.Ni pogled neće znati kud siJer suza muti zjenicu moju.Čili mi ljubav, nestaje iz menePosljednja radost što me pohodi.Slutim da ikad ONA će mi doćiDa mi donese radost postojanja.Na nebu mome zgasnu, oka sjajJer me pohode besan i jadU mome oku okrenu se neboU zracima sinu neka druga svjetlostJer više neće pohodit me sunce.

STRASTI

u smiraju dana gospodare strastipožude ištu svoje posvjećenjena džamli – pendžeru zračak tihe svijećemigolji mi polako u okosvirac notu zadeo za uhoa igrač se spusti na naprsli stokako bi što prije završio igruslušajući kako zvijezde romorepred mojim očima svjetlost se priklonii utonu u noć prepunu svitacanegdje pred svitanje javi mi se...

Fatima Muminović Pelesić (1956)

MORA

kipi bol noć i danni svaki isti danniti svaka ista noć

u trenu nemoć moćhrani volja brani voljasred nevolja

snagom vodopada pada nadana rubu uma duga zgasla u kalumrtvi dom

povazdan ulice brižne buncajupjeva gladživa muka u suzi tek rođena

ide život u bescijenje


kolone za tihu luku

snaga klizi niz mrakruke visine brane prah

ako metež taj ne stanečovječe dobri bojim se

sve uplašene ulice biljke pticenagrnut će u moje snove da se sklone

i neću moći nikadnikako

ni razbistriti noćni očistiti dan

Izeta Radetinac (1957)

TRAG U MEKOĆI KIŠA

Onoga ljeta Kad rahmetli babo odlučiDa napustimo naše ognjišteOdvaljeno parče nebaPustismo niz LimKao brod nadeDo pristaništa da ga stignemo.

Pokupismo nešto na se i poda sePrtene ponjave i drvenu sinijuPlehane sahane umjesto mlijekomMajka napuni zemljom iz Lunjevca Oči su lile zelenom rosom Bukovog lišća iz ŠindavcaPo kojem još i danas brode gusenice Djetinjstva mog.

Preko ogoljenog strništaOdavno su volujska kola prošlaNatovarena zavežljajimaSa vrletnih plotovaPokupismo kožu naših stopalaKad god vidim da dijete pojuri leptiraJa ću znatiDa postoji dubok trag U mekoći kiša.

Svici su zaboravili svoje fenjereU prvim rukovjetima lanjskog ljetaA možda su i pticeNegdje uz put izgubile sjemena U noćne tmineO, kako proljeće divno svira na harfiLjeto naviljke života slaže Još da vidim žita u klasju Tad ću znatiDa je ono parče neba doploviloU život moj.

Faiz Softić (1958)

TAMO

Tamo gdje su nam majke kukale Za prvimZa najmilijim

Tamo gdje smo svrake bjelorepeТјerali s naših oraha:Huuuj zloslutnice daleko od našeg sela!

Tamo gdje se rano lijegaloDa se večeralo ne bi,Tamo gdje razjaren bikSvježu humku na rogove dižeКо da doziva onogKo mu je prvu šaku soliU grlo sasuo.

TamoGdje ljetnji snijegBijel ko fıstanHadžibegoviceZaljulja na rasklasali јеčаm.

Tamo gdje huka goraPjesmu ispjevavaКоја se ko ozeblica Prima za moju utrobu.

ТаmоGdje se moja sestra(Već odavno sa zemljom sjedinjena)Umivala vodom u kojoj se kiselio BejturanDa zamiriše dragom prvo veče.

Tamo gdje se moj otac prenemogo Kad sam mu prvu diplomu donioI poljubio crnu ispucalu ruku:

Hvala ti, o sveta ruko moga oca!

Tamo gdje se čekaOtvorenje NebesaI gdje komšija komšijiZa podlanicu zemlje nerodilje,Zemlje Nesretnice, Uzima život Ko da ubere tek zarudelu trešnju. Tamo gdje se jeo mlad bukovi list.

Tamo,Gdje se pobačeno dijete Na mjesečini krišom ukopavaU odorak.Dok iznad njegove sakrivene humke Majka čupa prsa Ko da ga hoće nadojitZa vječnost.

Tamo,Tamo,Tamo je moja,U havrik, u kom se šarke kote,Zarasla kuća.


ORIJENTALISTIKA

Medžmue kao posebna vrstarukopisa bogatog i ra zno -vrsnog sadržaja ne mogu se

tematski ograničiti. One sadrže tek-stove iz različitih oblasti, često i na svatri orijentalna jezika – arapskom, tur-skom i perzijskom, bez utvrđenog iliodređenog redoslijeda sakupljenogmaterijala. Ipak, u njima se gotovo uvi-jek uz književni, književno-historijskiili čisto historijski sadržaj daju i podaciiz svakodnevnog života sredine u kojojsu nastale. Zbog toga njihova obradapre dstavlja važan segment u izučava-nju kulturne prošlosti područja nakojem su nastale.

Među malim brojem rukopisa koji suse sačuvali nakon paljenja Orijentalnoginstituta u Sarajevu u maju 1992. godine,u današnjoj, brojčano skromnoj rukopi-snoj zbirci ostale su dvije medžmue kojesu nastale u Mostaru u 18. stoljeću i kojepružaju zanimljive podatke iz kulturneprošlosti Bosne i Hercegovine iz vre-mena osmanske vladavine.

U njima se, između ostalog, nalaze iprijepisi pjesama ili pojedinačnih stihovabrojnih autora, a među njima i bošnjačkihautora koji su svoju poeziju pisali najčešćena osmanskom, a nešto rjeđe i na perzij-skom jeziku. Na taj način one predstav-

ljaju jedan od važnih izvora za izučavanjeovog segmenta kulturne baštine Mostara,ali i cijele Bosne i Hercegovine u sada većdavnom vremenu osmanske vladavine uovim krajevima.

Ove dvije mostarske medžmue predstavljaju nam poeziju po znatih mo-starskih pjesnika 16. i 17. stoljeća poputDerviš-paše Bajezidagića, Hasana Zi-jaije, Hadži Derviša Žagrića i drugih,ali i stihove manje po znatih pjesnika očijem stvaralaštvu ima malo podataka.Vrijednost ovih medžmua za izučava-nje književnog stvaralaštva Bošnjakana orijentalnim jezicima je i u tome štose u njima po prvi put susreću imenanekih autora iz Mostara, Ljubinja, Sara-jeva o kojima nema podataka u knjiže-vnohistorijskoj literaturi.

Mostar je tema nekoliko pjesama ispi-sanih u ove dvije medžmue. Neke odnjih posvećene su opisu grada i njego-vim stanovnicima. U tim pjesmama seističu bistra rijeka, ugodna klima, vrtovipuni voća i cvijeća, a grad se po svojoj lje-poti može uporediti jedino sa rajem.

Tako jedan od najznamenitijih mostar-skih pjesnika, Derviš-paša Bajezidagić(umro 1603.), u stihovima svoje pjesme “upohvalu Mostaru” - der medhi Mostar, (Sl.1)1, između ostalog, kaže:

Dr. Lejla Gazić, Orijentalni institut u Sarajevu

Zašto se stasmostarskog

mosta pogrbio?Možda se i on u

dragu kamena srca

zaljubio.

POEZIJA BOŠNJAČKIH PJESNIKA NA TURSKOM

JEZIKU U DVIJE SAČUVANE MEDŽMUE ORIJENTALNOG

INSTITUTA U SARAJEVU


Nema na ovom svijetu, osimmožda jedino u rajuugodnog zraka i vode života kaošto ima u Mostaru!

Opisujući svoje sugrađane Mo-starce, Derviš-paša o njima pjeva:

Od davnina u njemu žive ljudiod mača i peraUvijek ima savršenih i učenihljudi u Mostaru,

a pjesmu završava distihom ukojem je navedeno i njegovo ime:

Kraj njega će zašutjeti i indijskepapige,a ti si, Dervišu, danas slavujkoji pjeva o Mostaru.

Njegov sugrađanin i mlađi sa-vremenik, pjesnik istog imena,Hadži Derviš Žagrić (umro 1640.)u svojoj naziri – pjesmi paraleli saistom tematikom, rimom i brojemstihova, o Mostaru kaže (Sl. 1)2:

Ako postoji izvor nauke, savr-šenstva i znanja, on jesavršenih i učenih ljudi nemanjka u Mostaru,

i pjesmu završava ovako:

Gospodine moj, Hadži Dervišu,ne hvališ ga samo ti,I oni najugledniji i oni neznatniblagoslove upućuju Mostaru.

O Mostaru pjeva u 13 distiha ipjesnik sa pseudonimom Tab‘i.Ova njegova pjesma, sačuvana ujednoj od ove dvije medžmue (Sl.

2)3, predstavlja do sada jedini spo-men o ovom pjesniku. Sa velikomvjerovatnoćom se može pretposta-viti da je pjesnik Tab’i (Tab‘i) tako-đer Mostarac i da je živio krajem16. ili u prvoj polovini 17. stoljeća.Njegova pjesma o Mostaru odišeosjećajnošću i očaranošću ljepo-tama ovoga grada:

Jutarnji povjetarac kad pirne iruže rascvjetajuCvjetnjakom želje i ljubavi hiljade slavuja pjevaju.

Dok sam gledao sjene stabala tome je začaraloOd čari njegovih potoka i rijekasrce mi je treperilo.

Na osnovu sadržaja ovih me-džmua može se vidjeti da su mo-starski pjesnici bili skloni pisanjunazira na stihove drugih pjesnika.Tako u jednoj medžmui nalazimo,naprimjer, gazel mostarskog pje-snika Adli (‘Adli) Čelebija (kraj 16. ipočetak 17. stoljeća) (Sl. 3) i nazirekoje su na taj gazel spjevali takođermostarski pjesnici, već spomenutiHadži Derviš Žagrić (Sl. 3.), te jošneki pjesnici iz prve polovine 17. sto-ljeća, Muji (Muyi) (Sl. 3), Jetimi (Ya-timi) (Sl. 3) i Sena’i (Lana’i) (Sl. 4).

Da je pjevanje nazira – paralelana gazele drugih pjesnika, čestosvojih savremenika, bila uobičajenapojava u Mostaru početkom 17.stoljeća, pokazuju još neki primjeriiz ovih medžmua. Tako ovdje na-lazimo naziru koju je pjesnik Jetimispjevao na jedan drugi gazel pje-snika ‘Adli Čelebija (Sl. 5).

U istoj medžmui je i gazel mo-starskog pjesnika Hilmije i nazira

njegovog sugrađanina Ma’ilije(Ma’ili) (Sl. 6).

Pored njih, ovdje nalazimo ijedan gazel već spomenutog mo-starskog pjesnika Sena’ija u komepjeva o nastupanju proljeća i per-zijske Nove godine (Nevruz), kao inazire dvojice njegovih savreme-nika i sugrađana – Ubejdija(‘Ubaydi) i Derviša (Darwiš) (Sl. 7).

Zanimljivo je napomenuti da supojedini mostarski pjesnici neke odsvojih pjesama posvetili Sarajevu, teda su i te pjesme ispisane u ovim mo-starskim medžmuama. Tako HadžiDerviš Žagrić piše pjesmu od sedamdistiha u pohvalu Sarajevu - der medhiSaray, (Sl. 8), a nazirom mu odgova-raju Mostarac Medžazi (Mağazi) (Sl.8) i Sarajlija Selman (Salman) (Sl. 8).

Svakako da je čuveni mostarskimost oduvijek privlačio pa žnju ipjesnika koji su kroz svoje stihovepjevali o njegovoj ljepoti. U svakojpjesmi o Mostaru neizostavan je iopis mosta. Dok su mu u nekimpjesmama posvećeni samo pojedinistihovi, druge pjesme su u cijelostiposvećene opisu mosta i njegovimjedinstvenim karakteristikama.

Derviš-paša Bajezidagić omostu pjeva ovako:

A s dvije kule ovaj mostarskimost uzoritiPropinjuć’ se u visinu na lukZodijaka će podsjetiti.

Ni svod nebeski ne može s snjim mjeritiJer on tek podsjeća na ovaj mostnebu okrenuti.U već spomenutoj Tab‘ijinoj pjesmi

u stihovima o mostu pjesnik kaže:1 Prijepis i prepjev pjesme Derviš-paše Bajezidagića u pohvalu Mostaru donio je Safvet-beg Bašagić u djelu Bošnjaci i Hercegovci u islamskojknjiževnosti (Sarajevo, 1912., str. 42), ali je u njegovom tekstu ispušten 6. distih pjesme. Kasnije je prijepis cijelog teksta i svoj prijevod daoOmer Mušić u radu „Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka“, Prilozi za orijentalnu filologiju XIV-XV/1964-65., Sarajevo, 1969., str. 73-100. Uznavod kako je „Bašagić pjesmu prepjevao u formi katrena rimujući samo drugi i četvrti stih, a Mušićev prijevod nema ni ritma ni rime, već je uformi proznoga zapisa“, Esad Duraković je u radu „Mostarska nazira kao svijest o uobličenoj poetskoj tradiciji“, Hercegovina 9, Mostar, 1997.,str. 187-192, dao svoj „ritmizirani“ prijevod Bajezidagićeve pjesme. Sva tri prijevoda su kasnije prenošeni u nekim drugim izdanjima.Prijevod ovih, kao i svih ostalih stihova koji se donose u ovom prilogu sačinila je autorica priloga.2 Prijepis teksta i prijevod pjesme dati su u navedenom radu O. Mušića, a prijevod u spomenutom radu E. Durakovića. Upoređivanjem sadržajaovih dviju pjesama mora se istaknuti kako je pogrešna Bašagićeva ocjena da „‘nazira’ tome /tj. Derviš-pašinom/ gazelu od nekakova HadžiDerviša Mostarca...toliko zaostaje za uzorom, da ga ne može ni dovikati!“ (Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, str. 43, bilj. 1).3 I ova pjesma je u prijepisu i prijevodu objavljena u spomenutom radu O. Mušića.


Poput strasnog ašika (ljuba-vnika) most je rijeku obgrlioa srebreni luk preko rijeke jedjelo što ga niko nije nadmašio.

Njegov povijeni stas na nebeskisvod podsjećaStrpljivo stoji do kraja kako jeobičaj i zadaća.

Pjesnik Medžazi u svom opisuporedi ovaj most sa zaljubljenim,pa se pita:

Zašto se stas mostarskog mostapogrbio?Možda se i on u dragu kamena srca zaljubio.

A zatim kaže:

Ovako visoka luka na ovom svi-jetu oko ne vidje Poput dûge se svojim izgledompojavljuje.Kao da je sredinom svezala srebreni luk voda koja teče pa dvije kule njegove izgledajukao dvije kandže.

Ovu Medžazijinu pjesmu posve-ćenu mostarskom mostu nalazimoispisanu u obje ove medžmue4 (Sl. 9).

Izgradnju mosta su takođeropjevali brojni pjesnici i u formi ta-riha – kronostiha u kojem su krozbrojčanu vrijednost arapskih slovaizrazili datum njegove gradnje. Sa-stavljanje tariha bio je među pjesni-cima popularan način iskazivanjanjihove umjetnosti da u kronostihui tekstualno i brojčano obilježe odre-đene događaje, najčešće gradnju iliopravku pojedinih objekata, a obi-lježavanje godine smrti kroz tarihbila je gotovo uobičajena praksa.

Tako i u ove dvije medžmue,pored kronograma o gradnjimosta, nalazimo kronograme ogradnji tvrđave i hanikaha, ali i opopravci česama u Mostaru. Porednjih, ovdje su ispisani i kronogramio popravci tekije na vrelu Bune uBlagaju kod Mostara, kao i tri kro-nograma o obnovi tvrđave u Stocuiz pera trojice pjesnika.

O tome je poznati sarajevski pje -snik i kaligraf iz 18. stoljeća, Meh-med Mejli (Mayli), spjevaokronogram u sedam distiha, apjesnik Ibrahim iz Ljubinja (Ibra-him Lubinli) i izvjesni Toru n-efendi (Torun-efendi),

o kojima je ovo za sada jedini spo-men, svoje kronograme su ispjevaliu 14, odno sno u šest distiha.

Po svojoj tematici su interesa -ntne i tri pjesme posvećene akroba-tima – pehlivanima koji su dolaziliu Mostar i svoje umijeće pokazivaliprelaskom preko konopaca raza -pe tih između kula na dvije stranemosta. Događaji opjevani u ovimpjesmama su iz druge po lo vi ne 17.stoljeća. Kao autor pjesme koja opi-suje prelazak pehlivana Šahina umjesecu muharremu 1080/juni1699. godine (19 distiha) javlja semostarski pjesnik Husejn Čatrnja,koji je pjevao pod pseudonimomHusami (Husami)5, dok su dvijepjesme o prelascima pehlivanaMuhameda, sina Kurda, iz1082/1671. godine (15 distiha) iAhmeda, u mjesecu saferu1088/april-maj 1677. godine (18distiha) iz pera pjesnika Hulkija(Kulqi)6 (Sl. 10). Zanimljivo je da seu svakoj od ovih pjesama pjesnikjavlja i kao propovjednik. Opis akro-batskog umijeća pjesnik koristi dapredstavi vjerske dogme i njihovevrijednosti za čovjeka koji se na ko-nopu preko rijeke kreće kao prekoSirat-ćuprije.

4 Cijela Medžazijina pjesma u prijepisu i prijevodu objavljena je u već spominjanom radu O. Mušića.5 Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, str. 109. Tekst i prijevod ove pjesme, zajedno sa dvije pjesme čiji je autorpjesnik Hulki, objavio je O. Mušić u radu „Četrnja (!) Husejn efendija vaiz, Husami-Hulki, mostarski pjesnik“, Glasnik VIS u FNRJ, god. XXVI, broj1-2, Sarajevo, 1963., str. 44-53. Na osnovu iste simbolike, te sadržaja, načina opisa, metra u ovoj pjesmi i u dvije pjesme autora sa pseudonimomHulki, Mušić smatra da je u sve tri pjesme riječ o istom pjesniku – Husejnu Čatrnji, koji je kasnije svoj pseudonim Husami promijenio u Hulki. 6 Ovo je jedini spomen o ovom mostarskom pjesniku iz druge polovine 17. stoljeća, kojeg O. Mušić poistovjećuje sa pjesnikom HusejnomČatrnjom – Husamijem. (Vidjeti prethodnu bilješku.)


Klinovi za koje je konop učvršćenpredstavljaju osnovne vjerske duž-nosti koje ga čuvaju na tom putu, apehlivanovo balansiranje na ko-nopu simbolizira odmjeravanje djelakoja je čovjek činio za života.Na kraju, prelaz na drugustranu je simbol odlaskaiz prolaznog života nazemlji u drugi, vječniživot. Tako je za pjesnikapehlivan svaki čovjek naovom svijetu, a njegovapoezija je istovremeno isvojevrsna vjerska-mo-ralna opomena.

U medžmuama kojesu nastale na tlu Mostarasvakako se moralo naći iime Šejh Juje – bez sum-nje najplodnijeg pisca inajmarkantnije ličnostisvog vremena u u Mo-staru i Bosni i Hercego-vini (1651.-1707.). On jeautor 27 kraćih i dužihrasprava, među kojimasu radovi iz logike, dis-putacije, prava, dogma-tike, zatim arapskogjezika, sintakse i stili-stike, jedan rad iz per-zijske leksikografije ijedna zbirka propovi-jedi. Bio je plodan nesamo kao pisac nego ikao prepisivač. Dosada je poznato preko60 njegovih prijepisa.Ibrahim Opijač, njegovučenik i biograf, autor je i tri krono-grama o smrti Šejh Juje – jedan jespjevao u 22 distiha na turskom je-ziku, drugi u tri distiha na arapskomjeziku, a treći je izrekao samo u jed-noj rečenici. Ove kronograme nala-zimo ispisane u obje navedenemedžmue (Sl. 11).

Pored brojnih tekstova vezanihza kulturnu historiju Mostara i Her-cegovine, u ovim medžmuama na-lazimo mnoge stihove najpoznatijih,ali i manje poznatih, osmanskih pje-snika, kao i poeziju perzijskih kla-sika. Tako u njima susrećemo

stihove Hafiza (Hafiz), Bakija (Baqi),Fuzulija (Fuduli), Feriduddina At-tara (Fariduddin ‘Attar), zatim Su-rurija (Sururi), Nesimija (Nasimi),Nef’ija (Naf‘i), Rahmija (Rahmi) – da

spomenemo samo onepoznatije. Pa i na arapskom jeziku,koji je na bosansko-hercegovačkomkulturnom podneblju bio uglavnomjezik na kojem su pisana djela izoblasti nauke i religije, te udžbeničkaliteratura, ovdje imamo ispisano ne-koliko pjesama ili pojedinačnih sti-hova. Među njima i prijepisal-Qasida at-tantaraniyya – hvalos-pjeva koji je velikom veziru Nizamal-Mulku spjevao u 35 distiha naarapskom jeziku Mu‘inuddin AbuNasr Ahmad b. ‘Abdurrazzaq at-Tantarani (umro 485/1092.).

I na kraju, nekoliko podataka oformalnom opisu ovih rukopisa:

Ms. 21 - 91 list, 20,5 x 14 cm, bezoriginalne folijacije. Pismo nesh-

ta’liq, mastilo crno, unaslovima i pod-naslovima cr-veno. Papir bijel,k v a l i t e t a n .Povez kožni, alije rukopis u po-lurasutom sta-nju.

Ms. 22 - 166listova, 21 x 13cm, bez origina-lne folijacije.Pismo raznihvrsta i od različi-tih prepisivača.Mastilo crno, upojedinim istak-nutim riječima cr-veno. Papir bijel,tanak Povezkožni, ali je ruko-pis u polurasutomstanju. Nedostajemu izvjestan brojlistova.

Oba rukopisasu za Orijentalniinstitut otkupljenau Mostaru 1955.godine i u Ruko-pisnoj zbirci nosilainventarne brojeve

Ms. 4287 i Ms. 4288.Nakon stradanja

Orijentalnog instituta injegovih fondova, ovi rukopisi sadanose oznaku Ms. 21 (ranije Ms. 4287)i Ms. 22 (ranije Ms. 4288).

Nadam se da je ovaj kratki pre-gled dijela sadržaja iz dvije sačuvanemostarske medžmue pokazao kakose u ovoj vrsti rukopisa još uvijekkriju brojni i zanimljivi podaci izkulturne historije ovih krajeva u pe-riodu osmanske vladavine na ovimprostorima. Njihovo dalje istraživa-nje obogatit će nam saznanja o našojprošlosti i raznovrsnom stvarala-štvu koje iz nje baštinimo.


HISTORIJA

Elementi materijalne kulture na-roda koji su živjeli na sandžačkimprostorima u predslavenskom

periodu, utvrđeni na osnovu arheolo-ških istraživanja, potvđuju da su Iliri naovim prostorima bili dominantno prisu-tni oko 4 000 godina. Zna se da su biliorganizirani u plemenima, a da su ka-snije imali i svoje plemenske saveze odkojih su neki prerasli u moćne države.

Na osnovu do sada izvršenih arheo-loških radova saznajemo da je teritorijanovopazarske opštine bila naseljena oddavnina i to gušće nego drugi krajevi. Upredslovensko doba tu su živeli Iliri i,prema pretpostavkama naših arheologana središnjem toku rijeke Raške bilo jesjedište jednog ilirskog plemenskog sa-veza, a po svemu sudeći imali su i svojubogomolju koja se nalazila na mjestugdje se sada nalazi Petrova crkva, štonam ukazuje da je ovo mjesto bilo oddavnina privlačno za obavljanje kultnihi religioznih obreda. U pitanju je jezičastizavršetak jedne zemljane terase iznad ri-jeke Deževe, blizu njenog utoka uRašku. U okolini kompleksa i neposre-dno ispod crkve pronađena je prahisto-rijska keramika, a u nekolko žrtvenihjama i grobova, ostava nakita od ćihli-bara, zlata i stakla, zlatno i srebreno po-suđe ilirskog i grčkog porijekla s krajaVI i početka V stoljeća prije n.e. Moždaje na istom mjestu ili u neposrednoj bli-zini postojao rimski paganski hram, su-deći prema dvjema spolijamaugrađenim u zidove crkve. Jedna jefragment rimskog sarkofaga u kružnomzidu sjeverne konhe, a druga dio žrtve-nika s rimskim natpisom u sjeveroza-padnom pilistru.1

Kada su 1957. godine izvršena prvaarheološka istraživanja, u cilju ispitiva-nja njene arhitekture – načina zidanjapriprate kod mjesta gdje se ona sastajesa sjevrnim polukružnim zidom, koje jezapočeo arh. Jovan Nešković, otkrivenoje izuzetno bogastvo zlatnog nalaza.Ovo epohalno otkriće uslovilo je da seodmah pristupi sistematskim arheolo-škim istraživanjima crkve, u saradnji sastručnjacima iz Narodnog muzeja izBeograda. Tokom radova 1960-1962.utvrđeno je da je Petrova crkva podi-gnuta na prahistorijskoj nekropoli, tj. tu-mulusu većih dimenzija, na brežuljkuod nabačene i nasute zemlje nad grobo-vima pokojnika, iz raznih perioda pra-historije, osobito metalnog doba. Ruboviove velike humke su oivičeni vijencemvećih kamenih blokova, u kome su na-đeni i fragmenti sudova-urni, za stavlja-nje pepela pokojnika. Bogat nalaz izPetrove crkve sada se čuva u Narodnommuzeju u Beogradu. On sadrži neprocje-njivu riznicu zlatnih i drugih predmeta,mahom sačinjenih od pečene gline, me-tala i ćihlibara, koji su služili isključivokao raskošan ukras vlasnika i njegovogdoma. Cijela zbirka upravo predstavaljareprezentativnu opremu njenog vla-snika, koja je s njim pokopana, jer se vje-rovalo da sve ono treba da se ponese ina onaj svijet. Tu se najprije istuču ve-like zlatne toke – falere s graviranim or-namentima, zlatni ukrsni predmeti, dvazlatna pojasa od iskucanog zlatnog limas bogatom dekoracijom, zatim velikibroj perli od ćihlibara, među kojimaneke, prema obliku i načinu predstav-ljaju figure i prema stilu, pokazuju slič-nost sa djelima grčke skulpture

SANDŽAK U PRAHISTORIJII ANTIČKOM DOBU

1. R. Mihailović, Crkva Svetog Petra kod Novog Pazara, Novopazarski zbornik 10, Novi Pazar 1986, str. 67

Mr. Esad Rahić

Autarijati suilirsko pleme

koje je najvišetragova

ostavilo na području

Sandžaka


takozvanog arhajskog perioda (VIIi VI st. p.n.e.). Posebno se izdvajajui grčke vaze tzv. crno-figuralnogstila, s likovima islikanim crnombojom na crvenoj pozadini. Jednaod ovih grčkih vaza predstavljaolpe-krčag koji po svom stilu i de-koraciji pripada grupi grčke kera-mike, što se sa sigurnošću možedatovati u kraj VI stoljeća prije n.e.Tako se zahvaljujući ovom sudu(za ulje ili vino), za cijeli „novopa-zarski nalaz’’ iz Petrove crkevemože prilično pouzdano utvrditida pripada ovom antičkom vre-menu. Treba ukazati da većinapredmeta, a posebno grčke vaze,po mišljenju istaknutih proučava-laca antičke umjetnosti kod nas,koji su ovaj nalaz ispitivali, vodistilsko prijeklo s Apeninskog po-luostrva, tj. da pripada grčkojumjetnosti koja se njegovala u za-padnom Sredozemlju, a ne u samojGrčkoj. Ovo gledište ukazuje da sui tokovi antike, kao i docnije rano-hrišćanske i srednjovjekovneumjetnosti dopirali do današnjenovpazarske oblasti i preko Ja-dranskog primorja.2

Ilirsko-grčko blago iz NovogPazara predstvlja kao što smo ista-kli grobne priloge iz tumula, preč-nika nekih 55 metara, na kome jekasnije podignuta Petrova crkva.Na osnovu nađenih predmeta grobse datuje u kraj VI ili početak V sto-ljeća prije n.e. dok se prema bo-gaatstvu materijala pretpostavljada je bio kneževski, mada zbog od-sustva oružja među prilozimareklo bi se da je prije pripadaonekoj kneginji nego knezu. Po svojprilici se radi o dva tumula, jed-nom starijem iz bronzanog doba, ijednom mlađem, podignutom nadprvim, s kraja starijeg gvozdenogdoba. U okviru starijeg tumula na-đena su tri groba sa urnama, doksu u mlađem, u blizini pomenutogblaga, otkriveni ostaci spališta, što

govori da je pokojnik bio spaljen.3To je period razvijenog gvozde-

nog doba, odnosno razdoblje proc-vata intenzivnog razvoja vlasti,ugleda i bogatstva ilirske plemen-ske aristokratije. Ovaj nalaz pred-stavlja grobni inventar vezannesumnjivo za nekog uglednog

predstavnika domaće plemenskearistokratije iz VI st. p.n.e.. Namećese pitanje kojem je ilirskom ple-menu pripadao ovaj knez. Madaima mišljenja da ovaj velikaš pri-pada plemenu Dardanaca, preov-ladava stav da je vjerovatno izredova plemena Autarijata.4

Ilirski eksponati nađeni su još iu Naprelju, Dojeviću (porodičnagrobnica stara između 2500 i 3000godina), Piloretima i pećini u Rasukod Novog Pazara. Naročito jeznačajno neolitsko nalazište u Kri-vačama kod Neprelja, izmeđuNovog Pazara i Banje. Godine1951. kopala se trasa za željezničkuprugu Raška-Novi Pazar i obav-ljani su zemljani radovi za podiza-nje fabrike tekstila. Pri tom suraskopane nekropole u kojima sunađeni ostaci materijalne kulturepo strani i u podnožju brda od Kri-vače pa do Pašina guvna kodNovog Pazara. U njima su otkri-veni raznovrsni nalazi: najviše ke-ramički i to neolitski u najnižimslojevima, antički u srednjim i sre-dnjovjekovni u najvišim, koji suponegdje pomiješani sa antičkimostacima. Svi ti ostaci pokazuju dasu naselja oko nekropola neko vri-jeme, između prahistorijskog i hi-

storijskog doba, bila pusta, jer sunalasci u slojevima, karakterističniza oba razdoblja izdvojeni. Po po-ložaju neolitska nalazišta su navišim mjestima, po stranama i rto-vima planinskih kosa, dok su nala-zišta s mlađim ostacima redovnoniža, a ona najniža su najmlađa. Na

osnovu toga može se zaključiti daje neposredna aluvijalna ravanpored većih rijeka u Sandžaku uprahistorijsko doba bila barovita iplavljena, pa su uslijed toga, naseljaprahistorijskih ljudi bila na višimmjestima, upravo po stranamabrda, a mlađa (antička i srednjovje-kovna) podizana su u podnožjimabrda, i u po ravninama. Oko nala-zišta između Krivača i Pašinaguvna bilo je nekoliko starijih suk-cesivnih naselja po strani brda, a pomlađima se vidi da je u historijskovrijeme bilo jedno značajnije većenaselje na podnožju brda kod Ne-prelja, na lijevoj strani Izbičke ri-jeke. To naselje je, bez sumnjekoristilo tople izvore u banji(Arza?).5

Dakle, neolitsko naselje je smje-šteno na jednoj staroj terasi desneobale Raške. To je tipičan položajnaselja mlađeg kamenog doba uvelikom dijelu Evrope, a pogotovuu našim krajevima. On odgovaraekonomskim potrebama neolit-skog čovjeka, primitivnog zemljo-radnika koji je na ovakvom naseljuimao u okolini dovoljno mogućno-sti da nađe obradivu zemlju, dokmu je blizina rijeke pružala dvijeosnovne pogodnosti: lako snabdi-

2. J. Nešković, R. Nikolić, Petrova crkva kod Novog Pazara, Beograd 1987, str.13-153. R. Vasić, O ilirsko-grčkom blagu iz Novog Pazara, Novopazrski zbornik 20, str.154. M. Garašanin, Arheologija Novopazarskog kraja, Novi Pazar i okolina, Beograd 1969, str. 86-875. Isto, str 82

Podrucje Prijepolja je u rimsko doba pripadalo provinciji Dalmaciji

Najstariji nama poznati stanovnici Brodareva i okoline bilisu dijelovi ilirskog plemena Autarijata,

a najstariji stanovnici novovaroškog kraja i porecja Lima su bili Iliri


jevanje vodom i mogućnosti kreta-nja i komuniciranja. Iako je naseljeotkopano malim dijelom, izgledada je njegov centar bio već uništenkada su iskopavanja započeta,mogao se konstantovati i oblik i tipzgrada za stanovanje. One, do-duše, nisu otkrivene u cjelini, alinađeni ostaci potvrđuju da se ra-dilo o kućama čiji su zidovi bili gra-đeni od kolja vertikalnopobodenog u zemlju, zatim oplete-nog prućem i oblijepljenog blatom.Pored toga, izvjesne veće jame supostojale na terenu i mogle su slu-žiti kao jame za otpatke, jame izkojih je vađena zemlja, za kon-strukciju zidova, a možda i kao pri-mitivni ljudski stanovi-zemunice.Sve ove pojave dobro su poznate isa niza drugih neolitskih lokalitetai takođe predstavljaju jednu od ka-rakteristika te epohe. U nekropo-lama između Krivača i Pašinaguvna otkriveni su ostaci kera-mike, glačane i neglačane, raznihboja, sa zaparanim rombovima iuglastim zavojnicama (spiralama),neoštećene zemljane posude za-nimljivih oblika, zemljani pršljenza vreteno, torza idola od terakote,minijaturne ljudske maske od tera-kote. U srednjem sloju su krhotinecrvene boje antičke starosti, a u naj-višem među mnogobrojnim kera-mičkim krhotinama crne i siveboje, s valovito zaparanim linijama,pronađen je i jedan malo oštećen„ćup’’ (urna) sive boje visine 0,13 m, u vrhu širok 0,20 m, u kome je biopepeo. Keramika iz najvišeg sloja jeslavenska, odnosno najstarijih sr-pskih naseljenika na lokalitetu. Ne-daleko od Krivača, na mjestuPetrovića groblje, koje je poredRaške, otkriveno je neolitsko nase-lje u kome su otkrivene keramičkehrbine, među kojima ima i glačane,zatim temelji zgrada zidanih od ka-mena i ljudski kosturi. Tu je otkri-vena i jedna zemljana posuda sdrškom, sive boje, glačana i idoli

od terakote. U njivama deževskogsela Dmitrove Reke nađene su ne-olitske keramičke rbine. Godine1927 pored puta je raskopano ne-olitsko pepelište, poredkogaj blozemljanih lončića. U obližnjem seluKovačevu bilo je poveliko naselje,koje je postalo na prelazu iz kame-nog u metalno doba. Naselje u Ne-prelju pripada tzv. vinčanskojgrupi (kosovskoj varijanti) neolit-skog perioda.

Uspomena na Ilire očuvana je iu nekim toponimima: Ibar (ibard –plav, bistar), Ras – (rasa – ploča),Pešter (peš – pretežno, terrr- mrak,tersi – suvo), Vapa (žega – omo-rina), Lim (ljum – reka), kao i u ne-koliko ilirskih gradina (Kašalj, Niš,Postijenje, Podbijelje, Šaronje, Ku-zmičevo, Osaonica, Police, Sebe-čevo, Cokoviće, Jablanica...)6

Zanimljiv ostatak iz rimskomperioda u Novom Pazaru je ostavarimskog bronzanog novca iz IVstoljeća, koja je otkrivena na Veli-kom (Pričkom) groblju prilikomkopanja rake, koja se nalazi na 100metara desno od puta Novi Pazar-Sopoćani. Sav nađeni novac, tj. 42bronzana novčića su predati Zavi-čajnom muzeju u Novom Pazaru inovac datira u rasponu od 336/. do344/61. godine.7

U Novom Pazaru i okolini do-sada su otrkrivena tri rimska žrtve-nika na kojima se pominjubeneficiarii consularis, odnosnopripadnici vojnih odreda koji su bilistacionirani u putnim stanicamakoje su ujedno bile i neka vrsta ca-rine (mansiones) čije postojanje jeimalo višestranu ulogu. Jedan žr-tvenik je otkriven u Novopazarskojbanji, drugi je uzidan u jedan odunutrašnjih zidova Petrove crkve,dok je treći otkriven u dvorištuAltun-alem džamije (bio je okrenutobrnuto, s gornjim dijelom djelimi-čno ukopanim u zemlju, da bimogao da služi novoj namjeni; uMuzej je prenijet 1985. godine). Žr-

tvenici potiču iz kraja II ili III sto-ljeća. Žrtvenik iz dvorišta Altun-alem džamije vjerovatno potiče iz30-tih ili 40-tih godina III stoljeća.

Zasada nije moguće pouzdanoutvrditi gdje se nalazila beneficia-rijska stanica u oblasti današnjegNovog Pazara. Od tri dosada pro-nađena žrtvenika i natpisa nanjima, dva su bila u sekundarnojupotrebi i za pitanje lociranja sta-nice nekorisni. Okolnosti nalazatrećeg žrtvenika iz Novopazarskebanje nisu bliže poznate, ali ima iz-gleda da je on nađen baš tu, jer izBanje ima i drugih nalaza iz rim-skog vremena. Dalja arheološkaistraživanja mogu pokazati da li seovdje nalazila stanica na putu iodakle je dolazio i kuda je vodio tajput. Dosadašnji nalazi spomenikakonuzlarnih beneficiarija iz južneGornje Mezije (Novopazarskaoblast je tada pripadala rimskojprovinciji Gornja Mezija) pokazijuda su se takve stanice nalazile naglavnim putevima, ali isto tako i naonima koji su vodili k njima, iz ru-darske ili agrarne oblasti. PoredNovog Pazara mogao je voditijedan od sporednih puteva koji jeovu oblast povezivao s magistral-nim saobraćajnicama preko Bal-kanskog poluostrva, onom koja jeišla od Naissus-a prema Skupimaili s putem koji je od Dunava prekoNaissusa vodio prema Lissos-u imoru. Smatra se da je zadatak be-neficiarija bio da nadgledaju sao-braćaj na putevima i kontrolišutranstport, imali su i neke policijskedužnosti. Beneficiarii consularis ujužnoj Gornjoj Meziji, u dolini Ibrai njegovih pritoka u Toplici i Le-pencu mogli su kontorlisaati tran-sport rude s Kopaonika i Rogozne.Ekonomski interes rimske državeu unutrašnjosti Balkanskog poluo-strva ležao je prije svega u ekspo-lataciji rudnog blaga. K tome trebadodati rimsku potrebu u poljopri-vrednim proizvodima za izdržava-

6. P. Ž. Petrović, Raška antopogeografska proučavanja, Beograd 1984, str.97-987. V. Ivanišević, Ostava rimskog bronzanog novca IV veka iz Novaog Pazara, Novopazarski zbornik 7, Novi Pazar 1983, str. 53


nje dvije legije na Dunavu u Gor-njoj Meziji. Beneficariji consularissu imali i zadatak prikupljanja i ču-vanja poreza u naturi (annona). Si-stem prikupljanja je reorganizovanupravo od dinastije Severa, iz čijegvremena potiče najveći broj spo-menika onih koji su se o tome bri-nuli, u stanicama na putevima. Ustanici kod Novog Pazara, kao i nadrugim mjestima, konzularni be-neficijari su mogli nadgledati pri-kupljanje annone i njen transportprema Dunavu. U vezi s tom njiho-vom dužnošću mogla je biti i po-svjeta žrtvenika koji je pronađen udvorištu Altun-alem džamije, bo-ginji Namezis, kao boginji koja jebdila nad tačnošću mjera.8

Prilikom nivelacije terena, za iz-grdnju fudbalskog igrališta „Lipa’’u Novopazarskoj Banji 1982. go-dine oštećena je kasnoantička bazi-lika i uništen jedan grob koji jepripadao nekropoli formiranoj okoovog sakralnog objekta. Grob je biou obliku ciste, sagrađen je od višeredova horizontalno naslaganihopeka povezanih malterom i pre-kriven sekundarno iskorišćenomnadgrobnom stelom. U grobu suotkriveni ostaci dječijejeg skeleta.Grobnog inventara nije bilo, te sehronologija ovog objekta može iz-vesti posrednim putem. Hronolo-ška determinacija stele nas upućujena prvu polovinu III stoljeća. Samabazilika se prema otkrivenom ke-ramičkom materijalu i jednoj fabulis podvijenom stopom, može dato-vati u V ili VI stoljeće. 9

Kasnijim arheološkim istraživa-njima u Novopazarskoj Banji do-punjena su saznanja o bogatojhistorijskog prošlosti ovog pro-stora. Otkrivene su 4 humke sagrobovima iz kasnog bronzanogdoba ili prelaznog perioda, diovećeg tumula s grobovima iz naj-mlađe faze starijeg gvozdenog

doba, kapela i svetilište iz II-III sto-ljeća povezano s termama podi-gnutim nad mineralnim izvorima.U okviru ovog svetilišta podignutesu kapeile i hram koje su vjerova-tno bile posvijećene božanstvimasoterološko-ijatričkog karaktera(Jupiter, Asklepije, Higija, Apolon,Dionis, Herakle, Genije mjesta,itd.). Sudeći prema nalazima slič-nog karaktera, kao što su npr.glava Panega, Batkun ili Lambeza,može se pretpostaviti veći broj ova-kvih objekata od kojih su neki sva-kako uništeni izgrdnjom igrališta,ali se neki možda nalaze u neistra-ženom dijelu lokaliteta. Ovi objektisu u primarnoj sakralnoj upotrebido IV stoljeća kada su preinačeni uranokršćanska svetilišta, što se i uovom slučaju dogodilo krajem IVili početkom V stoljeća. U novojfunkciji, s kojom je samo naglašenkultni kontinuitet starijih objekata,ova ranohrišćanska svetilišta kori-ste se do VI stoljeća kad se njihovasakralna kompetenicija prenosi nabaziliku podignutu u VI stoljeću.Ishodište i temelj ove sakrlne slikei kultne vertikale su topli mineralniizvori na kojima je iznikla ideja ogenii loci, spasiteljima i iscelitelj-kama s ovog prostora. Arheološkiostaci otkriveni u NovopazarskojBanji su relikcija te ideje osmišlja-vane i nadograđivane više od dvamilenijuma.10

Arheološkim istraživanjimakoja su izvršena u sjeničkomkraju dobijeni su podaci na osnovukojih se se došlo do saznanja da susjenički kraj prije tri hiljade godinanaseljavali Dardanci i da je to naj-starije poznato stanovništvo koje jetu živjelo. Njih su, dolazeći sa sje-verozapada, potisli Autarijati, ilir-sko pleme, pa su oni bili stanovnicisjeničkog prostora sve do dolaskaRimljana, odnosno do III vijeka.Njihova dalja sudbina veoma je ne-

izvjesna. To znači da se ne zna štaje bilo sa njima pod Rimljanima, dali, u kom broju, kako i gdje su seočuvali i da li su tu sačekali slaven-sku ekspanziju u VII stoljeću. Možese samo pretpostaviti da je dio togstanovništva, više neromanizaova-nog, a manje romanizovanog,ostao i da su ga Slaveni zatekli. Nataj zaljučak upućuje nas brdsko-planinski karakter Sjeničke visora-vni i njena teška pristupačnost.11

Vrlo je zanimljivo kasnoantičlkoi ranosrednjovjekovno utvrđenjeVelika Gradina u selu Vrsenicama,na samom obodu prostranog Sjeni-čkog polja. Kasnoantičko utvrđenjeje postojalo negdje u periodu od IVdo VI stoljeća, a na njegovim rui-nama je kasnije, najvjerovatnijetokom IX-X stoljeća nastalo rano-srednjovjekovno utvrđenje. Oču-vani su ostaci utvđenja na istočnoj,južnoj i zapadnoj strani, dok se nasjevernoj strani nalazi litica na kojojtragovi bedema nisu mogli da seočuvaju. Na najpristupačnijoj juž-noj strani se nalazila kula (4,50 x4,80 m). Utvrđenje je imalo nepra-vilan elipsast oblik. Po mišljenjuDragice Premović – Aleksić mo-guće je da se tu nalazio jedan odprvih srpskih gradova, moguće iDestenikon koji pominje Konstan-tin Porfirogenit.

Dosada otkriveni i ispitani ar-heološki nalazi ukazuju da je du-gopoljski kraj bio naseljen još prije3000 godina. Najstariji žitelji ovogkraja bili su Dardanci, koje je dola-zeći sa sjevera potislo ilirsko plemeAutarijati, zaposjedajući dotada-šnje dardanske prostore. To se do-godilo prije oko 2800 godina.Najznačajniji arheološki objekat izovog najstarijeg perioda svakako jeprahistorijsko i antičko utvrđenjena Šarskom kršu koje se nalazi naoko 4 km sjeverno od Duge Po-ljane, neposredno iznad tzv. „Go-

8. M. Mirković, Beneficiarii consularis n spomenicima iz Novog Pazara, novopazarski zbornik broj 9 Novi Pazar 1985, str. 27-329. A. Jovanović, Rimski nadgrobni spomenik iz Novopazarske banje, Novopazarski zbornik 9, Novi Pazar 1985, str.33-3810. A. Jovanović, Arheološka istraživanja u Novopazarskoj Banji, Novopazarski zbornik 19, Novi Pazar 1995. str. 31-6411. E. Mušović, Stanovništvo-Sjeničko- petšterska visoravan, Glasnik Etnografskog muzeja u Bogradu, knjiga 52-53, Beograd 1989, str. 9 ;Ž. Stjepanović, Sjenica i okolina – prirodne lepote i retkosti i njihov značaj za turizam, Sjenica 1975, str 4


lijskog puta’’ koji vodi prema Iva-njici, odnosno između Duge Po-ljane i južnih ogranaka Golije, nauzdignutom prevoju između Ljud-ske rijeke i doline Vape, s njenimpritoikama. Prostran, zaravnjenplato Šarskog krša, koji se visokoizdiže iznad okolnog terena, imaoje izuzetano povoljan strategijskipoložaj za podizanje prahistori-sjkog utvrđenog naselja. Arheolo-škim rekognosticiranjem otkrivenisu na ovom lokalitetu ostaci utvr-đenja iz historijskog perioda i usta-novljeno je da bedemi utvrđenjaleže na prahistorijskoj gradini. Na-đeni su i ostaci prahistorijske kera-mike, što ukazuje da je gradinaegzistirala u razdoblju starijeggvozdenog doba. Veličina i oblikprahistorijskog naselja može sesamo okvirno postaviti unutar ve-likog antičkog utvrđenja, koji je uobliku nepravilnog, izduženogtrougla, dimenzija 210 x 75 m. Pra-historijska gradina bila je najvjero-vatnije utvrđena suhozidom, kojinije mogao bitnije da odstupa odpravca pružanja antičkog bedema.Ova gradina je podignuto u funk-ciji odbrane vjerovatno tek prikraju starijeg gvozdenog doba. Naosnovu istraživanja nekropola podtumulima može se zaključiti da suDardanci tokom VI stoljeća prepu-stili Peštersku visoravan nosiocimaglasinačke kulture, koji se identifi-kuju sa Autarijatima. Pošto ni nadrugim gradinama iz ovog perioda(Ras, Velika Gradina u Sebečevu,Crnoča, Gradac u Tutinu, Osao-nica, Postijenje, Šaronjska gradina)nema u kontinuitetu starijeg mate-rijala od VI stoljeća p.n.e., najvero-vatnije da su ih naselilenovo pridošle ilirseke grupacije, uokviru autarijatskog plemenskogsaveza. Keramika pronađena naŠarskom kršu ima izvjsenih analo-gija s keramikom V i IV stolječa

p.n.e. u centralnoj i zapadnoj Bosni.Prahistorijska gradina na šarskomkršu može se okvirno datovati uV-IV stoljeće p.n.e.. Arheološki ma-terijal sa ovog nalazišta je drago-cjen prilog o materijalnoj kulturijednog od najpoznatijih ilirskihplemena – Autarijata.12

Antičko utvrđenje bi se moglodatovati u drugu polovinu III stol-ljeća. Osnovni elementi za datova-nje nastanka i života utvrđenjapredstaljaju nalazi novca, koji uka-zuju na hronloški okvir od drugepolovine III do druge polovine IVstoljeća. Donju hronološku granicuna koju ukazuje nalaz novca caraHostilijana potvrđuje i žrtvenik po-svećen bogu Jupiteru, koji se ne bimogao datovati poznije od III sto-ljeća. Međutim, nalazi keramike ucjelini posmatrani, najvećim dije-lom bi se mogli datovati u IV sto-ljeće. Utvrđenje je vjerovatno igraloulogu beneficijarne stanice, odno-sno središta manjeg odreda, koji ještitio put u neposrednoj bliziniNovog Pazara. Ovaj put daljeprema zapadu mogao je ići južnimpadinama Golije, a pouzdano semože pretpostaviti da je na Pešter-sku visoravan izlazio u neposrednojblizini utvrđenja na Šarskom kršu.Tim putem je moglo biti transporto-vano srebro iz bogatih nalazišta naRogozni i Kopanoiku, prema Dal-maciji i Italiji. Dakle, osnovna na-mjena utvrđenja (beneficijarnestanice) je bila odbrana puta i nala-zilo se na samoj istočnoj granici rim-ske provincije Dalmacije.13

Bogata toponomastika ovogakraja upućuje na činjenicu da su udugopoljskom kraju pored Darda-naca i Autarijata svoja staništaimali i Kelti, što se naročito vidi izimena sela Žabrena i planine Ni-naje. I ime česme Korane u D. Po-ljani asocira na prisustvo u ovimkrajevima najstarijeg stanovništva

Grčke i Balkanskog poluostrva –Pelazga. Kerčina blata, izmeđuDraževića i Žitnića pripadaju ilir-skoj toponomastici. U Žabrenu, nabrdu postoji „Vlaško groblje’’ zakoje se smatra da je ilirsko, čemuide u prilog i činjenica da su Sla-veni zatečene Kelte i Ilire nazivaliVlasima.

Rimljani su počeli da osvajajunaše zemje u III stoljeću p.n.e..Osvjanja je završio car Oktavijan uperiodu od 35 do 33. godine p.n.e.Dugopoljski kraj je bio u sastavurimske provincije Dalmacije i bio jegranično područje prema GornjojMeziji. Podjelom Rimskog carstvaovaj kraj je pripao Vizantiji, kaonjeno granično područje. Preko sje-ničko-dugopoljskog kraja je vodiorimski put, koji je povezivao isto-čne sa zapadnim povincijama, kaoi rudarska nalazišta.14

Dosadašnja arheološka istraži-vanja, a ona su vršena samo na Pe-šteri, pokazuju da su ovavisoravan i tutinski kraj u cjelininaseljeni krajem eneolita, odnosnopočetkom bronzanog doba. Da suti davnašnji stanovnici, počevši odeneolita, živjeli na ovom područjuu velikom broju, pokazuju mnogehumke rasute po tutinskom kraju,u narodu poznate kao grčka i latin-ska groblja. Samo u okviru jednemanje cjeline visoravni Pešter - uKoštan-polju registrovano je 13 ne-kropola s humkama i dva naselja.Izvjesno je da su gradine vezane zate prve stanovnike tutinskog kraja,a gradina ovdje ima dosta: Klopot-nik, Rezale, Gradac, Gradina u Ša-ronjama i Dobrinji, Đurđevici,Trojan i Gradac na Pešteri.15

Veoma zanimljiva arheološkaotkrića su napravljena u Smolućkojpećini (Velika pećina) koja se nalazina području tutinskog sela Smo-luća, i neposrednoj blizini Smolu-ćke rijeke. U najstarijem sloju

12. M. Jeftić, Praistorijska gradina na Šarskom kršu kod Duge Poljane, Novopazarski zbornik 7, Novi Pazar 1983, str 15-2013. M. Popović, Antičko utvrđenje na Šarskom kršu kod Duge Poljane, Novopazarski zbornik 7, Novi Pazar 1983, str. 5-1414. F. Sebečevac, Duga Poljana i okolina, Novi Pazar 1993, str. 35-37; E. Mušović, Stanovništvo Duge Poljane, Novopazarski zbornik 12,Novi Pazar 1988, str. 8415. E. Mušović, Tutin i okolina, Beograd 1985, str. 13


nađene su alatke paleolitskog čo-vjeka i kosti pećinskog medvjeda,pećinske hijene, alpskog kozorogai nekih sitnih glodara i mesože-dera. To su životinje koje su izu-mrle ili su se povukele iz Evrope.Pećina je dosta prostrana i ima dvanivoa. Na dubini od metar i po na-đeno je četrdesetak alatki paleolit-skog čovjeka, rađenih od tvrdogkamena kremena. Te alatke su slu-žile tadašnjem čovjeku kao nož,strugač ili ubadač, postruške, zup-časte alatke i retuširana sječiva. Po-moću njih je obrađivao drvo, kosti ikožu. Epohalno je otkriće da je uVelikoj pećini u Smolući živio čo-vjek u srednjem kamenom dobu. Toje otprilike vrijeme prije 40 – 50 hi-ljada godina. Smolućki čovjek je naputu da u nauci stane uz rame kra-pinskom, a ovaj teren će dobiti u riz-nici spomenika još jedan biser.16

U cilju opisa kasnoantičkih utvr-đenja u tutinskom kraju navešćemotri najkarakterističnija: Đurđevica uĐerekarima, Hum i Trojan.

Ranovizantijsko utvrđenje naĐurđevici u Đerekarima je smje-šteno na dominantnoj i teško pri-stupačnoj zaravni okruženoj s tristrane liticama, na koti 1470 m. Saovog položaja mogla se lako kon-torlisanti cijela južna Pešter kao idolina Đerekarske rijeke. Poloižajlokaliteta Đurđevica osoben je inajpogodniji za odbranu. Zaravanj pristupačna samo sa sjeverne i sje-verozapadne strane, na kojoj se na-lazi padina i sedlo koje platopovezuje sa susjednim brdom nazapadnoj strani utvrđenja. Oko-mite litice onemogućavaju svakipirstup iz bilo kog drugog pravca.Najveća dužina platoa iznosi 110m, najveća širina oko 60 m. Utvrđe-nje je vjerovatno izidano u VI sto-ljeću i nije isključeno da je postojaloi u VII stoljeću. Osobita konfigura-

cija terena je učinlia da je ovo utvr-đenje imalo samo jednu trasu be-dema jer nebranjene strane su bileapsolutno nepristupačne. U okvirujedinog bedema postojale su trikule nepravilne pravougaoneosnove, nejednake debljine, odkojih je glavna kula bila ujedno iulazna. Očigledno da se radi o ma-njoj planinskoj utvrdi – utvrđenompribežištu. Utvrđenje je imalo sta-tus fortifikacije kao dio optšeg od-brambenog sistema Na povezanosts okolnim utvrdama upućuje i mo-gućnost vizuelnog kontakta sa Ša-ronjama i Trojanom. Refugijum ještitio mjesno stanovništvo, koje jesvakako bilo osnovni organizator inosilac odbrane. Nalaz rasturenogdječijeg groba svjedoči da su odje za-jedno sa braniteljima živjele i nijo-hove porodice, a broj žitelja seuvećavao u trenucima opasnosti.Nalazi šljake pored keramike, go-vore o izvjesnoj zanatskoj djelatnostina ovom mjestu, odnosno o obradigvozdene rude. Osnovno zanimanjestanovništva bilo je svakako, kao idanas, stočarstvo. Lokalitet Đurđe-vica, sa svojim jednim slojem VI sto-ljeća i dvije faze rušenja, svjedok jeprijelomne tačke između dvijeepohe – zalaska poslednjih ostatakaantičke kulture i novog vremena,ranog srednjeg vijeka.17

Ostaci ranobizantskog utvrđe-nja na Humu nalaze se 10 km sje-verozapadno od Tutina, međuvisovima vijenca Hum, koje pre-laze nadmorske visine od preko1500 m, i koji dijele s jedne straneveliko Pešterko polje, a sa drugestrane Tutinsku visoravan. Smje-šteni su na najvišem vrhu vijenca,poznatom kao Gradina, na na-dmorskoj visini od 1502 m. Utvrđe-nje je bilo poligonalne osnovedimenzija 75 x 50 m i ukupne po-vršine 0,28 ha. U pitanju su bedemi

bez kula. Jedina pristupačna stranaje bila na zapadu, dok se sa sje-verne, istočne i južne strane nalazestrme nepristupačne padine. Naj-viši vrh Huma je prvi put fortifici-ran od VI doV stoljeću stare ere.18

Prethistorijsko i antičko utvrđe-nje Trojan ili Jerinin grad je biloovalne izdužene osnove, dimenzija210 x 85 m i nalazilo se na vrhubrda koje je predstavljalo prirodnugranicu između dvije cjeline: sjedne strane vijenca Jarut, a sadruge strane Peštereskog polja, kojese prostire ispod samog Trojanaprema zapadu i jugu. Arheološkaiskopavanja su pokazala da je životovog utvrđenja tekao u dva pe-rioda: prethistorijiski – halštatski iantički, odnosno kasno antički.Utvrđenje na Tojanu je bilo obnov-ljeno na temeljima prethistorijskogveć u prvoj polovini III stoljeća, amožda i nešto ranije, i korišćeno je,vjerovatno s prekidim, do VI sto-ljeća. Trojan se tako, prema preda-nju, zove po rimskom caru Trajanukoji je preko Pešteri prolaziio u vri-jeme pohoda na Dakiju. U tradicijije da su tu bili Trajanovi dvori i dasu se upravo nalazili na vrhu Tro-jana, odakle dominira pogled na ci-jelu Peštersku visoravan..19

Zani mljivo je da je Peštersko poljebilo u VI stoljeću okruženo sa šestutvrđenja. Sa juga Đurđevica, saistoka Hum, Šaronje-Gradovi, Ra-moševo i Trojan i sa sjevera Tuzinje.Sva ova utvrđenja su izuzev onogana Trojanu, koje je i ranije podi-gnuto, uvučena između visovaiznad Polja. Utvrđenje na Humusmješteno je izemeđu utvrđenja naĐurđevici i u Šaronjama-Gradovi,koja su udaljena 7,5 odnosno 5,9km u vazdušnoj liniji. Na istoj raz-daljini, na istoku, nalazi se još jednoutvrđenje, u Ostrovici, koje je gra-vitiralo prema Tutinskoj opštini.

16. Z. Kaluđerović, Istraživanje Smolućke pećine 1984-1985. godine, Novopazarski zbornik 9, Novi Pazar 1985, str. 5-18; VesnaDimitrijević, Kvartarna fauna iz Smolućke pećine, Novopazarski zbornik 9, Novi Pazar 1985, str. 19-20: Sait Kačapor-Halil Pepić, Tutin iokolina, Tutin 1989, str.2517. M. Milinković, Ranovizantijsko utvrđenje na Đurđevici u Đerekarima, Novopazarksi zbornik 7, Novi Pazar 1983, str.29-3718. V. Ivanišević, Ranovizantijsko utvrđenje na Humu kod Tutina, Novopazarski zbornik 12, Novi Pazar 1988, str. 5-1219. V. Ivanišević, Antičko utvrđenje na Trojanu, Novopazarski zbornik 12, novi Pazar 1988, str. 159-160


Sjeverno od ove oblasti nižu sefortifikacije na Pešterskoj visoravni(Vrsenice), u slivu Ljudske rijeke(Šarski Krš, Rogatac i Radaljica), iDeževske (Šaronje i Kaludra). Naistoku nalazila su se sledeća utvr-đenja na rubu Pešterske visoravni,(Južac), na obodu Novopazarskekotline (Ras i Postenje) i padinamaRogozne (Babrež i Zlatni Kamen) iprema jugoistoku utvrđenja iznadIbra (Dobrinje-Litice i Tupi Krš).Ova poslednja dva utvrđenja, zaje-dno sa onim na Ostrovici pripadajukao i utvrđenje na Humu, grupinajmanjih fortifikacija – refugijuma.Sve su ovo primjeri ranobizantskihili kasnoantičkih planinskih utvrđe-nja izgrađenih u unutrašnjosti Bal-kanskog poluostrva koje običnoodlikuju funkcionalna celishodnostutvrde, smještaj na najvišim planin-skim vrhovima i visovima, dobarpregled okoline, debljina bedema iraspored kula se prilagođavaju pri-stupačnosti strana (neka od njih inemaju bedeme na onim stranamakoje su sasvim prirodno zaštićene ipotpuno nepristupačne zbog po-stojanja litica i strmih padina), zna-lački odabran strateški položaj,teško pristupačan prilaz, osnoveprilagođene konfiguraciji terena iodbrani, ova grupa pripada ma-njim utvrđenjima, površine 0,1 do0,2 ha. Zida se promišljeno i ekono-mično. Branjena su bedemima deb-ljine od 0,90 do 1,05 m (utvrđenje uOstrovici, ojačano je i bedemimadebljine 1,40m), bez kula. Mala po-vršina ovih utvrđenja u direktnoj jevezi i sa slabijom naseljenosti teri-torija jugoistočno od Pešterske vi-soravni do gornjeg toka Ibra.

Ovaj tip utvrđenja spada u ko-tegoriju najmanjih fortifikacija- pri-bežišta – izgrađenih s ciljem zaštitestanovništva, kakve su podizane uugroženim provincijama Carstva.Brojne analogije srećemo u istočno-alpskom protoru, istočnoj Srbiji i u

Albaniji i Bugarskoj. Ova utvrđenjanevelikih dimenzija su imala i za-datak da vrše izviđanja i osmatra-nja, kao i da organizirajupresretanje čeonih jedinica nadiru-ćeg neprijatelja. Osnovnu privre-dnu granu utvrđenja razmještenihoko Pešterskog polja predstavljaloje, kao i danas, stočarstvo, za šta supostojali idealni usltovi u ovoj pla-ninskoj oblasti. Sva su ova utvrđe-nja imala istu sudbinu. Nestala sunakon samo jednog stoljeća svogtrajanja, kao posljedica nadiranjanovih naroda, ostavljajući blijedetragove svog postajanja i života,nedovoljno jasne da bismo i malopronikli u sudbinu ovih koji su sesklonili iza njihovih bedema.20

Naročito su značajna arheolo-ška otkrića u Glogoviku, Melajamai Crnoči. Najstariji nalazi potiču izDelimeđa iz vremena prije tri hi-ljade godina. U to vrijeme pokoj-nike su spaljivali i pepeo stavljali uurne. Nalazi iz Glogovika nešto sumlađi i potiču iz vremena skelet-nog sahranjivanja, pa su u grobni-cama pronađeni, keramičkeposude, gvozdena koplja i noževi,ćilibarske ogrlice i nakit.

Najstariji stanovnici Pešteri i tu-tinskog kraja su Dardanci. Pretpo-stavljalo se da su Dardanci ilirskopleme, ali ima i mišljenja da su onineko autohtonije-starije pleme,potkrepljujući to između ostaloga inalazima sa Dojevića i Pešteri. Naosnovu nalazišta u selu Ivanči –Do-jeviće, na lokalitetu Humpa kojeleži na južnim padinama Kremeni-šta, nedaleko od raskršća putevaNovi Pazar–Tutin i Novi Pazar–Sjenica, u okviru kojeg su otkrivenetri grobne konstrukcije, akademikdr Dragoslav Srejović je dao znatnou drugojačeim svijetlu sliku pre-rimskog stanovništva dolineRaške. On smatra da ove grobnicepotiču od Dardanaca koji su po nje-govom mišljenju u etničkom smi-

slu daleko srodniji Tribalima, Me-zima i Dačanima, nego Ilirima iTračanima. Oni, po gospodinu Sre-joviću, pripadaju jednoj posebnojporodici naroda, „dako-mezij-cima’’ rasprostranjenim na središ-njim dijelovima Balkana, koja seznatno razlikuje od Ilira na zapadui Tračana na istoku. Dvije grobnekonstrukcije (II i III) su istovre-mene i potiču iz VII stoljeća, dok jemlađa grobna konstrukcija I iz pe-rioda kraj VI i početak V stare ere.Iako dolazi do izvjesne helenizacijedomorodačkog stanovništva, to nemijenja etničku sliku ovog podru-čja za koje gospodin Srejović tvrdida je i početkom historijskog dobanaseljeno Dardancima, „plemenukoje se već od osamdesetih godinaIII stoljeća st. ere javlja kao „znača-jan faktor u međunarodnim odno-sima ovog dela antičkog sveta’’. 21

Ali po mišljenju većine histori-čara i arheologa i u ovom kraju biloje migracija u dalekoj prošlosti. Ar-heoloiški nalazi pokazuju da jejedna takva smjena stanovništva naPešteri izvršena početkom VI vi-jeka p.n.e. Došli su Autarijati – ilir-sko pleme, sa zapada, možda izLimske doline, i protjerali Dar-dance prema dolini Raške, gdje su„tokom starijeg gvozdenog dobarazvili svoju osobenu kulturu’’.

Dardanci su bili stočari i vrlo ra-toborni. „Dugo su ratovali sa juž-nim susjedima, Makedoncima, kaoi sa Rimljanima. Strabon za njihkaže da su divlji ljudi, koji žive upodzemnim jamama pokrivenimđubretom, a da su, uprkos tome,negovali muziku. Imali su frule ižičane instrumente. Drugi izvorikažu da su Dardanci od svih sre-dnjobalkanskih plemena postizalinajveću stabilnost, gradili su utvr-đenja i naselja gradskog tipa, kao iprivredne i administratinžvne cen-tre. Njegovali su zanate, metalur-giju i bavili se trgovinom’’.22

20. V. Ivanišević, Ranovizantijsko utvrđenje na Humu kod Tutina, nd, str. 10 21. D. Srejović, Praistorijska nekropola u Dojevićima i njen značaj za ocenu etničke pripadnosti stanovnika doline Raške u prerimsko doba,Novopazarski zbornik 1, Novi Pazar1977, str. 73-7622. D. Premović, „Bratstvo’’ od 25. februara 1980, Novi Pazar


Ostaci materijalne kulture Dar-danaca u tutinskom kraju išli bi uprilog ovoj tezi. Kada je Balkanskopoluostrvo bilo na udaru rimskeekspanzije počev od drugog veka,što se završilo osvajanjem Balkana,naši krajevi, znači i tutinski kraj,ušli su u sastav rimske provincijeDardanije, koja je obuhvatala dioMakedonije južno od Skoplja, Ko-sovo i teeritoriju do Niša, a na za-padu je granica dopirala do Mokregore i Golije, zahvatajući i Pešter-sku visoravan. „Teritoriji Darda-naca mogao je pripadati i predeo saplaninom Rogoznom i većim dije-lom Pešterske visoravni, sve do ri-jeke Lima’’.23 Sigurno je da uvrijeme rimske ekspanzije i vlada-vine starosjedilačko stanovništvo(Dardanci i Autarijati) mnogo pro-patilo da je bilo migracija i zbje-gova i da su starosjedioci uvelikom broju romanizovani. Uvrijeme podjele Rimskog Carstvana zapadno i Istočno (Bizantija),današnja tutinska teritorija našla seu graničnim predjelima ta dva car-stva. O prisutnosti rimske popula-cije na ovom području u periodurimske vladavine postoje određeniindikatori, spomenici materijalnekulture, toponimi i predanja. Izvje-sno je da su Rimljani imali svojrudnik gvožđa u Gluhavici, na štaukazuju ostaci rudarskih kopova,koji, po narodnom predanju, pripa-daju Rimljanima. Tu je pronađenprimjerak rimskog novca koji pri-pada caru Komodu, a nedaleko odGluhavice, u selu Radohovci, na-đena je rimska stela iz III stoljeća.Na vrhu stele uklesane su sigileD.M.S. Pretpostavlja se da su gvoz-denu rudu u Gluhavici ekspoatisalistanovnici iz predrimskog perioda,a da su tu eksploataciju nastaviliRimljani. Poznato je da su na Bal-kanu Rimljani aktivirali stare i ot-varali nove rudnike. U selu

Boroštici, nedaleko od mosta naistoimenoj rijeci, na putu za K. Bu-nare, pronađena je rimska stela izIII stoljeća, slična steli iz Gluhavice,ali su tu grobnicu mještani proko-pali, a stelu izlomili i ugradili umost na Boroštici.24

Do sredine V st. p.n.e. prijepolj-sko područje je nastanjivalo plemeAutarijati, ali njihovih tragova naovim područjima kasnije nema.Oni će se kasnije raseliti iz ovih kra-jeva, tako da je teritorija prijepolj-ske opštine u poslednjim stoljećimastare ere bila gotovo nenaseljena.Rimljani su nakon osvajanja ovihteritoroija u prijepoljsko-pljevalj-skom kraju otpočeli s planskim na-seljavanjem najprije ilirsko-keltskog življa koje je do tada ži-vjelo u oblasti između Cetine i Une,a u vrijeme cara Trajana izvršeno jejoš jedno preseljavanje u ove kra-jeve ilirskog plemena Dalmata. Ne-daleko od Prijepolja, u Kolovratu,na mjestu Dvorine, gdje se danasnalazi TK „Lj. Miodragović’’ otkri-veno je zanimljivo rimsko naselje,koje potiče iz prvog stoljeća rimskevladavine. Naselje kod Kolovrata jenastalo pored rudnika, iz kojega sunjegovi stanovnici eksploatiralirudno blago. Krajem drugog sto-ljeća n.e. naselje prerasta u muni-cipij (grad sa unutrašnjomsamoupravom), a po svemu su-deći od kraja IV st. preuzima vo-deću administrativnu ulogu ucijelom prijepoljsko-pljevaljskomsrezu. Zanimljiva je rimska nekro-pola u Kolovratu. Na osnovu njevidimo da su starosedioci u prvomstoljeću rimske dominacije ovimkrajevima sahranjivali svoje mrtven tradicionalan način, na domina-ntnim mjestima u blizini naselja, ane po rimskom uzoru, duž prila-zne magistrale.

Najstariji kameni spomenici sDvorina potiču iz kraja II stoljeća,

najranije iz vremena Marka Aure-lija. Slično je stanje i u Kominimakod Pljevalja čiji su nadgrobni spo-minici stariji.25 Područje Prijepoljaje u rimsko doba pripadalo provin-ciji Dalmaciji, ali na osnovu saču-vanih izvora nije jasno kojoj jeprovinciji ono moglo pripadati ukasnoj antici, odnosno poslije Dio-klicijanove i Konstantinove re-forme. Neki historičari smatraju daje pripadalo području provincijePrevalis, ali je puno vjerovatnije daje pripadalo području provincijeDardanije. Poslije podjele rimskogcarstva, prijepoljski kraj je ušao usastav Istočnog Rimskog Carstva(Vizantije). O ranovizantijskojepohi u ovom kraju najbolje go-vore sljedeći arheološki nalazi:grobnica u Divcima, u sklopu većenekropole (VI stoljeće), ostacicrkve i grobnice iz Kolovrata, kti-torski natpis iz Izbičnja, i ktitorskinatpis pronađen u Padežu, za-seoku sela Drenova. Ovi spome-nici i natpisi u njima ukazuju da jeu prijepoljskom kraju u ranobizan-tijsko doba postojao najmanjejedan grad, koji je bio episkopkosjedište šire okoline.26

Najstariji nama poznati stano-vnici Brodareva i okoline bili su di-jelovi ilirskog plemena Autarijata,koji su imali svoja naselja diljemPolimlja. Iliri su imali, prema Jire-čeku običaj da sahranjuju svojemrtve na visokim i pustim brdima,da budu „blizu neba, zvijezda, mje-seca i sunca...’’ Upravo na na tak-vim mjestima u brodarevskomkraju nalazi se nekoliko takvih gro-balja za koje se smatra da su ilirska.Takvo je groblje sjeverozapadno odBrodareva, u selu Orašcu, na Đu-rovu brdu. Grobovi su prekriveniogromnim kamenjem, koje narodnaziva „stancima’’. Slična su i staragroblja u Zastupu, Donjim Stranji-nama, Slatini i Gojakovićima.

23. E. Čeršakov, Rimljani na Kosovu i Metohiji, Beograd 1969, str. 1724. E. Mušović, Tutin i okolina, Beograd 1985, str. 15-1625. D. Srejović, Rimska nekropola u Kolovratu, Simpoozijum seski dani Sretena Vukoavljevića IV, Prijepolje 1976, str.89-92; Prijepolje – is-torijsko-turistički vodič, grupa autora, 1984.26. I. Nikolajević, Prijepolje i okolina u ranovizantijsko doba, Simpozijum seoski dani sretena Vukosavljevića III, str, 199-208


Najznačajnije rimsko naselje ubrodarevskoj kotlini je ono u seluRavčepolju u blizini ušća Koma-ranske rijeke u Lim, nedaleko odBrodareva. Tu je postojalo rimskogroblje, od kojeg je ostao očuvanpo neki nadgrobni spomenik sazanimljivom plastikom i latin-skim natpisima. Ovo groblje je na-žalost uništeno u drugoj decenijiXX stoljeća.27

Naseljenost pribojskog krajadatira na prijelazu iz neolita u me-talno doba, što nam svjedoči jedankeramčki sud koji pripada tzv. „sla-vonskoj’’ kulturi. Najstariji stano-vnici ovog kraja su Autarijati, čije sejezgro inače nalazilo u oblstima okorijeke Tare, gornjeg toka Drine i pla-nine Tare. Nakon toga dolaze Kelti(pleme Skordisci) koji su ih savla-dali. Razdoblje između 279. i 150.godine prije n.e. predstavalja inačevrhunac keltske prevlasti na ovimprostorijma.

Iako nema preciznih podataka oprodoru Rimljana na teritoriji dana-šnje jugozapadne Srbije, smatra seda je Oktavijan osvojio ove krajeve(35-33. god. p.n.e.). Prva dministra-tivna podjela obavljena je u vrijemeCezara. Tada je veći dio osvojenihoblasti ušao u sastav provincije Ili-rik, u čijem sastavu se nalazila i da-našnja jugozapadna Srbija. Sljedećareorganizacija administativnog ure-đenja bila je u doba Dikolecijana,kada je iz sastava provincije Dalma-cije izdvojena Prevalitana, s sjediš-tem u Skodri (Skadru). U njen sastavje vjerovatno ušao i pribojski kraj.28

Arheološki nalazi na teritoriji no-vovaroškog kraja ukazuju da su sepočeci ljudskog života nalazili nanekolko lokacija u neolitsko doba,jer tragovi naselja potiču i prije 3000godina p.n.e. Na lokacijama Bjelinai Pljosna stena, i na humkama isto-čno od Bjelina i desno od puta Ra-

doinja – Kokin Brod, otkriveni sutragovi života ljudi iz neolitskogdoba (od oko 10 000 do 3000 godinap.n.e.). Arheološke iskopine na jed-noj humci sa lokaliteta Bjelina, kao ina lokalitetu kod gradine Pljosnestijene, ukazuju na kontinuitet ži-vota od mlađeg kamenog doba dodoseljenja Slavena u ova područja.Arheološki nalazi u novovaroškomkraju ukazuju da poslije stanovnikamlađeg kamenog doba novovaro-ški kraj naseljavaju ilirska plemena.U dolinama Uvca i Lima bilo je višeplemena koja su postepeno formi-rala plemenski savez. U pitanju suIliri – Autarijati. U novovaroško po-dručje krajem IV st. p.n.e. prodrli suKelti. Oni su vodili dugo borbu saIlirima i uspjeli da ih prisile na po-kornost ili bjekstvo prema doliniJužne Morave. Vremenom, život nazajedničkoj teritoriji učinio je da seKelti pomire s pokorenim ilirskimplemenima, pa su tako stvarana ilir-sko-keltska plemena, sa elementimazajedničke materijalne kulture. Naj-stariji stanovnici novovaroškogkraja su bili Iliri.

Nakon Ilira i Kelta u novovaro-ški kraj, kao i šire prostore dolazeRimljani čime počinje antička histo-rija današnjeg Sandžaka. Oni će sta-rosjedilačko stanovništvo tokomnarednih stoljeća u znatnoj mjeriromnizirati. U novovaroškom krajuRimljani su stvorili više naselja icentara za vojne i trgovačke potrebemeđu koji su bila najznačajnija rim-ska naselja u Radoinji i Rutoši. Oko-linu Nove Varoši obuhvatila jeprovincija Dalmacija, koja se prosti-rala jadranskom obalom do Skadra,a u unutrašnjosti do Čačka.29

Pljevlja su veoma staro naselje.Najstariji nalazi datiraju iz posle-dnjeg ledenog doba, i datiraju se urazdoblje od 90000 do 45000. godineprije n.e. Nalazi pronađeni u peći-

nama i potkapinama u kanjonu gor-njeg toka Ćehotine, dvadesetak ki-lometara juoistočno od Pljevalja, upećinama Pod Gospića vrhom i pot-kapini Mališna stijena, svjedoče okontinuiranom boravku neander-talskih lovaca u tom dijelu kanjona.Opustjela i zaboravljena staništa ne-anderalaca u kanjonu Ćehotine, po-novo posjećuju i naseljavaju lovci izmlađih paleolitskih epoha, što jasnopotvrđuju odgovarajući slojevi upomenutoj pećini i obližnjem abrijuMedena stijena, koji se datiraju urazdoblje između 23000 i 9000 go-dina prije naše ere. Nalazi iz višestratuma u Mališinoj i većine slojevau Medenoj stijeni, potiču iz tih pe-rioda i pripisuju se starijim oblicimahomosapiensa, čija se kremenaoruđa znatno razlikuju od onih kojasu nastala tokom srednjeg paleolita.Tako je u seriji slojeva Mališne sti-jene, pronađeno dosta kremenihalatki, koje ovaj lokalitet svrstavajuu širi kulturni krug južnoevropskihindustrija, sa strmo retuširanim kre-menim oruđem, različita sječiva i la-mele, dlijeta, strugači, itd., kao injihova široka raspostranjenost nateritorijama južne Evrope. Život jepočeo u mlađem kamenom dobu(neolitu), s tim što su tragovi značaj-niji iz kasnog kamenog doba (ne-olitski sloj u Medenoj stijeni).Najstariji i najpouzdaniji arheološkinalazi svjedoče da su u našim kra-jevima nađeni tragovi ljudskog ži-vota iz drugog milenijuma prijenove ere, iz ranog bronzanog doba(selo Gotovuša kod Pljevalja,humke na potezu Mede-Kavala uLjutićima, humka iz Lever Tare), aiz razvijenog bronzanog dobahumke u Borovici, Ljutićima i Goto-vuši. Iz starijeg gvozdenog-halštat-skog doba (od VIII do VI stoljećaprije n.e.) lokaliteti iz okoline Pljeva-lja – Gotovuša i Kalušići.30

27. P. Vlahović, Brodarevo i njegova okolina, Beograd 1968; Ljubiša Vuković, Prikaz naseljenog mjesta I MZ Brodarevo28. Stanovništvo Priboja, Geografski fakultlet, Beograd, str. 64-6529. Novovaroški kraj kroz istoriju – od neolita do 1941, Nova Varoš 1991 ( grupa autora), str, 43-53 30. A. Cermanović-Kuzmanović, Rezultati novih arheoloških istraživanja na području municipija s u selu komini, Simpozijum seski dani SretenaVukosasvljevića IV, Prijepolje 1976, str. 93-97; U. Bećović, Pljevlja-tragom vremena, Pljevlja, 1996, str. 9-11; M. Pijalović, Pljevlja s okolinom uprošlosti i sadašnjosti, Sarajevo, 1997, str. 69-78; N. Vulić, Antički spomenici naše zemlje, Spoomenik SAN 98, Beograd 1941-1948, str. 130


Pljevaljsko područje tokom VIstoljeća prije n.e. trajno naseljavajunosioci glasinčake kulture, odno-sno pripadnici srodnih ilirskih ple-mena, koji su sa formiranjemvelikih i moćnih plemenskih sa-veza zagospodarili teritorijom, kojase prostirala od matičnih oblasti naglasinačkoj visoravni u istočnojBosni, pa preko većeg dijela CrneGore, do sjeverne Alabanije. Poz-nato je da se glasinačka kulturačesto vezuje za Autarijate, moćnoilirsko pleme, ili veliki savez srod-nih plemena, koji je svoj puniuspon doživio u VI i V stoljećuprije n.e., nakon pobjede nad moć-nim Tribalima (narod dako-mezij-skog porijekla), i koji se, kakobilježe antički historičari poslije že-stokog poraza u sukobu s Keltimai elementarnih nepogoda, koje suih zadesile u postojbini (najezdažaba, miševa, epidemije), poste-peno izgubio u mnoštvu starobal-kanskih naroda, koji su kasnijepotpali pod rimsku vlast.

Među najstarije stanovnikePljevalja spada ilirsko pleme Piru-sta (III st. p.n.e.), vješti rudari ihrabri ratnici. Pljevaljsko podru-čje je izgleda bilo centar ovog ple-mena, koje je u III stoljeću prijen.e. zajedno sa ostalim ilirskimplemenima, ulazilo u sastav veli-kog plemenskog saveza, pozna-tog pod imenom Ilirska država.Ova država dostiže svoj vrhunacza vrijeme velike kraljice Teute,koja, u nezadrživoj najezdi, do-pire na jugu, do Krfa. Zabrinutizbog ilirske ekspanzije, Rimljanise već tada miješaju u makedon-sko-ilirske sukobe, da bi 67. go-dine p.n.e., konačno osvojiliilirske krajeve, posije ozbiljnog ot-pora, koji su im posebno pružiliPirusti, potisnuvši ih u visočijekrajeve. U prvom vijeku nove eredolaze Rimljani, koji su se naseliliuz rijeke i plodne ravnice i pred-jele, potisnuvši Ilire u visočije kra-jeve. Rimljani su, praktično 33.godine p.n.e. završili s osvajanjemovih krajeva.

U Kominima kod Pljevalja na-laze se neistraženi ostaci rimskogmunipicijuma „S...’’, sa izrazito bo-gatim nalazima. Grad je nastao vje-rovatno u II st n.e. (oko 150. godinenaše ere). Sigrno je dokazano da jei prije osnivanja rimskog grada po-stojalo prijerimsko naselje, čiji sustanovnici sahranjivani na padi-nama Bijelog brda, u okviru nekro-pole I. Ova nekropola pružila jesamo grobove spaljenih pokojnika;najčešće grobovi imaju oblik kruž-nih ili elipsoidnih jama, ispunjenihostacima s lomače, i grobovi s ke-ramičkim urnama, postavljeni u vi-jenac od kamena. Municipijum S...je imao specifičan historijat na-stanka. Može se pretpostaviti da jedalmatinsko stanovništvo koje ježivjelo u oblasti rijeke Krke i Ce-tine, preseljeno u područje Pljevaljai okolnih oblasti. To se dogodilo uI st. p.n.e., moguće u vrijeme caraTrajana. Za vrijeme Trajana i Ha-drijana izgradnjom gradova i stva-ranjem municipija u kolonijama,dodjeljuje se rimsko građanskopravo i ujedno vrši kolektivna ispontana romanizacija. Za vrjemeHadrijana, Mnicipijum S... je, naj-verovatnije, dobio svoje municipi-jalno pravo. Ime grada je jošnepoznato. Municipijum S..., posvemu sudeći, bio je značajan cen-tar rimske provincije Dalmacije, uovom kraju. Po mišljenju nekih hi-storičara grad Splonum, koji je odIlira osvojio jedan od vođa rimskevojne ekspedicije Germanik tokomvelikog ilirskog ustanka od 6. do 9godine, je ili rimski municipium S...kod Pljevalja (Komini) ili Kolovratkod Prijepolja. Već u ranom pe-riodu, tj. u I stoljeću postoji identič-nost u načinu sahranjivanja igrobnim prilozima s najstarijim do-morodačkim nekropolama Saloni-tanskog područja (conventusSalonitanus), što potvrđuje ranopreseljavanje dalmatinskog življa uoblast municipija S. Nije isključenoda je i ime naselja u Kominama gla-silo Saloniana, jer se takav gradpojavljuje na Ptolomejevoj karti iz

sredine II stoljeća, tj u vrijeme osni-vanja grada u Kominima. Jedno odmogućih imena za ovaj municipi-jum je i Sikulatorum.

Naselje u Kominima je dobilomunicipalana prava sredinom IIstoljeća, i to prvenstveno radieksploatacije poljoprivrednih do-bara i stoke. Nije isključeno da se uKominima nalazila i stanica bene-ficijarija. Neki natpisi daju potvrduo postojanju vojske, odnosno voj-nog garnizona u Municipiju S...;moguće je da su isluženi rimski ve-terani iz okoline Salone preseljeniu pljevaljski kraj. Od kraja II i utoku III stoljeća u Kominima jedošlo do većeg priliva stranaca izpriobalnog područja Dalmacije,kojoj je pripadao Municipijum S...To je vjerovatno uslovjeno opštomekonomskom krizom u tim podru-čjima. U ovo vrijeme MunicipijumS... doživljava svoj procvat, na štoukazuje bogatstvo arheološkogmaterijala otkrivnog u okviru ne-kropole II. Mada je priliv stranogetničkog elementa u toku III sto-ljeća neobično jak, ipak starosjedi-lačke porodice i dalje čine glavnostanovništvo grada. U toku IV sto-ljeća sudeći po grobnicama u ne-kropli II javlja se novi etničkielemenat, vjerovatno iz Poduna-vlja, što se arheološki konstatirajednim konjaničkim grobom i dru-gim grobovima pripadnika tog et-nosa. To je i prestanaksahranjivanja na nekropoli II. Tinovi stanovnici se izgeda nisu dugozadržali na teritoriji ovog rimskognaselja. U neposrednoj blizini gradasu nekropole I i II. Na nekropo-lama ovog municipija nije prona-đen nijedan predmet koji biukazivao da su se njegovi stano-vnici bavili rudarstvom. Premapronađenim predmetima, koji su turađeni i onim koji imaju elementeuvoza, od keramike, zlata, uvoznogstakla i bronze govori da su trgo-vina i zanatstvo bili razvijeni (naro-čito u II i III stoljeću). Pronađeneposude slične su onima koje potičuiz tog doba iz Kelna, pehar sa sta-


klenim nitima, skupe vaze, staklenehemisferion – čaše i konični pehari.To govori o ekonomskoj snazi mje-sta. Naprimjer, staklena vaza dia-treta, iz IV vijeka n.e. jedinstvena jeu Evropi, a tehnika njene izrade nijejoš odgonetnuta. Poštovanje kultaboga Mitre (svetilište boga Mitre uLever Tari).31

Najstariji pomeni o ljudskom ži-votu u beranskoj kotilini potiču izmlađeg kamenog doba (neolita),što se vidi iz pronađenih arheolo-ških ostataka, koji se čuvaju u zavi-čajnom muzeju u Beranama, a kojipotiču s lokaliteta Kremeštica (seloPetnjik, kod Berana – starčevačkagrupa) i Beran-Krš kod Berana(vinčanska grupa). Na Beran-Kršusu nađeni i značajni arheološkiostaci iz perioda razvijenog bron-zanog doba (između 1500. i 1200.godine prije n.e.). Iz perioda prije-laza iz bronzanog u gvozdenodoba (između 1200. i 800. g. prijen.e.) otkriveni su arheološki nalaziu Budimlji kod Berana.

Najstariji stanovnici porečjaLima bili su Iliri koji su se bavilistočarstvom, zemljoradnjom i dje-limično voćarstvom i primitivnimgajenjem vinove loze. U IV st. p.n.e.u ove krajeve dolaze Kelti, ali ćeIliri i nakon toga ostati dominantanetnos. Najstariji pisani spomenici uovom kraju potiču iz rimskog pe-rioda. To su razni nadgrobni spo-menici, podignuti mahom poredputeva, zatim groblja i ostaci vojni-čkih naseobina (Tumbarica, grobljeu Ržanici, zgrada centuriona naŠkriljevcima u Lušcu i drugi). Inakon dolaska Rimljana u ove kra-jeve (6. do 9. g.p.n.e.) nije bitno iz-mijenjena etnička struktura ovogkraja. I u ovom kraju Rimljani suorganizirali municipij, tj. grad sodređenom samoupravom, kojem

je bila namijenjena uloga faktoraromanizacije.

Dolinom Lima je prolazio jedanod važnijih rimskih puteva. U poz-norimskom periodu (poslije Dio-klecijanovih reformi 297. g.n.e.),ovaj kraj je ušao u sastav provincijePrevilitane („Prevalis’’), koja je na-stala izdvajanjem iz provincije Dal-macije, a koja je zahvatala dijeloveSjeverne Albanije i veći dio CrneGore. Za vlade Teodosija, 395. go-dine Rimsko Carstvo je podjeljenona Istočno i Zapadno Rimsko Car-stvo. U sastav Istočnog RimskogCarstva ušla je i provincija Prevali-tana, čime je beranski kraj ušao usastav Vizantije.32

Na osnovu arheoloških istaži-vanja u petničkom kraju u Rad-manskoj klisuri i u okolini Zatona,može se zaključiti da je ovaj kraj bionaseljen vrlo rano. Kod ušća Popčeu Lim, Rimljani su organizovaligrad (municipij) sa sitnim zemlji-šnim posjedima, a s ulogom roma-nizacije stanovništva. To je mogaoda bude začetak grada Bihora, kojiće dostići svoj vrhunac u XIV vi-jeku. U ostalim naseljima ovogkraja vjerovatno su krstarili slobo-dni stočari. 33

Bjelopoljski kraj je naseljen jošu neolitiu, na šta ukazuje kamenasjekira pronađena u Majstorovinikod Bijelog Polja. Pronađeni su iostaci materijalne kulture koji po-tiču iz razvijenog bronzanog doba,kao što su nalazišta u Bijedićima,Ostrelju (bronzane sjekire) i dru-gim mjestima u okolini BijelogPolja. Našalost, do sada izvršenaarheološka istraživanja su vrloskromnih razmjera, tako da o naj-starijoj prošlosti ovog kraja vrlomalo znamo.

Najstariji stanovnici ovog krajabili su Iliri – pleme Autarijalti, po

kojem je i Tara vjerovatno dobilaime. U ovaj su prostor 390. g. prijen.e. prodrli Kelti sa zapada, alinisu bitnije utjecali na etničkustrukturu ovoga kraja i na formira-nje ilirske države. Padom ilirskedržave pod vlast Rimljana 35-33.godine p.n.e., srednje Polimlje i Po-tarje i dalje su naseljavali Iliri. Sta-rosjedilačko stanovništvo je bilobrojno, te proces romanizacije nijemogao da se izvrši.34

U rožajskoj opštini nisu vršenaozbiljnija arheološka istraživanja,te nedostaju podaci o najranijimepohama, ali, prema navodima hi-storičara, ostaci građevina iz ilir-skog, rimskog i nemanjićkogperioda nalaze se na više mjesta urožajskoj opštini, među kojima sekao najvažniji lokaliteti označa-vaju: Ilirsko naselje na Brezova-čkom brdu nizvodno od Rožaja,Gradina na planini Krstači, Bače-vac, Sastanci u Bašči, selišta i Gra-đača u Bukovici, Otaševo Brdo iGospođin vrh u Biševu, itd.35

Iako se plavsko-gusinjska kot-lina prostire ispod teško prohod-nog masiva Prokletija, koji se posvojim prirodni karakteristikamaubraja među najteže prohodne di-jelove zemlje mnogi sačuvani tra-govi života upućuju na to da ječovjek od davnina boravio naovom prostoru. Ucrtani lik lovcana jelene koji je uklesan na jednustijenu u planini Brade Vezirove,desetak kilometara istočno od Gu-sinja, prvi je do sada poznati poda-tak o životu u ovim krajevima.Potiče iz VIII stoljeća p.n.e., iz vre-mena koje se smatra početkomgvozdenog doba. Pretpostavlja seda su oko 300 godina prije n.e.plavsko-gusinjsku kotlinu naselja-vali Autarijati, ili Pirusti, jedna odstarijih ilirskih plemena. Prvi su na-

31. M. V. Lutovac, Ivangradska (Beranska ) kotlina, Beoigrad 1957; Ž. Šćepanović, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, str. 1132. S. Hadrović, Petnica – centar gornjeg Bihora, Sandžak - nezavisna revija za politiku i kulturu, Godina III, br. 48-49, Novi Pazar 15. VI –15. VII 1994. , str.1833. Bijelo Polje (grupa autora), Beograd 1987; R. Esad, Od Akova do Bijelog Polja, Sandžak - nezavisna revija za politiku i kulturu, GodinaIII, br. 45, 30 april 1994, str. 1834. Z. Azemović, Rožaje i okolina – kratak istorijski pregled, Rožajski zbornik 1, rožaje 1982, str. 11; E. Rahić, Rožaje – grad na obalamaIbra; Sandžak – nezavisna revija za politiku i kulturu, Godina III, br. 42, 17. mart 1994.35. M. Memić, Plav i Gusinje u prošlosti, Beograd 1989, str. 21-25; isti, Bošnjaci – Muslimani Sandžaka i Crne gore, Sarajevo 1996, str. 20-22


selili Limsku dolinu sve do Prijepo-lja, a drugi – Pirusti, dijelove sje-verne Albanije, koje poznajemokao Skadarsku i Đakovačku Male-siju. Godine 167. prije n.e. Rimljanisu, u vrijeme svog nadiranja u ovekrajeve, uspjeli da zarobe vladarasaveza ilirskih plemena Gencija.Pretpostavlja se da su se prvi idrugi ilirski rat, kao i makedonskirat, oko 300 godina prije naše erevodili na teritoriji sjeverne Albanijei Plavsko-gusinjske kotlin. Kada su160. godine p.n.e. počela rimskaosvajanja ovih krajeva, najžešćiotpor pružilo im je upravo ilirskopleme Pirusti, koje je naseljavaloprostor Plava, Gusinja i dijelovesjeverne Albanije. Te borbe su tra-jale oko 130 godina, da bi na krajuIliriju pokorio car Oktavijan. Od Ili-rije je osnovana provincija Dalma-cija. Proces romanizacije osvojenihkrajeva zahvatio je prvenstvenoprimorske gradove i ostale dijeloveDuklje, dok je prema unutrašnjostibio slabiji i sporiji, pa prema tome iprema Plavu i Gusinju. U sastavuvelike rimske provincije Ilirik nala-zila se i Plavsko-gusinjska kotlina,jer kada je došlo do podjele na Isto-čno i Zapadno Rimsko Carstvo,Plavsko-gusinjska kotlina se našlau graničnom području u okviruIstočnog Rimskog Carstva, odno-sno provincije Prevalis. Prema jed-noj legendi naziv Plav povezuje sesa imenom rimskog cara Flaviusa.

O životu Rimljana u ovim kra-jevima govori i jedan broj naziva ri-jeka i planina: rijeka Lim(limes-granica), planina Visitor (Vi-sitare)... Tragovi starog naselja kodPlava spominju se u nekim istraži-vanjima, prema kojima u Plavu„ima tragova starog naselja: ko-madi stubova i skulptura, temeljiod kuća...’’ Za „Gradac’’ kodPlava i za „Čeligrad’’ iznad Plavapredanje kaže da su iz latinskog,

odnosno rimskog perioda. Otkri-veni vodovod na prostoru nakojem se i danas nalazi Gusinje ot-vara mogućnost pretpostavci dapotiče iz rimskog perida, jer se nemože sa sigrunošću tvrditi da li suiskopane cijevi iz rimskog iliosmanskog perioda.36

Iz svega rečenog možemo za-ključiti da su Autarijati ilirskopleme koje je najviše tragova osta-vilo na području Sandžaka. Mate-rijlna kultura Autarijata jepotvrđena duž čitave Limske do-line, kao i u slivovima Raške, Ibrai Tare. Matično područje Autari-jata je bila istočna Bosna i oblastizmeđu Tare i Lima. Gvozdenodoba (halštatsko i latensko – sta-rije i mlađe) je period stabilizacijedomaćeg stanovništva na Balkan-skom poluostrvu uopšte, što do-vodi do toga da je već od VIstoljeća p.n.e. došlo „do intenzivi-ranja jačanja pojedinih plemen-skih grupacija’’ što je uslovilo„jasno izdvajanje pojedinih ilir-skih plemena, poznatih kasnije ipo pisanim izvorima’’. Plemenase međusobno teritorijalno utvr-đuju i razgraničavaju i grupišu„oko preihstorijskih utvrđenja –gradina’’.37

Po svemu sudeći Iliri nisu imalivlastito pismo, niti ima ilirskih tek-stova pisanih grčkim ili latinskim je-zikom. Zato podatke o njimanalazimo u zapisima njihovih su-sjeda. Pošto su oni vrlo oskudni, naj-više građe o Ilirima dobijamo na baziostataka materijalne kulture. Naosnovu pisanih i materijlnih historij-skih izvora možemo zaključiti da sujoš od prahistorijskog doba područjeSandžaka nastanjivali Iliri, među ko-jima osobeno mjesto pripada Auta-rijatima, kojima je u vrijeme njihovenajveće ekspanzije „mogao pripadatidio Crne Gore i jugozapadna Srbijau užem smislu’’.38

Ime Autarijata lingvisti vezujuza ime rijeke Tare, odnosno izvodega iz hidronima Tara, koje je dalonaziv i planini Tari. Većina vijesti oAutarijatima se odnosi na razdo-blje prije kraja IV stoljeća. U njimase govori o njihovoj brojnosti, nji-hovom sukobu s Ardijejima okograničnih slanih izvora koji izviruu proljeće, odakle su Autarijati do-bijali so, čija je nestašica izazvalaveliki pomor stoke. U to doba Au-tarijate je snašlo još jedno zlo: naj-ezda žaba i miševa i epidemije.Prema drugim vijestima Autarijatesu napali Skordisci (keltsko pleme).Uticaj Kelta koji su provalili na ovopodručje je postojao u neznatnojmjeri, ali su Iliri u svakom slučaju idalje činili etničku većinu na ovimprostorima. Kad je u drugoj polo-vini III stoljeća p.n.e. došlo do stva-ranja ilirske države, nije isključenoda je možda i sandžačko područjebilo, bar djelimično, njen sastavnidio. U kasnijem bronzanom dobudolazi do društvenog raslojavanja,pojave aristokratije, ekonomskog ikulturnog poleta, a naročito u sta-rijim fazama gvozdenog doba.Tada dolazi i do učvršćivanja poli-tičkih zajednica – plemena. Periodod poslednje decenije VI do prvihdecenija IV stoljeća prije n. e. karak-teriše dalji uspon u ekonomskom,političkom i demografskom po-gledu. Tada se, vjerovatno Autari-jati formiraju kao pleme, a odsredine III vijeka nastaje prekid togkontinuiteta. 39

Sve je kulminiralo ilirsko-rim-skim ratovima. Grčke kolonije -gradovi na jadranskoj obali, ugro-žene od ilirske ekspanzije obraćajuse za pomoć Rimljanima, kojima jeovo poslužilo kao neposrednipovod za prodor na Balkansko po-luostrvo. Pomenuti ratovi su otpo-čeli 229. godine prije n.e. sukoboms ilirskom kraljicom Teutom, da bi

36. Draga i Milutin Garašanin, Crna gora u praistorijsako doba, Istorija Crne Gore I, str. 50-52, 63-67, 76-7937. F. Papazoglu, Srednjobalkanska plemane u predrimsko doba,Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, knj..30, Centarza balkanološka ispitivanja, knj. 1, Sarajevo 1969, str. 8338. M. Suić, O granicama Autarijata, Istorijski zapisi, knj. XIII, sv. 12, Cetinje 1957, str. 115-12139. Istorija Crne Gore I, 135-152


poslednji jači ilirski otpor bio slom-ljen ugušivanjem Batonovogustanka od 6. do 9. godine n.e. Pro-dori Rimljana nisu bitnije izmijenilietničku strukturu stanovništva usandžačkom regionu. Rimljani suorganizovali conventus-e (sudsko-administrativne jedinice). PremaPliniju, ilirska plemena su bila or-ganizirana u župe (civitates), kojesu bile sastavljene od većeg brojadekurija (vjerovatno rodovskih je-dinica). Pokorena teritorija provin-cije Ilirik 10. godine n.e. podijeljenaje na Panoniju i Dalmaciju. Rim-ljani organiziraju i svoje munici-pije, tj. gradove sa određenomsamoupravom, koji su imali veomazanačajnu ulogu u procesu roma-nizacije domorodačkog stanovni-štva, mada u municipijima preteže

domaće ilirsko stanovništvo sa do-bijenim pravom rimskog građan-stva ili bez njega.

Osnovu ekonomije čine stočar-

stvo i zemljoradnja, zasnovana,vjerovatno, na sitnom slobodnomposjedu. Ropstvo je bilo slabo raz-vijeno, a kao privrednu granu trebapomenuti i rudarstvo. Proces urba-nizacije ovih krajeva je naročito biointenziviran u doba vladavine di-nastije Severa (od 161. do početkaIII vijeka n.e.). Pojava Munici-piuma S..., čija je teritorija obuhva-tala „oblast Pljevalja, kao ijugozapadne Srbije oko Prijepolja’’pripada posljednjoj fazi, oko 150.godine n.e. rimske politike urbani-zacije. Drugi municipij se nalazio uPolimlju, negdje u današnjem an-drijavičko-beranskom kraju.40

Po svoj prilici, Rim nije išao nato da razbije društveno-ekonomskuorganizaciju domorodačkog stano-vništva. Blaga politika Rimljana je

također utjecala da je proces roma-nizacije u ovim krajevima bio neštointenzivniji tek od druge polovineII stoljeća, ali on je bio primetniji

samo pored promjetnih komunika-cija, dok je u zabačenim krajevimabio daleko slabije izražen.

U poznorimskom periodu, od-nosno nakon Dioklecijanovih re-formi Rimskog Carstva 297.godine, odvojen je južni dio pro-vincije Dalmacije i na taj način jestvorena posebna provincija Preva-lis, pa je porečje Tare i Lima postalogranično područje Prevalitaneprema provinciji Gornjoj Meziji,odnosno dio provincije Prevalis. Iu ovom periodu osnovnu masustanovništva još uvijek čine Iliri. UIV stoljeću dolazi do kršćanizacije.

Kasnije u vrijeme cara TeodosijaI (379-395), rimska država je podije-ljena na Istočno i Zapadno RimskoCarstvo. U sastav Istočnog RimskogCarstva ušle su provincije Prevalis iGornja Mezija, kojima je pripadalateritorija današnjeg Sandžaka.

Od svog nastanka Istočno Rim-sko Carstvo je bilo izloženo upa-dima raznih varvarskih plemena.Tako 400. godine Zapadni Goti iz-bijaju na granicu Prevalisa, a 459. nagranicama Prevalisa se pojavljuju iIstočni Goti, gdje su upali sa podru-čja Epira i okoline Skadra. Oni su usvoju državu uključili „zapadneoblasti Prevalisa oko Nikšića’’, načiju prisutnost podsjeća castrumAnagastum (Onogošt). Istočni Gotisu zapadnim dijelovima Balkan-skog poluostrva vladali u periodu493-535, odakle su protjerani za vri-jeme vojnih poduhvata vizantij-skog cara Justinijana I.

Atiline hunske čete su 40-tih go-dina V stoljeća opustošile provin-ciju Gornju Meziju. Nažalost,nemamo podataka šta se tada de-šavalo sa Prevalisom. 4

Namjeće se pitanje koliko su po-kreti germanskih i hunskih ple-mena utjecali na promjenu etničkeslike na teritoriji današnjeg San-džaka. Uprkos svemu, čini se da jeovdje sve do dolaska Slavenapreovladavalo ilirsko-romanskostanovništvo.

40. Ž Šćepanović, n.d., str. 15-18


HRONIKA STRADANJA BOŠNJAKA

dipl. ing. Mesud Pučić

Dana 24.07.2011.godine navršavase 67 godina od kada su, zbogvelike koncentracije njemacke

vojske i njenih saveznika, kao i savre-mene ratne tehnike i naoružanja, savez-ničke snage bombardovale Sjenicu.

Toliko godina je prošlo (za istorijutreptaj oka), a da a tome postoji veomamalo podataka,da se nikada ne obeležitaj dan, kao sjećanje na nevine zrtve,daniko ne predloži ime neke ulice ili trga,kao da se radi o Ijudima sa druge pla-nete,a ne o cestitim i poštenim domaći-nima Sjenice razlicitog uzrasnog doba,vjerovanja, nacionalnosti i zanimanja,koji su tog dana obavljali svakodnevniposao, a pokazalo se u pogrešan vakat.

Da li je to bila kolateralna šteta ili ci-ljana greška, nikada se neće saznati, alisigurno je da posle toga Sjenica nikadaneće biti ista, niti će, pak, porodice nevi-nih žrtava, ostati iste.

Taj dan je zaista bio lijep. Jedan od ri-jetko lijepih, ljetnih, dana nad Sjeničkomčarsijom. Nikada niko nije izračunao ko-liko je sunčanih sati priroda uskratilaovom gradu, ali je izvjesno da se sunceovdje docnije rađa, a ranije zalazi negou ma kojem sandžačkom gradu ili va-roši. Dani su obično oštri, pa kada dođeneki vreo dan ljudi se opuste.

Ništa se neobično toga dana nije de-šavalo u sjenickoj čarsiji, koja se prosti-rala na prostoru današnjeg parka, ispredOpštine, ulice uz grad , današnje apo-teke, do mosta, pored Hotela Park, kućeEmina Čerkeza, pored Gimnazije i blizudanašnje Zelene pijace: trgovci otvorilisvoje radnje, osvježili i obrisali prostorispred dućana, mnogi stavili stolicu naglavnom ulazu u dućan, kao znak da sevlasnik „odmah vraća", prešli prekoputa u kafečajnicu na kahvu i malo mu-habeta o mahalskim, gradskim i seoskimdogodovštinama, o svemu i svačemu pai o tome kako „nam dosadiše ovi avioni"što svakodnevno nadlijeću Sjenicu,putem, samo njima i njihovim pretpo-stavljenim starješinama poznatim.Mnogi se vratili svom svakodnevnomposlu, neki pošli kućama, da usput jošponešto kupe, drugi se „zaputili ka čar-siji" bez cilja i obaveza, ne sluteći damnogi neće stići tamo gdje su naumili.

Tog je kobnog dana 24. jula 1944. go-dine, nešto prije podneva, više bombar-dera nadlijetalo Sjenicu, na uobičajenojvisini od oko 4 do 5 000 metara. Nikonije ni slutio šta će se desiti u narednimsatima? Najednom se nad Sjenicom i sje-ničkom čarsijom sručio smrtonosnitovar desetina avionskih bombi. Eksplo-zije i potresi su bili strašni, uz trijesak ilomljavinu drveća i stakla, polomljenidijelovi dućana i kuća fijukali su na svestrane. Sjenička čarsija je bila potpunorazorena. Koji trenutak kasnije formiranje gust oblak prašine i dima koji se uzdi-zao visoko iznad neba Sjenice. Oni gra-đani koji se u to vrijeme nisu zadesili ugrotlu erupcije i ruševina pohrlili su kačarsiji da pomognu, izvuku nastradale

Prvo savezničko bombardovanjeSjenice 1944.godine

(Da se ne zaboravi)

Najednom senad Sjenicom i

sjeničkom čarsijom sručio

smrtonosnitovar desetina

avionskihbombi.

Eksplozije i potresi su bili

strašni, uz tresak

i lomljavinu dr-veća i stakla,

polomljeni dijelovi dućana

i kuća fijukalisu na sve strane. Sjenička čarsijaje bila potpuno

razorena.


iz ruševina, ukažu prvu pomoć ro-diteljima, djeci, braći, sestarama,rodbini i komšiluku. Mnogi nisubili te sreće da im pomoć pravovre-meno stigne.

Tako je bilo i sa mojim rahmetliocem Sulejmanom Pučićem, koji jebio u svom dućanu sa devetogo-dišnjim sinom Ramadanom.Prema kazivanju moje rahmetli se-stre Šefćete Pučić, udate Krasnići(1934-2009), tada desetogodišnjedjevojčice, koja je, ne razmišljajućio eventualnoj opasnosti, otrčala dodućana da vidi šta je sa ocem i bra-tom. Našla ih je bez svijesti kakoleže na patosu. U blizini radnjeugledala je nekog uniformisanogčovjeka i zamlila ga da im pripo-mogne. Isti je izvadio ogledalo izdžepa, prislonio na usta Rama-danu i nakon što se ogledalo zama-glilo ustanovio da je dječak živ. Istoje ponovio i sa ocem Sulejmanom,ali je nakon nekoliko trenutaka od-mahnuo rukom, što je značilo damu nije bilo pomoći. Tako je Allahdž. š. htio da glava porodice po-gine, a da njegov maloljetni sin Ra-madan ostane živ.

Kući su ga na krilu od dućan-skih vrata donijeli moj amidžaŠućro Pučić i njegov zet SelmanJahić. Na sebi nije imao nikakvihrana, ni prijeloma, jedino mu je upredjelu lijeve sljepoočnice, bio vi-dljiv tanakmlaz sasušenekrvi.

Prema neob-javljenoj „Hro-

nici Sjenice“ koju je napisao SavoČukanović, slična se tragedija do-godila u pekari Cveta Vukašino-vića i tom prilikom poginulo jedesetak Sjeničana, među njimaVlajko Sekulić, dok je njegov sinŽivan zahvaljujući pravovremenojpomoći ostao živ.

Ukop nastradalih izvrsen je 25.i 26. jula na više lokacija uz velikistrah prisutnih džematlija i rod-bine, jer su avioni ponovo nadlije-tali Sjenicu.

Prema podacima iz Matičneknjige umrlih (Sidžilli vefijat) zakalendarsku 1944. godinu prilikomprvog bombardovanja Sjenice 24.jula, poginuli su:

Dženazu su predvodili imamiSmail Bećiragić Varošak (iz NoveVaroši) i Mehmed Abdagić koji jebio i matičar. Ukop tragično nastra-dalih je obavljen na četiri mezarja:Dubinje, Medare, Kod Kule i Ve-like – Validine džamije.

Rahmetli Sulejman Pučić


Prema podacima Srpske pravo-slavne crkve, prilikom prvog bom-bardovanja Sjenice 24. jula 1944.godine poginuli su:

Ореlо је izvršio protojerej BabšićStevan. Sahrana је izvršena na gro-biju u Sjenici i Čedovu. Neindetif-kovanih žrtava je bilo mnogo a tu subile i izbegilice iz BiН i Crne Gorekao i susjedne Nove Varoši. Pogi-nulo je na desetine njemačkih voj-nika i njihovih saradnika. Imena iprezimena kao i broj žrtava ostao jenepoznat. Za pisanje ovog pregledanajviše su koršćena sačuvana doku-menta Opštine Sjenica, Arhiva RАS-Novi Pazar, Biblioteke u NovomPazaru i neobjavijeno djelo “Hro-nika Sjenice” od Save Čukanovića

Autor se služio i svojim ličnimbilješkama koji је vodio sa žiteljimaSjenice koji su znali ili su bili očevicibombardovanja,, te se ovom prili-kom zahvaljujem svima koji su mina bilo koji način pomogli. Izvinja-vam se ukoliko je neka žrtva ostalanezapisana ili se neki podatak nijenajtačnije unio, jer јe cjelokupna ko-riščena građa pisana ručno i mnogipodaci nisu čitki i razgovijetni.

Dodatak:

Tokom prvog bombardovanjaSjenice poginuo je i Adem ef. Zekić.Ukopan je u haremu Valide sultandžamije, međutim, tokom drugogbombardovanja, jedan projektil ma-njeg kalibra sručio se na džamijskuavliju i razorio dio mezarja, oštetivšineznatno dio krova i džamijskaokna. Snažnja detonacija je razorila imezar Adem efendijin, tako da jenjegov leš, umotan bijelim i pomalopocijepanim ćefinom, odletio na

sami vrh malog sjevernog kubeta:„Zgražavali smo se danima ovog ga-rametli prizora i okretali glavu nadrugu stranu, jer smo uslijed nedo-

statka adekvatnih stuba bili nemoćnida šta ozbiljnije učinimo. Komšilukiz neposrednog okruženja džamije jebio vidno uznemiren zbog ovoga.Nafa Šoljanin je doživljavala ko-šmarne snove, sanjajući rahmetliAdema kako zapomaže i moli da gakurtališu muke na kojoj se obreo...prve komšije (Šoljanin Ramo, Šabo i

Čolović Amir, napravili su veće mer-devine sa nastavcima i nakon sedamdana provedenih pored kubeta, lešdavno poginulog mejta skinuli i po-novo ukopali u mezar na istočnojstrani harema džamije.“

(Prema: R. Škrijelj, Džamije Sje-nice, Zbornik Sjenice br. 14, Sjenica2003, 100.)

Dodatak br. 2

Mnoge poginule je smrt zadesilau svojim dućanima ili trgovačkimradnjama mješovite robe (bakalni-

cama). Slučaj je htio da osim čuve-nog i veoma bogatog trgovcarobom i stokom, Emina Čerkeza, usvojoj bakalskoj radnji, koja je saradom otpočela 1925. godine, po-ginu amidžići: Jahić Zahira Šemso(1870) i Jahić Sulejmana Rešo(1873). Trgovina im se nalazila kodstare zgrade Crvenog krsta, danasnova zgrada Crvenog krsta iza pro-storija biblioteke. U isto vrijeme suradeći na izgradnji krova nečijekuće poginula još trojica stolara: Si-nanović Mehmeda Rasim (1873),Rasimov sin Ruždija (1903) i sinnjegovog brata Dauta, Jusuf Sina-nović (1932). Zanimljivo je da su svipetorica bili iz iste – „Muminovskemahale“, nedavno ulica MaršalaTita, a danas Kralja Petra I. Ukopim je obavljen na današnjem meza-ristanu na Baruthani, i smatra da suto bile prve dženaze na njemu.

Dodatak br. 3

Smrt od bombardovanja je naradnom mjestu zadesila i čuvenogEmina Čerkeza, poznatog trgovcana veliko i malo i jednog od najvi-đenijih ljudi u širem okruženju.Našli su ga u radnji potrpanog ru-ševinama. Kada su ga vadili iz po-rušene radnje džepni sahat mu jekucao, što je pojačavalo nadu da jemožda i on živ. Ali, nažalost, ma-šina časovnika se pokazala jačomod njegovog srca.


ESEJ

Uprogresijama i procesijama iskristalisaose moral trijumfalizma bestijalnog: voj-nog, ekonomskog, naučnog, kulturnog.

Trijumfalizam victory age od početka dodanas značio je novo osvajanje: trku sa vre-menom, prostorom. Borbu sa supstancom,formom. Nadmetanje sa kapacitetom. Krea-cijom. Osvajanje nepoznatog, nedodirljivog,dalekog... Značilo je i permanentno nadgor-njavanje sa etikom.

New age uvijek gaji i «Duh novog vre-mena» u kojem se otkrije i sumnjiva etika sta-rog heretika. Diverzanta. Kočničara.Retrogardejca. Pastva ga prepoznaje u rokupiksla. On je – moralista.

Moral je u ekonomeni file za nesuvisla pi-tanja i dileme «zaostalih», kulturološki hendi-kep, pojam koji «sputava», zbunjuje, kvarirazgovore ugodne. Pojam za nesposobne isumnjičave, losere i paćenike, romantike i ar-haike. “Zvjezdano nebo nadamnom i moralnizakon u meni”? Ili, “We are the champions”!

Industrija entertainmenta dugo vajanokonzumensko tijelo senzibilira na ideologijuekspanzije. Na permanentnom čitanju uspje-šnosti, pobjede, trijumfa. Ekspanzija, širenje,osvajanje, pobjeda, trijumf... alfabet je koloni-jalnog pisma i duha koji ne poznaje granice.Bezglava olimpijada višeg, jačeg, bržeg... Konije taj i takav olimpijac taj je lažno skroman.Uz ambiciju (ekspanziju, napredovanje) idepridjev iskren. Skroman ne može biti «istinit».Uz skroman uvijek ide dnevnički dodatak:lažan. Vjernik victorie svakodnevno se kunepred pastvom da lažno skroman nije.

Out je onaj koji “mnogo filozofira” ili “be-spotrebno morališe”. In je onaj “koji se neosvrće na prepreke, gleda pravo i zna svoj cilj”.

Moralisanju i filozofiranju nema mjesta,kler victorijanskog duha “nježno senzibili-zira” ekumenu za stvaranje “civilne religije”trijumfalizma, uspjeha, victory age u kojem

opstaju tvrdi pravolinijaši, “sposobni da sesa izazovima nose”, idealni spiritus movensidealne produkcije. Victory: uspjeh i trijumfkreiraju moral koji poput bujice nosi ukalku-lisane, podrazumevane žrtve, bujice koja gutaosjećaj za drugog. Bez kojeg nema Humane.

My i I. Time počinje i na tome završava vic-torijanska ekumena. My life, my job, myhouse, my car, my kids, my wife… pa sve doMy God… Ništa na svijetu nema značaj akonije My. I ako I ne gaji duh winnera. Ne stremika victory i glory days. Od dječijih igrica dofilmova, od pop pjesmuljaka do romansiranihuradaka energičnih domaćica. Najefikasnijihplanetarnih edukatora. Od civilizacijskogpisma koje se proširilo iz raznih victoria col-lega… Od poslovnih do sportskih hramova.Sve je predodređeno uspjehu. Definisanomkroz produkciju, profit i hamajliju My.

Estetika, etika, filozofija, literatura… I nakoncu. Čovjek. U svjetlu ideologije koja po-kazuje da bez ekspanzije ne može. Veličanjekulture pobjednika i ekumenizma My, iz-ravno utiče na “instikt saosjećanja, tog najple-menitijeg dijela naše prirode” o kojem jegovorio Charles Darwin. Patnja drugih i agonvan ekumene My, „prostora sreće“, postajeobičajnost, slika svakodnevna i redovitapoput izlaska sunca. Spiritus movens idealneprodukcije opslužuje, nadgleda i servisirasvoje gnijezdo i svoj prostor sreće. On se krećeu okviru matrice idealne, ubilježene davno uslici sela koje gori dok baba upleta kikice.Moral My, onog koji gleda pravo, zagledanogu svoj prostor sreće, ne podnosi drugačije ni kadvidno i provjerljivo dobro čine. Zato što nakraju tog čina ne stoji ni I, ni My, nego stojidrugi. A to je strašno samo po sebi. To je vizijaod koje se drma i earth i heart. To je i prijetnja“prostoru sreće”, potkopava svetinje privat-nih svojina i ideologiju akumulacija. Pa i kadje svetoj svojini prethodila bezobzirna

VICTORY AGEIt's My Life

Bedenkt den Hunger und die grosse Kalte in diesem Tale, das von Jammer schallt Pomisli na tamu i veliku hladnoću u toj dolini koja odjekuje lelekom

Opera za tri groša, Bertold Breht

Enes Dazdarević


otimačina, a akumulaciji grabež,ubistvo i pljačkaška legalizacija.

Model morala My model jedefinisanja sadašnjosti kaočinjenice po sebi.

Tipični predstavnik morala onogkoji gleda pravo (u budućnost), “nemavremena” da se bavi uzrocima, da seosvrće (na prošlost), to bi izazvalovišak “filozofiranja” i “moralisanja”,odrazilo se na njegov “učinak”, on jesamo konzument pojavnosti kojumu nudi njegov ideološki skrbnik –sveprisutni medijski svjetonazornik.

Neokolonijalni duh ne voliprošlost. Ako nije pisana mastilomumakanim u sopstveno great. Onekoji gledaju u prošlost zoverobovima. Tragom neugodnih inečitko ispisanih stranica i asoci-jacija na mladost. Onih dana kadasu se rađale svakojake vizije pro-gresa, ekspanzija, osvajanja. Onihdana kada je Otkriveni Novi Svijetpljačkan, paljen, rabljen. Kada je ne-kulturni, necivilizovani - likvidiran.Vojno, kulturno, ekonomski,naučno. Onih dana kada je drugi idrugačiji nevid postao, fusnota,mrak i ila. I arhiva. Kada su čitavecivilizacije nestajale pod najezdomexplorera i exploata, vitezova,merkatora, mastera, lovaca na ljudei egzotičnu divljač, plemića kruna,nasljednika loza, titulara, utjerivačavjera, pisama, raznih misionara.

Stoga, prošlost je uvijek daleka.Ona je «eutanazija istine» ili «na-pretku smetnja»?

Pa i kada je za Hronosa – juče –ona je uvijek u katakombama:mračna, ružna. Nju treba ostavitiza sobom, u nju ne treba gledati, od„prošlosti se ne može živjeti“.Stoga, futurološki duh dominionavoli i njeguje robovanju prošlosti nes-klonog vjernika koji treba postatiodrživi konzument puke pojavnostii ne želi imati dublje kontakte sanjenim korijenima.

„Istina se krije u cjelini“ - riječisu Platona.

„Istina je u parcijali“ – riječi sumedijskog dominiona.

Konzument parcijale za Plato-

novu istinu ne daje „ni tri groša“.Istraživanje uzroka jedne pojavetraži skupocijeno vrijeme, kompli-kuje definicije, razgrađuje i zagađujeteško stvoren „prostor sreće“. U ope-rativnu umjetnost življenja utkana jestara poslovica: „Sve što je daleko odmene to me ne uznemirava“.„Dalek“ je „onih dana“ bio i komšijaJevrej, „daleki“ su pola vijeka Pales-tinci, „daleko“ je bio i apartheid (asasvim blizak sjaj dijamanata iz Joha-nesburga), daleko je bila i „sprženazemlja Guatemale“, daleko je bilo ikad se interkontinentalnim rake-tama rastjerivao miris kubanske ci-gare, napalm tepisi rastrti po selimaVietnama i Cambodie. Daleke su bilei “pustinjske oluje” i “oslobađanjanafte”, briga za žene Afghanistana igasovode Kaspiana...

Svijet na takvoj perspektivipostaje dalek, mutan, nejasan… čak ipreteći i opasan. Ali, na jednoj drugojperspektivi, on je „približen“. Naturističkim ponudama i prospektimasvijet je mali, ugodan za boravak, imase šta vidjeti. Najednom, ljubitelj idilesvoje porodične osjeća se građaninomsvijeta, najednom želi biti uzbuđen,hoće avanture. Obišao je sveznačajnije destinacije, ne zna čak nikud bi više. Ništa više nije ni duboko,ni visoko, ni daleko, ne nepoznato.

Operativnost „egoistične“ ustoljeću medijskih revolucija i slo-bodnog protoka informacija pob-jedila je Bertolda. Zašto bih ja misliona “veliku tamu i hladnoću u tojdolini koja odjekuje lelekom?” Zatošto se od My očekuje da konzumiraponuđeno u mjeri koju je svijetona-zornik preporučio. Da živi svoj malizasluženi party a da «kompetent-nim” prepusti resto. Sitnicu. Globe.I ostale robe. Da potpiše da nijeodgovoran pa i kada taj glas smatrada je sasvim prirodno da svakiamerički predsjednik “ima svoj rat”.A da se, za svaku heftu koju ova ži-vahna imperija provede u “antirat-nom raspoloženju”, nagradiNobelovom grančicom za mir. Tajuljudni civilizovani glas drugomporučuje da je zanimljiv samo kao

dio globalističkog servisa, ako je uvatri, eksploziji, katastrofi, upo-zorenju, programu, na planu, ako jevidljiv u specijalnom fileu.

Šta ima prirodnije nego gledatislike afričke djece kako umiru odgladi. Ili, slike mladih Palestinacakako kamenuju izraelske oklopn-jake… Šta ima prirodnije odgledanja svakodnevnih eksplozija,ruševina i raznijetih tijela u Iraku,Afghanistanu... Moral My (life)kaže: oni su nesposobni, loseri, nji-hova je priroda takva, i podneblje jetakvo, i kultura njihova je takva, ivjera im je takva, povijest i tradicija,duh i vaspitanje, muzika i knjiga, oniza bolje i ne znaju, niti zaslužuju daznaju, oni su robovi prošlosti, takav jesvaki onaj koji u prošlost gleda.

A tako i jeste kada za istinu ucjelini on jednostavno nema vre-mena. A tako i jeste kada je u “civi-lizaciju slobodnih ljudi” ukalkulisanupravo onaj koji ima sve osim “slo-bodnog vremena”. Još je antiknagovijestio u šta slave može narastiako iz “vremenskog sledovanja” za-hvati više – rasap strukture i crnarupa ekonomene – izvorištesvakakvog jada, bunta, diverzije.Izvorište razmišljanja. I početakkraja jedne institucionale.

Vlasnici definicija su vlasniciključa razumijevanja stvarnosti.Oni koji određuju šta će biti građaza tekst, a šta će se sitnim slovimatrpati u fusnote. Čija i koja filozofijaće biti light, čija i koja - mrak.

Jer, cilj i jeste: samo naprijed gle-dati. A cilj i jeste, slaviti i širiti opti-mizam pa i po cijenu da nezadovoljnesokrate naslijede zadovoljne budale nakoje je J. S. Mill upozoravao. A cilj ijeste: osposobiti “suverenog vlas-nika svojeg prostora sreće” da obiljenasilja i krvi posmatra s mirnoćomkojom se posmatraju životni ritualisvakodnevnice. U staroj Grčkoj zatakvog su imali posebne nazive. Umodernom kreacionizmu duhaprodukcije težnje su usmjerene datakav postane ideal i perfect.

Mrak se spušta na “dolinu kojaodjekuje lelekom”.


NOVE KNJIGE

Ugnjeteni stanjem mediokritetskeokoline zadnjih godina, dođenam da se prepadnemo od po-

jave svakog tek ukoričenog rurukopisa,pogotovu akodolazi kao prvaknjiga i, još ktome, od mladaautora kakav jepjesnik MirsadDuranović. Kadmi je mlađi ko-lega ZehnijaBulić predložiorecenziju na sti-hozbirku MIM O R A M OO S T A V I T ISUNCE autoraDuranovića, togsam se pribojava-nja oslobodioodmah nakonisčitavanja neko-liko pjesama. Na-stale u jednom zasve nas teškomvremenu, kad su

se teško snalazili i od zlovremlja branilii najiskusniji pjesnici, pjesme mladog

Duranovića plijene odmjerenošću, mi-saonošću i, nadasve, samosvojnošću imladalačkom razmahnutošću. Dakle,riječ je o talentu čija je stvaralačka radio-nica itekako kvalitativno potvrđena, ukoju su možda navraćali Bukovski, Pre-ver i ko zna ko još, ali tek onako, da seniušta ne miješaju. Stvaralački talenatMirsada Duranovića može da ne vidisamo onaj ko ne želi, ili ko za dobroupoeziju ne mari.

Pjesme u stihozbirci nastajale su uperiodu od 1992. do 1998. i tako se zgu-snule u jedan pun i smislen poetski fonkoji je zalirio počev od prvih ljubavnihnemira, u prvoj pjesmi, do veoma zrelihsudbinskih zapitanosti nad životom ismrću, u pjesmama „Dosada“, „Ne-sporno živ“, „Šah“ , „Gde sam ja“ i dru-gima. Ako postoji mišljenje da poezijuživot piše, ili da poezija piše život, Du-ranovićeva još ponešto, korakom više, inaslućuje. Pjesnik nema planirana mje-sta gdje traži poeziju, poezija, upravo,nalazi pjesnika. Gotovo harizmom Bu-kovskog mladi Duranović, u pjesmiBeograd, suprostavlja onaj Beogradkojeg zna, i kakav bi želio da je, s onimkojeg zatiče, postavljajući dva veomabitna pitanja:

MI MORAMO OSTAVITI SUNCE,

ALI DOBRA POEZIJA JEOSTALA NA VIDJELO

Povodom zbirke poezije Mirsada Duranovića-recenzija-

Redžep Nurović


„U tebi sam,i ne znam gdje sam,ni da li je išta moje“...

A potom:

„ Juče te tražih u svakoj knjizi,Ali te niko nije slikao dobro.“

Dalje, u traganju da pokažedramu življenja, pjesnik se zadr-žava na ploči šaha, na kojoj seupravo mi ljudi razmještamo sud-binski gdje ko, i kome gdje pri-pada. Pjesma se, kako je i Rilkenegdje bilježio, otvara onde gdje senajmanje nadamo:

„ Nismo znališta i kako.Oni koji to jesunađoše mjestou zadnjem redu.Neko već postade kralj.

Dok krvare pioni,kraljevi se tektromo kreću.“

Pjesničko sazrijevanje mladogDuranovića i suštinom i formomide uzlaznom linijom, zamahomkoji ga s vremena na vrijeme izbaciu sam vrh savremenog pjevanja. Usvom osvrtu na knjigu recenzentZehnija Bulić je više potencirao le-ksičke i druge relacije u kojima je

postavljena Duranovičeva poezija,te ne namjeravamo to ponavljati.

Dakle, i kako bi drugačije, talen-tovani Duranović se u svojoj poe-ziji i poetici kreće na sve strane, od

mučne i nametnute svakodnevice,muzičkih trendova, mode, književ-nog govora savremenika do vjer-skih taloga i značenja, tražeći usvemu tome onaj višak impulsakoji je izreciv jedino u poeziji. Utome je svakako suština svake poe-zije i poetike pa, razumije se, i Du-ranovićeve . Taj višak značenjaupravo je bit i njene simbolotvor-nosti.

Čitajući Duranovićevu poezijune možemo se oteti utisku da je unjoj stalno prisutna mladalačka ra-dost življenja, čak i tamo gdje se na-slućuju busije i prepreke, postojinada da nijesu statične i da senekom i nečijom dobrom voljommogu i ukloniti i zaobići.

„ Kandže svojezario sam u srećui ne dam jojda me napusti...“

Zbog svih ovih i još ponekih lič-nih razloga, preporučujem ovuknjigu za čitanje jer mi se čini da unjoj svaka riječ, svako slovce, pa ipauze odzvanjaju pjesničkimfonom, makar do mjere da zadovo-lje svačije potrebe za čitanjem. Ko-načne valorizacije očekujem oddrugih, što je i normalan redoslijed.

U Novom Pazaru, septembra, 2011.


SANDŽAČKA KNJIŽEVNOST

Već podugo se kanim da napišemnešto o sandžačkom piscu ZaimuVeskoviću, koji je rahmetli već

nekoliko godina, ali sve mislim, neka, sje-tiće se neko od pisaca iz Sanžaka da toučini, ali ne leži vraže, u razgovoru sa ne-kima od njih saznao sam da oni i ne znajuda je naš pjesnik Zaim Vesković preseliona ahiret, a još manje znaju da je bio knji-ževnik, a jeste, i to bolji od dosta njih, paje, možda, i to razlog što ga se „ne sje-ćaju“. Zaboravljeni su u Krajini i mrtvi iživi književnici. Niko ih se nije sjetio niti uratu, a još manje u miru, i niko ih se nijesjetio posjetiti, osim nekih ljudi, a Boga mije među njima bilo i književnika, koji su sesvugdje drugdje potucali, zatražili pomoć

i nigdje je nisu našli, već baš kod knjiže-vnika Sandžaklija u Bosanskoj Krajini. Ne-ćemo ih sad imenovati, ali smo nekimačak i pomoć prikupljali, neke zapošljavali,a nekima pomagali da odu u treće zemlje.Hele nejse, i kad su otišli opet nas se ni tinisu sjetili. Pratimo mi iz Krajine kako seu Sandžaku organizuju književne večeri,gdje je izgleda uslov da je pisac iz Sarajevaili neke Evropske zemlje, a mi smo u Bo-sanskoj Krajini, tamo negdje daleko, panemaju ovi iz kulture da nam plate kartui kao to je razlog što nas ne zovu. Organi-zuju se i tribine i nekakva posthumna si-jela za neke književnike i uglavnom seokupe da pokupe poene na račun rahmet-lija, iako su neki na neke književnike rah-metlije svaljivali drvlje i kamenje i crnili ihkoliko su god mogli i gdje su mogli. Danastakve nije sramota da dođu govoriti o pi-scima rahmetlijama i na takvima priku-pljati sebi poene, kako književnici, a tako ipolitičari. Istinito i žalosno. Naravno, i na-šima u dijaspori su bitnije nekakve cajketurbo folka, i to još kakve i čije, nego knji-ževnici i umjetnici, osobito ako su tamonegdje u Krajini, a još porijeklom iz San-džaka.

Helem, red je da vam predstavimmakar neke sandžačke pisce u Krajini:Džeko Bibuljica, prof. rođen u Crhlju kodBijelog Polja, objavio zbirke poezije,„Bosna sabahom umivena“ i „Vrijeme zi-dano ranama“. Ova druga doživjela dvaizdanja i prevedena na njemački jezik.Radi kao profesor književnosti u VelikojKladuši, gdje je bio i zatočenik i mučenik

Nedžib Vučelj

ZABORAVLJENI SANDŽAKI PISCI

U BOSANSKOJ KRAJININa ahiret su preselili sandžački pisci u Krajini, Zaim Vesković i Zekerijah Biševac, a da to niko ne zna,

a živući , Džeko Bibuljica, Vehbo Popara i Nedžib Vučelj i dalje pišu i rade, ali niko da ih se sjeti i negdje ih pozove, a da ih posjeti pogotovo.

Neke od knjiga sandžakih pisaca u Krajini


zloglasnih logora Fi-kreta Abdića. Bavi sei slikarstvom i imaoje više izložbi.

Vehbo Popara ,rođen u Godijevukod Bijelog Polja, ob-javio je zbirke poe-zije, “Nedogledi“ i„Kamen guk“, radikao profesor knjiže-vnosti u Bihaću.

Moja malenkost,Nedžib Vučelj, novi-nar, rođen u Mora-nima kod Tutina,objavio samostalnezbirke poezije , „Nje-dra puna zavičaja“ i„Kovačnica“. Ovadruga dobila na-gradu, i dvije zbirkepripovjedaka „Zul-fov kamen“ i„Obraz“, te zajedni-čke „Sa pešterskihistočnika“, „Hori-zonti“ i „Pod beha-rom moje janjespava“. Poezija iproza prevođena naengleski, turski, ma-kedonski... Bavi seumjetničkom foto-grafijom i imao je iz-ložbe u više zemaljaEvrope.

I rahmetli ZaimVesković, rođen uRadulićima kod Bije-log Polja, radio kaobibliotekar u VelikojKladuši, objavljivaozbirku poezije „Mje-sec i istina“, te nizdrugih radova, oso-bito aforizama podpseudonimom Ne-dohotko Samac.

Prije nekolikomjeseci na ahiret jepreselio i najstarijiučitelj iz Sandžaka,Zekerijah Biševac izNovog Pazara, koji

je živio i radio u Bi-haću. Pisao je i objav-ljivao poeziju, ali nažalost nije nikadauspio izdati nitijednu zbirku poezije.Patriotska ljubavprema Bosni i Herce-govini, a osobitoprema Sandžaku unikome se nije ogle-dala kao u Biševcu.Sandžački pisci u Kra-jini najčešće su pisali osvome Sandžaku, a iznekog svog ponosanisu tražili da ih nekofinansira u izdavaštvuiz Sandžaka, jer su iznjega otišli trbuhomza kruhom, a kakotražiti finansiranje odstrane Krajišnika,kada uglavnom pišuo Sandžaku, pa se nji-hovo izdavaštvo,uglavnom, svodilo nasamofinansiranje.Ima radova ovih pi-saca i po antologi-jama, gdje su ih nekizastupili, ali, niti su ihikada za to pitali, nitiim ijedne antologijedostavili. Kad smotražili, kažu nema,prodano. Neki koji suizdavali antologije, ni-kada nas se nisu nisjetili, a neki su se jed-nostvano pribojavalida oni ne budu uva-žavani, ako se za ovesazna i ako ih se po-zove, kao da podovom kapom nebe-skom nema za sve nasmjesta. Istinito, ali ža-losno.

Eto, obzirom dasam prije 12 godinabio recenzent i pro-motor zbirke poezijeZaima Veskovića„Mjesec i istina“, te

Džeko Bibuljica

Vehbo Popara

Zaim Vesković

Zekerijah Biševac

MJESEC I ISTINA

Nezbrinuta noćKao patnja dugaNeotkriveni put zagonetaPonos pjevačaKrilatom žudnjom zanjihaTo nisu vješalaVeć basamaci gubilištaRazgolićenoj TronošiZeleni kamenčić darujemHoću sa tri nedorasla valaRoditeljski mezarluk da zaštitimMehkano me ubijaju kiše istokaPoodavno izmoreniSandžak budeIz oka oko izdvajamJoš ne vidim zulumćareKako stradanjeCrnih čavki oplakujuOd nepravde mjesec pomodrioPrepozanaj na muci brate brataLijepo je biti stradalnikKad se nebo s okamenjenom istinomU doživotnom hajatu sretne

JETIMKA

PjesmoMoje oči useljavajuPreživjele bisere tugeŠto je kletva teškaKad se na potomstvo obrušiNasljednice moga bitisanjaNe prigrći me ćurakom sramaSjeti seZajedničke molitveU djedovom voćaruNa dlanovima samoćePitomo robujuIskidani drhtaji nadeJetimkoČesmu sam tiPod lijevim pazuhomS kratkovijekim svicimaHitrinom želja zgotovioOsušena travka mokrom prijeskuNajljepši boščaluk spremaA tebe ni pod uplakanimŠljemenom nejmaBajrakatariceMojih snoviđenjaObilježi pjevačevo putovanjeOd svih blagodetiSamo me Kijamet neće zaobići


BIHORSKA ZBILJA

Izmami avdžijadoživotnom čobančetuTendžericu pečenih kompiraU zamjenu za zecaProšle godineU Džaninom ječmu zapaženogMene domaći sramNa najstrašnijeOdricanje prisiljavaUmjesto nedirnuteHave sandžačkeNapaćenu smonicu ljubimBijesnu snahuNašeg muftaraŠkrgutom zuba prokljinjućiŠto žandare donjomahalskeŠejtanski vrelim njedrimaProhojgora podmiti

SANDŽAK NA KIŠI

I kiša je ružnaKad slijepcuAmanet nakvasiNe utuvihKoja mi se zvijezdaAlčački narugaŠta će vamTolika imenaAko od rahatlukaPodjednako strijepeI beg i fukaraOdlijevam patnjuPrijekorom šutnjePrisipajući kušnjuKao nepozvan musafirOlahko se iskradamS puškometa zaboravaJe li to Odžak BihorcimaZulum golemi zakajtioIli mi se sužavaju zjeniceAščinica na kraja sokakaA hadum SaćkoIz požutjele tendžerePokradene šljive prebira

PROBUDI SEMAJKO MEJREMO

Podžamljena samoćomSvijetli truhležJezu postojanošćuUmješno krijepiBjeli crvi gaćašiUz saglasnost zelene mahovineSandžački saraj naseljavajuVakufluk čuvenog hafizaGdje li su pticeNa gozbi zadržaneProbudi se majko MejremoŽene opet zemlju blagosiljajuZbog dugih zimskih noćiI čarobne požude usjedelog vinaMom dotrajalom odžakuTrešnjavim topom prijeteKao da sam svu mudrostPod zelenu beretku zarobio

SAMO JE ĆITAB BESMRTAN

Olovnim harfovimaMramorli česmu opšivenuDeviškom izvoru darivašeNeki ljudi jabandžijeIšaretima blagosiljajućiDžadu Hajdar-pašinuBosonoga djecaZnatiželjom ponešenaU jedno grlo zaplakašeI ne bi više kišeAkovsko ljeto pomahnitaOsnivajući na tom mjestuT eferič mačugašaI dezerterki časnog radaPolahko djecaZaboraviše darovnu česmuRoditelji prorijeđenu djecuRadanjem pepelaSvako sivilo tiho umireSamo ćitabi ostaju besmrtni


da se niko iz Sandžaka nije sjetionjega, iako sam neke književnikelično zvao i govorio im o rahmetlijiVeskoviću, ovaj put želim vampredstaviti nekoliko njegovih pje-sama iz zbirke poezije „Mjesec iistina“, mada je Vesković imao jošnekoliko zbirki u rukopisu. Uz pje-sme prilažem i moju recenziju o nje-govoj zbirci, da vas podsjetim nanjega i njegov stvaralački opus, ali ina živuće književnike i umjetnikeSandžaklije u Krajini, na koje su, na-žalost , ali i na sramotu svi u San-džaku i dijaspori zaboravili.

Istina, mi se nismo žalili, a nitise žalimo, jer imamo svoj ponos,već samo želimo da ukažemo nasramotni odnos i književnika i po-litičara i svih nadležnih, koji semogu ponositi na nas, ali se zatomi, nažalost, ne možemo ponositina mnoge od njih, na koje ćemo

ako zatreba ukazati jednom i natakve imenom i prezimenom.

Recenzija Nedžiba Vučelja nazbirku poezije „Mjesec i istina“,rahmetli Zaima Veskovića

DUŠA UŠTAP LEZETLI STIHOVA

Neka telali udare u talambasei ištu muštuluke da je Zaim Ve-sković razastrao srmajli stihoveosedlane dugom od Sandžaka doKrajine. On, Zaím Vesković -Čaušbaša, poredao ih je kao sva-tove koji najljepšu nevjestu vodeistinski i na mjesečini. Poharčio jeZaím i svog uma i svoje duše današ um zasiti, da našu dušu raz-gali. Odavno takve nevjestenismo gledali i njoj hrlili, jer joj jeZaím Vesković godinama zapisesricao, da joj se može diviti domile volje, a da je ne ureknemo.

Mjesec i Istina neće biti hudo-vica do zadnjeg insana što stihoveljubi, mada je ova knjiga predugosabah čekala. Katuni, uštap, šeput,mutvak, Čardačište, varosati, ha-ramsuz, odiva, đovda, srma...,samo su troha od ljepote našihrječi koje sam ukrao iz “sahare”“Mjesec i Istina” koje je autor istr-gnuo od zaborava, kao kad dje-vojka za obilježe iz svog bogatogruha istrgne mahramu i daruje jeza vječno sjećanje momčetu kojegje njena duša begenisala.

Zadavljen mimohod, zalak-ćene prijetnje, pogrbljeni baščo-vani, pomahnitalo ognjište,ujarmljene oči, uzindanjenaosveta, odbjegla pjesma, bajatlikiša, havet beskrvna, kaharli du-njaluk, bihazuran dan, obajračenasloboda, kajil muhabet, čađavizindani, svilena samoća, telhanplanina...djelovi su ljepote stihovadevet ciklusa uvezanih u zbirkupoezije “Mjesec i Istina” te tebikao peškeš darovanih.

Kroz pjesme se prepliću čemerí lezet, vakat i nevakat, um i

neum, junaci i kukavice, hrđa isjaj, zulumćari haramsuzi, hizme-ćari i bahsuzi, ali opet dok čitatestihove pronalazite sebe i prelista-vate dušu autora koju vam se poprvi put otvara, mada je to trebaohajirlisati ranije.

Međutim, stihovi:

Već jesenimaU meni jesen jeseniDa ti kažem onoŠto ti nikad neću reći

tjeraju na duboka razmišljanjao onima koje nismo dobro pozna-vali, ali i nama samima. U dušipunoj šimšika i gromova stihovisu čekali da :

“U kalemuzrno isklijalozapnem za malo jezikakao da se neznancuželim ispovjedati”

A kadaje pjesniku bilo lijepo,duša mu je ljubavlju bila obasuta.Sjećanja koja su navirala pretkanasu iz srca na papir, a autor gubećise u čarima ljubavi iz haramsuz sepretvorio u bahsuza:

“Uštap je LatifaPodijeli naš sokakNa dvije najduže noćiDa iz tvog plavog oka zdjenacNa izrugane usne preselim”

Neka vam zbirka poezijeZaima Veskovića “Mjesec iistina” bude hajirli pri isčitava-nju, a autor će vam svaki stih kojivam priraste duši draga srcaukabuliti.

Naša književnost biće bogatijaizdanjem ove knjige, pravi ljubi-telji poezije će se obradovati, aautor će biti nadąhnut novim in-spiraćijama.

PODNE

Fildžan gorčine Oko pupka zamotava mi Prigluhi hećim KaranfilOva se varošica ujedomTvrdoglavosti bremeni Na Mujinom harmanuĐule golemo osvanuloBrat brata pred fetvu pozivaMajčinom sisom opominjeO Ukubeta Zovem te tri debela sahata S dekama ušuškanog hajataSamo da te pitamJe li ti teško podneBez mutevelije IbrahimaNa Halilovom bunaruUmjesto čakširaSoldatska haljinka nakvašenaNašeg muftara čekaDa karavan bijele pustoši Ptičijim mlijekom nahrani


NAŠA PRIČA

Ni jedan namaz Hajrija nijepočinjala niti završilaposljednjih godina, a da joj se u

pameti nije vrzmalo pitanje njenogostanka u Nuradinovoj, svakimberićetom punoj i poštenoj kući. Sa njimje živjela kako se poželjeti moglo.Nikada nije bila prekorena, opsovana,ponižena, a za nas u selu je bila samoNana. Toliki imetak, sermija, pčele,kotarovi, smok i prismok, a ona samačuva i nadgleda kao da ih je desetoro, ane, samo, njih dvoje. Djece nisu imali pasu ih sa strane gledali sažaljivo imeđusobno se zapitkivali, kome li ćesve to ostati poslije njihovog izmirenjasa ovozmaljskim životom. Svi su o tomebrigu brinuli, do njih dvoje. Zavidjeli suim u svemu. Kod njih sve cvjeta, buja,raste, širi se i u stranu i naviše, ali...„evlada nemaju!“

Hajrija se dugo lomila šta da radi išta da peduzme. Da li da najzadoslobodi Nuradina, i sebi potražiselamet, ili da sjedi u domu, pa nekabude šta će biti. Ali, i da ovako ostane,od toga nikakva haira. Što je čovjek

stariji, narod će sve više sažaljenjaimati prema njemu. Ništa, što je moglauraditi, nije bilo pametno.

-„E, vala, Hajrija, treba da bidnešjunak, pa učini kako velja, junački.Oženi čoveka, dovedi mu devojkuprema njemu i ugledu kuće, pa štabidne neka bidne“, - predloži Hajrijasebi, nakon što preklanja ikindiju,predavši sellam,.

Sa bismillom uđe u musafirsku sobu,gdje sjedaše Nuradin, pogleda ga, paprođe u ostavu da nešto namiri. Vodašesama sa sobom razgovor, što se mogloprimjetiti po njenim čudnim, jedvaprimjetnim, pokretima i izrazu lica. INuradin vidje da se nešto u njenoj lubinikuha. Ipak, ne reče joj ništa, jer je znaoda će mu ona kazati sve što je tišti. Znalisu, veoma dobro, jedno drugo.

- „Vala, Nuradine, moj životnazakletvo, ima podosta vakta kako sepremišljam o našem životu i slogi.Čujem svakak’e habere od žena iokolnog svijeta o tome kako ni zavidušto rahat i u ljezetu živimo, pa ni zavidusvi odreda, no čujem tako i drugemuhabete kako ne ti isti žalju štonemamo dece, te šta će bit’ sa nama inašim malom. Nemamo kome da gaostavimo. Moje premišljanje je otišlopodaleko, tol’ko da sam sebe dala besuda ću da te oženim, pa da i ti imadnešdecu, da nam ovo ne ostane pusto! Štati veliš na ovo što rekoh?“

Nuradin, zanijemeo, ni da izgovori.Lice mu se mijenja tako da se po njemuprimjećuje da je zatečen ovakvimprijedlogom. Šuti i puši zamotuljakcigare, sagao glavu ni bijelu, ni crnu neprogovara. Ne zna ni šta da kaže. Takoostaše podugo, a kahve im se ohladiše,ni nesrknute.

Ramiz Šaćirović

PODRUGA


- „Rekni štogoj, Nuradine, reknibilo šta, helj’ ne mogu više ovakoda dajanišem. Ovo života što samprovela sa tobom, mogu da sekunem sa njim. Proveli smo ga umiru, razumijevanju i rahatluku,što je urnek, jok samo za naše selo,no i za cio dunja. Sa mnom nekabidne šta mu drago, alj’ je meneželja da ti imaš poroda. Nijesam jakriva što ne moga’ da ti rodimbarem jedno dijete, to je od Boga.Neću da bidnem sebet da te Allahne obraduje, a i ja bi’ se obradovalađe goj bila. Ja sam spremna odma’da napušćim ovu kuću, a spremnasam i da te podvojim sa tom koja biti rodila evlad, a i sa njom bi’ gagajila barabar“.

- „Ne znam ženo, šta da reknem.Ovome se nijesam nad’o ni u san.Potrefila si me posred srca. Misliosam da sa tobom i staros’ dočekam,i da ti na ruke umrem, helj’ si menasladila svime i svačime. Drugada dođe o’de, ja sa njom ni dvije nebi’ mogo, pa im’o nem’o decu.Voljim rahat da živim i umrem, noda mi ova polovina života prođe sa

nakim arsuzom“, - sa mukomprosu Nuradin svoje viđenjenastale situacije, ali Hajrija navalikako bi ga prelomila:

- „Sluša’ Nuradine: ovome samja sebet, ovo ću ja da učinim, nek’se panti da je žena oženila čov’eka.Ja te hajem ka’ oči u glavi. Pušći meda ja to učinim i da ispunim svojuželju kako sam zamisljila. Sve ću jada uredm, ništa se ti ne sekira’.“

Ta noć je za njih oboje prošla unesanici. Prevrtali su se podušecima često ispuštajući teškeuzdahe. Ni riječ više nisu prozborili.Hajriji je njegova šutnja davala zapravo da uradi kako je naumila.Nuradin, pritisnut situacijom ukojoj se obreo, bez djece sa njom,

više ne progovori ni riječ. Ujutru, kad namiriše stoku i

neodložne poslove i doručkovaše,Hajrija se obuče i dotjera što jeljepše znala i umela, pa narediNuradinu da joj osedla vranca ikobilu da uradi ono što je nakastila.Uzjaha vranca i priveza kobilu zasvoje sedlo, okrenu se čovjeku,pogleda ga i reče:

- „Moj Nuradine, Ejvallah,krenula sam na ova’ hairli put, nevrćem se dok ne obavim pos’o.Pripazi na stoku. Oprosti što nećubit’ o’de. Ako se ne vrnem,halalosum ti za sve, a i ti menehalali. Il’ ću uradit’ šta samnaumila, il’ me nema.“

Podbode Hajrija petom konja ikrenu. Kroz selo jahaše uzdignuteglave i vesela čela. Gledaju to ljudi ižene i pitaju se: šta li se to događa išta će biti što je ona ovako poranilana vranca? Kuda li se zaputila?

Obilazaše iz sela u selo nekolikodana, i raspitivaše se gdje ima kakvadjevojka za udaju. Neka je i preturilakoju godinu, neka ima tridesetak, pai koju godinu više!? Uputiše je

podaleko. Ima tamo, rekoše joj,nekakva Altuna, malo je posedjela,ali kako se narodski kaže, djevojkana mjestu. Čim prije, ona upregnesvog vranca i u sami akšam nađe sepred kuću Dauta stolara u seluJasiču. Zadovoljna, iz sveg glasazovnu: „Oooo domaćine!“

U tome se neko od ukućanaodazva:


- „Bujrum, ko je, da je!“Jedna djevojka pritrča i prihvati

konja i kobilu, te Hajrija sjaha.Odvedoše konje u štalu, a Daut -tako se zvaše domaćin, uvedenepoznatu ženu u kuću, usput sečudeći ko je i odakle je, a naročito:što je u ovaj vakat suočila, baš,njegovu kuću? Poslije učtivedobrodošlice, pitanja po adetu, ozdravlju i roblju, i nevezanograzgovora, postaviše večeru. Čimvečeraše Hajrija okupljenimukućanima otkri svoju namjeru:

- „Ne pita’te me što sam došlakod vas, ni otkale sam? Da vi pravoreknem, ja sam Hajrija, ženaNuradinova iz sela Žubera. Sa njimživim već dvades’ godina. Živimou veljkom rahatluku i imanju. Zloje veljiko što nemamo evljada.Kome da ostane tolj’ko imanje, dani se zatre kuća i ognjište? Riješilasam, vala, da ga oženim, da neostane bez nasljednika, da bi im’oporod’. A čula sam, po pitanju, daimaš plahu i vrijednu šćer, te samdošla da je prosim za mog’ čo’eka.Ka’ što me vidiš, nijesam stara, anije ni on. U najbolje je godine. Akobidne Allahova volja neka bidnekako sam nanijetila. A ako onašćedne, živećemo sestrinski. Ne, nobidnem li smetala, ja ću otij iz kuće,samo da ne bidem sebet da miNuradin ne imadne porod.“

Daut, ugledni domaćin u selu,saže glavu. Hajrijine ga riječipogodiše kao grom iz vedra neba.Ima on djevojku, i to biranu. Opet, tajNuradin oženjen, nema djece. Ovažena došla da prosi sebi podrugu:

- „Ve la haule, ve la kuvveti?Junaštvo veliko koje se vrlo

rijetko dešava. No, treba se riješit,baš sad kad osta bez riječi. Jedvadiže glavu, koja mu se učinjepreteška, pogleda Hajriju, okrenuse te pogleda okupljenu djecu pa,otpuhnuvši reče:

- „Sluša’, ženska glavo. Vel’ki seirmi je i ovo tvoje junašt’o. Ovo neradi svakak’a i’sanska glava, a nisrce. Žene ne mogu da podnesu nisebe, a kamoli svoju podrugu, a ovo

što mi reče, to me u srce pogodi. Čuosam za ta’ vaš slučaj. Ž’o mi je što jeto tako ispalo. Ne znam šta da tireknem. Imam ja šćer Altunu, i tobiranu d’evojku, malo je posed’ela,no ne svojim sebetom. Moram sarobljom promuhabetit’. A tebe ćeraspremit’ dušek, pa bujrum ka’moja sestra da noćas konačiš, dok nevidimo na čemu smo, helje je jutropametnije od akšama, – progovoriDaut i zanijeme ko olovom zaliven.

Cijelu noć nije oka sklopio. Poglavi mu se vrzmale razne misli.Ne zna ni šta će ni kako će da radi.Da odbije ženu, nije junaštvo, anešto mu u zadnje vrijeme proscislabo navraćaju. Čim je timrazilukom suočila njegovu kuću,znači da je veliki junak. Teško muda odluči. Kako da kćer pokloničovjeku koji je oženjen? Hoće daponovo oženi, niko drugi, nonjegova žena!? Kako li će mu šćerAltuna na to reagovati. Nemadečare, prozbori o svemu i sa svojomženom Hamidom, no ona sveostavi njemu, da on sam riješi.Negdje pred zoru doniješe odlukuda daju svoju kćer, uz objašnjenjeod koga im bi lahkše, da je sve toAllahova volja.

Sjutradan, kad popiše kahve idoručkovaše, Daut riješi da seobrati Hajriji:

- „Dugo sam svu noj razmišlj’oo tvojoj ponudi. Ti si mi sinoj iskalašćer za svog čov’eka. Rej ću tiovako: biće kako sam nakastio, šćerAltunu poklanjam lično tebe, da jojne bidneš podruga, no pravasvekrva ilj’ starija sestra, a ona date sluša onako kako treba, karođenu majku. Sad ti je utovarit’ nemogu, helj’ ne bi veljalo, radi nje.Pošteno je rasla i zaslužila je da seodvede sa svatovima. Danaspetnes’ dana spremite joj svatove.

Sva vesela i ozarena lica, Hajrijadarova podrugu po adetu, i dadejoj obiljež’e, halali se sa njom,zahvali domaćinu na dočeku, pauzjaha vranca.

Pred svoju kuću stiže oko jacije.Nuradin se iznenadi kad je vidje.

Prihvati joj konje, uvede ih u štalu iotrča za njom. Ništa je ne pita, osimda li se umorila. Kad se malo odmori,Hajrija zadovoljno progovori:

- „Što ne pitaš štogoj, đe sambila i šta sam uradila?“

Pognute glave, on malo pošutje.Ne mogaše da prevali nikakvopitanje preko ustiju.

- „Nuradine moj dragi, našlasam ti i isprosila devojku. Dobra je,viđena, stasita i radna. Ugovorilasam i svatove - danas petnes’ dana!Ne šće mi je dat’ da je odma’dovedem, helje reče, da nije džaisda ode tek tako, ka da je, ne d’oBog, nešto van obraza učinela, -veselo reče Hjarija.

Dođe vrijeme, spremiše svatoveu Jasiče po djevojku. Negdje uikindijski vakat kad se na vrhubrda svatovi pomaljahu, gruhnusvatovska puška. Čuše to seljani ipohitaše da vide nevjestu. Dok napustećiji, Hajrija sa tespihom uruke, predavaše sellam, jedno odkomšijske djece utrča u sobu ipovika:

- „Nano, Nano, evo ti hisvatovi!!!!“

Proturajući tespih prekonaboranih prstiju zadovoljnoizgovaraše:

,Allahu Ekber, Allahu Ekber...“No, ne prođe nikoliko, nešto joj

se zavrtje u glavi, umalo se neprenemože, fisnu je jako podnolijeve sise. Na mah zaboravi da jena sedždi i uzdahnu tako jako dajoj se učini kao da se kuća trehnu.Ni ne pomjeri sa mjesta. Žene kojepohitaše da vide nevjestu je tuzatekoše kako izgovara :

-„Konj prdi, konj prdi ...“ Ne moga da izdrži, a da ne

progovori, da će ono što joj je srcubilo najdraže od tog dana moratida dijeli sa drugom. Tek tadashvati šta je sebi uradila. Načas sepokaja ali prekasno, jer nije imalakud. Mireći se sa sudbinom sjeti semajčinih riječi: „sama pala, sama seubila!“

Malo se pribra i sa ženama iziđeda dočeka svoju podrugu.


Dijeli se dan i noć. Sabah je.Ezāni se. Duša se šehe-rom šeheri. Klecavim no-

gama stigoh da otvorim pendžerproljetnom jutru. Hasta sam. Ta-biri srce moje, noćne more.

Ušunja se suncev zračak, sjedebarabar na sepah s jutarnjom, sadekahvom. Oči mi se oteše, utnuše sehanumi u obnažena njedra. Sveleže na svoje mjesto, stiša se.

Otvori se i naš grad, šeherliPazar. Otvorena srca prima iispraća svoje žitelje. Raste šeher, širise u nove mahale. Niču škole, dža-mije, dućani i saraji. Raste naš vele-grad. Puca na sve strane, uranja uSelakovac, uvlači se u udolja, na-

griza podnožja Tepeta, Borića, pro-stire se put listova lijepog lokvanja.

Grad koji je na krajičku zemlje,između Istoka i Zapada, gdje semiješaju vjere i nacije, tu gdje nikonikom nije višak ni smetnja.Nikom u njemu nikad nije bilo ti-jesno. Neki su njegovi žitelji odla-zili za navijek, drugi tek dolazilikao poželjni i nepoželjni, na ovajdunjaluk , a oni odseljeni, nostalgi-čari, vraćali su se, katkad i u poznisahat, da vide stari šeher zavičaj.

Šeher umiven jutarnjom rosomleži na rijekama i njihovom ušću.Ćuprije ih opkoračile ko jedremlade, sa svim njihovim obli-nama. Voda umiva obale, valja sei premeće, puši se poput mlade

koju je polio šeik u haremu.Onu što se najviše puši oda-

bira za tu noć uživanja. Rijeke, zmije čaršijske,

ćuprije i duvarine ne mjerevrijeme, jedino smrtnici trčeza njima. Đulistani i ostalićičekluci, ruku pod rukuprate vode, a gradski šadr-

vani prolijevaju vodenuomahu za njima.

Mlad mjesec, zvijezde,stari bedem, žalosna vrba,ogaribljena Kula motrilja ivjetar noćnik brčkaju se uvodi. Netremice svi oni glede

i viruckaju zaljubljene kakose neopaženo ljube, kod

Vrbaka u vrbaku,raboše im po-ljupce na prutićurakitinom.

Đaci, asovi ubuljučili se uparku, sade Drvo generacije, a neslute da će ih i ono odati kad muu paru dođu u posjetu.

Zvijezde, nebeske ljepotice, ut-nule se u puškarnice, zaplele u de-mirli pendžere crne Kule. Paće se,kose im jedre Gradskim jazom.Jutri se, sabah je. Sunčeve zrakezrcaju vodom, rasprašuju crnunoć. Šapuće stari jaz od Surme doproždrljive, okamenjene, prvenaše, električne hidrocentrale,prikrada se obnaženoj rijeci bi-strookoj, što vijuga šeherli NovimPazarom, našom čaršijom.

Jaz se šunja rijeci, ljepotici,noću i danju hoće da je ima. Starabedemčina ih visom nadvisuje izloćudi. Spletoše se jaz i nabreklarijeka, grle se, valjuškaju i grbe.

Cigara progura tminu. Sabahuse javljaju ezani, munare prozbo-riše, kapije se širom otklapaju,škripe. Abdes’i se, nalune kle-peću. Džematlije užurbano naviruiz uskih sokaka, selame se, svi hi-taju, Bilal zove, zbijaju se safovi.

Zamrli Vrbak, kuća ispiču-trura, naherio se i sakrio u kolujablanova, johovika, vrbaka i ra-kića, pa tako u polumraku jecako ponoćni džezeri na klimavimnogama. Mladež opet ko u snuzauzima sjenke za slatko opra-štanje.

Razdani se, puče sunce na svečetiri strane. Divani dočekuju vre-lom sade kahvom odocnjele, ra-noranioce i džematlije iz džamijeda divane.

Salih E. Karišik

SABAH U MOME ŠEHERU


ARHEOLOGIJA

Musalle su objektisakralne islamske

arhitekture, koji sedefinišu kao

posebno ograđenamjesta za

masovne molitvevjernika, pod

otvorenim nebom idijele se na dvije

vrste, na Bajramske i na

česmenske musalle.

Arheološka iskopavanja na lokali-tetu Vakuf u centru Prijepolja, uorganizaciji Muzeja u Prijepolju,

prva su konkretna i sistematska arheo-loška istraživanja bošnjačke kulturnezaostavštine u zapadnom Sandžaku,koja imaju za cilj otkrivanje i zaštitu je -dnog značajnog objekta bošnjačke sa-kralne kulture u Sandžaku.

Musalle su objekti sakralne islamskearhitekture, koji se definišu kao posebnoograđena mjesta za masovne molitvevjernika, pod otvorenim nebom. (Boja-nić, 1990.) One su u opštem smislu istošto i mesdžidi i džamije, jer je i prva dža-mija bila ovog tipa, otkrivena. Vreme-nom su se, razvojem islamske sakralnearhitekture, one u potpunosti razdvojileod ostalih islamskih objekata.

Neki istraživači musalle dijele nadvije vrste, na bajramske i na česmenskemusalle. (ibid.) Pitanje definisanja je -dnog ili drugog tipa vezano je za fu n -kcio nalne karakteristike musalla.Bajramske musalle se koriste za obavlja-nje zajedničkih molitvi u toku Bajrama i

džuma namaza svih žitelja jednog grada.Druga vrsta musalla, česmenske, nalazese duž velikih puteva, a služe za namazpojedincima ili manjim grupama pu -tnika, i u svom sastavu obavezno imajučesmu. Ova vrsta musalla nije karakteri-stična za Balkan. (Dacić, 2008). Treba na-glasiti da se česme nalaze u sastavu ibajramskih musalla, te da ipak nije pri-sustvo česme osnovna razlika, već je ra -zlika prije svega u dimenzijama objekta.

Bajramske musalle, najzastupljenijekod nas, koje su u suštini osnovni modelmusalle, mogu se definisati kao objekti zaobavljanje masovnih vjerskih obreda, odklanjanja džume, preko bajram namaza,značajnijih dženaza, preko kišnih dowa,te za neka profana masovna okupljanja.Po pravilu, gradile su se tako da moguprimiti svo stanovništvo jednog naselja.Musalle su pravilese pri samom osvajanjuili osnivanju naselja, a po pravilu su mo-rale dominirati prostorom. Prema tradicijipodizale su se na onom mjestu gdje seobavljao prvi namaz. Najveći broj mu-salla podizan je za vrijeme Mehmeda Fa-tiha i Sulejmana Kanunija. (Bojanić, 1990)

Historijat Musalle u Prijepolju

Prijepoljska musalla prvi put se pomi-nje u putopisima Evlije Čelebije koji krozPrijepolje prolazi 1664. godine. Prolazećikroz ove krajeve, divio se musalli uUžicu, za koju kaže da tako „krasnoodma ralište nije vidio za 40 godina puto-vanja“ (Čelebi, 1967: 382). Sa pomenutommusallom on jedino može uporediti pri-jepoljsku, koju opisuje na sljedeći način:

„tu smo prešli preko drvenog mostana rijeci Mileševi i došli na musallu (na-mazgah), koja zaslužuje da se vidi. I onaje okićena velikim drvećem.“ (ibid : 390)

Mustafa Baltić, dipl. ahl

ISKOPAVANJA NA LOKALITETU VAKUF U PRIJEPOLJU

PRIJEPOLJSKA MUSALLA


U historijskim spisima nije višenađeno podataka o musalli, zna seda se nalazila u naselju Vakuf, te daje postojala bašča za njeno izdrža-vanje. Bila je centralna gradska bo-gomolja, još u periodu kad sePrijepolje sastojalo od dva naselja, aza posebne svečanosti, tj. Bajra me,džume i dženaze, koristila se sve dokraja Drugog svjetskog rata.

Musalla je stradala od bombar-dovanja 1944. godine, ali i u takvomstanju do 1946. služila je za molitvu.Nakon toga, pa sve do 1960. go-dine,služila je kao fudba lsko igrali-šte za lokalne dječake. (Dacić, 2008)

Nakon 1960. godine Narodniodbor opštine Prijepolje, na zahtjevpreduzeća „Elektromontaža“, ustupazemljište na kom je bila musalla nakorišćenje pomenutoj firmi radiizgra dnje bravarske radionice. Ranijisopstvenik bila je Muslimanska vjer-ska zajednica iz Prijepolja.*

Do skora se na mjestu nekada-šnje musalle u ulici Izeta Čavića na-lazilo preduzeće „Svetlost“, čiji suobjekti i danas tu.

Arheološko istraživanje musalle

Arheološko istraživanje namusalli sprovedeno je od straneMuzeja u Prijepolju u periodu od13. do 23. septembra 2010. godine.U tako kratkom periodu, u jakoskromnim uslovima i sa veomamalom ekipom, mogli su se dobitiskromni podaci o objektu, ali do-

bijeni su upravo oni podaci za ko-jima se tragalo. Cilj istraživanjabio je pronaći elemente koji binam mogli definisati sam objekat,i pronaći i dokumentovati sveostatke objekta.

No prije nego se pređe na ar-heološko istraživanje, treba iznijetideskripciju zatečenog stanja.

Prema svjedočenjima starijih ži-telja Prijepolja, te historijskim izvo-rima i fotografijama, musalla senalazila na blagom uzvišenju,skoro kvadratne osnove, ograđenazidom visine dva do tri metra. Sanjene istočne strane, gdje je danasuska ulica, nalazilo se malo me-zarje. Čim se uđe u musallu sadesne strane nalazila se česma, paonda jedno malo uzvišenje, visinejednog basamka, ograđeno niskomogradom od klesanog kamena,koje je predstavljalo prostor zaobavljanje namaza. Oko tog pro-stora posađeni su jablanovi, koji suobezbeđivali hladovinu i ukraša-vali cio prostor. Minbera je bilaizgra đena od drveta sa osnovomod sedre (sige). Mihrab je bio na-tkriven i imaju dvije pretpostavkekako je izgledao krov: neki tvrdeda je bio od sige u obliku poluku-pole, dok drugi tvrde da je samojedan dio bio od sige i da nema ni-kakvog posebnog krova.

Pripremajući teren za iskopa -vanje, pristupilo se raščišćavanjuterena, te se tom prilikom kon sta -tovalo se da je dobar dio sjevero -zapa dnog zida, kao i dijelovijugozapadnog i sjeveroistočnog

zida očuvani i inkorporirani u sa-vremene objekte koji se nalaze natom mjestu, bilo kao dijelovi obje-kata ili dijelovi ograde, što je slučajsa sjeveroistočnim zidom.

Dokazi za navedenu hipotezusu to što je u pitanju tamni kamentesanac iz korita rijeke Mileševkekoga nema u temeljima savreme-nih objekata na lokalitetu. Najzna-čajniji dokaz je korišćenje krečnogmaltera kao vezivnog materijala,što je karakteristika osmanlijskognačina gradnje, a pored njega vidise cementna veza u sklopu savre-menih objekata. Zatim, širina zi-dova je određena osmanlijskimmjerama ( jedan aršin), i na kraju,oblik i dimenzije odgovarajuopisu musalle.

Daljim istraživanjem, potvr-đeno je da se sjeverozapadni zidprekida na sredini u širini od pri-bližno 2m, gdje je uzidana recen-tna cigla, što odgovara ulazu umusallu. Sjeveroistočni zid pro-dužen je i dozidan cementnomvezom, kako bi pratio liniju dana-šnje ulice Izeta Čavića, i to u du-žini od 1,5m. Najslabije je očuvanjugozapadni zid, koji se samo privrhu vidi u visini od 20cm, još to-liko je nadzidan ciglom, a ostatakje pretpostavlja se inkorporiran upomoćne objekte preduzeća„Svetlost“.

Jedini zid musalle koji se uop-šte ne vidi, i koji je pretpostavljalose devastiran, je jugoistočni zid.On je međutim najvažniji, jer se je-dino na njemu nalaze oni arhitek-

Musala, mihrab i ostaci temelja minbera


tonski elementi koji mogu ovajobjekat definisati kao islamskivjerski objekat, odnosno u ovomslučaju kao musallu. Upravo zato,uprkos tvrdnjama pojedinih ko-lega da je musalla devastirana i dase neće naći taj zid, te da treba tra-žiti unutrašnje dijelove musalle(koji realno ne postoje), krenulo sesa iskopavanjima na područjugdje se pretpostavlja da se nalaziojugoistočni zid musalle.

Iskopavanje

Iskopavanje je započeto na pro-storu spoljneg dvorišta fabrike˝Svetlost˝. Cilj iskopavanja bio je dase utvrdi postojanje jugoistočnogzida musale. Taj zid je ključan zadefinisanje objekta, jer se na njemunalaze dva elementa koja određujukarakter musale (mihrab i minber).

Prvobitno je postavljena privre-mena sonda 1 na prostoru gdje seočekivao mihrab. U prvom otko -pnom sloju, odmah nakon uklanja-nja površinskog sloja humusapronađene su osnove mihraba.

To je uslovilo da se način isko-pavanja promijeni, tj. da se pređena klasično iskopavanje velikihgrađevinskih objekata, dakle pra-ćenjem otkrivenog zida, u širokom

otkopnom sloju. Takav metod ko-rišćen je do kraja, uz samo izvjesnaproširenja kada se pronašao i mi -nber (drugog dana iskopavanja).Postojale su izvjesne smetnje štozbog skučenog prostora, što zbognedostatka sredstava i vremena dase u širokom otkopu od samog po-četka do kraja izvede iskopavanje,što za dobijanje traženih podatakanije ni bilo neophodno.

Prostor je prilikom iskopavanja

podijeljen na tri logične cjeline, natri smislena konteksta: dio zida samihrabom, zatim dio zida sa mi -nberom i dio zida koji je išao dospoja sa savremenom ogradom.Tako je i materijal izdvajan. Nakraju je zaključeno da su dimenzijemusalle bile 31,5 x 32m.

Nakon iskopavanja, pronađenizid je dokumentovan, materijal pri-kupljen i obilježen, a otkopani zidprekriven najlonom i zemljom, dabi se zaštitio do konzervacije.

Mihrab

Na samom početku iskopava-nja, odmah nakon uklanjanja hu-musa, i to tačno na središnjoj osiNW-SE pronađene su konture po-lukružne osnove mihraba. On je

izgrađen od klesanog kamena,desni ćošnik očuvan, lijevi nije.Prečnik polukruga je približno1m. Jedan stepenik ispod polu-kružnog zida mihraba pronađenaje osnova sačinjena od tri konce -ntrična kamena polukruga širinepribližno 15cm. Ispod ove osnovenalazi se šupljina u koju su smje-šteni dijelovi pećnjaka. Na tajnačin postizala se akustika u tomotkrivenom objektu.

Minbera

Minber ili minbera, pronađenaje drugog dana iskopavanja,nakon uklanjanja humusnogsloja. Tačni je, pronađena je velikakoncentracija sedre, na jugoisto -čnom zidu, na 2m desno od mi-hraba. Dokaz da se radi oposebnoj cjelini je to da je sedraodvojena od samog zida, nepu-nih 10 cm. Na samoj devastiranojsedri pronađen je veliki broj že-ljeznih klinova, što dokazuje da jeiznad sedre bila drvena konstruk-cija, što odgovara minberi. Desnood minbere nastavlja se zid, kojije u gornjim slojevima devastiran,vjerovatno odnešen i ugrađen udruge objekte.

Mihrab


Pokretni materijal

Karakteristika samog objekta jetakva da se ne može očekivati pri-sustvo veće količine pokretnih na-laza, ali ipak u prostoru mihrabadominiraju fragmenti zelenogle-đosanih pećnjaka, a u prostoruminbere osmanlijska zelenogleđo-sana keramika i metalni nalazi,prevashodno željezni klinovi.

Simbolički aspekti musalle

Nije bilo moguće na direktannačin datirati ovaj objekat. Najsta-riji pouzdan podatak je 1664., kadaju je opisao Čelebija, ali ona je u nje-govo vrijeme već bila stara tolikoda se nije znalo ko ju je izgra dio.Preko zelenogleđosane keramikejoš uvijek nije uspostavljena tačnametoda datiranja, a nije bilo nalazanovca niti nekog sličnog nalaza kojimože koristiti za određivanje hro-nologije. Takođe, tehnika zidanjatesancem (obrađeni kamen) spolj-nih dijelova zida i trpancem (sitnijineobrađen kamen) unutarnjih dije-lova zida, koji se vezuju kre čnimmalterom, koristila se tokom cijele

osmanlijske epohe. Jedini način relativnog datira-

nja izgradnje musalle je postavlja-nje indirektne hipoteze koristećipostojeća historijska znanja.Dakle, ako je ona bila u Čelebijinovrijeme, 1664. godinebila već jakostara, te joj nije znao graditelja, aima se u vidu da je broj musli-mana u ovim prostorima naglopovećan u popisu iz 1536. godine,logično je upravo u XVI stoljećutražiti godinu izgradnje musalle uPrijepolju, jer su upravo u tom pe-riodu cjelokupni Bosanski paša-

luk, kao i cijela imperija doživjelije procvat. Kako je Musalla je sre-dište masovnih vjerskih obreda,logično je pretpostaviti da je na-stala u XVI stoljeću, kada je brojmuslimana na ovim prostorimabio dominantan.

Prijepoljska musalla značajnaje za Bošnjake Sandžaka upravostoga što predstavlja jedan stubizgrađivanja duha kolektiviteta ibošnjačke samobitnosti na ovimprostorima i stub oko koga se uo-bličavao više od pet vijekova ko-lektivni duh čaršije koja se po tojkulturnoj matrici razvijala sve do1945. godine.

Literatura

Bojanić, D. 1990. Musalle u Balkanskomgradu (Musallas in BalkanTowns), Islamska Misao, Vol. XII, no. 138., Sarajevo,June, 38-45

Čelebi, E.1967. Putopis, SarajevoDacić, N.2008. Spomenici islamske kulture iislamska zajednica Prijepolja, Prijepolje

Na slici se vidi zid koji je ostatak temeljnog zida nekadašnjeg objekta "MUSALE

Prijepoljska "Musala"- fotografski snimak iz 50-tih godina XX vijeka -

nanjenom prostoru su izgrađeni objektiDP "Svjetlost"


NAŠE ČARŠIJE

Fatih Hadžić

Istorijat

Turci su Pljevlja osvojili 1465.go-dine, i nazvali ga Taslidža (tašli-dža – što znači Kamenica, ili

kamena banja), porazivši prije toga narijeci Breznici 1462.godine, vojsku Her-cega Stjepana. Od uspostavljanjaosmanske vlasti i započinje proces isla-mizacije ovoga kraja. Inače, mjesto Bre -znica, koje je vjerovatno prvi naziv zagradsko naselje današnjih Pljevalja, aistovremeno i ime rječice koja protičekroz ovaj grad, prvi put se pominje822.godine, a nakon 1200.godine ovajnaziv je u dosta čestoj upotrebi.

Za vrijeme cara Uroša pljevaljski krajpripadao je humskom knezu VojislavuVojinoviću, feudalcu tadašnje srpskedrža ve – Raške. Od 1368. do 1373.godine,pljevaljski kraj je bio pod upravom No-kole Altomanovića, da bi ga potom bo-sanski kralj Tvrtko prisajedinio srpskojdržavi, u čijem sastavu je ostao do poče-tka XV vijeka. Od tada pa do 1435.godine,Pljevljima je upravljao Sandalj Hranić, aod 1435. vojvoda Herceg Stjepan.1

Medju najstarije stanovnike Pljevaljaspada ilirsko pleme Pirusta (III vijekp.n.e.), a u Kominama kod današnjihPljevalja nalaze se neistraženi ostaci rim-skog municipijuma “S…” sa izrazito bo-gatim nalazištima, koji je najvjerovatnijenastao u II vijeku nove ere, dok su Rim-ljani došli u ove krajeve u I vijeku noveere. Ime ovog rimskog grada još nijepoznato. Slovenska plemena su došla upljevaljski kraj najvjerovatnije u V i VIvijeku, nakon čega su se starosjedilačkiIliri stopili sa njima.2

Turski putopisac Evlija Čelebija, kojije Pljevlja pohodio u prvoj polovini XVIIvijeka u svom putopoisu o Pljevljimakaže: „Ova varoš leži usred golih i kaosnijeg bijelih stijena, na terenu obraslomzelenilom, vinogradima i baščama. Odnjenih deset mahala, pet je muslima -nskih, a pet hrišćanskih. Ima svega desetdžamija sa mihrabom. Najimpozantnijai najljepša je džamija Husein-paše Bolja-nića...Ovdje postoje još: Hadži-Husei-nova, Hadži-Rizvanova, Hadži-Alijina,

Apstrakt

Abstract: Grad Pljevlja, ili na os-manskom Taslidža, nekada su pred-stavljala važno kulturno,administrativno i trgovačko središte naprostoprima Bosanskog ejaleta. U Os-manskom periodu u nekoliko navratabilo je glavni administrativni centar isjedište Sandžaka. Za proučavanje kul-tuire, duhovnosti i civilizaciujskih od-lika Bošnjaka na našim današnjimprostorima, Pljevlja sa svojom istori-jom, arhitekturom, sakralnom za-ostavštinom, predstavljaju neiscrpanizvor nadahnuća za pisanje istorijeBošnjaka koji danas žive na ovim pros-torima. U ovom radu glavna pažnja jeupravo posvećena znamenitostimaovoga grada iz vremena kada je on nosionaziv Taslidža.

Ključne riječi: Pljevlja, Taslidža,mektebi, medrese, džamije, turbeta,mezaristani, nišani, munare, sahatkule, šadrvani.

Grad Pljevlja,ili na

osmanskomTaslidža,

nekada su predstavljala

važno kulturno,

administra-tivno i

trgovačko središte na

prostoprimaBosanskog

ejaleta. U Osmanskom

periodu u nekoliko

navrata bilo jeglavni a

dministrativnicentar i sjedište

Sandžaka.

TASLIDŽA

1. Dr, Šefket Krcic, Enciklopedija bošnjacke kulture Sandžaka, Matica Bošnjaka, Novi Pazar, 2005.godine, strana 1112. (Neobjavljeno djelo) 2. Ibidem


Odabašina i Ahmed-begova dža-mija. Ima takodje dvije medrese, triosnovne škole (mekteba), dvije te-kije, Hasan-pašina javna kuhinja(imaret), zračno javno kupatilo(hamam) i tri prenoćišta (hana) ve-lika kao bezistan u obliku tvrdjave.Dalje, ima do se-damstotina tvrdogradjenih, daskom,ćeremidom i plo-čama pokrivenihkuća s vinogradimabez bašča. Pašinsaraj nalazi se naistočnoj strani varoši,na obali rijeke Bre -znice. U čaršiji imadvije stotinr dućana.3

Pljevlja su bilavažna raskrsnicakaravanskih putevai važan trgovačkicentar, kao važancentar događanja kroz istoriju.Jedan put vodio je od Kotora iRisna preko Grahova, Nikšića,Krno va, Šavnika, Jezera, LeverTare, do Pljevalja, a potom nasta -vljen preko Prijepolja, Sjenice,Novog Pazara, dolinom ZapadneMorave i dalje prema sjeveru. Zna-čajan je za trgovinu bio i put koji jeod dubrovačkog primorja vodiopreko Trebinja, Bileća, Gacka, Sutje-ske, Foče preko Čajniča do Pljevalja.Te komunikacije pre do dredile suda Pljevlja budu značajan trgovi -nski, zanatski i administrativnicenta r. Pljevlja, odnosno Taslidža,sa Nahijama Kukanj, Kričak, Po-blačje, bili sup o svom značajudrugi muslimanski centar na pro-storima današnjeg Sandžaka.Osmanska vlast u Taslidži uspo-stavljena je 1465.godine.4

U defteru iz 1475-1477.godinenalazimo začetak Pljevalja, a unjemu je zabilježeno

”Od zemlje vojnika, po imenuRadisava i Radivoja, oduzete su 23parcele radi izgradnje šehera paim je u zamjenu za to data zemljaod sela zv. Subratina i od državnezemlje Jezerje, sve dok sačinjavaju25 parcela”5

Pljevlja su bila upisana u De -fteru kao pazarište “Taslidža” Ka-menica (grad u kamenim brdima).Do tada je na ovom prostoru od ra-nije postojao trg oko kojeg su se na-lazile 72 kuće koje su bile udaljenejedna od druge pa kao takve nisučinile neko koncentrisano naselje.Već 1516.godine u ovom je naseljubilo 130 hrišćanskih i 20 musli -manskih domova.6

Pljevlja su se prvobitno nalazilau sastavu nahije Kukanj. 1469.go-dine u sastavu vilajeta “Hersek”nalazio se Kukanj sa Pljevljima.

U defteru iz 1475-1477. godinenalazimo prve pomene pripadnikaislama. Nahija Kukanj je upisana sa38 muslimanskih domaćinstava,medju kojima se pominju: Mustafasin Olivera, Skender sin Vladi slava,Husein sin Radojice... Imena njiho-vih roditelja govore da su na islamprešli neposredno od roditelja kojisu bili hrišćani, moguće bogumili.

U Pljevaljskom kraju islam sepostepeno i kontinuirano razvijaoi jačao, tako da je krajem 16. stoljeća76% stanovnioštva na ovim pro-storima već bilo prešlo na islam.7

Za razliku od Novog Pazara,gdje je muslimansko stanovništvo

većinom bilo nase-ljeno u gradu, u plje-valjskom kraju islamse uglavnom širio useoskom području.Razlog ovakvog šire-nja islama u Plje -vljima, najvjerovatnijeje taj što su seosko sta-novništvo uglavnomčinili bogumili. Pose-bno je to bilo karakte-ristično za Kukanj saBukovicom.8

Prisustvo Bogu-mila u nahiji Kukanjobjašnjava se izgo-

nom 40.000 pripadnika bogumilskejeresi, odnosno kristijana , iz Bosne.Oni su se djelimično naselili na pro-storima izmedju Ćehotine i sre-dnjeg toka Lima. O tome svjedoče idva istorijska izvora: „Kunovskizapis“ i „Divoševo evandjelje“9

„Kunovski zapis“ je nastaoizme dju 1560 i 1565.godine, u krajukoji je graničio sa nahijom Kukanj.Ovaj zapis je pisan bosančicom, adijelom i na latinskom jeziku štoukazuje da su ovi krajevi pripadali„kristijanskoj zemlji.“ U ovom za-pisu pominju se poimenično 29muslimanska imena, kunovskihseljaka. Neka od pomenutih imenasu: Hasan, Bajazit, Mustafa, Daut,Ferhat, Jakub i dr.10 Iz sadržineovog dokumenta se vidi da su naovom prostoru živjeli bogumili,koji su potom primili vjeru islam.

„Divoševo evandjelje”- prona-djeno je 1960.godine u selu Podvrhkod Bijelog Polja u seoskoj crkvi.11

3. Evlija Celebi, Putopis, Svjetlost Sarajevo 1967. god str.3944. Mustafa Memic, Bošnjaci-muslimani Sandžaka i Crne Gore, str.885. H. Šabanovic, Bosanski pašaluk, str.135.6. Behija Zlatar-Enes Pelidija, Prilog kulturnoj istoriji Pljevalja Osman-skog perioda- Zadužbina Husein-paše Boljanica. Prilozi za orijentalnufilologiju, Sarajevo, 1985. str.115.

7. Ahmet Alicic, Širenje islama u Hercegovini, Prilozi za orijentalnufilologiju 41/1991. str. 68. 8. Ibidem 9. Dr Muhamed Hadžijahic, Islam i Muslimani u BiH, nd.str.41.10. ibidem11. Ibidem, str.42.

Seoska kuca iz Bukovice


Medju najstarijim muslimanimaovog područja smatraju se stano-vnici Bukovice. Imaju džamiju sta-riju od Pljevaljske. Veliki je brojbegova i aga, skoro svaki treći. NiBihor nije bio tako begovski kao štoje bila Bukovica.12 Pljevlja su 1576-1831.godine bila sjedište Hercego-vačkog sandžaka.

U prvih nekoliko decenija, pre-laskom na islam, odnos stanovni-štva u ovom kraju se značajnopromijenio. Formiranjem pljeva -ljskog kadiluka i premještanjemsjedišta iz nahije Kukanj u kasabuPljevlja odrazilo se i na vjerskustrukturu stanovništva. Izgra-dnjom Husein pašine džamije, po-čelo je kvalitetnije izgradjivanjegrada. Sredinom XVII vijeka upljevljima se spominje sedam ulica:Rizvanija, Hamidija, Hadži Hasa-nova, Ahmed-begova, Hadži Zeće-rina, Husein-pašina i Ciganska.Pored Husein pašine džamijeizgra djena je i Husein-pašina me-dresa, postoje dvije tekije, tri osno-vne škole...13

Geografske odlike i prirodne rijetkosti

Današnji grad i opština Pljevljase nalaze u Južnom Sandžaku, natromeđi Bosne, Srbije i

Crne Gore, i pripadaju CrnojGori. Susjedne opštine su Žabljak,Bijelo Polje (Crna Gora), Prijepolje,Priboj (Srbija) i Čajniče (BiH). Po ve-ličini grad Pljevlja je na trećem mje-stu u Crnoj Gori - poslije Podgoricei Nikšića. Zahvataju površinu od1346 kilometara kvadratnih.

Geografske koordinate teritorijeopštine su 43 stepena i 21 minutsjeverne geografske širine i 19 ste-peni i 21 minut istočne geografskedužine. Prema geološko-morfolo-škim osobinama područje opštinepripada Dinaridima

Najviša tačka u opštini je Derne-čište na Ljubišnji, 2238 metara, anajniža u kanjonu Tare, ispod So-koline, 520 metara. Prosječna na-dmorska visina kreće se između1000 i 1200 metara. Pljevaljska ko -tlina spada u red viših, sa srednjomnadmorskom visinom od 770 me-tara. Gradsko naselje zahvata pro-stor dužine oko dvije i po a širokoko hiljadu metara.

Područje pljevaljske opštine imauglavnom umjereno kontinentalnuklimu sa odlikama ublažene pla-ninske, čiji uticaj se ogleda uekstremno niskim temperaturama,zbog čega Pljevlja spadaju u rednajhladnijih opština u Crnoj Gori.Apsolutni minimum zabilježen je26. januara 1956. godine i to – 29,4stepena, a ponovljen je 1963. go-dine, dok je apsolutni maksimumregistrovan 29. avgusta 1956. go-dine, kada je temperatura iznosila38 stepeni Celzijusa. Prosječni go-dišnji atmosferski talog je oko 780milimetara. Pljevlja su grad sa naj-većom oblačnošću u Crnoj Gori,koja u decembru iznosi i do 80odsto. Oko 200 dana u godiniPljevlja su zahvaćena maglom.

Malo je kom gradu priroda po-darila toliko lijepih izletišta kaoPljevljima. Tridesetak kilometaraod Pljevalja je Ljubišnja, kraljica di-narskih planina, koja je ušla u le-gendu. Tu su zabilježene rijetkosti,džinovska stabla borova i smrča,jedinstvena u Evropi.

Stanivništvo

Broj stanovnika u opštiniprema popisu 2003. godine 35806stanovnika. Na tom popisu odukupnog broja stanovnika njihsvega 1865 se izjasnilo kao Bo-šnjaci14 kao Muslimani izjasnilo se2913 stanovnika.15 Što ukupno činioko 14 %.

Džamije

Jedna od najpoznatijih džamijane samo u Pljevljima nego u čita-vom Sandžaku, pa i šire, jeste Hu-sein-pašina džamija. Ona,zasi gurno zauzima istaknuto mjestomedju spomenicima islamskeumjetnosti na prostorima čitavogBalkana. Po svom tipu, arhitekton-skim karakteristikama, a posebnopo očuvanim kupolicama nad mi-hrabskim zidom predstavlja jedin-stvenu gradjevinu ove vrste kodnas. Zadužbina-vakuf je Husein-paše Boljanića, koji potiče iz poznateporodice iz sela Boljanića, udaljenogod Pljevalja oko 20 kilometara. Ro-donačelnik porodice Boljanić bio jeBajra m-aga, koji je posjedovaomanji posjed-ti mar. Imao je šesterodjece - sinove Si nana, Huseina, Ali-bega, Dautbega, te kćeri - Maksumui Zulkadu. Sinan je bio zet Meh-med–paše Soko lovića (oženjen nje-govom sestrom Šemsom).Za hvaljujući podršci Mehmed-pašeSokolovića, si novi Bajram-age suuzna predovali do zvanja sandžak-begova i paša. Zahvaljujući tombraku, Sinan-beg je odlukom Porte1562.godine imenovan za bosa -nskog sandžakbega. Sagradio jedžamiju i mekteb u Čajniču, kara-van saraj, tekiju sa musafirhanom,22 dućana, dvije radionice za šta -vljenje kože i dva mlina na rijeci Ja-njini. Sinanov mladji brat, Husein,brzo je uznapredovao u carskojslužbi, najvjerovatnije zahvaljujućipodršci Mehmed-paše Sokolovića,sa kojim je bio u rodbinskoj vezi.Tačan datum rodjenja i smrti Hu-sein-paše nije poznat, ali se možepredspostaviti da je živio mnogogodina, obzirom da je bio na ra znimvažnim funkcijama u Osmanlij-skom carstvu - preko trideset go-dina. Husein-paša Boljanić u drugojpolovini XVI vijeka postaje istaknutiosma nsk i funkcioner.16

12. Gligorije Božovic, Begovska Bukovica „Politika“ Beograd, 21. 03. 1933.god13. Andrej Andrejevic, Islamska monumentalna umjetnosti XVI vijekau Jugoslaviji-kupolne džamije, str. 242.14. Republicki zavod za statistiku Crne Gore, strana 66.

15. Ibidem, strana 6716. B. Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni uXV i XVI stoljecu, Prilozi Instituta za istoriju, godina XIV, broj 14-15,Sarajevo, 1979. Strana 1229-130.


Husein-paša je svoju državni-čku karijeru započeo kao subašaPopova polja17, a od marta

1567. do marta 1569. godine na-lazi se na položaju namjesnikaHercegovačkog sandžaka.18

Marta 1569. godine19 Husein-paša je imenovan namjesnikomBosanskog sandžaka, a 1572.

godine premješten je za namje-snika pokrajine Dijarbakir u MalojAziji. Tamo se Husein-paša kratkozadržao i već je slijedeće 1573. go-dine imenovan za namjesnika Mi-sira ( Egipta ).20

Godine 1585. spominje se kaobeglerbeg Bagdada, nekadašnjegsjedišta sunitskih halifa.21

Sultanovim fermanom, ponovoje imenovan bosanskim namjesni-kom 1594.godine, kao beglerbegBosanskog ejaleta, da bi slijedeće1595.godine na njegovo mjesto,Porta imenovala Smail-pašu zva-nog Arpad. 22 Husein-paša u me-djuvremenu napušta Bosanskiejalet i odlazi u Budim, kod sinaMehmed-paše Sokolovića koji sezvao kao i njegov otac – Mehmed.23

To je poslednji pisani podatak oHusein paši.

Po ugledu na mnoge ranijeosmanske funkcionere i svog stari-jeg brata Sinan-bega, i Husein-paša je nastojao da ostavi iza sebeneki hajrat, odnosno vakuf. Premaraspoloživim podacima vakuf Hu-sein-paše obuhvatao je: džamiju,mezaristan, šadrvan, sahat kulu,bezistan, turbe, mekteb, hamam-javno kupatilo, 34 dućana, dvijekahve, 7 magaza, 5 berbernica, 2hana, 2 sobe, Milet bašču, aščinicu,dva placa, 2 bašče, 2 kuće, pet njiva,osm čitluka. U popisu hercegova-čkog sandžaka iz 1570 godine stoji

‘’ ... Husein-paša, sadašnji begler-beg Dijarbakira podigao je džamijuu kasabi Tašlidža ‘’24. Ime glavnogneimara nije nam poznato, ali naosnovu drugih podataka može sepretpostaviti da je skicu za ovudžamiju uradio poznati neimarHajrudin, koji je projektovao i Starimost u Mostaru.25 Posmatrajući je uširim okvirima osmanske umjetno-sti, ova džamija se svrstava u rednajznačajnijih zadužbina tog obimana tlu osmanskog carstva nastale uvrijeme Kodža Mimar Sinana.

O Husein-pašinoj džamiji pisalisu brojni putopisci koji su prolazilikroz ovaj kraj.

Najznačajniji opis njenog izgle -da i ljepote dao je u svom čuvenomputopisu Evlija

Čelebija, koji je posjetio Pljevlja1664 godine, nazvavši je ‘’... nena-metljiva ljepotica...’’, te ‘’... Ona jekao kakva carska džamija ... imadivan umjetnički izradjen minaret iplavu visoku kupolu. Sama po sebidžamija nebi imala onu vrijednost,kad je nebi pratili ostali elementikoji su sačuvani: sahat kula, šadr-van kao i mezarluci sa zelenilom.”26

Osnova Husein-pašine džamijeje kvadratnog oblika. Dugačka jenešto više od 17 metara, a široka 13metara. Njen glavni centralni pro-stor nadvisuje kupola raspona10,85 metara. Pored glavne ima idvije male kupole. Na ulaznom di-jelu nalaze se 4 mermerna stuba.Munare zidano od laporca, visokoje 42 metra, od podnožja muna-reta, do šerefeta ima 110 stepenica,pa se smatra da je ovo munarejedno od najviših na Balkanu. Pre -tpostavlja se da je plan sačinio po -znati mimar tog vremena,Hajru din, koji je projektovao i Stari

most u Mostaru. Po svojim kara -kteristikama, Husein-pašina dža-mija pripada stilu Ishak Čelebijinedžamije u Bitolju, Čekrekčijine uSarajevu, Aladža džamije u Foči iHajder Kadijine u Bitolju.27 EvlijaČelebija kaže:“ da je kao kakvacarska džamija, da je pokrivenaolovom, da ima munare i visokuplavu kupolu, divno umjetničkiizgra đenu. Oko ove kupole ima joššest polukupola, a izvan jugoisto-čne kapije stoje još tri kupole sa početiri mramorna stuba. U sva četiriugla džamije nalaze se, takodje, če-tiri ukrasne kupole. Premda je ovadžamija malena, njeni su alemi vi-soki kao čovjekov uzrast. Kako jenjen osnivač bio misirski vezir, onje dao da se ti alemi onamo na-prave. Pozlatio ih je sa deset hi-ljada dukata i poslao mletačkimladjama iz Aleksandrije. Oni se isada sjaje tako kao da su istom iza-šli iz majstorove ruke; od njihovogsjaja ljudsko oko zabliješti. Od Su-lejman-hana ovi alemi nijesurdjali. Ova džamija ima minber,koji je takodje lijepo umjetničkiizra djen. Majstor je tako isklesaomramor da mu se može čestitatina vještini. Iznad mihraba se na-lazi slika Kabe na crnoj kadifi iz-vezena i ukrašena zlatom tako daizaziva zavist Manija28 i Behzada.29

U ovoj džamiji ima još jedna rije -tkost koja zaslužuje da se vidi: Tosu hasure kojima je džamija za-strta. Husein paša je iz misira po-slao ove hasure u SulejmanHanovo doba. To je takva vrstahasure da ona i danas stoji onakoumjetnički izgradjena i lijepa kaoda je istom izašla iz majsto rovihruku,pa će vjerovatno tako jošmnogo stotina godina ostati. “30

17. Evlija celebi, Putopis, Sarajevo 1967, strana 393, bilješka 4.18. Dr E.Pelidija, dr B,Zlatar, Husein-paša Boljanic i njegove zadužbine,Monografija džamije, Almanah, Podgorica 2006.godine. strana 6119. ibidem20. ibidem21. Ankara, Tapu ve kadastre (TK) ,br, VIII, opširni defter hercegov-ackog sandžaka iz 1585.godine, fo.197, fotokopije deftera se nalaze uANUBIH, broj 44/II22. Dr E.Pelidija, dr B,Zlatar, ibidem, strana 6623. Ibidem

24. Istanbul,BBA,TD, No.654,OIS br.99,fo.35.25. Dr E.Pelidija, dr B,Zlatar, ibidem, strana 6626. Adnan Prekic, Islamska zajednica u Pljevljima, Almanah, 27-28,2004.godine, str.159-199.27. Andrej Andrejevic, Islamska monumentalna umjetnosti XVI vijekau Jugoslaviji, kupolne džamije, str.242; Dr Mustafa Memic, Bošnjaci- Muslimani Sandžaka i Crne Gore, Sara-jevo 1996.str.92,93.28. Mani se zvao poznati persijski slikar i graver29. Poznati persijski slikar iz XIV vijeka.


Unutrašnjost džamije ukrašenaje detaljima u kamenu i rezanim nadrvetu na mihrabu, mimberu ićursu. Turska perforacija (slikar-stvo) na unutrašnjim zidovima jeizvanredna i fascinira posjetioce.Dekoracija zidova je izvršena kon-cem XIX vijeka. Džamija je zidanaod kamena, a uz noćno svjetlo dajeposebnu estetsku draž.31

Oko glavne džamijske kupoleimaju još tri manje kupole na četirimramorna stupa.

U sva četiri ugla džamije nalazese četiri ukrasne polukupole.

Munare je visoko 42 metra, sazi-dana je od laporca. Godine 1912.Munare je pogodio grom, pa je po-novo u istom stilu sazidan dio iznadšerefeta. Ukras na šerefetu radjen je

po starim kalupima stalaktita kojisu ga ranije krasili. Na podnožjumunare, gdje se munara odvaja odglavnog objekta, nalazi se tarih, ispi-san na spoljašnjem dijelu munare, ukrugu. Prijevod tariha glasi:

„DOK POSTOJI (DŽAMIJA ILIMUNARA) ONA ĆE BITI OČITIZNAK POSTOJANJA PRAVDE,DOK JE U USPRAVNOM POLO-ŽAJU JAMAC JE BOŽIJEG ZA-KONA.“32

Treba napomenuti da se u dža-miji nalazi i jedan stari originalnićilim, čija godina izrade nije poz-nata. Ovaj ćilim se sastoji iz tri di-jela i njegova ukupna težina je oko400 kg, a nalazi se ispod današnjeprostirke, koja se sastoji od ćilimaručne radinosti.33

30. Evlija Celebi, Putopis, str 393,39431. Bajro Agovic, Džamije u Crnoj Gori, Almanah, Podgorica2001.godine32. Tarih preveli Ismail Ahmetagic i Nurko Karaman. 2003.godine u

Sarajevu, a zahvaljujuci Jakubu Durgutu mujezinu ove džamije koji jebio angažovan na ovom poslu – podatke dao Jakup Durgut, mujezinove džamije – 2011.godine.33. Podatak dobijen od Jakuba Durguta, 2011.godine.

Slika br. 2. Munare Husein –Pašine džamije

Slika br.1. Unutrašnji dio kupole Husein-pašine džamije

Slika br.4. Mermerni stub na ulazu u džamiju

Slika br.3. Hasura – originalni ćilim koji je u upotrebi i danas


Takođe je značajno napome-nuti da se u Husein-pašinoj dža-miji čuva rukopis Kur’ana(mushafa) koji predstavlja vrhun-sko djelo islamske kaligrafije 16 –tog vijeka. Mushaf je pisan 987.godine po hidžri, odnosno1571.godine, na za htjev Husein-paše. Rukopis ima 233 lista veli-čine 39 x 28,5 cm i povezan jekožnim omotom.Ukrašen je sa352 minijature na zlatnoj podlozi.Motivi su krug, krug sa šiljcimaokrenutim duž stranice, kvadrat istilizovana kupa cvijeća. Prepisi-vač i lluminator nije poznat jer jerukopis potpisan samo signalom,, Dža ‘’, što bi prema rahmetliprofesoru kasimu Hadžiću mogloda odgovara tada čestom imenuDžafer.

Pred džamijom se nalazi šadr-van. O njegovom izgledu je pisaofrancuski putopisac Filip Difre n-Kane, kada je 1573. godine upratnj i francuskog ambasadoraprolazio kroz Pljevlja. Zapisao jesledeće: ‘’ U džamiji ovog mjestavidi se lijepa i umjetnički rađenačesma ‘’.34

U dvorištu Husein pašine dža-mije nalazi se i Sahat kula, koja po-tiče najvjerovatnije iz periodakada je građena i džamija, a za-ključak o ovoj tvrdnji se možeizve sti iz same lokacije i položajaSahat kule. Sahat kula je renovi-rana uz pomoć SO-e Pljevlja 2004god, i danas služi svojoj namjeni.

Porušene pljevaljske džamije

Kada pišemo o islamskoj kum-turi, tradiciji, arhitekturi i uopšteistorijskim korijenima Bošnjaka,smatramo veoma važnim baremukratko spomenuti i uništene, od-nosno nestale tragove bošnjačkogbitisanja na ovim prostorima. Utom smislu ćemo samo nabrojatineke od objekata islamske sakralnekulture koji na prostorima Pljevaljadanas više ne postoje.

Porušene džamije u gradu

1. Hadži Hasan džamija, 2. Odobaša džamija, porušena

1936.godine3. Misri Ahmed beg Jusuf kadi

džamija, porušena 1959.godine,radi regulacije rijeke Breznice.

4. Bubica džamija, porušena1959.godine, radi regulacije rijekeBreznice. Na njenom mjestu sagra-djen soliter i trafostanica.

5. Hamidija džamija, zbog ne-održavanja i nebrige, srušila se1940.godine.

Porušene džamije na seoskom području:

1. Džamija u Mijakovićima,zbog neodržavanja i nebrige, po-rušena 1935,

2. Džamija u Planjsko, zapa-ljena 1943.god. Na istim temeljimaje obnovljena 1967.godine, da biopet bila spaljena 10.04.1993.go-dine.

3. Džamija u Jabukovom grobu,zapaljena 1943.godine.

4. Džamija u Buhrićima, zapa-ljena 1943.godine, na njenim zidi-nama se klanjalo do 1965.godine.35

5. Džamija u Strahovom Dolu,zapaljena 1943.godine,

6. Džamija u Gracu, srušena1912/13, za vrijeme balkanskihratova,

34. Dr Dragana Kujovic, Zapisano u Pljevljima, Monografija, ibidem, strana 111. 35. Bajro Agovic, Džamije u Crnoj Gori, strana 265.

Slika br.8. Sahat kula

Slike br.5. Minijature na stranicamaKur’ana iz 1571. godine

Slike br.6. Minijature na stranicamaKur’ana iz 1571. godine

Slika br.7. Šadrvan ispred džamije –današnji izgledv


7. Džamija u raštićima, zapa-ljena 1913.god, zatim obnovljenapa opet zapaljena 1943.godine.

8. Džamija u Pračici, srušena1943.godine,

9. Džamija u Krndžinoj bari (Kr-ndžinoj vodi), srušena 1913.godine,

10. Džamija u Petinama, sru-šena 1913.godine,

11. Džamija u Nefer Tari (Lever Tari), 12. Džamija u Djurdjevića Tari,13. Džamija u Odžaku, srušena

za vrijeme balkanskih ratova,14. Džamija u Hoćevini, 15. Džamija u Podborovi, 16. Džamija u Borčanima, sru-

šena 1912.godine,

Minaret Hadži Hasan džamije

Nije poznato vrijeme gradnje ovedžamije, ali se zna da je imala dvori-šte koje je služilo kao groblje, u kojesu se sahranjivali mještani istoimenemahale. Džamija je imala lijepe sofei imala je česmu u dvorištu. Premadostupnim podacima 1963. godineizvršena je eksproprijacija džamije iiste godine je porušena. Od nje je dodana danas ostalo vrlo lijepo ka-meno munare, a na njenim teme-ljima je izgradjena društvena zgrada.Čudan i jedinstven loš primjer, i ne-prihvatljiva praksa, da se na teme-ljima džamije, uz sačuvano munare,sagradi svjetovni objekat.

Gradski tip kuće u Pljevljima

Pišući o Pljevljima – Taslidži, nebismo smjeli zaboraviti da u kraćimcrtama bacimo pogled na staru plje-valjsku arhitekturu. Gotovo svegradske kuće koje su građene u po-slednjih dva vijeka u Pljevljima, gra-đene su od mješovitog građevinskogmaterijala - prizemlje ili magaza gra-đene su od kamena, a sprat od nepe-čene cigle (ćerpiča) ili dizme. Svegradske kuće koje su građene u tovrijeme ličile su jedna na drugu i usebi su sadržavale elemente orije -ntalne, osmanske ar hitekture.

Kuće i avlije bogatijih stanovnikasu bile ograđene kamenim zidom, azidovi su građeni i od ćerpiča ili sujednostavno bile ograđene drvenimtarabama. Zidovi ili tarabe bili su vi-soki nekada i do 3 pa i do 4 metra, advorište je bilo podijeljeno na dvadijela, mušku i žensku avliju. Izmuške avlije se izlazilo na ulicukroz velika dvokrilna vrata na kojasu mogla ući zaprežna kola sa stoč-nom hranom do štale ili fijaker sakonjima. U muškoj avliji bila je ibašta sa nekoliko voćki u čijoj hla-dovini se tokom ljeta odmaralo, a izmuške avlije bila su manja vratakoja su vodila u žensku avliju, gdjesu se okupljale žene i u avliju nisumogli ući muškarci koji nisu u bli-žem srodstvu sa domaćinom i uku-ćanima. U ženskoj avliji je običnobio bunar sa čistom vodom i žardi-njere sa cvijećem.

Kuća je u prizemlju običnoimala četiri prostorije, dvije sobe,kuhinju i ostavu-špajz. Na spratusu bile četiri sobe: čardak (primaćasoba), spavaća soba, djevojačkasoba i odžaklija. Cijelom širinom seprotezao hajat (hodnik) sa kamari-jom. Sve sobe su bile prostrane idovoljno osvijetljene. Svaka sobaimala je jedan do dva prozora stan-dardne veličine, na kojima su bilidemiri od kovanog željeta ili odtvrdog drveta.

U čardaku je bila musandara iz-rezbarena od drveta u kojoj se ču-vala posteljina. Do musandare jeSlika br.9. Minaret Hadži Hasan džamije


bila zidana peć sa okruglim lonči-ćima od keramike u zelenoj ili cr-venoj boji, a pored nje je bioabdestluk. Pored peći je bio ugra-đen bakarni lonac zapremine 10do 15 litara vode u kojem se zagri-javala voda i u abdestluku se kori-stila za kupanje ili uzimanjeabdesta. U abdestluku se običnonalazio ibrik i jedna manja posudasa drškom kojom se zahvatalavoda iz lonca.

U odžakliji sobi na spratu je uodžaku bilo ugrađeno ložište zaspremanje kahve gdje je domaćinizjutra kahvenisao.

U sobama su bile sećije od dr-veta, visine oko pola metra i širokeoko 80 cm. Sećije su bile smješteneduž zida, obično ispod prozora, aponegdje su bile uz dva zida. Nasećijama su bili tanki dušeci odvune, a iza leđa jastuci takođe na-punjeni vunom ili dobro upreso-vanom slamom. Soba je bilazastrta sa jednim ili dva ćilima. Usobi je uvijek bilo jedno do dva šilj-teta (vuneni kvadratni dušečić) ve-ličine oko 1 x 1,5 metra i služio jeza sjedenje. Šiljte se davalo da sje-

dne domaćin kuće ili starije osobeili ugledan gost. Šiljtetom se uka-zivala počast uglednim gostima, ilipažnja starim i iznemoglim.

Škole

Pored toga što su Pljevlja bilaadministrativni centar bila su uje-dno i kulturno-obrazovni centar.Prve škole - mektebi su nastale do-laskom Turaka u ovaj kraj. Premaraspoloživim podacima36, u Plje -vljima – Taslidži su postojale slije-deće škole:

Sibjan mektebi-radili su pomahalama, pri džamijama finansi-rane su od strane džematlija. Ovosu najstarije turske škole. U ovimškolama je prerdavana vjero-nauka, školovanje je trajalo dvijegodine, a pohadjala su ih djecapredškolskog uzrasta.

Ibtidaije-osnovne škole. Po ka-rakteru su bile religiozno-svjeto-vne a školovanje je trajalo 3godine. Izučavano je 18 predmetai to: Kur’an, fizika, hemija, krasno-pis, crtanje, gramatika, aritmetika,

geometrija, zemljopis, kao I neki je-zici.37 Postojale su dvije ibtidaije-osnovne škole u Pljevljima, jednase nalazila na Serhatu kod Ce -ntrale, druga kod Husein-pašinedžamije. Ovu školu su pohadjala ipravoslavna djeca.

Ruždije-svjetovne škole, pri-stupne pripadnicima svih vjera.Naziv potiče od turske riječi„rušd“ što znači sposobnost, zre-lost – da učenik može nastavitisvoj život u društvu dobivši zao-kruženo znanje. U njoj su se uče-nici u toku 4 godine osposo -bljavalji za niža činovnička zvanja,ali i državnu službu. Pored ostalihizučavani su i arapski, turski, per-sijski, kasnije francuski i nemačkijezik. Zgrada pljevaljske ruždije senalazila u blizini današnje Gimna-zije. Ruždije su pohadjala i pravo-slavna djeca.

Idadije-više gimnazije. ZgradaPljevaljske idadije nalazila se naDolovima, a potom na Stražici. Po-čela je sa radom 1909.godine.38

Sadri-esbek Osman-paše medresa

Pljevaljska Sadri-esbek Osman-paše medresa, spadala je u tzv. ve-like škole koje su funkcionisale uOsmanskom periodu. Osnovana jejoš u XVII vijeku.39 Školovanje uovoj školi je trajalo od 7,8 čak do 9godina. Zgrada ove pljevaljskemedrese nalazila se gdje i Konvikt-internat koji je služio za učenikeove škole, na mjestu gdje se danasnalazi hotel „Pljevlja“. Školu suisključivo pohadjala djeca pripa -dnici Islama.

Kada smo kod ove medrese,intere santno je napomenuti da sepljevaljski pododbor muslima -nskog kulturno-prosvjetnog dru -štva „Gajreta“ obratio 1926. godineSreskom Vakufsko meari fskom po-vjerenstvu u Pljevljima da im ustupi

36. Uzeir Becovic, Husein-pašina džamija, strana 19137. ibidem

38. ibidem39. ibidem

Slika br.10. Kuća muftije Derviša ef. Sećerkadića


zgradu bivše „Sadri-esbek Osman-pašine medrese“ za potrebe otvara-nja konvikta (internata).

Vakufski odbor na sjedniciodržanoj 01. avgusta 1928.go-dine, odlučuje da se Gajretuustupi zgrada medrese za izvje-sno vrijeme od tri godine, a u imeVakufa ugovor je potpisao njegovpredsjednik muftija Derviš ef. Še-ćerkadić.40

Prvi Gajretov konvikt u Sa -ndžaku svečano je otvoren 12.no-vembra 1928.godine, u okvirudvadesetogodišnjice Gajretovograda.41 Korišćenje zgrade medreseza potrebe Gajreta bilo je bespla-tno od 1928. do 1933.godine, anakon toga uz odredjenju kirijuradi održavanja ovog i ostalihobje kata Vakufa.

Zgrada medrese bila je u oblikukvadrata-četiri zgrade, sa glavnimulazom u dvorište (krug-harem) učijem se središtu nalazio šadrvaan.Imala je dvanaest prostorija triučionice, dvije veće spavaonice, tr-pezariju sa kuhinjom i prostorijomza čuvanje namirnica, ambulantu,sobu za molitvu, kancelariju, stanza upravnika i potrebna odjeljenjaza boravak i učenje pitomaca, pro-storije za spremačicu i obuću. Bilaje u vlasništvu Vakufa Husein-pa-šine džamije.42

Zgrada ove medrese se nalazilau centru grada, u tadašnjoj HajdukVeljkovoj ulici broj 3. Ista je poru-šena 1969.godine i na njenom mje-stu je napravljen današnji Hotel„Pljevlja“.

Mezaristani

U Pljevljima su se, kao i u dru-gim muslimanskim mestima, me-zaristani formirali oko džamija.Neki su sačuvani do današnjihdana, a ima mnogo sačuvanih me-zara i nišana sa arapskim epitafima,dok je nemali broj i onih bez ikakihnatpisa. Mnogi mezaristani su dje-limično ili u potpunosti porušenizajedno sa džamijama čijim vaku-fima su pripadali. Postojalo je i ne-koliko turbeta koja su porušena,dok su neka djelimično sačuvana.

Neki uništeni mezaristani i turbeta

Na tzv. Velikom groblju uPljevljima je sagrađen Medicinskicentar, a sam prostor je saužen i saostale tri strane. Ovaj mezaristannije u upotrebi od 1960.godine.43

Mezaristan u haremu hadžiHasan džamije na Jaliji, porušenikad i džamija.

Mezaristan u haremu MisriAhmed-beg Jusuf Kadi džamije,nakon rušenja džamije, mezaristanje djelimično sačuvan, ali zapuštena na dijelovima mezaristana danasse nalaze kafane i drugi objekti.

Mezaristan u haremu Odabašadžamije - nakon rušenja ove dža-mije, koja nije obnavljana, mezari-stan je zapušten i na na njemu ništanije pravljeno, tako da je vremenommezaristan nestao. Zemljište me-zaristana se danas koristi kao bašta.

Turbe u haremu hadži Rizvan-čauš džamije - nalazilo se sa zapa-dne strane džamije, bila jeplanirana njegova obnova premazapisniku iz 1936.godine, ali nijepoznato zašto nije renovirano.44

Turbe Šejh Muhamed seki-baba, sačuvano do današnjih dana.

Mezar Bajram-age Boljanića,(slika 4), oca Husein-paše, koji je irodonačelnik porodice Boljanića.Mezar se nalazi na porodičnomgroblju u Boljanićima, i odolijevazubu vremena više od četiri sto-tine godina.

Na mezaru Mahmut paše Baj-rovića je ispisan tarih – epitaf

40. Zapisnik Vakufskog odbora Pljevlja, od 01.08.1928.godine.41. Uzei Becovic, Gajret u Pljevljima, Almanah, Podgorica 2007.go-dine, strana 89.

42. Ibidem, strana 94.43. Uzeir Becovic, Husein-pašina džamija, strana 206.44. Arhiv Odbora IZ-e Pljevlja, Zapisnik od 01. 03. 1936. Godine, djel. broj 70.

Slika br.11. Zgrada nekadašnje Sadri-esbek Osman-paša medrese Slika br.12. Mezar Bajram – age Bonjanića


Zaključak

Iz iznesenih činjenica ipodataka o spomenicima iuopšte orjentalnom bošnja-čko-muslimanskom naslje-dju u Taslidži, odnosnoPljevljima možemo zaklju-čiti da je očuvanje tog kul-turnog blaga kao i samogopstanka Bošnjaka na pro-storima Pljevalja, pooda-vno dovedeno u pitanje.Koliko je samo sakralnihobjekata, džamija, medresa,turbeta, mezaristana, na-dgrobnih spomenika i sl.uništeno, možemo konsta-tovati da se sve to nije slu-čajno dogadjalo, već da je,nažalost postojala jednasmišljena državna politikakoja je ne samo bila nezain-teresovana za zaštitu negoje namjerno i doprinosilauništenju tragova postoja-nja bošnjačkog naroda naprostorima ne samo Pljeva-lja, već i čitavog Sandžakapa i šire. Ovi osvrti kojiimaju za zadatak da barempodsjete i upozore na tu itakvu pogubnu politiku,treba takodje da pomognusadašnjim političkim, vjer-skim i kulturnim struktu-rama bošnjačkog naroda danešto učine na konzervira-nju i obnavljanju spome-nika svoje kulturne icivilizacijske prepoznatlji-vosti. I ovaj tekst uprao želida pošalje takvu poruku,jer očuvati kulturu, tradi-ciju, običaje, arhitekturu,džamije, mezaristane, tur-beta i sl, znači obezbijeditiopstanak Bošnjaka i uPljevljima, i u Sandžaku ina čitavom prostoru bivšeSFR Jugoslavije pa i šire.

45. Prostor oznacen tackama znaci necitljivo mjesto. 46. Preveo Salih Trako

Huwe-l-Hayyu-l-BakiBu guzer-i fenayua gelen elbette gider

Bu gidenin ahkam-i- kaza rif-i kaza

Tašlica sancagi ayan-i šerif bahšindanHenedan-i bihterin, kerem sifat Mahmud paša

Sadikane nice hizmetler idup devleteMirmiranlik ile olmušdi kamreva

Sayf- meslul-i šecaat ido ol merd-i-dilirDušmana karši idi kerrar vefa

Gečme ey zairoku ruhuna bir fatiha kimHimmet gelušlu bu toprakda....

...dedi tarih-i vefatini muhtar...bihišt eyledi Mahmud paša

Sene 1316.

Prijevod tariha:

On je (Allah dž.š.) Živi i VječniKo dodje na ovaj prolazni svijet, mora otići

Sudbina onome ko odlazi dosudjuje obalu sudbine

Jedan od uglednika Sandžaka, Taslidže,Plemeniti Mahmud paša iz najuglednije familije,

Onaj što iz domoljublja mnoge hizmete učini zemlji,Onaj što postiže položaj mirmirana (paše),

Onaj hrabri vitez sa uvijek golom sabljom (spreman za boj)Za dušmana je bio kao vjernik Hajdar (hazreti Alija).

Ne prolazi, posjetioče,, prouči mu za dušu jednu „fatihu“, jerNa ovom tlu, tako poduzetan, on drži...

...Muhtar izreče tarih o njegovoj smrti...naseli se u džennetu Mahmud paša 45

Godine 1316. (1898-9).46


SLOVO O BOSANSKOM JEZIKU

Neke stare riječi odjekuju kao tu-đice u narodnom govoru, aliopsta ju i kao svjedoci velike sla-

venske zajednice jezika, mada sada upozicij i anahronizama u bosa nskom i sr -psko m jeziku, kakav je potvrdni oblikriječ i “Da!“ iz češkog jezika. Naime, vrločesto sam čula starije osobe u Sandžakukad se slažu s nečijim mišljenjem da kažu:

„Ano, sinko, tako je“.„Ano, majko, znam!“

Ano. Ano. (Da. Da.) Asocijacijom po-vezujem zemlju iz koje je ponikla idejao širenju pismenosti među slavenskimnarodima sa sandžačkom oazom autoh-tonog narodnog govora, stila življenja,punog nepredvidive jednostavnosti,kakvo se danas sve manje može vidjeti.

Koliko je to izvorno privlačno i zaone koji ne poznaju ove krajeve, potvr-đuje istraživanje usmene narodne poe-zije Milmana Parrya i Alberta Lorda saUniverziteta u Harvardu, koji su uSandžak u upoznali nepismenog AvdaMeđedovića i potvrdili da je Homermogao znati napamet hiljade stihova,onako kako im je Avdo Međedović umikrofon ispjevao ep “Ženidba Smaila-gić-Mehe“, dug kao antički ep “Ilijada“.

Ako se zanemari (ne)sigurnost(ne)pra vilne upotrebe padeža, što done-kle dijeli sudbinu okruženja i utjecaja su-sjednih idioma, leksika bosanskog jezikau Sandžaku je prava riznica sačuvanih le-ksema koje odolijevaju svim vremenima,a svjedoči o zajedničkim korijenima i pre-plitanjima sa jezicima koji su odjekivalipod ovim dijelom nebeskog svoda.

Specifičnost u narodnom govorupredstavlja i upotreba glagola htjeti,spada u grupu nepravilnih glagola, ilipomoćnih, jer svoje oblike tvore od raz-ličitih osnova. Oblik infinitiva glagolahtjeti (hotjeti), ima sve oblike osim pri-djeva trpnog. Najčešći oblik prezentaglasi: hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete,hoće i htjednem, htjedneš, htjedne,htjednemo... Imperfekat: htijah /hoti-jah/ hoćah. U narodnom govoru San-džaka zadržao se jedan sažet oblikglagola htjeti, analogan oblicima impe-rativa nekih glagola, koji se nigdje dru-gdje ne da čuti: hoj. Uz njega ponekadpristaje i glagol moći – moj, jer samo tadva glagola imaju nastavak – u za prvolice prezenta.

Mr. Fatima Muminović-Pelesić

U narodnomgovoru

Sandžaka zadržao se

jedan sažetoblik glagola

htjeti, analoganoblicima

imperativanekih glagola,koji se nigdjedrugdje ne da

čuti: hoj.

ANO, HOJ I MOJ


„Hoj ti danas u čaršiju?“„Hoćeš li ti danas u čaršiju?“

„Znam da ti hoj i učinit ćeš svešto moj za mene.“

„Znam da ti hoćeš i ućinit ćešsve što možeš za mene.“

„Ne znam hoj li moj stići navrijeme?“

„Ne znam hoćeš limoći stići na vrijeme?“

Uz to koncentracijaglasa „h“ u češkom

jezik u: prag /praha, brijeg/brijeh,višegrad /višehrad, potvrđuje ko-liko su ove dvije sredine, kad jeriječ o jeziku, srodne i aute ntičnepo mnogo čemu. Tamo i ondje uSandžaku se besjedi, pričaju priče,čuvaju u sjećanju i epski opjeva-vaju razni događaji, nažalost sodlaskom starih ljudi riječi otimazaborav.

Žao mi je što nemam više vre-mena da tragam za tim odsjajimaprošlosti u jeziku kojipovezuju ljude nadugoj povijesnojstazi i osvje-tljavaju najta-naniju nit pokojoj ih pre-poznajemo, a toje riječ. Iako sam jednom davno uLjubljani dijelila sobu sa ZuzanomČičajovom, koja je govorila češki,obje smo pristale da komunici-ramo na slove nskom /slovena-čkom jeziku i koristimo riječi/besede koje smo obje poznavale.Uvjerila sam se da prostorna uda-ljenost ukazuje na neminovno mi-jenjanje jezika, ali zaje dnički

korijen ostaje. Zato se svakoj riječiradujem kad je prepo znam poistrajnosti da znači i ima svoj tragu govoru. Ona zaslužuje moje po-štovanje, poseban respekt.

„U jeziku, kao i ud r u g i mstvarima,svako odnas je

prije i iznadsvega – pojedinac,

sa pečatom vlastite lično-

sti, određenog pola, određenedobi, određenih osobina duha i ti-jela; nakon toga, svako od nas je iliEnglez, ili Danac, ili Francuz ilibilo šta drugo po svojoj narodno-sti; najposlije, svako od nas pri-pada i čovječanstvu“, kaže OttoJespersen koji očima velikoglingvi ste posmatra svijet, narode unjemu i njihove jezike.

Nemoguće je zaobići Jesperse-novu poruku oproštajnom besjedomupućenom onima koji izučavaju je-zike i književnost naroda:

„Naučnik u oblasti jezika i knji-ževnosti, naročito čovjek koji sebavi civiliziranim narodima našegdoba, ima i zadatak da se bori pro-tiv strašne boljke našeg vremena,nacionalizma, koji je od patrio -tizma daleko kao jedan pol oddrugoga: suština patriotizma jeljubav – ljubav za zemlju, narod ijezik, i to može biti spojeno sa osje-

ćanjem prijateljstva i simpatijeprema drugim narodima. A su-štinska oznaka nacionalizma jeanti patija, omalovažavanje i naj-zad mržnja prema svemu što jetuđe, samo zato što je tuđe...Ovdje razumijevanje jezika i knji-ževnosti može pomoći, pa je jedanod najplementijih zadataka onihkoji proučavaju moderne jezike daprošire znanje i ljubav za ono štoje dobro kod drugih naroda“.

Usuđujem se primjetiti da

nikad narodi nisu bili tako blizujedni drugima, niti su ljudi pozna-vali više jezika, putem njih pribli-žili udaljene i različite kulture,povijesti, umjetnosti drugih na-roda, a teško da je ikad bilo višenesporazuma i mržnje među lju-dima, bilo da su saplemenici, su-narodnici, da sličnim, istim ilirazličitim jezikom govore. Jeziknije izgubio svoju pravu moć dačovjeku otvori put ka drugom čo-vjeku snagom emocije, ljepotommisli, plemenite ideje, ali je dobio

snagu i neki nemuštijezik sile, tehnike,

politike, zavisti,interesa.

U tom kolo-pletu različitosti

govor svakodnevicestarih i mladih ima pa-

tinu nostalgije za prošlim vreme-nima i ljepotu originalnog kojenikom ne škode, nikog ne optere-ćuju, ako se slušaju ušima pleme-nitog radoznalca. Tako otvorendijalog koji vode nane, bake, nene,djedovi sa svojim unucima potvr-đuje da riječi žive u narodnomgovor u i kad ih standardni jezikodbaci kao anahrone.

Ako se zanemari (ne)sigurnost (ne)pravilne upotrebepadeža, što donekle dijeli sudbinu okruženja i utjecaja su-

sjednih idioma, leksika bosanskog jezika u Sandžaku je pravariznica sačuvanih leksema koje odolijevaju svim vremenima, a

svjedoči o zajedničkim korijenima i preplitanjima sa jezicimakoji su odjekivali pod ovim dijelom nebeskog svoda.


Unuka: Nano, ti mene koriš za sve. Nana: Ti hoj svaku noj do koja doba da landa-

raš po sokacima. Ne pristaje to djevoj-kama. Jok vala.

Unuka : Sad je drugo vrijeme, nano.Nana: Ano, drugi vakat , vidim. Kud god hoj,

šta hoj, sve moj, pušćeno vi, pa biraj, po-slijekan se dockan hajrola kajat, morebit.

Unuka: Nano slatka, razumijem ja tebe: ti sikao dijete mogla sama samo u mekteb,a što si porasla, oči ti nisu dali samoj ot-vorit, pričala si ...

Nana: Ano, ano, dijete moje, čuvo se obraz, riječ,nema da za tobom mahala diže prašinu.Ali opet se pogled ukrade i srce zatre-peri. To niko ne smije čuti, ni vidjeti, tose nosi kao tajna u mezar.

Unuka: Vodili te na teferiče i vašare, pa se otvojoj ljepoti pričalo, nano.

Nana: E, vala jesu, svuda sam išla uz pratnjumajke, strine ili tetke. I njih su rezilili,ako neko šušne koju riječ sa mnom. Ano,tako se tad živjelo, i bio lijep život. Smi-jeh, radost na sijelima, na česmama...Sad mladež ima svega, ali ne umije dase raduje. Tek se zadjevojčilo, a ide čar-šijom i oblak duhana za njom. Šta hoj stim dijete? Pitam se ja za sebe. Neće jojniko moj dokazat da to nije dobro zanjeno zdravlje, niti lijepo za oko.

Unuka: Sloboda, nano! Nana: Šta hoj ti od te slobode? Hoj da ti se vide

prsi, hoj da goloraka svitkaš sa dva če-perka krpe, hoj da pušiš, piješ rakiju kaomuško. Hoj da si muško, a onda kakoćeš moj biti majka!?

Unuka: Nano, danas djevojke biraju šta darade, kako se oblače, kuda idu. Izbor jevažno pitanje u životu svakog čovjeka,posebno u životu žene. Ja znam šta hoćui šta mogu!

Nana: Ano, znaš. Hoj ovo, hoj ono! Tako i onekažu što u onim pušnicama sjede iudišu dim, oči da insanu ispadnu, bezte i ove da se sit naplače. Jednom sampogriješila te otvorila vrata, rekoh nekaradnja, pa se nakvesih malo unutra,jedva se naziru insani u polumraku,dim ko u sušnici za ovčije lubine, mu-zika udara u mozak...

Unuka: Nemoj nano, tebi se to učinilo tako, nisiti to dobro vidjela. Šta kažeš da te jed-nom povedem da vidiš gdje ja izlazim?

Nana: Ano, sinko, da se smiju mojim dimijamakao Dževinoj pidžami na vašaru.

Unuka: To je nano ona žena što joj je sestra do-nijela lijepu pidžamu, a ona mislila da jekomplet koji može nositi vani, pa takou pidžami otišla u narod.

Nana: E dobro je srelo, o tome se pričalo gdjeje dvoje stalo. Ti to hoj da se o menipriča.

Unuka: Pa sad narod mnogo i ne priča nano.Gleda serije na televiziji, mladi za kom-pjuterom...

Nana: Ano, mila, kome god dođem, samo štosjednem i kahvu mi turu, reknu mi dašutim dok se nešta tamo na televiziji nezavrši. Ni riječ ne daju progovorit, ameni je razgovor kao boniku lijek.

Unuka: Nano, ta riječ: ano, nije naša riječ, trebašreći: da, jeste, tako je.

Nana: Čija je ta riječ? Čula sam je od moje nane,pa moja majka je koristila istu riječ, pameni milo kad reknem: ano, a ti veliš daje stranska.

Unuka: Niko više ne govori: hoj, moj, negohoćeš li, možeš li?

Nana: E vidiš kako je ova čusta riječ: samo hoj,moj i sve ti je jasno. Hoj kazat da ti menene razumiješ ?

Unuka : Ano, nano moja, šta ti hoj, slušam teodmalehna. Znam kako dišeš!

Nana: Ano!

Pored oblika glagola hoj u go-voru bljesne i oblik aorista glagolahtjeti koji glasi šćah i šćadijah.

Primjer: E baš mi je žao što hitaš,a šćadijah koju prosunuti s tobom.

E šćah ti reći da krenemo pješke,imamo vremena...

E šćadijah te pitat kako ti je žena,ali ti hoj da se naljutiš...

Riječi žubore niz vrijeme kaoskrivene kapi u slapovima rijekaGrabovice, Vape, Jablanice, Raške,Jošanice, Lima, Ljudske i teku kozna u koje more...Ano.Ano.


Turcizmi su riječi preuzete iz tur-skog jezika. U njih se ubrajaju imnoge riječi arapskog, persij-

skog, grčkog, romanskog i drugog po-rijekla, koje se u naš jezik ušle prekoturskog koji ih je prethodno usvojio, aima ih i u mnogim evropskim jezicima,naročito kod balkanskih naroda koji sudugo bili pod turskom (osmailiјзкош )vlašću i kod kojih je uticaj islama bio jači.Neki turcizmi su postali dio i govornogi književnog jezika i nije im nađena od-govarajuća zamjena, dok se drugi osje-ćaju kao provincijalizmi i izbjegavajuseu književnom jeziku, sem u slučaju kadse želi u govoru ili pisanju istaći lokalni

kolorit, žargon, ili vrijeme u kojem seneka radnja dogadja. Postoje glagoli saturskom osnovom na koju dodajemonaše nastavke, a postoje takođe riječi odnaše osnove i turskih nastavaka.

Za razliku od brojnih turcizama kojisе odnose na odjevne predmete, jela,pića, cvijeće, voće i povrće, vojne izraze,nazive zgrada i dijelove zgrada, zanatei zanatske alate i sprave, metale, poku-ćanstvo, trgovinu itd, koje su veomabrojne, riječi koje se odnose na vremen-ske pojave nisu brojne, a još se mogučuti u govoru u nekim našim krajevimaili naći u starijim tekstovima. Evo nekihtakvih primjera:

azur (persijski) - nebesko plavetnilo

ala (hala) (tur.) - mitološko čudovi-šte srodno aždahi i zmaju koje ima jačuduhovnu silu od aždahe, a leti kaozmaj i vila. Vjeruje se da vodi oblake inavodi grad na ljetinu. Zа zmaja se,pak, misli da je kao ognjevit junak, odkojeg "oganj odskače i svijetli."Alo(Halo) nesital", " Bori se kao ala saberićetom".(Vuk Karaddžić, srpski reč-nik).

anadol (tur.grčki) - istok

ačik (hačik) (tur) - otvoren, jasan,svijetao, nezastrt, nepokriven, otkri-ven; primjer: "On izađe na goru Pe-trovu,/Otkleno je hačik pogledati/,Pogledati u Tursku Udbinu". (VukovSrpski rječnik).

ačik hava (tur.) - vedrina, vedronebo, ačikluk – čistina, vedrina

bugija (tur.) - para, dim, prašina,ugljenmonoksid

Sulejman Muftarević-Heman

METEOROLOGIJA I VRIJEME

TTUURRCCIIZZMMII KKOOJJII SSEE OODDNNOOSSEE NNAA VVRREEMMEENNSSKKEE

PPOOJJAAVVEE


čevrntilja, čevrtije (tur.) - okre-tanje , vrćenje oko svoje ose.Danas se u meteorološkoj termi-nologiji ovom riječju nazivajuvazdušne trube, vrtlozi, kovitlacina kopnu ili na moru.

dalga (tur.) - talas, val, bura namoru, jaki vjetrovi na kopnu,

hamsin - ina (ar.) - 1. drugiperiod zime su trajanju od 50dana, od 31. januara do 21.marta. 2.. Vreo, suh vjetar uglav-nom u južnom smjeru koji do-stiže snagu oluje, puha nasjevernoj i istočnoj Africi. Najče-šće traje 50 dana ( s prekidima)posle jesenje ravnodnevnice.

iklim (tur, persijski, starogr-čki) - kraj, zemlja, klima,

kijamet (tur.) - nepogoda, me-ćava, rđavo vrijeme, nevrijeme, aova riječ ima inače drugačije, ne-meteorološko značenje

koš- hava (tur.) - ovu kovanicunarod izgovara košava . Ona je sa-stavijena od dvije turske riječi: košznači trka, brzina, a hava vazduh,znači brzi vazduh ili vjetar koji seutrkuje sa drugim vjetrovima.

monsun (ar.) - vjetar koji pe-riodično mijenja svoj pravac uzavisnosti od godišnjeg doba:zimi duva s kopna prema moru,a ljeti obrnuto i zato sе običnoupotrebljava taj termin u mno-žini: monsuni.

rahmet (ar.) - ima vise znače-nja, a jedo od njih je plodotvornajetnja kiša.

razgaliti se, razgaljivati se(arapski) - ima više značenja, a umeteorološkom smislu znači raz-vedriti se , proljepšati se (vrijeme).

sabah (ar.) zora, svitanje, jutro.Ima još nekih značenja"Bulbulpjeva u ružicu, sabah , zoraje"!(Vukov srpski riječaik),

samum (ar.) - jak i vreo vjetarkoji duva iznad pustinjskih pred-jela Sjeverne Afrike.

titra (tur.- titremek ) – treperiti,titrati, drhtati od zime.

Umnogim mjestima ili selima narod je uSandžaku tumačio čudne pojave, po-krete životinja kaо predznak za pro-

mjenu vremena. Tako naprimjer, po selima iDоnје i Gornje Pešteri kad vo trese nogu sma-tralo se da će biti kiše ili snijega.

U predjelu oko Prijepolja i Priboja se smatrakad je ljeti mnogo osica da će biti duga i hladnazima.

U selima oko Sjenice se smatra kad stokauveče neprekidno pase i neće da ide kući dapredstoji nevrijeme.

U predjelima oko Nove Varoši smatra se da

kad prije marta zagrmi da će biti hladna godina. U novopazarskom, tutinskom i sjeničkom-

kraju se smatra da kad žabe mnogo krekećutreba očekivati lijepo vrijeme.

U mnogim selima Sandžaka domaćice sunekad stavljale ogledala u naćve da bi sutradanbilo lijepo vrijeme, odnosno dan vedar kao ogle-dalo.

Ljudi koji su željeli da napakoste svom su-sjedu natapali su komad platna u vodu, da bitime navodno najavili ili prizvali sutradan kišu,tako da njihov susjed ne može obaviti svoje polj-ske radove.

KKAAKKOO JJEE NNAARROODDUU SSAADDŽŽAAKKUU NNEEKKAADDAA

PPRROOGGNNOOZZIIRRAAOO VVRRIIJJEEMMEE


mihrāb m (ar .) ovalno udubljenje u uzidu džamije sa koga hodža predvodimolitvimilet m (ar .) narod, nacijamímār f (ar .) graditelj, arhitektamìmber, minber m (ar .) govornica udžamiji, uzvišenje od više stepenikaizrađenih u mermeru ili drvetu, sakoje hodža drži predavanje, hudbu mìnder m (tur .) slamarica ili šiljte na-punjeno vunom koje se stavlja prekosećije, ili sama sećijamìntān m (pers.) gornji dio odjeće,vrsta jakne sa dugim, uskim ruka-vima, izrađena od čohe, sukna ili pa-mučne isprošivanei postavljenetkanineímírāz m (ar .) 1. nasljedstvo; 2. imo-vina koju žena unosi u brakMìsîr m (jevr.) Egipatmìsîr m (jevr.) kukuruzmìsîrka f (jevr.) 1. vrsta bundeve; 2.vrsta kokoši, morska kokoš, morkamìstrija f (ar .) zidarska alatka kojasluži za malterisanjemìsvak, mìsvać m (ar .) vrsta četkiceza zube koju su muslimani vijeko-vima u potrebljavali, a napravljena jeod drveta Salvadora persikamíva, mívka f (pers .) voće, voćkamònsun m (ar .) vjetar koji mijenja

svoj pravac zavisno od godišnjegdoba: zimi puha skopna prema moru,a ljeti obratno muàlim m (ar .) nastavnik u mektebumubárek, mubáreć m (ar .) 1. veselje,slavlje; 2. čestitkamudèris m (ar .) nastavnik u medresimudžìza f (ar .) natprirodne pojave,čuda koja se pripisuju božijim posla-nicimamufte (pers.) besplatno, džabe, ba-davamùftija f (ar .) najstariji po rangu mu-slimanski sveštenik u jednom okruguili pokrajinimuhàbet, mehàbet m (ar .) 1. prija-teljski razgovor; 2. ljubav, prijateljstvomuhàdžir, muhàdžer m (ar .) izbje-glica, emigrant, iseljenik, doseljenikmuhalèbija f (ar .) vrsta jela, posla-stice od pirinčanog griza ili brašna,mlijeka i šećeramuhànat, muhànatan (ar .) 1. osje-tljivo; 2. strašljivac, propalica, nešo-vjekmùhtač, mùhtadž (ar .) potrebno,nužno, zavisno od drugogmùhur m (pers .) pečat, štambiljmujèzin m (ar .) džamijski službenikkoji uči ezan i tako objavljuje da je vri-jeme namaza

muaèla f (ar .)1.učenje Kur’ana naglaskoje izvodi u džamiji više hafizaodjednom; 2. derviško grupno pobo-žno učenjemukàjet (ar .) zabrinuto, obazrivo,pažljivo; 2. obratiti pažnju na nešto,povesti računa o nečem ili nekommûmija f (ar .) 1. balzamovano tijelokod starih Egipćana; 2. figurativno –ukočenosst, mršav, ispijen čovjek, ne-pokretan, šutljivmùla, mùlla m (ar .) 1. učen čovjek,teolog, kadija u većim gradovima; 2.titula koju je sultan dodjeljivao uče-nim pojedincimamulájim (ar .) blago, mirno, mekanomunáfik m (ar .) smutljivac, licemjer,spletkarmunára, minaret m (ar .) vitki toranjdžsmije sa kojeg mujezin poziva namolitvumunásib (ar .) umjesno, zgodno, po-voljno, valja semùrāt, mùrād m (ar .) želja, ono zaćim se žezne, čežnja, ispunjavanježeljemuráhuja, mráija m (ar .) onaj koji sepretvara, koji se izdaje za ono šzo nijemùrdar, mùrdarun m (pers .) 1. prljav,nečist,, pis; 2. bitanga, propalica, čo-vjek sposoban na prljave rabotemurèćef, murèćep m (ar .) mastilo, cr-nilo, tintamùrtat, mùrtatin m (ar .) 1.izdajnik; 2.otpadnik od vjeremùsāf m (ar .) kur’anmusáfir m (ar .) gost, putnik namjer-nikmusàka f (ar .) jelo koje se peče od po-vrća i proprženog mesamusàla f (ar .) polana, čistina na kojojse pod otvorenim nebom obavljajugrupne molitve, bajram namazmùšebak, mùšebci m (ar .) drven iz-razbarene rešetke na prozorima mu-slimanskih kuća mušèma f (ar .) ovoštano, gumiranoplatnomuštèrija m (ar .) 1. kupac, klijent; 2.interesent, onaj koji nešto želi, nanešto pretendujemuštùluk m (ar .) bakšiš, nagradaonome ko prvi javi ili donese dobruvijestmùtfak, mùtvak m (ar .) kuhinja, pro-storija u kući u kojoj se pripremahrana

JEZIČKA SEHARA Uređuje: Muratka Fetahović

Usvakodnevnoj komu-nikaciji, u ku}i, naulici, u mahali, u kah-

vama, na posijelima i nasva kom nezvaničnomskupu, upo tre bljava se ve-liki broj orijentalizama - riječikarakteris tičnih za bosansko,a još više za sandžačkoleksičko po dru čje.

Za neke od tih riječi možda se i može naši adekvatna zamjena ujednoj riječi slavenskog porijekla, ali je mnogo češći slučaj da se moraupo trijebiti niz pojmova da bi se objasni lo potpuno zna čenje sadržanou samo jednom orijentalizmu. Za takvu se man tičku upotpunjenostmožemo zahvaliti dugoj genezi do oblika kakav riječ danas ima.

U ovoj rubrici navešćemo neke od orijentalizama karakteri stičnihza leksiku sandžačkih Bošnjaka i dati njihova osnovna i prenesena -figurativna značenja.

M


Mr. Mensur Zukorlić

Na prostoru od 741km² koji zah-vata tutinska Opština, živi višeod 50.000 stanovnika (98 % Bo-

šnjaka, ostala 2 % čine Srbi, Albanci i Cr-nogorci). Teritoriju pokriva stotinaknaselja i zaseoka koja karakteriše zanim-ljiva geomorfološka struktura (visora-vni, brda, briježuljci, brijegovi, planinei planinski venci, klisure, kotline, vrtače,pećine i rijeke sa živopisnim pritokama).Ravničarskog zemljišta je malo.

Među pomenutim naseljima je seloMorani, nešto izraženijeg brdsko-pla-ninskog reljefa na kome se ističe niz bre-žuljaka i brda obraslih manjim šumskimpovršinama u kojima dominira divlja li-jeska. Etimologija imena sela je veoma

zamršena. Korijen riječi je antičko-ilirskii odnosi se, najvjerovatnije na područjeprekriveno vlagom, vodom i blatom, štoje ako se posmatraju klimatske pogod-nosti vrlo uvjerljivo.

Selo pripada nizu manjih sela i za-seoka na rubu Donje Pešteri (1.000 m)na znatno nižoj nadmorskoj visini oduobičajene, jugoistočno od prostranogKoštampolja, na površini koja se zavr-šava brdovitim predelima sela Škrijelje injegovih zaselaka: Morani, Noćaje, Mi-lanoviće, Namga i Brniševo (967 m). Mo-rani je jedno od starijih naselja uSandžaku. Nalazi se u Opštini Tutin (Re-publika Srbija) i u njemu, u 50-tak doma-ćinastava živi oko 200 stanovnika.

Selo Morani bošnjačka oaza

spokoja

Selo Morani


Usred sela, pored česme, kojusu izgradili mještani kao hajrat, na-lazi se džamija koja je izgrađenadavne 1879. godine. Pored džamijepostoji jedno od starijih seoskihmezarja (grobalja). Zbog dotrajalo-sti i nedovoljno mjesta za džematMorana i okolnih sela, obnovljenaje 1974. godine zajedničkim sred-stvima odbora vjerske zajednice imještana. Tom prilikom je džamijadobila i munare.

U Kur‘ani Kerimu,Allah,dž.š.,propisuje nagradu za one koji Al-lahove džamije grade i održavaju:„Allahove džamije održavaju onikoji u Allaha i u onaj svijet vjerujui koji namaz obavljaju i zekat dajui koji se nikoga osim Allaha ne boje;oni su, nadati se je, na pravomputu." (El Tewbe, 18)

Unutrašnjost džamije u seluMorani je završena i usklađenaprema potrebama džemata. Ospo-sobljena da se u njoj mogu obavljatiredovni namazi (ibadeti). Musafirikoji posjećuju selo imaju priliku davide eksterijer I enterijer ove preli-jepe džamije i upoznaju sa sa aktiv-nostima koje sprovodi njen imamRaif ef. Krkušić i džematlije sela.

Mezarje u selu

Ime starog seoskog mezarja kojese nalazi uz potok pored džamije je„Glavno groblje“. Obilazak mezarjasmo obavili sa čuvenim efendijomi alimom Ćamilom Ujkanovićem,čiji je rametli otac obavljao službuvaiza i hatiba, još od davne 1925.

godine. Svog oca je na ovoj dužno-sti naslijedio 1974. godine i bioimam sve do penzionisanja 2004.godine. Na osnovu saznanja nakonobilaska mezarla, uvjerili smo se ustarost naselja o čemu svjedoči nizsačuvanih nišana sa natpisom naosmanlijskom jeziku.

Običaji muslimana koji vukuporijeklo iz osmanskog perioda sa-čuvali su islamske principe o izgra-dnji nadgrobnih spomenika(nišana) koji naravno, pripadajuislamskoj arhitekturi i civilizaciji,koji predstavljaju historijsku i kul-turnu bastinu ljudi ovih prostora.Islam ne odobrava podizanje ili iz-

gradnju nadgrobnih spomenika,ali ističe da treba obići mezarja imezare kako bi se podsjetili nanaše umrle. Prema tome musli-mani obilježavaju mezare svojihumrlih lijepo uklesanim kamenompred kojim uče El Fatihu.

Kada se dolazi iz više pravacaprema džamiji koja je smještena udolini, dočekuje nas kaldrmisaniplato, pored kojeg je groblje i dža-mija, sa jedne strane a česma sadruge strane puta koji vodi u višepravaca prema bližim i udaljenijimokolnim naseljima. U središtu gro-blja, na njegovoj najistaknutijiojtački, stoji nekoliko starih od kame-

Ćamil Ujkanović


nih isklesanih nišana napisanih har-fovima na osmanlijskom jeziku. Okonjih su na sve strane razasuti nišanirazličitih oblika i veličine, razbacanipo zelenoj površini, obrasli visokomtravom. Sliku ambijenta upotpu-njuje jedna cesma, koju koristemnogi prolaznici dobronamjernici.Često sjednu na klupu kraj česme dase napiju vode i razgledaju, malodžamiju, malo mezarje, i na trenutakse prisjete sudbine svih koji hodaju ikoji su hodali Božjom zemljom.

Ali značaj ove džamije i grobljanije samo u tome; ona je moždaznačajnija s gledišta historije neko-liko nadgrobnih spomenika, sa na-tpisima, pružaju nam zanimljivepodatke o prošlosti gdje predstav-ljaju pravi arhiv u kamenu. Danassmo u mogućnosti da svoja ranijasaznanja o vremenu nastanka ovihnatpisa upotpunimo i najnovijimnalazima. Sudeći po napisima nanišanima, selo je najvjerovatnije na-stalo tokom sredine XVIII vijeka.Kao i brojna okolna naselja, zapo-sijedaju ga arnautska plemena Kli-menta od kojih su nastala brojnidanašnji rodovi.

Naime, prilikom naseg obila-ska groblja, i isčitavanja nadgrob-nih nišana (spomenika), da seprimijetiti po neka isklesana sa-blja koja simboliše vojničku pro-šlost umrlog. To su elementi kojinam govore da je groblje poreddžamije u Moranima nastalo još uXVlll vijeku. Poznato je i kao mu-hadžirsko, na kome su sahranji-vani stranci koje bi smrt zatekla ublizini sela.

Najstariji mezar u selu potičeiz hidžretske 1239, odnosno1823/24 i odnosi se na izvjesnogMahmud Bašu, što ukazuje da jebio glava nekog od rodova kojisu decenijama unazad osnovaliselo. Neke od starih natpisa smotranskribovali i oni se, osim po-menutog, odnose na izvjesnogAhmeda (H. 1260 – 1844) i Ja-kuba sina Sulejmanovog (H.1273 / 1856-57) :

1. Pomoć pri transkripciji i utvrđivanju godina: Dr. Redžep Škrijelj

Morani je selo koje bilježi veoma vidljivu depopulaciju stanovništva.Iz njega su mnogi otišli sa voznom kartom u jednom smjeru.


DOGAĐAJI

Predstavljena knjiga “Sandžak multietnička regija“

Knjiga Sandžak multietnička regijatreba da bude dopinos otvaranjujavne debate o regionalizmu,

koji je još uvijek osjetljiva tema u Srbiji,poručio je njen priređivač, narodni po-slanik Esad Džudžević, predstavljajućiknjigu na javnoj tribini o regionalizmu,održanoj u beogradskom Medija-centrupočetkom 2011. godine. Na tribini su go-vorili i: prof.dr. Redžep Škrijelj – histo-ričar, Muhedin Fijuljanin – novinar ipublicista i Aleksandra Šanjević izFonda za otvoreno društvo.

“Sandžak je paradigma zahtjeva saterena za regionalizaciju ove zemlje i,naravno, najzgodnije tlo za manipula-ciju na ovu temu”, rekao je Džudžević,

uz zaključak da zalaganje za re-gionalizaciju nije sepa-ratizam, već vodiekonomskom razvoju ipolitičkoj stabilnosti re-giona i države. On je,govoreći o aktuelnojpolitičkoj situaciji napodručju Sandžaka,kazao da je upravo “fe-nomen Zukorlić nastaoda bi omalovažio naneki način temu regio-nalizma”, ističući po-trebu otvorenog iracionalnog razgovora idijaloga o ovoj temi.

Drugo dopunjeno iz-danje knjige Sandžakmultietnička regija, osimradova iz prvog izdanja,sadrži i poseban rad oSandžaku i sandžačkimBošnjacima novinara i

publiciste Muhedina Fijuljanina,kao i novousvojena zakonska rješenja u

oblasti zaštite manjinskih prava u Repu-blici Srbiji. Knjiga, također, sadrži pri-mjere regionalnog uređenja pojedinihevropskih zemalja, koji potvrđuju regio-nalizam kao princip dobrog rješenja zamnoga pitanja u njima.

Govoreći o položaju Sandžaka krozhistoriju, historičar dr. Redžep Škrijel, jeocijenio da knjiga pokazuje kako jedanmali narod želi da se integriše u institu-cije Srbije onako kako dolikuje modernojevropskoj državi. “Vidimo budućnostSrbije u “zdravim”, razvijenim regio-nima, koji će procesom decentralizacijepočeti da jačaju”, rekao je Škrijelj i napo-menuo da se time ne bi zadiralo u cjelo-vitost države.

Muhedin Fijuljanin je ubjeđenja da biregionalizacijom, Sandžački Bošnjaci,kao i svi drugi građani, lakše ostvarivalisvoja prava, te da su regioni inače dobrorješenje za svaku zajednicu, uklučujući iSrbiju. Govoreći o prednostima regiona-lnog uređenja unutrašnjih odnosa u jed-noj državi, Fijuljanin se osvrnuo kako nameđunarodno-pravni aspekt tog pita-nja, tako i na unutrašnjo-političke od-nose u našoj zemlji, a posebnomultietnički pristup regionalnom sta-tusu Sandžaka, koji, kako je kazao, trebada bude “corpus integratum” modernei demokratski uređene Republike Srbije,region u kojem zajedno žive pripadnicirazličitih etničkih grupa.

Aleksandra Šanjević iz Fonda za ot-voreno društvo podržala je otvaranjedebate i dijaloga o regionalizaciji kaovažnoj i aktuelnoj temi. Prema njenim ri-ječima, u Srbiji je danas ubrzan višego-dišnji trend “beogradizacije” države, čijaje posljedica veliko siromašenje unutra-šnjosti zemlje, posebno pograničnih kra-jeva, uključujući i Sandžak.

U OKVIRU TRIBINE O REGIONALIZMU ODRŽANE U BEOGRADU


Šanjevićeva je ukazala naogromne razlike u razvoju međudijelovima Srbije i istakla da otvara-nje teme regionalizacije znači otva-ranje teme ravnomjernog razvoja.

Predstavljanje knjige Sandžakmultietnička regija organizovao jeCentar za bošnjačke studije u Tu-tinu. Promocija ove značajne publi-kacije, sa nekoliko izuzetnihautorskih radova i izvoda iz doma-ćeg i međunarodnog zakonodav-stva u oblasti zaštite manjinskihprava, pozitivnih primjera iz pra-kse regionalnog uređenja savreme-nih evropskih država, nakonBeograda, održana je i u: Tutinu,Novom Pazaru, Sjenici, Prijepolju,kao i u Sarajevu.

S obzirom da je u okviru priprema zapolaganje završnog ispita - male matureu osnovnom obrazovanju i vaspitanjuza školsku 2010/2011. godinu Ministar-

stvo prosvjete izdalo predviđene zbirkezadataka iz srpskog, odnosno maternjegjezika, i iz matematike, pored srpskog, ina jezicima sedam nacionalni h manjina- hrvatskom, mađarskom, albanskom,rumunskom, rusinsko m, slovačkom ibugarskom jeziku, Izvršni odbor Bo-šnjačkog nacionalnog vijeća u tehni-čkom mandatu zatražio je od ministraprosvjete Žarka Obradovića da istebudu štampane i na bosanskom jeziku,čime bi se ispoštovalo pravo na obrazo-vanje na bosanskom jeziku za sandža-čke Bošnjake u Republici Srbiji.

U zahtjevu upućenom ministru pro-svjete Žarku Obradoviću stoji da jeprema važećim zakonskim propisima,Zakonom o ratifikaciji Evropske poveljeo regionalnim ili manjinskim jezicima,Zakonom o zaštiti prava i sloboda na-cionalnih manjina i Zakonom o naciona-

ZBIRKE ZA POLAGANJE MALE MATURE NISU ŠTAMPANE NA

BOSANSKOM JEZIKU


lnim savjetima nacionalnih ma-njina, u Republici Srbiji, pripadni-cima bošnjačke nacionalnezajednice zagarantovano pravo naobrazovanje na maternjem bosan-skom jeziku. U zahtjevu se, tako-đer, napominje da je Zakonom ozabrani diskriminacije regulisanoda su svi jednaki i uživaju jednakpoložaj i jednaku pravnu zaštitubez obzira na lična svojstva, te daje svako dužan da poštuje načelojednakosti, tj. zabranu diskrimina-

cije, odnosno da je istim zakonompropisana zabrana diskriminacijepo svim, kao i po nacionalnomosnovu.

“S obzirom da zbirke zadataka,u skladu sa zakonom i obavezuju-ćim međunarodnim dokume -ntima, nisu štampane nabosa nskom jeziku, na taj način naj-drastičnije je povrijeđeno i onemo-gućeno ostvarivanje prava naobrazovanje na maternjem jezikupripadnicima bošnjačkog naroda u

Republici Srbiji, čime su sandžačkiBošnjaci dovedeni u diskrimina-torski položaj”, kaže se, izmeđuostalog, u dopisu Izvršnog odboraBošnjačkog nacionalnog vijeća,kojim se poziva Ministarstvo obra-zovanja da otkloni uočene nedo-statke i štampa zbirke zadataka izsrpskog, odnosno maternjeg jezikai iz matematike i na bosanskom je-ziku, kako je to učinjeno i na osta-lim manjinskim jezicima.

Predsjednik Izvršnog odbora BNV-a Esad Džudžević je u pismu kojeje, 9. februara 2011, uputio grado-

načelniku Novog Pazara Mehu Mah-mutoviću i predsjedniku opštine SjenicaMurizu Turkoviću pozdravio njihovuinicijativu za promjenu nekih nazivaulica, ali i ih je i obavijestio o zakonskim

obavezama u vezi sa ovom oblašću kojesu prenijete u nadležnost Bošnjačkomnacionalnom vijeću (Nacionalnom sa-vjetu bošnjačke nacionalne manjine).

U članu 22. Zakona o nacionalnimsavjetima nacionalnih manjina („Sl.glasnik RS“ br. 72/09) regulisana je na-dležnost Vijeća u ovoj oblasti. Džudže-vić je, kako radi informisanosti tako idaljeg postupanja po ovom pitanju, citi-rao dva stava ovog člana, tj. da „Nacio-nalni savjet:

- predlaže promjenu naziva ulica, tr-gova, gradskih četvrti, zaselaka, drugihdijelova naseljenih mjesta i ustanova zakoje je utvrđeno da su od posebnog zna-čaja za nacionalnu manjinu;

- daje mišljenje u postupku utvrđiva-nja naziva ulica, trgova, gradskih četvrti,zaselaka i drugih dijelova naseljenihmjesta ako je na području jedinice lo-kalne samouprave ili naseljenog mjestajezik nacionalne manjine u službenojupotrebi;

- kao i član 23. istog zakona: „Pojedi-načni pravni akti iz: čl. 12. do 15, čl. 17. i18. i čl. 20. do 22. ovog zakona koji sudonijeti bez odgovarajućeg prijedloga ilimišljenja nacionalnog savjeta su protiv-zakoniti, odnosno ništavni…”

Dudžević je u pismu zatražio odgospodin a Mahmutovića i gospodina Tur-kovića da o ovome obavijeste nadležneslužbe, kako bi, na zakonit način, obaviliovaj veoma važan posao na zadovoljstvosvih građana i u skladu sa zakonom.

Mišljenje BNV-a neophodnopri promjeni naziva ulica

BNV je dalo saglasnost donijetoj odluci Skupštine grada Novog Pazara da seGradski trg nazove po osnivaču Novog Pazara Isa-begu Ishakoviću


Svojim dopisom od 18. februara2011. godine, Izvršni odbor BNVzatražio je od ministra unutra-

šnjih poslova Srbije Ivice Dačića da, uskladu sa njegovim ovlašćenjima i za-konom, preduzme odgovarajuće me-hanizme pri stvaranju uslova zaostvarivanja prava na službenu upo-trebu bosanskog jezika i pisma prili-kom izdavanja ličnih dokumenata upolicijskim upravama u Sandžaku.

Dopisom se podsjeća da je BNV još28. januara 2010. godine, navelo da “ukompjuterskim programima koji se ko-riste u policijskim stanicama u sandža-čkim opštinama, u kojima se upisujupodaci o građanima u klasifikaciji nacio-nalnosti ne postoji nacionalnost Bošnjak,

čime je prekršen član 79. Ustava Repu-blike Srbije, član 1. Zakona o zaštitiprava i sloboda nacionalnih manjina,član 11. Okvirne konvencije Savjeta Ev-rope“, uz podsjećanje da se na poslje-dnjem popisu stanovništva, održanomod 1. do 15. aprila 2002. godine, 136.087građana izjasnilo kao Bošnjaci.

U istom dopisu je navedeno i to dase u opštinama u Sandžaku nova ličnakarta izdaje samo na ćiriličnom pismu,mada je u tim opštinama u ravnoprav-noj službenoj upotrebi bosanski jezik ilatinično pismo, čime su prekršeničlan 18. i 79. Ustava Republike Srbije,član 9. i 11. Zakona o zaštiti prava isloboda nacionalnih manjina i član 11.Okvirne konvencije za zaštitu nacio-nalnih manjina.

Također, u dopisu se ističe da se uputnim ispravama, u rubrici: „držav-ljanstvo“, ispisuje „srpsko“, umjesto„državljanstvo Republike Srbije“, čimeje prekršen član 38. Ustava RepublikeSrbije i član 1. Zakona o državljanstvu,kao ni da se prilikom upisivanja poda-taka o adresi građanina ne poštujuodluke organa jedinica lokalne samou-prave o promjeni naziva ulica, čime jeprekršen član 79. Ustava Republike Sr-bije, član 11. Zakona o zaštiti prava isloboda nacionalnih manjina, član 22.Zakona o nacionalnim savjetima nacio-nalnih manjina i član 11. Okvirne kon-vencije Savjeta Evrope.

Uz zahtjev za preduzimanje odgova-rajućih mjera kojima bi se građanimapripadnicima bošnjačke nacionalne za-jednice omogućilo da uživaju svojaprava u skladu sa Ustavom, zakonima imeđunarodnim standardima, Izvršniodbor BNV u tehničkom mandatu za-tražio je od ministra Dačića i organizo-vanje posebnog sastanka na tu temu.

Bošnjacima lična dokumentana bosanskom

ZAHTJEV MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRBIJE

U putnim ispravama se,

u rubrici “državljanstvo”,

ispisuje “srpsko” umjesto

državljanstvo Republike

Srbije


Nastavak ostvarivanja prava Bošnjaka

Izvršni odbor BNV, koji vrši funkcijuBošnjačkog nacionalnog vijeća u teh-ničkom mandatu, zatražio je od na-

dležnih ministastava u Vladi Srbijepreduzimanje neophodnih mjera za na-stavak ostvarivanja nacionalnih pravapripadnika bošnjačkog naroda u Repu-blici Srbiji. U odvojenim pismima kojesu šefovi četiri resora u Izvršnom od-boru BNV-a uputili ministrima pro-svjete, kulture, unutrašnjih poslova idržavne uprave i lokalne samoupravezatraženo je obezbjeđenje primjene Mo-dela obrazovanja za sandžačke Bo-šnjake, osnivanje Zavoda za kulturusandžačkih Bošnjaka, formiranje Redak-cije programa na bosanskom jeziku priRTS-u, kao i dosljedna službena upo-treba bosanskog jezika i pisma u javnimispravama i jedinicama lokalne samou-prave, u skladu sa zakonom i međuna-rodnim standardima. U pismima senaglašava da je realizacija ovih proje-kata od ključnog značaja za ostvarivanjesveukupnih manjinskih prava Bošnjakau Republici Srbiji i očuvanje njihovognacionalnog identiteta.

Bošnjačko nacionalno vijeće izradiloje, u drugoj polovini 2009. godine, u sa-radnji sa Ministarstvom prosvjete,Model obrazovanja za sandžačke Bo-šnjake u Republici Srbiji, kojim se pred-viđa uvođenje bosanskog jezika ucjelokupan vaspitno-obrazovni sistemza pripadnike bošnjačkog naroda u Sr-biji, u skladu sa zakonom. U saradnji saKatedrom bosanski jezik Filozofskog fa-kulteta Univerziteta u Sarajevu, Izvršniodbor BNV obezbijedio je i sertificiranjeučitelja i nastavnika o poznavanju bo-sanskog jezika, ali je implementacijaModela u školskoj 2010/2011. godiniipak izostala.

U oblasti informisanja, Bošnjačko na-cionalno vijeće iniciralo je formiranje Re-dakcije programa na bosanskom jeziku,odnosno Redakcije na manjinskim jezi-cima u Centralnoj Srbiji, pri Javnom ra-diodifuznom servisu RTS-a, za šta je, 16.marta prošle godine, dobilo i podrškuProgramskog odbora RTS-a.

Što se tiče Zavoda za kulturu sandža-čkih Bošnjaka, u zahtjevu za njegovoosnivanje se ističe da bi to bila jedin-stvena institucija na nivou cijele zemljekoja se sistematski stara o cjelokupnojkulturnoj baštini Bošnjaka Sandžaka uSrbiji, i napominje da ovakvu institucijuimaju pripadnici skoro svih manjinskihzajednica u Republici Srbiji.

Na planu službene upotrebe bosan-skog jezika i pisma, u dopisima mini-strima unutrašnjih poslova i državneuprave i lokalne samouprave se zahtijevaizdavanje ličnih isprava i drugih doku-menata za pripadnike bošnjačkog narodana bosanskom jeziku, adekvatna pri-mjena Zakona o državljanstvu u pogledukvalifikacije državljanstva u pasošima,kao i sprovođenje Odluke o utvrđivanjutradicionalnih naziva jedinica lokalne sa-mouprave, naseljenih mjesta i drugihgeografskih naziva na bosanskom jezikuna području Novog Pazara, Sjenice, Tu-tina i Prijepolja, u skladu sa zakonom. Uzzahtjeve za omogućavanje ostvarivanjanacionalnih prava Bošnjaka u RepubliciSrbiji kroz realizaciju navedenih proje-kata, ministrima prosvjete, kulture, unu-trašnjih poslova i državne uprave ilokalne samouprave su proslijeđeni i ela-borati za iste, te zatraženo organizovanjeposebnih sastanaka na istu temu sa dele-gacijom Izvršnog odbora koji, u skladu sazakonom, obavlja poslove Bošnjačkog na-cionalnog vijeća u tehničkom mandatu.

OD RESORNIH MINISTARSTAVA U SRBIJI ZATRAŽEN

Neophodniobezbjediti

primjenu Modela

obrazovanjaza sandžačke

Bošnjake,osnivanje

Zavoda zakulturu

sandžačkih Bošnjaka, formiranje Redakcije

programa na bosanskom

jeziku priRTS-u, kao i

dosljednaslužbena upotreba

bosanskog jezika i pisma

u javnimispravama ijedinicama

lokalne samouprave


Kako bi bili rasvjetljeni i procesuirali odgo-vorni za ratne zločine nad pripadnicimabošnjačkog naroda u Sandžaku u periodu

od 1992. do 1995. godine, zbog kojih se iselilo višeod polovine bošnjačkog stanovništva sa područjaopštine Priboj, kao i iz ostalih sandžačkih gradova,predsjednik Izvršnog odbora BNV-a Esad Džu-džević, početkom marta 2011. godine, uputio jepismo ministarki pravde u Vladi Srbije SnežaniMalović, u kojem je zatražio da u skladu sa ovla-šćenjima i sa zakonom, preduzme odgovarajućemjere u tom pravcu.

Džudžević je tom prilikom podsjetio g-đu Malovićna neke od zločina koji su u tom periodu izvršeni:

- 10. aprila 1992. godine iz autobusa na linijiČajniče-Pljevlja izveden je Nusret Kuloglija, mje-štanin sela Zaostro, opština Priboj, nakon čega muse gubi svaki trag;

- 10. maja 1992. godine, iz bolesničke postelje upribojskoj bolnici, od strane pripadnika srpskevojske, kidnapovani su Sabahudin Čeljo i JusufŠolaj, koji su istog dana ubijeni na teritoriji BiH.Ovaj zločin nije procesuiran, niti je osoblje bolnicepodvrgnuto bilo kakvim kaznenim mjerama;

- 26. avgusta 1992. godine, u Sjeverinu, ubijenje Ramo Berbo od strane pripadnika srpske voj-ske. Razlog ubistva je bošnjačko ime u ličnoj karti.Zločin nije procesuiran;

- 26. avgusta 1992. godine, u selu Sočice, spa-ljeno je pet bošnjačkih kuća, što je označilo početakširoke akcije spaljivanja i uništvanja bošnjačkihsela uz granicu sa BIH. Do 1995. godine uništenoje 185 kuća i veliki broj pomoćnih objekata;

- 21. oktobra 1992. godine, ispred svoje kuće uSjeverinu, od strane pripadnika Srpske vojske kid-napovan je Sabahudin Catović, nakon čega mu segubi svaki trag. Zločin nije procesuiran;

- 22. oktobra 1992. godine u ranim jutarnjim sa-tima, iz radničkog autobusa na liniji Sjeverin-Priboju mjestu Mioče, izvedeno je 16 radnika Bošnjaka,koji su putovali na posao u pribojske kolektive. Ot-micu su izvršila lica u uniformama sa srpskim obi-lježjima. Oteti su istoga dana odvedeni u Višegrad,

na teritoriju BIH, gdje su, na obali Drine, mučeni,sječeni noževima, mrtvi kamenovani, a potom ba-čeni u Drinu. Za ovaj zločin su, u Beogradu 2005.godine, pravosnažno osuđeni: Milan Lukić, Dra-gutin Dragičević i Oliver Krsmanović na po 20 go-dina zatvora i Đorđe Šević na 15 godina;

- 18. februara 1993. godine, Vojska Jugoslavijeje granatirala bošnjačko selo Kukuroviće. Tom pri-likom su ubijeni: Uzejir Bulutović, Mušan Huso-vić i Fatima Sarač. Ostali stanovnici su spas našliu bjekstvu, a selo je spaljeno. Zločin nije procesui-ran. Nepoznato je da li je vođena bilo kakvaistraga;

- 27. februara 1993. godine iz voza u željezni-čkoj stanici Štrpci kod Priboja kidnapovano je 19putnika - 18 Bošnjaka i 1 Hrvat. Putnici su odve-deni u Višegrad, gdje su likvidirani. Za ovaj zločinje, u Višem sudu u Bijelom Polju (Crna Gora), osu-đen na 15 godina zatvora Nebojša Ranisavljević izDespotovca (Srbija). U Srbiji ovaj zločin nije pro-cesuiran iako je izvršen nad devet građana Srbije;

- 6. aprila 1993. godine, u Sjeverinu, pripadnicivojske u srpskim uniformama kidnapovali su izkuće Hasana Mujovića, nakon čega mu se gubisvaki trag. Zločin nikada nije procesuiran.

O ovim i drugim zločinima nad bošnjačkimstanovništvom na ovom području svjedoče istra-živanja i podaci Fonda za humanitarno pravo izBeograda, Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskihprava i sloboda iz Novog Pazara, Odbora za za-štitu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost izPriboja, kao i drugih domaćih i stranih organiza-cija i institucija.

Džudžević je, na kraju dopisa, zatražio od mi-nistarke da ovaj zahtjev bude razmotren što hit-nije, kao i da, u cilju što adekvatnijeg rješenja, onaprimi delegaciju Izvršnog odbora Bošnjačkog na-cionalnog vijeća u tehničkom mandatu.

Pitanje rasvjetljavanja i procesuiranja zločinanad Bošnjacima tokom 90-tih godina prošloga vi-jeka predsjednik Ivršnog odbora BNV Esad Džu-džević postavio je i na sjednici Narodne skupštineRepublike Srbije u formi poslaničkog pitanja.

Rasvjetljavanje zločina nadBošnjacima (1992-1995)

ZATRAŽENO OD MINISTARSTVA PRAVDE


CBS poklonio 1.287 primjeraka knjiga

Centar za bošnjačke studije (CBS) izTutina u februaru je realizovao ak-ciju poklanjanja knjiga na bosan-

skom jeziku školskim i gradskimbibliotekama u svih šest sandžačkih opština.

Akcija je završena uručivanjem po-klona novopazarskim srednjim školamai Državnom univerzitetu. Poklone je do-bilo 66 školskih i gradskih biblioteka.Centar za bošnjačke studije knjižni fond

u ovim ustanovama obogatio je sa podevet naslova iz historije, književnosti,kulture i bosanskog jezika. Uz publikacijeiz svoje izdavačke djelatnosti, CBS je po-klonio udžbenike i skripte za nastavnipredmet Bosanski jezik sa elementimanacionalne kulture od I do VIII razreda.Školske i gradske biblioteke u ovom re-gionu su dobile 1.287 primeraka knjiga uukupnoj vrijednosti od 775.300 dinara.

Predstavnicima novopazarskih sre-dnjih škola i Državnog univerziteta knjigesu uručene u prostorijama Bošnjačkog na-cionalnog vijeća (BNV) u Novom Pazaru.

Ustanova u oblasti kulture, Centar zabošnjačke studije (CBS), osnovana je2004. godine transformacijom naciona-lne biblioteke Sandžaka “Vehbija Ho-džić” . Sedište CBS-a je u Tutinu.

Centar za bošnjačke studije je jediniizdavač na bosanskom jeziku u Repu-blici Srbiji. U okviru izdavačke djelatno-sti pokrenuto je više edicija.


Uokviru serije seminara o ostvarivanjumanjinskih prava Bošnjaka u RepubliciSrbiji, u organizaciji Misije OSCE u Beo-

gradu, u Novom Pazaru je, 4. aprila 2011, odr-žan okrugli sto o temi “Službena upotreba jezika- zakonodavstvo i implementacija”. Na okru-glom stolu su učestvovali predstavnici Bošnja-čkog nacionalnog vijeća, lokalnih samoupravasandžačkih opština, predstavnici nevladinogsektora, medija, kulture i obrazovanja. Na okru-glom stolu se, iako su pozvani, nisu pojavilipredstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova,kao i drugih organa i institucija nadležnih za im-plementaciju zakonskih odredbi o službenojupotrebi manjinskih jezika u javnom životu.

Cilj ovih seminara, kako je kazala Jelena Joka-nović iz Odjeljenja za demokratizaciju MisijeOSCE u Srbiji, je otvaranje dijaloga o mnogim te-mama ostvarivanja manjinskih prava pripadnikabošnjačkog naroda u Republici Srbiji, u skladu sazakonom i standardima Evropske unije. LjubicaĐorđević, profesorica na Fakultetu za evropskepravno-političke nauke u Novom Sadu, mišljenjaje da ostvarenje manjinskih prava kroz službenuupotrebu svog maternjeg jezika spada u korpustzv. kulturne autonomije, te da na tom planu unašoj zemlji postoji veliki nesklad između zakon-ske regulative i prakse. Za djelotvornije ostvarenjeovog prava od suštinske je važnosti prisustvovolje državnih i drugih organa na implementacijuzakonom regulisanih obaveza, kao i primjenjivostsankcija za kršenje zakona.

U skladu sa zakonom i međunarodno prih-vaćenim standardima, naša zemlja ima obavezuda pripadnicima manjina obezbijedi ravnopra-vnu upotrebu maternjeg jezika i to jo neopho-dno učiniti na svim poljima - od matičnih knjiga,upisa u lična dokumenta, obrazaca i svih vrstajavnih isprava, do vođenja upravnog i sudskog

postupka na jezicima manjina, isticanja nazivanaseljenih mjesta, unaprjeđenja prijevoda pro-pisa i promocije bilingvizma i interkulturalnogdijaloga i komunikacije.

Potpredsjednik Izvršnog odbora BNV-a Mu-hedin Fijuljanin ukazao je, tom prilikom, da ipored činjenice što je bosanski jezik službenijezik u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, a odne-davno i u Prijepolju, njegova ravnopravnost upraksi nije zaživjela. On se posebno osvrnuo naneimplementaciju Odluke o tradicionalnim na-zivima jedinica lokalne samouprave, naseljenihmjesta, geografskih i drugih naziva na bosan-skom jeziku na području Novog Pazara, Sjenice,Tutina i Prijepolja, podsjećajući da je to zakon-ska obaveza kako za Ministarstvo za državnuupravu i lokalnu samoupravu, tako i za pred-stavnike lokalnih vlasti. Fijuljanin je ukazao dasuština problema nije u tome da li će nazivi na-seljenih mjesta biti ispisani latinicom i ćirilicom,već da se, zapravo, radi o tome da su pomenu-tom odlukom mnogim naseljenim mjestimavraćeni njihovi tradicionalni nazivi i da se onimoraju istaći ravnopravno sa nazivima na sr-pskom jeziku.

Po pitanju uvođenja bosanskog jezika u služ-benu upotrebu u opštini Priboj, Fijuljanin je uka-zao na to da se radi o čistoj politizaciji togpitanja, te da se, i pored zakonskog osnova, bo-sanski jezik u Priboju ne uvodi kao službeni jezikiz ideoloških i nacionalnih razloga.

O odgovornosti države za implementacijuzakonskog prava na službenu upotrebu bosan-skog jezika govorila je i predsjednica Sandža-čkog odbora za zaštitu ljudskih prava i slobodaSemiha Kačar. Ona je istakla da država treba od-govoriti svojim građanima na pitanje da li, uovom pogledu, doživljava manjine kao teret ilikao svoje bogatstvo, podsjetivši da Evropska po-velja o regionalnim ili manjinskim jezicima iOkvirna konvencija o ljudskim i manjinskimpravima sadrže minimum pravnog okvira i dana jednoj strani imamo zakone, a na drugoj dis-kriminaciju u praksi.

Predstavnik NVO “Urban In” Sead Biberovićnaglasio je odgovornost nadležnih državnih or-gana u ostvarivanju potpune ravnopravnostisvojih građana u svim oblastima, ističući posebno

Manjine: teret ili bogatstvo države? OKRUGLI STO O SLUŽBENOJ UPOTREBI BOSANSKOG JEZIKA


neophodnost zajedničkog rada svihsubjekata na svim nivoima, dok jepredsjavnik sjeničkog “Floresa”Sedat Vrcić naglasio da se stvarimoraju rješavati sistemski, te da jeneouvođenje bosanskog jezika uslužbenu upotrebu u opštini Pribojčisto ideološke prirode. NovinarkaSuada Dolićanin osvrnula se na či-njenicu da se pozivu na učešće urasprav i po ovom pitanju nisuodazvali predstavnici Ministarstvaza državnu upravu i lokalnu sa-moupravu, kao ni predstavnici Mi-nistarstva unutrašnjih poslovadovoljno govori o njihovoj otvore-nosti na rješenje ovih problema.

Da nije potrebno nikakvo normi-ranje jezika, kako to neki ističu, većpoštovanje zakona, odgovornost na-dležnih organa i propisivanje sankcijai kazni za nepoštovanje propisanog,ukazao je direktor sjeničke bibliotekeMustafa Baltić, kao i direktorka Ne-vladine organizacije “DamaD” ZibijaŠarenkapić, koja je posebno upozorilana izuzetno loše stanje u matičnimknjigama, katastru nepokretnosti idrugim javnim evidencijama.

Učesnici okruglog stola konsta-tovali su da je, u pogledu službeneupotrebe manjinskih jezika, Srbijaratifikovala odgovarajuća među-narodna dokumenta i zakone usa-

glasila sa evropskim standardima,ali da to nije zaživjelo u praksi, daje neophodno provesti Odluku otradicionalnim nazivima jedinicalokalne samouprave, naseljenihmjesta, geografskih i drugih nazivana bosanskom jeziku na područjuNovog Pazara, Sjenice, Tutina i Pri-jepolja, da nedostaju sankcije za ne-primjenjivanje propisa, kao i da jeneophodno bolje upoznati samegrađane sa pravima koja im pripa-daju i da je, u tom smislu, potrebnoorganizovati posebne kampanje idruge oblike rada, te da posebnuulogu u svemu tome ima samo na-cionalno vijeće.

„Srbija je multietnička zemlja, koja je opredijeljena za mir, stabilnosti najbolje moguće odnose sa svojim susjedima“

Na međunarodnoj manifestaciji“Sarajevo Bussines Forum“,koja je održana u bosanskoher-

cegovačkoj prijestonici Sarajevu, učešćeje uzeo i ministar u Vladi Republike Sr-bije Sulejman Ugljanin, kome je tom pri-likom uručena i Plaketa Grada Sarajeva,a uručio mu je sam gradonačelnik Sara-jeva prof. dr. Alija Behmen.

Sarajevo Bussines Forum, koji je odr-žan od 6. do 8. aprila, okupio je oko 300investitora, kao i veliki broj zvaničnika,te preko 250 akreditovanih novinara izraznih dijelova svijeta. Radi se o prvojmeđunarodnoj investicionoj konferen-

ciji održanoj u organizaciji Bosna BankInternationala (BBI) i Islamske razvojnebanke (IDB). Za potencijalna ulaganja,na konferenciji je ponuđeno 153 proje-kata ukupne vrijednosti 14,7 milijardieura. Na Forumu su ponuđeni projektiiz oblasti turizma, infrastrukture, ene-rgije, poljoprivrede, drvne industrije, fi-nansija i obrazovanja.

Učestvujući u radu panela o temi:“Razvoj i ekonomska saradnja u re-gionu”, ministar Uljanin je, kao prviučesnik foruma, u ime Vlade RepublikeSrbije, rekao da se region Zapadnog Bal-kana više ne pominje samo kao političkinestabilno područje, već da su našezemlje - zemlje poslovnih ljudi, privred-nika i stručnjaka, istraživača spremnih iželjnih da sarađuju međusobno, ali i dasarađuju sa vodećm zemljama svijeta.Kako je kazao, samo kroz jaku ekonom-sku saradnju može se ozbezbijediti sta-bilnost i drugoročni prosperitet u ovom,nekad turbulentnom, dijelu Evrope.“Ovo je još jedna potvrda sve boljih do-brosusjedskih odnosa između naših pri-jateljskih naroda i država - RepublikeSrbije i Bosne i Hercegovine, koje karak-

UČEŠĆE MINISTRA UGLJANINA NA „SARAJEVO BUSSINES FORUM“-U


teriše intenzivan politički dijalog isvestrana bilateralna, a naročitoekonomska saradnja“ - kazao jeministar Ugljanin.

Naglašavajući da je predstavlja-nje regiona Zapadnog Balkana upozitivnom poslovnom kontekstuzajednički cilj svih zemalja ovogpodručja, Ugljanin je kazao da je utom smislu prioritetno “privlače-nje investitora, ali i saradnja nasvim nivoima, zajednički projektikoji se finansiraju iz evropskih fon-dova, saradnja regionalnih agen-cija, zajednički nastupi na trećimtržištima i druge regionalne inici-jative koje otvaraju brojne moguć-nosti za razne vidove saradnje kojaje potrebna našim zemljama. Uvje-ren da poslovni forum u Sarajevupredstavlja dobru osnovu za una-prjeđenje saradnje i učvršćivanje

ekonomskih odnosa između pri-vreda svih zemalja regiona, a na-ročito Bosne i Hercegovine,Hrvatske i Srbije, Ugljanin je, utom smislu, istakao da je regiona-lna saradnja stalni prioritet VladeRepublike Srbije i osnov za dugo-ročnu stabilnost i privredni rastovog regiona.

“Srbija je odlučna na svom ev-ropskom putu. Ona je multietničkazemlja koja je opredijeljena za mir,stabilnost i najbolje moguće odnosesa svojim susjedima. Naš zajedni-čki pravac kretanja je stabilnostekonomija i ostvarenje punoprav-nog članstva u Evropskoj uniji”,kazao je ministar Ugljanin, zaklju-čujući da se zajedničkim naporimamože učiniti mnogo na poboljšanjuživota u cijeloj regiji.

Pored ministra Ugljanina, na

panel raspravi su govorili i Vera Ko-balija, ministarka ekonomije i održi-vog razvoja Republike Gruzije,Kemal Kožarić, guverner Centralnebanke BiH, kao i Rifat Hisarciklio-glu, predsjednik TOBB-a - Unije pri-vrednih komora Turske.

U toku trajanja Foruma, ministarUgljanin se sastao i sa Datukom SeriRustamom, pre dsje dnikom vladeMalezijske savezne države Melakesa saradnicima. Tom prilikomUgljanin je prezentovao mogućno-sti za ekonomsku saradnju dvijezemlje, kao i ulaganja u opštine kojese nalaze u resoru Kancelarije zaodrživi razvoj ekonomsko nedo-voljno razvijenih područja. Sago-vornici ministra Ugljanina suizrazili posebno interesovanje zaunaprjeđenje privredno-ekonom-ske saradnje Srbije i Malezije.

Mladi iz Novog Pazara moći ćeda stiču znanje na seminarimai kursevima o trošku Indije u

raznim oblastima, jedan je od dogovorapredstavnika indijske ambasade i čel-nika grada Novog Pazara.

Prilikom posjete Novom Pazaru,11. aprila 2011, ambasadorka Indije razgo-varala je sa čelnicima novopazarske grad-ske uprave, rukovodstvom Bošnjačkognacionalnog vijeća i upoznala se sa pri-vrednim i kulturnim potencijalima grada.

Gradonačelnik Novog Pazara MehoMahmutović istakao je da je Indija tre-nutno jedna od najvećih ekonomskihsila na svijetu i da je ovo bila prilika dase delagaciji indijske ambasade pred-stave svi potencijali regiona, a i način nakoji bi oni mogli svojim investitorima daponude razloge za ulaganje u Sandžak.

“Prvi put sam u Novom Pazaru inadam se da je ovo samo početak dobresaradnje Indije sa ovim gradom. Imalismo konstruktivne razgovore sa grado-načelnikom Mahmutovićem i složilismo se da postoji veliki broj oblasti u ko-jima možemo da sarađujemo. Naše am-bicije su da budemo partneri u

Festival indijskog filma u Novom Pazaru

AMBASADORKA INDIJE POSJETILA NOVI PAZAR


izgrađivanju ljudskih resursa i utom smislu sam predložila grado-načelniku kurseve i seminare umojoj zemlji, koji su do sada bili odvelike koristi”, rekla je nakon raz-govora sa čelnicima novopazarskegradske uprave amasadorka Indijeu Beogradu Nengcha Lhouvum.

Tokom boravka u Novom Pa-zaru, indijska ambasadorka posje-tila je i sjedište Bošnjačkognacionalnog vijeća.

U razgovoru sa predsjednikomIzvršnog odbora Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća Esadom Džudževi-ćem i šefom Resora za kulturuDžengisom Redžepagićem razmo-trena su pitanja ostvarivanja nacio-nalnih prava Bošnjaka u Srbiji imogućnosti saradnje BNV i amba-sade Indije u Beogradu u oblastikulture. U vezi sa tim, inicirano jeodržavanje Festivala indijskogfilma u Novom Pazaru.

“Indija je jedna velika zemlja iza nas je od izuzetnog značaja una-prjeđenje saradnje sa njom u svimoblastima. Održavanje Festivala in-dijskog filma, najveće filmske in-dustrije u svijetu, jedan je od prvihkoraka ka uspostavljanju dobrihodnosa indijske i naše kulture”,kazao je nakon razgovora sa amba-sadorkom Lhouvum predsjednikIzvršnog odbora Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća Esad Džudžević.

Povodom obrušavanja dijela be-dema na lokalitetu Novopazar-ske gradske tvrđave tokom

vremenskih nepogoda koje su zadesileNovi Pazar krajem maja mjeseca 2011godine, Bošnjačko nacionalno vijeće za-tražilo je od Vlade Republike Srbije, Mi-nistarstva kulture, informisanja iinformacionog društva i ostalih nadlež-nih organa, institucija i ustanova, pre-duzimanje hitnih mjera na sanacijinastale štete, kao i sprovođenje pro-grama sveobuhvatne obnove i zaštiteovog izuzetno značajnog spomenikakulture sandžačkih Bošnjaka.

Novopazarska gradska tvrđava saKulom Motriljom je jedan od najzna-

čajnijih historijskih građevinskihkompleksa u Novom Pazaru. Iako sekompleks tvrđave nalazi pod zašti-tom države kao spomenik kulture odvelikog značaja i kao prvi na listi prio-riteta čiju zaštitu Bošnjačko naciona-lno vijeće traži od nadležnihinstitucija već duži niz godina, isti jeveć decenijama prepušten propadanjui stalnom urušavanju.

"Bošnjačko kulturno naslijeđe napodručju Novog Pazara, Sandžaka i ci-jele Srbije značajan je dio sveukupnogkulturnog naslijeđa i historijskog bo-gatstva Republike Srbije i, u skladu satim, Bošnjačko nacionalno vijeće tražiod nadležnih državnih organa njegovucjelokupnu sistemsku zaštitu i očuva-nje", saopštilo je Bošnjačko nacionalnovijeće na press konferenciji održanepovodom upućenog zahtjeva nadlež-nim organima.

Izvršni odbor Bošnjačkog naciona-lnog vijeća još jednom je od Vlade Re-publike Srbije zatražio hitnoformiranje Zavoda za kulturu sandža-čkih Bošnjaka u Republici Srbiji kaomehanizma za ostvarenje naprijed na-vedenog cilja i sprječavanje dalje deva-stacije i urušavanja kulturne baštinesandžačkih Bošnjaka.

Nužna hitna obnova Novopazarske tvrđave

ZAŠTITA KULTURNOG NASLIJEĐA BOŠNJAKA

Novopazarskagradska

tvrđava saKulom Motri-ljom je jedan

od najznačajni-jih historijskih

građevinskihkompleksa u

Novom Pazaru.


Uprostorijama Vijeća Kongresabošnjačkih intelektualaca u Sara-jevu, 2. juna 2011, je potpisan

Memorandum o saradnji između te insti-tucije i Bošnjačkog nacionalnog vijeća uSrbiji. Memorandum su potpisali pred-jsednik Izvršnog odbora BNV-a EsadDžudžević i predsjednik Vijeća Kon-gresa, akademik, Nedžad Mulabegović.

Memorandumom je predviđena za-jednička saradnja u oblastima kulture,naučne, izdavačke, istraživačke, poslovnekao i svake druge oblasti koja ima za cilj

unapređenje izgradnje bošnjačkog iden-titeta u Bosni i Hercegovini, Sandžaku izemljama Jugoistočne Evrope i svijetu.

U Memorandumu se navodi da ćestrane potpisnice svoje buduće aktivno-sti provoditi na bazi uzajamnog povje-renja permanentnim informisanjem osvim bitnim aktivnostima za kje se oci-jeni da bi bile korisne za izgradnju širekulturološke, akademske, instituciona-lne mreže.Unapređenje odnosa obav-ljaće se putem sredstava komunikacije,međusobnim posjetama, organizira-njem konferencija, okruglih stolova,promocija i svih drugih oblika usmene ipisane komunikacije.

Predsjednik Vijeća Kongresa Bošnja-čkih intelektualaca, akademik, NedžadMulabegović smatra da je potpisivanjeovog memoranduma od strateške važ-nosti za Bošnjake na Balkanu, uz konsta-taciju da „u bošnjačkom narodunedostaju određene veze i druženja, raz-mjene mišljenja, koji bi trebali da, kao ikod ostalih naroda, dovedu do jednogzajedničkog konsenzusa, u smislu defi-nisanja nekih osnovnih postulata bitnihkako za sadašnjost, a naročito za buduć-nost generacija koje dolaze“.

Ovom prilikom održana je i tribinapod nazivom „Bošnjačka riječ, da li sečuje dovoljno“, na kojoj je, također, pro-movisan časopis Bošnjačka riječ. Na tri-bini su govorili Muhedin Fijuljanin, šefresora za informisanje u Izvršnom od-boru BNV-a, i prof.dr. Redžep Škrijelj,glavni i odgovorni urednik časopisa.Prisutnima je prikazan i kratkometražnidokumentarni film „Sandžački Bo-šnjaci“ u produkciji Centra za bošnjačkestudije iz Tutina.

Tribini je prisustvovao veliki brojistaknutih kulturnih i javnih ličnosti izBiH-a, a propratili su ga i brojni mediji.

Potpisan Memorandum o saradnji BNV-a i Vijeća Kongresa

bošnjačkih intelektualaca


Urazgovoru predstavnika Izvr-šnog odbora BNV-a u tehničkommandatu sa predstavnicima bel-

gijske ambasade u Beogradu, , razmo-trena su pitanja funkcionisanja i radaBošnjačkog nacionalnog vijeća i ostvari-vanja nacionalnih prava sandžačkih Bo-šnjaka u Republici Srbiji.

Potpredsjednik Izvršnog odboraBNV-a Muhedin Fijuljanin, tom prili-kom, ukazao je na tri ključna pravca icilja djelovanja i rada Izvršnog odboraBNV. Prvi od tih pravaca se tiče rasvje-tljavanja i procesuiranja odgovornih zasve ratne zločine počinjene nad pripad-nicima bošnjačkog naroda u Sandžakutokom 90-tih godina, kao i za drugeoblike teških masovnih kršenja ljudskihprava, što je, po ocjeni Izvršnog odboraBNV-a, dužnost države i njenih pravo-sudnih organa prema Bošnjacima kaosvojim građanima. Drugi pravac djelo-vanja je potpuna implementacija nacio-nalnih prava za pripadnike bošnjačkenacionalne zajednice u Republici Srbiji

u skladu sa međunarodnim dokumen-tima, Ustavom i zakonima RepublikeSrbije. U vezi sa tim, Fijuljanin je belgij-skim diplomatama ukazao na ključneprojekte BNV-a u sve četiri oblasti defi-nisane zakonom, ističući tom prilikomda je u posljednje dvije godine praktičnozaustavljen proces ostvarivanja naciona-lnih prava bošnjačke nacionalne zajed-nice u Srbiji i nužnost da država pružisve neophodne garancije za njegov na-stavak i realizaciju ključnih projekata utom smislu.

Kao treći pravac djelovanja bitan zaostvarivanje nacionalnih prava sandža-čkih Bošnjaka, BNV smatra da je u pro-cesu decentralizacije i regionalizacijeSrbije neophodno predvidjeti adekva-tnu regionalnu samoupravu tako da šestsandžačkih opština u kojima u najvećemdijelu žive sandžački Bošnjaci čine jednuadministrativnu oblast. U tom smislu,istaknuta je neophodnost stavljanja vansnage Uredbe o upravnim okruzima,kao i obezbjeđivanje djelotvornog uče-šća Bošnjaka u javnom životu.

Fijuljanin je istakao da je u vezi sasvim ovim pitanjima potrebno postignutisaglasnost svih relevantnih činilaca.

Izvršni odbor BNV-a u tehničkommandatu smatra da nije dobro što jedošlo do ukidanja Ministarstva za ljud-ska i manjinska prava, čiji resor je pripo-jen Ministarstvu za državnu upravu ilokalnu samoupravu, te da bi, zbog teh-ničkih razloga, brzog isteka rokova, kaoi činjenice što niko do sada nije prijaviolistu za učešće na izborima 17. aprila,dobro bilo razmotriti i pitanje odlaganjazakazanih izbora.

Nužnost nastavka procesaostvarivanja nacionalnih

prava Bošnjaka

PREDSTAVNICI BELGIJSKE AMBASADE U BEOGRADU POSJETILI BNV


Spremnost države za rješavanje nagomilanih

problema u Sandžaku

MINISTAR MARKOVIĆ U POSJETI BNV-U

Ministar za ljudska i manjinskaprava i državnu i lokalnu sa-moupravu u R. Srbiji Milan

Marković sa saradnicima posjetio je, 25.marta 2011, Bošnjačko nacionalno vijećei razgovarao sa predstavnicima Izvr-šnog odbora BNV koji obavljaju funk-ciju Vijeća u tehničkom mandatu.

Tokom razgovora, predsjednik Izvr-šnog odbora BNV-a Esad Džudževićpodsjetio je ministra Markovića da je uposljedne dvije godine zaustavljen procesostvarivanja nacionalnih prava sandža-čkih Bošnjaka, te da za to najveću odgo-vornost snosi država i njeni organi.Posjetu ministra Markovića Džudžević jeokarakterisao preokretom i naznakomdeblokade dalje implementacije projekatakoji su od suštinskog značaja za naciona-lni identitet Bošnjaka na ovim prostorimau oblastima definisanim zakonom.

Za sandžačke Bošnjake u RepubliciSrbiji od ključnog je značaja očuvanjemira i stabilnosti ovog područja, eko-nomski napredak i razvoj i demokrati-zacija zemlje i ostvarenje prava u skladu

sa zakonom i međunarodnim standar-dima. Džudžević je, u tom smislu, kaoneophodnost istakao postizanje sagla-snosti po pitanju tri stvari koje treba dadovedu do stvaranja unutarbošnjačkogkonsenzusa i punog partnerskog od-nosa Bošnjaka sa državom: prvo, neop-hodnost potpunog rasvjetljavanja iprocesuiranja svih zločina i drugih te-ških masovnih kršenja ljudskih prava napodručju Sandžaka tokom 90-tih go-dina, što bi, po mišljenju predstavnikaBNV-a i Bošnjačke liste „smanjilo mani-pulacije o temama veoma bolnim za Bo-šnjake”; drugo, nastavak ostvarivanjanacionalnih prava Bošnjaka u skladu sazakonom i međunarodnim standar-dima, a koji podrazumijeva realizacijuzapočetih projekata Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća u oblastima obrazovanja,kulture, službene upotrebe jezika ipisma i informisanja na bosanskom je-ziku; treće, obezbjeđenje djelotvornogučešća Bošnjaka u javnom životu. Poredovoga, Džudžević je spomenuo i neop-hodnost ukidanja uredbe o okruzimanaslijeđene iz doba režima SlobodanaMiloševića, a kojom je područje 6 san-džačkih opština podijeljeno u dva upra-vna okruga, i njegovo definisanje kaojedne administrativne oblasti sa sjediš-tem u Novom Pazaru.

“Postizanje svega ovoga stvorilo biambijent da izbori za Bošnjačko nacio-nalno vijeće, lokalni parlamentarni iz-bori i uopšte svi problemi koji suprisutni u Sandžaku budu transformi-sani iz jedne negativne energije u jedanveoma pozitivan ambijent”, rekao jeDžudžević, dodajući da je odgovornostza to na akterima unutar bošnjačkog na-


cionalnog korpusa, ali i na drža-vnim zvaničnicima.

Od posjete ministra Markovića,kao i narednih poteza države naovom i svim drugim planovima,Džudžević je izrazio očekivanje daće doprinijeti uspostavljanju izgub-ljenog povjerenja Bošnjaka u insti-tucije sistema, rekavši dasandžački Bošnjaci ne treba dabudu problem, nego dio rješenja naputu Srbije ka Evropskoj uniji.

Ministar za ljudska i manjinskaprava i državnu upravu i lokalnu sa-moupravu Milan Marković izrazio jerazumijevanje problema sa kojima jesuočena bošnjačka nacionalna zajed-nica na ovim prostorima, kao i sviostali građani koji ovdje žive, po-dvlačeći da je, međutim, najvažnijesve to rješavati u zakonskim okvi-rima, kroz i u institucijama sistema.On je kazao da su problemi koji suovdje evidentni dublji nego što sečini, da je nivo ekonomske razvijeno-sti dosta nizak, da postoji veliki brojnezaposlenih mladih ljudi, ali da je,ipak, najvažnije sačuvati mir i obez-bijediti stabilnost.

On je izrazio čvrstu opredijelje-nost za rješavanje problema koji suproizišli u toku i nakon prošlogo-dišnjih neuspjelih izbora za Bošnja-čko nacionalno vijeće, ističući da seBošnjacima mora obezbijediti uži-vanje svim domaćim i međunarod-nim aktima zagarantovanih prava.

U tom smislu, Marković je oci-jenio da je vrlo važno da se nađe“konstruktivna energija i da sesmanje tenzije koje ne mogu ništadobro da proizvedu”, te da je po-

trebno da svi učesnici u javnom ži-votu nađu mjesto i teme koje ihzbližavaju, i da svi sa svoje stranetreba da urade sve kako bi građanina ovom prostoru, i Bošnjaci i sviostali, živjeli bolje.

“Na tom putu nam je potrebnomalo manje emocija, a više raciona-lnog pristupa”, rekao je Marković,poručujući da će njegovo ministar-stvo učiniti sve u pravcu rješavanjasvih problema koji su prisutni naovom prostoru.

Bošnjačko nacionalno vijeće na-stavlja saradnju sa relevantniminstitucijama u Sarajevu, s ciljem

da se donesu adekvatni zaključci ili mo-deli za ostvarenje nacionalnih prava Bo-šnjaka u Srbiji. Prilikom posjetedelegacije BNV-a Ministarstvu prosvjeteBiH u martu mjesecu 2011. god. razgo-varalo se o unaprjeđenju saradanje naovom polju: razmotrene su mogućnostiinteruniverzitetske saradnje izmeđuNovog Pazara i Sarajeva, a u cilju imple-mentacije Modela obrazovanja sandža-čkih Bošnjaka na bosanskom jeziku uRepublici Srbiji.

Kako je zaključeno na kraju sastanka,konkretan dogovor treba da podrazumi-jeva potpisivanje potrebnih protokola, teodržavanje seminara u sandžačkim gra-dovima o bosanskom jeziku. „Naš cilj jeda sandžački Bošnjaci ostvare pravo naobrazovanje na svom maternjem bosan-skom jeziku u punom kapacitetu, daklekroz model kompletne nastave, i u vari-jantama koje naš Model obrazovanjapredviđa, u skladu sa zakonskom regu-lativom i međunarodnim standardima. Utom smislu, neophodna nam je pomoć irelevantnih institucija u Bosni i Hercego-vini i ova naša posjeta Ministarstvu pro-

Intenziviranje saradnje kroz zajedničke projekte

SARADNJA IZMEĐU SANDŽAKA I SARAJEVA NA POLJU KULTURE SE NASTAVLJA


svjete je nastavak saradnje koju smo,u tom cilju, započeli još prošle go-dine“, izjavio je tom prilikom pred-sjednik Izvršnog odbora Bošnjačkognacionalnog vijeća Esad Džudžević.

U nastavku zvanične posjete Sa-rajevu, predstavnici Izvršnog od-bora BNV razgovarali su sapredsjednikom Kulturne zajedniceBošnjaka „Preporod“ prof. dr. Sena-dinom Lavićem, predsjednikomUdruženja Bošnjaka porijeklom izSandžaka Ramizom Drekovićem i

njegovim saradnicima, kao i pred-sjednikom Vijeća kongresa bošnja-čkih intelektualaca prof. dr.Nedžadom Mulabegovićem i nje-govim saradnicima. U razgovoru sapredsjednikom Kulturne zajedniceBošnjaka „Preporod“ istaknuta jeneophodnost saradnje na planu iz-rade nastavnih planova i programaza obrazovanje sandžačkih Bo-šnjaka u Srbiji na bosanskom jeziku,kao i zajedničkih projekata u oblastiizdavačke djelatnosti. Predsjednik

„Preporoda“ prof. dr. SenadinLavić kazao je da će Bošnjačka za-jednica kulture „Preporod“ podu-prijeti projekte Bošnjačkognacionalnog vijeća u Srbiji i učestvo-vati u njima, te da će saradnja dvijeinstitucije biti intenzivirana u nared-nom periodu. Dogovoreno je dabudu formirana dva tima koji će ra-diti na planu obrazovanja i izdava-čke djelatnosti, te izrade planazajedničkog nastupa i saradnje udrugim oblastima djelovanja i radana planu kulture.

Podršku projektima Bošnjačkognacionalnog vijeća pružio je i pred-sjednik Udruženja Bošnjaka porije-klom iz Sandžaka, kao i predsjednikVijeća kongresa bošnjačkih intelek-tualaca. Oni će nesebično, svojimkapacitetima kojima raspolažu, uče-stvovati u realizaciji aktivnostiBNV-a kroz zajedničke projekte,kao što su: promocije knjiga, nau-čno-istraživačkih časopisa, održa-vanje stručnih simpozijuma,okruglih stolova i predavanja.


11. MAJ DAN BOŠNJAČKE NACIONALNE ZASTAVE

Centralna svečanost obilježavanjaDana bošnjačke nacionalne zastave i20 godina od osnivanja Bošnjačkog

nacionalnog vijeća organizovana je u NovomPazaru, 10. maja. Svečana ceremonija zapo-čela je tradiocionalnim prijemom u Glavnomuredu Vijeća, gdje su Bošnjaci, okupljeni okosvojih nacionalnih simbola, jedni drugima če-stitali najveći nacionalni blagdan.

Uz intoniranje himne Evropske unije pred-sjednik BNV dr. Sulejman Ugljanin svečanoje podigao bošnjačku nacionalnu zastavu.

Čestitajući okupljenima iz svih krajeva

Sandžaka i svim Bošnjacima uopšte Dan bo-šnjačke nacionalne zastave, ministar Ugljaninistakao je da je to najveći nacionalni blagdanBošnjaka u Sandžaku.

On je naglasio da Bošnjaci u Srbiji imajusvoju historiju, kulturu, književnost i svojjezik, kao i da imaju sva prava da budu srećniu sadašnjosti a sigurni u budućnosti. Ukazu-jući na značaj Bošnjačkog nacionalnog vijećakao najvišeg predstavničkog organa Bošnjakau Srbiji, predsjednik BNV dr. Sulejman Uglja-nin je poručio bošnjačkom narodu da čuva tuinstituciju, kao i svoju nacionalnu zastavu.

20 godina

BOŠNJAČKI PRAZNICI


Nakon toga, u svečanomdefileu učesnici ŠesteSmotre bošnjačkih narod-nih igara, predvođeni ba-jraktarom, uputili su seprema Koncertnoj dvoraninovopazarskog Kulturnogcentra, gdje je održana za-vršna manifestacija SBONI2011. Novopazarskoj pub-lici i mnogobrojnim gos-tima iz susjednih gradovapredstavilo se pet ansam-bala, i to: Bošnjačko kul-turno-umjetničko društvo“Podgorski biseri”, Turskokul turno-umje tn ičkodruštvo “Filizler” izPrizrena, Kulturno-umjetničko društvo Bošn-jaka iz Goražda,Kulturno-umjetničkodruštvo Multimedijalnogcentra iz Tutina i KUD“Jedinstvo” iz Sjenice.

Defile KUD-ova ulicama Novog Pazara

Defile KUD-ova ulicama Novog Pazara

od osnivanja BNV


BOŠNJAČKE KULTURNE MANIFESTACIJE

Ističući da se ove godine obilježava i 20 godina po-stojanja Bošnjačkog nacionalnog vijeća, predsjednikIzvršnog odbora BNV Esad Džudžević je, obraća-

jući se prisutnima na završnoj smotri, podsjetio na 11.maj 1991. godine, kao dan kada je osnovano Bošnjačkonacionalno vijeće Sandžaka i usvojeni bošnjački nacio-nalni simboli.

“Na tom zasijedanju usvo-jena je ova naša lijepa naciona-lna zastava, sa tri ljiljana i tripolumjeseca, koja predstavljaskladan spoj znamenja bosan-skog kralja Tvrtka drugog Ko-tromanića iz 14. stoljeća iznamenja osmanlijskog sultanaMehmeda Fatiha iz 15. stoljeća.Ona je naša lična karta i pasoš,ona je naš bošnjački nacionalniidentitet i historija - sa njomsmo postali prepoznatljivi u či-tavom svijetu. Na ovoj zastavije ispisana čitava naša historijai kultura”, rekao je Džudžević,dodajući da je od tog 11. maja1991. godine kroz BNVS čitavsvijet upoznat sa sandžačkimBošnjacima i sa Sandžakom.

Džudžević je kazao da supod svojom nacionalnom zasta-vom sandžački Bošnjaci spro-veli referendum o autonomiji Sandžaka, od 25. do 27.oktobra 1991. godine, te da je Bošnjačko nacionalno vi-jeće u tom periodu donijelo dva historijska dokumenta:Memorandum o specijalnom statusu za Sandžak (1993.godine) i Memorandum o autonomiji Sandžaka sa spe-cijalnim odnosima sa BIH (1999. godine).

“Tog 11. maja prije dvadeset godina, bošnjačkinarod u Sandžaku je glasno i jasno rekao NE fašizmuu Srbiji, odlučno NE Miloševićevim vojno-policijskimarmadama i organizovanom državnom teroru nadsandžačkim Bošnjacima”, naglasio je on, dodajući dasu Bošnjaci iz te neravnopravne borbe izašli kao pob-jednici.

“Svijet je osudio taj krvavi režim i još uvijek trajusuđenja na Haškom međunarodnom tribunalu kom-pletnom državnom i vojnom-policijskom vrhu ovezemlje, za teške ratne zločine i zločin genocida nad Bo-šnjacima”, dodao je on.

Ističući da Bošnjacima u Srbiji ostaje “teška borba”da natjeraju ovu zemlju da do kraja rasvijetli i proce-suira odgovorne za ratne zločine i teška masovna kr-šenja ljudskih prava nad bošnjačkim stanovništvom uSandžaku u periodu 1991- 1995. godine, Džudžević jepodvukao da je “sandžačkim Bošnjacima, danas, višenego ikad u modernoj historiji, potreban mir, političkastabilnost i ekonomski razvoj”, za šta je, kako je nagla-sio, preduslov postizanje bošnjačkog nacionalnog kon-senzusa.

“Prošli 11. maj 2010. protekao je u znaku stidljivespremnosti za taj konsenzus. Sve bošnjačke strukture,političke stranke, udruženja i institucije prihvatile su je-dinstvena nacionalna obilježja: zastavu i nacionalneblagdane, što je bio veliki pomak, makar na simboličkojravni u procesu izgradnje nacionalnog konsenzusa Bo-

šnjaka”, kazao je Džudžević idodao da je uz pomoć države ukojoj živimo, naše matice Repu-blike Bosne i Hercegovine i našezaštitnice Republike Turske, i unjihovom međusobnom odnosui saradnji, moguće ići korak daljei postići dogovor, sporazum svihbošnjačkih političkih i društve-nih faktora o najmanje tri stvari.

“Prvo, to je jedinstven odnosprema prošlosti, što uključuje inaš glasan stav o pokušaju reha-bilitacije četničkog vođe DražeMihajlovića i četničkog pokreta,što uznemiruje i vrijeđa nas Bo-šnjake, a ovu zemlju udaljava odputa ka članstvu u Evropskuuniju, čiji je sistem vrijednostiutemeljen na antifašizmu”,kazao je Džudžević, dodajući da“to, također, podrazumijeva inaš odnos prema takozvanoj“Republici Srpskoj”, koja jeste

genocidna tvorevina, nastala na ratnim zločinima, zlo-činu genocida i protjerivanju bošnjačkog stanovništvasa tog dijela Republike Bosne”.

Kao drugu bitnu stvar, Džudžević je izdvojio po-trebu zajedničkog nastupa svih do potpune realizacijeUstavom i zakonom garantovanih nacionalnih prava,“čime definitivno vraćamo sebi status naroda sa svimpravima i obavezama”, a kao treće - zajedničku borbuza ostvarenje regionalne autonomije Sandžaka.

“Ovo je moguće postići i zato je vrijeme pred nama- vrijeme kompromisa, dogovora i sporazuma, gdje jepotrebno staviti na stranu naše lične sujete, ambicije iinterese”, naglasio je Džudžević.

On je kazao da je Bošnjačko nacionalno vijeće od2003. godine učinilo mnogo po pitanju ostvarivanjanacionalnih prava sandžačkih Bošnjaka u RepubliciSrbiji, ali da je dosta toga u narednom periodu jošpred Bošnjacima.

“Dragi prijatelji, svaki čovjek se rađa u dostojanstvui ima pravo na svoj san. Naš zajednički san jeste postićiu institucijama sistema status, kojim će sandžački Bo-šnjaci postati ravnopravni građani u ovoj zemlji i u kojemće Sandžak biti oaza mira, prosperiteta i mjesto susretarazličitih kultura i tradicija. Pozivam vas da date svoj do-prinos postizanju ovih plemenitih ciljeva i postizanju op-šteg bošnjačkog nacionalnog konsenzusa. To nam jeobaveza i amanet”, naglasio je na kraju svog izlaganjapredsjednik Izvršnog odbora BNV Esad Džudžević.


Kulturno umjetnička društva na Smotri bošnačkih narodnih igara u Novom Pazaru


SBONI 2011. U TRI GRADAOvogodišnja, šesta po redu, Smo-

tra bošnjačkih narodnih igara -SBONI 2011. po prvi put je održanau Sjenici, Tutinu i Novom Pazaru.Na smotri, čiji je cilj očuvanje i popu-larizacija bošnjačke folklorne tradi-cije, kao i upoznavanje Bošnjaka safolklornom tradicijom drugih na-roda, je učestvovalo 5 folklornih an-sambala iz zemlje i inostranstva.

Kako je najavljeno iz Bošnjačkognacionalnog vijeća, naredne godineprogram SBONI-ja će biti organizo-van u svim sandžačkim gradovima.

Kulturno umjetnička društva na Smotri bošnačkih narodnih igara u Sjenici


Kulturno umjetnička društva na Smotri bošnačkih narodnih igara u Sjenici


Kulturno umjetnička društva na Smotri bošnačkih narodnih igara u Tutinu


Kulturno umjetnička društva na Smotri bošnačkih narodnih igara u Tutinu


Uokviru progama obilje-žavanja Dana bošnjačkenacionalne zastave, Bo-

šnjačko nacionalno vijeće održaloje, u Sjenici, Tutinu i Novom Pa-zaru, promociju kompleta izda-nja “Bošnjačke riječi”, časopisa zadruštveni život i kulturu sandža-čkih Bošnjaka. Na promocijamasu o časopisu govorili: u imeosnivača i izdavača predsjednikIzvršnog odbora BNV Esad Džu-džević, prvi urednik i pokretaččasopisa Muhedin Fijuljanin, ak-tuelni urednik časopisa dr. Re-džep Škrijelj, poznati bošnjačkilingvista akademik Alija Džogo-vić, član redakcije arheolog Mu-stafa Baltić i zamjenica urednikaHasna Ziljkić. Na promociji dvo-tomnog izdanja časopisa istak-nuto je da je on pokrenut 2006.godine, s namjerom prezentacijei popularizacije bošnjačke kul-turne baštine i identiteta sandža-čkih Bošnjaka, i da je u svojih 20dosadašnjih brojeva redakcija upotpunosti uspjela postići taj cilj.

“Na taj način, “Bošnjačkariječ” je postala istinski svjedokvremena iza nas i mi iskreno vje-rujemo da će ona to i u nared-nom periodu biti”, rečeno je,između ostalog, na promociji.

Časopis “Bošnjačka riječ” ne-zvanično je, 2007. godine, progla-šen za najbolji časopis namanjinskim ili regionalnim jezi-cima u zemlji. U prethodnom pe-riodu časopis je sufinansiran odstrane Ministarstva za kulturuRepublike Srbije. Izdavač časo-pisa je Centar za bošnjačke stu-dije, a odnedavno, časopis ima isvoje internet izdanje.

Bošnjački svjedok vremena


DOGAĐAJI

Za položaj iostvarivanjenacionalnih

prava sandžačkih Bošnjaka u

Republici Srbijineophodna je

dobra saradnjaSrbije, Bosne iHercegovine i

Republike Turske. U tomprocesu, BNV

želi biti aktivan i

konstruktivanpartner

Delegacija turske u posjeti BNV-u

Predsjednik Izvršnog odbora, na-rodni poslanik, Esad Džudžević,zajedno sa svojim saradnicima,

primio je, 17. juna 2011. god., u BNV-uu Novom Pazaru, visoku državnu dele-gaciju Republike Turske predvođenuMuratom Karagözom, zamjenikom ge-neralnog direktora Ministarstva inostra-nih poslova Republike Turske injegovom ekselencijom Ali Rıza Çola-kom ambasadorom Republike Turske uSrbiji. Među članovima delegacije bili su

i predstavnici kabineta predsjednikavlade Republike Turske, TİKE, Instituta“Yunus Emre” iz Ankare, Direkcije zavjerske poslove Republike Turske, Di-rekcije za dijasporu i srodne zajedniceRepublike Turske kao i predstavnikeambasade Republike Turske u Srbiji. Ciljove posjete turske delegacije je pokušajdoprinosa stabilizaciji i unapređenju ži-vota u Sandžaku.

Tokom razgovora, Džudžević jekazao da su sandžačkim Bošnjacima

danas, više nego ikad, u svojoj historijipotrebni ekonomski razvoj, mir i politi-čka stabilnost. Džudžević je, također,istakao da je za položaj i ostvarivanje na-cionalnih prava sandžačkih Bošnjaka uRepublici Srbiji neophodna dobra sara-dnja Srbije, Bosne i Hercegovine i Repu-blike Turske, kao i da Bošnjačkonacionalno vijeće u tom procesu želi dabude aktivan i konstruktivan partner.

Predsjednik Izvršnog odbora pose-bno je naglasio ulogu i autoritet Repu-blike Turske prilikom postizanjaminimuma nacionalnog konsenzusasvih strana unutar bošnjačkog naciona-lnog korpusa u Sandžaku.


Sjenička gradska tvrđava sa džami-jom potiče iz prve polovine 17. sto-ljeća i najznačajniji je objekat

bošnjačkog kulturnog naslijeđa sandža-čkih Bošnjaka u ovom gradu iz osman-lijskog perioda. Tvrđava je tokomvremena nekoliko puta bila rušena, ačitav kompleks tvrđave sa džamijom upotpunosti je uništen nakon završetkaDrugog svjetskog rata.

Inicijalne razgovore o mogućnostipodrške faznoj obnovi tvrđave u Sjenici,šef Resora za kulturu i informisanje ipotpredsjednik Izvršnog odbora Bošnja-čkog nacionalnog vijeća Muhedin Fiju-ljanin vodio je sa koordinatorom Turskerazvojne agencije za međunarodni raz-voj i saradnju TIKA u Beogradu, gospo-dinom Gokćenom Kalkanom.

Inače, prilikom posjete Sjenici koor-dinator TIKE u Beogradu Golćen Kal-

kan je najavio mogućnost podrške rea-lizaciji nekoliko značajnih projekata uSjenici. Prvi projekat koji bi Turskaagencija za međunarodni razvoj i sara-dnju mogla finansirati u Sjenici je zavr-šetak izgradnje kulturnog centra sapozorišnom dvoranom.

Šef Resora za kulturu i informisanjei potpredsjednik Izvršnog odbora Bo-šnjačkog nacionalnog vijeća MuhedinFijuljanin izjavio je da će završetak kul-turnog centra u Sjenici sa pozorišnomdvoranom označiti preokret u kultur-nom životu Sjenice.

Što se tiče mogućnosti obnove staresjeničke gradske tvrđave, Fijuljanin jekazao da je na izradi tog elaborata anga-žovan mladi sjenički arheolog MustafaBaltić i nekoliko eminentnih arheologa idrugih stručnjaka iz Sandžaka i Bosne iHercegovine.

Obnova sjeničke gradske tvrđaveResor za kulturu i

informisanjeBošnjačkog

nacionalnog vijeća priprema

elaborat za obnovusjeničke gradske

tvrđave sa ku-lama i

džamijom Sultana

Murata IV


Osuda zločina međunarodna obaveza

Izvršni odbor BNV-a uputio je po-novo ove godine zahtjev Vladi i Na-rodnoj skupštini Republike Srbije da

11. juli ustanovi i proglasi kao Dan sje-ćanja. Podržavajući priznanja Evrop-skog parlamenta o jedanaestom julu kaoDanu sjećanja na srebrenički genocid ucijeloj Evropskoj uniji i prikladnim oda-vanjem počasti žrtvama genocida u Sre-brenici, Republika Srbija ispunila bisvoju međunarodnu obavezu i na tajnačin poslala poruku svijetu da pripadasavremenim evropskim društvimaopredijeljenim za mir i demokratiju.

Na konferenciji za štampu BNV-akoja je održana povodom 16-godišnjiceod genocida u Srebrenici, najvećeg zlo-čina protiv civilnog stanovništva u svi-jetu nakon Drugog svjetskog rata,ponovljena je surova istina da Dan sjeća-nja predstavlja i podsjećanje javnosti na„stogodišnje negiranje i pokušaj zatiranjaBošnjaka na ovom prostoru”.

U organizaciji Bošnjačkog naciona-lnog vijeća, više stotina građana prisu-stvovalo je dženazi stradalim Bošnjacimau Potočarima, a dvije odvojene delegacijeVijeća obišle su mezarje u Starčeviću ispomenik u Prijepolju posvećen Bošnja-cima koji su oteti u Štrpcima.

Dan sjećanja je nacionalni blagdansandžačkih Bošnjaka u znak sjećanja nagenocid izvršen nad Bošnjacima u Srebre-nici 1995. godine. Odluka o proglašenjuovog dana za nacionalni blagdan donijetaje na III vanrednoj sjednici Bošnjačkog na-cionalnog vijeća, održanoj 10. jula 2005.godine, a povodom desetogodišnjice ge-nocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

U obrazloženju ove odluke istaknutoda je pravosnažnom presudom Među-narodnog krivičnog suda za bivšu Jugo-slaviju u postupku protiv generalaRadislava Krstića već dokazano da je iz-vršen zločin genocida nad Bošnjacima,te da su oba doma američkog Kongresa,Parlamentarna skupština Vijeća Evropei Evropski parlament donijeli rezolucijekojim se zločini nad bošnjačkim naro-dom kvalifikuju kao genocid i najvećizločin protiv civilnog stanovništva odzavršetka Drugog svjetskog rata.

Simbolično, 11. juli se obilježava i kaoDan sjećanja na bošnjačke žrtve otmica uSjeverinu (22.10.1992. god.), Bukovici(16.02.1993.) i Štrpcima (27.02.1993. god.)u pribojskoj i pljevaljskoj opštini u San-džaku, kao i na sve ostale bošnjačke žrtvetokom historije (Starčeviće, Šahovići i dr.).


Dana 11. jula 2011. navršenoje 16 godina od ulaskasnaga Vojske Republike

Srpske u Srebrenicu, enklavu uistočnoj BiH koja je formalno bilapod zaštitom Ujedinjenih nacija i ukojoj je, potom, izvršen masakr nadbošnjačkim stanovništvom. Napadna Srebrenicu započet je 6. jula1995, a završen pet dana kasnijeulaskom provooptuženog haškogzatvorenika generala Ratka Mla-dića u grad. Holandski bataljonUN bio je stacioniran u enklavi uvrijeme napada srpskih snaga.Mladić je tada televiziji sa Pala iz-javio da se nalazi u „srpskoj Srebre-nici”, da grad „predaje srpskomnarodu” i da je „došlo vrijeme zaosvetu Turcima” na tom prostoru.

Prema optužnicama Haškog tri-bunala, vojnici pod Mladićevomkomandom su do 19. jula organi-zovano i sistematski ubili oko 8.000muslimanskih muškaraca i dje-čaka. Oko 30.000 žena i djece de-portovano je za dva dana. Zagenocid u Srebrenici 1995. optu-ženi su vođe bosanskih Srba Rado-van Karadžić i Ratko Mladić.Karadžić je uhapšen 21. jula 2008,nakon 13 godina skrivanja, i izru-čen Haškom tribunalu. SuđenjeKaradžiću počelo je 27. oktobra2009. godine. U maju ove godine,

poslije 16 godina skrivanja, uhap-šen je i general Ratko Mladić i izru-čen Haškom tribunalu.

General Zdravko Tolimir, bivšipomoćnik Ratka Mladića i ratni šefobavještajne službe Glavnog štabaVRS, uhapšen je u maju 2007. i iz-ručen Haškom tribunalu, gdje muje suđenje u toku. Za zločine protivčovječnosti u Srebrenici u toku jesuđenje i bivšem načelniku Gene-ralštaba Vojske Jugoslavije Mom-čilu Perišiću. Za genocid nasrebreničkim Bošnjacima, Haškitribunal je, u junu 2010, osudiobivše oficire VRS Vujadina Popo-vića i Ljubišu Bearu na kaznu do-životnog zatvora. Istovremeno suosuđena i ostala petorica oficiraVojske i policije RS: Drago Nikolićna 35 godina zatvora, Ljubomir Bo-rovčanin na 17, Vinko Pandurevićna 13, Radivoje Miletić na 19 iMilan Gvero na pet godina zat-vora. Za genocid u Srebrenici prvije osuđen Dražen Erdemović, pri-padnik diverzantskog odreda VRS,koji je bio pod komandom Mladi-ćevog Glavnog štaba.

Erdemović je osuđen u martu1998. na pet godina zatvora, naosnovu priznanja da je učestvovaou masovnoj egzekuciji Bošnjaka izSrebrenice 16. jula 1995. na poljo-privrednom dobru Branjevo kod

Pilice. Prema njegovoj procjeni,toga dana na tom mjestu ubijeno jeoko 1.200 muškaraca i dječaka.

General VRS Radislav Krstić osu-đen je 2001. na 46 godina zatvora zagenocid u Srebrenici, a četiri godinekasnije Žalbeno vijeće Tribunala do-nijelo je novu presudu kojom mu jekazna smanjena na 35 godina zat-vora za pomaganje i podržavanjegenocida. Bila je to prva presudaHaškog tribunala za genocid.

General Krstić je u vrijeme zlo-čina bio zamjenik, a potom i ko-mandant Drinskog korpusa VRS.Sudije su ocijenile dokazanim da jegeneral Krstić preuzeo komandukorpusa 13. jula 1995. i da su jedi-nice Drinskog korpusa i jedniceGlavnog štaba VRS, od 13. do 19.jula 1995, ubile između 7.500 i 8.000bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Krstić je tokom suđenja imeno-vao Ratka Mladića i još petoricuoficira kao odgovorne za pokoljBošnjaka u Srebrenici.

Za zločine u Srebrenici Tribunalu Hagu osudio je bivše oficire VRSMomira Nikolića na 27 godina zat-vora, Vidoja Blagojevića na 18,Dragana Obrenovića na 17 i Dra-gana Jokića na 9 godina zatvora.

U znak sećanja na ubijene Bo-šnjake, u Potočarima kod Srebre-nice izgrađen je Memorijalni centar

ŠESNAEST GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI


Ubošnjačkoj svakodnevici „Dan sje-ćanja - 11 juli” je dan kada se evo-ciraju sjećanja na viševjekovna

stradanja i patnje Bošnjaka. „Dan sjećanja”je dan kada se podsjećamo na bošnjačkihistorijski put i borbu za nacionalnu, vjer-sku i jezičku samoidentifikaciju, ali i sveu-kupnu kulturnu afirmaciju Bošnjaka naautohtonom životnom prostoru.

„Dan sjećanja - 11. juli” je naša obavezada se odabirom adekvatnog akademskogpristupa na današnji dan obnovi sjećanjena historijsku tragiku Bošnjaka na njiho-vom veoma dugom i trnovitom putu na-cionalnog opstanka.

Ovo je dan sjećanja i na, naročito, ve-lika stradanja sandžačkih Bošnjaka još odVelikog bečkog rata (1683-1699) i palje-vine, stradanja stanovništva sandžačkihsela i gradova; krvavog pira KarađorđaPetrovića na Sjenicu, Pešter i Novi Pazar(proljeće, 1809) i genocida nad više od trihiljade nedužnih civila i ostale nejači; et-ničko čišćenje bošnjačkog Užica 1860-tih imnogih ostalih gradova sa bošnjačkomvećinom; egzodus civilnog bošnjačkogživlja iz Nikšića i Kolašina (1877-1878); na-silno pokrštavanje Bošnjaka iz plavsko-gusinjske regije; zločine genocida

četničkog vojvode Koste Pećanca na Pe-šteru i u selu Starčeviću kod Ribarića(1919-1921); pokolj Bošnjaka u Šahoviću iVranešu (novembra 1924); stradanje višeod 30.000 Bošnjaka u raznim dijelovimaSandžaka (1940-1943) od strane četničkogpokreta Draže Mihailovića; vjersko-ideo-lošku likvidaciju Bošnjaka na Hadžetu(nakon 1945); masovna ubijanja i etničkočišćenje sandžačkih Bošnjaka u Sjeverinui Bukovici (1992); zločin u Štrpcima (1993)i genocid u Srebrenici, jula 1995. godine.

U užem smislu, Dan sjećanja je dan kadaje „čitav svijet Srebrenica”, vrijeme kada suoči demokratskog svijeta uperene na Poto-

čare i druge lokalitete u srebreničkoj općini,prema žrtvama neviđenog genocida i izma-kloj pravdi koja je, umjesto sankcija, rezul-tirala vještačkom državnom genocidnomtvorevinom, tzv. Republikom Srpskom.

To je dan kada se želimo prisjetiti zlo-čina genocida počinjenog nad nedužnimcivilnim stanovništvom i dan kada nasto-jimo odbaciti bajate i ničim poduprte tvr-dnje o nepostojećim tzv. „paravojnimformacijama” koje su ga počinile, a svjesničinjenice da nijedan vojnik ondašnjeg re-žima nije mogao nekontrolisano i samoi-nicijativno operirati i ubijati nedužne

koji je zvanično otvorio bivši pred-sjednik SAD Bil Klinton, 20. sep-tembra 2003. godine. Početkomjula 2006, Vlada Srbije osudila jesve ratne zločine u jugoslovenskimratovima, među kojima su posebnopomenuti zločini u Srebrenici i Bra-tuncu. Četiri godine kasnije, 31.

marta 2010, Skupština Srbije usvo-jila je Deklaraciju kojom se osuđujezločin nad bošnjačkim stanovni-štvom Srebrenice u julu 1995, nanačin utvrđen presudom Međuna-rodnog suda pravde.

Međunarodni sud pravde uHagu je 2007. donio presudu

prema kojoj je u Srebrenici počinjengenocid. Odlukom Evropskog par-lamenta, iz januara 2009, 11. jul jeproglašen Danom sjećanja na ge-nocid u Srebrenici.

Ove godine, 11. jula, u Potoča-rima je ukopano još 613 ostatakažrtava srebreničkog genocida.

SJEĆANJE NA 11. JULIprof.dr.Redžep Škrijelj

U užem smislu, Dan sjećanja je dan kada je „čitav svijet Srebrenica”, vrijeme kada suoči demokratskog svijeta uperene na Potočare i druge lokalitete u srebreničkoj općini,

prema žrtvama neviđenog genocida i izmakloj pravdi koja je, umjesto sankcija, re-zultirala vještačkom državnom genocidnom tvorevinom, tzv. Republikom Srpskom.

124 � Janar - Septem-

Uprepunoj sali novopazarskeGradske biblioteke, 9. jula 2011,sandžačkoj i široj javnosti je pre-

zentovan primjerak digitalizovanog Di-vâna Ahmeda Gurbija, poznatognovopazarskog divanskog pjesnika koji ježivio i stvarao u 18. stoljeću. O djelu Ah-meda Gurbi Babe govorili su prof. dr.Mehmet Fatih Köksal iz Republike Tur-ske, te mr. Sead Šemsović i Avdija Salko-vić - rukovodilac Odjeljenja za razvoj imatične poslove Biblioteke.

Derviš Ahmed Gurbi jedan je od pje-snika koji su stvarali na orijentalnim jezi-cima, što je osnovna karakteristikadivanske književnosti. Jedini primjeraknjegovog Divâna se do sada čuvao uistanbulskoj biblioteci Atatürk Kitaplığı,a zahvaljujući tehnologijama novogadoba, do ovog djela starog punih dvije

stotine godina, preko kompjutera, sadamogu doći svi. Odlomke iz GurbijevogDivâna na bosanskom jeziku kazivali sustudenti: Nusreta Hudović, Denis Peruni-čić i Vekas Murselović.

S neskrivenim oduševljenjem, prof. dr.Mehmet Fatih Köksal sa Ahi Erevan Uni-verziteta (Kiršehir, Turska) govorio je ootkriću ovog divanskog pjesnika, o kojemse do sada gotovo ništa nije znalo, ali okojem je on u svom istraživanju naišao naviše mjesta u antologijama osmanskih pi-saca. On smatra da je značaj Gurbija uto-liko veći što mu sastavljači antologijadivanske književnosti posvećuju znatnoviše pažnje u odnosu na ostale autore togvremena. Prema njegovim riječima, po-stoje zapisi o Gurbijevom životu koji uka-zuju na to da postoji još jedan primjeraknjegovog Divâna, a da istraživačimapreostaje da dođu do njega.

“Zaljubljenik u Novi Pazar”, AhmedGurbi, u Divânu detaljno opisuje svojgrad sa svim rijekama i brdima, čak i vr-stama cvijeća koje raste na ovom podru-čju, kao i brojnim vodenicama tog doba.Određeni pojmovi, čije značenje nije sa-svim jasno, ostavljaju prostora budućimistraživačima da razotkriju smisao ovihstihova.

Mr. Sead Šemsović je kontekstualizi-rao Gurbijev Divân u okvir divanske knji-ževnosti, ističući kako ovo djelo imakarakteristike tzv. poezije ašika, odnosno

Nakon dvije stotine godina od nastanka dostupan Novopazarcima

„DIVAN” AHMEDA GURBIJA

“Zaljubljenik uNovi Pazar”,

Ahmed Gurbi, uDivânu

detaljno opisujesvoj grad sa

svim rijekama ibrdima, čak i

vrstama cvijećakoje raste na

ovom području,kao i brojnim

vodenicama togdoba. Određeni

pojmovi, čijeznačenje nije do

kraja jasno,ostavljaju

prostora budućim

istraživačimada razotkrijusmisao ovih

stihova.

bošnjačke civile i nejač.Dan sjećanja je momenat kada

želimo oponirati prisutnoj relativi-zaciji zločina i prebrojavanju žr-tava, kao i poistovjećivanjubosanskih branioca sa zločincimaKaradžićem i Mladićem i njihovimistomišljenicima.

Dan sjećanja je naše nastojanjeda se umanji prisutna netrpeljivost

većinskog naroda prema sandža-čkim Bošnjacima, ali i želja da se nataj način doprinese potrebnoj defa-šizaciji Srbije, a sve u cilju njenepotpune demokratske transforma-cije i uključivanja u porodicu de-mokratske Evrope.

Dan sjećanja je naša svjesnost dau ime žrtava ne možemo i ne smi-jemo oprostiti, ali možemo dati

svoj puni doprinos sveukupnompomirenju u regionu.

Dan sjećanja je još jedna prilikada pred demokratskom Evropom isvijetom želimo dati svoj puni do-prinos ka uzajamnom približava-nju i prevazilaženju prisutnihrazlika, a sve za dobrobit naših bu-dućih generacija i cjelokupni pro-speritet države u kojoj živimo.


OSNOVAN KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA

Na inicijativu i u organizaciji Kon-gresa Bošnjaka Sjeverne Ame-rike (KBSA) 2000, u Domu

omladine u Sarajevu je, 16. jula 2011 ,održana Osnivačka skupština KongresaBošnjaka Svijeta. Skupštini su prisustvo-

vali delegati i gosti iz više od 20 zemaljasvijeta i Bosne i Hercegovine. Na skup-štini su izabrani Glavni, Upravni i Na-dzorni odbor, te prihvaćen Statut koji unaredna tri mjeseca ostaje otvoren zaeventualne izmjene. Za predsjednikaGlavnog odbora, koji ima 35 članova i petpotpredsjednika, izabran je Džemail Hot,a za predsjednika Upravnog odbora, kojibroji 13 članova, dr. Muhamed Saračević.

Na skupštini su usvojene Rezolucija iDeklaracija kojim se posebno izražava

zahtjev za uspostavljanje bošnjačkog na-cionalnog jedinstva, očuvanje cjelovitostiBiH i ostvarivanje nacionalnih prava Bo-šnjaka u zemljama u kojima oni žive. U do-kumentima se posebno osuđuje genocid uSrebrenici i traži izdvajanje Srebrenice kaoposebnog distrikta u Bosni i Hercegovini.

Jedan od zahtjeva iznesen u ovomdokumentu odnosi se i na osnivanje po-sebnog ministarstva za dijasporu nanivou države BiH, sa ciljem dosljednogi konsekventnog rješavanja konkretnihprava, pitanja i problema građana BiHkoji žive u dijaspori, te stvaranja uslovaza konstruktivnu saradnju matice i dija-spore.

Također, iz Kongresa pozivaju sve Bo-šnjake, sve bošnjačke organizacije i insti-tucije u BiH i dijapori, sve prijateljeBošnjaka i BiH da se priključe ovoj orga-nizaciji ili pruže podršku njenom radu.

Na Kongresu je usvojena i Rezolucijau kojoj je navedeno pet principa na ko-jima će djelovati novoformirani Kon-gres. Kao prvi, ističe se princip slobode,demokratije i otvorenosti. Drugi je prin-cip jedinstva, dok se kao treći navodiprincip univerzalnih ljudskih prava isloboda. Četvrti princip je princip soli-darnosti, dok je kao posljednji navedenprincip dobrovoljnosti.

Skupština je, također, donijela iodluku o uspostavljanju kancelarijeKBS-a u New Yorku i Sarajevu, a pred-

poezije zaljubljenika. “Dokaz da jei sam Gurbi sebe smatrao jednimod ovih pjesnika je i taj što on samsebe u svojim stihovima nazivadervišem”, kazao je mr. Šemsović,dodajući da je odnos čovjekaprema Bogu, prisutan u ovomdjelu, još jedan motiv koji je karak-terističan za bošnjačku književnost.

Skup te večeri je bio i odlična

prilika da se Biblioteka i javno zah-vali Turskoj agenciji za međunaro-dni razvoj i saradnju (TIKA) navrijednoj donaciji od 13.000 eura,pomoću koje je kupljeno ozvučenjei tri televizora za programe Biblio-teke, a ostatak će poslužiti za na-bavku novih knjiga. Kao znakzahvalnosti za vrijednu pomoć,stalni prijatelj Biblioteke, akadem-

ski slikar Nataša Prtinac poklonilaje sliku sa prepoznatljivim moti-vom Novog Pazara, Kulom Motri-ljom, koordinatoru TIKA agencijeGökçenu Kalkanu.

Program je praćen zvucima satradicionalnih instrumenata an-sambla Udruženja za kulturnu, du-hovnu i naučnu afirmacijuBošnjaka „Ašik Junus”.


loženo je i otvaranje kancelarija uIstanbulu, Berlinu ili Briselu.

Predsjednik Upravnog odboraKBS-a Muhamed Saračević jerekao da su vrata ove organizacijeotvorena svima, da ovo nije „zat-vorena” organizacija, te da „svakomože doći i dati onoliko kolikomože u ovom globalnom pro-jektu”, posebno ističući mlade kojiimaju znanje i želju da pomognuBošnjacima.

„Kongres Bošnjaka svijeta jeasocijacija slobodno udruženih or-ganizacija i pojedinaca Bošnjaka ci-

jelog svijeta, objedinjenih navede-nim principima i načelima. Odlu-čni smo da promoviramo irealiziramo ove principe, kaoosnov našeg djelovanja”, poručenoje na Kongresu.

Prema dokumentima organiza-cije, najviši organ Kongresa jeSkupština, koju čine predstavniciregionalnih koordinacija udruže-nih u ovu organizaciju. Redovneskupštine Kongresa biće održa-vane najmanje jednom godišnje, aodluku o mjestu i datumu njiho-vog održavanja donosi prethodna

Skupština. Na Osnivačkoj skupštini Kon-

gresa Bošnjaka Svijeta, kao pred-stavnici Bošnjačkog nacionalnogvijeća, učestvovali su i Muhedin Fi-juljanin, šef resora za kulturu i in-formisanje u BNV i dr. RedžepŠkrijelj, šef resora za obrazovanje.

Učestvujući u diskusiji, Muhe-din Fijuljanin je izrazio nadu da ćeova organiizacija doprinijeti po-boljšanju položaja pripadnika bo-šnjačkog naroda kako u samojBosni i Hercegovini, tako i u cije-lom svijetu.

INSTITUCIONALIZACIJA SARADNJE

U POSJETI BOŠNJAČKOM ČLANU PREDSJEDNIŠTVA BIH

Delegacija Bošnjačkog naciona-lnog vijeća, predvođena pred-sjednikom Izvršnog odbora

Esadom Džudževićem, boraveći u zva-ničnoj službenoj posjeti Sarajevu, 29. jula2011, sastala se sa bošnjačkim članomPredsjedništva BiH Bakirom Izetbegovi-

ćem, gdje je razgovarano o položaju iostvarivanju prava sandžačkih Bošnjakau Republici Srbiji i saradnji institucijaBosne i Hercegovine sa bošnjačkim in-stitucijama van matice. Opšti zaključakje da su za poboljšanje ukupnog polo-

žaja pripadnika bošnjačke nacionalnezajednice u Republici Srbiji od izuzetnevažnosti saradnja i dobri odnosi Bosne iHercegovine i Srbije, čemu je g-din Izet-begović dao izuzetno veliki doprinos.

Zatraživši od člana Predsjedništva BiHBakira Izetbegovića podršku instituciona-lnom modelu u nastavku ostvarivanjaprava sandžačkih Bošnjaka u RepubliciSrbiji, u svim oblastima, u skladu sa me-đunarodnim standardima, predstavniciBNV-a su posebno istakli značaj imple-mentacije usvojenih zakonskih rješenja uoblastima službene upotrebe jezika, obra-zovanja, kulture i informisanja na bosan-skom jeziku, kao i podršku u realizacijiključnih projekata vezanih za te oblasti.Također, od Izetbegovića zatražena je po-drška u procesu postizanja nacionalnogkonsenzusa unutar bošnjačkog naciona-lnog korpusa u Sandžaku.

Na sastanku je podržana ideja otva-ranja Konzulata Bosne i Hercegovine uNovom Pazaru. Predsjednik Izvršnogodbora BNV-a Esad Džudžević ocijenioje posjetu veoma korisnom, ističući zna-čaj institucionalizacije odnosa na relacijiBošnjaci u Bosni i Hercegovini i Bošnjaciu Sandžaku.


Razmatrajući Nacrt Strategije raz-voja javnog informisanja u Repu-blici Srbiji do 2016. godine

(Medijska strategija), Resor za kulturu iinformisanje Bošnjačkog nacionalnogvijeća u Republici Srbiji utvrdio je osno-vne principe i prijedloge izmjena i do-puna Nacrta Strategije predloženog odstrane Radne grupe.

U posebnom dokumentu koji je do-

stavljen Ministarstvu kulture, informi-sanja i informacionog društva i Radnojgrupi za izradu nacrta Medijske strate-gije, Resor za kulturu i informisanjeBNV zatražio je izmjene i dopune najavnoj raspravi ponuđenog teksta nacrtastrategije i ugrađivanje u konačan tekststrategije mehanizama koji bi obezbje-dili ostvarivanje prava na informisanjepripadnicima bošnjačke nacionalne za-

Predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkognacionalnog vijeća, narodni poslanik,Esad Džudžević podnio je, 26. jula 2011,

pritužbu Povjerenici za zaštitu ravnopravnostig-đi Neveni Petrušić protiv rukovodilaca or-gana javne vlasti: Mirka Cvetkovića, predsjed-nika Vlade i Savjeta Republike Srbije zanacionalne manjine; Ivice Dačića, zamjenikapredsjednika Vlade i ministra policije; ŽarkaObradovića, ministra prosvjete i nauke; Pred-raga Markovića, ministra kulture; Milana Mar-kovića, ministra za ljudska i manjinska prava,državnu upravu i lokalnu samoupravu; Ale-ksandra Tijanića, generalnog direktora Radiotelevizije Srbije; Meha Mahmutovića, gradona-čelnika Novog Pazara; te protiv predsjednikaopština Prijepolje, Priboj, Sjenica i Tutin.

Razlozi za njeno podnošenje su diskrimina-torsko postupanje kršenjem odredaba UstavaRepublike Srbije, nesprovođenjem Zakona o za-štiti prava i sloboda nacionalnih manjina, Za-kona o nacionalnim savjetima nacionalnihmanjina, Zakona o službenoj upotrebi jezika ipisma, Zakona o osnovama sistema obrazova-nja i vaspitanja, Zakona o kulturi, Zakona o lo-kalnoj samoupravi, Zakona o radiodifuziji iStatuta Radio televizije Srbije. Takvim postup-cima je pripadnicima bošnjačke nacionalne za-jednice u Srbiji neopravdano onemogućeno i

uskraćeno korišćenje Ustavom i zakonom za-jemčenih prava, suprotno odredbama Zakonao diskriminaciji.

Zbog takvog postupanja, kako se ističe u pri-tužbi, sandžački Bošnjaci u Republici Srbiji sustavljeni u nepovoljan položaj i postali naciona-lna manjina sa najnižim stepenom ostvarenostisvojih Ustavom i zakonom zajemčenih prava uoblasti službene upotrebe jezika i pisma, obra-zovanja i informisanja na maternjem jeziku, tezaštite bošnjačkog kulturnog naslijeđa u Repu-blici Srbiji.

Zbog zaustavljanja i onemogućavanja kori-šćenja Ustavom i zakonom garantovanih pravasandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji, Bošnja-čko nacionalno vijeće je, 4. maja 2011. godine,podnijelo sličnu pritužbu i Zaštitniku građanaRepublike Srbije Saši Jankoviću.

Bošnjačko nacionalno vijeće očekuje od ovadva nezavisna državna organa da utvrde činje-nice i preduzmu zakonom predviđene mjere,čime bi se obezbijedilo nastavljanje i omoguća-vanje ostvarivanja Ustavom i zakonom garan-tovanih prava pripadnicima bošnjačkenacionalne zajednice u Republici Srbiji. Naosnovu ovih utvrđenih činjenica i preduzetihmjera, u skladu sa zakonom, bila bi zakazana iodržana posebna sjednica Narodne SkupštineRepublike Srbije o ovoj temi.

KO JE KRIV

Regionalni javni servisi i redakcije pri RTS-u

IZVRŠNI ODBOR BNV O MEDIJSKOJ STRATEGIJI

DISKRIMINACIJA BOŠNJAKA


jednice, u skladu sa međunarod-nim pravom, evropskim standar-dima i Ustavom i zakonimazajemčenih prava u ovoj oblasti.

U oblasti štampanih medija,Resor za kulturu i informisanje za-tražio je obezbjeđenje primjene ev-ropskih standarda i preuzetihmeđunarodnih obaveza (Evropskepovelje o regionalnim ili manjin-skim jezicima i dr.), kroz očuvanjebarem po jednog štampanog medijana manjinskim jezicima i projektnofinansiranje istraživačkog novina-rstva na regionalnim ili manjinskimjezicima i programskih sadr-žaja koji imaju za cilj očuva-nje i afirmaciju nacionalnogidentiteta i kulture naciona-lnih manjina u Republici Sr-biji. Preporukama se,također, traži obezbjeđivanjefinansiranje manjinskih štam-panih medija, u budžetu Re-publike, nadležnihministarstava i drugih insti-tucija i ustanova, uz poštova-nje i primjenu mehanizmastečenih prava.

Po pitanju elektronski medija,Resor smatra da se reformom si-stema javnog informisanja, poredRadio Televizije Srbije i Radio Te-levizije Vojvodine, treba predvi-djeti postojanje i regionalnihradiodifuznih ustanova kao javnihservisa. Regionalni javni servisi po-krivali bi određeni region i njima bise zadovoljavale potrebe za infor-misanjem stanovništva tog regionao svim temama i sadržajima od jav-nog interesa na regionalnom i lo-kalnom nivou, kao i posebnopotrebe informisanja pripadnikamanjina koje u pretežnom ili najve-ćem broju žive na području odre-đenog regiona.

Produkcija programa regiona-lnih javnih servisa, prema tom do-kumentu, treba posebno daodražava raznolikost kulture, ži-votnih i drugih uslova u regionu,kao i podršku regionalnim kultur-nim, sportskim i drugim aktivno-stima i vrijednostima u regionu i

lokalnih zajednica u njemu.Regionalni javni servisi, prema

stavu Izvršnog odbora BNV, trebada budu posebni nezavisni emiteri,čiji osnivači mogu biti najmanje 2 je-dinice lokalne samouprave, a odnosregionalnih javnih servisa i Javnogradiodifuznog sistema Radio Tele-vizija Srbije u pogledu emitovanjaodređenih zajedničkih sadržaja biobi regulisan posebnim sporazu-mom, na osnovu kojeg bi regionalniservisi imali slobodu u pogledupreuzimanja i emitovanja programaRTS-a, prema sopstvenoj želji.

Na status regionalnog javnogservisa na području na kojem upretežnom ili najvećem broju živepripadnici određene nacionalnemanjine saglasnost bi davao nacio-nalni savjet te nacionalne manjine,a regionalni javni servisi bi bili fi-nansirani iz jedinstvene radio tele-vizijske pretplate koja se ostvarujena državnom nivou, finansiranjemposebnih programa od strane dr-žave za potrebe informisanja na je-zicima nacionalnih manjina,finansiranjem od strane jedinica lo-kalne samouprave, kao i od komer-cijalnih prihoda. Udio prihodaregionalnih javnih servisa u ukup-nom iznosu radio televizijske pret-plate na nivou cijele zemlje bio biregulisan posebnim aktom.

Poseban akcenat u preporu-kama koje su upućene u vezi elek-tronskih medija dat je iradiodifuznim oblastima. S tim uvezi, od nadležnih organa i institu-cija se zahtijeva da se, u skladu saustavnim i zakonskim odredbama

o zaštiti prava i sloboda pripadnikanacionalnih manjina, reformom si-stema redefinišu postojeće radiodi-fuzne oblasti u Srbiji i na taj načinobezbijede potpuniji i sveobuhvat-niji mehanizmi zaštite i ostvarenjaprava nacionalnih manjina, uskladu sa zakonom.

Posebno, dokumentom se zah-tijeva da se reformisanim sistemomradiodifuzije područje šest sandža-čkih opština u kojima u pretežnomili najvećem broju žive sandžačkiBošnjaci svrsta u jednu radiodifu-znu oblast.

Od nadležnih organa, in-stitucija i ustanova se, tako-đer, traži da pri Javnojradiodifuznoj ustanoviRadio Televizija Srbije buduformirane posebne redakcijeza programe na manjinskimjezicima manjina izvan po-krajine Vojvodine, čime bi seobezbijedilo formiranje i po-sebne redakcije na bosan-skom jeziku pri RTS-u.

Redakcije na manjinskimjezicima pripremale bi posebanprogram na jezicima nacionalnihmanjina, posvećen posebno očuva-nju nacionalnog identiteta i promo-ciji kulturnih i sveukupnihnacionalnih vrijednosti manjina.

Resor za kulturu i informisanjeBošnjačkog nacionalnog vijeća u Re-publici Srbiji smatra da će pravova-ljano formulisana Strategija razvojajavnog informisanja u Republici Sr-biji (Medijska strategija) značajnounaprijediti sistem javnog informi-sanja i rad medija i podići nivoostvarivanja ljudskih i građanskihprava i zaštite i ostvarivanja pravamanjinskih nacionalnih zajednica uRepublici Srbiji. U tom smislu, ovajresor smatra neophodnim reformi-sanje postojećeg pravnog sistema,izmjenom ili donošenjem novih za-konskih i podzakonskih akata,kojim bi se omogućila primjena mo-dela i principa formulisanih u Me-dijskoj strategiji, u skladu saevropskim vrijednostima i prihvaće-nim međunarodnim standardima.


Do bolje medijske slike o Bošnjacima

PRVI KRUG KONSULTACIJA O STRATEGIJI RAZVOJA INFORMISANJA NA BOSANSKOM JEZIKU

Uskladu sa svojim zakonskim ov-lašćenjima, Izvršni odbor Bo-šnjačkog nacionalnog vijeća

održao je, u Glavnom uredu BNV uNovom Pazaru, 18. avgusta 2011. go-dine, prvi konsultativni sastanak posve-ćen izradi Strategije razvojainformisanja na bosanskom jeziku u Re-publici Srbiji. Učešću na sastanku uzelisu predstavnici skoro svih medijskihkuća na području Sandžaka vezanih zaoblast informisanja na bosanskom je-ziku, kao i predstavnici nevladinog sek-tora iz Novog Pazara.

Otvarajući sastanak, predsjednik Iz-vršnog odbora BNV Esad Džudževićrekao je da nova zakonska rješenja izoblasti rada nacionalnih vijeća propisujuda predstavnici manjinskih nacionalnihzajednica kroz svoje organe utvrđujusmjernice, pravce i strategije razvoja usvim oblastima u skladu sa zakonom, uvezi sa čim je Izvršni odbor BNV pokre-nuo izradu strategija obrazovanja, infor-misanja i kulture sandžačkih Bošnjaka uRepublici Srbiji.

Džudžević je podsjetio na činjenicuda je u posljednje dvije i po godine prak-tično zaustavljen proces i onemogućenoostvarivanje prava sandžačkim Bošnja-cima u Republici Srbiji, u vezi sa čime jeIzvršni odbor Bošnjačkog nacionalnogvijeća u više navrata tražio od nadležnihorgana pokretanje odgovarajućih pro-cesa i preduzimanje mjera za nastavakimplementacije Ustavom, zakonima imeđunarodnim dokumentima zajemče-nih prava.

Podsjećajući prisutne na sve ono štoje Izvršni odbor u posljednjih nekolikogodina preduzimao na planu ostvarenjanacionalnih prava sandžačkih Bošnjakau oblasti informisanja, Džudžević je po-sebno istakao neophodnost formiranjaposebne bošnjačke televizije sa naciona-lnom pokrivenošću, kao i formiranje re-dakcije na bosanskom jeziku priRadio-televiziji Srbije.

Šef Resora za kulturu i informisanjeBNV Muhedin Fijuljanin upoznao je pri-sutne sa osnovnim elementima bitnimza izradu strategije razvoja informisanjana bosanskom jeziku u Republici Srbiji.

On je kazao da je u vezi sa tim neop-hodno sprovesti potrebna istraživanja inapraviti analizu situacije koja treba dada odgovor na ključna pitanja u oblastiinformisanja i usmjeri rad tima na for-mulisanju glavnih prioriteta i opštih ipojedinačnih ciljeva i aktivnosti u dru-goj fazi rada na izradi strategije.

Fijuljanin je istakao da će u konsulta-tivni proces biti uključeni svi ključni fak-tori važni za oblast informisanja i da ćetokom izrade dokumenta biti održanoviše konsultativnih sastanaka i drugihoblika rada sa javnosti.

On je prisutne upoznao sa osnovnimciljevima koje je u prethodnom periodu


formulisao i na čemu je radio Resorza informisanje Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća, ukazujući na to dastrategija informisanja na bosan-skom jeziku, između ostalog, trebada pruži i bolju i jasniju medijskusliku o Bošnjacima i Sandžaku.

U dokumentu koji je dostavljenprisutnima dati su izvodi iz pojedi-nih domaćih i međunarodnih do-kumenata koji regulišu oblastzaštite manjinskih prava u oblastiinformisanja, kao ipolazne osnove zaizradu strategije, saobrazloženjem prio-riteta koje je Resor zakulturu i informisa-nje BNV formulisaou prethodnih go-dinu-dvije dana.

Učestvujući u ra-spravi predsjednicaSandžačkog odboraza zaštitu ljudskihprava i sloboda Se-miha Kačar ukazalaje na mnoga među-narodna dokumenta kojima se re-guliše sistem pravne zaštitemanjina, kao i potrebu da se doku-mentima i strategijama Bošnjačkognacionalnog vijeća, pored kolektiv-nih, obuhvate i pojedinačna ljud-ska prava.

Direktorka Kulturnog centraDamaD Zibija Dh-Šarenkapić uka-zala je na neophodnost izrade vali-dne situacione analize, kao i na toda strategija treba da bude izrazpotreba zajednice. Ona je istaklaneophodnost informisanja javnostii predložila izradu dvije analize,jedne koja bi utvrdila postojeće sta-nje u medijima i druge koja bi dalainformacije o tome koliko su samipripadnici zajednice informisani osebi i svojim pravima.

Direktor Regionalne RTV NoviPazar Denis Mavrić apelovao je naširu i sveobuhvatniju informisa-nost javnosti o procesu izrade stra-tegije, organizaciju javnih debata idrugih oblika rada. Osvrćući se naponuđena rješenja u polaznim

osnovama za izradu strategije, Ma-vrić je podržao zalaganje za posto-janje regionalnih javnih servisa,predlažući da osnivači takvog ser-visa za region Sandžaka budu svesandžačke opštine. On je, također,izrazio spremnost na formiranjeposebne redakcije na bosanskomjeziku pri Regionalnoj RTV NoviPazar.

Glavni i odgovorni urednik listaPolimlje iz Prijepolja, Muharem

Mutabdžija ukazao je da će strate-gija informisanja na bosanskom je-ziku zavisiti od raspleta situacije uvezi sa pravom vlasništva nad me-dijima, odnosno pokrenutom pri-čom oko eliminisanja države izvlasništva u medijima. On je ista-kao nužnost posebnog odnosa ibrige nad pisanim medijima, ko-jima u strategiji treba posvetiti po-sebnu pažnju.

Ističući da je stanje u medijimana području Sandžaka veoma loše,novinarka Polimlja Indira Hadža-gić potencirala je važnost depoliti-zacije i medija i strategije iuključenja svih u izradu ovog do-kumenta, koji treba da bude izrazpotreba samih građana.

Predsjednik Odbora za ljudskaprava i humanitarnu djelatnost,novinar iz Priboja Džemail Halila-gić, istakao je potrebu edukacije ipodizanja svijesti bošnjačkog na-roda o njihovom nacionalnomidentitetu i pravima, dodajući dastrategija za informisanja treba da

bude ispoštovana i od strane na-dležnih državnih organa.

Glavni i odgovorni urednik ča-sopisa Bošnjačka riječ i šef Resoraza obrazovanje u BNV Dr. RedžepŠkrijelj kazao je da strategija trebada obuhvati sve faktore u bošnja-čkoj nacionalnoj zajednici, da njencilj treba da bude afirmacija bošnja-čkog nacionalnog identiteta i da ćeponuđeni materijal biti dostavljensvima.

Resor za kulturui informisanje Bo-šnjačkog naciona-lnog vijeća ranije jeutvrdio osnovneprioritete u oblastiinformisanja na bo-sanskom jeziku. Uoblasti štampanihmedija to je očuva-nje bar jednog štam-panog medija nabosanskom jeziku sanedjeljnom dinami-kom izlaženja i oču-vanje bar jednog

časopisa za kulturu i društveniživot sandžačkih Bošnjaka. U obla-sti elektronskih medija Resor je iz-radio i nadležnim organima unekoliko navrata dostavio prije-dlog i elaborat o osnivanju posebneredakcije na bosanskom jeziku priJavnom servisu Radio-televiziji Sr-bije (RTS), te zatražio da se u ciljuobezbjeđenja adekvatnije informi-sanosti pripadnika bošnjačke na-cionalne zajednice područje šestsandžačkih opština u kojima u pre-težnom ili najvećem broju žive san-džački Bošnjaci u Republici Srbijidefiniše kao jedna radiodifuznaoblast.

U povodu rasprave o nacrtumedijske strategije Srbije, Resor zakulturu i informisanje BNV je, ta-kođer, od Ministarstva kulture, in-formisanja i informacionogdruštva zatražio da se, pored ja-vnih servisa Radio-televizije Srbijei Radio-televizije Vojvodine, pred-vidi postojanje i regionalnih javnihservisa.


DEBLOKIRATI PROCES ZAMJENIK ZAŠTITNIKA GRAĐANA I DIREKTOR UPRAVE ZA LJUDSKA I MANJINSKA PRAVA

RAZGOVARALI SA PREDSTAVNICIMA BNV

Nakon razgovora sa predsjednikom Izvršnogodbora BNV-a Esadom Džudževićem injegovi m saradnicima, u Novom Pazaru,

01.09.2011.godine, zamjenik Zaštitnika građana GoranBašić ocijenio je da probleme u ostvarivanju manjinskihprava nemaju samo Bošnjaci, već i ostale manjinske za-jednice u Srbiji. Ombudsmen je, prema njegovim rije-čima, “utvrdio određene propuste” države u toj oblasti.“Insistiramo da se prava koja se primjenjuju u Vojvodiniprimjenjuju i razvijaju u cijeloj zemlji”, naglasio je Bašiću izjavi za medije nakon razgovora u Glavnom ureduBošnjačkog nacionalnog vijeća.

Tokom ovog razgovora razmotrena su pitanjaostvarivanja prava pripadnika bošnjačke nacionalnezajednice u Republici Srbiji, sa posebnim osvrtom napritužbu koju je Bošnjačko nacionalno vijeće pokre-nulo kod Zaštitnika građana zbog zaustavljanja i one-mogućavanja korišćenja Ustavom i zakonomgarantovanih prava i sloboda pripadnicima bošnjačkenacionalne zajednice u Republici Srbiji.

Predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća još jed-nom su tom prilikom ukazali predstavnicima službeZaštitnika građana na nespremnost državnih organaRepublike Srbije na implementaciju Ustava i važećihzakona u smislu odblokiranja procesa ostvarivanja na-cionalnih prava sandžačkih Bošnjaka koja su im timpravnim aktima garantovana.

Pritužbom Zaštitniku građana koju je podnijelo Bo-šnjačko nacionalno vijeće 4. maja 2011. godine zatra-ženo je poštovanje ustavnih i zakonskih odredbi kojimaje sandžačkim Bošnjacima garantovano pravo na obra-

zovanje na bosanskom jeziku, službenu upotrebu jezikai pisma, informisanje na bosanskom jeziku kao i zaštitui unapređenje kulturnog naslijeđa i baštine.

Predsjednik Izvršnog odbora BNV Esad Džudže-vić izjavio je da očekuje formiranje nezavisne komisijesa zadatkom da utvrdi u kojoj mjeri se ostvaruju ma-njinska prava Bošnjaka u Srbiji.

Prema njegovim riječima, nezavisna komisija bi

trebalo da saopšti svoje preporuke i na na taj način po-mogne pripadnicima bošnjačke nacionalne zajedniceda lakše ostvare svoja kolektivna prava.

Na nužnost deblokade u procesu ostvarivanja Usta-vom i zakonom garantovanih prava pripadnicima bo-šnjačke nacionalne zajednice, g-din BNV EsadDžudžević i njegovi saradnici ukazali su i prilikom raz-govora sa direktorom Uprave za ljudska i manjinskaprava pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, dr-žavnu upravu i lokalnu samoupravu Nenadom Đurđe-vićem i njegovom zamjenicom Ljerkom Ećimović.

Na sastanku sa Đurđevićem je dogovoreno da Mini-starstvo za ljudska i manjinska prava, državnu upravu ilokalnu samoupravu preuzme ulogu posrednika iz-među Bošnjačkog nacionalnog vijeća i državnih organakoji svojim nesprovođenjem Ustava i zakona onemogu-ćuju pripadnicima bošnjačke nacionalne zajednice ostva-rivanje kolektivnih nacionalnih prava i sloboda koja suim garantovana kako Ustavom i zakonima RepublikeSrbije, tako i obavezujućim međunarodnim dokumen-tima čiji je Republika Srbija potpisnik i koji su ratifikovaniu Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Esad Džudžević i njegovi saradnici sa direktorom Upraveza ljudska i manjinska prava Nenadom Đurđevićem

i njegovim zamjenikom Ljerkom Ećimovićem

Zamjenik Zaštitnika građana g-din Bašić u posjeti Bošnjačkom nacionalnom vijeću

NA PUTU OSTVARIVANJA PRAVA SANDŽAČKIH BOŠNJAKA


Uokviru svojih zakonskih ovla-šćenja, Bošnjačko nacionalno vi-jeće ima određene nadležnosti u

oblasti kulture bošnjačke zajednice, ušto spada i izrada strategije razvoja kul-ture. U proteklom periodu, BNV je odresornog ministarstva i Vlade RepublikeSrbije tražilo preduzimanje hitnih mjerana zaštiti bošnjačkog kulturnog nasli-jeđa, ali država nije adekvatno reago-vala, zbog čega je došlo do daljedevastacije i urušenja mnogih bošnja-

čkih kulturnih dobara na prostoru San-džaka i u drugim krajevima Srbije. Stogaje - analizom stanja, angažmanom i uče-šćem svih relevantnih organizacija, in-stitucija i pojedinaca iz ove oblasti -nužno utvrditi stanje u oblasti kulturesandžačkih Bošnjaka u svim segmen-tima, s ciljem da se, na osnovu takveanalize, formulišu osnovni prioriteti, ci-ljevi i aktivnosti koji bi trebalo da odsli-kavaju realne potrebe bošnjačkenacionalne zajednice u ovoj oblasti.

BNV je uradilo prijedlog polaznihosnova strategije razvoja kulture san-džačkih Bošnjaka u Republici Srbiji ipredstavilo ga na konsultativnom sa-stanku, odražanom u Novom Pa-zaru,19. avgusta 2011. Tema sastankabila je upravo: „Strategija razvoja kul-ture sandžačkih Bošnjaka u RepubliciSrbiji“, a prisustvovali su članovi Izvr-šnog odbora BNV-a: Esad Džudžević,Muhedin Fijuljanin i Muratka Fetaho-vić, te osobe koje svojim djelovanje utičuna kulturna dešavanja u Sandžaku: hi-storičar Redžep Škrijelj – profesor naDržavnom univerzitetu u N.Pazaru i

Hitne mjere za zaštitu kulture Bošnjaka

Kroz strategijurazvoja kulture

sandžačkih Bošnjaka u

Republici Srbijineophodno

postići konsenzus svih

faktora u bošnjačkoj

nacionalnoj zajednici o najbitnijim

elementima uoblasti kulture

Bošnjaka

Resor za kulturu i informisanje Bošnjačkog nacionalonogvijeća dostavljao je u nekoliko navrata Ministarstvu kul-

ture, informisanja i informacionog društva i Vladi Srbijeelaborat o osnivanju Zavoda za kulturu sandžačkih Bo-

šnjaka kao osnovnog mehanizma za brigu o zaštiti i očuva-nju kulturne baštine sandžačkih Bošnjaka, ali taj projekat

još nije dobio „zeleno svjetlo“ od strane nadležnih državnihorgana. Elaboratom je predviđeno da osnivač tog Zavoda

bude Vlada Republike Srbije i da on bude centralna institu-cija u oblasti kulture sandžačkih Bošnjaka.


urednik časopisa “Bošnjačka riječ”,ak.slikar Ervin Ćatović – profesorna Državnom univerzitetu uNovom Pazaru i predsjednik San-džačkog udruženja likovnih umjet-nika, Rifat Ramović – direktorMultimedijalnog centra u Tutinu,

arheolog Mustafa Baltić – direktorbiblioteke “Mehmed Abdagić” uSjenici, arhiteka Fahro Zatrić ,Šaban Šarenkapić – književnik,Hasna Ziljkić – ispred Kulturnogcentra u Novom Pazaru, orijentali-sta Enver Ujkanović – predstavniknovopazarskog Arhiva, Fuad Baći-ćanin i Avdija Salković – bibliote-kari u Gradskoj biblioteci “DositejObradović” Novi Pazar i Fatih Ha-džić – profesor likovne kulture.

Neki od zaključaka ovog sa-stanka su:

-Zbog važnost trenutka i po-trebe studioznijeg i odgovornijegpristupa izradi jednog ovakvogdokumenta, nužno je uključenjesvih relevantnih faktora u taj pro-ces, te da je kroz strategiju neopho-

dno postići konsenzus svih faktorau bošnjačkoj nacionalnoj zajednicio najbitnijim elementima u oblastikulture Bošnjaka;

-S obzirom da se u Strategiji kul-ture Srbije ne spominju kulturnadobra Bošnjaka, dodatni je motiv

za izradu strategije koja bi bila ori-jentisana prema kulturnoj baštinibošnjačkog naroda;

- U cilju efikasnije afirmacijecjelokupnog kulturnog naslijeđaBošnjaka, posebno stvaralaštvamladih, jedna od najneophodnijihmjera jeste formiranje izdavačkekuće i osnivanje kulturnog časo-pisa rasterećenog dnevne politike;

- Svjesni onoga što se dešava sabošnjačkim kulturnim dobrima uNovom Pazaru i cijelom San-džaku, od suštinske je važnostiosnivanje Zavoda za kulturu san-džačkih Bošnjaka, kao i da iza teustanove stane država i Vlada Sr-bije, ne bi li se, na taj način, izbje-gla politizacija ustanove, te da jeneophodno što hitnije pristupiti

zaštiti onoga što postoji, a što sesvakodnevno sve više uništava iurušava;

-Zavod za kulturu sandžačkihBošnjaka treba da ima potpunuautonomiju u radu, te da je jedanod prvih zadataka u izradi strate-

gije definisanje kulturne baštine uskladu sa njenom historijom i tra-dicijom.

Učesnici prvog konsultativnogsastanka za izradu strategije raz-voja kulture sandžačkih Bošnjakausaglasili su se da prvi zadatak kojitreba uraditi u najskorijem vre-menu treba da bude izrada plana ihitna zaštita, obnova i rekonstruk-cija Novopazarske gradske tvr-đave sa Kulom Motriljom. Nasastanku je dogovoreno i formira-nje dva tima, jednog za nemateri-jalnu i drugog za materijalnukulturnu baštinu, sprovođenjeistraživanja za potrebe izrade štoobuhvatnije analize situacije, kao iintenzivniji rad na strategiji u na-rednom periodu.

Pravne osnove za stvaranje uslova koji su potrebni za održavanje i razvijanjekulture pripadnika nacionalnih manjina i očuvanje neophodnih elemenata njiho-vog identiteta u Republici Srbiji, obezbjeđene su Ustavom i odredbama određenih

zakona, a izvor prava za istu oblast su i mnogobrojni međunarodni dokumenti.


IN MEMORIAM

Sandžak je izgubio još jednog svogmodernog junaka. Džengis Re-džepagić, akademski slikar, čo-

vjek institucija, jedan od onih čija ćedjela ostati trajno kulturno blago san-džačkih Bošnjaka i umjetnosti uopšte,okončao je svoj dunjalučki put, 29.

aprila 2011. go-dine.

“ Z v i j e z d atjera mjeseca”posljednja je unizu njegovihmnogobrojnih iz-ložbi kojima jeplijenio pažnjujavnosti i dokazi-vao svima dasandžačko slikar-stvo spada u samvrh savremenogevropskog slikar-stva uopšte.

“Na ovim sli-kama sustižu sesve osobenosti li-kovnog iskazaautora - prijesvega istančanosjećaj za slikar-sku materiju -boju, kojoj umjet-

nik dopušta da slojevito preplavi pla-tno, da se bojeni oblici rastaču uekspresivne fluidne mrlje pulsirajući uprirodnom ritmu talasa, da se rafini-rani lazurni slojevi žute, bijele boje naintenzivno plavom fonu međusobnopotenciraju i u sadejstvu sa koloristi-čkim akcentima svedenih ornamental-nih oblika naglase poetičnostatmosfere i kultivisanu likovnostslike”, zapisali su, između ostalog, oposljednjoj njegovoj izložbi kritičari,naglašavajući da je najnoviji ciklus

slika Džengisa Redžepagića potvrdiopunu njegovu stvaralačku zrelost.

Rahmetli Džengis Redžepagić bio ješef Resora za kulturu Bošnjačkog na-cionalnog vijeća, a od 2007. godineradio je kao profesor na Državnomuniverzitetu u Novom Pazaru, na De-partmanu za umjetnost.

Rođen je 1954. godine u Novom Pa-zaru. Završio je Fakultet primjenjenihumjetnosti u Bogradu, odsjek slikarstvo.

Dugo godina radio je kao kustos iurednik likovnog programa Galerije iumjetničke kolonije “Sopoćanska viđe-nja” u Novom Pazaru.

Osnivač je kultne likovne kolonije“Sandžak inspiracija umjetnika”.

Bio je inicijator, osnivač i prvi pred-sjednik Sandžačkog udruženja liko-vnih umjetnika (SULU), članUdruženja likovnih umjetnika Srbije iUdruženja likovnih umjetnika Bosne iHercegovine.

U svojoj dugogodišnjoj karijeri pri-redio je više od 40 samostalnih izložbiu zemlji i inostranstvu i učestvovao napreko 100 kolektivnih izložbi širomsvijeta.

Dobitnik je više nagrada i priznanja.Rahmetli Džengis Redžepagić dao

je ogroman doprinos afirmaciji cjelo-kupne kulturne baštine i identitetasandžačkih Bošnjaka, a svojim radomu Bošnjačkom nacionalnom vijeću obi-lježio je proces početka ostvarivanjanacionalnog konsenzusa sandžačkihBošnjaka.

U Novom Pazaru, u Sandžaku išire, znali su ga kao čovjeka vedrog ipromišljenog duha, preciznog umjetni-čkog izraza, čovjeka koji je na svojimplatnima ovjekovječio bogatstvo sveu-kupnog bošnjačkog kulturnog identi-teta i generacijama ostavio “trag kojine blijedi”.

DŽENGIS REDŽEPAGIĆ (1954-2011)

EL-MERHUM

Svaki potez na njegovim sli-kama ima svoj smisao, svaka linijasvoju poruku, svaka nijansa bojedaje neki sadržaj.

Reći da je u svojim djelima pre-slikao nekadašnji Novi Pazar,udahnuo mu ono što je već oda-vno zatureno i izgubljeno, otr-gnuto od Novog Pazara uvremenima iza nas, reći da je u taj- svoj Novi Pazar ugradio sebe,sav svoj talenat i umijeće, i odvećje malo. Svojim likovnim stvarala-štvom Džengis Redžepagić “spa-sio” nas je od zaborava i

bošnjačkoj kulturi podario enci-klopediju kakvom se malo kojinarod na Balkanu može pohvaliti.

U svakoj slici sandžačkoj, usvakom kutku novopazarske liko-vne galerije, one koju je baš onutemeljio - tu u svom gradu,ispod Bedema, više Jaza, “progo-vara” Džengisovo djelo, njegovlik, poseban stilski izraz i stvara-laštvo kojim su porušene sve ba-rijere - i vremenske i prostorne uistoj mjeri.

Smrću Džengisa Redžepagićanovopazarsko, bošnjačko, san-džačko, evropsko i svjetsko slikar-stvo izgubilo je jednog od svojihnajplodonosnijih stvaralaca.

Sandžački Bošnjaci, smrćuDžengisa Redžepagića izgubili sujednog od najiskrenijih i najupor-nijih boraca za ostvarivanje bošnja-čkih nacionalnih prava uopšte.

Džengis Redžepagić ukopan jena Velikom groblju u Novom Pa-zaru. Iza sebe je ostavio supruguBebu i sina Farisa.

Molimo Allaha dž.š. da našemDžengisu podari dženet, a poro-dici, njegovim prijateljima i sarad-nicima sabur.

“Kradem ti se u veceri rane”

“Zvijezda tjera mjeseca”


Uovoj praznini koja je nastala nismokadri da punom snagom krenemodalje. Smrću svog profesora, mi stu-

denti, osjećamo gubitak koji se teško moženadomjestiti, a evo, kako vrijeme prolazi,teško uspijevamo da taj gubitak bar malosebi olakšamo.

Poznavati profesora Džengisa Redzepa-gića mogla je biti samo čast i velika privile-gija. Kao njegov student mogu reći da smoga svi bar jednim dijelom poznavali, i to sone najljepše strane – strane pedagoga i pro-

fesora. Ranije smo toliko toga slušali i čitalio njemu, toliko puta prisustvovali njegovimizložbama. Profesor je bio čovjek širokihshvatanja, velikog znanja, iskustva, kosmo-polita, nimalo egoističan, prepun dobrote imnogih osobina koje čovjeka mogu krasiti.Ali, neočekivano, i iznenada, preselio je naahiret, ostavljajući za sobom dug, dubok ineizbrsiv trag.

Često sam iz prikrajka maštala da seupoznam sa jednim tako velikim umjetni-kom, a onda, posrećilo mi se da postanemnjegov student i steknem tu rijetku privile-giju da učim od istaknutog, priznatog i ne-sebičnog profesora. Iako je zaslužan zaprenesena znanja koja smo sticalili u ateljeui u nastavi, tek njegovim odlaskom shvatilismo da je vremena bilo premalo za sve što

se moglo o umjetnosti slikanja od njega nau-čiti.

Džengis je kao profesor predstavljaojedan neiscrpan izvor informacija o istorijiumjetnosti, slikanju, crtanju, Novom Pa-zaru. Mi, studenti sa Departmana likovneumjetnosti smo imali privilegiju da se upoz-namo sa ovim čovjekom, i da nam, upravoon, bude jedan od predavača. Rijetki su fa-kulteti koji imaju tako vrhunskog pedagoga,koji je za svoje studente uvijek bio spremanda u svakom trenutku pripomogne, savje-

tuje, podrži, kritikuje, ali prije svega,dobro nauči. Ta radna požrtvovanost jebila podstaknuta njegovom željom dasve zadato savladamo i odradimo onakose bolje može, i nikako drugačije.

Mi studenti osjećamo veliki nedosta-tak za njim, i nimalo lak zadatak, da i beznjegove velike moralne podrške nasta-vimo, kao obavezu i zahvalnost za svešto je učinio za naš napredak u umjetno-sti. Bio nam je veliki uzor i više od toga.Tokom dvije kratke godine, koliko smoga poznavali, dijelio je bogatstvo svojevelike ličnosti sa nama, i uspio da nam

održi vjerovanje u sopstveni talenat, koji jezahtijevao rad i radnu disciplinu. Uspio jeda nas nauči kako da volimo umjetnost. Aono što je najbitnije, uspio je da od nas na-pravi ljude koji veruju i žele da postanuumjetnici.

U našim srcima, duši, sjećanju, tokomdaljeg studiranja i bitisanja, ostaće DžengisRedžepagić kao sinonim lijepog u umjetno-sti i kao pokretač svega potrebnog da sebude dobar slikar i još bolji čovjek. Nikadaiz naših glava neće isčeznuti, ni biti izbri-sane njegove riječi i poruke. Poznavali smoga kao profesora dvije godine, a pamtićemoga cijeloga života.

Molimo dragog Allaha, da mu podariDžennet, a njegovoj porodici i prijateljimasabur!

MNOGO TOGA JE IZGUBILO SVOJ ZNAČAJ

Piše: Elzana Nurković, student DUNP

IN MEMORIAM: Džengis Redžepagić (1954-2011)


IN MEMORIAM

Veliki bosanskohercegovački i bo-šnjački pisac Nedžad Ibrišimo-vić preselio je 15. septembra, u

rodnom Sarajevu, u 71. godini života.Nedžad Ibrišimović rođen je 20. ok-

tobra 1940. godine u Sarajevu. U Sara-jevu je završio Srednju školu za

primjenjene umjetnosti, odsjek: Vajar-stvo, i studije filozofije. Bio je urednik ulistovima Naši dani i Oslobođenje.Jedno vrijeme bio je nastavnik u Go-raždu, ali je uglavnom bio profesionalniknjiževnik. Bio je član Udruženja liko-vnih umjetnika BiH od 1982. godine, ado 2000. godine imao je deset samostal-nih izložbi.

U periodu od 1993. do 2001. godinebio je predsjednik Društva pisaca Bosnei Hercegovine, a od 1995. do 1998. glavnii odgovorni urednik časopisa za knji-ževnost „Život”. Među mnogim istak-nutim djelima rahmetli NedžadaIbrišimovića su: Ugursuz, Karabeg,Braća i veziri, Knjiga Adema Kahrimananapisana Nedžadom Ibrišimovićem Bo-sancem, Woland u Sarajevu...

Nakon izlaska iz štampe remek djelaVječnik (2005), Društvo pisaca BiH ga jekandidovalo za Nobelovu nagradu.Roman Vječnik je oborio sve rekorde uizdavačkoj kući „Svjetlost” iz Sarajeva,uključujući i Selimovićev „Derviš ismrt”.

U januaru 2009. god., u izdanju IKD„Šahinpašić”, objavljeno je osmo izdanjeVječnika, a ukupan tiraž svih izdanja je12.000 primjeraka. Posljednje Ibrišimo-vićevo djelo je El-Hidrova knjiga, koja jenastavak romana Vječnik.

Ibrišimović je dobitnik brojnih na-grada, između ostalih Šestoaprilske na-grade grada Sarajeva (za romanUgursuz, 1969), Nagrade Skender Kule-nović, Hasan Kaimija, IP Veselin Ma-sleša, Svjetlost... Djela su mu prevođenasu na češki, turski, albanski, engleski,francuski, španski, njemački i italijanskijezik.

SA “VJEČNIKOM” U VJEČNOST

El Merhum - Nedžad Ibrišimović (1940-2011)

ZA NOBELA

“Ibrišimović, vajar, pisac, intelektualac, filozof..., otišao je. Govoreći o Nedžadu, be-smisleno je dodati bilo šta rečenici koju je svojevremeno izrekao Ibrišimovićev ko-lega, pisac i akademik Abdulah Sidran: „Da mi je Nedžadov talenat, ja ništa ispod

Nobela ne bih pikao’“ glavni i odgovorni urednik Slobodne Bosne Senad Avdić.


Saučešće povodom smrti ovogizvanrednog bošnjačkog pisca izra-zio je predsjednik Udruženja izda-vača i knjižara BiH Ibrahim Spahić.U tekstu saoučešća se ističe da jeNedžad Ibrišimović ostavio neiz-brisiv trag u našim životima svojimtalentom i radom. „Ostala je izaNedžada Ibrišimovića otvorenaknjiga Vječnik i sva njegova djelada ih ponovo čitamo, jer pripadaju

i svjetskoj književnoj baštini”,kazao je Spahić.

Dženaza-namaz akademikuNedžadu Ibrišimoviću klanjana je,u petak 16. septembra 2011, u ha-remu Begove džamije. Dženazu-namaz je predvodio reisu-l-ulemaIslamske zajednice Bosne i Herce-govine Mustafa ef. Cerić. NedžadIbrišimović ukopan je u haremuFerhadije džamije, uz učenje pri-

godnih sura iz Kur’ana, a od njegasu se oprostili njegova porodica,prijatelji, građani i poštovaoci nje-gova djela.

Zajednička komemoracija Aka-demije nauka i umjetnosti Bosne iHercegovine (ANUBiH), PENCentra i Društva pisaca BiH, odr-žana je 20. septembra 2011. godine,u amfiteatru Akademije nauka iumjetnosti Bosne i Hercegovine.

„Nikoga ne optužujem i nikogane krivim za džehennem kroz kojisam prolazio cio svoj život, evo većpedeset godina na svojoj rodnojgrudi, jer je tako Allah odredio, alinikome i ne zahvaljujem na sreći,snazi i zadovoljstvu i ushićenjukoje danas osjećam, osim Allahudžellešanuhu”, govorio je rahmetliNedžad Ibrišimović.

Nedžad Ibrišimović BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja.Kad plače klobućaju kiseljaci.Sagni se i pij, niko se ne ljuti.

U Bosni ima jedna tišina.U tišini jedna njiva.U toj njivi obeharalo stablo.

Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.

Bosna ima Bosanaca.Kad Bosanac liježe na počinakOn polako glavu spušta na zemljuDa zemlju ne povrijedi.

Bosna ima majku.Majka se popne na brdo iznad prugePa mahne mašinovođi.Majka mahne mašinovođi, a lokomotiva vrisne.

Bosna ima kućuU kući živi staricaNjen smijeh je ajet o džennetu.

Skloni obuću kad prelaziš Unu,Savu,Drinu.Operi noge u rijekamaBosna je ćilimom zastrta.

Ibrišimović bio rado viđen gost u Sandžaku

„Nisam bio napunio ni 18 godina kada se javilaprva iskra Vječnika… U prvi mah ta iskra je zna-

čila, otprilike, to kako bi mrtav čovjek, da opetoživi, gledao žive, šta bi zapažao i kako bi osjećao.Neferti, odnosno Abdullah Misri el-Bosnevi, glavna

ličnost Vječnika, umire u knjizi-kerametu kazretiHidra unutar Vječnika (deveto završno poglavlje), a

tokom do sada proživljenih pet milenija samo za-mire deset puta, stareći onoliko dana koliko je sva-

kih 500 godina grijeha počinio” - autor.Upravo ove riječi autora prikazuju u najkraćem

ideju i radnju romana Vječnik. Ovaj roman, remek-djelo jednog od najvažnijih savremenih bosansko-

hercegovačkih pisaca Nedžada Ibrišimovića,promovisan je 16. aprila 2010. godine u Bošnja-čkom nacionalnom vijeću u Novom Pazaru. Na

promociji su govorili Asmir Kujević, književnik, isam autor, dok je moderator bila g-đica Hasna

Ziljkić, diplomirani žurnalista.


Iako su državi usta puna demokratije ihvali se ustavom i zakonima kojima,navodno najbolje u Evropi štiti ljudska

prava, pravo na obrazovanje na maternjemjeziku, kao jedno od osnovnih, ni na pragudruge decenije trećeg milenija Bošnjaci jošnisu uspjeli da ostvare. Treba se ozbiljnozamisliti i proanalizirati uzroke, jer vrijemeprotiče, a generacije naših školaraca i daljeostaju uskraćene od mogućnosti da svojmaternji jezik i književnost izučavaju u re-dovnom procesu obrazovanja.

Obrazovanje manjina u nadležnosti jenacionalnih savjeta, ali to samona papiru, odno-sno, uZakonuo nacio-n a l n i msavjetimanaciona-lnih ma-njina. Kadtreba kon-kretno pri-mijeniti up r a k s inešto iz teoblasti, ondan a d l e ž n oministar-stvo i in-stitucije kojeje osnovalo iliakreditovalo da sestaraju o uspješnijem iefikasnijem odvijanjuobrazovnog procesa, izgova-rajući se formalnim preprekamai odredbama nekih svojih pravilnika,vješto izbjegavaju da izađu u susret legi-timnim zahtjevima Bošnjaka.

Od 20.oktobra 2004. godine, kada je uzmedijski linč održan prvi čas bosanskogjezika u osnovnoj školi “ Dr. IbrahimBakić” u Ljeskovi, u tutinskoj opštini, dodanas se nakupilo nekoliko podebelih re-gistratora dokumenata i dopisa koje je Bo-šnjačko nacionalno vijeće razmjenjivalo saMinistarstvom prosvjete, Zavodom zaunaprjeđivanje obrazovanja i vaspitanja,Zavodom za udžbenike i nastavna sred-stva, Ministarstvom za ljudska i manjin-ska prava, Republičkim ombutsmanom idrugim institucijama, sve u želji da pravona obrazovanje na maternjem – bosan-skom jeziku i Bošnjaci kao i pripadnicidrugih manjina ostvaruju kroz institucije

sistema u redovnom obra-zovanom pro-cesu.

Potsjetimo se:na jedvihte jadeje tek ministarVuksanović izK o š t u n i č i n evlade početkom2005. godine,

nakon odbija-nja ministraKneževića im i n i s t a r k eČolić, odobrioda se objavenastavni pla-novi i pro-grami zanastavni pred-met Bosanskijezik, i to samokao izborni na-

stavni predmet.Tih prvih godina za ovaj predmet se izja-snilo preko 90% učenika bošnjačke nacio-

Obrazovanje nabosanskom jeziku

SVOJ DIO POSLA DEFINISAN ČLANOM 13. ZAKONA O NACIONALNIM SA-VJETIMA BOŠNJACI URADILI

Ministarstvoprosvjete

postaje habernoša

naručenih iunaprijed

dogovorenihZavodovih

tumačenja, aZavod za

unaprejeđivanjeobrazovanja

sebi daje pravoda odredi mjeru

izučavanja bosanskog

jezika koja jepo mišljenju

njihovih stručnjaka

Bošnjacima dovoljna za

očuvanje nacionalnog

identiteta

DOGAĐAJI


nalnosti u opštinama Novi Pazar,Sjenica i Tutin u kojima je bosanskijezik tada bio u službenoj upotrebi.Međutim, taj početnički entuzija-zam brzo je jenjavao, pa je većnakon dvije godine, pogotovu uPazaru, broj bošnjačke djece na ča-sovima bosanskog jezika počeo daopada. Za to postoji više razloga:mada su osnovni udžbenici na-pravljeni, nedostajalo je ostalih na-stavnih sredstava i pomagala;nastavni kadrovi nisu valjano pri-premljeni i nisu adekvatno stimu-lisani; nedostatak školskogprostora je značajno uticao na uku-pan proces nastave, i najvažnije,oportuni stav lokalnih političkihprotivnika imao je presudnu uloguna odnos učenika i njihovih rodi-teja, a posebno na odnos nasta-vnika i direktora škola premaovom problemu.

No, bez obzira na sve, Bošnja-čko nacionalno vijeće je uspjelo dazaokruži proces osmogodišnjegizučavanja predmeta Bosanskijezik sa elementima nacionalnekulture. Pripremljeni su i objavljeniškolski programi od I do VIII raz-reda po kojima su urađeni udžbe-nici I – V i skripte VI –VIII;objavljena je Lektira od I do IV raz-reda, Pravopis bosanskog jezika ipravopisni priručnik Gnijezdo lije-pih riječi, kao i Gramatika bosan-

skog jezika, i to sve samo sopstve-nim sredstvima, bez pomoći Mini-starstva prosvjete i Zavoda zaudžbenike, koji su se uvijek ogluši-vali na više puta upućene zahtjeveVijeća.

Izučavanjem maternjeg jezika uformi izbornog nastavnog pred-meta kao prvog, inicijalnog korakauspješno načinjenog na putu ostva-rivanja nacionalnih prava, Bošnjacinisu i ne treba da budu zadovoljni.Na nekoliko puta ponovljen zah-tjev da se nastavni predmet Mater-nji (Bosanski) jezik sa elementimanacionalne kulture tansformiše izforme izbornog na obavezni nasta-vni predmet, Ministarsvo prosvjetese oglušilo.

Jedini način da matrnjijezikbude obavezni predmet, jeste da sekompletna nastava izvodi na ma-ternjem jeziku. Zbog toga je Vijećepočetkom 2009. pokrenulo aktiv-niju kampanju obrativši se mini-

stru prosvjete sa ponovljenimzahtjevom da se maternji jezik prei-menuje u obavezni nastavni pred-met, i direktoru Zavoda zaudžbenike sa zahtjevom da obezbi-jedi udžbenike za Bosanski jezik.Istovremeno je poslat dopis ško-lama u sandžačkim opštinama dase uključe u pripremu procesaobrazovanja na bosanskom jezikutako što bi sami predmetni nasta-vnici dali prijedloge nastavnih sa-držaja za matrnji / bosanski jezik iknjiževnost i tzv. nacionalnugrupu predmeta – historiju, muzi-čku i likovnu kulturu. Navikle nato da za sve što se programa, pa ikompletnog obrazovnog procesatiče, dobiju nagotovo instrukcije odministarstva, većina od 35 osno-vnih škola koliko ih ima u opšti-nama N.Pazar, Prijepolje, Sjenica iTutin, poziv nisu shvatile ozbiljno,pa su kvalitetni prijedlozi došli tekod nekoliko škola, i to uglavnom saseoskog područja sjeničke opštine.

Na osnovu tih prijedloga i mi-šljenja komisija koje je formirao,Odbor za obrazovanje je sačinioprijedlog udžbenika i udžbeničkihkompleta za bosanski jezik, histo-


riju, muzičku i likovnu kulturu iuputioi ga Zavodu za unaprjeđiva-nje obrazovanja i vaspitanja, ak-tivno se na taj način uključivši ureformske aktivnosti u obrazova-nju. No ni to nije pomoglo da se ot-vorena pitanja i problemi okomaternjeg jezika i štampanjaudžbenika za bošnjačku djecupočnu rješavati.

Zbog toga je BNV početkom av-gusta 2009. uputilo Ministarstvuprosvjete Zahtjev za ostvarivanjeprava na obrazovanje na mater-njem jeziku pripadnika bošnjačkenacionalne manjine u kome je naosnovu pozitivne zakonske regula-tive zatraženo da bosnski kao ma-trnji jezik bude obavezan nastavnipredmet u predškolskom osnov-nom i srednjem obrazovanju, da seispoštuje stav 5. Člana 13. Zakonao zaštiti prava i sloboda naciona-lnih manjina, što znači da se u pro-grame nastavnih predmeta koji uznačajnoj mjeri odražavaju nacio-nalne posebnosti iz historije, umjet-nosti i kulture bošnjačkenacionalne manjine uvrste adekva-tni sadržaji, da udžbenici idrugapriručna didaktička pomagalabudu štampana na bosanskom je-ziku ili da se odobri uvoz odgova-rajućih udžbenika iz Bosne iHercegovine i da se u izradi pro-grama za predmete koji izražavaju

posebnost bošnjačke nacionalnezajednice obavezno uključe pred-stavnici Bošnjačkog nacionalnogvijeća.

Nakon ovoga uslijedio je dogo-vor između predsjednika Izvršnogodbora BNV gospodina EsadaDžudževića i pomoćnice ministraprosvjete gospođe Vesne File o for-miranju zajedničke radne grupe

koja će raditi na iznalaženju rješe-nja za zahtjeve Bošnjaka. U sastavuradne su po Odluci IO BNV bili Ze-kerija Dugopoljac šef resora zaobrazovanje, Muhedin Fijuljaninpodpredsjednik Vijeća, MuratkaFetahović predsjednica Odbora zaobrazovanje i vijećnik Bajro Gegić,a iz Ministarstva Vesna Fila po-

moćnica ministra i njene saradniceiz odjeljenja za strategiju obrazova-nja Snežana Vuković, Jelena Kale-zić i Miroslava Petrov.

Prvi sastanak radne grupe odr-žan je 10. septembra 2009. godine idogovoreno je da da se ministar-stvu dostavi model obrazovanja nabosanskom jeziku uz analizu stanjana terenu i sa detaljnim opisom na-čina realizacije kao i odgovaraju-ćim odlukama Vijeća. Do krajaseptembra Model je razrađen iusvojen na IO, nakon čega je, sre-dinom septembra uslijedio drugisastanak radne grupe na kome jeModel obrazovanja za sandžačkebošnjake obrazložila i predala Mu-ratka Fetahović. Dogovoreno jetada da se uradi elaborat o primjeniModela, nakon čega bi u roku odmjesec dana ministarstvo donijeloodgovarajuće odluke, kako bi sekrenulo sa implementacijom Mo-dela u tekućoj školskoj godini uprvom i petom razredu osnovne iu prvom razredu srednje škole.

Zbog toga se u Vijeću ubrzanoradilo na pripremi sastanka na kojisu pozvani direktori svih škola,predstavnici ministarstva prosvjete,predstavnici Zavoda za unaprjeđi-vanje obrazovanja i vaspitanja, kaoi predstavnici školskih i opštinskihuprava zaduženih za obrazovanje.Sastanak je uspješno realizovan 29.


09.2009. godine. Od škola su zatra-ženi podaci o broju i nacionalnojstrukturi učenika u I i V razreduosnovnih i u I razredu srednjihškola, o broju odjeljenja u matičnimkao i u izdvojenim odjeljenjima i obroju angažovanih nastavnika,kako bi sve to ušlo u Elaborat o pri-mjenjivosti Modela. Većina škola izN. Pazara, Sjenice i Tutina je ure-dno dostavila podatke, ali je bilo islučajeva odbijanja (novopazarskagimnazija i neke prijepoljske školedemonstrativno su odbile da do-stave podatke o broju učenika bo-šnjačke nacionalnosti).

Na osnovu razrađenog Modelai prikupljenih podataka iz školaurađen je Elaborat Modela obrazo-vanja za sandžačke Bošnjake i pre-dat 11.11.2009. godine, aMinistarstvo prosvjete je urednoobavijestilo Vijeće da ga je primilo.

Činilo se tada da se stvari po-mjeraju sa mrtve tačke i da će se saimplementacijom Modela obrazo-vanja za sandžačke Bošnjake kre-nuti onako kako je planirano.Obećanje Vesne File da će Elaboratodmah proslijediti Zavodu zaunaprjeđivanje obrazovanja i va-spitanja, ostalo je samo pusto obe-ćanje. Elaborat je u fijoci neke odnjenih saradnica stajao tri mjeseca,a onda je proslijeđen Zavodu, dabi tek početkom aprila 2010.go-dine Ministarstvo prosvjete upu-

tilo Vijeću dopis sa mišljenjem Za-voda za unaprjeđivanje obrazova-nja i vaspitanja. Izgubljeno je,dakle, dragocijeno vrijeme i već sesa implementacijom Modela zaka-

snilo za čitavu školsku godinu. Ada stvar bude još gora, u narednihskoro godinuipo, država se oglu-šivala na svaku inicijativu i zah-tjev Bošnjaka na svim poljimadjelatnosti, ne samo u vezi obrazo-vanja. U vezi sa tim Bošnjačko na-cionalno vijeće sačinilo je i objaviločitavu knjigu pod nazivom Zau-stavljeni proces ostvarivanja pravasandžačkih Bošnjaka u Srbiji.Knjiga se sastoji od dokumenata iprepiske, uglavnom neispunjenihlegitimnih zahtjeva Bošnjaka u do-

menu regulisanom Zakono o na-cionalnim savjetima nacionalnihmanjina, a o koje se država Srbijaoglušila.

U međuvremenu, paralelno sa

pomenutim aktivnostima, nastav-ljena je saradnja sa federalnim ikantonalnim ministarstvom obra-zovanja i nauke Bosne i Hercego-vine, od kojih je pnuđena pomoć idobijena podrška u naporima da sekroz institucije sistema Bošnjaci iz-bore za svoja legitimna ljudska ikolektivna prava.

Suočeno sa ignorantskim sta-vom države, Bošnjačko nacionalnovijeće je početkom 2011. godine po-novo inteziviralo pritiske na vladui Minitarstvo prosvjete, uputivšinekoliko Zahtjeva nadležnim drža-vnim institucijama da se obezbi-jede uslovi u skladu sa zakonimakoje je ova država donijela da bo-šnjačka nacionalna zajednica moženesmetano konzumirati svoja ko-lektivna prava, među kojima ipravo na obrazovanje na svom ma-ternjem – bosanskom jeziku. (Svi tiZahtjevi i prepiska uvršteni su upomenutu knjigu). Između osta-log, ponovo je polovinom februaratekuće godine poslat Elaborat i za-traženo da ministar odobri imple-mentaciju Modela obrazovanja zasandžačke Bošnjake.


Izvršni odbor BNV je napravioPlan aktivnosti potrebnih da sepripreme uslovi za implementa-ciju Modela obrazovanja. Priku-pljeni su podaci o broju nasavnikaza koje bi se u prvoj fazi organizo-vala sertificikacija, pripremljeni suobrasci koje bi polaznici trebalo dapopune i urađena obavještenjakoja bi se našla u svakoj od 48 (35osnovnih i 13 srednjih) škola u 4sandžačke opštine ukojima je bosanskijezik u službenojupotrebi – NovomPazaru, Prijepolju,Sjenici i Tutinu.

Dogovoreno je dase izrade nastavniprogrami za nacio-nalnu grupu pred-meta: bosanski jeziki književnost, histo-riju, muzičku i liko-vnu kulturu i to zapredškolsko obrazo-vanje, prvi i peti raz-red osnovnog i prvirazred srednjegobrazovanja, jer je uranijem dogovoru saVesnom Filom bilopredviđeno da seModel obrazovanjakompletno imple-mentira u perioduod četiri godine.

Zato je 31. maja2011. godine održansastanak sa direktorima škola, pe-dagozima i nastavnicima koji pre-daju tzv. nacionalnu grupupredmeta, predstavnicima škol-skih uprava iz Novog Pazara iUžica i predstavnicima opštinskihslužbi obrazovanja. Na sastankusu prisutni upoznati sa stanjem iproblemima oko primjene Modelai naporima koje BNV čini da se toprevaziđe. Zaključeno je da se ne-smije odustajati, pa je formiranojedanaest timova da sačine prije-dloge nastavnih programa i to naj-kasnije do 15. jula tekuće godine,što je i učinjeno.

Nastavni programi uz pratećedopise poslati Ministarstvu pro-svjete i predsjednici Nacionalnogprosvjetnog savjeta, gospođi De-sanki Radunović. Dana 25.07.2011.godine je stigao odgovor Ministar-stva prosvjete ali na dopis upućen24.02.2011. godine. Ministarstvusu, dakle, treballa puna četiri mje-seca da sroči odgovor, a ustvari,kao i predhodnog puta, samo nam

je proslijeđeno mišljenje Zavoda. Indikativna je pojava da kad

Bošnjaci upućuju legitimne zah-tjeve, državne institucije preuzi-maju uloge koje im nisu uprimarnom opisu djelovanja, paMinistarstvo prosvjete postaje ha-bernoša naručenih i unaprijed do-govorenih Zavodovih tumačenja,a Zavod za unaprejeđivanje obra-zovanja ide još i dalje, pa sebi dajepravo da odredi mjeru izučavanjabosanskog jezika koja je po mišlje-nju njihovih stručnjaka Bošnja-cima dovoljna za očuvanjenacionalnog identiteta, jer u Mi-

šljenu Zavoda doslovce stoji: ”Ponašem mišljenju , međutim, uvo-đenjem predmeta Bosanski jeziksa elementima nacionalne kulturesa dva časa nedeljno, kroz izuča-vanje posebnosti bosanskog je-zika, istorije, kulture i tradicijeBošnjaka u Srbiji, obezbeđeno jeočuvanje njihovog nacionalnogidentiteta”.

Dalje u pomenutom Mišljenjudirektor Zavoda ŠćepanUšćumlić, neobazirući sena raniji dogovor radnegrupe o sukcesivnoj im-plementaciji Modelaobrazovanja za sandža-čke Bošnjake, tumači:”Pripadnici bošnjačke na-cionalne manjine imajupravo da, kao i pripadniciostalih manjina, u skladusa zakonom, realizuju na-stavu na maternjem je-ziku, ali to iziskujepripremu nastavnog pro-grama predmeta Bosan-ski jezik za sve razrede uosnovnom i srednjemobrazovanju i vaspitanjui obezbeđivanje odgova-rajućih kadrova koji bi iz-vodili nastavu nabosanskom jeziku”.

Zbog ovakvog tuma-čenja odmah se pristu-pilo izradi nastavnihprograma za predmetBosanski jezik za preo-

stale razrede – II, III, IV, VI, VII iVIII razred osnovnog i II, III i IVrazred srednjeg obrazovanja. Većuigrani timovi koji su radili pret-hodne programe u rekordnomroku su obavili i ovaj dio posla, pasu kompletni programi upućeniministarstvu prije početka školskegodine. Kad i kakav odgovor ćestići od Ministarstva ostaje da sevidi, ali ako je suditi po njihovojdosadašnjoj praksi, još će dostavode proteći Raškom i Jošanicomdok država ne promijeni svoj stavprema Bošnjacima.

Muratka Fetahović


Publikacija Zaustavljeni proces ostva-rivanja prava sandžačkih Bošnjaka u Sr-biji predstavlja zbirku dokumenata ozaustavljanju i onemogućavanju ostvari-vanja prava sandžačkih Bošnjaka u Repu-blici Srbiji u skladu sa Ustavom izakonom. Knjigu čine projekti, programi,druga akta i dopisi, u periodu od 2009. do2011. godine, kojima je Bošnjačko nacio-

nalno vijeće od Vlade Republike Srbije,resornih ministarstava i drugih nadležnihustanova i institucija tražilo ostvarivanjeprava bošnjačke nacionalne zajednice uRepublici Srbiji. Zapravo, ona govori onedopustivom odnosu vlasti RepublikeSrbije u ispunjavanju ustavnih i zakonomgarantovanih prava pripadnika bošnjačkenacionalne zajednice.

Publikacija Zaustavljeni proces pro-movisana je u Beogradu, Tutinu, Prijepo-lju, Sjenici i Novom Pazaru. Promoteri sugovorili o zaustavljanju procesa ostvari-vanja, ustavom, zakonom i međunarod-nim dokumentima, zajemčenih pravasandžačkih Bošnjaka u našoj zemlji. Pred-stavili su i rad i zalaganje BNV-a na putuodblokiranja ovoga procesa: BNV je uviše navrata u posljednje dvije godine

upozoravalo javnost,resorne ministre,predsjednika Vlade idruge relevantnefaktore i organe kakoputem medija, mno-gobrojnih dopisa idrugih dokumenata,tako i sa govorniceNarodne skupštineRepublike Srbije oovome. Dokumentakoja su objavljena uknjizi „Zaustavljeniproces ostvarivanjaprava sandžačkih

Bošnjaka u Srbiji”također govore o

tome.

ZAUSTAVLJENI PROCESOSTVARIVANJA PRAVA

BOŠNJAKA U SRBIJI

PREDSTAVLJENA KNJIGA

Esad Džudžević: „BNV, kroz svoje programe i projekte,na institucionalan način (u institucijama sistema) nastojiostvariti prava pripadnika bošnjačke nacionalne zajednice,zajemčena Ustavom, zakonima i mnogobrojnim međuna-rodnim dokumentima.Takav način i model ostvarivanjanacionalnih prava vidimo kao najadekvatnije rješenje i svinaši elaborati, projekti i programi upravo su nastali na tojosnovi. Dok je kao drugi model nastao tzv. „fenomen Zu-korlić”, koji ne doprinosi rješavanju problema, već njego-vom produbljivanju i daljem zaoštravanju.”

Promocija u Beogradu


Ocjena Esada Džudževića,predsjednika Izvršnog odboraBNV-a, je da se Zakon o manji-nama u praksi ne primjenjuje umjeri u kojoj bi trebalo i da beztoga nema stabilizacije u San-džaku. Stanje u Sandžaku je odvelikog značaja za stanje u cijelojdržavi, a vlast često izbjegava dariješi pitanje Sandžaka. Govorećio odnosu države prema Bošnja-cima, šef resora za kulturu i infor-misanje Muhedin Fijuljanin jepodsjetio da Srbija dobija prizna-nja za usaglašavanje zakonodav-stva sa evropskim standardima,ali da je očigledno da se nova pra-

Fijuljanin je na promociji u Tu-tinu naglasio nužnost osnivanjaZavoda za kulturu sandžačkih Bo-šnjaka, kao krovne institucije uoblasti kulture Bošnjaka u Repu-blici Srbiji.

Književnica Mevluda Melajac,šefica resora za službenu upotrebubosanskog jezika i pisma, govorilaje o različitim aspektima i proble-mima u implementaciji prava naslužbenu upotrebu bosanskog je-zika i pisma u sandžačkim opšti-nama. Ona je posebno istaklavažnost istraživačkog rada, kao ineophodnost podrške realizaciji odnacionalnog značaja važnih proje-kata, programa i institucija.

Šef resora za obrazovanje dr. Re-džep Škrijelj govorio je o borbi zaostvarenje prava na obrazovanjena bosanskom jeziku u obrazov-nom sistemu Srbije, ističući da jeIzvršni odbor Bošnjačkog naciona-lnog vijeća još 2009. godine izradioposeban dokument u vezi sa tim, teMinistarstvu prosvjete dostaviopotrebne nastavne programe zanjegovu implementaciju. On jeistakao da će Model za sandžačkeBošnjake u Republici Srbiji, koji jerađen zajedno sa predstavnicimanadležnog ministarstva i Zavodaza unapređivanje obrazovanja i va-spitanja, početi da se primjenjuje uobrazovnom sistemu Srbije već utoku ove školske godine.

Promocija u Tutinu

Promocija u Prijepolju


vna regulativa ne primjenjuje upraksi, jer Bošnjaci ne mogu upotpunosti da ostvare svojaprava. Prema Fijuljaninovom mi-šljenju, pitanje je da li Srbija želisamo deklarativno da se približizakonima Evropske unije ili da tozakonodavstvo uvede u sve insti-tucije sistema.

Na promocijama ove publika-cije ponovljeno je i to da Bošnjacinemaju ni minimum programana svom maternjem bosanskomjeziku na javnom servisu”, te zah-tjev BNV-a da Radio-televizija Sr-bije uvrsti u program jednu

polučasovnu emisiju nedjeljno nabosanskom jeziku, navodeći da bitakav program obuhvatao tek0,155 odsto ukupnog program-skog sadržaja javnog servisa. Ta-kođer, govoreno je i obošnjačkom kulturnom naslijeđuu Republici Srbiji koje je izloženostalnom propadanju i devastaciji,i to upravo zbog nebrige nadlež-nih organa i institucija. U tomkontekstu pomenuto je urušava-nje dijela bedema Novopazarskegradske tvrđave, posljednja ošte-ćenja na Amir-aginom hanu uNovom Pazaru, kao i zapuštenosti loše stanje drugih bošnjačkihkulturnih dobara u Sandžaku i nanivou cijele zemlje. U vezi sa tim,naglašena je nužnost osnivanjaZavoda za kulturu sandžačkihBošnjaka, kao krovne institucije uoblasti kulture Bošnjaka u Repu-blici Srbiji.

Šefica resora za službenu upotrebu bosanskog jezika i pisma BNV, poznatasandžačka književnica, Mevljuda Melajac, u svom obraćanju posebno je ista-kla potrebu da se iz prošlosti izvuku pouke za budućnost. „Moramo iz pro-šlosti da izvučemo pouke, da iskoračimo iz nje i da više ne ponavljamo greške.Ne smijemo, kao što smo tokom histo-rije to radili, bježati od problema, većna njih pomamo pokazati prstom“,poručila je Mevljuda Melajac.

Šef resora za obrazovanje u BNVdr. Redžep Škrijelj posebno je istakaovažnost institucionalnog pristuparješavanju svih problema. „Ovaknjiga je naš hod kroz vrijeme u željida ostvarimo svoja prava u instituci-jama sistema“, naglasio je dr. Škrijelj,dodajući da će svi koji budu listaliknjigu „shvatiti koliko je teško bitiBošnjak u ovoj državi“.

Predstavnica službe Zaštitnika građana Republike Srbije Jelena Ivanovićukazala je na aktivnosti koje je Zaštitnik građana sprovodio u proteklom pe-riodu u oblasti zaštite i unaprjeđenja nacionalnih prava Bošnjaka u našojzemlji. Ona je posebno istakla probleme u oblasti zapošljavanja, kao i nepo-štovanje odredbi zakona u oblasti obrazovanja i ravnopravne službene upo-trebe bosanskog jezika.

„Zaštitnik građana će i dalje pratiti ostvarivanje prava Bošnjaka i raspo-loživim mehanizmima uticati na njihovo ostvarivanje. U tom procesu Bo-šnjačko nacionalno vijeće vidimo kao veoma značajnog saradnika“, poručilaje Ivanovićeva.

Promocija u Novom Pazaru

Promocija u Novom Pazaru

Documents

DEBLOKADA BOŠNJAČKIH NACIONALNIH PRAVA D...etička, prirodna... Ova regija je poznata po svojim snjegovima i dugim zimama, po niskim temperaturama, zbog kojih je s pravom nazivaju