AWARENESS

ANTHONY DE MELLO

S V J E S N O S T

3NAPOMENA PREVODITELJA

5PREDGOVOR

6O buenju

7Hou li vam pomoi na ovim duhovnim vjebama?

8O pravilnoj vrsti sebinosti

8eljeti sreu

9Govorimo li o psihologiji ili o duhovnosti?

10Rjeenje nije ni u odricanju

12Maskenbal dobrih djela

14O emu razmiljate?

16Jesmo li dobri, loi, ili imamo sree?

16Nae iluzije o drugima

18Samoopaanje

18Svjesnost bez procjenjivanja svega

20Iluzija o nagradama

21Pronai samoga sebe

22Svlaenje do "ja"

23Negativna uvstva prema drugima

24O ovisnosti

25Kako se srea dogaa

28Strah - korijen nasilja

28Svjesnost i dodir sa stvarnou

29Dobra vjera - antiteza nedostatku svjesnosti

32Etikete

32Prepreke za sreu

34etiri koraka do mudrosti

36Svijet je u redu

37Mjesearenje

38Promjena kao pohlepa

40Promijenjen ovjek

41Postizanje utnje

43Odricanje od borbe za presti

44Trajna vrijednost

45Lijepljenje na iluzije

46Grljenje uspomena?

48Postati konkretan

51Kada vam ponestane rijei

52Kulturna uvjetovanost

53Filtrirana stvarnost

54Nenavezanost

56Neodoljiva ljubav

56Jo neto o rijeima

57Skriveni spisi

58Preputanje

58Zbirka nagaznih mina

59Smrt pripadajueg

60Uvid i shvaanje

62Bez prisiljavanja

62Postati stvaran

63Nekoliko pripovijetka

63O ljubavi nita

63Gubljenje kontrole

63Posluati ivot

63Zavretak analize

63Smrt pred nama

63Zemlja ljubavi

NAPOMENA PREVODITELJA

Prijevod knjige Awarenes koji imate pred sobom trebao je biti tiskan jo prole godine u sklopu niza biblioteke RADOST I NADA. Meutim, izdava je uvaio preporuku iz Rima da se ta knjiga ne tiska zbog injenica da je A. de Mello nije autorizirao, i pitanje da li bi se on sloio s time da se tekstovi u tom obliku uope objavljuju. Naime, ova je knjiga u SAD-u tiskana na temelju tonskih zapisa nagovora koje je A. de Mello davao na duhovnim vjebama. Radi pojanjenja problema o kojem se radi donosim izvadak iz napomene izdavaa za knjigu One minute nonsense (Minuta besmisla je u pripremi za tisak na hrvatskom), jednu od posljednjih knjiga koje su izdane nakon autorove smrti.

U stvari, ova knjiga (Minuta besmisla) je napisana nakon Minute mudrosti i prije ablje molitve. Tony je izdavaima poslao rukopis s uputama da se to im prije tiska. Rukopis je imao oblik kakav ovdje moete vidjeti: prie nisu imale naslove i nije bilo sadraja. Cijeli tekst osim kratkog komentara prve prie koji je napisao rukom, bio je tipkan. Ba pred poetak rada na slogu, pisao je opet: Piem jo jednu knjigu koja e nositi naslov Molitva abe i ta knjiga mora biti tiskana prije Minute besmisla. Molim Vas da mi vratite rukopis.

Tijekom prvih mjeseci 1987. Tony je puno radio na abljoj molitvi. elio je predati rukopis prije odlaska u New York koji je planirao za kraj svibnja. Sreo sam Tonyia u Bombayu 30. Svibnja i tada smo nekoliko sati razgovarali o izgledu knjige. Nakon zavrenog posla pitao sam Tonyia za rukopis Minute besmisla. Rekao mi je da je sve spremno i da e mi poslati rukopis im se vrati iz Amerike. Nakon toga planirao je raditi na knjizi meditacija.

Otprilike u 6 sati te veeri zaelio sam Tonyiju laku no i otiao sam da ulovim vlak za Gujarat. Dva sata kasnije Tony je okrenuo u zrakoplovnu luku. Umro je u Sveuiliu Fordham te iste noi, prvog dana svog boravka u New Yorku, 1.lipnja 1987.

Nije se nadao da bi se moga vratiti tako brzo. Njegovo tijelo stiglo je 13. Lipnja i pokopan je istog dana na groblju crkve Sv. Petra u Bandrai, gdje je bio i krten.

Meu njegovim papirima naena su tri rukopisa:

1. Minuta besmilsa: Spremno za tisak, rekao je, ali prie nisu imale naslove i nije bilo sadraja. Je li moda namjeravao dodati ih? To nikada neemo saznati, ali vjerojatno nije jer mi je rekao da je spremno za tisak.

2. Rukopis s nagovorima za duhovne vjebe koje su bile potpuno spremne za tisak, ali nikome, pa ni meni, nikad nije spomenu tu knjigu. Objavili smo je s naslovom Dodir s Bogom: Nagovori za duhovne vjebe.3. Nezavreni rukopis knjige meditacija koji je planirao zavriti nakon povratka iz Amerike. Objavili smo je onako kako ju je on ostavio pod naslovom Poziv na ljubav.Dakle, Svjesnost (Awareness) ne spada u popis knjiga koje je de Mello planirao objaviti, i zato se sve to je reeno u ovoj knjizi treba itati sa svijeu da je to reeno unutar specifinih okolnosti i pred odreenim sluateljstvom.

ANTHONY DE MELLO, S.J. bio je ravnatelj Sadhana Instituta za pastoralno savjetovanje u Poona-i, Indija. Kao lan bombajske isusovake provincije bio je nairoko poznat u englesko i panjolsko govoreim zemljama po svojim duhovnim vjebama, radionicama, seminarima o molitvi, terapeutskim teajevima - po radu s kojim se po cijelom svijetu bavio vie od osamnaest godina. Iako je 1987. iznenada umro, ostavlja nam bogato naslijee duhovnog uenja u svojim pisanim i snimljenim djelima.

O. J. FRANCIS STROUD, S.J. je studentski kapelan na sveuilitu Fordham, New York, i ravnatelj Duhovnog centra A. de Mello. Osam godina je tijesno suraivao s Antonyem de Mellom.

PREDGOVOR

Jednom prilikom kada je Tony de Mello bio meu prijateljima zamolili su ga da u nekoliko rijei kae neto o naravi svoga rada. Ustao je, ispriao jednu priu koju je kasnije ponavljao u svojim predavanjima, a prepoznat ete je ako ste proitali njegovu knjigu "Pjev ptice". Na moje iznenaenje, rekao je da se u toj prii radi o meni.

Neki ovjek pronaao je orlovo jaje i stavio ga pod kvoku na svom seoskom imanju. Zajedno s piliima izlegao se i orli, i odrastao je s njima.

Cijeli svoj ivot orao je radio isto to i pilii, mislei da je i on jedan od njih. Kljucao bi po zemlji traei gliste i kukce. Kvocao je i kukurikao, mahnuo bi koji put krilima i letio nekoliko metara po zraku.

Godine su prolazile i orao je ostario. Jednog dana vidio je iznad sebe, na vedrom nebu, velianstvenu pticu. Ptica je gracioznom dostojanstvenou jedrila po snanim zranim strujama i jedva da je koji put zamahnula svojim zlatnim krilima.

Orao je gledao u nebo zadivljen. "Tko je to?" upitao je.

"To je orao, kralj ptica", ree koko koja je stajala do njega. "On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji - mi smo kokoi." I tako je orao ivio i umro kao koko jer je mislio da je i on koko.

Iznenaen? U poetku sam se osjeao upravo uvrijeenim! Je li me to on javno usporedio s piletom na nekoj farmi? U neku ruku, da, ali i ne. Uvredljivo? Nikada. To nije bio Tonyjev nain postupanja. U stvari, htio nam je rei da sam u njegovim oima kao "zlatni orao", da nema pojma na koje bih se visine mogao popeti. Ta pria omoguila mi je da razumijem dimenzije tog ovjeka, njegovu iskrenu ljubav i potovanje prema ljudima s tim da je uvijek govorio istinu. Upravo to je bio cilj njegovog rada - probuditi ljude kako bi mogli shvatiti vlastitu veliinu. To je bio Tony de Mello u najboljem izdanju, propovijedajui poruku "svjesnosti", uviajui da smo svjetlo samima sebi i drugima, shvaajui da smo bolji nego to mislimo.

Ova knjiga uhvatila je Tonya u letu, kako ini upravo to - nalazi se u ivom dijalogu i interakciji, dodirujui se svih tema koje oivljuju srca onih koji sluaju.

Zadatak s kojim sam se suoio poslije njegove smrti bio je odrati duh njegovih rijei i zadrati njegovu spontanost kod prijemljive italake publike. Zahvaljujui divnoj potpori koju sam dobio od Georgea McCauleya, S.J., Joan Brady, Johna Culkina i drugih kojih je previe da bih sve mogao pojedinano spomenuti, uzbudljivi, zabavni i provokativni sati koje je Tony provodio u razgovoru s ljudima na divan su nain uhvaeni na stranicama koje slijede.

Uivajte u knjizi. Neka ove rijei uu u vau duu i sluajte, kako bi Tony savjetovao, sa svojim srcem. Sluajte njegove prie, i ut ete svoje. Dopustite mi sada da vas ostavim nasamo s Tonyjem - duhovnim voom i prijateljem za cijeli va ivot.

J. Francis Stroud, S.J.

Duhovni centar de Mello

Fordham University

Bronx, New York

O buenju

Duhovnost znai buenje. Veina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Raaju se spavajui, ive spavajui, ene se i udavaju spavajui, spavajui odgajaju svoju djecu, i umiru spavajui, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju dra i ljepotu te stvari koju zovemo ljudskim bivstvovanjem. Znate, svi mistici - katolici, krani, nekrani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slau u jednoj stvari: da je sve u redu, sve je u redu. Iako je svuda nered, sve je u redu. Zaista udan paradoks. Ali, na alost, veina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Mui ih nona mora.

Prole godine uo sam na panjolskoj televiziji ovu priu o jednom gospodinu koji je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kae, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne elim ustati, tata." Otac vie: "Ustani, mora ii u kolu!" Jaime kae: "Neu ii u kolu." "Zato ne?" upita otac. "Postoje tri razloga." ree Jaime. "Prvo, zato to je to tako dosadno; drugo, zato jer me djeca zadirkuju; i tree, zato jer mrzim kolu." A otac odgovara: "uj, ja u ti rei tri razloga zato mora ii u kolu. Prvo, zato to je to tvoja dunost; drugo, zato to ima etrdeset i pet godina; i tree, zato to si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste. Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igrakama.

Veina ljudi rei e vam da bi eljeli izai iz djejeg vrtia, ali nemojte im vjerovati. Nemojte im vjerovati! Sve to ele da uinite za njih je da im popravite njihove potrgane igrake. "Vratite mi moju suprugu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh." To je ono to ele - ele nazad svoje igrake. To je sve to ele. ak i najbolji psiholozi e vam to rei, da ljudi u stvari ne ele ozdraviti. Ono to ele je olakanje, ozdravljenje je tegobno.

Buenje je, naime, neugodno. U krevetu vam je lijepo i udobno, buenje vas razdrai. To je razlog zato mudar guru nikada nee pokuati probuditi ljude. Nadam se da u ovdje mudro postupiti i da vas niim neu pokuati probuditi ako spavate. To zaista nema nikakve veze sa mnom, ak i ako u vam ponekad rei: "Probudite se!" Moj posao je da se bavim svojim stvarima, da pleem svoj ples. Ako ete od toga imati koristi, dobro, ako ne, teta! Arapi bi rekli: "Kia je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u movari raste trnje, a u vrtu cvijee."

Hou li vam pomoi na ovim duhovnim vjebama?

Mislite li da bih ikome mogao pomoi? Ne! O ne, ne, ne, ne, ne! Ne oekujte da u ikome pomoi. Isto tako mislim da neu nikome nakoditi. Ako vam ovo nakodi, sami ste krivi, a ako vam pomogne, vi ste zasluni. Zaista ste uspjeli! Mislite li da vam ljudi pomau? Ne, ne pomau vam. Mislite da vas ljudi podupiru? Ne, ne podupiru vas.

U jednoj terapeutskoj skupini koju sam vodio bila je prisutna jedna redovnica. Rekla mi je: "Imam osjeaj da me moja poglavarica ne podupire." Upitao sam je: "to elite time rei?" Odgovorila mi je: "Moja poglavarica, provincijalka, nikada se ne pojavljuje u novicijatu u kojem sam ja magistra. Nikada. Nikada ne kae niti jednu rije pohvale." Rekao sam joj: "Dobro, sada emo napraviti jedan mali igrokaz. Zamislite da poznajem vau provincijalku. U stvari, zamislite da tono znam sve to misli o vama, i kaem vam (igrajui ulogu provincijalke): Zna, Mery, nikada ne dolazim u novicijat zbog toga to je to jedino mjesto u provinciji koje je bez potekoa, gdje nema problema. Znam da si ti tamo poglavarica i da je zato sve u redu. Kako se sada osjeate?" Rekla je: "Odlino se osjeam." Onda sam joj rekao: "Dobro, hoete li sada, molim vas, izai iz prostorije na minutu ili dvije. To je dio vjebe." Nakon to je izala, rekao sam ostalim lanovima skupine: "Jo uvijek sam njezina provincijalka, u redu? Ova Mery, koja je izala van, najgora je magistra novakinja koju sam ikad imala u cijeloj povijesti provincije. U stvari, nikada ne posjeujem novicijat zato to mi je teko gledati to radi. To je upravo uasno. Ali ako joj kaem istinu, to e samo pogorati stanje u novicijatu, novakinje e jo vie trpjeti. Za godinu ili dvije dobit emo novu magistru koju sada pripremamo. Ove lijepe stvari koje sam joj rekla pomoi e joj u meuvremenu. to mislite o tome?" Odgovorili su: "To je bila jedina stvar koju ste u tim okolnostima mogli uiniti." Zatim sam pozvao Mery natrag u skupinu i pitao je da li se jo uvijek osjea odlino. "O, da", ree ona. Jadna Mery! Mislila je da dobiva potporu, ali bila je u krivu. Problem je u tome to veinu onoga to mislimo i osjeamo stvaramo u svojoj glavi, ukljuujui i to da nam drugi pomau.

Mislite li da pomaete ljudima zato to ste u njih zaljubljeni? No, moram vam priopiti jednu vijest. Nikada u nikoga niste zaljubljeni. Zaljubljeni ste samo u svoje predrasude i nadobudne ideje o toj osobi. Uzmite si minutu vremena da razmislite o ovome: nikada ni u koga niste zaljubljeni, zaljubljeni ste u svoje miljenje o toj osobi. Prestajete biti zaljubljeni kad se promijeni vae miljenje o osobi u koju ste zaljubljeni, zar ne? "Kako si me mogao iznevjeriti kada sam ti toliko vjerovao?", kaete nekom. Jeste li mu zaista vjerovali? Nikada nikome ne vjerujete. Ostavite se toga! To je samo jedan od naina na koji vam vae drutvo ispire mozak. Nikada nikome ne vjerujete. Vjerujete samo svom miljenju o toj osobi. Zato se onda alite? injenica je da u stvari ne volite priznati da vam je prosudba bila slaba. To vam ba ne laska, zar ne? Zato radije kaete: "Kako si me mogao iznevjeriti?"

To je, dakle, to: ljudi u stvari ne ele odrasti, ne ele se mijenjati, ne ele biti sretni. Kao to mi je netko rekao tako mudre rijei: "Nemoj pokuavati usreiti ih, samo e upasti u potekoe. Nemoj se truditi da naui svinju pjevati; trati svoje vrijeme i razdrauje svinju." Kao neki poduzetnik koji je uao u jedan lokal i vidio ovjeka s bananom u uhu! Razmiljao je: "Ne znam da li da mu to kaem ili ne. Ne, to nije moja stvar." Ali ta misao mu nije dala mira i nakon to je popio aicu ili dvije, ree neznancu: "Oprostite, imate bananu u uhu." Neznanac upita: "to?" "Imate bananu u uhu", ponovi ovaj. I neznanac ponovno upita: "to ste rekli?" Ovaj se pone derati: "Imate bananu u uhu!" "Priajte glasnije", kae neznanac, "Imam bananu u uhu!"

Uzaludno je dakle. "Odustani, odustani, odustani", ponavljam si. Reci svoje i idi dalje. Ako su od toga imali koristi, dobro, ako ne, teta!

O pravilnoj vrsti sebinosti

Prva to bih elio da shvatite, ako se zaista elite probuditi, je da se ne elite probuditi. Prvi korak k buenju je da budete dovoljno poteni da si priznate da vam se to ne svia. Ne elite biti sretni. elite mali test? Da vidimo. Trajat e tono jednu minutu. Moete sklopiti oi, ali ne morate, nije vano. Mislite na nekoga koga jako volite, nekoga tko vam je blizak, nekoga tko vam puno znai, i u mislima recite toj osobi: "Radije bih bio sretan, nego da imam tebe. Kada bi mogao birati, bez sumnje bih odabrao sreu." Koliko vas je mislilo da ste sebini kada ste to rekli? ini se mnogi. Vidite kako su nam isprali mozgove? Vidite kako su nam isprali mozgove da mislimo: "Kako mogu biti tako sebian?" Ali pogledajte tko je sebian. Zamislite da netko vama kae: "Kako si mogao biti tako sebian da odabere sreu umjesto mene?" Zar onda ne biste odgovorili: "Oprosti, ali kako ti moe biti tako sebian da od mene zahtijeva da odaberem tebe umjesto vlastite sree?!"

Neka ena ispriala mi je jednom kako je, kada je jo bila dijete, njezin roak, isusovac, vodio duhovne vjebe u isusovakoj crkvi u Milwaukeeju. Svaki nagovor zapoinjao je rijeima: "Test ljubavi je rtva, a mjera ljubavi je nesebinost." Krasno! Pitao sam je: "Da li biste eljeli moju ljubav po cijenu moje sree?" Odgovorila je: "Da." Nije li to udesno? Zar to ne bi bilo divno? Ona bi voljela mene po cijenu svoje sree, a ja bi volio nju po cijenu svoje sree, i tako bismo imali dvoje nesretnih ljudi, ali - ivjela ljubav!eljeti sreu

Govorio sam o tome da ne elimo biti sretni, ili tonije: ne elimo biti bezuvjetno sretni. Spreman sam na to da budem sretan ako budem imao ovo i ono, i ono tree. Ali to je isto kao kad bismo svom prijatelju, ili Bogu, ili bilo kome rekli: "Ti si moja srea. Ako te ne dobijem, odbijam biti sretan." Kako je to vano shvatiti. Ne moemo zamisliti sreu bez tih uvjeta. Upravo tako. Ne moemo zamisliti sreu bez njih. Nauili su nas da svoju sreu polaemo na njih.

To je dakle prvo to moramo uiniti ako se elimo probuditi, to je isto kao i da kaemo da elimo ljubav, da elimo slobodu, da elimo radost, mir i duhovnost. Pod tim vidom duhovnost je najsvrsishodnija stvar na cijelom svijetu. Izazivam vas da se, ako moete, sjetite to je to svrsishodnije od duhovnosti kako sam je opisao - ne poniznost, ne pobonost, ne vjera, ne obredi, nego duhovnost - buenje, buenje! Pogledajte kako su ljudi posvuda jadni, usamljeni, u strahu, zbunjeni, kako u svojim srcima trpe od unutarnjih i vanjskih sukoba. Zamislite da vam netko pokae nain kako da se svega toga otarasite. Zamislite da vam netko pokae nain na koji ete zaustaviti to uasno rasipanje energije, zdravlja i uvstava koja se javljaju zbog tih sukoba i zbrke. Da li biste to eljeli? Zamislite da nam netko pokae nain na koji bismo mogli zaista voljeti jedni druge, biti u miru, ivjeti u ljubavi. Moe li se sjetiti bilo ega svrsishodnijeg? Ali, umjesto toga, ljudi misle da su veliki poslovi svrsishodniji, da je politika svrsishodnija, da je znanost svrsishodnija. Od kakve je koristi poslati ovjeka na mjesec, ako ne moemo ivjeti na zemlji?

Govorimo li o psihologiji ili o duhovnosti?

Je li psihologija svrsishodnija od duhovnosti? Nita nije svrsishodnije od duhovnosti. to jadni psiholog moe uiniti? Moe jedino ublaiti pritisak. I ja sam psiholog, bavim se psihoterapijom, i u sebi doivljavam veliki konflikt kad se ponekad moram odluiti izmeu psihologije i duhovnosti. Ne znam da li me razumijete. Meni je trebalo puno godina da shvatim.

Objasnit u vam. Dugo vremena to nisam shvaao dok iznenada nisam otkrio da ljudi moraju dovoljno trpjeti u nekoj vezi, dok se ne rijee iluzija glede svih veza. Moraju trpjeti u nekoj vezi prije nego to se probude i kau: "Dosta mi je toga! Morao bi postojati bolji nain ivota od ove ovisnosti o drugim ljudima." I to sam radio kao psihoterapeut? Ljudi su dolazili k meni s problemima koje su imali u svojim vezama, u komunikaciji, itd., i ponekad sam im pomogao. Ali ponekad, na alost, to nije bila pomo jer sam ih time ostavio spavati. Moda su morali jo malo patiti. Moda im presjesti da bi mogli rei: "Svega mi je dosta." Rijeit ete svoj problem tek kada budete siti svoje bolesti. Veina ljudi ide k svom psihijatru ili psihologu po olakanje. Ponavljam: olakanje, a ne ozdravljenje.

Ovo je pria o malom Johnnyju koji je, kako kau, bio duevno zaostao. Ali, kao to ete to saznati iz ove prie, nije bio. Johnny je bio na satu likovnog odgoja u svojoj koli za djecu s posebnim potrebama. Uzeo je malo plastelina, otiao u kut uionice i poeo se igrati. Uiteljica je dola do njega i rekla mu: "Zdravo, Johnny." I Johnny odgovori: "Zdravo." Uiteljica ga upita: "to to ima u ruci?" I Johnny odgovori: "Hrpicu kravljeg gnoja." Uiteljica upita: "A to radi s njim." On odgovori: "Radim uiteljicu."

Uiteljica je mislila da se Johnnyjevo stanje pogoralo pa je pozvala ravnatelja koji je upravo prolazio kraj uionice, i rekla mu: "Mislim da se Johnnyevo stanje pogoralo."

I tako je ravnatelj doao do Johnny i pozdravio ga: "Zdravo, sinko."I Johnny odgovori: "Zdravo." I ravnatelj upita: "to to ima u ruci?" I on odgovori: "Hrpicu kravljeg gnoja." "I to radi s njime?" I odgovori: "Ravnatelja."

Ravnatelj je mislio da je to sluaj za kolskog psihologa. "Poaljite po psihologa!"

Psiholog je bio pametan ovjek. Doao je do Johnnya i rekao: "Zdravo." I Johnny ree: "Zdravo." I psiholog ree: "Znam to ima u ruci." "to?" " Hrpicu kravljeg gnoja." Johnny ree: "Tono." "I znam to radi njime." "to?" "Radi psihologa." "Krivo. Nema dovoljno gnoja!" I mislili su da je duevno zaostao.

Jadni psiholozi, ine dobro djelo. Zaista. Ponekad je psihoterapija od velike pomoi jer kada se nalazite na rubu ludila, kada vam malo nedostaje da pobjesnite, nalazite se u stanju koje moe dovesti, ili do ludila, ili do misticizma. A mistik je suprotnost luaku. Je li vam poznat znak po kojem moete znati jeste li se probudili? To je pitanje koje si tada postavljate: "Jesam li ja lud ili su oni ludi?" To je ba tako jer mi jesmo ludi. Cijeli svijet je lud. Potvreni luaci! Jedini razlog zbog kojeg nismo zatvoreni u nekoj ustanovi je taj to nas je previe. Zaista smo ludi. ivimo s ludim zamislima o ljubavi, o vezama, o srei, o radosti, o svemu. Mislim da smo toliko ludi da smo doli do one toke u kojoj, kada se svi sloe oko neega, moete biti sigurni da je to krivo! Svaka nova ideja, svaka velika ideja, u svojim poecima je bila ideja manjine. ovjek koji se zove Isus Krist pripadao je manjini. Svi su govorili drugaije od njega. Buda je pripadao manjini. Svi su govorili drugaije od njega. Mislim da je Bertarand Russel rekao:"Svaka velika ideja zapoinje kao blasfemija." To je dobro i ispravno reeno. Danas se moe uti mnotvo blasfemija. "Izrekao je blasfemiju!" Ljudi su ludi, umobolni, i im ranije to uvidite, bolje e biti vae duevno i duhovno zdravlje. Nemojte im vjerovati. Nemojte vjerovati ni najboljem prijatelju. Odbacite iluzije o svojim najboljim prijateljima. Oni su jako mudri, kao to ste i vi mudri u svojim postupcima s drugima, iako toga vjerojatno niste svjesni. O da, tako ste lukavi, prepredeni, i mudri. Odlino glumite.

Ne obasipljem vas pohvalama, zar ne? Ali ponavljam: ne elite se probuditi, odlino glumite, a niste toga ni svjesni. Mislili ste da ste puni ljubavi. Ha! Koga to volite? ak i kada se rtvujete, osjeate se dobro, zar ne? "rtvujem se! ivim prema svojim idealima." Ali neto i dobivate, zar ne? Uvijek dobivate neto od onoga to radite, sve dok se ne probudite.

Evo, dakle, prvog koraka: shvatite da se ne elite probuditi. Prilino je teko probuditi se ako ste bili hipnotizirani da vjerujete da je komadi starog novinskog papira ek od milijun dolara. Kako je teko otrgnuti se od tog komadia starog novinskog papira.

Rjeenje nije ni u odricanju

Svaki put kada se neega odriete, sami sebe varate. to mislite o tome? Varate se. ega se odriete? Svaki put kada se neega odriete, zauvijek se veete na tu stvar. Jedan indijski guru rekao je: "Svaki put kada k meni doe prostitutka, ne govori ni o em drugom osim o Bogu. Kae da joj se zgadio njezin ivot i da eli Boga. Ali svaki put kada sveenik doe k meni, ne govori ni o em drugom osim o seksu." Tako je to, kada se odreknete neke stvari, postajete njezin vjeni zarobljenik. Kada se borite protiv neke stvari, ostajete za nju vjeno vezani. Dok god se protiv nje borite, dajete joj mo. Dajete joj toliko moi koliko sami ulaete u borbu protiv nje.

Tu je ukljuen i komunizam i sve drugo. Zato morate "primiti" svoje demone, jer dok se borite protiv njih, dajete im mo. Zar vam to jo nitko nije rekao? Kada se neega odreknete, veete se na to. Jedini nain da se toga rijeite je da to prozrete. Ne odriite se, prozrite to. Shvatite pravu vrijednost te stvari i neete se morati odricati, jednostavno e ispasti iz vaih ruku. Ali, naravno, ako to ne shvatite, ako ste hipnotizirani da mislite da neete biti sretni bez te, one, ili neke tree stvari, onda ste zarobljeni. Ono to trebamo uiniti za vas nije ono to takozvana duhovnost pokuava uiniti - naime, da se nauite rtvovati i odricati. Ono to trebamo uiniti je da vam pomognemo da shvatite, shvatite, shvatite. Kad biste shvatili, jednostavno biste izgubili elju za tom stvari. Ili: kad biste se probudili, jednostavno biste izgubili elju za tim.

Sluajte i zaboravite nauenoNeke ljude probudi kruta stvarnost ivota. Toliko trpe, da se probude. Ali ljudi se opet i opet sudaraju sa ivotom. ive kao mjeseari. Nikada se ne probude. Tragino je da im nikada ne padne na pamet da bi moglo biti drugaije. Nikada im ne padne napamet da moglo biti bolje. Ipak, ako vas ivot nije dovoljno pritisnuo, i ako ve niste dovoljno trpjeli, postoji drugi put: sluajte. Ne mislim da se morate sloiti s onim to govorim. To ne bi bilo sluanje. Vjerujte mi, zaista nije vano hoete li se sloiti s ovim to govorim, ili ne, jer slaganje i neslaganje je povezano s rijeima, pojmovima i teorijama, a nemaju nikakve vez s istinom. Istina se nikada ne moe do kraja izrei. Istina se uoava iznenada, kao rezultat odreenog stava. Zato se moete neslagati sa mnom a da jo uvijek uoite istinu. Ali, morate imati stav otvorenosti, morate eljeti otkriti neto novo. To je vano, a ne vae slaganje ili neslaganje sa mnom. Konano, veina onoga to vam dajem su, u stvari, teorije. Niti jedna teorija ne moe potpuno prikazati istinu i zato vam ne mogu govoriti o istini, nego o preprekama koje stoje na putu do istine. To vam mogu opisati, ali ne mogu vam opisati istinu. Nitko ne moe. Jedino to vam mogu dati je opis vaih zabluda tako da ih moete odbaciti. Sve to mogu uiniti za vas je da stavim u pitanje vaa miljenja i sustav razmiljanja koji vas ini nesretnima. Sve to mogu uiniti za vas je da vam pomognem da zaboravite naueno. Kada govorimo o duhovnosti, mislimo upravo na to: zaboraviti naueno, zaboraviti gotovo sve to su vas nauili. Volja da se zaboravi naueno, da se slua.

Sluate li, kao veina ljudi, da dobijete potvrdu za ono to ve mislite? Promatrajte svoje reakcije dok govorim. esto ete se uplaiti, skandalizirati, razdraiti, iivcirati, osjeat ete se isfrustriranima. Ili ete rei: "Tako je!"

Sluate li da ujete ono to e potvrditi ono to ve mislite? Ili sluate da otkrijete neto novo? To je vano, iako je teko ljudima koji spavaju. Isus je propovijedao Radosnu vijest, a ipak je bio odbaen, ali ne zato to je Radosna vijest bila dobra, nego zato to je bila nova. Mrzimo novosti. Mrzimo ih! I im prije se suoimo s tom istinom - tim bolje. Ne elimo nove stvari, osobito onda kada su uznemirujue, kada zahtijevaju promjenu. Naroito onda kada sa sobom donose spoznaju: "Bio sam u krivu." Sjeam se jednog susreta u panjolskoj s osamdeset sedmogodinjim isusovcem; bio je moj profesor i rektor u Indiji prije etrdeset godina. Prisustvovao je jednom od mojih teajeva. "Trebao sam vas uti prije ezdeset godina", rekao je, "Znate, ivio sam u zabludi cijeli svoj ivot." Boe, sluajte ovo! To je kao da vide jedno od svjetskih uda. To je, dame i gospodo, vjera! Otvorenost za istinu, bez obzira na posljedice, bez obzira na to kamo e vas to dovesti, ak i kada ne znate kamo bi vas to moglo dovesti. To je vjera. Ne uvjerenje, nego vjera. Vaa uvjerenja pruaju vam puno sigurnosti, ali vjera je nesigurnost. Ne znate. Spremni ste slijediti, i otvoreni ste, irom ste otvoreni! Spremni ste sluati. Ali, biti otvoren ne znai biti lakovjeran, ne pretpostavlja gutanje svega to govornik kae. O, ne. Sve to kaem morate ispitati, ali ispitati sa stajalita otvorenosti, ne sa stajalita tvrdoglavosti. I ispitajte sve. Sjeti se onih prelijepih Budinih rijei: "Monasi i znanstvenici ne smiju prihvatiti moje rijei iz potovanja, nego ih moraju analizirati na nain na koji zlatar ispituje zlato - rezanjem, struganjem, taljenjem."

Kada tako postupate, onda sluate. Uinili ste jo jedan vaan korak prema buenju. Prvi korak, kao to sam rekao, je spremnost da priznate da se ne elite probuditi, ne elite biti sretni. U vama postoje razne vrste otpora prema tome. Drugi korak je spremnost da shvatite, da sluate, da ispitate cijeli svoj sustav razmiljanja - ne samo va vjerski sustav razmiljanja, psiholoka uvjerenja i politika uvjerenja, nego sve. I spremnost da ih sve ponovno ocijenite u svjetlu Budine pripovijetke. A ja u vam ovdje dati obilje prigoda da to uinite.

Maskenbal dobrih djela

Dobra djela su, u stvari, osobni interesi pod krinkom altruizma. Znam, mislite da je to teko prihvatiti, mislite da barem nekada elimo biti zaista dobri, i da se trudimo da volimo druge ili da budemo vjerni drugima. Dopustite mi da to pojednostavim do kraja, da budem potpuno otvoren i bezobziran, barem za poetak. Postoje dvije vrste sebinosti. Prva vrsta je ona kada neto inim za svoje zadovoljstvo, kada sam sebi ugaam. To je ono to nazivamo egocentrinou. Druga vrsta je kada za svoje zadovoljstvo ugaam drugima. To bi bila profinjenija sebinost.

Prva vrsta je oita, ali druga je skrivena, teko uoiva, i zbog toga opasnija jer poinjemo misliti da smo zaista plemeniti. Ali, moda ipak nismo tako plemeniti. Bunite se dok to govorim? Odlino!

Vi, gospoo, na primjer, kaete da ivite sami, nekoliko sati dnevno radite na upi, ali priznajete da to ipak radite iz sebinih razloga - imate potrebu osjeati se potrebnom - a isto tako znate da vaa potreba za tim osjeajem mora biti ostvarena na taj nain da osjeate da neto malo pridonosite boljitku ovoga svijeta. Meutim, zato jer vas trebaju, vi tvrdite da to nije jednosmjerna ulica.

Skoro da ste prosvijetljeni! Trebali bismo uiti od vas. Upravo tako. Ona kae: "Neto dajem, neto dobivam." U pravu je. Kada nekome pomaem, neto dajem, neto dobivam. To je krasno. To je istina. To je stvarnost. To nisu dobra djela, to je prosvijetljeno koristoljublje.

I vi, gospodine, tvrdite da je Isus u evanelju u biti propovijedao koristoljublje? Vjeni ivot postiemo svojim dobrim djelima. "Doite blagoslovljeni Oca mojega, kad sam bio gladan dali ste mi jesti, i tako dalje. Mislite da to savreno potvruje ovo to sam upravo rekao. Kada gledamo Isusa, kaete, vidimo da je sva dobra djela uinio iz krajnjeg koristoljublja - da bi njima pridobio due za vjeni ivot. I u tome vidite pokretnu silu i smisao ivota: ostvarenje vlastite koristi dobroinstvima.

U redu. Iako malo varate jer ste u to umijeali religiju. To je doputeno i valjano, ali kako bi to bilo kad bismo se s evaneljem, Svetim pismom, i Isusom pozabavili pri kraju ovih duhovnih vjebi. Sada u rei jo samo ovo da jo malo zakompliciram stvar: "Bio sam gladan, i dali ste mi jesti. Bio sam edan i dali ste mi piti." I to e rei? "Kada? Kada smo to uinili? Nismo znali." Nisu toga bili svjesni! Ponekad mi se javlja uasna misao da bi Kralj mogao rei: "Bio sam gladan i dali ste mi jesti," a ljudi na desnoj strani kau: "Istina, Gospodine, znamo." "Nisam govorio vama", ree im Kralj, "to nije po scenariju; niste smjeli znati." Zanimljivo, zar ne? Ali vi znate. Poznato vam je unutarnje zadovoljstvo koje se javlja kada inite dobra djela. A ha! Tako je! To je suprotno onome kada netko kae: "Po emu bi to to sam uinio bilo neto posebno? Neto sam uinio, neto sam dobio. Nisam imao osjeaj da inim neto dobro. Moja desna ruka nije imala pojma to moja lijeva ruka ini." Znate, dobro nije nikada bolje od onoga dobra koje uinite ne znajui da je to dobro. Nikada niste tako dobri kao onda kada ne znate da ste dobri. Ili kako je veliki sufi rekao: "Svetac je svetac dok toga ne postane svjestan." Samozatajnost! Samozatajnost!

Neki od vas se protive tome. Kaete: "Zar nije to zadovoljstvo koje osjeam kada neto dajem vjeni ivot ovdje i sada?" Ne bih znao. Zadovoljstvo je za mene zadovoljstvo, i nita drugo. Barem za sada, dok se, malo kasnije, ne pozabavimo religijom. Meutim, elio bih da neto shvatite sada na poetku: religija nije, ponavljam nije nuno povezana s duhovnou. Molim vas, ostavimo religiju za sada po strani.

Dobro, pitate to je s vojnikom koji se baca na granatu kako bi zatitio ostale? A to je s onim ovjekom koji se u ameriku bazu u Bejrutu dovezao u kamionu punom dinamita? to je s njim? "Vee ljubavi od ove nema nitko." Ali Amerikanci ne misle tako. On je to uinio namjerno, i to je bilo uasno, zar ne? Ali, vjerujte mi, taj ovjek nije mislio tako, on je mislio je da e ii u raj. Upravo to. Isto je mislio i va vojnik koji se bacio na granatu.

Pokuavam vam opisati djelovanje u kojem "ja" nije prisutno, kada ste budni, i kada je ono to inite, uinjeno po vama. Va in tada postaje dogaaj. "Neka mi bude." To ne iskljuujem. Ali kada to uinite vi, pitam se da li tu ima sebinosti, ak i ako je to samo: "Bit e zapamen kao veliki junak." Ili: "Ne bih mogao ivjeti da to nisam uinio. Ne bih mogao ivjeti s milju da sam pobjegao." Ali pazite, ne iskljuujem ni druge ine. Ne kaem da ne postoje ini u kojem "ja" nije prisutan. Moda ih ima. Morat emo to istraiti. Majka koja spaava dijete, ali svoje dijete. Kako to da ne spaava susjedovo dijete? Zato jer je to dijete njezino. Vojnik umire za svoju domovinu. Zabrinjava me kad vidim da ljudi tako umiru. Mislim da su tim ljudima u mnogim sluajevima isprali mozgove. Muslimanski muenici, hinduistiki muenici, budistiki muenici, kranski muenici, svima su isprani mozgovi!

Zabili su si u glavu da moraju umrijeti, da je smrt velika stvar. Idu ravno u smrt, a ne osjeaju nita. Ali ne svi, sluajte paljivo, nisam rekao svi, iako ne bih iskljuio ni tu mogunost. Mnogim komunistima su isprani mozgovi (to ete lako prihvatiti). Mozgovi su im isprani do te mjere da su spremni umrijeti. Ponekad razmiljam o tome da bi postupak po kojem dobivamo ljude kao to su sv. Franjo Ksaverski, mogao biti isti postupak za dobivanje terorista. ovjek moe obaviti duhovne vjebe od trideset dana i iz njih izai pun ljubavi prema Kristu, a da ne postigne nita glede upoznavanja samog sebe. Nita. Moe biti veliki gnjavator i misliti da je veliki svetac. Ne bih htio oklevetati Franju Ksaverskog, koji je vjerojatno bio veliki svetac, ali s njim je bilo teko ivjeti. Znate li da je bio lo superior, zaista lo!? Prouite malo povijest. Vidjet ete da se Ignacije uvijek morao umijeati da ispravi greke koje je taj dobri ovjek inio zbog nedostatka tolerancije. Morate biti prilino netolerantni da postignete ono to je on postigao. Naprijed, naprijed, ne obaziri se na rtve koje padaju usput. Neki kritiari Franje Ksaverskog tvrde upravo to. Otputao je ljude iz Drube, a oni su se obraali Ignaciju koji bi im rekao: "Doi u Rim i popriat emo o tome", i potajice ih je opet primao natrag. Koliko poznavanja samoga sebe je tu bilo prisutno? Tko smo mi da sudimo, ne znamo.

Ne kaem da ista motivacija nije mogua. Kaem samo to da redovito sve to inimo, inimo iz koristoljublja. Sve. Kada neto uini iz ljubavi prema Kristu, je li to sebinost? Da. Sve to ini iz ljubavi prema drugome, ini iz koristoljublja. Morat u to malo pojasniti.

Zamislite da ivite u Phoenixu, i da svaki dan hranite pet stotina djece. To u vam sigurno budi dobre osjeaje. Zar bi vam tako neto moglo pobuivati loe osjeaje? Ali nekada se i to dogaa, zato jer ima ljudi koji ine stvari zato jer ne ele imati loih osjeaja. I to nazivaju dobrim djelom. ine to iz osjeaja krivnje, a to nije ljubav. Ali, Bogu hvala, inite neto za ljude i to vam priinjava zadovoljstvo. Divno! Vi ste jedna zdrava osoba jer se brinete za vlastitu korist. To je zdravo.

Dopustite mi da vam jo jednom saeto ponovim to sam govorio o nesebinim dobroinstvima. Rekao sam da postoje dvije vrste sebinosti; moda sam trebao rei tri. Prva vrsta je kada inim neto, to jest kada si priutim zadovoljstvo da ugaam sebi; druga, kada si priutim zadovoljstvo da ugaam drugima. Nemojte se time hvaliti. Nemojte misliti da ste veliki ovjek. Prosjeni ste, samo to imate profinjen ukus. Va ukus je dobar, a ne kakvoa vae duhovnosti. Kad ste bili dijete, voljeli ste Coca-Colu; sada kada ste odrasli, za vruina, volite popiti pivo. Sada imate bolji ukus. Kada ste bili mlai voljeli ste okoladu; sada kada ste stariji, volite sluati simfonije, uivate u itanju pjesama. Imate bolji ukus, ali i dalje dobivate svoja zadovoljstva, samo to sada svoje zadovoljstvo nalazite u ugaanju drugima. A tu je i trea, najgora vrsta: kada neto inite kako biste izbjegli loe osjeaje. Ne osjeate zadovoljstvo kada to inite, u stvari, osjeate se loe, mrzite to. inite rtve ljubavi, ali gunate. Ha! Kako malo znate o sebi ako mislite da ne radite tako.

Da sam svaki put kada sam uinio neto to je u meni pobudilo loe osjeaje, dobio dolar, do sada bih bio milijuna. Znate kako to ide. "Oe, da li biste me mogli primiti veeras?" "Da, doite!" U stvari, ne elim ga vidjeti, i ne volim ga sretati. Veeras elim gledati televiziju, ali kako u mu to rei? Nemam hrabrosti rei ne. Kaem: "Uite", a u sebi mislim: "Boe, kako u izai na kraj s ovim gnjavatorom."

Ne ini mi zadovoljstvo kada ga primim, i ini mi zadovoljstvo kada mu kaem ne. Zato odabirem manje od ta dva zla i kaem: "U redu, uite." Bit u sretan kad se sve to zavri, kada budem mogao skinuti smijeak s lica, ali sada moram poeti s ovim sastankom: "Kako ste?" "Odlino!", kae on, i razvee priu o tome kako mu se svia ovaj teaj, a ja razmiljam u sebi: "O Boe, kad e ve jednom prei na stvar?" Napokon prijee na stvar, a ja ga, u prenesenom smislu, mlatnem po glavi, i kaem mu: "Pa svaka budala bi mogla rijeiti taj problem", i poaljem ga van. "Uh, rijeio sam ga se." I sljedee jutro, tijekom doruka (jer osjeam da sam bio pregrub) doem do njega i kaem mu: "Kako je?" A on odgovori: "Prilino dobro", i doda, "Znate, ono to ste mi sino rekli, zaista mi je pomoglo. Bi li mogao doi k vama poslije ruka?" O, Boe!

Najgora vrsta dobroinstva je ona kada neto inite kako biste izbjegli loe osjeaje. Nemate hrabrosti rei da vas puste na miru. elite da ljudi misle da ste dobar sveenik! Kada kaete: "Ne elim nikoga povrijediti", ja kaem: "Pustite to! Ne vjerujem vam." Ne vjerujem nikome tko kae da nikoga ne eli povrijediti. Rado nanosimo bol drugima, a posebno nekima. Volimo to initi. I ako ih netko drugi povrijedi, radujemo se tome. Ali mi sami ne elimo nanositi bol drugima, jer emo i mi dobiti istom mjerom. To je to. Ako nekoga povrijedimo, mislit e loe o nama. Nee nas voljeti, govorit e protiv nas, a to nam se ne svia!

O emu razmiljate?

ivot je gozba, ali, na alost, mnogi ljudi umiru od gladi. O tome, zapravo govorim. Ima jedna zgodna pria o ljudima koji su bili na splavi, blizu brazilske obale, i umirali su od ei. Nisu imali pojma da je voda na kojoj su plutali slatka. Rijeka se s takvom silom ulijevala u ocean, da je slatka voda u njega probijala vie kilometara, tako da su imali slatke vode tamo gdje su bili, ali nisu imali pojma o tome. Na isti nain smo i mi okrueni s radou, sreom i ljubavlju. Veina ljudi o tome nema pojma. Razlog: isprani su im mozgovi. Razlog: hipnotizirani su; spavaju. Zamisli maioniara koji na pozornici hipnotizira nekoga tako da ta osoba vidi ono ega tamo nema, i ne vidi ono to je tamo. U tome je stvar. Obratite si i vjerujete Radosnoj vijesti. Obratite se! Probudite se! Ne oplakujte svoje grijehe. Zato da oplakujete grijehe koje ste poinili spavajui? Hoete li plakati zbog neega to ste uinili pod hipnozom? Zato se elite poistovjetiti s takvom osobom? Probudite se! Probudite se! Obratite se! Prihvatite novi duh. Prihvatite novi nain gledanja na stvari! Jer "kraljevstvo je meu vama!" Rijetki su krani koji to shvaaju ozbiljno. Rekao sam vam da je prvo to trebate uiniti da se probudite, da se suoite s injenicom da vam se ne svia kada vas probude. Radije ete zadrati one stvari za koje, zato to ste hipnotizirani, mislite da su vam tako dragocjene, tako vane, tako vane za va ivot i opstanak. Drugo: shvaanje. Shvatite da moda imate pogrena miljenja, i da ta miljenja utjeu na va ivot i od njega stvaraju takvu zbrku i da zbog njih ostajete spavati. Miljenja o ljubavi, o slobodi, o srei, i tako dalje. I nije lako sluati nekoga tko stavlja u pitanje ta miljenja koja su vama postala tako dragocjena.

Ima zanimljivih studija o ispiranju mozga. Pokazalo se da ispiranje mozga poinje kada prihvatite ili "introicirate" neko miljenje koje nije vae, koje je tue. Smijeno je da ete biti spremni umrijeti za to. Zar to nije udno? Prvi test za provjeru ispranosti mozga i introiciranja uvjerenja i miljenja je kada su ona napadnuta. Zabezeknut ete se i reagirat ete emocionalno. To je prilino dobar znak, nije nepogreiv, ali je prilino dobar znak da vam je mozak ispran. Spremni ste umrijeti za neko miljenje koje nikada nije bilo vae. Teroristi i takozvani sveci prihvate neko miljenje, cijelog ga progutaju, i onda su spremni umrijeti za njega. Nije lako sluati, posebno ako na neko miljenje reagirate emocionalno. ak i ako ne reagirate emocionalno, nije lako sluati, jer sluate u stanju programiranosti, uvjetovanosti, hipnotiziranosti. Sve to ujete vrlo esto tumaite u okviru svoje hipnotiziranosti, uvjetovanosti i programiranosti. Kao kad je jedna studentica koja je sluala predavanje iz poljoprivrede rekla: "Oprostite, profesore, znate da se u potpunosti slaem s vama da je najbolje gnojivo staro konjsko gnojivo. Da li biste nam mogli rei koliko bi konj morao biti star?" Moete li zakljuiti odakle je bila ta studentica? Svi mi imamo svoje stavove, zar ne? I sluamo s tim stavovima. "Henry, kako si se promijenio! Bio si tako visok, a sada si puno nii. Bio si tako dobro graen, a sada si tako mrav. Imao si tako svijetlu kosu, a sada ti je tako tamna. to se dogodilo s tobom, Henry?" Henry kae: "Nisam ja Henry, ja sam John." "O, i ime si promijenio?!" Kako moe takve ljude nauiti da sluaju?

Najtea stvar na svijetu je uti, vidjeti. Ne elimo vidjeti. Mislite li da kapitalist eli vidjeti pozitivne strane komunistikog sustava? Mislite li da komunist eli vidjeti ono to je dobro i zdravo u kapitalistikom sustavu? Mislite li da bogata eli vidjeti siromane? Ne elimo gledati, jer ako bismo gledati, mogli bismo se promijeniti. Ne elimo gledati. Ako gledate, izgubite kontrolu nad ivotom kojeg tako nesigurno drite u rukama. I zato, da biste se mogli probuditi, ono to vam je najpotrebnije nije energija, ni snaga, ni mladost, ak ni velika inteligencija. Ono to vam je najpotrebnije je spremnost da nauite neto novo. Mogunost da se probudite razmjerna je koliini istine koju moete prihvatiti bez bjeanja od nje. Koliko toga ste spremni prihvatiti? Koliko toga to drite vrijednim ste spremni izgubiti, a da ne bjeite? Koliko ste spremni razmiljati o neemu to ne poznajete?

Prava reakcija je strah. Ali ne bojimo se nepoznatog. Ne moete se bojati onoga to ne poznajete, nitko se ne boji nepoznatoga. Ono ega se zaista bojite je gubitak onoga to vam je poznato. To je ono ega se bojite.

Primjerima sam pokazao da je sve ono to inimo obojano sebinou. To nije lako uti, ali razmislite sada malo o tome, uimo malo dublje u stvar. Ako se sve to inimo temelji na koristoljublju - svjesnom ili nesvjesnom - to onda mislite o svojim dobrim djelima? to se dogaa s njima? Evo jedne male vjebe za vas: sjetite se svih dobrih djela koja ste uinili ili samo nekih od njih (dat u vam samo nekoliko trenutaka.) Shvatite sada da zaista izviru iz koristoljublja, bili vi toga svjesni ili ne. to se dogaa s vaim ponosom? to se dogaa s vaom umiljenou? to se dogaa s onim dobrim osjeajima koji su vas obuzimali, koji su vas pratili svaki put kada ste uinili neto za to ste mislili da je puno milosra? Sve je to splasnulo, zar ne? to se dogaa s vaim dignutim nosom dok gledate svojeg susjeda za kojeg ste mislili da je tako sebian? Sve se to mijenja, zar ne? "Ali, moj susjed nema tako istanan ukus kao ja", kaete. Vi ste opasnija osoba, zaista jeste. ini se da je Isus Krist imao manje potekoa s drugom vrstom ljudi, nego s vaom vrstom. Puno manje potekoa. Njegove potekoe su poele kad se sukobio s ljudima koji su bili uvjereni da su dobri. S drugom vrstom ljudi, s onima koji su bili otvoreno sebini i znali su to, s njima, ini se, nije imao veih potekoa. Shvaate li kako je to oslobaajue? Hej, probudite se! To je osobaajue! To je divno! Osjeate li se potitenima? Moda da. Nije li to divno kada shvatite da niste nita bolji od bilo koga drugoga na ovome svijetu? Zar to nije divno? Jeste li moda razoarani? Pogledajte to smo pojasnili! to se dogaa s vaom samodopadnou? Hitjeli biste si priutiti dobar osjeaj, da ste bolji od drugih, ali vidite kako smo raskrinkali jednu zabludu!

Jesmo li dobri, loi, ili imamo sree?

Mislim da sebinost dolazi iz nagona samoouvanja, koji je na prvi i najdublji nagon. Kako se moemo odluiti za nesebinost? To bi bilo gotovo isto kao i izabiranje smrti. Bilo kako bilo, kaem vam: prestanite se osjeati loe zbog svoje sebinosti, svi smo mi isti. Jedan je ovjek rekao neto jako lijepo o Isusu. Ta osoba ak nije bila ni kranin. Rekao je: "Najljepa Isusova odlika bila je da je bio tako blizak grenicima jer ih je bolje razumio nego oni sami sebe." Mi se razlikujemo od drugih - od kriminalaca, na primjer - jedino po tome to radimo ili ne radimo, a ne po onome to u biti jesmo. Jedina razlika izmeu Isusa i drugih ljudi bila je u tome da je on bio budan, a ostali nisu bili. Pogledajte ljude koji dobiju novac na lutriji. Da li kau: "Tako sam ponosan jer sam dobio ovaj novac, ne za sebe, nego za svoj narod i svoje drutvo." Kae li itko neto slino kada dobije na lutriji? Ne. Zato jer su imali sree. Srea. Srea. Dakle, dobili su na lutriji, jack pot. Ima li u tome neega zbog ega bi trebao biti ponosan?

Isto tako, ako postignete prosvjetljenje, postii ete to za svoju korist, i to zato jer ste imali sree. Hoete li se time hvaliti? ime biste se to hvalili? Shvaate li kako je krajnje glupo biti ponosan zbog svojih dobrih djela? Farizej nije bio zao ovjek, bio je glup. Bio je glup, a ne zao. Nije stao da razmisli. Jednom je netko rekao: "Ne usuujem se stati, jer ako stanem, neu znati kako ponovno krenuti."

Nae iluzije o drugima

Dakle, kad biste stali i razmislili, shvatili biste da, na kraju krajeva, nemamo na to biti posebno ponosni. Kako to utjee na va odnos s drugim ljudima? Na to se alite? Neki mladi poalio se da ga je njegova djevojka iznevjerila, da ga je varala. Na to se alite? Jeste li oekivali ita bolje? Oekujte najgore jer imate posla sa sebinim ljudima. Mladiu, ti si idiot - kovao si je u zvijezde, zar ne? Mislio si da je tvoja djevojka princeza, mislio si da su ljudi dobri. Nisu! Nisu dobri. Loi su kao i ti, loi, shvaate li? Spavaju kao i vi. I to mislite, to e traiti? Trait e svoje interese, isto tako kao i vi. Nema razlike. Moete li zamisliti kako e to biti oslobaajue to vie nikada neete trpjeti razbijanje svojih iluzija, vie nikada neete biti razoarani? Nikada vie neete biti ostavljeni na cjedilu. Vie se nikada neete osjeati odbaenima. elite li se probuditi? elite li biti sretni? elite li biti slobodni? Evo to traite: odbacite svoja kriva uvjerenja. Prozrite ljude. Ako moete prozreti sebe, moi ete prozreti bilo koga. I tada ete voljeti druge. Inae ete potratiti sve svoje vrijeme, hrvajui se sa svojim pogrenim miljenjima o njima, i sa svojim iluzijama koje se neprestano razbijaju u sudaru sa stvarnou.

Vjerojatno izgleda previe neugodno mnogima od vas da shvatite da su svi, osim onih rijetkih koji su se probudili, vrlo vjerojatno sebini i trae vlastitu korist, na profinjen ili manje profinjen nain. To vas dovodi do uvida da ne postoji nita to vas moe razoarati, nemate iluzija koje bi se mogle razbiti. Da ste bili u dodiru sa stvarnou, nikada se ne biste razoarali. Ali, radije bojite ljude svijetlim bojama, nego da ih prozirete, zato jer nerado prozirete sebe. Zato morate platiti cijenu.

Prije nego to krenemo u daljnju raspravu, dopustite mi da vam ispriam jednu priu. Netko me je jednom pitao: "Kako izgleda prosvjetljenje? Kako izgleda buenje? To je kao kad se jedan beskunik u Londonu spremao ii spavati. Tog dana je jedva uspio nai koricu kruha za jelo. Doao je do nasipa na Temzi, gdje je obino spavao. Poelo je kiiti pa se ogrnuo svojim starim, poderanim kaputom. Ve je skoro zaspao kad se iznenada kraj njega zaustavi jedan Rolls-Royce. Iz auta je izala lijepa mlada dama i rekla mu: Jadnie, zar ste nakanili provesti no ovdje na nasipu?" I kloar ree: "Da." Ona ree:"Neu to dopustiti. Idete sa mnom u moju kuu, dobro ete veerati i provesti ugodnu no." Inzistirala je da ovjek ue u auto. I tako su se dovezli izvan Londona i doli do njezine vile koja je izgledala kao da je iz snova, okruena velikim imanjem. Unutra ih je uveo glavni sluga, kome je dama rekla da se pobrine za ovjeka: "James, smjesti ga u jednu od soba za poslugu, i lijepo postupaj s njime." I James se pobrinuo za sve. Mlada dama se ve bila skinula i htjela lei u krevet, kad se sjetila gosta. Nabacila je neto na sebe i odetala se niz hodnik do njegove sobe. Vidjela je kako iz sobe izlazi traak svjetlosti, pa je njeno pokucala na vrata, otvorila ih i nala ovjeka budnog. Upitala ga je: "Je li sve u redu, dobri ovjee. Je li veera bila u redu?" "Nikada u ivotu nisam tako dobro jeo, gospoo." "Je li ti dovoljno toplo?" "Da, krevet je ugodan i topao." I onda mlada dama ree: "Moda trebate neije drutvo. A, da se malo odmaknete?" I ona krene prema njemu, on se pomakne i padne ravno u Temzu.

Ha! Ovo niste oekivali! Prosvjetljenje! Prosvjetljenje! Probudite se. Kada budete spremni zamijeniti svoje iluzije za stvarnost, kada budete spremni zamijeniti svoje snove za injenice, sve ete pronai. Tada ivot konano dobije smisao. ivot postaje lijep.

Ispriat u vam priu o Ramirezu. Star je i ivi u dvorcu na vrhu breuljka. Gleda van kroz prozor (nalazi se u krevetu jer je nepokretan) i ugleda svog neprijatelja. Njegov neprijatelj je star i penje se na breuljak oslanjajui se na tap, sporo i teko. Trebalo mu je dva i pol sata da doe do vrha. Ramirez ne moe nita uiniti jer sve sluge imaju slobodan dan. Njegov neprijatelj otvara vrata, ulazi ravno u sobu i iz kaputa izvlai samokres. "Konano emo izravnati raune, Ramirez!" Ramirez daje sve od sebe da ga odgovori od toga: "Hajde, Borgia, ne moe to uiniti. Zna da vie nisam onaj isti Ramirez koji je s tobom loe postupao dok si jo bio mladi. Ni ti vie nisi onaj isti mladi. Pusti to!" "O, ne", kae neprijatelj, "Tvoje slatke rijei nee me sprijeiti u izvravanju ove moje boanske misije. elim se osvetiti i ti glede toga ne moe uiniti nita." A Ramirez kae: "Ipak ima neto!" "to?" upita neprijatelj. "Mogu se probuditi!", ree Ramirez. I uinio je to, probudio se! Kada vam netko kae: "Tu se nita ne moe uiniti"; recite: "Moe, mogu se probuditi!" i odjednom, ivot vie nije nona mora, kako je prije izgledao. Probudite se!

Doe me ovjek neto pitati. to mislite, to me je pitao? Pitao me je: "Jeste li vi prosvijetljeni?" to mislite to sam mu odgovorio? Zar je to vano!?

elite li bolji odgovor? Moj odgovor bi bio: "Kako bih to ja mogao znati? Kako bih to ja mogao znati? Zar je to vano?" Znate to! Ako za neim previe udite, nalazite se u gadnom sosu. I znate jo neto? Kad bih bio prosvijetljen i kad bi me sluali zato to sam prosvijetljen, bili biste u gadnom sosu. elite da vam mozak ispire netko tko je prosvijetljen? Kako bih to ja mogao znati? Znate, bilo tko vam moe ispirati mozak. Kakve to veze ima ako je netko prosvijetljen, ili ne? Ali gledajte, elimo se osloniti na nekoga, zar ne? elimo se osloniti na nekoga za koga mislimo da je uspio. To nam daje nadu, zar ne? emu se nadate? Zar to nije samo jedan oblik elje?

Nadate se neemu boljemu od onoga to sada imate, zar ne? Inae se ne biste niemu nadali. Meutim, zaboravljate da ve posjedujete to emu se nadate, samo to toga niste svjesni. Zato se ne usredotoite na sada, radije nego da se nadate boljim vremenima u budunosti? Zato ne biste razumjeli sadanjost, radije nego da je zaboravite, i nadate se budunosti? Nije li budunost samo jo jedna zamka?

Samoopaanje

Jedini nain na koji vam se moe pomoi je da se vaa miljenja stave u pitanje. Ako ste spremni sluati i prihvatiti izazov, moete neto uiniti, ali nitko vam ne moe pomoi. A to je najvanije od svega? Najvanije je samoopaanje. U tome vam nitko ne moe pomoi. Nitko vam ne moe ponuditi postupak. Nitko vam ne moe pokazati tehniku. Onoga trenutka kada pokupite neku tehniku, opet ete biti programirani. Ali samoopaanje - promatranje samog sebe - vrlo je vano. To nije isto to i uronjenost u samoga sebe. Uronjenost u samoga sebe je zaokupljenost samim sobom, kada brinete o sebi, kada ste zabrinuti za sebe. Ja govorim o samoopaanju. to je to? To je promatranje svega u sebi i oko sebe, u granicama mogunosti, kao da se to dogaa nekome drugome. to znai ova posljednja reenica? To znai da ne poosobljujete ono to vam se dogaa. To znai da sve promatrate kao da to nema nikakve veze s vama.

Razlog zbog kojeg patite od potitenosti i tjeskobe je poistovjeivanje s njima. Kaete: "Potiten sam." Ali to je krivo. Vi niste potiteni. Ako elite biti toni, mogli biste rei: "Trenutano osjeam potitenost." Ali jedva da moete rei: "Potiten sam." Vi niste vaa potitenost. To je jedna udna varka naeg uma, jedna udna vrsta uobrazilje. Varate sami sebe mislei - iako toga niste svjesni - da vi jeste vaa potitenost, da vi jeste vaa tjeskoba, da vi jeste vaa radost ili ushienost koju osjeate. "Oduevljen sam!" Zasigurno niste. Moda je oduevljenje trenutano u vama, ali priekajte malo, promijenit e se to; nee to trajati, nikada ne traje; stalno se mijenja, uvijek se mijenja. Oblaci dolaze i odlaze, neki od njih su crni, a neki su bijeli, neki su veliki, a neki su mali. Ako elimo slijediti analogiju, vi biste trebali biti kao nebo koje promatra oblake. Vi ste pasivan, nepristran, distanciran promatra. To je sablanjivo, posebno za nekoga tko pripada zapadnjakoj kulturi. Ne mijeate se. Nemojte se mijeati. Nemojte nita "popravljati". Gledajte! Promatrajte!

Potekoa je u tome to se ljudi uputaju u popravljanje stvari koje ak ni ne razumiju. Uvijek neto popravljamo, zar ne? Nikada nam ne padne napamet da stvari ne treba popravljati. Zaista ne treba. To je veliko prosvjetljenje. Stvari treba shvatiti. Kad biste ih shvatili, promijenile bi se.

Svjesnost bez procjenjivanja svega

elite li promijeniti svijet? Kako bi bilo da zaponete sa sobom? Kako bi bilo da vi budete preobraeni prije toga? Ali, kako se to moe postii? Opaanjem. Razumijevanjem. Bez vlastitog mijeanja ili suenja jer ono to sudite ne moete shvatiti.

Onoga trenutka kada za nekoga kaete: "On je komunist", prestaje razumijevanje. Prilijepili ste etiketu na njega. "On je kapitalist." Toga trenutka razumijevanje prestaje. Zalijepili ste na njega etiketu, i ako etiketa za sobom povlai slaganja ili neslaganja, tim gore! Kako ete razumjeti ono s ime se ne slaete, ili ono s ime se slaete? Sve ovo izgleda kao neki novi svijet, zar ne? Nema suenja, nema komentara, nema stavova: samo opaate, prouavate, gledate, bez elje da mijenjate stanje stvari, jer ako elite promijeniti stanje stvari, da bude onako kako vi mislite da bi trebalo biti, onda vae razumijevanje prestaje. Dreser pasa pokuava razumjeti psa kako bi ga mogao nauiti da izvodi odreene trikove. Znanstvenik promatra ponaanje mrava sa svrhom da proui mrave, da to vie naui o njihovom ponaanju. Nema drugih ciljeva. Ne pokuava ih istrenirati da neto dobije od njih. Mravi ga zanimaju, eli to vie nauiti o njima. To je njegov stav. Onoga dana kada postignete takav stav, doivjet ete udo. Promijenit ete se - bez napora, na pravi nain. Promjena e se dogoditi, neete se morati truditi da je postignete. Dok se ivot svjesnosti nastanjuje u vaoj tami, sve to je zlo nestat e, a sve ono to je dobro bit e njegovano. Morat ete to sami iskusiti.

Ali, za to je potreban discipliniran duh. A kada kaem discipliniran, ne govorim o naporu. Govorim o neem drugom. Jeste li ikad prouavali nekog sportaa. Cijeli njegov ili njezin ivot je sport, i kako disciplinirano mora ivjeti. I promatrajte rijeku kako tee prema u moru. Sama stvara svoje korito. Kada neto u vama ide u pravom smjeru, onda to samo stvara svoju stegu. Onaj trenutak, kada vas ubode alac svjesnosti, doivjet ete neto velianstveno. To je najradosnija stvar na svijetu, najvanija i najradosnija stvar na svijetu. Nita na ovome svijetu nije vanije od buenja. Nita! I to je isto tako stega na svoj nain.

Nita vas ne moe tako odueviti kao buenje. Hoete li radije ivjeli u tami? Hoete li djelovati, a da niste svjesni to radite; govoriti a da niste svjesni svojih rijei? Hoete li radije sluati ljude, a da niste svjesni onoga to ujete, ili gledati stvari, a da niste svjesni to vidite? Veliki Sokrat rekao je: "Nije vrijedno ivjeti ako nisi svjestan da ivi." To je samo po sebi razumljivo. Mnogi ljudi nisu svjesni da ive. ive mehaniki, misle (redovito tue misli) mehaniki, osjeaju mehaniki, reagiraju mehaniki. elite li vidjeti kako ste zaista mehaniki? "O, imate lijepu koulju." Dobro se osjeate kad to ujete. Boe, zbog koulje?! Ponosni ste na sebe kad to ujete. Ljudi dolaze k meni u Indiju, u moj centar, i kau mi: "Kako lijepo mjesto, kako lijepo drvee", (za to ja uope nisam zasluan) "...kako ugodna klima." I ve se osjeam dobro, dok ne shvatim da se osjeam dobro, i kaem si: "Hej, moe li zamisliti neto gluplje od ovoga?" Nisam zasluan za to drvee, nisam ja odabrao ovu mjesto, nisam odabrao ovakvo vrijeme - jednostavno se dogodilo. Ali "ja" se ukljuio u sve to, i osjeam se dobro. "Moja" kultura, i "moj" narod stvaraju u meni dobre osjeaje. Gdje su granice ljudske gluposti? Zaista tako mislim. Reeno mi je da je moja velika indijska kultura stvorila mnoge mistike. Ali nisam ih ja stvorio. Ja za to nisam zasluan. Ili mi kau: "Ta tvoja zemlja i to siromatvo, to je odvratno", i sram me je. Ali nisam je ja stvorio. to se to dogaa? Jeste li ikad stali da razmislite? Netko vam kae: "Mislim da ste jako armantni", i osjeate se divno. Dobijete pozitivan poticaj (zato ljudi govore: ja sam O.K., ti si O.K.). Jednog dana napisat u knjigu i nasloviti je Ja sam budala, ti si budala. To je divna, najoslobaajua stvar na svijetu, kada otvoreno prizna da si budala. Kada mi ljudi kau: "U krivu si", ja kaem: "A to ste drugo oekivali od jedne budale?"

Razoruani, svi moraju biti razoruani. U konanom osloboenju, ja sam budala, ti si budala. Obino to ide ovako: pritisnem gumb i veseo si pritisnem drugi gumb i tuan si, i to ti se svia. Koliko ljudi poznajete koji nisu pod utjecajem pohvale ili krivnje? Mislim da to nije ovjeno. ovjeno za vas znai da morate biti kao mali majmun kojem svatko moe potezati rep, i da inite sve ono to biste trebali initi. Ali, je li to ovjeno? Ako mislite da sam armantan, to znai da ste sada dobro raspoloeni, i nita vie.

To takoer znai da sam na vaem popisu za kupovinu. Svi mi okolo nosimo popis za kupovinu, i ini se da morate biti prema tom popisu: visok, tamne kose, zgodan, po mojem ukusu. "Svia mi se boja tvoga glasa". Kaete: "Zaljubljen(a) sam." Niste zaljubljeni, nego ste naivna budala. Svaki put kad ste zaljubljeni - nekam se da li da vam ovo kaem - postanete posebno tupi i tvrdoglavi. Sjednite malo, i promatrajte to vam se dogaa: bjeite od sebe, elite pobjei. Netko je jednom rekao: "Hvala Ti, Boe, za stvarnost, i za naine kako da pobjegnemo od nje." To se, dakle, dogaa. Tako smo mehaniki, tako upravljani. Piemo knjige o tome kako s nama upravljaju, i kako je to divno to s nam upravljaju, i kako je nuno da vam ljudi kau da ste O.K. Onda se dobro osjeate, zadovoljni ste sa sobom. Kako je divno biti u zatvoru! Ili, kako mi je netko juer rekao, u neijoj krletci. Svia li vam se biti u zatvoru? Da li vam se svia kada upravljaju s vama? Dopustite mi da vam neto kaem: ako si ikad dopustite da se dobro osjeate kad vam ljudi kau da ste O.K., pripremate se za to da se osjeate loe kada vam kau da niste u redu. Dokle god ivite prema oekivanjima drugih ljudi, morate paziti kako se odijevate, kako se eljate, jesu li vam cipele ulatene, ukratko - morate ivjeti prema svim njihovim prokletim oekivanjima. Mislite li da je to ljudski?

To je ono to ete otkriti dok se budete promatrali! Bit ete uasnuti! injenica je da niste ni O.K., niti ne-O.K. Moda se uklapate u trenutano raspoloenje, trend ili modu, ali znai li to da ste postali O.K.? Ovisi li vaa "O.K.-nost" o tome? Ovisi li o tome to ljudi misle o vama? Po tim mjerilima Isus Krist je sigurno bio prilino "ne-O.K." Niste O.K., niti ste ne-O.K., vi ste vi. Nadam se da e to, barem za neke od vas, biti veliko otkrie. Ako troje ili etvoro od vas doe do tog otkria tijekom ovih dana koje emo provesti zajedno, to e biti odlino! Izvanredno! Odbacite sve ono "O.K" i "ne-O.K."; odbacite svako suenje i jednostavno promatrajte, gledajte. Doi ete do velikih otkria, ta e vas otkria promijeniti. Neete se uope morati truditi, vjerujte mi.

To me je podsjetilo na onog ovjeka iz poslijeratnog Londona. Sjedio je u autobusu, a u svom krilu imao je paket zamotan u smei papir. Paket je bio velik i teak. Kondukter doe do njega i upita ga: "to je to u vaem krilu?" I ovjek odgovori: "To je neeksplodirana bomba. Iskopali smo je u vrtu, i nosim je na policijsku stanicu." Kondukter ree: "Bolje je da je ne drite u krilu. Stavite je ispod sjedala."

Psihologija i duhovnost (kako ih ljudi obino shvaaju) premjetaju bombu iz vaeg krila i stavljaju je ispod vaeg sjedala. U stvari, ne rjeavaju vae probleme. Mijenjaju vae probleme za neke druge. Je li vam to ikad palo na pamet? Imali ste neki problem pa ste ga zamijenili za neki drugi. Uvijek e biti tako dok ne rijeimo problem koji se zove "vi". Dok to ne rijeimo, neemo nita napraviti.

Iluzija o nagradama

Veliki mistici i uitelji s istoka pitaju: "Tko si ti?" Mnogi misle da je najvanije pitanje na svijetu: Tko je Isus Krist? Krivo! Mnogi misle da je: "Postoji li Bog?" Krivo! Drugi opet: "Postoji li ivot poslije smrti?" Krivo! ini se da se nitko ne eli uhvatiti u kotac s ovom potekoom: postoji li ivot prije smrti? Meutim, prema mojem iskustvu, upravo oni koji ne znaju to bi uinili s ovim ivotom, gorljivo i zabrinuto razmiljaju o drugom ivotu. Jedan od pokazatelja da je ovjek budan je taj da ga uope nije briga to e se dogoditi u drugom ivotu. To vas ne zabrinjava; nije vas briga. Ne zanima vas i toka.

Znate li to je to ivot vjeni? Mislite da je to beskrajan ivot, ali teolozi e vam rei da je to glupost, jer bi to bilo unutar vremena. To je vrijeme koje traje bez prestanka. Vjeno znai bezvremensko - vrijeme ne postoji. Ljudski razum to ne moe shvatiti. Ljudski razum moe shvatiti to je vrijeme, i moe nijekati postojanje vremena. Ono to je bezvremensko prelazi granice naeg shvaanja. A ipak, mistici nam kau da je vjenost tu, sada. to mislite o toj radosnoj vijesti? Ljudi su tako uznemireni kad im kaem da zaborave svoju prolost. Tako su ponosni na svoju prolost. Ludi su! Jednostavno je odbacite! Kada ujete: "Pokaj se zbog svoje prolosti", shvatite da je to velika vjerska zapreka za buenje. Probudite se! To je kajanje, a ne: "Plaite zbog svojih grijeha." Probudite se! Shvatite, prestanite plakati. Shvatite! Probudite se!

Pronai samoga sebe

Veliki uitelji nas ue da je najvanije pitanje na svijetu: "Tko sam ja?" Ili tonije: "to je 'ja'?" to je to to zovem "ja"? to je to to zovem svojom osobnou? Hoete rei da razumijete sve drugo na ovom svijetu, a ne razumijete to? Hoete rei da se razumijete u astronomiju, i crne rupe, i kvarkove, svladali ste raunarsku znanost, a ne znate tko ste? ovjee, jo spavate. Vi ste znanstvenik koji spava. Hoete rei da znate tko je Isus Krist, a ne znate tko ste vi sami? Kako znate da ste razumjeli Isusa Krista? Tko je ta osoba koja to razumije? Prvo to saznajte. To je temelj svega, zar ne? Upravo zato to to nismo razumjeli, svi ti bezumni vjernici vode te bezumne vjerske ratove: muslimani protiv idova, protestanti protiv katolika, i ostale gluposti. Ne znaju tko su, jer da znaju, ne bi bilo ratova. Kao kad je ono jedna djevojica pitala jednog djeaia: "Jesi li ti prezbiterijanac?" A on odgovori: "Ne, mi pripadamo jednoj drugoj crkavici!"

Meutim, ono to bih sada elio naglasiti je samoopaanje. Sluate me, ali ujete li i neke druge zvukove osim mog glasa dok me sluate? Ako ne ujete, to znai da u vam isprati mozak, ili bi pak na vas mogle djelovati sile iz vae nutrine kojih uope niste svjesni. ak i onda kada ste svjesni svojih reakcija na mene, jeste li istovremeno svjesni i toga odakle dolaze te reakcije? Moda me uope ne sluate, moda me slua va tata. Ne znate je li to mogue? Naravno da jest. Svaki put iznova u svojim terapeutskim skupinama sreem ljude koji tamo uope nisu prisutni. Njihov tata je tamo, njihova mama je tamo, ali oni nisu tamo, niti su ikad bili. "ivim, ali ne vie ja, nego moj tata ivi u meni." To je apsolutno, doslovno istinito. Mogao bih vas rastaviti na komadie i pitati vas: "Dakle, ova reenica, dolazi li od mame, tate, bake, djeda - od koga?"

Tko ivi u vama? Prilino je uasavajue kada to saznate. Mislite da ste slobodni, ali vjerojatno nema ni jedne geste, misli, uvstva, stava, vjerovanja u vama koja ne dolazi od nekoga drugoga. Zar to nije grozno? A niste toga svjesni. Govorim o mehanikom ivotu koji je utisnut u vas. Jako vam je stalo do nekih stvari i mislite da ste vi ta(j) kome je stalo do njih, ali je li to zaista tako? Trebat e vam puno svjesnosti da biste mogli razumjeti da je moda ta stvar koju vi nazivate "ja" samo nakupina vaih prolih iskustava, vae uvjetovanosti i programiranosti.

To je bolno. U stvari, kada se ponete buditi, osjeate zaista snanu bol. Bolno je gledati kako se vae iluzije rasplinjuju. Sve ono to ste mislili da ste izgradili pretvara se u prah, i to je bolno. Kajanje znai upravo to, buenje znai upravo to. Kako bi bilo da sada, upravo tu gdje sjedite, provedete koju minutu u posvjeivanju, ak i dok priam, onoga to osjeate u svom tijelu, o emu razmiljate, i kakvo je vae uvstveno stanje? Kako bi bilo da, ako imate otvorene oi, postanete svjesni ploe koja je pred vama i boje ovih zidova, i materijala od kojih su napravljeni? Kako bi bilo da postanete svjesni mojeg lica i vaih reakcija na moje lice? U vama se uvijek dogaa reakcija, bili vi toga svjesni ili ne. A to vjerojatno nije vaa reakcija, nego ona na koju ste uvjetovani. I kako bi bilo da postanete svjesni nekih stvari koje sam upravo rekao, iako to nee biti svjesnost, nego samo sjeanje.

Posvijestite si svoju prisutnost u ovoj prostoriji. Recite u sebi: "Nalazim se u ovoj prostoriji." To je kao da se nalazite izvan sebe promatrajui se izvana. Primijetite kako je to malo drugaiji osjeaj od onoga kada promatrate druge stvari u prostoriji. Kasnije emo se zapitati: "Tko je ta osoba koja promatra." Ja promatram sebe. to je to "ja"? to je "sebe"? Za sada je doputeno samo to da se promatrate, ali ako se ponete osuivati ili opravdavati, ne prekidajte ni osuivanje ili suenje ni opravdavanje, jednostavno nastavite, samo promatrajte. Osuujem se. Sudim si. Opravdavam se. Samo promatrajte i toka. Nemojte to ni sluajno pokuati promijeniti! Nemojte govoriti: "Reeno nam je da to ne smijemo raditi." Samo promatrajte to se dogaa. Kao to sam vam ve rekao, samoopaanje znai gledanje - opaanje svega to se dogaa u vama i oko vas kao da se to dogaa nekome drugome.

Svlaenje do "ja"

Predlaem da sada napravite jo jednu vjebu. Napiite ukratko na list papira svoj opis, na primjer: poslovni ovjek, sveenik, ljudsko bie, katolik, idov, bilo to.

Kako vidim, neki piu stvari kao: uspjean, hodoasnik koji trai, sposoban, iv, nestrpljiv, sabran, prilagodljiv, pomirivatelj, zaljubljenik, pripadnik ljudske vrste, prekompliciran. Vjerujem da je to ishod samoopaanja. Kao da ste promatrali drugu osobu.

Ali pazite, imate "ja" koji promatra "sebe". To je jedan zanimljiv fenomen kojemu se filozofi, mistici, znanstvenici i psiholozi nikada ne prestaju uditi: "ja" promatra "sebe". ini se da ivotinje to ne mogu. ini se da je za to potrebna odreena mjera inteligencije. Ono to u vam sada rei nije metafizika, niti filozofija, ve isto opaanje i zdrav razum. Veliki istonjaki mistici u biti govore o "ja", a ne o "sebi", o pripadajuem. U stvari, neki od tih mistika govore da bi prvo trebali poeti sa stvarima, posvjeivanjem stvari, a onda prelazimo na posvjeivanje misli (to jest "sebe", pripadajueg), i na kraju postiemo svjesnost mislitelja. Stvari, misli, misltelj. Ono to stvarno traimo je mislilac. Moe li se mislitelj poznavati? Mogu li ja znati to je "ja"? Neki mistici odgovaraju: "Moe li no rezati samog sebe? Moe li zub gristi samog sebe? Moe li oko vidjeti samo sebe? Moe li 'ja' poznavati sebe." Ali mene sada zanima neto puno svrsishodnije, a to je da odredimo to "ja" nije. Ii emo polako, najsporije mogue, jer posljedice su unitavajue. Strane ili zastraujue, ovisno o stajalitu s kojeg gledate.

Posluajte ovo: jesam li ja moje misli, misli koje mislim? Ne. Misli dolaze i odlaze, ja nisam moje misli. Jesam li ja moje tijelo? Kau da se milijuni stanica u naem tijelu promijeni ili obnovi svake minute, tako da nakon sedam godina u naem tijelu nema ni jedne jedine stanice koja je bila tamo prije sedam godina. Stanice dolaze i odlaze, pojavljuju se i nestaju, ali, ini se da je "ja" trajan. Onda, da li sam ja moje tijelo? Oito ne!

"Ja" je razliito od tijela, i neto vie od njega. Moete rei da je tijelo dio "ja", ali taj dio se mijenja. Stalno se pokree, stalno se mijenja. Imamo jedno te isto ime za njega, ali se stalno mijenja. Isto kao to imamo isto ime za Slapove Nijagare, ali Nijagarine Slapove sainjava voda koja se stalno mijenja. Koristimo isto ime za stvarnost koja se stalno mijenja.

A moje ime? Je li "ja" moje ime? Oito ne, jer mogu promijeniti svoje ime a da ne promijenim "ja". A moja karijera, moja uvjerenja? Ako kaem da sam katolik ili idov - je li to bitan dio "ja"? Kada promijenim svoju vjeroispovijest, hoe li se promijeniti i "ja"? Hou li imati novo "ja", ili je to ono isto "ja" koje se promijenilo? Drugim rijeima, je li moje ime bitan dio mene, dio "ja"? Spomenuo sam onu djevojicu koja je upitala djeaia: "Jesi li ti prezbiterijanac?" Netko mi je ispriao vic o Paddyju, Ircu iz Belfasta. Paddy je hodao po ulici kad najednom osjeti pitoljsku cijev na potiljku, i zauje glas: "Jesi li ti protestant ili katolik?" Peddy je morao brzo razmisliti, a onda ree: "Ja sam idov." Glas mu odgovori: "Pa ja sam najsretniji Arapin u Belfastu!"

Etikete su nam tako vane. Kaemo: "Ja sam republikanac." Ali, jeste li zaista? Ne moe rei da ako promijeni stranku ima novo "ja". Nije li to ono isto staro "ja" s novim politikim uvjerenjima? Sjeam se ovjeka koji je pitao svojeg prijatelja: "Kani li glasovati za Republikansku stranku?" Prijatelj mu odgovori: "Ne, namjeravam glasovati za Demokrate. Moj otac bio je demokrat, moj djed bio je demokrat, i moj pradjed bio je demokrat." Prvi ree: "To je neka luda logika. Mislim, ako ti je otac bio konjokradica, i ako ti je djed bio konjokradica, i ako ti je pradjed bio konjokradica, to e ti onda biti?" "Ha, pa onda bih bio republikanac", odgovori mu ovaj.

Toliko puta u ivotu reagiramo na svoje i tue etikete. Poistovjeujemo etikete i "ja". "Katolik" i protestant" su vrlo este etikete. Jedan ovjek doao je k sveeniku i rekao: "Oe, elio bih da odsluite jednu misu za mog psa." Sveenik je bio ogoren. "Kako to mislite, da odsluim misu za psa?" "Taj pas je bio moj ljubimac", ree ovjek. "Volio sam tog psa i elio bih da prikaete misu za njega." Sveenik ree: "Kod nas se ne prikazuju mise za pse. Pokuajte kod onih dolje nie niz ulicu, oni su druge vjeroispovijesti. Pitajte njih ako bi mogli imati obred za vas. Dok je ovjek izlazio ree: "teta. Zaista sam volio tog psa. Namjeravao sam ponuditi milijun dolara za misu. A sveenik ree: "ekajte malo, pa niste mi rekli da je pas bio katolik."

Kada se zarobite u etikete, koja je vrijednost tih etiketa, ako govorimo o "ja"? Moemo li rei da "ja" nije ni jedna od etiketa koje na njega lijepimo? Etikete spadaju u pripadajue. Ono to se stalno mijenja je pripadajue. Da li se "ja" ikad mijenja? Da li se promatra ikad mijenja? injenica je da se sve etikete (osim moda "ljudsko bie") koje upotrebljavate spadaju u pripadajue. "Ja" nije nijedna od tih stvari. I zato, kada izaete iz sebe i promatrate pripadajue, ne poistovjeujete se vie s njim. Patnja postoji u pripadajuem, i zato kada "ja" poistovjeujete s pripadajuem, poinje patnja.

Recimo da se bojite, ili neto elite, ili ste tjeskobni zbog neega. Kada se "ja" ne poistovjeuje s novcem, ili imenom, ili nacionalnou, ili ljudima, ili prijateljima, ili bilo kojom odlikom, "Ja" nije nikada ugroen. Moe biti vrlo aktivan, ali nije ugroen. Sjetite se neega to vam je uzrokovalo, ili vam jo uvijek uzrokuje bol, ili tjeskobu, ili vas zabrinjava. Prvo: moete li prepoznati elju koja lei ispod te patnje. Ima neto to jako elite jer inae ne biste patili. Koja je to elja? Drugo: nije rije samo o elji, rije je o poistovjeivanju. Nekako ste se uvjerili u to da je blagostanje "ja", skoro i postojanje "ja", povezano s tom eljom. Sva patnja nastaje kada se ovjek poistovjeti s neim u njemu ili izvan njega.

Negativna uvstva prema drugima

Na jednom od mojih teajeva netko je iznio sljedee zapaanje: "elio bih s vama podijeliti neto divno to mi se dogodilo. Gledao sam jedan film u kinu, a nakon toga sam otiao na posao. Tada sam imao potekoe s tri osobe u svom ivotu. Zato sam si rekao: 'Dobro, izai u iz sebe kao to sam nauio gledajui film. Nekoliko sati razmiljao sam o svojim osjeajima, i uvidio sam kako su moji osjeaji prema tim ljudima bili jako teki. Rekao sam: 'Zaista ih mrzim.' I zatim: 'Isuse, to ti moe uiniti glede svega toga?' Nekoliko trenutaka kasnije poeo sam plakati jer sam shvatio da je Isus umro za te iste ljude, i da si sami ne mogu pomoi to su takvi kakvi su. To poslijepodne morao sam ii u ured gdje sam razgovarao s tim ljudima. Rekao sam im kakve sam potekoe, imao i sloili su se sa mnom. Nisam se vie ljutio na njih i nisam ih vie mrzio."

Svaki puta kada imate negativna uvstva prema nekome, ivite u svijetu opsjena. S vama neto ozbiljno nije u redu. Ne vidite stvarnost. Neto se u vama mora promijeniti, ali to ljudi obino rade kada imaju negativna uvstva? "On je kriv. Ona je kriva. Ona se mora promijeniti." Ne! Sa svijetom je sve u redu. Vi ste taj koji (ta koja) se mora promijeniti.

Netko od vas mi je priao o zavodu u kojem radi. Tijekom svakog sastanka netko bi rekao da je hrana odvratna, a kuna nutricionistkinja bi tada planula. Poistovjeivala se s hranom. Mislila je: "Svatko tko napada hranu, napada mene, osjeam se ugroenom." Ali "ja" nikada nije ugroen, samo pripadajue je ugroeno.

Ali, to ako ste svjedok neke oite nepravde, neega to je oito i objektivno krivo. Zar pravilna reakcija ne bi bila rei da se to ne bi smjelo dogaati? Ne biste li se trebali umijeati u ispravljanje neega to je krivo? to biste uinili da vidite da netko zlostavlja dijete? Nadam se da niste mislili da sam rekao da ne biste trebali nita uiniti. Rekao sam da biste bili puno djelotvorniji kad ne biste imali negativna uvstva, puno djelotvorniji. Jer kad vas obuzmu negativna uvstva, postajete slijepi - pripadajue stupa na scenu, i sve se zapetlja. Prije ste imali jednu potekou na leima, a sada imate dvije. Mnogi pogreno misle da, ako nemaju negativna uvstva kao to su ljutnja i zlovolja, da onda nita ne ine glede situacije u kojoj se nalaze. A, ne, ne! Ne morate imati negativna uvstva da biste mogli djelovati. Postat ete veoma osjetljivi za stvari i ljude oko sebe. Ono to ubija osjetljivost je ono to mnogi nazivaju uvjetovanost ega: kada se tako poistovjeujete s pripadajuim, da se nagomila previe pripadajueg da bi stvari mogao vidjeti objektivno, iz odstojanja. Kada zaponete djelovanje, vrlo je vana sposobnost gledanja stvari s odstojanjem, a negativna uvstva to spreavaju.

Kako emo onda nazvati onu strast koja nam daje ili u nama potie energiju s kojom moemo neto uiniti glede objektivno zlih stvari? Bilo kako bilo, to je akcija, a ne reakcija. Neki se od vas pitaju postoji li neko sivo podruje u kojem se na neto naveemo, prije nego to se s time poistovjetimo. Recimo da vam umre prijatelj. ini se da je ljudski i normalno da osjeamo tugu zbog toga. Ali kakva je reakcija? Samosaaljevanje? Zbog ega biste bili tuni? Razmislite o tome. Ono to u sada rei zvuat e vam strano, ali kao to sam ve rekao, ja dolazim iz nekog drugog svijeta. Vaa reakcija je osobni gubitak, zar ne? ao vam je zbog vas samih, i zbog drugih ljudi kojima je va prijatelj donosio radost. Ali to znai da vam je ao drugih ljudi kojima je ao za sebe. Ako im nije ao zbog sebe, zbog ega im je onda ao? Nikada ne osjeamo tugu kada izgubimo neto emu smo dopustili da bude slobodno, to nikada nismo pokuali posjedovati. Tuga je znak da sam svoju sreu barem u nekoj mjeri uinio ovisnom o stvarima i ljudima. Tako smo navikli sluati sve to je suprotno ovome da to to govorim zvui neovjeno, zar ne?

O ovisnosti

...Ali upravo o tome su nam u prolosti govorili svi mistici. Ne kaem da pripadajue - uvjetovani "ja" - vie nee upadati u uobiajene obrasce jer smo tako bili uvjetovani. Ali iz toga proizlazi ovo pitanje: mogu li zamisliti ivot u kojem bih bio potpuno sam tako da ni o kome ne ovisim?

Svi mi ovisni smo jedni o drugima zbog mnogo ega, zar ne? Ovisimo o mesaru, pekaru, svjearu. Meuovisnost. To je u redu! Tako ureujemo svoje drutvo i raspodjeljujemo razliite slube raznolikim ljudima za dobrobit sviju, tako da bolje funkcioniramo i ivimo - tako se barem nadamo. Ali to to znai da o drugima ovisimo psiholoki i uvstveno? To znai da moja srea ovisi o drugim ljudima.

Razmislite o tome, jer ako ne razmislite, sljedee to ete uiniti je, bili vi toga svjesni ili ne, to da ete zahtijevati od drugih ljudi da pridonose vaoj srei. A onda dolazi drugi korak - strah, strah od gubitka, strah od otuenja, strah od odbaenosti - uzajamna kontrola. Savrena ljubav nas oslobaa straha. Gdje je ljubav, nema zahtjeva, nema oekivanja, nema ovisnosti. Ne zahtijevam od tebe da me uini sretnim; moja srea ne lei u tebi. Ako e me ostaviti, neu se samosaaljevati; jako uivam u tvom drutvu, ali nisam prilijepljen na tebe.

Uivam na principu neprilijepljenosti. Ono u emu zaista uivam nisi ti; to je neto vee i od tebe i od mene. To je neto to sam otkrio, neto kao simfonija, jedna vrsta orkestra koji svira odreenu melodiju kada si prisutan, ali kada ode, orkestar ne prestaje svirati. Kada sretnem nekoga drugoga, orkestar svira drugu melodiju, koja je isto tako lijepa. I kada sam sam, orkestar i dalje svira. Repertoar je vrlo velik, i glazba nikada ne prestaje.

Buenje je upravo to. To je i razlog zato smo hipnotizirani, zato su nam isprani mozgovi, zato spavamo. Ovo pitanje izgleda strano, ali: moe li se rei da me volite, ako ste prilijepljeni na mene i ne putate me da idem svojim putem; ako me ne elite pustiti na miru? Moe li se rei da me volite ako sam vam psiholoki i uvstveno potreban za vau sreu? To je u suprotnosti s cjelokupnim uenjem svih svetih knjiga, svih religija, i svih mistika. Uvijek se iznova pitam: "Zato mi je trebalo toliko godina da to shvatim? Zato to nisam prije uoio?" Kada itate te radikalne stvari u Svetom pismu, poinjete se pitati je li taj ovjek lud. Ali nakon nekog vremena poinjete se pitati jesu li svi drugi ludi. "Ako tko doe k meni a vie voli svoga oca, majku, enu, djecu, brau i sestre, tko se god izmeu vas ne odree svega svoga imanja, ne moe biti moj uenik." (Lk 14, 26a, 33b)

Morate sve pustiti, ali ne odriite se niega fiziki. To je lako. Shvatite da ete konano biti u dodiru sa stvarnou kada odbaciti iluzije. I vjerujte mi, nikada vie neete biti usamljeni, nikada. Usamljenost se ne lijei ljudskim drutvom. Usamljenost se lijei kontaktom sa stvarnou. Toliko vam toga imam rei o tome. Dodir sa stvarnou, odbacivanje iluzija, uspostavljanje kontakta sa stvarnim stanjem stvari. U stvari, to to vam elim rei ne moe se imenovati. Moemo saznati to je to jedino ako odbacimo ono to je nestvarno. Saznat ete to je usamljenost samo ako odbacite svoju prilijepljenost, ako se oslobodite svoje ovisnosti. Ali prvi korak do doga je da shvatite da je to neto poeljno. Ako to ne vidite kao neto poeljno, kako ete se onda tome pribliiti?

Razmislite o svojoj usamljenosti. Moe li je ljudsko drutvo ikad prekinuti? Ljudi bi vas samo rastresali. U vama postoji praznina, zar ne? I kada se praznina pojavi na povrini, to radite? Bjeite od nje, palite televizor, radio, itate knjigu, traite ljudsko drutvo, traite zabavu, traite neto to e vas rastresti. Svi tako rade. To je velika industrija u dananjem svijetu, organizirana industrija za rastresanje i zabavu.

Kako se srea dogaa

Vratite se sebi. Promatrajte se. Zato sam ranije i rekao da je samoopaanje radosna i izvanredna stvar. Nakon nekog vremena neete se vie morati truditi, jer kada se iluzije poinju raspadati, poinjete se upoznavati sa stvarima koje se ne mogu opisati. To zovemo sreom. Sve se mijenja i svjesnost postaje vaa navika.

Ima jedna pria o ueniku koji je doao k uitelju i rekao mu: "Moete li mi dati neki mudri savjet? Moete li mi rei neto to e me voditi na mojem ivotnom putu?" Bio je to dan uiteljeve utnje, pa je uzeo list papira i napisao: "Svjesnost." Kada je to uenik vidio, ree: "To je prekratko. Moete li mi to malo pojasniti?" Uitelj je opet uzeo natrag listi i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost." Uenik ree: "Dobro, ali to to znai?" Uitelj je opet uzeo taj listi i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost - znai svjesnost."

Upravo to je promatranje samog sebe. Nitko vam ne moe pokazati kako se to radi, jer bi vam dao neku tehniku, programirao bi vas. Ali, promatrajte se. Kada s nekim priate, jeste li toga svjesni ili se s time jednostavno poistovjeujete? Kada ste se na nekoga naljutili, jeste li bili svjesni da se ljutite ili ste se jednostavno poistovjetili sa svojom ljutnjom? Kasnije, kada ste imali vremena, jeste li prouavali svoje iskustvo i jeste li se trudili da ga shvatite ? Otkuda je ljutnja dola? to ju je uzrokovalo? Ne znam ni jedan drugi put do svjesnosti. Moete promijeniti samo ono to shvatite. Ono to ne shvatite i ega niste svjesni, to potiskujete, a sami se ne mijenjate. Ali kada to shvatite, promijenit e se.

Ponekad me pitaju: "Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba?" Neki sretnici to doive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet rastu u tome, polako, malo po malo, sve vie i vie. Poinju zapaati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnou. Nema nekog opeg pravila. Jako je poznata ona pria o lavu koji je naiao na stado ovaca i na svoje iznenaenje ugledao lava meu ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trao okolo kao ovca. Lav je krenu ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca poeo je sav drhtati. Lav mu ree: "to radi meu ovim ovcama?" I ovca-lav odgovori: "Ja sam ovca." I lav ree: "Ne, ne, nisi ti ovca. Poi za mnom." I tako je poveo ovcu-lava sa sobom do jezera i rekao mu: "Pogledaj." I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snano je zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad vie nije bio onaj isti.

Ako imate sree, i ako su vam bogovi naklonjeni, ili ako ste blagoslovljeni Bojom milou (upotrijebite teoloki izraz koji hoete), mogli biste iznenada shvatiti tko je "ja", i vie nikad neete biti isti, nikada. Nita vas vie nee moi oalostiti, i nitko vas vie nee moi povrijediti.

Nikoga i niega se vie neete bojati. Nije li to neto jedinstveno? ivjet ete kao kralj, kao kraljica. To je pravi kraljevski ivot, a ne ona glupost kad vam, na primjer, izae slika u novinama, ili kada imate puno novaca, to je obina trule. Nikoga se ne bojite zato to ste savreno zadovoljni time to ste "nitko". Uope vas nije briga za uspjeh ili neuspjeh. To vam nita ne znai. ast, sramota, ne znae vam nita! Takoer vam nita ne znai ako napravite budalu od sebe. Zar nije divno biti u takvom stanju! Neki ljudi stiu do tog cilja mukotrpno, korak po korak, primjenjujui svjesnost samih sebe mjesecima i tjednima. No, obeavam vam ovo: nisam jo sreo ni jednu osobu koja bi uloila vrijeme u svjesnost, a da nije primijetila razliku za najvie nekoliko tjedana. Kakvoa njihovog ivota se mijenja tako da vie ne moraju vjerovati jer tada vide, drugaiji su, drugaije reagiraju. U stvari, manje reagiraju, a vie djeluju. Vidite stvari koje nikada prije niste vidjeli.

Imate puno vie energije, puno vie ivota. Ljudi misle da bez elja izgledaju kao panjevi, mrtvi. A u stvari, ne bi vie bili napeti. Otarasite se svojeg straha od neuspjeha, svoje napetosti kada uspijete, i bit ete ono to jeste, bit ete oputeni. Vie ne biste vozili s nogom na konici. Upravo bi se to dogodilo.

Tranxu, veliki kineski mudrac izrekao je jednu misao koja mi se toliko svidjela da sam je nauio napamet: Kada strijelac gaa lukom bez razmiljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vjetine; kada gaa kako bi osvojio mjedenu kopu, ve je nervozan; kada gaa za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vjetina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje panju. Stalo mu je do nagrade! Vie razmilja o pobjedi, nego o gaanju i potreba za pobjedom liava ga snage." Nije li to slika veine ljudi? Kada nemate za to ivjeti, posjedujete sve svoje vjetine, na raspolaganju vam je sva vaa energija, oputeni ste, ne brinete, nije vano da li pobjeujete ili gubite.

Evo pravog, ljudskog ivota za vas. To je ivot. Do toga se dolazi samo svjesnou, i u svjesnosti ete shvatiti da slava i ast ne znae nita. To je samo drutvena konvencija i nita drugo. Zato se mistici i proroci s time uope nisu zamarali. Ni ast ni sramota nisu im nita znaile. ivjeli su u drugom svijetu, u svijetu probuenih. Ni uspjeh ni neuspjeh nisu im nita znaili. Imali su ovaj stav: "Ja sam budala, i ti si budala, i u emu je onda problem?"

Netko je jednom rekao: "Tri najtee stvari za ovjeka nisu tjelesne sposobnost, ni intelektualna dostignua, nego, prvo: uzvraati ljubav za mrnju; drugo: prihvatiti odbaene; i tree: priznati da si u krivu." Ali to su istovremeno i najlake stvari ako se ne poistovjetite s pripadajuim. U tom sluaju moete rei stvari kao to su: "U krivu sam. Da me bolje poznajete vidjeli biste kako sam esto u krivu. to biste drugo mogli oekivati od jedne budale?" Meutim, ako se ne poistovjetim s tim svojim aspektom, ne moete me povrijediti. U poecima e stara uvjetovanost ponovno navaljivati, i bit ete potiteni i tjeskobni. Tugovat ete, plakati, i tako dalje. "Prije prosvjetljenja bio sam potiten; poslije prosvjetljenja i dalje sam potiten." Ali postoji razlika: vie se s time ne poistovjeujem. Znate li kako je to velika razlika?

Iskoraite iz sebe i promatrate tu potitenost i ne poistovjeujete se s njome. Nita ne inite da ona proe; savreno ste spremni nastaviti sa svojim ivotom dok potitenost ne proe kroz vas i dok ne nestane. Ako ne znate to to znai, imate se emu radovati. A tjeskoba? Kada doe, niste zabrinuti. Kako udno! Potiteni ste. Ali niste zabrinuti.

Zar to nije paradoksalno? Spremni ste prihvatiti taj oblak kada doe jer im se vie borite protiv njega, dajete mu vie snage. Spremni ste promatrati ga dok odlazi. Moete biti sretni u svojoj tjeskobi. Zar to nije ludo? Moete biti sretni u svojoj potitenosti. Meutim, ne smijete imati krivi pojam o srei. Mislili ste da je srea uzbuenje ili ushienje? To je ono to uzrokuje potitenost. Zar vam to nitko nije rekao? Ushieni ste, ali samo pripremate teren za sljedeu potitenost. Ushieni ste, ali uz put ste pokupili i tjeskobu koja je prati. Pitate se: "to uiniti da to potraje?" To nije srea, to je ovisnost.

Pitam se koliko ne-ovisnika ita ovu knjigu. U prosjenoj skupini ljudi ima ih malo, jako malo. Nemojte gledati s visokog na alkoholiare i narkomane - moda ste isto toliko ovisni koliko i oni. Kad mi se prvi put pred oima pojavila prava slika ovoga novoga svijeta, bio sam uasnut. Shvatio sam to znai biti sam, kada nemate gdje nasloniti svoju glavu, kada sve ostavljate slobodnima, i kada ste sami slobodni, kada za nikoga niste nita posebno i kada volite sve ljude - jer to je ljubav: grije i dobre i loe, daje da kia pada i na svece i na grenike.

Moe li rua rei: "Dat u svoj miris dobrim ljudima koji me pomiriu, ali suzdrat u ga od zlih"? Ili, moe li svjetiljka rei: "Dat u svoju svjetlost ljudima u ovoj sobi. Ali suzdrat u ga od zlih ljudi"? Ili, moe li drvo rei: "Dat u svoj hlad dobrim ljudima koji se odmaraju pod mojom kronjom, ali suzdrat u ga od zlih"? Ove pripovijetke opisuju kakva je ljubav.

Cijelo vrijeme bila je tu, bila nam je ispred nosa u Svetom pismu, iako se nikada nismo potrudili da je vidimo jer smo bili toliko uronjeni u ono to naa kultura naziva ljubavlju, sa svojim ljubavnim pjesmama i pjesmicama - to uope nije ljubav, ve njezina suprotnost. To je manipulacija, strah, i tjeskoba, a ne ljubav. Rekli su nam da je srea kada imate lijep ten i vikendicu. Srea nije u tim stvarima, ali mi na profinjene naine nau sreu inimo ovisnom o stvarima u nama i oko nas. Govorimo: "Odbijam biti sretan dok se ne rijeim neuroze." Imam radosnu vijest za vas: moete biti sretni ve sada, s neurozom. elite li uti jo radosniju vijest? Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjeate ono to mi u Indiji zovemo anand - srea, blaenstvo. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjeate blaenstvo ovoga trenutka, a to je da mislite i usredotoujete se na ono to nemate. Inae biste osjetili blaenstvo. Usredotoujete se na ono to nemate. Meutim, ve sada imate sve to vam je potrebno za blaenstvo.

Isus je neobrazovanima, gladnima i siromanima propovijedao zdrav razum. Propovijedao im je Radosnu vijest, i vi je moete propovijedati, ali hoe li tko sluati? Nikoga to ne zanima. Ljudi radije spavaju.

Strah - korijen nasilja

Neki kau da na ovome svijetu postoje samo dvije stvari: Bog i strah; ljubav i strah su jedine dvije stvari. Postoji samo jedno zlo ne svijetu: strah. Postoji samo jedno dobro na svijetu: ljubav. Nekada je zovemo drugaije: srea, sloboda, mir, radost, Bog, kako bilo. Meutim, etiketa zaista nije vana. I ne postoji nijedno zlo na svijetu koje se ne moe povezati sa strahom. Niti jedno.

Neznanje i strah, neznanje zbog straha, otuda dolazi zlo, otuda dolazi vae nasilje. Onaj tko je zaista nenasilan, tko je nesposoban za nasilje, taj je neustraiv. Jedino kada se bojite postajete ljuti. Sjetite se kada ste zadnji put bili ljuti. Hajde! Sjetite se kada ste zadnji put bili ljuti, i potraite strah koji je bio iza toga. to ste se bojali izgubiti? to ste se bojali da e vam se oduzeti