David Case-Pelikanov greben.pdf

7/21/2019 David Case-Pelikanov greben.pdf

1/62


2/622


3/623

David Case

Pelikanov

greben

Pelican Cay 1999.


4/624

Prolog

Jutros su na stijenama ostavili jo jednu poiljku namirnica. Iako se jo nisam udostojiootii po njih, zahvalio sam im signalom i usput ih izvijestio da sam jo iv i zdrav. U amcusu bila trojica. Mislim da su to bili isti oni od zadnji puta, no svejedno su bili unezvijereni.Stalno su pogledavali ovamo, lica su im bila toliko blijeda kao da sam ih direktno obasjaosnopom svjetla. Ostavili su kutije - zapravo, izbacili ih - bez da su plovilom dotaknuli obalu.

Normalno bi bilo da su do sada ve shvatili da nisam zaraen. Ipak, zahvalan sam im napoiljci ... mogli su me i zaboraviti, poput ostalih.

Tu sam u svjetioniku ve dva tjedna, sve sam bolji u signalizaciji velikom lanternom i uiitavanju poruka s brodova. Isprva su prebrzo odailjali. No, hvala Bogu na svjetlosti, ne bihnikako mogao bez nje, ipak je ugodnije biti u doticaju sa svijetom, makar i samo s lanternom -ak i kad mi ne vjeruju.

Pitam se znaju li u redakciji da sam tu; jesu li pokuavali stupiti sa mnom u kontakt?Kakva pria! I kako li je samo apsurdno razmiljati o tome ... kao novinar umjesto kao ...togod da jesam. Pitam se i to li e uiniti sa mnom kad ostali pomru? Ne mislim da u se

puno naekati do tada. Gledao sam ih kroz dvogled, izgledaju manje bijesni, sporiji, slabiji.Svi su vrlo mravi. Maloprije sam vidio trojicu kako jedu le etvrtog. Ne znam jesu li ga

ubili ili nisu, i ne znam poinju li ponovno osjeati ljudske potrebe ... kao to je potreba zahranom. Ali nisu izgledali prodrljivi, ak ni odluni u svojoj nakani, samo su trgali komademesa s kostiju i vakali ih nepovezano, kao da izvode neku radnju koje se jedva sjeaju.

Nekolicina se njih sada okupila na dokovima, ne preblizu mora. Vode se uasno plae.ini se da gledaju patrolne brodove ili jo dalje, prema nejasnoj liniji Keysa. Ja mogu s tornjasasvim jasno vidjeti Keyse. To je zaista fascinantan pogled, linija otoia povezanihmostovima okruena morem. Prolo je tek neto vie od dva tjedna otkada sam se vozio po tojniski otoia. Puno. Razmiljam esto i o tome kad ve imam toliko vremena za razmiljanjei, u svom ovom uasu, bolje misliti na to nego na budunost...

I

Autocesta Al Sjedinjenih Drava poinje u Fort Kentu u Maineu na granici s ledenomKanadom i protee se skroz dolje du istone obale, premouje otoke tropskoga pojasa poput

betonske hrskavice koja vezuje kraljeke neke zvijeri koraljnoga mora. Vozio sam se njomeod New Yorka, prenoio u Miamiju i, ranom zorom, dok su jo kapljice rose bljetale natropskome cvijeu, nastavio polako preko mostova izmeu zaljeva s jedne i tjesnaca s drugestrane. Nije mi se urilo pa sam mogao uivati u vonji. Nisam godinama bio na Keysu,autocesta se modernizirala na ljudski nain - nou, bojim se, prijeti neonskim holokaustom -no, jutarnji je ugoaj ostao netaknut. Poput pernatih bumeranga iza zaslona od palmi, pelikani

su letjeli nagnuti na stranu i ponirali u plavetnilo Floridskog tjesnaca. Iza plohe ptica sunce seuzdizalo iznad Atlantika i zakretalo po svom luku prema Dry Tortugasu i Meksiku.Nekolicina ribia ranoranilaca je pecala s mostova, no s manje uspjeha od pelikana; koa jeplovila usporedo sa mnom, izrazito iljastih jarbola, okiena mreama; mladi je par uronilakoj opremi uivao na sabitim crnim stijenama, pijui vino iz boce i smijui se, a bijelisu im se zubi caklili na suncu. Bilo je to ugodno putovanje u ugodnom jutru. I moj e boravak

biti ugodan, mislio sam. Ako napravim priu bit e dobro, a ako ne napravim opet dobro. Imamnogo gorih stvari od plaenog boravka na Floridi, razmiljao sam.

I kako sam samo bio u krivu.Mangrovo se svratite uzdizalo iznad vode sa stranjom vanjskom terasom podignutom

na drvenim stupovima. Turist je stajao na terasi i slikao se pored objeenog morskog psa.

Morski je pas izgledao pomalo posramljeno. Parkirao sam i uao u bar. Bio je klimatiziran itradicionalno ureen, s ribarskim mreama na zidovima i pepeljarama od morskih zvijezda.Uranio sam i nisam oekivao da je moja veza ve stigla, no kad sam uao u bar, djevojka seustala iz separea u mranom kutku i pogledala me podignutih obrva. "Gospodin Harland?"


5/625

Kimnuo sam glavom i ona je krenula prema meni, lijepa djevojka, plavua, odjevena ulaganu pamunu haljinu. Imala je lijepe oi i lijep osmijeh. "Ja sam Mary Carlyle," rekla je iispruila ruku. "Dr. Elston me zamolio da vas doekam."

"Oekivao sam njega.""Da. On je ... pa, zauzet, pretpostavljam. No svejedno, ja sam morala preko, a njemu je

palo na pamet da vas ja moda prebacim na Pelikan u svome amcu.""Da, u redu," rekao sam. I nastavio: "to je Pelikan?"

Izgledala je blago iznenaena. "Ne znate?""Ne. Elston mi je pisao. Zamolio me da se tu sastanemo. Zamolio me da ni ne piem nine zovem - zapravo, inzistirao je na tome - samo da se danas tu nacrtam." Gestom sam

pokazao svoje prisustvo." Moje urednitvo dri da je on medijski zanimljiv - ugledanbiokemiar i sve to - a meni nije bilo ni na kraj pameti propustiti put na Keys. Morampriznati, zaintrigirala me sva ta tajanstvenost."

"Ah, to. Veoma je tajnovito na Pelikanu," rekla je, osmjehujui se.Imao samo osjeaj da joj ba i nije bilo do smijanja kad je to izgovorila. Bio je to

zasjenjen osmijeh ... ili, moda, osmijeh koji neto nagovjetava."To mora da je... s obzirom na to da nemam pojma to je.""Pelikanov greben. To je otok."

"I tamo je Elston?""Hm."Barmen je priao uzdu anka udarajui krpom po ulatenoj povrini. Pitao sam Mary bi

li eljela neto popiti, a ona je uzvratila, "naravno." Odmah mi se svidjela. Isto tako sam draoda nije na odmet razgovarati s njom. Nisam imao pojma koliko zna o tome zato me Elston

pozvao, ali ako je ita znala, to je bilo vie od onoga to sam sam znao. Bio sam u potpunomneznanju i znatieljan - da saznam ono to nitko nikada nije trebao saznati. Naruili smo dvaduga puna, i vratili se u separe. Sjeli smo u hladni polumrak jedno nasuprot drugog, izmeunas je na stolu leala pepeljara od morske zvijezde.

"Jeste li vi njegova pomonica?""Oh, ne," odgovorila je smijui se. "Izgledam li kao biokemiar?"

"Zapravo, ne.""Sad mi je lake. U stvari, ja ivim na Pelikanu. Jedna sam od rijetkih domorodaca,

prava Konanka. Tamo sam roena i nikada nisam imala razloga otii. Donedavna..." dodalaje.

ekao sam, ali nije nastavila."Znate li ita o tome?", rekao sam.Slegnula je ramenima i otpila pie, promatrajui me preko rube ae."Ili zato je Elston mene izabrao?""Hmmm," rekla je."Ne znam jeste li upoznati s mojim radom...""Nemojte biti skromni.""... ja ne piem o znanstvenim radovima i izgleda ... da ... udno je da je Elston htio

razgovarati ba sa mnom. Intrigantno, u stvari. Biokemiar stupa u vezu s traerom. "Mary se ponovno smijala. Rekla je: "Dr. Elston vas je odabrao zbog vae dobro poznate

diskrecije.""Sumnjam.""Oh, da. Kada ste odbili otkriti svoje izvore istranom odboru nakon to ste razotkrili

skandal s Wardenom i izvrgnuli se opasnosti da zavrite u zatvoru ... osjea da vam moevjerovati."

"Znai tako?""Tako," rekla je, iznenada se uozbiljivi.

Zasigurno je neto znala. Ali se ograivala. Razmiljao sam da moda neto pokuamizvui iz nje zaobilaznim putem. "Znate, Mary, ne volim se baviti istraivakimnovinarstvom." Zatreptala je iznenaeno oima. Uspio sam se tupavo osmjehnuti. "Oduvijeksam elio napisati roman," rekao sam, to je bila istina, ali proraunata. "Pokuao sam. Prije.


6/626

Otrcane su me fraze porazile ... i vrijeme ... i linija manjeg otpora. Istraujem i piem o tome.Stekao sam odreenu reputaciju. No ipak, mediji izobliuju istinu. I to je, samo po sebi, istina.injenica koja se iznosi irokoj publici se prilagoava, kao da je tiskana stranica iskrivljenozrcalo koje daje amorfni odraz. Najoitija la dobija auru istine, istina je, s druge strane,zasjenjena, stavljena u kontekst i uobliena tako da bude prihvatljiva itatelju." Slegnuo samramenima ne gledajui u nju. Okretao sam pepeljaru u obliku zvijezde na stolu izmeu nas.

"Neuobiajena pria iz novinarskih usta," rekla je.

"Ne tako neuobiajena. Nisam Diogen, i ne drim baklju. Pa ipak ... piem istinu pakako bilo. I elim da su drugi iskreni sa mnom." Podigao sam pogled. "Mary?" rekao sam.Lagano se zarumenila.

Nagnula se blie i rekla, "Gledajte, bolje da budem otvorena s vama, gospodineHarland..."

"Jack," rekao sam. "I da, bolje je.""U redu. Jack. Moja je ideja bila da se poalje pismo. Ja sam na neki nain nagovorila

dr. Elstona uz pomo nekoliko pia i malo flerta. Oh, i on je to htio. Nisam ga prisilila na to.Ali on to sam nikada ne bi napravio. Ono to hou rei je ... moda si doao bez veze. Elstonmoda nee ii do kraja s tim. No zakljuila sam da vrijedi pokuati."

"Onda zna o emu se radi?"

"Ne, ne znam." Sada se ona igrala pepeljarom, okreui je naprijed-natrag poput boce uigri istine. "Nije mi rekao. Ali znam da radi neto, neki posao koji ne eli raditi. Toliko mijekazao, i nita vie. Bio je ... uzrujan. Gore od toga. Stekla sam dojam da se uvukao vie no to

je namjeravao, da se njegov rad primjenjuje na nain koji on ne odobrava." Gestikulirala je naspecifian nain dok je zborila, kao da je naglaavala rijei i time davala dublje znaenjesvojim reenicama - no to nije djelovalo namjerno ili izvjetaeno. Ona je bila samo ivahnadjevojka koja je obavila zadatak ... koja me dovela na Keys. "Dr. Elston je povuen ovjek,tipian znanstvenik koji malo zna o ljudima. Njime se moe manipulirati ba kao to onmanipulira kemikalijama - ba kao to sam ga ja izmanipulirala da ti napie pismo. Bojao sesresti danas s tobom, Jack ... plaio se da e netko doznati." Podigao sam obrve. "Oh, ne, nijeon ni pod kakvim restrikcijama, nita takvoga. Ali se plai. Boji se svojih poslodavaca, svoga

posla. Meni vjeruje, vjerojatno stoga to nemam nikakve veze s njegovim efovima ... ilimoda zato to ima potrebu nekome vjerovati. Ali nije mi rekao nikakve pojedinosti."

"Znai, ti si samo katalizator, potie reakciju.""Upravo tako.""Tko mu je poslodavac?""Vlada. Vladin ured.""Koji ured'.'""Ne znam."Pogledao sam je."Stvarno ... ne znam," rekla je."Postaje zanimljivo.""I vie nego zanimljivo, mislim. Taj ured je zauzeo veliki dio Pelikana ... izgradio je

kompleks, ogradio ga i postavio strae ... unitio otok. A to se zbilo ba nakon zabranebiokemijskog oruja."

Pogledala me zamiljeno."Je li to to? Biokemijsko oruje?""Ne, mislim da nije. Ali neto ... to se mora zaustaviti. Elston eli da se zaustavi. Ja

sam predloila tebe. uo je za tebe, u magli; nije on tip koji ita novine. Ispriala sam mu oaferi Warden i uvjerila ga da ti moe izvijestiti svijet o tome to se tu dogaa i na taj nain tosprijeiti, bez njegova direktnog upliva. Eto, to je pria, za sada. Unato svemu, ne mogu ti

jamiti da e htjeti razgovarati s tobom. Kao to sam rekla, stidljiv je; isto se tako moe

povui. Zapravo, izgledao je bolesno nakon to mi je ispriao toliko koliko jest. No mislim dahoe, nadam se da hoe." Smi jeila se. "Vidi, i ja imam koristi od toga. Gorko im zamjeramto su unitili Pelikan. Bio je to raj, sada je poput zatvora. ak su ogradili i moju omiljenu

plau.!" Uozbiljivi se ponovno, nastavila je, "togod tamo radili, to je stvarno tajna. Otkada


7/627

je ured preuzeo dio otoka, ne moemo slobodno telefonirati; svi pozivi moraju ii prekocentrale koja je u kompleksu. Taj je otok moj dom, Jack; ne moe zamisliti kako se ja - iostali otoani - osjeamo. Radim za obalnu strau. Samo honorarno. Tamo imamo skladite isvjetionik odmah blizu obale i ... ak i obalna straa mora ii preko centrale, iako je svjetionik

povezan s Pelikanom samo s jednom icom. Bez radio veze. Jedna od mojih dunosti je, ustvari, razgovor sa svjetioniarom. Sam Jesper. Jako je brbljav."

"Brbljavi svjetioniar?"

"Da. Stalno zove. Misli li da je moda na krivom poslu?""Pa, razgovarati s tobom je ... zanimljivo.""Nadam se da e se isplatiti," rekla je.Kimnuo sam glavom. Ispili smo pia. Rado bih bio popio jo jedno, a i ona je gledala u

svoju au, ali zagolicala je moju radoznalost; zakljuio sam da bi ovo mogla biti vea priano to sam oekivao. Rekoh, "hoemo li krenuti?" I krenuli smo.

II

U amcu, kojim je struno upravljala, ispriala mi je poneto o Pelikanovu grebenu.

Skinuo sam koulju i naslonio se na ogradu uivajui u blagom prskanju i njenoj prii.Pelikan, kazala je, je mali otok s jednim gradom koji poput polumjeseca zaokruuje prirodnuluku. Ima bogatu prolost. Prvi naseljenici su bili pirati, skupljali su teret s brodova koji su senasukavali na neoznaenim grebenima - na koje su ih pirati esto i sami vabili. Kad je to rekla

podigao sam obrvu; ona je slegnula ramenima; tako je bilo. Izgradnjom svjetionika sredinomdevetnaestog stoljea okonano je piratsko poduzetnitvo, a lokalni je puk prekvalificiraosvoje okrvavljene ruke u motanje cigara, rafiniranje soli, i naravno, ribolov. Vanost inapuenost bila mu je kao i na veini otoka u Keysu, no poela je opadati nakon to je 1938.godine zavrena prekomorska autocesta, kojom su povezani otoci postali dostupniji i

pogodniji. Mary je bila zadovoljna time; sviao joj se Pelikan takav kakav jest - onakav kakavje bio prije no to se vladin ured doselio.

"Naravno, upravo zbog toga su se i doselili," rekla je. "Lako ga je imati na oku, dratiizoliranog i sigurnog - i lako je uoiti svakoga stranca koji se pojavi. Oh, poneki turist doe ...nedovoljno da neto pokvari, ipak - istakne osobine lokalnog stanovnitva svojomsuprotnou, donese neki novac i, to je najvanije, domae stanovnitvo dobiva publiku. MiKonci smo roeni glumci." Okrenula se kako bi mi se osmjehnula. Podsjetila me na svojegestikulacije dok pria. "Koari, ribari, kubanske izbjeglice, umirovljeni verceri ... svi onidre do svog javnog imida."

Iz njenih je usta Pelikan zvuao kao ugodno mjesto pa sam skroz mogao shvatiti zatone podnosi uljeze. "Kakav je smjetaj?" upitao sam.

"Ima jedno svratiste. U zadnje vrijeme slui vie kao bar, ali iznajmit e ti sobu. Crveni

zidovi.""to?""Tako se zove. Crveni zidovi. Crven kao krv, zar ne zna? Zidovi isprani krvlju. Nekad

je to bio vercerski brlog, danas tamo piju koari ... mjesto s bogatom povijeu, vjerojatnopria za sebe. Domai e ljudi biti sretni da ti mogu iznijeti sve krvave pojedinosti ...uljepane, ne sumnjam; jako su ponosni na svoju reputaciju, ozloglaenost im je zakon. Nokakogod, prijavi se tamo, a ja u obavijestiti dr. Elstona i pokuati ga nagovoriti da stupi uvezu s tobom, moe li tako?"

Sloio sam se."I moda..." kapljice slane vode su joj skliznule niz obraz; zastala je; i onda nastavila:

"Moda je bolje da ne kae tko si ... dok si tu, mislim. Pretvaraj se da si samo turist. Ne

oekujem da e im biti drago ako saznaju da ti se Elston obratio ... a i on e se osjeati bolje.""Oh, naoruat u se svojom dobro poznatom diskrecijom," uzvratio sam."Ne znam hoe li..." oklijevala je i zatim slegnula ramenima. Nije zavrila. Trenutak

poslije je pokazala prstom. "Eno ga svjetionik."


8/628

Vidio sam sivi toranj kako se uzdie u visinu, valovi su se pjenili udarajui mu utemelje. amac je bio brz pa smo ubrzo stigli do otoka. Uoio sam more izmeu otoka isvjetionika, i predvidjevi moje pitanje, Mary je kazala, "Svjetionik nije tono na otoku ... naneki nain. Udaljen je oko stotinu metara, ali je spojen stjenovitim grebenom s obalom pa seza oseke moe doi pjeice do njega, ako si spretan. Greben i..." osmjehnula se ... "kabel kojispaja Sama Jaspera sa mnom. Do sada se ve sigurno uzjogunio, nema s kime priati itavo

jutro."

"Pa, s tobom je lijepo razgovarati."Pogledala me podigavi obrve."I erif to isto misli," rekla je. "On mi je deko.""Toliko o tome," rekao sam.Brzo smo se pribliili Pelikanovu grebenu.Bijel poput bjelokosti na suncu zabljesnuo je; zasljepljujuim su svjetlom sjenke postale

tamnije i odvojene. Svijetli i tamni dijelovi se nisu preljevali preko sive, postojali su zasebnou razliitim dimenzijama ... kao to se i sam otok mogao promatrati na dva nivoa - lijep,suncem okupan otok ... i polazna toka s koje su pirati mamili brodove u unitenje. Sada je,fizikom razdvojenosti ogradom kompleksa, dihotomija postala oitija od predodbe, vraod doivljaja. Galebovi su kriali ponirui u vodu ... i bezvremenski je poklik mogao biti krik

pomoraca koji su zlom kobi skonali u pjeni valova. Toplina je bila toliko izrazita, kao da sepokorila zakonu gravitacije, osjeao sam njenu teinu na ramenima i, u svoj toj silnoj vruini,zadrhtao od hladnoe...

Ulazili smo u luku, kliznuli pored koa i par jahti te gole djeurlije koja je skakala smola. Uoio sam najmanje tri bara u luci. Krik galebova je utihnuo; u veseloj ciki djece nije

bilo nieg zloslutnog. Raspoloenje mi se popravilo.Mary je dotjerala amac u odjeljak obalne strae i spretno iskoila na kopno. Uvidio

sam da njoj ne bi bio nikakav problem prijei grebenom do svjetionika. Izbacio sam torbu namol i siao s amca s oitim oprezom. Kako je bila erifova cura, nije imalo previe smislahiniti spretnost i zavriti u vodi. Vjeto je privezala amac za metalnu bitvu zamrenom

petljom koja je meni izgledala kao gordijski vor. Uspinjali smo se drvenim daskama, a ja

sam zastao da obuem koulju. Ve mi se koa zacrvenila od sunca. Dokovi su bili ograeni,bila je tu i carinarnica, rampa je bila otvorena i nitko nas nije zaustavio dok smo ulazili uulicu. Mimoili smo se s dvojicom iz obalne ophodnje odjevene u zasljepljujue bijelu odoru.Gledali su u jedan od barova. Prije bi se reklo eznutljivo nego dunosniki. Zamraena jeunutranjost naprosto mamila, sjene su bile blage za razliku od onog crnila zbog kojeg su me

proli udni trnci kad smo doplovljavali. Mary je kazala da e me otpratiti do svratita pa smose zaputili du zakrivljene obale. Veina se gradskih radnji smjestila u luci, mi smo proli

pored suvenirnice, trgovine brodskom opremom, duana duhanom u ijem je izlogu ovjekmotao kubansku cigaru, i jo nekoliko barova. Potom smo stigli do zatvora iz kojeg je izaaoerif.

Bio je to visoki, svjetlokosi mukarac s tamnim pilotskim naoalama i vilicom velikom ietvrtastom poput ladice. U ruci je drao veliki bijeli Stetson, kad je ugledao Mary stavio ga

je na glavu tako da ga moe skinuti kad ju bude pozdravljao. iroko joj se osmjehnuo i ondame sumnjiavo pogledao - ali ne slubenom podozrivou.

"Merry, ovo je Jack Harland. Jack, Jerry Muldoon, jedini predstavnik zakona naPelikanu."

Sumnja mu je nestala iz pogleda. Ispruio je ruku i rukovali smo se. aka mu je bilavelika i etvrtasta poput vilice, iznenadio me njegov ugodan osmijeh - jedan od onih

prirodnih, neusiljenih."Jerry zna zato si tu," rekla je Mary."To je u redu," kazao je. "Vidio sam vas kako hodate zajedno i pomislio da ti se

uvaljuje.""Oh, ne!" rekao sam nabrzaka. "Nisam toliko brz.""Hmmm. Htio sam rei da je dobro to si tu, ne i da znam zato si tu."


9/629

"Pa, dobro je da mi za promjenu predstavnik zakona zaeli dobrodolicu," uzvratio sam.I govorio sam istinu. Nekoliko sam puta bivao zamoljen da napustim grad prije sumraka.Dodao sam, "ni tebi nije drago to je tu taj ... ured?"

"Naravno da nije. Prokleti uzurpatori.""to?""Uzurpatori," ponovio je.Ponovno je stavio eir i povukao obod do ruba svojih tamnih naoala tako da se morao

nagnuti da me vidi."To su uinili, uzurpirali su moje ovlasti," kazao je. "Bio sam jedini zakon na ovomeotoku i dobro je bilo, o da." Vilica mu se pomicala kao da je vakao duhan, ali nije. Onda senacerio, a Mary se zahihotala pa sam skuio da se ali - igra ulogu. I to poteno, pomisliosam.

"Gdje si odsjeo?" rekao je, odbacivi naglasak dijalekta."Vodim Jacka u Crvene zidove."Jerry se nasmijao."Probit e ti tamo ui. Jack. Svi ti ostarjeli deki koji ne mogu

zaboraviti stara vremena - niti ih se sjeati s imalo tonosti. Dovoljan im je netko nevjetmoru i probit e mu ui." Svako toliko ubacivao je svoj indijanski naglasak i dranje.

"To je bilo pravo mjesto, unazad nekoliko godina, kako sam uo. Unutra su popravljali

vodoinstalacije prije godinu-dvije, postavljali su novi toalet. Morali su skidati buku; pronalisu osamnaest novarki u rupi u zidu, gdje su ih kurve i deparoi bacili nakon to su iz njihizvadili novce. Pucnji, ubodi ... togod ti srce voli. No, vie nije tako; pripitomili su se. Bar mitako vele. Ne mogu to sa sigurnou rei jer nema toga to bi me natjeralo da tamo samkroim."

"Prestrait e Jacka," ukorila ga je Mary, dovodei me u neugodnu situaciju zbog kojesam poelio da sam ipak spretnije siao s amca.

"Ne," rekao je Jerry. "Kako ujem, gospodin Harland je navikao igrati s krupnimzvjerkama. Nee se on uplaiti. Iako, ako malo bolje promislim, ne bih stavio ruku u vatru daovi, s kojima se doao hvatati ukotac, nisu prave velike zvjerke."

Zamislio se, eui svoju nevjerojatnu vilicu.

"Zastraujue je to na neki nain," kazao je.Jerry Muldoon je izgledao kao netko tko se ni grizlija ne bi uplaio, i njegovu sam

primjedbu shvatio ozbiljno...

III

Crveni zidovi je bila vrsta zgrada od mahagonija graena da izdri nalete orkanskihvjetrova, to i jest. Soba mi je bila pristojna, imala je klima-ureaj na prozoru. Kupaonica senalazila na dnu hodnika, no to mi nije smetalo s obzirom na to da sam bio jedini gost. Pri

ulazu me nisu traili da se upiem u knjigu gostiju. Istuirao sam se hladnom vodom,preodjenuo se i siao ekati dolje u baru. Mary je morala stupiti u vezu s dr. Elstonom osobno,ne telefonom, a ja nisam imao nikakva druga posla do ekati. Prostorija s barom je bilaimpresivna, toliko velika da bi mogla posluiti i za katedralu, sa slavolucima i gredama nastropu. Zidovi nisu bili crveni, to me razoaralo. Bili su bijeli. I sklapali su se poput aluzinatako da su se mogli otvoriti i propustiti unutra morski povjetarac. Kad sam siao bili suotvoreni, po podu su svjetlom i sjenom iscrtali mreu. Posegnuo sam za barskom stolicom od

prua, a barmen je sav sretan doekao gosta - koari i ribari, koji su tu stalno visili, u ovo sudoba dana radili svoj posao. Naruio sam produeni rum, a barmen je stao nasuprot mene,oito se osjeajui obveznim zabavljati me priama ozloglaenog svratita. Nije mi ba bilodo prie. Razmiljao sam o Elstonu i pekulirao o tome to e mi, nadam se, rei. Ali barmen

je bio pun iekivanja te sam zakljuio da bi jedino pristojno bilo dopustiti mu uvodni govor."Nekako je tiho danas," rekao sam.Zasjao je od zadovoljstva.


10/6210

"Postat e ivlje neto kasnije," uvjeravao me. "Kada se ribarice vrate. Dodue, ne takoivo kao to je znalo biti, zna. Mogu ti ispriati jednu-dvije prie..."

"to e bez sumnje i uiniti...""... o ovome mjestu tako da e ti se slediti krv u ilama. Aha. Ovo ovdje mjesto je

poznato nadugo i nairoko. Zna, sjeam se..."Priao je. Bilo je prilino zanimljivo, uistinu, a ja sam sluao, izgovarao prigodne

komentare i popio jo jedan rum. Jo je uvijek priao kad je Elston uao...

"... Pa kao to rekoh, trinaest je ribara stajalo tu za ankom. To je bilo prije deset-petnaest godina. Stajali su tu, nalakeni na ank, pijui i radei svoje, i to se onda dogodilo,taj je aljivdija uao unutra. S pitoljem. Prilazi on, stvarno drzak, i kae Ovo je pljaka! Atih sviju trinaest ribara gledaju u bar, da ni ne trepnu. Poeo je mlatarati pitoljem. Mae on ikae, ovo je pljaka, rekao sam! E sad, gospodine, tih se trinaest ribara pogledalo iodmahnulo glavama. Onda su se svi okrenuli, polako i lijepo, svi skupa. Trinaestorica njih,

pazi! A dvanaestorica s pitoljem!" Zahihotao se. "I tako taj aljivdija stoji, on s jednimpitoljem, a dvanaest upereno u njega. I to on uini? Pa, spremi pitolj i ree,Mislim da samdoao na krivo mjesto! I isprsi se on i poasti itav bar. Da, gospodine! Prije je tu bilo punoivlje..."

Barmen se veselo smijuljio i spremao uskoiti u drugu priu, no da ga prekinem,

pokazao sam mu svoju au.Elston je stajao tik pored vrata.Odmah sam znao da je to on po onome kako ga je Mary Calyle opisala ... stidljiv.

Zakoraknuo je unutra, u hladovinu te kriom preao pogledom po velikoj prostoriji. Podigaosam polako ruku, a on je kimnuo brzim, nervoznim pokretom. Pogledao je prema vratima, azatim se zaputio prema meni rajim hodom, zanosei na jednu stranu.

"Harland?" proaptao je."Da. Hoemo li gore, u moju sobu?"Oklijevao je; i zatim rekao: "Bolje da ostanemo tu, kao da smo se prijateljski susreli, u

baru ... poput drugih."Nije mi izgledao kao tip kojeg se moe prijateljski susresti u baru, ali sam kimnuo.

Barmen mi je, tuan jer sam pronaao drugog sugovornika, gurnuo pie. Gledao je u Elstona,no Elston nije primijetio niti naruio pie. Jo je uvijek pogledavao po prostoriji.

"Hajdemo na kraj anka," predloio sam.Tamo sam sjeo na drugu stolicu, Elston je nastavio stajati. Barmen je, mrkim pogledom,

poeo prati ae."O emu se radi?" upitao s m."Neete me spominjati u tekstu?""Ako ne elite, neu.""Kunete se da me neete uvui u to?""asna pionirska i sve to.""Nije smijeno, Harland, nimalo smijeno.""Oprostite."Kimnuo je glavom, kazavi, "nisam posve siguran da je ovo dobra ideja. Dopustio sam

Mary da me nagovori. Ali..." Duboko je uzdahnuo kao da se upravo sprema zaroniti podvodu, potom jako brzo nastavio, "elim da se objavi to to se tu dogaa prije no to ode dalje.To mora da kri zabranu biokemijskog oruja ili slino, neki sporazum ili ugovor... Ne znamnita o tome, ali sam siguran da e javni skandal..."

"Ja nisam znanstvenik pa ako je to tehnike prirode...""Tehnike? Naravno da je tehnike ... moj rad, hou rei. Ali ... morbidno, to je to.

Morbidno. Dovoljno je gadno bilo sa ivotinjama, ali sada su se odluili za volontere ..."Stresao se i zakolutao oima. Njegov je apat bio kretav u toj velikoj nadsvodenoj sobi.

Zvualo je jezivo."Dr. Elston ... ako je sve to elite sprijeiti to istraivanje, ili to ve, zato jednostavnone date ostavku? Odbijete?"


11/6211

"Prekasno je za to!" odbrusio je. Bio je glasan, uplaeno je pogledao prema anku, nobarmen nije obraao panju na na razgovor.

Tiim je glasom rekao, "gotovo je, Boe pomozi mi. Moji pomonici mogu nastaviti bezmene, na ovome stupnju ... pomonici koje su mi oni dodijelili. I nisam siguran ..."

pogledavao je po prostoriji "... da e mi dopustiti da dam ostavku. Bojim ih se, Harland.""Tko su oni?""Dio vlade ... bezimeni. Mornarica nam daje brodove i strau, no ne brinu me oni, ve

drugi, civili, oni koji predstavljaju, nemilosrdni ljudi, Harland. Da si vidio to i ja..."Izgledalo je kao da te stvari ponovno proivljava, gledajui kroza me. Bio je to rastresenovjek, i uplaen. Nije mi se svidio, no osjeao sam dozu saaljenja; moda neku suosjeajnuvibraciju njegova straha.

"Ispriat ete mi?""Da, da. Ispriat u vam detaljno, a vi to morate razotkriti javnosti, bez da mene

upliete. Zasigurno e to biti dovoljno, ta e se demonska stvar zaustaviti onoga trena kad seobjelodani."

Kimnuo sam glavom. Izvadio sam rokovnik i olovku. Elston je grizao usnu. Ispruio jeruku po anku i ne gledajui me, ree: "Sve je poelo ... bilo je to isto istraivanje, moj je cilj

bio nai lijek za ludilo ... ne ga stvoriti." Okrznuo me pogledom, a ja sam povukao olovku po

papiru, samo vrljajui; ekajui detalje. Nastavio je s grimasom na licu, "istraivao samkemijsku lobotomiju, to samo po sebi nije ugodno, no u nekim sluajevima ... ponekad jenuno da neizljeivi postanu posluni. Vjerujem da to shvaate?" Gledao me sumnjiavo,

pripadao je vrsti ljudi koji uvijek trebaju potvrdu svoga miljenja. Kimnuo sam na neki nain.Da si je dao truda - a dao si je, to je bilo oito i po njegovu izrazu lica - da opravda svojdoprinos i ukloni i zadnji traak sumnje koji bih mogao imati o tome da je ovo moda podvalau bilo kom smislu.

"elio sam samo dobro," nastavio je, jo uvijek buljei u mene, ocjenjujui mojureakciju ili traei skepticizam. No moje je lice bilo bezizraajno. Napisao sam jednu rije:lobotomija. Pandorinu kutiju rijei koja otvara crno skriveno znaenje ba kao to lobotomistotvara lubanju.

"Nastavite," rekao sam, ne elei izraziti opravdanje koje je on traio na mome licu."Zapazili su moj rad. Taj vladin ured. Oni su vidjeli mogunosti koje meni nikada nisu

pale na um - niti bi ikada. Nisu mi iznijeli sve injenice. Dali su mi dravnu stipendiju i dovelime ovdje, opskrbili me svime to mi je bilo potrebno za nastavak istraivanja, dodijelili su mirevne - previe revne - pomonike. Radio sam. To inim otkada znam za sebe. Imam par

prijatelja i siromaan drutveni ivot. Ja radim. I dalje sam naivno vjerovao da drim svojeistraivanje pod kontrolom, da idem k svome cilju." Usne su mu se stegle u gorak osmijeh. "I,malo po malo, shvatio sam njihove namjere." Zastao je trznuvi obrazom nekoliko puta, kaoda vae i kua okus svojih vlastitih rijei. Nije uivao u okusu tih slogova. "Da sam im tada

barem dao ostavku. Tada sam jo uvijek bio kljuan za projekt, tada je jo uvijek bio moj ibez mene ... no ja nisam dao ostavku i nema smisla govoriti o onome to se nije dogodilo."

Spustio je glavu. Kako je jo uvijek trzao obrazom, izgledalo je kao da gloda svojavlastita prsa.

"Nisu mi prijetili - no prijetnja je bila u zraku; priali su o ruskoj prijetnji - a prijetili suoni. I onda su doli - volonteri." Olovka mi je kliznula po papiru. Napisao sam: Volonteri. Na

papiru su sada stajale dvije rijei koje nisu smjele biti povezane i hladni su mi trnci prolikraljenicom.

"Volonteri," ponovio je. "Bolje reeno ljudi koji nisu imali bolje alternative. Pa, nitkonije mislio da je ta loija, nisam znao..." Naglo je trznuo glavom. Htio me gledati ravno u oidok je govorio sljedee: "To su kemikalije, Harland, kemikalije koje izvitoperuju duu, kojemijenjaju strukturu mozga poput najotrijeg skalpela. Taj postupak ..."

Zaustavio se.Rekao je glasnije: "Eto, ja ba nemam vremena za pecanje, no znam da je tu dobro ...Siguran sam da ete uivati, gospodine ... nisam uo vae ime..."

Zatreptao sam od iznenaenja; Elston je bio blijed kao krpa.


12/6212

"Bilo mi je drago," rekao je i panino traio razlog svoje posjete baru. Zgrabio je mojepie i progutao ga, zatim ga posesivno stisnuo, ostavljajui mene bez razloga za posjet baru.Onda je kratko kimnuo glavom i odlazei se oeao o mene. Zbunjen, nalaktio sam se naank, okrenuo i ugledao ovjeka koji je upravo uao - ovjeka kojega je Elston ugledaotrenutak ranije.

Bio je odjeven u tamno odijelo s kravatom po toj nepodnoljivoj vruini, a nije seznojio. Nosio je naoale s metalnim okvirom, bio pomno podian i izgledao kao da ima oko

pet kilograma premalo. Iao je prema anku ne gledajui u nas. Otvoreni su zidovi nacrtalimreu svjetla i sjena po podu, a on se po toj mrei kretao kao da crta luk ili graf, ne kaoovjek, vie kao funkcija.

Elston je proao pored njega i u prolazu mu kimnuo glavom.ovjek je uzvratio.Elston je napravio jo dva koraka i zatim se naglo okrenuo. "Ej, bok, Larsen," rekao je

to kao da je upravo prepoznao pridolicu."Doktore," uzvratio je Larsen."Samo sam doao popiti pie nabrzaka, zna," rekao je Elston. "Uh, huh," kazao je

Larsen."Pa ... natrag u znoj,"rekao je Elston i krenuo prema vratima stisnutih ramena poput

ovjeka koji oekuje metak u lea. Izaao je. Na trenutak je, uokviren u dovratak, izgledaodvodimenzionalno, poput sjene samoga sebe. Zatim je nestao, a Larsen je stao za ank.

Spremio sam rokovnik."Krasan dan," rekao sam."Ovdje su svi krasni.""Iako vrui. Mora da se kuhate u tom odijelu.""I ne ba."Barmen je priao i Larsen je naruio pivo. Bez rijei ga je usluio, isti onaj barmen koji

je bez prestanka priao sa mnom. Larsen nije ni dotakao au."Turist ste, zar ne?""Tako je. Doao sam pecati."

"Hm. Ostajete dugo?""Samo dan-dva.""Uh huh," rekao je.Podigao je au i okrenuo se prema meni. Oi su mu bile poput lea. Osjeao sam se kao

da me snima i pohranjuje iza tih onih upljina uokvirenih metalom. Povlaile su me poputusisavaa. Uzeo je gutljaj piva, a ja sam ispio ostatak svojega ruma, i svo me to vrijeme

promatrao sjajnim oima skrivenim iza naoala.

IV

Larsen je popio pivo i otiao.Osjeao sam se kao da je odnio dio mene sa sobom, da je odvukao neki neopipljivi dio

mojega duha, otpleo nit moje due i zamotao je ponovno u svojoj glavi, gdje e je secirati kadmu to bude odgovaralo. Preznojio sam se, a to sada nije bilo ni u kakvoj vezi s vruinom. Bio

je to znoj tjeskobe, a Larsen ga je izvukao iz mojih pora.Barmen je pokazao glavom prema vratima."Jedan od onih frajera iz kompleksa, ne svia nam se to su tu. Prokleta sloboda, da

mogu tu doi. Taj s kojime si priao ... stvarno ti je punio ui, a? On je iz kompleksa?""Ne poznajem ga," kazao sam."Stvarno? Pa, kako je blebetao, pomislio sam da se znate. No, neki su ljudi takvi ...

udavit e bilo koga, pa makar i potpunog stranca."Nastavio je prezentirati tu injenicu dok sam ja razmiljao o Elstonu i Larsenu, o onometo mi je Elston uspio rei i kako je Larsen djelovao na mene. Sada sam se zbilja zaintrigirao -i uznemirio. Velika je soba otvorenih zidova ranije bila vesela; sada je bila sjetna, Larsen je


13/6213

iza sebe ostavio tminu. Svjetle linije od sunca su i dalje bile tu, no sada nisu isticalekatedralsku veliinu - sada su dijelile sobu na niz naguranih etverokuta, poput kripti nagroblju.

Pitao sam se je li se Elston toliko uplaio da mi vie nee pristupiti ili e pokuatiponovno? Moda preko Mary Carlyle, telefonom zasigurno nee.

Razmiljajui o telefonu i shvativi da u na Pelikanu ostati dulje no to sam planirao,zamolio sam barmena da mi nazove svratite Mangrove. On je to i uinio, gunajui zbog

ekanja na vezi dok je poziv preusmjeravan preko centrale i, uzevi slualicu u ruke, bio samsiguran da prislukuju. No nije bilo bitno. Rekao sam vlasniku Mangrova da sam odluioprovesti dan-dva na Pelikanu i upitao ga hoe li biti u redu ako mi automobil ostane parkiranna njegovu parkiralitu. Uvjerio me da hoe i pretpostavio da idem u ribolov. Nisam garazuvjeravao - no niti onoga koji je prislukivao. Barmen je takoer sluao i, nakon to samspustio slualicu, neko mi je vrijeme objanjavao gdje mogu najpovoljnije iznajmiti brod.Rekao sam mu da u zasigurno posluati njegov savjet. Pretpostavljam da bih i trebao, daopravdam svoju priu, ali ja nisam elio ii u ribolov i proklinjao sam Elstona to me u svojoj

panici uvalio u to. Ja nikad ne ribarim pa bi me moji nespretni pokuaji smjesta odali. Noonda, promislivi u miru, zakljuio sam da prosjeni ribar provodi vie vremena pijui negoribarei, izgledalo bi udno da moj pristup bude drugaiji. Izgledalo bi sumnjivo. Pa sam

naruio jo jedno pie, saivivi se sa svojom ulogom - a i trebalo mi je, nakon to me Larsensnimio.

U sobi sam se ispruio na krevetu i bacio pogled na svoju oskudnu biljeku. Nije bilopuno toga, zasigurno nije bilo nieg konkretnog, no od onoga to je bilo proli su me trnci.Lobotomija je gruba rije, nimalo ne postaje blaa kad joj se pridrui epitet kemijska, kako na

papiru tako ni u krhotinama mozga. Iitavao sam rijei, svjestan da mi se pomiu usne dokmehaniki ponavljam neukusne slogove, onda sam otrgnuo stranicu, i jo dvije ispod nje, skojih se jo mogao uzeti otisak, zapalio ih u pepeljari te bacio pepeo u zahodsku koljku nadnu hodnika i povukao vodu. Sada sam to shvaao potpuno ozbiljno. Larsenova zloslutna

pojava je ostavila jai dojam na mene od Elstonove srezane izjave. Bilo je neeg hladnog iopasnog u Larsenu. Ne toliko pokvarenost koliko nedostatak suosjeanja, njemu je milosre

nepoznat pojam. Imao je oi zmi je, a ja sam se uskomeao poput ptice opinjen njegovimpogledom. Osjeao sam, da mi se kojim sluajem primaknuo, ne bih bio sposoban izmaknutise; prilijepio me svojim oima poput leptira na ekranu dok je prouavao od kakvog mi jematerijala sazdan duh, otkrivao ishodita mojih nagona i potpuno ogolio strukturu mojihkosti.

Jo uvijek sam se preznojavao od susreta.Pomaknuo sam se do prozora i pogledao van. Sredovjeni je ovjek proao na biciklu

polako i metodiki okreui pedale. Znojnik od frotira omatao mu je jako izraeno glatkoelo. Adidasice su se dizale i sputale iznad pedala. Koata su mu lea bila jako svinuta nadsputenim guvernalom. Bicikl je imao deset brzina, na otoku lienom uzvisina na kojem su temnogobrojne brzine bile isto toliko beskorisne koliko i moda koja ga je nagnala da ih ima.ovjek je potroio mnogo era da se digne iz mulja: nauio je uspravno hodati: sada su gaguvernali na trkaim biciklima ponovno gurnuli prema dolje, u sljepilo, u blato. Osjeao samizrazito nemilosrde prema ljudskoj vrsti - ostavtina, nema sumnje. Larsenova pogleda. aliosam Darwina. Industrijska je revolucija sredila evoluciju; sada veliki sportai s mozgomveliine graka nadivljuju dinosaure, smeurani raunovoe opstaju i razmnoavaju se;milijuni e se dogera u neskladu sa svojim kraljenicama zaljubiti uz Jamnicu i izroditi maledogere koji e kaskati svijetom u kojem je moda pomela evoluciju.

I postojali su ljudi poput Larsena.Elston je isto tako mogao biti presentimentalan, paniariti zbog male stvari, ali Larsen -

postojao je jak razlog njegove prisutnosti. Leao sam na krevetu, ekajui. Nisam oekivao da

e Elston ubrzo stupiti sa mnom u vezu, vjerojatno nee sve dok ga Mary Carlyle ne nagovorijo jednom, no ja sam svejedno ekao i nakon nekog vremena zaspao, a kada sam se probudiona trenutak sam pomislio da zidovi vibriraju ili kripe - kao da je svo nasilje koje se ikadadogodilo u ovoj zgradi na neki nain probijalo kroza zidove. Sjeo sam. Vibriranje se stialo.


14/6214

Bilo je to lupanje moga srca. No ipak nisam sanjao. Duboko sam uzdahnuo i nasmijao semojem umiljenom osjeaju. udan je otok, sa svojom okaljanom prolou i svojim velikimrasponom pretvorbe, djelovao na mene.

No togod da se ovdje dogaalo, nije bilo nadnaravno.Neprirodno, moda.Srce mi je sada normalno kucalo.Bio sam gladan i odluio probati veeru u restoranu preko puta.

V

Ribarska kavana, dugaka uska zgrada nagrizena zubom vremena, se nalaziladijagonalno nasuprot Crvenih zidova, s druge strane ulice. Nije to bilo otmjeno mjesto, ali

bilo je nadohvat ruke. Uao sam, mirei od bljetavila sunca, te zauzeo mjesto za jeftinimankom od ultrapasa. Kubanac na anku mi je spravio sendvi i posluio dobru kavu unapuknutoj alici. Unutra je bio jo jedan gost, starac na drugom kraju anka. Imao je samo

jedno oko, masnu kapu i grubu preplanulu kou. Nakon nekog se vremena doetao i staopored mene.

"Vidio sam te kad si izaao izKrvoprolia.""Molim? to?"Pokazao je prstom, kvrgavim poput ueta, na drugu stranu ulice, rukom upropatenom

dugogodinjim koarenjem. "Ono tamo. Vidio sam te kako izlazi.""Oh, Crveni zidovi? Da, jesam.""Da, to. Mi ga zovemoKrvoprolie."

Nasmijao sam se ideji da je Crveni zidbio preblagi izraz za ovog starog mornara."Nije to vie ono to je bilo. A moj Boe, to je bilo mjesto. To je bilo pravo mjesto.""Tako sam uo."Zakiljio je prema meni. to je najudnije, zakiljio je s praznom onom dupljom, ne

okom. "Ti onda nisi Kon?""Ne.""Nisam ni mislio da si Kon.""Jeste za kavu?" "Neu odbiti."Sjeo je na stolac do mojega. Kubanac mu je gurnuo alicu, a starac ju je obujmio svojom

izuzetnom rukom. "Tamo sam izgubio oko," kazao je.Buljio je u svoju alicu i na trenutak sam pomislio da mu je oko upalo unutra, poput

kockice eera, a on se premiljao bi li pomijeao ili ne."UKrvoproliu," nastavio je. "Ono to ti zove Crveni zidovi. Tamo sam izgubio oko. Si

skuio da imam samo jedno? To je zato jer sam ga tamo izgubio. U tunjavi.""Oh," rekao sam.

"Kubanac i ja, morali smo. Zbog ene, zna. I to dobre. Nije bilo bolje od stare dobrekoke. Staru su Jenny zvali Vuica zbog zavijanja. Zavijajua budala, to je bila. Sada je mrtva,Jenny. Zaboravio sam kako je umrla. Taj veliki Kubanac i ja, htjeli smo to rijeiti ribarskimnoevima. Ne onako kako ti vidi u filmovima, ne gospodine. Mi smo se maevali, i dolje i naanku. Komadi mesa i kostiju su letjeli posvuda. Otkinuo sam mu odmah veliki komadramena. I tako sam izgubio oko. No se zaglavio meu njegovim tetivama, vidi, tako da samse morao nekako uprijeti da ga izvuem van, kao kad se sidro izvlai. I tad mi je zahvatio oko,dok sam mu trgao rame. Mislim da smo bili izjednaeni. Nijedan od nas nakon toga vie nije

ba uivao u tunjavi. Zapravo, gore je on proao. Velika krna momina, radio je nadokovima, nije ba bio od koristi nakon to je ostao bez tog velikog komada ramena. Objesiose, na kraju."

Okretao je alicu u ruci kao to su se sjeanja premotavala u njegovoj glavi."I to je bilo uKrvoproliu, kad malo bolje promislim. Nisam s tim imao veze, osim akoje kukao i tugovao za svojim ramenom. Dap. Pao je u mrzovolju, onako kako ovi Kubanciznaju, uzeo konop i uetao u bar, samo je najnormalnije rekao da e se objesiti. Bilo je tamo


15/6215

puno momaka, njegovih prijatelja, rekli su mu da to ne mora raditi, ali im je on uzvratio da jevrsto odluio. Da ga nije briga ako zbog toga zavri u paklu. Prebacio je konop preko jedneod onih velikih greda na stropu, stavio omu oko vrata i poeo vui. Pa, bilo je jasno k'o danda se tako nikada nee objesiti. Jasno kao nos na tvom licu." Zamirkao je prema meni,

prazna se upljina zatvarala poput kuverte. "Kai, ne dosaujem ti, jel' da?""Uope ne," odgovorio sam.Kimnuo je glavom i nastavio, "svima nam ga je bilo ao. Izgledao je tako prokleto

blesavo, povlaei konop razrogaenih oiju, propinjui se na prste. Jedan ga je od prijateljaupitao treba li mu pomo. Pa je on nekako kimnuo, izgledalo je tako ... teko je rei, s glavomu omi i to. Pa su mu trojica ili etvorica njegovih kompia pomogli i primili drugi krajkonopa; povukli su ga s poda i privezali drugi kraj za preku od anka. Mjedena je bila.Preka od anka. Neko je vrijeme mlatarao nogama, a mi smo dotle pili. Kad smo pomislili dase moda predomislio odrezali smo konop, ali bilo je prekasno ako se i predomislio jer se veobjesio. Kuka se predomislila."

Hihotao se dragim uspomenama, ovjek ija je prolost urezana u prastarim oiljcima iborama, i koji je gubitkom oka upotpunio svoju bit.

Vidio je da sam oaran."Reci, mogu li dobiti malo ruma u ovu kavu?"

"Moe."Kubanac je izvadio neoznaenu bocu i natoio potenu mjeru u njegovu alicu. Starac je

dobro potegao. Imao je on jo zanimljivih pria, a konobar i ja smo eljeli uti jo. "Ovih danavie nema takvog neega, a?" kazao sam.

"Ne toliko puno, ne u Krvoproliu." Uputio mi je jo jedan bezoan mig. "Ali udne sestvari dogaaju. Moda jo udnije od onih koje su se prije dogaale. Moda ne toliko

prirodne." Sada je zdravim okom mirkao u svoju alicu. Kimnuo sam Kubancu koji mu jedolio jo ruma. Sada je u alici bilo vie ruma no kave, a starac je buljio u utu tekuinu kaoda trai inspiraciju u odrazu na povrini. Djelovao je kao da mu je malo neugodno.

"Tunjave i vjeanja su dosta prirodni. Ono to sam neko jutro vidio, e, sad, to je biloudno. Kad malo bolje promislim, to je najudnije to sam ikada vidio..."

Glas mu se stiao. Osjeao sam da ga treba ohrabriti - ponosan ovjek koji svoj rum elipoteno platiti svojim priama - pa sam kazao, "to je to bilo?" ali kao da me nije uo.Razmiljao je, ili birao rijei, ili skupljao sjeanja. Onda je podigao pogled i rekao: "Pazi, sad... da ti nisi moda povezan s ovom vladinom stvari ovdje, jesi li?"'

"Ne. Samo sam..." oklijevao sam. Skoro sam mu rekao da sam turist, ali si nekako nisammogao dopustiti da laem ovome starcu. "Ne, nisam."

"Nisam ni mislio da jesi. Ne izgleda kao ti vladini Johnniji. To mi je palo na pamet kadsam pitao. Zbog ... puno je straara u kompleksu," dodao je. Shvatio sam da zapravo dvoji bili nastavio; to mu nije bilo nalik. Iz nekog je razloga bio na oprezu. Ali onda je njegovaiskonska priroda pobijedila i on je progovorio.

"Imam brod," rekao je. "Pomalo sam se bavio vrecom, kui me. Pa, sad, s druge straneotoka je mala uvala u koju moe pristati a da te nitko ne vidi. Osim to se vie tamo ne moe

pristati, rekli su mi da otkaim. Ali uope ih se ne tie to imam na brodu, ba ih briga zacarinu, samo nee da dolazim tamo. Pa, ovo ti govorim jer sam blizu toga vidio tu udnustvar. Moda prije tri tjedna, bilo je to nakon to su mi rekli da ne smijem tamo pristajati, ali

ja sam morao kriomice tamo. Ostavio sam tamo neke gajbe, neto to nisam elio da nau.Nita strano, nije droga ili neto slino, samo neke neoporezovane stvari s otoka. Kakogod,kriomice sam otiao tamo, uzeo gumenjak da ne buim i sretno stigao u uvalu; pristao sam iiskopao te gajbe. Onda sam, samo zato to sam bio tamo, otiao do ograde - podigli su velikuogradu oko kompleksa - samo da provirim. Bila je zora. Tik prije zore, nebo nekako biserno i

puno sjena koje su me mogle zakloniti. I tada sam vidio tu udnu stvar."

Sad sam bio iskreno i duboko zainteresiran. Kimnuo sam Kubancu da meni natoi maloruma u kavu."Nee vjerovati ovome to u ispriati," nastavio je. "Kaem ti. Zovem se Tate. John

Tate, samo to me u zadnje vrijeme zovu Jednooki Tate. To nije vano. Ono to hou rei je,


16/6216

moe bilo koga pitati o Johnu Tateu, rei e ti da je on poten momak; moda e rei da maloprevie pria, ali ono to on kae je istina. Moe pitati koga god hoe. Radi se o tome, to tigovorim, ja sam ne vjerujem u to. Hou rei, vidio sam to, ali ne mogu vjerovati, kui."

Kimnuo sam glavom. Nisam ni zagrizao u svoj sendvi. Kubanac je prao tanjure nadrugom kraju anka. Tate je iz depa izvadio zguvani paket cigareta i izvukao jednu. Bila jezguvana i sitni komadii suhog duhana su se rasipali s kraja.

"I dok sam tako stajao skriven, odmah pored ograde, grupa tih Johnnija je izala iz

velike zgrade. Mislim da je to laboratorij. Ba sam htio zapaliti cigaretu, skoro sam kresnuoibicu; da jesam vidjeli bi me, i bacim ja tako ibicu." Tek je sad zapalio zguvanu cigaretu,kao da je saekao da je iskoristi kao dokazni materijal. Suhi se dim svijao oko njegove prazneone duplje. "I tako su oni sili, estorica njih, dvojica odjevena u bijele mantile kao lijeniciili znanstvenici, a trojica u crnim odijelima. Ti u crnim odijelima nekad dou tu u grad. Neznam kako ti, ali ja ih ne mogu smisliti. Jo je jedan s njima, esti momak, e taj mene zanima.Odjeven u bijelo, ne kao lijenik, vie kao pacijent u bolnici. A on izgleda neprirodno. Netokao robot. Ili kao jedan od onih zombija koje vidi na Haitiju ili Jamajci, oni ivi mrtviJohnniji, kui? Blijede face, oi zakrenute bijele, i slini on, curi mu niz bradu. Hoda ukoeno.Koljena i laktove ne savija. I gospodine, skuio sam da je on jako bolestan momak, inormalno, zapitao sam se zato ga u zoru vode na plau."

Uzvrpoljio se na svojem stolcu. U jednoj je ruci drao alicu, u drugoj zguvanucigaretu, inilo se kao da se ne moe odluiti koju ruku primai ustima. Izgledalo je kao damu ivot ovisi o toj odluci; bio je napet i ivan.

"unuo sam tako da vidim," nastavio je puno usporenije. "Doli su dolje. Zaustavili suse i onda sam tek vidio tu veliku betonsku plou. Stvarno veliku, veliki etvrtasti blok saeljeznim prstenom na vrhu. To mora da je bilo teko, ne znam ... mora da je bilo tee odtone. I skupili se oni oko toga. Jedan od onih u crnom odijelu uhvati prsten i jako povue. Ti ucrnim odijelima su nekako mravi, ali izgledaju snano. Betonska se ploa nije ni pomaknula.Preteka je bila."

Sada je podigao alicu, jako usporeno, kao da je i ona sama bila preteka. Otpio je.Velike su mu vene iskoile na podlaktici, a ruka mu se lagano tresla.

"Momak u crnom odijelu kimne, zadovoljan je."I sam je Tate kimnuo, ali ne od zadovoljstva. Spustio je alicu i podigao cigaretu,

nekako posebno, kao da su mu ruke vezane sustavom poluga postavljenih preko njegovihuleknutih prsiju. Jedna se spustila, a druga podigla. Kretnje su mu bile poput kazaljki na satu,kao da je tempirao vrijeme svoje prie.

"Onda je jedan od lijenika rekao bolesnom momku: Podigni to. Ni vrit ni mimo, samomu kae da digne. Sad, ja vidim da to ovjek ne moe podignuti. Svi to vide. Osim tog

bolesnog Johnnija. I to je napravio, zakoraknuo prema ploi, primio eljezni prsten i poeopodizati. Zapravo, kao da die jastuk. Nije se namjetao, nije duboko udahnuo, nita. Samo jepoeo podizati. Bilo je to strano smijeno. Mislim, udno smijeno. Neka se magla dizalaoko njih, nebo je bilo skroz sivo, izgledali su udno stojei oko te ploe, kao da izvode nekiobred oko groba. A taj momak die li ga die!"

Tate je podigao alicu, spustio je, zatim je opet podigao; gruba mu je koa lica bilazategnuta nekom nevidljivom silom.

"Hou rei, uope nije promijenio izraz lica, i dalje je prazno, bez iega, ali tolikomsnagom podie da ujem kako mu zglobovi kripe. On stvarno misli da moe podignuti tu

plou!""Ali nema ovjeka koji to moe podignuti, jednostavno je preteka, ali on to ne zna. A

nije ni krupan momak. Ostali ga svi gledaju, a on die najjae to moe, a ploa se ni nepomie, ni milimetar. Lijenik mu ponovi:Podigni to, a momak pokuava to jae moe."

"I onda se dogodi neto stvarno udno."

Spustio je alicu dobro zviznuvi njome o ank, kao da vie nije nita elio imati s tim.Kubanac je podigao pogled. Rukama od sapunice stvarao je zvuk sklizanja."I to ne mogu vjerovati, ali sam ja to vidio. Bio sam ribar u svoje vrijeme, borio se

satima s velikim ribama, borio se kao bilo koji drugi ovjek. Znam kad se i najjai moraju


17/6217

predati. Ali taj momak to ne zna. I odjednom je neto puklo, ba kao kad se drvo rascijepi nauraganu. Glasan krc..." pogodila ga je onomatopeja rijei; ponovio je, "krc," uivajui uzvuku rijei ... ali ne i slici koju je pratila.

"Momak si je slomio ruku!"Tate je napravio grimasu i lagano zadrhtao. "I kosti mu vire iz lakta, tamo gdje ju je

slomio." Dotakao je unutarnju stranu svojega lakta. "Krv je brizgala po ploi. A momak idalje die. S rasturenom rukom, slomljenom gotovo po sredini, s kostima koje vire na sve

strane, on i dalje pokuava podignuti betonsku plou!"Odmahivao je glavom buljei u mene. Skrenuo je pogled. Odjednom sam shvatio da sivrsto trljam ruku. Boljela me od nekakvog suosjeanja. U mislima sam vidio tu betonsku

plou kao neki rtveni oltar preliven krvlju. Kao da mi je aka bila priljepljena za drugu ruku;nisam ih mogao odvojiti. Kad sam konano uspio, osjetio sam taj napor u leima, inilo mi seda mi se lene kosti pomiu kao da su od prstenova, kao da je to bila ruka kojom me njegova

pria podizala."Ne moe vjerovati, i ne krivim te, ali to sam vidio. Momak je i dalje imao isti izraz

lica, vidjelo se da ga ne boli, i dalje je podizao s tom slomljenom perajom... Povraalo mi se.Nikome do sada nisam to ispriao jer nisam smio biti tamo i moda zato to to nisam sam sasobom sredio. Ali to se zbilo. Ne, ne krivim te to sumnja. Ni ja ne vjerujem. Ali sam to

vidio; to je injenica.""Vjerujem ti, Tate.""Vjeruje?" Bio je zadovoljan."Sluaj, moe li me tamo odvesti?" kazao sam.Bilo mu je neugodno. Ispio je sadrinu alice, a ja sam kimnuo konobaru da mu

ponovno natoi. Kubanac nam je priao s rukama zapjenjenima od sapunice. Natoio je joruma. Tateu zbog toga nije bilo nimalo ugodnije.

Rekao je: "Ne mislim da bih htio ponovno tamo."Nisam navaljivao. Platio sam raun i izaao bez da sam pojeo sendvi: Elston nije stupio

u vezu sa mnom, vratio sam se rano u svratiste i runo sanjao...Bili su pirati.

Ovaj se otok osnovao i prosperirao na raun piratstva, mamili su brodove, ni krive nidune, lanim svjetionicima na grebene, masakrirali mornare koji bi zaglibili u valovima.

Nisu bili sadisti, ti pirati, ni okrutni samo zbog okrutnosti. Jednostavno su to radili, to im jebio nain ivota.

I sada su dobili lom - slomljene jarbole smrskanih ruku, probijene trupove mozga,namamljenih lanom svjetlou znanosti odailjanu iz oiju Larsena i njemu slinih...

Ruan san...

VI

Sunce, nesnoljivo vrue da bi se ovjek na njemu zadravao, rasulo je blijedu zavjesupo nebu. Bilo je deset ujutro, a ja sam hodao ljunanom plaom juno od grada s nejasnomidejom da provirim u kompleks, ili bar pogledam ogradu koja ga okruuje. Elston nije stupiosa mnom u vezu, a i nije mi se dalo ekati ga itav dan bez da znam hoe li doi. Barmen izCrvenih zidova me je, crtajui kaiprstom po prolivenom pivu, priblino uputio u poloajkompleksa pa sam znao da bih uskoro morao biti blizu ograde. elio sam pogledati uvalu nadrugom kraju otoka i onu nepominu betonsku plou, ali bio sam svjestan da se to moe

jedino amcem. A moda se sada tamo ni nema to za vidjeti. Osim betonske ploe. No slikakoju mi je John Tate urezao u mozak je bila kristalno jasna. Znao je ispriati priu, a ja sammogao zamisliti te ljude kako stoje oko betonske ploe; mogao uti, u mislima, grozan zvuk

pucanja kostiju. Prisjeao sam se Elstonova apta, kretava glasa isto tako, i razmiljao o veziizmeu toga - i o Larsenu, s oima uveanim leama njegovih naoala, koje su mi bljetale uoi.


18/6218

Verao sam se po naslaganom ljunku i zastao na najvioj toki otoka, koja i nije bila bavisoko, da napunim lulu i pogledam prema moru. Voda je bila jako bistra. Vidjelo se pjeanodno na dubini od neka tri metra i dalje, kako se voda zeleno pjeni zapljuskujui koraljnigreben. Svjetionik je odavde izgledao kao da je na otoku, uzvisina krajobraza je skrivala morekoje ga je odvajalo od otoka. Galebovi su kruili oko sivoga tornja, svjetlo se palilo u

pravilnim razmacima, gotovo nevidljivo na zasljepljujuem suncu. Pitao sam se zato SamJasper po danu dri upaljeno svjetlo - je li to normalna procedura ili je jednostavno zaboravio?

Sjedio sam na izboini neko vrijeme i puio zadubljen u misli. No bilo je prevrue za uivanjeu duhanu. Istresao sam lulu i krenuo dalje ubrzo stigavi do visoke mreaste metalne ograde.Protezala se sve do ruba vode, dalje vie nisam mogao. S druge strane se, znao sam, nalazilaomiljena Maryna plaa na koju sada ne smije.

Onda sam se iznenada poeo smijati.U ogradi je bila rupa.Sa svim tim navodno jakim osiguranjem, prislukivanjem telefona i tajnovitosti bilo mi

je jako smi jeno da se ograda moe probiti. Nekoliko je icanih niti bilo slomljeno i svinuto.Rupa je bila dovoljno velika da se ovjek kroz nju provue, na trenutak sam bio u stranomiskuenju da to i uinim - da uem u tajni kompleks i vidim sve to mogu. I stvarno sam se i

primakao, no onda sam malo bolje promislio. Ne bih mogao ui u zgrade, zasigurno bi me

brzo uhitili, a i nije vrijedno kompromitirati se zbog kratke etnje kroz strau. Jo uvijek mi jebila zabavna spoznaja da se osiguranju dade doskoiti, pitao sam se je li netko, poput Mary,ogoren zbog zabrane, razrezao icu da doe do plae - ili da jednostavno iznervira uljeze.

Povukao sam nit ice i pregledao kraj. Nije bila odrezana, bila je ili slomljena ilirastrgana. Bila je to debela ica koju je teko svinuti, a na strganom sam kraju uoio tamnumrlju. Izgledala je kao mrlja od krvi.

Tada sam zauo glasove.Nisam mogao razaznati rijei, no zvuale su uzbueno i blizu. Ogledao sam se uokolo

razmiljajui gdje da se pritajim i prislukujem, no u blizini ograde nije bilo mjesta na kojemsam se mogao skriti. Nije me bilo briga ako me tu nau, u blizini rupe. Nisam bio kriv pa senisam tako ni osjeao. Okrenuo sam se i vratio kod izboine te sjeo iza nje. Disao sam

ubrzano kao da sam bio plijen u lovu. Glasovi su se pribliavali, riskirao sam i provirio prekostijene.

Dva mukarca odjevena u bijelu mornariku odoru su s druge strane prilazili du ograde.Dok sam ih gledao, stigli su do rupe. Obojica su bili uznemireni, a jedan od njih je opsovao.Bili su naoruani, no poklopci na futrolama su im bili zatvoreni. Ogledali su se uokolo,leima okrenuti jedan od drugog, i doaptavali se preko ramena. Jedan je slegnuo ramenima.Bili su ivani, a ja sam uspio pohvatati dijelove njihova razgovora - dovoljno da razaberemda su se prepirali koji e ostati na strai kod rupe, a koji e otii predati izvjee. Nisam biosiguran koja je od tih dunosti manje poeljna. Ali onda je jedan, onaj koji je psovao, rekao:"Ima li svrhe? Ve se provukao i nee se vratiti tim putem." Doaptavali su se jo nekovrijeme i zatim su obojica krenuli istim putem kojim su i doli, okreui glave i gledajuiuokolo. Priekao sam dok mi nisu izmakli iz vida. Tada sam se spustio niz ljunak i krenuonatrag u grad.

Straarima rupa u ogradi nije bila nimalo smijena.Nije ni meni vie.Pri povratku sam proao blizu svjetionika.Most od stijena je ba izranjao iz vode, poput fosilizirane kraljenice koju je upravo

plima izbacila. Na kraju te kraljenice propinjao se svjetionik i odailjao svoje tunoupozorenje, a ritmino blijedo svjetlo je bljetalo poput privjeska u ruci hipnotizera. Zastaosam i gledao kako taj stari faros izranja iz mora. Poput simbola ljudske tatine, pomislio sam.Sivi je toranj teio k nebu, no i dalje je bio ukopan u stijenu ... i ovjek dok gleda zvijezde

gazi travu. to je ovjek uinio na vrhu svojih sjajnih tornjeva, gore u tim samotnimdomenama? Je li se popeo gore sa svrhom ili je bio nita vie od ovih obruavajuih galebovakoji se, nakon to su ruali u prljavtini, diu iznad oblaka?

Produio sam dalje; odluio sam posjetiti Mary Carlyle.


19/6219

VII

Obalna se straa smjestila u maloj bijeloj zgradi sa zelenim kapcima na prozorima istepenicom ispred vrata. Vie je nalikovala na seosku kuicu nego na bilo to drugo. Vrata su

bila otvorena pa sam provirio unutra. Ispred je bio ured, a iza skladite. Mary Carlyle jesjedila za stolom s nekim papirima pred sobom, a Jerry Muldoon je sjedio na jednom kutustola, mlatarajui nogom naprijed-natrag s rukama sklopljenim oko koljena. Mary mi se

iroko osmjehnula. Jerryju kao da je malo smetalo to sam doao, no nita ozbiljno.Pretpostavljam da su si gugutali.

"Vidim da si preivio no," rekao je Jerry."Niti sam uboden niti pogoen, iako su me dobro izdarivali priama o radu noeva i

pitolja."Uglavnom istinitima, vjerojatno.""Nisi li ti jednom tamo uhapsio nekoga, Jerry?" ubacila je Mary, preslaui neke papire

bez da ih pogleda."Oh, da. Vie od jednom, ali samo je jednom bilo ozbiljno. Koara koji je ubio svoju

enu i onda se zanio pa ubio i eninu sestru i izmasakrirao svog vlastitog brata, bez razloga.Morao sam uperiti pitolj u njega." Rekao je to kao da mu je to nepojmljivo. Odmahnuo je

glavom, a teka mu se vilica zanjihala kao protutea, tako da je po inerciji odmahnuo jo parputa. "Zatvorio sam ga, a taj momak nije shvaao zato. Stalno me pitao zato, zaboga, morabiti u zatvoru. I to ozbiljno. Rekao sam mu: "Za Boga miloga, pa ubio si dvije ene i raniomomka," a on me zbunjeno gleda; i kae:Ali to mi je obitelj. I zbilja je to mislio. Nije smatraoda se zakon na bilo koji nain smije petljati u obiteljske probleme. Oni su takvi, koari. Bio jetoliko zbunjen da mi ga je bilo ao; mislio je da je to nepravda. Smijeno. Momak ubije dvijeene, a meni ga ao."

"Jerry, ti si sav dua.""Pa ... da," uzvratio je.Rekao sam, "Niste se vidjeli s Elstonom?""Zar te nije potraio? Obeao je...""Svratio je juer. Ali ba kad je poeo govoriti, uao je ovjek imenom Larsen..." Vidio

sam da ga oboje znaju, ili ime ... "i uplaio Elstona. Ne, nadam se, zauvijek.""Oh. K vragu," kazala je. "Nije ni udo. Larsen je ef osiguranja. Neugodan lik, mislim.

Je li ita posumnjao?""Ne znam. On je tip ovjeka koji uvijek u sve sumnja. A Elston je bio toliko prokleto

nervozan da nas je lako mogao odati."Grizla je donju usnu."Razgovarat u s njim ..." poela je i onda je telefon zazvonio. Nasmijeila se. "Ali

vidim da najprije moram razgovarati sa Samom Jasperom. To je direktna veza sasvjetionikom."

Podigla je slualicu. Jerry mi je poeo neto govoriti i onda je zastao. Zakrgutao jezubima. Mary je ustuknula od slualice kad se zauo uzvik. Jerry i ja smo se pogledali.Sasvim smo jasno razaznavati rijei. "U pomo! Za ime Boga, poaljite nekoga..." Mary je odiznenaenja drala slualicu podalje od uha pa ju je erif preuzeo. Ponovno se uo pozivupomo, "Hoe ui u sobu s lanternom! Pokuava probiti prokleta vrata! Poalji nekoga da mi

pomogne, Mary ... brzo!"Jerry je rekao, "Stani malo! Ovdje Muldoon. to, dovraga, vriti, Sam?""Muldoon? Hvala Bogu. Pomahnitao je, Jerry. Pokuao me ubiti nakon to sam mu

spasio ivot ... kaem ti da e probiti vrata ... hoe me ubiti, nije se napio vode..." Govorio jenevezano i uasnuto. "Sluaj! uje kako grebe? uje li to?"

"Stani malo, prijatelju. Sad u doi."

Dok je Jerry sputao slualicu, Sam Jasper je jo uvijek vikao. Posljednje to sam uobilo je, "... gad me ugrizao!" Jerry je pogledao Mary. "to misli, jesu li mu sve na broju?""Jesu," odgovorila je sigurno.


20/6220

"Hm. Momak koji ivi u svjetioniku ... bolje da se zaputim tamo." Pogledao je na svojruni sat. "Kad je oseka?"

"Sad je," rekla je. "Ali ekaj. Uzmi na amac, bre e." Kimnuo je. Dodirnuo sam muruku. "Smijem li i ja s tobom?"

Oklijevao je. "Ne moe biti nikakva teta," rekao je. I onda nastavio: "Zna li ita otome?" Slegnuo sam ramenima. Mary je gledala u mene tmurna i zabrinuta pogleda,zasigurno ne zbog Samova mentalnog zdravlja.

Jerry je s doka zagrabio kroz vodu do amca, a ja sam uskoio odmah za njim, spretnodo boli. Mary je odmatala konop dok je Jerry palio motor. Poskliznula se na vlanom doku iudarila koljenom u eljeznu bitvu. Ogulila je kou. Izgledalo je bolno. Oslobodila je konop idobacila ga Jerryju. "Nek' ti srede tu posjekotinu," rekao je. "Ako ti u to ude koraljna praina,nadrljala si." Kimnula je nabrzinu i odmakla se. Kap krvi joj se spustila niz nogu. Mahnulanam je nervozno i zatim je Jerry brzo usmjerio amac prema izlazu iz luke. Dvojica surfera scrvenim jedrima surfala su preko sidrita i onda se opasno zanijeli u naem valu, jedan od njihnam je zaprijetio akom. Okrenuli smo prema svjetioniku. Nagnuli smo se vie od strmineotoka i potom kliznuli natrag kad se kut promi jenio. Vidio sam niz crnih stijena koje su serasprostirale od otoka do vee stijene na kojoj je poivao svjetionik. More je zapljuskivalostijene, bijelo i pjenuavo. Bile su skliske zbog morske trave. Radovalo me to smo krenuli

amcem; stjenoviti most nije bio po mom ukusu. Jerry je paljivo promatrao stijene dok smoplovili usporedo s njima na najkraoj ruti do svjetionika.

U isto smo ga vrijeme uoili."to, dovraga...?" rekao je Jerry.

Na stijenama je bio ovjek, skakao je i poskakivao kao da ga se ne tie izdajnikouporite - ili je bio toliko uplaen da je panika upravljala njegovim pokretima. Bio je odjevenu dugaku bijelu kutu, repovi su leprali iza njega poput slomljenih krila, a lice mu je bilouasno. Oi su mu bile preokrenute i prazne, a bijela mu se pjena cijedila iz usta poput rijeke

pjene koja se razbijala po njegovim nogama. Skoio je na stijenu, unuo na trenutak, ondaodskoio na sljedeu; poskliznuo se, ali se odbacio prema naprijed prije no to je uspio pasti.Usta su mu bila otvorena, usne etvrtasto razvuene preko zublju u patnikoj grimasi.

"Je li to Sam?" upitao sam."Nije Sam," uzvratio je Jerry.amac je plovio prema stijenama dok je Jerry buljio u skakaa. Ispravio je amac,

skreui pramcem. Osjeao sam njegovu neodlunost, dvoumio se bi li okrenuo amac premabjeguncu. Ali onda je pogledao prema svjetioniku.

"Bolje da prvo pogledamo to je sa Samom," rekao je.Nije ni izvukao pitolj, svialo mi se kako odabire prioritete.Jerry se prvi uspinjao spiralnim stubama, a ja odmah za njim. Stepenice su zavravale na

vratima u stropu koja su vodila u sobu s lanternom. Vrata su bila olovna, no izgrebana izaprljanja mrljama krvi. Komadi mesa i noktiju su bili krvlju priljepljeni za olovo ... kao da jeonaj koji je pokuao probiti vrata bio iv zakopan pa je zadnjim oajnim naporima pokuavaoizii iz groba. Nagnuo sam se natrag buljei u vrata i onog trena kad sam to uinio komadmesa je otpao s vratiju i sporo proao tik pored moga lica. Sjetio sam se Tateova opisaovjeka koji je slomio ruku diui plou koja se ne moe podii. No nije to bilo jednako ... likna stijenama je bio puno energiniji, a njegov napad na vrata rezultat bijesa.

Jerry je s nevjericom odmahivao glavom gledajui u krvave tragove."Sam! Ja sam, Muldoon!" zazvao je. Nije bilo odgovora. "Sam, Jerry je!""Jerry? Uhvatio si ga?" javio se Sam odozgo, glas mu je bio izoblien zbog stropa

izmeu nas, izduen i drhtav kao da su mu rijei bile elastine."Otiao je. Vidio sam ga na stijenama."

Nastupila je tiina dok je Sam razmiljao o tome; i onda je rekao; "Jerry, ima li

pitolj?""Da, imam. Otvori."Zasun je polako zakripao i vrata su se podigla par centimetara. Sam Jasper je provirio,

nesiguran, spreman svakoga trenutka zalupiti vratima. Bio je to stari ovjek divlje sijede kose


21/6221

i s paninim strahom u oima. Jerry se pomakao korak unazad kako bi ga Sam vidio. Sam jeispustio tihi jauk olakanja i pustio teka vrata da treskom padnu na drugu stranu.

"Jerry, on me ugrizao," rekao je Sam puno smirenije.I onda je poeo histerizirati...

VIII

Dr. Winston, ovjek koji je vodio lokalnu kliniku, je bio sredovjean i simpatian. Naotoku nije bilo bolnice, a Winston je bio jedini lijenik koji je stalno boravio na otoku - neraunajui nepoznati broj onih u kompleksu. Nije bio roen na otoku, ali je tu ivio vegodinama jednostavno zato to je Pelikanov greben trebao lijenika, a njemu nije trebalo nitavie nego da moe raditi svoj posao. To mi je ispriao Jerry Muldoon dok smo plovili odsvjetionika. Odmah mi se svidio. Bio je debeo; trbuina mu je visila preko pojasa, oitonikada nije vjebao. Puio je cigaretu za cigaretom, prsti su mu bili uti od nikotina a dahskraen. Odreena boja njegovih obraza i grada njegova nosa ukazivala je na ljubav prema

bavi. Odmah sam vidio da je ovjek od povjerenja.

Kada smo Jerry i ja doveli Sama Jaspera u kliniku, Winston nije bio nimalo iznenaen;izgledao je kao ovjek kojega rijetko to moe iznenaditi. Sam je, spotiui se i trzajui,hodao izmeu nas. Bio je u oku i govorio je vrlo nepovezano otkada smo ga pronali usvjetioniku. Winston nije postavljao nikakva pitanja. Pogledao je Samove oi i rekao nam daga polegnemo na krevet. Sam se posluno ispruio, gotovo kao da e zaspati, a onda se naglo

podigao i uplaeno ogledao po sobi okreui itavu glavu dok su mu oi bile nepomine. Jerryje drao ruku na njegovu koatu ramenu, a Winston je pozvao sestru, zamolivi ju da mu dasredstvo za smirenje. Pozorno je pregledao Sama. Imao je posjekotinu na podlaktici i manjuogrebotinu na nadlanici, nita ozbiljno.

"ovjek?" upitao je Winston Jerryja."to?"

"Ti ugrizi. ovjek ga je ugrizao, zar ne?""Tako je.""I mislio sam. Ve sam imao prilike vidjeti takve."Ponovno se obratio sestri rekavi joj da mu da injekciju antite-tanusa i antibiotika.

ustro je pourila, bila je to ozbiljna sijeda gospoa njena pogleda, a Winston je poeoispitivati Jerryja kako je do toga dolo.

Zatim je Sam, ve smireniji zbog sedativa, sjeo sasvim uspravno. "Bio je to pravipakao," rekao je.

"Uhvatit u ga ja, Same," obratio mu se Jerry, ali ga Sam nije uo."Pravi pakao, kaem," ponovio je. "Jesi li ga ikada ranije vidio?""to? Njega? Ne, nikada prije do onda kad sam ga izvukao iz vode. Bio je otamo."

"Odakle?" upitao je Jerry.Winston se ushodao s rukama na leima i bio spreman svakoga trena prekinuti

ispitivanje ako se Sam uznemiri. Nadao sam se da do toga nee doi, elio sam uti to SamJasper ima za rei - kako bih uklopio njegovu priu s onima Johna Tatea i Elstona i - s rupomu ogradi.

"Pa, gore iz kompleksa," ree Jasper. "Gle Sam, kako to zna?""Bio je odjeven u jedan od onih bijelih kimona kakve bolesnici nose u bolnicama, eto

kako. Pravi pakao.""Rekao si da si ga spasio ... izvukao iz vode?"Jasper je kimnuo glavom. Sestra je stajala pored kreveta s injekcijom u ruci. Pogledala

je u dr. Winstona, a on u Jerryja. Jerry se odmakao korak unatrag kako bi priekao da mu da

injekciju prije no to nastavi s pitanjima, no Jasper je nastavio priati. Rekao je: "Prvo sam gavidio kako se dri za stijene. S morske strane, shvaa, kao da se skriva od nekoga s otoka.Vidim ja njega s lea, vidim taj bijeli ogrta. Sve mi je ukazivalo da je pijan, osim tog bijelogogrtaa. Voda mu je zapljuskivala po nogama, a on se prebacivao s noge na nogu kao da ne


22/6222

eli smoiti cipele. Zazvao sam ga ali me nije uo, ili nije na mene obraao panju. Nekolikoje galebova zaronilo u njegovoj blizini, letei mu oko glave, a on je mlataro rukom premanjima kao da su muhe." Sestra je zabila iglu u njegovu ruku i stisnula klip. Jasper ju je gledaokao da ga itav proces zanima, no i dalje se postrance obraao Jerryju. "I onda se poskliznuo i

pao u more. inilo se da ne zna plivati. Drao se za stijenu s objema rukama i vritao, ali takoda nije isputao glasa, ako moe shvatiti. Vriskao je tiho, irom otvorenih usta, ali ni glasanije bilo uti. Nije mi se ba dalo moiti noge na tim stijenama pa sam otiao do amca na

vesla. Kad sam zaplovio, jo je uvijek visio na stijenama. Bio je poput priljepka. Mislio samda je isuvie uplaen da se izvue, uplaen od vode, shvaa ... kao u snu kada ne moepobjei od onoga to te plai. Mora da je bio uasno jak kad se koprcao uokolo, ovjek bipomislio da e si sam skriti ake. Doplovio sam do njega, ukljetio amac meu stijene ipruio mu ruku. Pogledao me. Kakav pogled, zadrhti od njega. Usta su mu bila iromotvorena kao da mu je vilica slomljena, vidjeli su mu se svi karijesi i ona mala frkica kojavisi u grlu, ali mu u oima nije bilo nieg osim bijelog, bile su mu izokrenute kao konj u

plamenu. Povukao sam ga u amac. Nije bio ni krupan ni teak, al' bio je jak. elinim mi jestiskom uhvatio ruku. Ali kao da me nije vidio, samo je sjeo u amac sav mutav. Zakljuiosam da je najbolje da odveslam natrag do svjetionika i nazovem nekoga, nego da veslam dootoka i onda ga pjeice vodim kroz grad, pa sam tako i uinio. Strano sam se namuio da ga

izvuem van; morao sam amac odvui skroz na obalu i tek je onda izaao. Mogao jenormalno hodati, ali je teturao, mislio sam, zasigurno se napio vode. im sam ga doveo usvjetionik poeo sam ga ispumpavati, uspio sam ga natjerati da iskalja i ispljune vodu. Iodjednom se on strese kao mokar pas." Dok je to govorio i sam se stresao, moda pokazujuikako je to onaj drugi uinio - ili je moda nehotice zadrhtao. "Potom se okrenuo prema meni.Poput divlje ivotinje, sami zubi i nokti, a bio je jak. Pokuao sam ga zadrati, ali on me samozabacio na stranu i ugrizao za ruku. E, to me je uplailo. Lud je i silno jak - sva srea da jotetura. Pobjegao sam i otrao stepenicama, a momak me pokuavao uhvatiti za pete. Uspiosam ui u sobu s lanternom i zasunuti vrata. I to tono na vrijeme. I to je on napravio,

pokuao je noktima probiti vrata. Mislim, olovna su, ak i najlui momak to vidi, ali on grebe.Toliko me to pogodilo da sam pomislio kako e ih probiti. Tada sam nazvao..."

"Mislim da je to dovoljno za sada, Jerry," rekao je dr. Winston. "Moram mu oistiti izaiti ranu."

Jasper je nastavio, "odvratno. Taj bijeli ogrta, onakav kakav nose bolesnici, to je bilonajgore, moda - to i ono tiho vriskanje..."

"Polako," kazao je Jerry.Bio je zbunjen. Jasper je posluno legao, a Winston mu je poeo istiti ozlijeenu ruku.

Slijedio sam Jerryja do ureda. "to ti misli o tome?" kazao je.Pa, razmiljao sam o tome. ovjek je pokuao noktima probiti olovo ... a John Tate je

vidio ovjeka - ovjeka u bijelom ogrtau - kako pokuava podignuti nepomini predmet. Tajje slomio ruku, a onaj koji je napao Sama Jaspera nije; Tateov je ovjek bio posluan i lienemocija, dok je Jasperov bio okrutan. No obojica su bili utljivi i imuni na bol. Elston je

priao o kemikalijama koje izvitoperuju strukturu mozga ... a uz to, netko je probio onudebelu metalnu ogradu. Dijelovi prie su se slagali, ne u ravnini poput puzli ve utrodimenzionalnom prostoru - no samo su grubo pristajali jedni uz druge, ali s obrisima kojie se tono preklopiti onoga trena kada daljnja saznanja ublae grube rubove. Misli su miletjele kroz ono to sam znao, pitao sam se koliko od toga trebam ispriati Jerryju. Sviao mise i vjerovao sam mu, uz to je bio erif, no znao sam da je ova stvar daleko izvan njegovenadlenosti.

Okrenuo sam se prema njemu s namjerom da mu ispriam.Ali Jerry je telefonirao."Da, da," govorio je Jerry. "Da. Osiguranje, pretpostavljam."

ekao je nestrpljivo, podignutih obrva. Iz telefona se ulo kranje i pitanje. Jerry mi jeneto poeo govoriti i zatim je zastao koncentriran na slualicu."Da, tu imamo problem," rekao je. "Larsen? Da, ovdje Muldoon. Da, momak je

podivljao, u bijelome ogrtau, zna li ita o tome? Zna, a? to? Ne, ne trebam pomo ... ta


23/6223

samo je jedan. Dovraga. Ja to mogu rijeiti, samo sam vas htio izvijestiti. Naravno, znam dato potpada pod tvoju ovlast, k vragu. Ali imam i ja nekakva prava, zar ne? I te kakva. Drat uga dok ne doete, ali neu sjediti skrtenih ruku dok on okolo slobodno jurca. Zaboravi. Da,da, znam." uzdahnuo je Jerry. "U redu, ekam tvoje ljude. Ali u ga u meuvremenu potraiti.to? to?" vikao je. "Ta samo je jedan, kako u ga, dovraga, uhiti ako mu se ne smijem

pribliiti? Jesi li ti normalan?" Ispala mu je vilica dok je buljio u slualicu. I zatim je snanozalupio njome.

Bio je ljut.Poeo je bez rijei etkati gore-dolje, onda se zaustavio i okrenuo prema meni. Bio jezbunjen. "Ubij ga," rekao je.

"to?""To mi je Larsen rekao da uinim. Kazao je da ga ne pokuavam ivoga privesti ve da

ga ubijem. to se to, dovraga, dogaa na ovome otoku? Ta to je samo jedan ovjek?"I zatim je izaao van.

Nisam imao priliku rei mu to znam, no nije ni bilo vano. Zakljuio sam da je vrijemeda se i sam posluim telefonom...

IX

"Oprostite, gospodine ... stvarno ne mogu rei," elektroniki je glas zborio. Operaterkaje bila nervozna. Rijei su joj pucketale nabijene vlastitim elektricitetom. Razgovor s njombacao me u oaj, kao da razgovoram sa snimkom.

"No zasigurno neto znate?""Oprostite gospodine, linije su u kvaru."Rekao sam, "oh, dovraga," i spustio slualicu. Frustriralo me to imam priu a ne mogu

nazvati novine; frustracija je eksplozivno rasla u meni. Oh, nije bila ba neka pria, zapravo -ne jo; jo se nije dogodilo vano razotkrivanje koje sam se nadao dobiti od Elstona. Ali jezasigurno vrijedilo nazvati. Bilo je neega posebno jezivoga u toj stvari, svjetionik na osami,stari svjetioniar drhti dok luak bijesni s druge strane vrata. To bi - uinio sam grimasu iakomi to nije bilo nalik - prodalo novine. I to je, u dobru i u zlu, moj posao, posao bilo kognovinara je ponajprije - prodati novine. Bilo da se razotkriva istina ili popularizira kultura,tone u skandale ili ire traevi ili pak, crtaju stripovi, cilj je uvijek isti. Bio sam cinian. Ilimoda samo iskren sam sa sobom, znajui da se moj uspjeh zapravo ne zasniva narazotkrivanju koje je zaustavilo Wardenovu pronevjeru, ve na itateljima gladnim sramotnihskandala koji su kupili novine. togod dobroga proizilo iz toga samo je popratna pojava, a

javna sredstva koja su sauvana, sauvana su za javnost kojoj je drae daju neizravnoiskoritavaju. A moje su novine k tomu i cijenjene.

Jednoga u dana napisati roman.

Sada idem pisati o ovome to se zbiva na Pelikanu. Ali to se doista zbiva? Da otvorimtu misterioznu kutiju, moram prvo pronai arku. U svome sam radnom vijeku otkapaogrobove pljesnive korupcije i otpeatio Pandorine zloporabe, no togod da sam ovdje traionije imalo veze s osobnim interesima ili bilo motivirano profitom; bilo je to dublje od pohlepei vee zlo. Pohlepa je obiljeje ivuih bia, integralni dio nagona za preivljavanjem irazvojem, nije lijepa, ali je dio prirodnoga poretka. to god da je uinjeno iza one visokeograde, zasigurno nema mjesta u prirodi.

Na Pelikanu nema Western Uniona, no nadao sam se da mi Mary Carlyle moe pomoi.Obalna straa zasigurno ima vezu koja ne ide preko centrale pa mi moda ona moe nazvati

New York. Imajui to na umu, otiao sam iz ordinacije dr. Winstona i zaputio se na obalu.Tek sam tada postao svjestan koliko su ozbiljno snage iz kompleksa shvatile lov na

odbjeglog luaka. Posvuda se mogla vidjeti obalna patrola u odorama, hodali su u trojkama, avidio sam i estoricu civila koji su etali uokolo poput turista, ali s namjerom koju nisu mogliskriti - vitki, utrenirani, strogih crta lica, nalik na Larsena. ivci su mi poeli treperiti poputmigavca, a meso mi je gmizalo poput plime, nanosei nagovjeteni strah. Uvjeravao sam


24/6224

sam sebe da je to novinarska reakcija na priu koja e se svakoga trena razotkriti, ali u srcusam znao da tu ima jo neega - bilo me je strah.

"Jack!"Mary mi je prilazila. Primi jetio sam da ima flaster na koljenu, tamo gdje se udarila o

bitvu. Rekavi, "ba sam krenuo k tebi," a ona je uzvratila, "ba sam krenula Jerryju. Je liSamu dobro?"

Ispriao sam joj ukratko to se dogodilo, izostavivi krvave detalje. Promatrala mi je lice

dok sam govorio. Dodao sam da Jerry vrlo vjerojatno nee biti neko vrijeme u svome uredu, aona se ogledala uokolo kao da je oekivala da e ga svakoga trena ugledati."Jadni Sam," rekla je. "Drago mi je da je dobro.""Sluaj, Mary... Ima li ikakve anse da me spoji s kopnom preko ureda obalne strae?

Izgleda da su telefonske linije u kvaru."Kimnula je glavom. "Znam. I mogla bih, iako se sada ne bi smjeli sluiti radioni ... ali

sam i ja vani.""to?""Dali su mi slobodan dan. Otpust, i to prilino otresito. Neto se jako tajnovito zbiva. Iz

ureda sam izila toliko zbunjena da sam zaboravila torbicu. Kada sam se vratila po nju, navratima je bio straar. Nije me pustio unutra. Poslali su mi torbicu van, iz nekog razloga ne

ele nikoga unutra. Radio-veza, pretpostavljam. Zakljuak je, s telefonima koji ne rade, ilirade, ali..." Ogledala se ponovno uokolo, traei Jerryja ili moda odlunost. Rekavi, "gleJack, nemam nikakva posla, mogu te prebaciti amcem na Keys ako eli. Moe otamonazvati."

Razmiljao sam o tome. Od onda alim zbog svoje odluke, no tada se inilo da je jorano za odlazak s Pelikana kad jo nisu bili uhitili luaka, pouriti s prvom polovicom prie iotii tono kad doe do raspleta. Da jesam ... ali, moda ak ni tada nas ne bi pustili. Kako

bilo da bilo, rekao sam, "pa, hajdemo na pie, Mary; moda u malo kasnije prihvatiti tvojuponudu."

Sad se Mary kolebala, poigravajui se torbicom i ogledavajui se uokolo."Misli li da postoji neka veza?" kazala je. Znao sam tono to je time htjela rei, ali je

dodala, "izmeu Elstona i napada na Sama Jaspera?""Da, mislim.""I ja isto.""Moram ponovno razgovarati s njim.""To je vie od prie, zar ne? Hou rei ... tu se dogaa neto groteskno." Gestikulirala je

na onaj svoj nain, zakreui rukom. "Neto to e nas sve pogoditi." Nju je ve pogodilo;zabiljeilo se to na njenom licu u vidu uznemirenosti i zabrinutosti. Dva su obalna pozornika

prola pored nas ukoenim hodom. Trei je ubrzano dolazio za njima; u urbi da ih sustigne.Mary ih je pogledala. Onda se lagano nasmijala i rekla, "popit u to pie, Jack. Nemam toraditi. Nita to mogu uiniti," dodala je.

Vidjelo se na njoj da joj nije bilo do donoenja ikakvih odluka, ak ni gdje emo popitipie. Uzeo sam je za ruku i odveo do najblieg bara.

"Kako ti je koljeno?" upitao sam."Hmmm? Oh, dobro je. Mora dobro paziti da se tu sluajno ne ogrebe. Moe ti

koraljna praina ui u ranu ... onda ne moe zarasti." Dodirnula sije natkoljenicu, tono iznadflastera. "Glupo od mene; toliko sam se urila da vas odvezem. Drag mi je Sam Jasper."

"Pa, dobro mu je, nije bilo nita ozbiljno; samo se uplaio."Vjerovao sam da je to istina.Sjedili smo u udobnoj taverni pokraj dokova. Bar je bio ureen poput jedrenjaka, a mi

smo sjeli na razmu. Postolje topa je bilo odrezano po sredini, a cijev mu izgurana naprijed.Bio je to lijepi ukras, dok sam se pitao je li se, u starim vremenima, napunjen samom, ikada

koristio za ienje prostorije od prostaka? Konobar je imao maramu oko glave i povez prekooka te se obraao gostima kao prema ljudima nevjetima moru, no toliko je uivao u svojojulozi da uope nije djelovao lano. Nekoliko je otoana pilo rum za okruglim drvenimstolovima, a pie je lealo nepomueno na krmi bara. Mary i ja nismo, preutnim dogovorom,


25/6225

razgovarali o onome o emu smo oboje razmiljali pa je razgovor djelovao nekakonepovezan. Bila je jako zgodna djevojka, no nisam ni o tome razmiljao. Onda smo, nekomudnom alkemijom, znali da se neto dogodilo.

Dolo je do nas, i do ostalih gostiju, poput vibracije ispod razine zvuka, samo trepereioprezom. Oni koji su pili digli su zbunjeno poglede sa svojih pia; Mary i ja smo se pogledali.To se ne moe objasniti. Trenutak kasnije mladi je reza mamaca utrao unutra s vijeu da jenapada na Sama Jaspera uhien. Uzdah - tihi ali jasan - je proao kroz goste, ne toliko zbog

toga to su mrzili ili se plaili luaka, nego stoga to su bili svoji i nisu podnosili da impristanita i ulice vrve policijom. Reza mamaca nije znao pojedinosti, vijest je do njegadoprla samo tren prije, no nitko u nju nije sumnjao.

"Hajdemo do Jerryja. Htio bih uti pojedinosti. Onda me moe prebaciti na Keys, ako tise bude dalo," rekao sam.

Mary se sloila.Ispili smo pie i krenuli du obale prema policijskoj postaji kroz napuene ulice

ispunjene uzbuenim amorom.Policijska je postaja bila mala betonska zgrada s Jerryjevim uredom s prednje strane i

malom elijom otraga. Jerry je sjedio na rubu stola, vrata elije su bila otvorena, a elijaprazna. Jerry je bio smeten. Osmjehnuo se kad je ugledao Mary, no bila je to ozbiljna vrsta

osmijeha."uli smo..." zapoela je Mary."Jesi li sredila koljeno?" upitao je."Da. uli smo...""Da, uhitili smo ga."Pogledao sam ponovno prema eliji."Ne, nije tu. Oni su ga odveli." Skliznuo je sa stola i krenuo prema vratima, zatvarajui

ih bez nekog oitog razloga - samo da neto radi. "Ja sam ga pronaao, ali sam pustio njih daga uhite. Ne znam. Nain na koji je Larsen telefonom razgovarao sa mnom ... ne svia mi setaj momak, ne volim ljude poput njega, ali dojmio me se, moda to nije dobra rije, alisvejedno..." Posegnuo je rukom prema glavi kao da e popraviti rub eira, no nije imao eir.

Ruka mu je lebdjela ispred lica i posramio se; oeao je obraz ba kao to je zatvorio vrata -samo da neto radi. Onda je pogledao ravno prema nama i rekao, "mislim, hou rei da meustraio." Zatim je, ne elei nikakav komentar na to priznanje, nastavio, "pronaao sam gaskrivenog meu razbacanim gajbama dolje na treem pristanitu. Nije se ba skrivao, samo jekao sjedio. Htio sam ga uhititi, ja sam ga pronaao, prokleti Larsen, ali to je bila najprokletijastvar..."

Oklijevao je. Mary i ja nismo nita rekli, znajui da se on pita treba li nastaviti. Onda jeobjesio vilicu. Izraz gaenja izobliio je njegovo zgodno lice.

"Jeo je psa," rekao je.Mary je tiho uzdahnula, a lice joj se zgrilo. Meni je lagano pozlilo. Jerry je nastavio,

"malog smeeg psa. Lutalicu. Ne znam je li ga ubio ili pronaao mrtvog, no uao je tamopored gajbi i nekako prebirao po njemu ... nije ga jeo kao da je gladan, nego je samopovremeno uzimao komadie i vakao ih, nekako kao da nije mogao odluiti je li mu ukusno,vie radoznalo nego gladno. Malu smeu lutalicu..."

"Jeo je psa!" uzviknula je Mary. "Jadniak!""Jadni pas, kako se meni ini," kazao je Jerry. "Oh moj Boe...""Kemikalije koje mi jenjaju strukturu mozga ..." proaptao sam, ali me oni nisu uli."Kad sam to vidio - rekao je Jerry, nisam ga pokuao uhititi. Nazvao sam Larsena, a

onda sam samo stajao i gledao momka. Sad shvaam to je Sam mislio kad je spominjao bijeliogrta, bilo je to nekako stravino, gore nego da je bio gol, razumi jete? Ogrta je tada ve biosav poprskan krvlju, a repovi su se vukli po podu. Povremeno bi ih povukao kao da ih eli

otkinuti, ali ne zna kako. Onda se dogodila najprokletija stvar - iz kompleksa su poslalikamion. Poput kombija za lov pasa lutalica s kavezom otraga. I mora da je bilo dvanaestmomaka s njim. I to ne obalna patrola. Neki od njih su bili Larsenovi, crna odijela i sve to, aneki... pa, lijenici, pretpostavljam. Svi su bili jako uplaeni. ak i momci stroga lica, i oni su


26/6226

bili uplaeni. Oni u odijelu su bili naoruani pukama. I ... sluajte ovo! Lijenici su imalimree!"

"Mree?" ponovio sam glupavo."Mree. Proklete mree. Ba kao da su sakupljai leptira, ba kao u crtiima kad

zatvorski uvari ope luaka s mreama za hvatanje leptira. Ali mree nisu bile poput onih ucrtiima, zapravo ... hou rei, nisu bile objeene na tapu. Samo velike mree s uadi, nekakokao one koje gladijatori, neki od njih, imaju u holivudskim filmovima ili u starom Rimu,

koliko znam. Ignorirali su me, a ja nisam prozborio ni rije. Deki s mreama su sedoaptavali, a zatim su krenuli prema njemu sa sviju strana - s tri strane, na jednoj se straninalazio veliki kontejner." Stekao sam dojam da Jerry pokuava biti potpuno precizan u svomeopisu, mislei da mu neemo vjerovati - ili kao da ni sam nije vjerovao. Momci iz Larsenovatima drali su puke uperene u njega, kako li su samo izgledali, potpuno napeti i stisnutihvilica, znao sam da e ga upucati ako se pomakne. Iako je samo jedan, ubit e ga. Nikadanisam morao pucati u ovjeka, ja osobno, rekao je nevezano; a onda se vratio na stvar:"Vidjevi njih takve, to sam drugo mogao nego i sam izvaditi pitolj. Nisam htio. Samo mi senaao u ruci prije no to sam uspio shvatiti. I ... krenuli su prema njemu bacivi mree prekonjega. Bio je prezauzet, inilo se da nije ni primijetio. Bacili su oko est mrea na njega sasvih strana. Zatim su ga, drei uad, poeli povlaiti prema kombiju. im je osjetio

povlaenje, podivljao je. Poeo se koprcati, uvaljao je unutra mrtvog psa i trgajui mree ...pjena mu je izlazila na usta. ali ni glasa nije ispustio. Moj Boe, taj je momak bio jak. Podigaose na noge iako ga je est lijenika vuklo i bacalo iz ravnotee. Na neki je nain teturao na

jednu stranu pa su se oni s te strane povukli dok su ga oni sa suprotne pokuavali zadrati ipovui. Jednu je ruku provukao kroz mree, zakaila se poput pande, i njome ih jepokuavao ugrabiti. Najeio sam se. Nekoliko je niti mree popucalo pa sam mogao vidjeti daje unutar ueta ica, nije bilo anse da rastrga mreu, ali se vraki trudio." Jerry je zastao dadoe do daha. Znojio se. "Na kraju su ga dovukli do kombija. Mamei ga tako da bi gadovukli, probadali su ga dugakim tapovima sve dok se nije skotrljao unutra, u kavez.Ubacili su unutra uad i zalupili te zasunuli vrata. Lupao je iznutra po kombiju, kad je udario,metal se ispupio. Zatim su se odvezli. Nitko mi ni rije nije rekao, a ja nisam pitao." Jerry je

slegnuo ramenima."Mora da ima neku groznu zaraznu bolest," rekla je Mary."Pretpostavljam. Ali mree? Nije to ba nain ophoenja dostojan ovjeka, ak ni

luaka..."Jako sam tiho rekao, "ugrizao je Sama Jaspera.""Oh, Kriste!" rekao je Jerry, pogledali smo se, podijelivi meusobno ledenu jezu uasa

i u tom je trenutku banuo Larsen...Larsen je uao, njegovo je strogo, hladno lice sada vrvjelo od emocija, a itavo vitko

tijelo bilo napeto i drhtavo.Ignorirajui Mary i mene, isprijeio se pred Jerryja."Zato mi, dovraga, nisi rekao da je netko napadnut?" vikao je."Polako," rekao je Jerry, izbacivi veliku vilicu van."Tko je napadnut? Rekao si da nije uspio ui u sobu kod Jaspera...""Pa, sada, jesam li to rekao? Pa, pretpostavljam da sam to rekao jer je to istina." govorio

je Jerry kontrolirajui bijes; Larsen mu se nije sviao, a nije mu se sviao ni takav pristup.Larsen se malo povukao.

Smirenijim tonom, rekao je: "uo sam da je svjetioniar napadnut.""Da. Je. To je bilo prije no to se zakljuao u sobu s lanternom, u redu? Ozlijeen je

neto prije toga.""Isuse! Trebao si mi rei, Muldoone!""Stvarno? E sad, kako sam ja to mogao znati? Nikad mi nisi rekao ni rije. Momak je

napadnut, nije jako ozlijeen, odveo sam ga u kliniku ... gdje je tu problem?""U kliniku? Tamo je sada?""Tamo sam ga zadnje vidio."


27/6227

"Prije koliko je to bilo?" odrezao je Larsen. I onda nastavio, "razmisli jako dobro,Muldoon. Molim te." Jerry je pogledao na sat i onda u mene. "Prije otprilike tri sata."

Larsen se okrenuo prema meni rekavi: "Tko si sad, dovraga, ti?"Da, bilo je to prije tono tri sata," kazao je Jerry."Oh, Kriste." rekao je Larsen. Bio je blijed, a oi su mu, uveane naoalama, bile

ogromne. Okrenuo se ukoeno kao da mu je kraljenica bila privrena za pod, a on je

Documents

David Case-Pelikanov greben.pdf