Darko Grundler

Kako radi raunalo

Varadin, rujan 2004.

Edicija: Naslov knjige: Autor: Naklada:

PC kola Kako radi raunalo Dr. sc. Darko Grundler PRO-MIL d.o.o. za nakladu, informatiku i edukaciju Varadin, R. Bokovia 20, 42000 Varadin, tel: 042 / 203 981, 233 971, fax: 042 / 203 991, www.pro-mil.hr Nenad Milija Ivica Kruhoberec, Mea Media d.o.o. Zrinka Ostovi PRO-MIL d.o.o. Ruica Greguri, dipl. uitelj hrv. jezika PRO-MIL d.o.o. Nenad Milija Prof. dr. sc. Mirko ubrilo Prof. dr. sc. Ratimir Kvaternik Tiskara Varteks, Varadin

Urednik: Grafika priprema: Ilustracije: Fotografije: Lektura: Korektura: Naslovnica: Recenzenti: Tisak:

ISBN 953-7156-06-0 Copyright PRO-MIL d.o.o. za nakladu, informatiku i edukaciju, Varadin

Sva prava pridrana. Nije doputenno javno upotrebljavati ili reproducirati ni jedan dio knjige u bilo kojem obliku bez prethodne pismene dozvole autora i nakladnika. Sve o emu smo pisali u ovoj knjizi, uspjeno je primijenjeno na raunalima, stoga ne snosimo nikakvu odgovornost za eventualnu tetu koja bi se mogla povezati s uputama iz knjige. Pojmovi za koje se zna da su zatitni znakovi napisani su poetnim velikim slovom. Nakladnik ne moe provjeriti tonost niti eli utjecati na vjerodostojnost zatitnih znakova. Raunala i ureaje za potrebe snimanja ustupili: MELCOMP d.o.o. i PRO-MIL d.o.o.

PredgovorPisac knjige iz podruja raunalstva sree se s nekoliko potekoa o kojima pisci ostalih tekstova uglavnom ne moraju razmiljati. Prva je dvojba kome zapravo namijeniti knjigu. Zbog sloenosti i obima informacija u burnom i promjenljivom podruju raunalstva nije mogue napisati tekst koji bi bio jednako podoban za sve. Ako je tekst namijenjen nestrunjacima, onda moraju biti izostavljene mnoge tehnike pojedinosti. Ako je pak namijenjen strunjacima, onda treba izostaviti objanjenja temeljnih naela rada. Pa kome je onda zapravo namijenjena ova knjiga? Autorovo iskustvo na temelju prethodnih slinih izdanja je da tu knjigu itaju uglavnom svi oni koji doista ele nauiti neto o naelu rada raunalstva, a ne samo o povrnim znaajkama trenutne tehnologije. Meu njima znaajno mjesto zauzimaju nastavnici srednjih kola i studenti fakulteta. Sljedea velika grupa moguih itatelja su oni koji po prvi put kupuju raunalo i ele saznati neto o razliitim dijelovima raunala iji su vlasnici upravo postali. Trea su skupina oni koji ele imati neku vrstu prirunika u kojem su na jednom mjestu sustavno i cjelovito obraeni svi znaajniji dijelovi raunala i prikljunih ureaja. I, naravno, potencijalni itatelji su svi oni koje zanima podruje raunalstva iz bilo kojeg razloga. Tim i takvim itateljima podreen je stil pisanja i obim knjige. Sljedea je potekoa aktualnost teksta. Naime, promjene u podruju raunalstva tako su brze da se moe bez velikog pretjerivanja rei da dio napisanog zastarijeva ve u trenutku kad se knjiga pojavi na tritu. Posebno to vrijedi za tehnike znaajke raunala i raunalnih ureaja. Zato je teite ove knjige na naelima djelovanja raunala i raunalne tehnologije, a ne na trenutnom tehnolokom stanju i pojedinim rjeenjima koja se mogu nai na tritu. Naravno da nije mogue sasvim izbjei opis trenutnog stanja, ali uz poznavanje naela moe se razumjeti u kojem se smjeru mijenja tehnologija i to je za oekivati. Nije jednostavno niti izabrati to od mnotva podataka navesti u knjizi. Raunalo i raunalni ureaji su sloene naprave koje imaju mnogo znaajki i o svakoj od tih znaajki moglo bi se mnogo toga napisati. Zato

III

PRO-MIL

valja izdvojiti bitne znaajke i njih opisati na takav nain da se razumije to one znae i u kojem su smislu vane za korisnika. Razumljivost teksta zbog ogranienog obima i oekivanog irokog kruga italaca moe se poveati odreenim pojednostavljenjima i usporedbama. To nuno vodi odreenoj netonosti i zato se u ovoj knjizi nastojalo to uiniti tako da to nije nakodilo temeljnom naelu i da ne zavede itatelja na pogreni misaoni put. U knjizi nisu opisani postupci spajanja i sastavljanja raunala, dakle ova knjiga ne pripada u skupinu tekstova "sam svoj majstor". Ima vie razloga za to. Prvi je da bi time obim knjige znatno narastao i tako bi knjiga ve na prvi pogled postala odbojna i preskupa. Drugi je da su mnoge od takvih uputa zbog brze promjene tehnologije kratkog vijeka pa ubrzo postaju zastarjele i beskorisne. Trei je razlog to je danas na Internetu mogue pronai podrobne i aktualne tekstove te vrste pa e se poduzetniji korisnici snai na taj nain. Mnogo je lake pronai takve tekstove nego sustavno i cjelovito obraena naela rada i objanjenja djelovanja raunala ime se bavi ova knjiga. Sve su to razlozi koji su naveli autora da izostavi konkretna uputstva za sastavljanje raunala. U knjizi su opisana osobna raunala i sve ono to je vezano uz njih. Pod osobnim raunalima autor smatra raunala koja imaju dvije vane znaajke: cijena im je takva da ih moe kupiti pojedinac prosjenih prihoda i u naelu ih rabi samo jedna osoba. Danas su takva raunala u stanju obavljati razliite i sloene zadae pa ih ne moemo, kao nekad, smatrati samo zgodnim igrakama. Mnogi su u novije doba odluili kupiti raunalo zbog Interneta i svega to on prua pa je pristup Internetu postao vana funkcija osobnog raunala. Za osobna raunala uvrijeio se i naziv PC (ita se pi si). Taj naziv potjee od prvog osobnog raunala koje je proizvela tvrtka IBM 1981. godine, a imalo je trgovaki naziv IBM PC. PC je kratica od engl. personal computer to u prijevodu znai osobno raunalo. Utjecaj IBM PC raunala na daljnji razvoj bio je velik pa se moe rei da je veina dananjih raunala zapravo usavrena inaica IBM PC raunala. Moe se opravdano postaviti pitanje smislenosti ovakve knjige u doba sveprisutnog Interneta. Sve to je opisano u ovoj knjizi moe se uz malo truda nai na Internetu i to vjerojatno bolje i podrobnije opisano nego to je to ovdje. Toga je autor potpuno svjestan. Ono to se, meutim, ne moe lako nai na Internetu su sve te informacije objedinjene, svedene na otprilike podjednaki obim i razinu i, naravno, napisane na hrvatskom jeziku. Uz to, na Internetu je uvijek prisutno pitanje vjerodostojnosti pronaenih podataka pa se i to moe smatrati jednim od razloga nastanka ove knjige. Vano je pitanje i raunalno nazivlje. Tu se jo uvijek uvelike vode rasprave za i protiv. Ve i oko samog naziva "raunalstvo" ili "raunarstvo"

Iv

PRO-MIL

stvari nisu sasvim jasne, a da ne spominjemo mnotvo ostalih naziva koji su redovno izvorno engleski. Kako je rije o mladom podruju, jezik ponekad ne stie pratiti razvoj tehnologije pa se neprestano javljaju novi pojmovi za koje ne postoje odgovarajui hrvatski nazivi. Tu postoje tri glavna stava. Prvi je da nita ne treba prevoditi ve da je sasvim dovoljno i primjereno rabiti izvorne, engleske, nazive "jer i tako nitko nee govoriti te vae izmiljotine". To je naravno stav onih koji ne razumiju vanost vlastitog identiteta niti razumiju da je i tehniko nazivlje dio ope kulture nekog naroda. Da je po njihovom, danas ne bismo imali rijei kao to su: kolodvor, kiobran ili sredite. Te su rijei uvedene u hrvatski jezik jednako tako kao tipkovnica. Druga je krajnost stav da treba prevoditi ba sve nazive i da treba ustrajati na njihovoj uporabi. Tu naravno nema prigovora svijesti o kulturnoj vanosti, ali ima prigovora o nerealnim oekivanjima. Kako se mnogo puta u povijesti pokazalo, vrlo je teko ako ne i nemogue pod svaku cijenu nametnuti nazivlje koje ljudi iz raznih razloga ne ele prihvatiti. Tako unato svim naporima ljudi govore i vjerojatno e uvijek govoriti: telefon, monitor, skener itd. Trei je stav onaj koji zagovara i autor ove knjige ravnotea, umjerenost. Autor smatra da je zadaa pisca knjiga na hrvatskom jeziku promicati, pa ako je potrebno, i uvoditi hrvatsko nazivlje. Ako se, meutim, pokae da ni nakon dueg napora novi ili predloeni naziv nije uao u jezik i nitko ga ne rabi, nema smisla tvrdoglavo inzistirati na njemu. Jedan od vanih preduvjeta novouvedenog hrvatskog naziva jest dopadljivost i kratkoa. Tako su primjerice u hrvatski jezik uli nazivi: mi, tipkovnica i suelje, ali nisu npr.: predonik, suosnik i ovrsje. No autor se eli ovdje nedvojbeno izjasniti. Kad god je to mogue, autor e sustavno rabiti hrvatsko nazivlje, a zbog onih koji tek poinju usvajati podruje raunalstva na hrvatskom jeziku u zagradi e napisati istoznanice i izvorno nazivlje. I na kraju, ali nikako najmanje vano - itanje svake knjige, pa i ove, trebalo bi itatelju pruiti odreeno zadovoljstvo. Autor to smatra vanom znaajkom svake knjige i imao je to na umu piui ovu knjigu. Koliko je uspio ostaje vama prosuditi. Autor U Kutini 13. srpnja 2004.

v

PRO-MIL

KazaloVRsTe RauNaLa ..........................................................................I-1 1.1. stolna raunala ....................................................................... I-3 1.2. Prijenosna raunala (engl. notebook).................................... I-6 1.3. Runa raunala (engl. PDA) ................................................I-11 1.4. Mobilni telefoni s ugraenim raunalom ..........................I-15 ObRaDa PODaTaKa.................................................................... II-1 2.1. Temeljni pojmovi ................................................................. II-3 2.2. Kodovi i kodne norme ......................................................... II-5 ASCII kod .......................................................................................... II-6 Unicode i ISO/IEC 10646................................................................ II-8 Hrvatski znakovi i kodne norme ................................................II-10 2.3. Tajnost podataka ................................................................ II-13 2.4. arhiviranje i saimanje ..................................................... II-18 2.5. Otkrivanje i ispravljanje pogreaka nastalih pri prijenosu podataka ..................................................................................... II-24 TeMeLJNa GRaa RauNaLa ...............................................III-1 3.1. sredinja jedinica za obradu (engl. CPU) ........................ III-4 Procesor (mikroprocesor) ..............................................................III-4 3.2. Memorija ............................................................................III-11 RAM ................................................................................................ III-11 SRAM .............................................................................................. III-12 DRAM ............................................................................................. III-14 Flash memorija .............................................................................. III-17 Memorijski kljui (engl. USB memory key) ........................... III-18 PC Card (PCMCIA). .................................................................... III-18 Flash kartice ................................................................................... III-19 ROM ................................................................................................ III-20 Brza priruna memorija (engl. cache)....................................... III-21 Brza priruna memorija diska (engl. disk cache) .................... III-22 3.3. ulazno-izlazni sklopovi ...................................................III-24 Paralelna vrata (engl. paralel port) ............................................ III-24 Serijska vrata (engl. serial port).................................................. III-27 Prikljuak za igre (engl. game port) ........................................... III-31 IrDA (engl. infrared port) ............................................................ III-32 Bluetooth ........................................................................................ III-33

vII

PRO-MIL

3.4. sabirnice ............................................................................III-36 Unutarnje sabirnice ...................................................................... III-36 PCI sabirnica ................................................................................. III-37 ISA sabirnica .................................................................................. III-39 AGP sabrinica ................................................................................ III-40 Vanjske sabirnice........................................................................... III-42 USB sabirnica ................................................................................ III-42 IEEE 1394 sabirnica ...................................................................... III-44 SCSI sabirnica................................................................................ III-45 3.5. Ostali dijelovi raunala ....................................................III-48 Matina ploa ................................................................................ III-48 Jedinica za napajanje (engl. power supply) ............................... III-50 Neprekidno napajanje (engl. UPS) ............................................ III-51 Ventilator ........................................................................................ III-52 Kuite raunala ............................................................................ III-54 uLaZNI uReaJI .......................................................................... IV-1 4.1. Tipkovnica ........................................................................... IV-3 Raspored znakova na tipkovnici ...................................................IV-7 4.2. Pokazni ureaji ................................................................. IV-10 Mi ................................................................................................... IV-10 Osjetilna ploha (engl. touchpad, trackpad) ............................. IV-15 Pomina kuglica (engl. trackball) .............................................. IV-16 Minijaturna palica (engl. pointing stick, mini joystick) .......... IV-17 Palica (engl. joystick) .................................................................... IV-17 Osjetilni zaslon (engl. touch screen) .......................................... IV-19 4.3. ureaji za unos slike ......................................................... IV-22 Grafika ploa (engl. graphic tablet, digitizing tablet)........... IV-22 Skener.............................................................................................. IV-26 Razluivost skenera ...................................................................... IV-27 Dubina boja skenera ..................................................................... IV-29 Dinamiki raspon skenera .......................................................... IV-30 Sijalica ............................................................................................. IV-30 CCD pretvornik (engl. charge coupled device)........................ IV-31 Kalibracija boja .............................................................................. IV-31 Formati zapisa ............................................................................... IV-32 Spajanje skenera s raunalom..................................................... IV-32 Stolni skener .................................................................................. IV-34 Skener za filmove i dijapozitive.................................................. IV-36 Runi skener .................................................................................. IV-36 Rotacijski skener ........................................................................... IV-37 3D skener ........................................................................................ IV-38 italo crtinog kda (engl. bar code scanner) ......................... IV-40 Digitalni fotoaparat ...................................................................... IV-43 Razluivost digitalnog fotoaparata ............................................ IV-44 Memorija digitalnog fotoaparata ............................................... IV-46 Baterije digitalnog fotoaparata ................................................... IV-47

vIII

PRO-MIL

Trailo digitalnog fotoaparata .................................................... IV-47 Zoom ............................................................................................... IV-48 Spajanje digitalnog fotoaparata s raunalom .......................... IV-48 Format zapisa digitalnog fotoaparata ....................................... IV-48 Prednosti i nedostaci digitalnog fotoaparata .......................... IV-48 Digitalna video kamera ................................................................ IV-49 Razluivost digitalnih video kamera ......................................... IV-50 Memorija digitalnih video kamera ............................................ IV-50 Baterije digitalnih video kamera ................................................ IV-50 Spajanje digitalne video kamere s raunalom ......................... IV-50 4.4. a/D pretvornik .................................................................. IV-52 4.5. ureaji za raspoznavanje govora..................................... IV-55 IZLaZNI uReaJI ...........................................................................V-1 5.1. Monitor ..................................................................................V-3 Veliina monitora ............................................................................. V-4 Razluivost monitora ....................................................................... V-4 Boja prikaza monitora ..................................................................... V-6 Kazalo.................................................................................................. V-6 Spajanje monitora s raunalom ..................................................... V-7 tedni naini rada monitora ........................................................... V-8 Monitor s katodnom cijevi ............................................................. V-9 Utjecaj monitora s katodnom cijevi na ureaje i ljude ............V-14 Monitor s tekuim kristalom (LCD monitor) ...........................V-15 Monitor s plinskom plazmom ......................................................V-20 OLED pokazivala ............................................................................V-23 Projektor ...........................................................................................V-25 5.2. Grafika kartica ...................................................................V-28 5.3. Pisa ......................................................................................V-30 Format pisaa i vrsta papira ..........................................................V-30 Brzina pisaa ....................................................................................V-31 Skup znakova i oblik slova ............................................................V-32 Memorija pisaa ..............................................................................V-32 Upravljanje pisaem ......................................................................V-33 Spajanje pisaa s raunalom ........................................................V-34 Viebojni pisai................................................................................V-34 Pisa s mlazom tinte.......................................................................V-36 Laserski pisa ...................................................................................V-40 Matrini pisa ..................................................................................V-46 Ostale vrste pisaa ..........................................................................V-50 5.4. Vienamjenski ureaji pisa/skener/faks/kopirni ureaj V-54 5.5. Crtalo ....................................................................................V-56 Crtalo s nepominim papirom .....................................................V-57 Crtalo s pominim papirom .........................................................V-58 Ostale vrste crtala ...........................................................................V-60 5.6. Zvuna kartica .....................................................................V-61 5.7. D/a kartice...........................................................................V-66

IX

PRO-MIL

uReaJI Za POhRaNu PODaTaKa I PROGRaMa ........... VI-1 6.1. Magnetski disk .................................................................... VI-3 Disketa .............................................................................................. VI-5 Formatiranje diskete..................................................................... VI-10 Tvrdi disk ........................................................................................ VI-11 Formatiranje tvrdog diska ........................................................... VI-16 Povezivanje tvrdog diska s raunalom...................................... VI-18 ATA.................................................................................................. VI-18 SATA ............................................................................................... VI-19 RAID ............................................................................................... VI-21 6.2. Magnetska vrpca ............................................................... VI-25 Magnetska vrpca s uzdunim zapisom .................................... VI-26 Magnetska vrpca s dijagonalnim zapisom ............................... VI-27 6.3. Magnetska kartica ............................................................. VI-30 6.4. Optiki disk ....................................................................... VI-31 CD-ROM ........................................................................................ VI-35 CD-R ............................................................................................... VI-38 CD-RW ........................................................................................... VI-40 Kapacitet CD optikih diskova .................................................. VI-42 Brzina CD optikih diskova ........................................................ VI-43 Priuvna memorija pogonskih mehanizama optikih diskova VI-45 Norme CD optikih diskova ....................................................... VI-45 DVD................................................................................................. VI-45 Kapacitet DVD optikih diskova ............................................... VI-48 DVD Video ..................................................................................... VI-48 DVD Audio .................................................................................... VI-49 DVD-ROM ..................................................................................... VI-49 DVD-R ............................................................................................ VI-49 DVD+R ........................................................................................... VI-50 DVD-RW ........................................................................................ VI-50 DVD+RW ....................................................................................... VI-50 DVD-RAM ..................................................................................... VI-51 Brzina DVD optikih diskova..................................................... VI-52 Norme DVD optikih diskova.................................................... VI-52 Kombinirani DVD/CD pogonski mehanizmi ......................... VI-54 MO disk .......................................................................................... VI-55 POVeZIVaNJe RauNaLa .......................................................VII-1 7.1 Prijenos digitalnih podataka .............................................VII-3 Brzina prijenosa podataka ...........................................................VII-4 7.2 Modem .................................................................................VII-5 7.3 IsDN ...................................................................................VII-11 7.4 DsL i aDsL ........................................................................VII-13 7.5 Zakupljeni vodovi .............................................................VII-14 7.6. Mrea .................................................................................VII-15 Topologija mree .........................................................................VII-16 Mreni protokol ...........................................................................VII-18

X

PRO-MIL

Mrena arhitektura......................................................................VII-22 Fiziki mediji za prijenos podataka ..........................................VII-24 Paketna mrea ..............................................................................VII-26 Fizika i prividna veza.................................................................VII-26 Lokalna mrea (LAN) .................................................................VII-27 Rasprostranjena mrea (WAN) ................................................VII-28 Mreni ureaji ..............................................................................VII-29 Beine mree (WLAN) .............................................................VII-35

XI

PRO-MIL

UvodKnjiga koju upravo itate opisuje temeljna naela rada osobnih raunala i ureaja usko vezanih uz osobna raunala. Teite knjige je na objanjenju naela djelovanja i razumijevanja meusobnog meudjelovanja raunala, njegovih sastavnih dijelova i prikljunih ureaja. Na mnogo mjesta ukratko su navedeni i povijesni podaci da bi itatelj imao cjelovitu sliku o razvoju pojedine tehnologije. U tekstu se rabi hrvatsko nazivlja kad god je to mogue, a izvorno nazivlje navedeno je u zagradi uz hrvatski naziv. Knjiga je podijeljena u osam poglavlja, a na kraju knjige je pojmovnik (indeks). Popratne slike ilustriraju vane pojmove i olakavaju razumijevanje teksta. U prvom su poglavlju ukratko opisane vrste raunala i njihove glavne znaajke. Raunala su svrstana prema najeoj podjeli s gledita korisnika i prema ponudi trgovaca. Kako su svi pojmovi podrobno objanjeni u daljnjim poglavljima, u prvom su poglavlju sasvim kratko nabrojene osnovne karakteristike pojedine skupine raunala. Osnovni pojmovi koje treba znati da bi se mogao pratiti ostatak teksta opisani su u drugom poglavlju. U te se pojmove ubrajaju: kodovi i kodne norme, saimanje i tajnost podataka, otkrivanje i ispravljanje pogreaka i dr. Ti se pojmovi pojavljuju u svim ostalim poglavljima pa ih je bilo potrebno objasniti. Tree poglavlje obrauje temeljnu grau raunala. Moe se rei da je u tom poglavlju obraeno sve ono to se nalazi unutar kuita osobnog raunala. Opisana je sredinja jedinica za obradu (CPU, procesor), razliite vrste memorija, ulazno izlaznih sklopovi, sabirnice i dr. Opisane su i ostali sklopovi bitni za rad raunala: matina ploa, jedinica za napajanje, kuite i dr.

XIII

PRO-MIL

U etvrtom su poglavlju opisani ulazni ureaji koji slue unosu podataka u raunalo. Meu ostalim opisani su: tipkovnica, mi, skener, digitalni fotoaparat i dr. Opisano je naelo rada i podruje primjene te prednosti i nedostaci pojedine skupine ureaja. Izlazni ureaji koji slue prikazu podataka ili predaji podataka drugim ureajima opisani su u petom poglavlju. Tu se ubrajaju: monitor, pisa, crtalo i dr. Opisane su i razliite tehnologije koje se rabe u pojedinim ureajima kako bi ih se moglo lake usporediti i ocijeniti njihova primjenljivost. esto poglavlje posveeno je ureajima za trajnu pohranu podataka u koje se ubrajaju magnetski mediji (diskovi, vrpce i kartice) i optiki mediji (CD, DVD). Opisana su naela rada i znaajke s gledita brzine pohrane, cijene pohrane, praktinosti uporabe i sl. Razmjena podataka meu raunalima je vano podruje opisano u sedmom poglavlju. Opisani su pojmovi vezani za razmjenu podataka (serijski i paralelni prijenos, sinkroni i asinkroni prijenos, brzina prijenosa podataka i dr.). Opisane su razliite mogunosti povezivanja raunala na manje i vee udaljenosti te prednosti i nedostaci pojedinog naina povezivanja. Opisane su lokalne i rasprostranjene mree i posebno objanjeni temeljni pojmovi koji su vezani uz njih, npr.: topologija mree, fizika i prividna veza, mediji za povezivanje raunala u mrei, djelotvornost mree i dr.

XIv

PRO-MIL

Vrste raunala 3 6 11 15Stolna raunala

Prijenosna raunala

Runa raunala

Mobilni telefoni s ugraenim raunalom

VRSTE RAUNALA

1. Vrste raunalaU ovom je tekstu rije o osobnim raunalima pa je s tog gledita odreen i izbor raunala i tehnologija o kojoj e se pisati. U predgovoru je opisano to e se u okviru ovog teksta smatrati osobnim raunalima. Osobna raunala mogu se svrstati u skupine prema razliitim svojstvima: raunalnoj snazi, cijeni, primjeni, temeljnoj grai, prenosivosti itd. S gledita prosjenog kupca najzanimljivija je podjela koja na neki nain objedinjuje namjenu, cijenu i veliinu. Shodno tome opisat emo ovdje etiri skupine raunala: stolna raunala, prijenosna raunala, runa raunala i mobilne telefone s ugraenim raunalom.

Slika 1.1. Stolno raunalo s monitorom s katodnom cijevi

1.1. Stolna raunalaStolna raunala (engl. desktop, PC) predviena su za smjetaj na jednom mjestu i nije predvieno njihovo esto prenoenje. Veina teksta ove knjige posveena je upravo stolnim raunalima, pa e ovdje samo ukratko biti spomenute glavne znaajke. Dimenzije stolnih raunala trebaju biti takve da se bez potekoa mogu smjestiti na ili uz radni stol, ukljuujui i sve prikljune ureaje. Iako se volumenom kuita stolna raunala mogu razlikovati u omjeru 1:3 moe se rei da je kuite prosjenog stolnog raunala priblinih dimenzija 350 mm x 180 mm x 400 mm. Izvor energije stolnog raunala je gradska mrea. Posredstvom jedinice za napajanje napon gradske mree pretvara se u istosmjerne napone 1.1

I-3

PRO-MIL

VRSTE RAUNALArazina potrebnih sklopovlju raunala. Za primjenu kod koje gubitak napona u gradskoj mrei moe izazvati neeljene posljedice raunalu se moe dodati jedinica za neprekidno napajanje (UPS). Ugraene komponente stolnih raunala uvelike ovise o proizvoau, modelu, cijeni i izboru kupca. Stolna raunala graena su tako da je mnoge komponente mogue naknadno ugraditi ili zamijeniti. Uobiajeno je da korisnik pri kupnji navede koje sve komponente eli ugraene u svoje raunalo i da mu trgovac sukladno eljama sastavi raunalo. Neki korisnici sami sastavljaju raunalo od kupljenih dijelova. Ugraeni procesor bitno odreuje znaajke i raunalnu snagu raunala. U veini modela raunala mogue je zamijeniti ugraeni procesor drugim modelom. U osobna raunala u veini se sluajeva ugrauju procesori tvrtki AMD ili Intel.

Slika 1.2. Stolno raunalo s LCD monitorom Monitor stolnih raunala je monitor s katodnom cijevi ili LCD s aktivnom matricom (engl. thin film transistor, TFT). Veliina ovisi o namjeni, ali najei su monitori veliine 15 i 17 palaca. Razluivost monitora je tipino: 800x600, 1.024x768 i 1.280x1.024. Za poslove koji ukljuuju izradu crtea pomou raunala rabe se monitori veih dimenzija i vee razluivosti. Tipkovnica stolnih raunala sastoji se obino od stotinjak tipki. Postoji mnogo modela s razliitim znaajkama, npr.: ergonomske tipkovnice, Dvorak tipkovnice, tipkovnice prilagoene Internetu itd. Pokazna naprava prijenosnog raunala u veini je sluajeva mi, a samo iznimno pomina kuglica ili palica za igru. Mi je obvezni ulazni ureaj stolnih raunala.

I-4

PRO-MIL

1.1

VRSTE RAUNALADodatnih sklopova za proirenja (kartica) za ugradnju u stolno raunalo ima mnogo i najrazliitije su namjene. Zbog toga kod kupovine raunala korisniku ostaje odreena sloboda naknadnog poboljanja raunala ugradnjom dodatnih sklopova. Ugradnja je jednostavna i u veini sluajeva moe je obaviti i korisnik bez posebnog znanja iz podruja raunalstva. Grafika kartica, modem i mrena kartica mogu biti ugraeni ili se mogu naknadno dodati. Mnoga osobna raunala imaju ih ugraene na matinoj ploi. Po potrebi korisnik moe iskljuiti ugraene sklopove i dodatno ugraditi kartice s boljim ili njemu potrebnim svojstvima. esto se raunala povezuju u mreu i na Internet pa je sve vie raunala s ugraenom mrenom karticom i modemom. Mnoga raunala imaju ugraen i jeftini grafiki sustav za prikaz slike na monitoru. Zbog cijene kvalitetniji grafiki sustavi se malokad ugrauju na matinu plou, ve ih treba dodati naknadno (grafike kartice).

Slika 1.3. Prikljunice stolnog raunala Prikljunice stolnog raunala (USB, mrena prikljunica, serijska i paralelna vrata, prikljuak za mi, tipkovnicu, zvunike, itd.) su ugraene na matinu plou i sastavni su dio svakog stolnog raunala. Vrsta i broj prikljunica ovisi o proizvoau i modelu pa prije kupnje treba provjeriti odgovaraju li prikljunice potrebama. Mogunost beine komunikacije stolna raunala uglavnom nemaju ugraenu, ve se mora naknadno ugraditi dodavanjem odgovarajuih kartica. Troak popravka stolnog raunala ovisi o vrsti kvara, ali se u naelu popravak isplati. Stolna su raunala sastavljena tako da je relativno lako zamijeniti neispravni dio jer je veina dijelova spojena meusobno prikljunicama. Popravak se svodi za zamjenu neispravne kartice, matine ploe, jedinice za napajanje, procesora i samo iznimno neke druge komponente. Zalemljene komponente se u naelu ne mijenjaju ve se mijenja kompletan sklop na kojem se neispravni dio nalazi (cijela kartica ili cijela matina ploa). Cijena stolnih raunala je u velikom rasponu (1:10) i ovisi o znaajkama meu kojima su npr.: procesor, memorija, frekvencija takta, ugraeni sklopovi i dr. Namjena stolnih raunala vrlo je raznolika: od uenja i igre preko uredskog poslovanja do zahtjevnih znanstvenih prorauna. 1.1

I-5

PRO-MIL

VRSTE RAUNALA 1.2. Prijenosna raunala (engl. notebook)Prijenosna raunala su graena tako da ih je relativno lako prenositi i rabiti na razliitim mjestima, ukljuujui i mjesta gdje nema prikljuka gradske elektrine mree niti telefonskog prikljuka. Mogu se sklopiti tako da su veliine malo vee knjige. Prijenosna raunala moraju imati veinu znaajki stolnih raunala, ukljuujui razliite dodatke: DVD, disketnu jedinicu, mi, modem i dr., a uz to zadovoljiti i posebne uvjete. Male dimenzije i to manja teina su vane znaajke prijenosnih raunala, posebice za korisnike koji esto putuju. Postoje tri glavne skupine prijenosnih raunala glede dimenzija (poredana od veeg prema manjem): engl. laptop (2 kg do 4 kg), notebook (2 kg do 4 kg) i subnotebook (1 kg do 2 kg). U zagradama je navedena priblina masa raunala iz pojedine skupine. Granice nisu jasno izraene pa je stvar promidbe u koju e skupinu proizvoa svrstati svoje raunalo. Ponekad se rabi i opi naziv engl. portable za sve vrste prijenosnih raunala. Veina suvremenih prijenosnih raunala svrstava se u skupinu engl. notebook (engl. notebook = hrv. biljenica). Ovisno o modelu i ugraenim komponentama teina prijenosnih raunala je u rasponu od priblino 1 kp do 3 kp. Tome jo treba dodati teinu vanjskog adaptera za napajanje koji tei priblino 0,5 kp. Prijenosna raunala najlake je nositi u za to napravljenim torbicama u koje stanu i razni dodaci uz raunalo, primjerice adapter za napajanje, kabeli i dr.

Slika 1.4. Prijenosno raunalo

I-6

Mogunost rada bez vanjskog izvora energije je bitna odlika prijenosnog raunala. Svako prijenosno raunalo ima ugraen akumulator i moe raditi neko vrijeme bez vanjskog izvora napajanja. Koliko e to biti, uvelike ovisi o proizvoau i ugraenom akumulatoru. to je akumulator veeg kapaciteta, to je due vrijeme rada, ali i vea teina i

PRO-MIL

1.2

VRSTE RAUNALAcijena raunala. Zato se kao kompromisno rjeenje najee bira akumulator koji moe napajati raunalo u rasponu od 2 do 5 sati. Kapacitet baterija mjeri se u mAh i kod veine prijenosnih raunala je u rasponu od 3.000 mAh do 5.000 mAh. Suvremena raunala rabe LiIon (engl. lithium ion battery) akumulatore, dok su starija rabila NiMH (engl. nickel-metal hydride cells) ili jo ranije NiCd (engl. nickel-cadmium) akumulatore. Akumulator ima ogranien broj punjenja i pranjenja (priblino 500), a tijekom vremena opada mu kapacitet pa ga je potrebno zamijeniti nakon 2 do 5 godina uporabe. To jedna od velikih mana prijenosnih raunala.

Slika 1.5. Akumulator prijenosnog raunala NiCd akumulatori imaju nedostatak poznat pod nazivom memorijski uinak, a oituje se u smanjenju kapaciteta akumulatora pri nepropisnom punjenju. Ako se taj akumulator puni nakon to je tek djelomice ispranjen on "pamti stanje ispranjenosti i ubudue nije mogue rabiti puni nazivni kapacitet akumulatora. Zbog toga pri opetovanom ponavljanju punjena NiCd akumulatora koji nije sasvim ispranjen njegov kapacitet moe znaajno opasti. Kod novijih vrsta akumulatora, npr. NiMH i LiIon nema memorijskog uinka, no unato toga treba se pridravati uputstva o pravilnom punjenu akumulatora i rabiti prikladne punjae. Ugraene komponente su kod prijenosnog raunala mnogo vanije nego kod stolnog jer ih je kod prijenosnog raunala nepraktino i skupo naknadno dodavati. Zato mnoga prijenosna raunala imaju ve tvorniki ugraen: tvrdi disk, CD ili DVD pogonski mehanizam, disketnu jedinicu, zvunike i dr. Kod veine prijenosnih raunala predvieno je dodavanje samo RAM memorije dodavanjem SODIMM memorijske kartice (engl. small outline dual inline memory module). S donje strane raunala postoji poklopi koji treba otvoriti i zatim u prikljunicu utaknuti SODIMM karticu. Ugraeni procesor moe biti isti kao u stolnih raunala ili posebna vrsta graena za prijenosna raunala. Uglavnom se ugrauju AMD, Pen1.2

1.2 - I-7

PRO-MIL

VRSTE RAUNALAtium i Centrino procesori. Centrino procesori tvrtke Intel su posebna vrsta procesora konstruirana za prijenosna raunala. Osim smanjenja potronje energije i manjeg zagrijavanja Centirno procesori objedinjuju niz tehnologija vanih za prijenosna raunala: podrku za beine veze i USB, prilagodbu radnog takta optereenju procesora (ime se tedi energija) i mnoge druge znaajke bitne za prijenosna raunala. Monitor prijenosnih raunala je LCD veliine 14 ili 15 palaca. Kako je monitor sastavni dio raunala, ne moe se mijenjati pa pri kupnji to treba imati na umu. Razluivost monitora je u istom rasponu kao i razluivost monitora stolnih raunala, tipino: 1.024x768 i 1.280x1.024. Treba znati da je LCD monitore, za razliku od monitora s katodnom cijevi, najbolje rabiti na nazivnoj razluivosti. Iako se mogu podesiti i za prikaz razluivosti razliitih od nazivne, slika nee biti tako dobra (tamni rubovi, "gruba" slika, sjene i sl.) kao na nazivnoj razluivosti. Kod svih se prijenosnih raunala moe prikljuiti i vanjski monitor. Tipkovnica prijenosnog raunala je manja od tipkovnice stolnog raunala, zbog ega ima i manje tipki koje onda imaju vie funkcija. Obino se dodatne funkcije aktiviraju istodobnim pritiskom tipke Fn i tipke koja ima viestruke funkcije. Uz to, tipke su redovito manje nego kod tipkovnica stolnih raunala pa je s njima tee tipkati. Kod nekih je prijenosnih raunala mogue dodatno prikljuiti tipkovnicu stolnog raunala.

Slika 1.6. Pokazna naprava prijenosnog raunala Pokazna naprava prijenosnog raunala ugraena je u tipkovnicu jer se pretpostavlja da e korisnik morati raditi na mjestima gdje nema mjesta za mia (npr. u vlaku). Te su pokazne naprave razliite konstrukcije: pomine kuglice, plohe osjetljive na dodir i sl. Svako prijenosno raunalo ima i mogunost prikljuenja uobiajenog mia (obino posredstvom USB sabirnice). Dodatni sklopovi za proirenja (kartice) moraju biti posebno graeni da bi se mogli ugraditi u prijenosno raunalo, a mnogi modeli uope nemaju mogunost dodavanja takvih sklopova. Veina prijenosnih

I-8

PRO-MIL

1.2

VRSTE RAUNALAraunala ima jedan ili dva PC Card (PCMCIA) utora u koje se mogu prikljuiti PC Card dodaci (memorija, modem, mrena kartica i dr.). To je vano jer, osim tog utora, esto ne postoji druga mogunost dodavanja sklopova za proirenje. Modem i mrena kartica ugraeni su u veinu suvremenih prijenosnih raunala. Iako se kod starijih modela mogu dodati izvana, treba svakako kupiti raunalo s ugraenim navedenim komponentama. Mogunost spajanje na Internet i u mreu je vano svojstvo prijenosnih raunala pa su i navedeni dodaci bitni. Slika 1.7. Prikljunice prijenosnog raunala Prikljunice prijenosnog raunala (USB, mrena prikljunica, serijska i paralelna vrata, prikljuak za mi, tipkovnicu, zvunike, itd.) omoguuju prikljuak razliitih ureaja. to je tih prikljunica vie, to bolje jer kod prijenosnog raunala ne postoji mogunost naknadnog dodavanja sklopovlja. Pri tome treba upozoriti da mnoga suvremena prijenosna raunala vie nemaju prikljunicu serijskih vrata. Mogunost beine komunikacije je vrlo poeljna znaajka. Korisnik prijenosnog raunala eli biti to pokretniji pa je povezivanje s drugim raunalima i vanjskim ureajima bez ica dobrodolo. Obino prijenosna raunala imaju mogunost sljedeih naina beinog komuniciranja: IrDA, Bluetooth i WLAN (engl. wireless LAN). Dok je IrDA ugraena tvorniki u veinu prijenosnih raunala, Bluetooth i WLAN ugrauje se samo u neke (skuplje) modele. Pri kupnji novog prijenosnog raunala poeljno je izabrati model koji ima sve tri navedene mogunosti. Pri tome se IrDA i Bluetooth rabe za povezivanje ureaja u neposrednoj blizini, npr. runog raunala i pisaa, a WLAN za beino umreavanje i na neto veu daljinu (stotinjak metara). Troak popravka prijenosnog raunala je bitno vei od troka popravka stolnog raunala. Zbog naina grae, kod koga je veina komponenti zalemljena na matinu plou, cijena popravka prijenosnog raunala izvan jamstvenog roka najee je takva da se popravak ne isplati. Cijena raunala bitno odreuje i namjenu raunala. Suvremena prijenosna raunala su priblino dvostruko do trostruko skuplja od stolnih raunala priblino istih znaajki. Time je uvelike odreeno i podruje njihove primjene. Trenutno se glede namjene prijenosna raunala mogu podijeliti u tri skupine. U prvu skupinu pripadaju poslovna prijenosna raunala koja se rabe na putovanju. Uz njih, korisnik u uredu 1.2

I-9

PRO-MIL

VRSTE RAUNALAuvijek rabi i stolno raunalo pa prijenosno raunalo moe biti neto skromnijih znaajki. U drugu skupinu pripadaju prijenosna raunala koja u potpunosti zamjenjuju stolna raunala. To je jedino raunalo koje korisnik ima pa mora imati sve znaajke stolnog raunala. U treu skupinu pripadaju vrlo skupa, lagana i mala prijenosna raunala, koja se ponekad nazivaju i ultralaka. Redovito sadre manje ugraenih ureaja od prethodne dvije skupine (npr. nemaju pogonski mehanizam optikih diskova). Zbog malih dimenzija vrlo su pogodna za esta putovanja pa ih rabe poslovni korisnici koji si ih mogu priutiti (statusni simbol).

I-10

PRO-MIL

1.2

VRSTE RAUNALA 1.3. Runa raunala (engl. PDA)Runa raunala (dlanovnici, engl. handheld, palmtop, personal digital assistant, PDA) su raunala veliine kalkulatora. Zamjena su za papirnate biljenice i rokovnike u suvremenom informatikom dobu. Osim svoje temeljne namjene voenja osobnih podataka i biljeaka, danas runa raunala raspolau mnogim funkcijama svojstvenim stolnim raunalima: snimanje i reprodukcija zvuka, prikaz pokretnih i nepokretnih slika, beino komuniciranje i povezivanje u mreu i dr. Moe se rei da danas runa raunala mogu ono to su stolna mogla prije desetak godina. Za razliku od prijenosnih raunala, runa raunala nisu nikad zamjena za stolna raunala, ve imaju posebnu i od njih razliitu namjenu. Runa su raunala takvih dimenzija da ih korisnik moe cijelo vrijeme imati uz sebe. Zbog ogranienih dimenzija, pa time i memorije, u naelu su predviena za unos i itanje kratkih zabiljeki ili dokumenata. Ugraeni procesor je bitno manje raunalne snage od onih ugraenih u stolna ili prijenosna raunala pa su runa raunala i bitno sporija od njih.

Slika 1.8. Runo raunalo Male dimenzije i to manja teina bitne su kod runih raunala. Vano je da ih korisnik moe nositi u depu ili torbici i da su lagani. Donja granica dimenzija odreena je upotrebljivou, tj. dovoljno velikim pokazivalom i mogunou jednostavnog unosa podataka. Gornja granica je odreena praktinou i dopadljivou ureaja. Veina runih raunala je priblinih dimenzija 100 mm x 70 mm x 10 mm. U svakom sluaju, runo raunalo mora ugodno stati u dlan. Mogunost rada bez vanjskog izvora energije je kod runih raunala obvezna. Za razliku od prijenosnog raunala, runa raunala praktino uvijek rade bez vanjskog izvora energije jer se dre u dlanu pa bilo 1.3

I-11

PRO-MIL

VRSTE RAUNALAkakav kabel ometa korisnika. Zbog toga bi bilo poeljno da ugraeni akumulator ima to vei kapacitet, ali i da bude to manjih dimenzija. Teina i dimenzija runih raunala je jako vana pa veina ima akumulator kapaciteta priblino 500 mAh 1.500 mAh. Uz takav akumulator runo raunalo moe raditi 3 do 5 sati.

Slika 1.9. Runo raunalo s prikljukom za razmjenu podataka Razmjena podataka sa stolnim ili prijenosnim raunalom je nuna jer je runo samo jedno od raunala kojima se korisnik slui. Podatke koje unosi u runo raunalo u veini sluajeva eli prenijeti u stolno raunalo i obrnuto podatke iz stolnog raunala u runo. Ta se razmjena podataka ili sinkronizacija odvija u trenu kad korisnik spoji svoje runo raunalo sa stolnim. Spojiti se moe pomou kabela i prikladnog podnoja u koje se runo raunalo utakne (engl. cradle) ili beinom vezom. Programi za razmjenu podataka napravljeni su tako da se podaci automatski razmijene i sinkroniziraju im korisnik utakne runo raunalo u podnoje. Operacijski sustav runih raunala mora zadovoljiti brojne posebne zahtjeve od toga da radi bez tvrdog diska pa do ogranienja pokazivala i rada bez tipkovnice i mia. Jedan od popularnijih operacijskih sustava za runa raunala je inaica Microsoft Windows-a prilagoena runim raunalima, npr. Microsoft Windows Mobile 2003. Runa raunala tvrtke Palm primjerice rabe operacijski sustav Palm OS. Postoji mnogo programa koji se mogu instalirati na runa raunala a meu njima su i osiromaene inaice popularnih programa za stolna raunala,npr.: program za obradu teksta (Word), za proraunske tablice (Excel), za prikaz multimedijskih sadraja (Media Player) i dr. Postoje i mnogi besplatni programi razliite namjene koje korisnik moe jednostavno instalirati na svoje runo raunalo. Ugraene komponente su kod prijenosnog raunala vrlo ogranienih mogunosti zbog malih dimenzija i malog kapaciteta baterije. Zato runa raunala nikad nemaju ugraen tvrdi disk ili pogon za optike diskove. Ureaji koji su ugraeni, npr. zvunici, vrlo su skromnih mogunosti i minijaturnih dimenzija.

I-12

PRO-MIL

1.3

VRSTE RAUNALAUgraen procesor je posebne vrste graen za runa raunala. Postoji znatno manje modela procesora nego kod stolnih i prijenosnih raunala (npr. Intel XScale, Intel StrongARM, Motorola DragonBall MX1), a i frekvencije takta (200 MHz 400 MHz) i raunalna snaga su im bitno manje. Monitor prijenosnih raunala je LCD priblinih dimenzija 70 x 50 mm i razluivosti 160x160, 320x240, 320x480 i sline. Pojavili su se i modeli razluivosti prikaza 640x480 to odgovara VGA razluivosti stolnih raunala kakva je bila uobiajena prije desetak godina. Kod jeftinijih modela pokazivalo je jednobojno, a kod skupljih u boji. Zbog ogranienja dimenzija ne postoji mogunost ugraivanja veeg pokazivala pa nema smisla ni mnogo vea razluivost. Tipkovnica prijenosnog raunala je prividna tipkovnica na zaslonu LCD pokazivala. Zbog dimenzija runog raunala nema mjesta za ugradnju tipkovnice pa se ona prikazuje na zaslonu monitora. Tipka se pomou plastinog dodatka (tapia, engl. stylus) koji lii na malu olovku na zaslonu osjetljivom na dodir (engl. touchscreen). Osim tipkovnicom podaci se mogu unositi i slobodnim upisom jer veina runih raunala ima mogunost raspoznavanja rukopisa. tapi u kombinaciji sa zaslonom osjetljivim na dodir slui i kao pokazna naprava, tj. zamjena za mia stolnih raunala.

Slika 1.10. Unos podataka kod runog raunala pomou tapia Dodatni sklopovi za proirenja (kartice) mogu se dodavati izvana u za to predvien utor (prikljunicu). Obino je rije utoru prilagoenom za CompacFlash (CF) ili Secure Digital (SD) memorijske kartice, ali se na njih mogu ukljuiti i drugi ureaji. Postoji samo jedan utor pa je istodobno mogue dodati samo jedan dodatak, npr. memoriju, modem, GPS ureaj i dr. Svi ti ureaji moraju biti graeni posebno za tu namjenu pa su relativno skupi. Osim navedenog utora za proirenje runa raunala nemaju prikljunica, npr. serijsku ili paralelnu. To i nije neki nedostatak s obzirom na namjenu runog raunala. 1.3

I-13

PRO-MIL

VRSTE RAUNALA

Slika 1.11. Utor (prikljunica) za dodatke runom raunalu (s napola umetnutom memorijskom karticom) Mogunost beine komunikacije je bitna kod runih raunala pa ona obvezno imaju ugraenu neku od takvih mogunosti, najee IrDa. Skuplji modeli imaju ugraene tri mogunosti: IrDA, Bluetooth i Wireless LAN (WLAN). Posredstvom takvih veza runo raunalo moe razmjenjivati podatke s drugim runim raunalima, sa stolnim i prijenosnim raunalima ili se umreiti u lokalnu mreu. Beina se veza uz pomo vanjskog mobilnog telefona koristi i za spajanje na Internet. Troak popravka runog raunala je takav da se, osim u jamstvenom roku, uglavnom ne isplati. Cijena runih raunala je usporediva sa cijenom stolnih raunala. S obzirom na cijenu i primjenu mogu se podijeliti u tri skupine. U prvu skupinu pripadaju najjeftiniji i najjednostavniji modeli. To su tzv. engl. entry level PDA i obino slue korisnicima malih zahtjeva. Ti modeli imaju mikroprocesor koji radi na relativno niskom taktu (200 MHz), jednobojno pokazivalo, manje memorije od skupljih modela, manje ugraenih dodataka i sl. U drugu skupinu pripada srednja klasa runih raunala koja su bolje opremljena od prve skupine, npr.: mikroprocesor radi na taktu 400 MHz, pokazivalo je u boji, imaju ugraeno 64 MB radne memorije, ugraene mogunosti beine komunikacije i dr. To je skupina koja zadovoljava cijenom i znaajkama veinu korisnika. U treu skupinu pripadaju runa raunala koja rabe trenutno najnaprednije tehnologije. To su tzv. engl. high end PDA i namijenjena su najzahtjevnijim kupcima. Opremljena su razliitim dodacima, ukljuujui i Wireless LAN, Bluetooth, GPRS i sl. Korisnici malokad mogu iskoristiti sve mogunosti koje pruaju takva runa raunala, ve ih ponekad kupuju i kao statusni simbol. Prodaja runih raunala je u neprestanom porastu to dovoljno govori u njihovoj upotrebljivosti i popularnosti. Za oekivati je daljnji napredak u razvoju runih raunala i sve vea prisutnost u svakodnevnom ivotu.

I-14

PRO-MIL

1.3

VRSTE RAUNALA 1.4. Mobilni telefoni s ugraenim raunalomOsnovna namjena mobilnih telefona je glasovna komunikacija na daljinu bez iane veze telefonskog terminala (aparata) s telekomunikacijskom mreom. To omoguuje ugodniji rad i veu pokretjivost korisnika telefona. Prvi mobilni telefoni su i bili namijenjeni samo razgovoru i nisu imali nikakve druge mogunosti. Novija generacija mobilnih telefona zasnovana je na digitalnom prijenosu podataka, pa je omoguila relativno jednostavno povezivanje mobilnih telefona i raunala. Jedan od glavnih motiva za to je bila elja mobilnih operatera (tvrtki koje prodaju uslugu mobilne komunikacije) za proirenjem trita na nove usluge i na taj nain poveanjem prometa i zarade. Kako je proizvodnja i prodaja mobilnih telefona postala velik i profitabilan posao, proizvoai su se poeli nadmetati proizvodei telefone za koje misle da bi mogli privui kupce vie od suparnikih. Jedna od mogunosti poboljanja prodaje je i ugradnja razliitih dodatnih funkcija u mobilni telefon: ugradnja razliitih igara, ugradnja digitalnog fotoaparata, mogunost reprodukcije glazbe i dr. S gledita ove knjige najzanimljiviji su mobilni telefoni koji imaju ugraenu mogunost obrade podataka nalik ostalim ovdje spomenutim vrstama raunala.

Slika 1.12. Mobilni telefon bez raunalnih mogunosti Iako svaki mobilni telefon ima ugraenu neku vrstu procesora i zapravo je malo raunalo koje se brine o prijenosu glasa pretvorenog u digitalni oblik, ovdje nas zanima ona vrsta raunala koja je dostupna korisniku. U tom smislu mobilne telefone moemo podijeliti u tri skupine. U prvu skupinu pripadaju mobilni telefoni kojima ugraeno raunalo slui samo za zabavne i multimedijalne sadraje: igre i reprodukciju glasa i slike. Takva raunala su ograniena samo na navedenu namjenu i korisnik ih ne moe rabiti ni za to drugo. Zbog potrebe za veim pokazivalom takvi mobilni telefoni esto su neto veih dimenzija s neto veim pokazivalom u boji. 1.4

I-15

PRO-MIL

VRSTE RAUNALA

Slika 1.13 Mobilni telefon s multimedijskim mogunostima

U drugu skupinu pripadaju mobilni telefoni koji imaju ugraeno raunalo za pristup Internetu. To se uglavnom svodi na slanje i primanje elektronikih poruka preko Interneta (engl. e-mail) i gledanje WWW stranica. I ovdje je korisnik ogranien samo na funkcije koje program izvorno nudi. Kako je pokazivalo mobilnog telefona vrlo ogranienih dimenzija i tipine je pribline veliine 30 mm x 20 mm, prikaz slikovnih sadraja s Interneta vrlo je ogranien. Uz to, prijenos podataka zbog ogranienja tehnologije je relativno spor pa to dodatno ograniava praktinost. Postoji poseban nain prikaza WWW stranica posredstvom mobilnih telefona poznat pod nazivom WAP koji stranice ureuje tako da je prikaz relativno dobro itljiv na zaslonu mobilnog telefona. U treu skupinu pripadaju mobilni telefoni koji su zapravo runa raunala s dodatkom mobilnog telefona. Takvi mobilni telefoni imaju sve mogunosti obrade podataka kao i runa raunala pa su im i izgledom vrlo nalik. Obino je jedina vidljiva razlika mala antena na kuitu ureaja. Takvi mobilni telefoni imaju najvee raunalne mogunosti od svih spomenutih, ukljuujui i mogunost instaliranja programa po elji korisnika. Najvei su od svih spomenutih vrsta mobilnih telefona, a to im je ujedno i najvei nedostatak. Dok se veina jednostavnijih mobilnih telefona moe nositi za pasom ili u depu bez vee neugodnosti, mobilni telefoni iz ove skupine zbog svojih dimenzija nisu za to pogodni. I glasovni razgovor s takvih je ureaja nepraktiniji nego s malih i praktinih mobilnih telefona. Glavna prednost je veliko pokazivalo pogodno za rad s Internetom i drugim programima i to to korisnik mora imati samo jedan ureaj umjesto dva (mobilni telefon i runo raunalo). Za prosjenog korisnika praktinije je imati dva odvojena ureaja: mobilni telefon malih dimenzija i runo raunalo, nego oba objedinjena u jednom ureaju. Treba spomenuti da za mnogo modela runih raunala postoje dodaci koji se mogu naknadno dodati raunalu i tako raunalu dodati mogunosti mobilnog telefoniranja. Unato tome i dalje se razvijaju mobilni telefoni s runim raunalom i sve vie obogauju razliitim raunalnim funkcijama.

I-16

PRO-MIL

1.4

VRSTE RAUNALAZbog svojih dimenzija i osnovne namjene mobilni telefoni imaju dodatna ogranienja: dimenzije, kapacitet baterije, veliina pokazivala i dr. Konstruktori mobilnih telefona moraju najprije zadovoljiti temeljnu funkciju mobilnog telefona, a to je glasovna komunikacija. Zbog toga su ogranieni i mogu raunalne mogunosti dodavati samo ukoliko to bitno ne naruava privlanost mobilnog telefona u estetskom, praktinom ili cjenovnom pogledu.

Slika 1.14. Mobilni telefon s mogunou pristupa Internetu

1.4

I-17

PRO-MIL

OBRADA PODATAKA

Obrada pOdatakakilobajt megabajt gigabajt

3 5 13 18 24

Temeljni pojmovi

ASCII Unicode

Kodovi i kodne norme

Tajnost podataka

Arhiviranje i saimanje

11110 00000 1001

Otkrivanje i ispravljanje pogreaka nastalih pri prijenosu podatakaII-1

2.1

PRO-MIL

OBRADA PODATAKA

2. Obrada pOdatakaPri spominjanju elektronikih raunala esto se koristi pojam obrada podataka (engl. data processing). Pod obradom podataka, u opem smislu, podrazumijeva se izvoenje sustavnih postupaka na podacima, koristei pri tome skup pravila i postupaka. To su primjerice prikupljanje, pohrana, dobavljanje i obnova podataka. Naziv obrada podataka najee se koristi kada se misli na uporabu raunala za rjeavanje odreenog zadatka.

2.1. Temeljni pojmoviBit je kombinacija engleskih rijei binary digit to u prijevodu znai binarna znamenka. Bit je temeljna jedinica za informaciju koja moe poprimiti jednu od dvije mogue vrijednosti: da/ne, istina/la, 0/1. Kod raunala najee se pod bitom podrazumijeva jedna binarna znamenka 0 ili 1. To je ujedno i najmanja jedinica koju se moe pohraniti u memoriju digitalnih raunala. Za bit se kae da je postavljen (engl. set) ako je njegova vrijednost jednaka 1, te da je poniten (engl. reset, clear) ako je njegova vrijednost jednaka 0. Bajt (engl. byte) je pojam za koliinu informacija unutar raunala veu od bita, a manju od rijei. Kako suvremena raunala rade s podacima duljine 8, 16, 32 i 64 bitova, uvrijeilo se znaenje da je bajt binarni broj s osam znamenki. Primjerice, bajt je 1011 0100 ili 01101000 ili 00011001, itd. esto su u uporabi vee jedinice: kilobajt (KB), megabajt (MB) i gigabajt (GB) i vee. Te jedinice odgovaraju sljedeim vrijednostima: Tablica 2.1. Binarni viekratnici1 kilobajt = 1 KB = 1.024 bajta 1 megabajt = 1 MB = 1.024 x 1.024 bajta = 1.048.576 bajta 1 gigabajt = 1 GB = 1.024 x 1.024 x 1.024 bajta = 1.073.741.824 bajta

Vrijednost od 1024 za K izabrana je zbog binarne naravi raunala koja obrauju binarne podatke i jednaka je 210 (broj najblii dekadskom broju 1.000 koji se moe dobiti cjelobrojnim potenciranjem broja 2). Zbog toga je u daljnjem tekstu uvijek pisano veliko slovo K, kako bi se razlikovalo od oznake k koja se koristi kod dekadskog sustava, a znai 1.000. Slog (engl. nibble) binarni je broj s etiri znamenke. Slog je npr. 1011 ili 0100 ili 0110 ili 0111. 2.1

II-3

PRO-MIL

OBRADA PODATAKARije (engl. word) je odreena koliina bitova koja se u raunalu obrauje kao cjelina, a najee je uvjetovana veliinom unutarnjih spremnika raunala. Za razliku od do sada opisanih pojmova rije nema strogo utvrenu duljinu, ve ovisi o raunalu na koje se odnosi. Suvremena raunala rade s rijeima duljine 8, 16, 32 i 64 bitova.

II-4

PRO-MIL

2.1

OBRADA PODATAKA 2.2. Kodovi i kodne normeRazvoj raunalne tehnologije doveo je do potrebe razmjene informacija izmeu ovjeka i stroja te stroja i stroja. Zbog toga je uz norme svakodnevne komunikacije meu ljudima, primjerice jezika, naina ponaanja i dr. bilo potrebno stvoriti i norme za razmjenu podataka izmeu raunala i ovjeka te izmeu razliite raunalne opreme. Kako bi se izbjegli mogui nesporazumi i zabune, treba definirati temeljne pojmove vezane za kodove i kodne norme. Znak (karakter, engl. character) je nedjeljivi dio teksta. Primjerice slovo a je znak, zarez je znak, znamenka 3 je znak, itd. Pri tom pojam znaka ne oznaava oblik prikazanog znaka (grafem) niti nain njegove predodbe unutar raunala (kodiranje). Primjerice, znak moe biti definiran kao: "prvo slovo abecede". Skup znakova (karakter set, engl. character set, character repertoire) je skup svih raspoloivih znakova. Skup znakova ne propisuje kako e se pojedini znak prikazati (grafeme) niti na koji e se nain znakovi predoiti za obradu u raunalu (kodiranje). Pojednostavljeno reeno skup znakova je samo popis svih znakova tog skupa. Skup znakova bi primjerice mogao biti definiran kao "sva slova abecede i sve znamenke dekadskih brojeva". Kodiranje (engl. encoding) je sustav pomou kojeg se znakovi iz skupa znakova predouju u obliku pogodnom za obradu u raunalu. Kod suvremenih raunala to znai predodbu pomou binarnih brojeva. Sustav kodiranja odreuje broj i raspored bita za svaki znak. Sustav kodiranja moemo zamisliti kao tablicu u kojoj je svakom znaku pridruen binarni broj. Grafem (engl. glyph) je vidljivi prikaz znaka. To je, dakle, nain na koji se pojedini znak prikazuje korisniku. Grafem prvog slova abecede je "A". U veini sluajeva jednom znaku je pridruen jedan grafem, tj. za pojedini znak je odreeno kako se on prikazuje. Postoje, meutim, jezici kod kojih nekoliko znakova odreuje jedan grafem, a postoje i znakovi koji uope nemaju grafema (npr. zvuni signal, engl. bell kod ASCII koda). Kodna toka (engl. code point)je binarni je broj pridruen pojedinom znaku. Npr. ASCII kod ima definirano 128 znakova i svakom je znaku pridruen drugi sedmobitovni broj, to znai da ASCII kod ima 128 kodnih toaka. Kodirani skup znakova (engl. coded character set, CSS) je skup znakova kojem su pridruene kodne toke. Veina normiranih skupova znakova koji se rabe u raunalstvu su kodirani skupovi znakova. 2.2

II-5

PRO-MIL

OBRADA PODATAKATablica 2.2. Znak, kodiranje, kodna toka, grafemSkup znakova: sva slova hrvatske abecede. Kodiranje ASCII ASCII Kodna toka 1000001 1000010

Znak Prvo slovo abecede Drugo slovo abecede

Grafem A B

ASCII kod ASCII (kratica od engl. American standard code for information interchange) je najrasprostranjeniji kodirani skup znakova. Svaka kodna toka ASCII kodiranog skupa je 7-bitovni binarni broj to omoguuje kodiranje ukupno 128 razliitih znakova (27=128). Prve 32 kodne toke namijenjene su nadzorno-upravljakim znakovima, primjerice za upravljanje pisaem, monitorom, modemom i komunikacijom openito. To su znakovi koji se ne ispisuju na pisau niti prikazuju na zaslonu monitora, dakle nemaju svog grafema. Ostalih 96 kodnih toaka su znakovi s grafemima, tj. takvi koji se mogu ispisati na pisau i prikazati na zaslonu kao slova, znamenke, interpunkcijski znakovi itd. ASCII kod je namijenjen engleskom jeziku pa nema predviene znakove svojstvene ostalim jezicima. Primjerice u ASCII skupu znakova ne postoje znakovi za nae palatale ,,,,. Tablica 2.3. prikazuje ASCII kodirani skup znakova s heksadekadskim zapisom kodnih toaka (zbog jednostavnijeg prikaza). U gornjem su retku LSD, a u lijevom stupcu MSD. MSD je skraenica od engl. most significant digit (najznaajnija znamenka, krajnja lijeva znamenka), a LSD je skraenica od engl. least significant digit (najmanje znaajna znamenka, krajnja desna znamenka). Primjerice, heksadekadski ekvivalent slova A jest 41, slova m jest 6D, slova w jest 77 itd. Tablica 2.3. 7-bitovni ASCII kod0 1 2 3 4 5 6 7 NUL SOH STX ETX EOT ENQ ACK BEL BS SP 0 @ P ` p ! 1 A Q a q " 2 B R b r # 3 C S c s $ 4 D T d t % 5 E U e u & 6 F V f v ' 7 G W g w ( 8 H X h x 0 1 2 3 4 5 6 7 8 HT ) 9 I Y i y 9 LF * : J Z j z A VT + ; K [ k { B FF , < L \ l | C CR GS = M ] m } D SO RS . > N ^ n E SI US / ? O _ o F

DLE DC1 DC2 DC3 DC4 NAK SYN ETB CAN EM

SUB ESC FS

~ DEL

II-6

Skup od 96 kodnih toaka za znakove s grafemima ubrzo je postao nedostatan, pa je uveden proireni ASCII kod koji koristi 8-bitovne

PRO-MIL

2.2

OBRADA PODATAKAkodne toke. Primjerice u 7-bitovnom ASCII kodu postoji ukupno 26 velikih i 26 malih latininih slova to je dovoljno za engleski jezik, ali ne i za mnoge druge jezike. Prvih 128 kodnih toaka proirenog ASCII koda isto je kao i u 7-bitovnom ASCII kodu, dok je preostalih 128 kodnih toaka namijenjeno novim znakovima, ponajprije za kodiranje slova iz razliitih europskih jezika. Takva proirena norma poznata je pod imenom proireni ASCII (engl. extended ASCII). Kako ni u tako proirenoj normi nisu bila zastupljena slova iz svih jezika, u razliitim su zemljama donesene lokalne norme koje su se vie ili manje razlikovale od prvobitnog normiranog ASCII koda. Osim toga, pojedini su proizvoai u raunala ugraivali vlastite norme pa tako primjerice IBM u svojim osobnim raunalima drukije definira dodatnih 128 kodnih toaka nego tvrtka Apple u raunalima Macintosh. To primjerice znai da kodna toka 10001110 moe biti znak znak "" prema jednoj inaici proirenog ASCII koda ili neki sasvim drugi znak prema drugoj inaici ASCII koda. Na temelju binarnog broja ne moe se unaprijed jednoznano znati o kojem se znaku radi ako se ne navede inaica norme. Sve u svemu, razvijeno je vie od 150 razliitih proirenih ASCII kodova. Unato svim nedostacima ASCII kod je u irokoj uporabi za razmjenu podataka kod raunala i komunikacijske opreme.ASCII ASCII kod poeo se razvijati poetkom ezdesetih godina, a prvi ga je put kao normu odobrio ANSI (American National Standards Institute) X3 komitet 1963. godine (http://www.asni.org). Odlukom amerikog predsjednika Johnsona 1964. godine ASCII kod postaje prva norma informacijskih sustava u SAD-u. Godine 1977. ASCII kod je postao i slubena ANSI norma, a uz neznatne izmjene i ISO norma (ISO 646). Novije inaice ASCII koda su: ISO-14962-1997 i ANSI-X3.4-1986(R1997). Unato postojeoj normi ASCII kod nije se proirio sve do poetka osamdesetih. Glavni razlog tome jest injenica da je vodei proizvoa raunala u to doba tvrtka IBM u svojim raunalima rabila EBCDIC (kratica od engl. extended binary coded decimal interchange code) kodnu normu. Ta se norma rabila u uspjenom modelu raunala IBM System/360 koji se poeo prodavati 1964. godine i zadrao se na tritu dvadesetak godina. U svom prvom modelu osobnih raunala IBM PC koji se pojavio 1981. godine IBM primjenjuje ASCII kodnu normu i od tada se ta norma rasprostranila. Jedan od zaslunijih ljudi za razvoj i posebice popularizaciju ASCII-a bio je Amerikanac Robert W. Bemer (http://www.bobbemer.com) pa je tako ASCII kod u poetku ponekad nazivan i Bemer-Rossovim kodom.

2.2

II-7

PRO-MIL

OBRADA PODATAKAUnicode i ISO/IEC 10646 Unicode je meunarodna norma iji je krajnji cilj kodirani skup znakova koji ima jedinstvenu kodnu toku za svaki znak svakog postojeeg ljudskog jezika, ukljuujui i one koji se vie ne rabe. Osim toga Unicode sadri interpunkcijske znakove, matematike simbole, nadzorno-upravljake kodove itd. Unicode kodne toke su 16-bitovni binarni brojevi pa je mogue kodirati ukupno 216=65.536 znakova. Bez obzira na to o kojem je jeziku rije, isti znak je kodiran istim binarnim brojem, primjerice veliko slovo A latinine abecede ima uvijek isti binarni broj. Prve 8.192 kodne toke norme Unicode predviene su za uobiajene znakove kojima se slui ovjeanstvo (brojke, slova), ukljuujui i stara pisma koja se vie ne koriste u svakodnevnom komuniciranju. Zbog sukladnosti poetnih 128 kodnih toaka Unicode je sukladno postojeem ASCII kodu. Sljedeih 4.096 kodnih toaka namijenjeno je matematikim i tehnikim simbolima, jednostavnim grafikim uzorcima, znakovima interpunkcije i sl. Zatim slijedi 4.096 kodnih toaka za kinesku, japansku i korejsku neideografsku abecedu. Sljedeih priblino 27.000 kodnih toaka rezervirano je za kineske han ideografske znakove. 5.632 kodne toke na raspolaganju su korisniku prema potrebi i elji, a 495 kodnih toaka predvieno je za udruljivost, tj. za pretvorbu nekog drugog koda u Unicode. Mnogo kodnih toaka nije jo definirano, ve je samo rezervirano za odreenu vrstu znakova (do sada je definirano priblino 25.000 kodnih toaka). Unicode norma omoguuje raspored znakova u tzv. plohe (engl. plane) i to tako da svaka ploha ima 65.536 kodnih toaka. Prva se ploha naziva nulta ploha (engl. plane 0) ili basic multilingual plane (BMP) i u njoj se nalazi veina znakova koji su do danas normirani. U BMP plohi nalaze se praktino svi znakovi svih ivuih jezika dananjice i mnogo posebnih znakova. Unicode se jo razvija, a glavni su mu nedostaci: veliina (u odnosu na ASCII) zbog koje zahtijeva poveanu memoriju i dulje vrijeme obrade, nesukladnost s postojeim programima i opremom, nema informacije o jeziku to oteava svrstavanje, postoje kodne toke koje moe korisnik definirati pa mogu nastupiti potekoe pri prijenosu i razmjeni podataka, ogranien broj znakova na 65.536, postoji mnogo slinih znakova, neki znakovi su odreeni s vie kodnih toaka to naruava jednoznanost duine koda, pretvorba iz drugih kodova u Unicode i obrnuto je sloena za kineski, japanski i korejski jezik. Vjerojatno najvea potekoa primjene Unicode norme je nesukladnost s postojeim programima. Praktino svi programi u uporabi rade sa znakovima kodnih toaka duine 8 bitova. Da bi se olakala pretvorba

II-8

PRO-MIL

2.2

OBRADA PODATAKAUnicode kodnih toaka duine 16 bitova u postojee sustave, postoje posebne inaice Unicode koda. Jedna od inaica poznata je pod kraticom UTF-8 (od engl. Unicode transformation format), koja svakoj kodnoj toki Unicode pripisuje binarni broj duine jednog ili vie bajta (najvie 6). Prednost takve pretvorbe jest da se, primjerice, svi znakovi normirani ASCII kodom mogu prikazati osmobitovnim brojem te tako raunalu izgledati istovjetni ASCII kodu. Isto tako pri prijenosu podataka (npr. elektronikom potom) UTF-8 i ASCII su istovjetni za ASCII znakove. Poznatije su jo inaice UTF-32, UTF-16, UTF-8 i UTF-7. Izbor inaice ovisi o vie imbenika meu kojima su raspoloiva memorija, sukladnost izvornog koda itd. Unicode se rabi primjerice u operacijskim sustavima Microsoft Windows NT, Windows 2000, Windows XP, Linux i BSD za internu predodbu znakova. Microsoft rabi UTF-16, a Linux i BSD UTF-8 inaicu norme. Unicode je norma nastala u SAD. U Europi je nastala slina norma ISO/ IEC 10646 (vidi povijesni opis u okviru). Toan naziv norme je ISO/IEC 10646 UCS (kratica od engl. universal character set). Postoji 16-bitovna inaica nazvana UCS-2 i 32-bitovna inaica nazvana UCS-4. Norma je jo uvijek u razvoju i prvi popularniji program koji je rabi je Java (UCS-2). Unicode i ISO 10646 su isti glede kodiranog skupa znakova (kodnih toaka), ali Unicode norma sadri mnogo vie podataka o primjeni norme.Kodirani skupovi znakova Prvi viejezini kodirani skupovi znakova pojavili su se poetkom osamdesetih u proizvodima tvrtki Xerox i IBM. U to je doba veina raunala bita 8 ili 16-bitovna pa je to uvjetovalo nain kodiranja. Unicode su poeli 1987. godine razvijati Joe Becker i Lee Collins (XEROX PARC) i Mark Davis (Apple). Naziv Unicode smislio je Becker i skraenica je od engl. unique, universal and uniform character encoding. Godine 1991. u SADu je osnovana neprofitna organizacija Unicode Inc. za razvoj i promicanje Unicode norme, a njezin prvi javni uspjeh je norma pod oznakom Unicode 1.0 (posljednja inaica norme je Unicode 4.0 iz 1993.). Rad na normi koja bi vrijedila za itav svijet odvijala se isprva na dva paralelna kolosjeka. U SAD-u je to bilo u okviru projekta Unification Code ili Unicode s dva glavna cilja. Prvi je bio izbjei uporabu Esc znaka i propisati stalnu duinu kodne toke na 16 bita (dva bajta). Ovo posljednje ogranienje je znailo da je najvei mogui broj znakova koji se mogu prikazati 216=65.536. Istodobno je u Europi u okviru meunarodne organizacije za normiranje (International Organization for Standardization. ISO) razvijana viejezina kodna norma poznata pod nazivom Universal Coded Character Set (UCS) koja bi imala duinu kodne toke 32 bita i tako omoguila prikaz ukupno 4.294.967.296 razliitih znakova. Pretpostavljalo se da je to dovoljno za sve postojee i mogue budue potrebe. ISO normu

2.2

II-9

PRO-MIL

OBRADA PODATAKAnisu podrali proizvoai raunalne opreme iz SAD-a pa je bila osuena na propast. Konano su se napori objedinili i nastala je norma ISO/IEC 10646 Version 2 ija je zadnja inaica ISO/IEC 10646-1: 1993. U nju su uz ostalo ukljuene i norme: ISO 646 i ISO 8859-1.

Hrvatski znakovi i kodne norme Za korisnike u Hrvatskoj posebno je zanimljivo kako su kodirani hrvatski znakovi. Postoji nekoliko kodnih normi koje se primjenjuju u nas pa je ovdje dan saet prikaz tih normi s tablicom kodiranja naih znakova. Na nesreu te norme nisu usklaene pa se lako moe dogoditi da su jedni znakovi na tipkovnici, drugi na zaslonu, a trei otisnuti na pisau. Poseban je problem neusklaenost pri prijenosu podataka s jednog raunala na drugo, kada nepridravanje normi moe prouzroiti potekoe. Hrvatska drava nije donijela norme glede kodiranih skupova znakova, ve je nakon osamostaljenja preuzela JUS norme bive drave. Od tih pak normi jedina koja odgovara meunarodnoj normi jest HRN I.B1.013 (odgovara meunarodnoj normi ISO 8859-2). CROSCII. To je 7-bitovna norma u kojoj su nekim kodnim tokama izvornog ASCII koda pridrueni nai znakovi (tonije slova: ,,,,,,,,,). Takvom zamjenom izgubljeni su neki izvorni znakovi, primjerice vitiaste i uglate zagrade. Slubeni naziv norme je HRN I.B1.002 i koristi se samo u starijim raunalima i starijim inaicama operacijskog sustava MS DOS. Naziv CROSCII nastao je zamjenom slova A (koje dolazi od Amerika) u kratici ASCII slovima CRO (koja dolaze od Croatia). Poznata je i pod nazivom CP 999. Ne preporua se primjenjivati. IBM CP 852. To je 8-bitovna industrijska norma (proireni ASCII) ijih je prvih 128 kodnih toaka istih kao i u 7-bitovnom ASCII kodu, a ostalih 128 kodnih toaka je za razliite znakove ukljuujui i hrvatske znakove. Ova se norma uglavnom koristi kod operacijskih sustava MS DOS 3.3 i novijih te kod sustava OS/2. Norma IBM CP 852 poznata je i pod nazivom Latin II (pisano rimskim brojem dva da bi se razlikovala od norme CP 1250 Latin 2). Microsoft CP 1250. To je 8-bitovna industrijska norma (proireni ASCII) ijih je prvih 128 kodnih toaka istih kao i u 7-bitovnom ASCII kodu, a ostalih 128 kodnih toaka je za razliite znakove ukljuujui i hrvatske znakove. Ova se norma uglavnom koristi u operacijskom sustavu MS Windows. Microsoft CP 1250 je norma poznata i pod nazivom Latin 2 (pisano arapskim brojem dva kako bi se razlikovala od IBM CP 852).

II-10

PRO-MIL

2.2

OBRADA PODATAKAISO 8859 je zapravo skup od 15 8-bitovnih normi (proireni ASCII). Primjerice kod ISO 8859-1 prvih je 128 kodnih toaka istih kao i u 7bitovnom ASCII kodu, a ostalih 128 kodnih toaka je za znakove koji se koriste u zapadnoeuropskim zemljama. Kod ISO 8859-2 prvih je 128 kodnih toaka istih kao i u 7-bitovnom ASCII kodu, a ostalih 128 kodnih toaka je za znakove koji se koriste u istonoeuropskim zemljama ukljuujui i Hrvatsku. ISO 8859-2 prihvaena je kao hrvatska norma HRN I.B1.013. Unicode norma ima definirane toke za hrvatske znakove kako je to prikazano u tablici. Tablica 2.4. Usporedba razliitih normiCROSCII 7D 5D 7E 5E 7C 5C 7B 5B 60 40 IBM 852 86 8F 9F AC D0 D1 E7 E6 A7 A6 ISO 8859-2 E6 C6 E8 C8 F0 D0 B9 A9 BE AE Hex Dec 230 198 232 200 240 208 185 169 190 174 MS CP-1250 Unicode/ISO/IEC 10646 Hex E6 C6 E8 C8 F0 D0 9A 8A 9E 8E Dec 230 198 232 200 240 208 154 138 158 01C4 01C5 01C6 01C7 01C8 01C9 01CA 01CB 01CC 142 Hex 0107 0106 010D 010C 0111 0110 0161 0160 017E 452 453 454 455 456 457 458 459 460 017D Dec 263 262 269 268 273 272 353 352 382 381

Grafem D D d LJ Lj lj NJ Nj nj

Hex Dec

125 093 126 094 124 092 123 091 096 064

Hex Dec 134 143 159 172 208 209 231 230 167 166

Prema Preporukama za kodne norme u Hrvatskoj Hrvatske informatike zajednice iz 1997 godine preporua se sljedea primjena normi. Raunala koja nisu spregnuta na lokalne ili javne raunalne mree: CP852 , CP-870, CP-912 ili druge tablice prema ISO 8859-2 , CP-1250. Ne preporua se primjena tablice CP-999 (CROSCII). 2.2

II-11

PRO-MIL

OBRADA PODATAKARaunala spregnuta na lokalne ili javne raunalne mree: za interni rad - bilo koja preporuena kodna norma; u komunikaciji prema ostalim sustavima ili servisima - preporua se ISO 8859-2 Javni informacijski sustavi i servisi: javne baze podataka - ISO 8859-2, komunikacija s okolinom - ISO 8859-2 i CP-1250. Novouspostavljani informacijski sustavi: rabiti tehnologije koje podravaju ISO 10646/Unicode; vanjska komunikacija prema ISO 8859-2; baze podataka - ISO 8859-2, razmjena podataka na uobiajenim medijima i normiranim formatima. Oigledno je da ne postoji jedinstvena preporuka niti jedinstvena norma koja bi se trebala rabiti, pa se i dalje dogaa arolikost u primjeni. Kako veina korisnika rabi operacijski sustav Microsoft Windows, unato navedenim preporukama najvie se rabi norma CP 1250.

II-12

PRO-MIL

2.2

OBRADA PODATAKATablica 2.2. Znak, kodiranje, kodna toka, grafemSkup znakova: sva slova hrvatske abecede. Kodiranje ASCII ASCII Kodna toka 1000001 1000010

Znak Prvo slovo abecede Drugo slovo abecede

Grafem A B

ASCII kod ASCII (kratica od engl. American standard code for information interchange) je najrasprostranjeniji kodirani skup znakova. Svaka kodna toka ASCII kodiranog skupa je 7-bitovni binarni broj to omoguuje kodiranje ukupno 128 razliitih znakova (27=128). Prve 32 kodne toke namijenjene su nadzorno-upravljakim znakovima, primjerice za upravljanje pisaem, monitorom, modemom i komunikacijom openito. To su znakovi koji se ne ispisuju na pisau niti prikazuju na zaslonu monitora, dakle nemaju svog grafema. Ostalih 96 kodnih toaka su znakovi s grafemima, tj. takvi koji se mogu ispisati na pisau i prikazati na zaslonu kao slova, znamenke, interpunkcijski znakovi itd. ASCII kod je namijenjen engleskom jeziku pa nema predviene znakove svojstvene ostalim jezicima. Primjerice u ASCII skupu znakova ne postoje znakovi za nae palatale ,,,,. Tablica 2.3. prikazuje ASCII kodirani skup znakova s heksadekadskim zapisom kodnih toaka (zbog jednostavnijeg prikaza). U gornjem su retku LSD, a u lijevom stupcu MSD. MSD je skraenica od engl. most significant digit (najznaajnija znamenka, krajnja lijeva znamenka), a LSD je skraenica od engl. least significant digit (najmanje znaajna znamenka, krajnja desna znamenka). Primjerice, heksadekadski ekvivalent slova A jest 41, slova m jest 6D, slova w jest 77 itd. Tablica 2.3. 7-bitovni ASCII kod0 1 2 3 4 5 6 7 NUL SOH STX ETX EOT ENQ ACK BEL BS SP 0 @ P ` p ! 1 A Q a q " 2 B R b r # 3 C S c s $ 4 D T d t % 5 E U e u & 6 F V f v ' 7 G W g w ( 8 H X h x 0 1 2 3 4 5 6 7 8 HT ) 9 I Y i y 9 LF * : J Z j z A VT + ; K [ k { B FF , < L \ l | C CR GS = M ] m } D SO RS . > N ^ n E SI US / ? O _ o F

DLE DC1 DC2 DC3 DC4 NAK SYN ETB CAN EM

SUB ESC FS

~ DEL

II-6

Skup od 96 kodnih toaka za znakove s grafemima ubrzo je postao nedostatan, pa je uveden proireni ASCII kod koji koristi 8-bitovne

PRO-MIL

2.2

OBRADA PODATAKAkodne toke. Primjerice u 7-bitovnom ASCII kodu postoji ukupno 26 velikih i 26 malih latininih slova to je dovoljno za engleski jezik, ali ne i za mnoge druge jezike. Prvih 128 kodnih toaka proirenog ASCII koda isto je kao i u 7-bitovnom ASCII kodu, dok je preostalih 128 kodnih toaka namijenjeno novim znakovima, ponajprije za kodiranje slova iz razliitih europskih jezika. Takva proirena norma poznata je pod imenom proireni ASCII (engl. extended ASCII). Kako ni u tako proirenoj normi nisu bila zastupljena slova iz svih jezika, u razliitim su zemljama donesene lokalne norme koje su se vie ili manje razlikovale od prvobitnog normiranog ASCII koda. Osim toga, pojedini su proizvoai u raunala ugraivali vlastite norme pa tako primjerice IBM u svojim osobnim raunalima drukije definira dodatnih 128 kodnih toaka nego tvrtka Apple u raunalima Macintosh. To primjerice znai da kodna toka 10001110 moe biti znak znak "" prema jednoj inaici proirenog ASCII koda ili neki sasvim drugi znak prema drugoj inaici ASCII koda. Na temelju binarnog broja ne moe se unaprijed jednoznano znati o kojem se znaku radi ako se ne navede inaica norme. Sve u svemu, razvijeno je vie od 150 razliitih proirenih ASCII kodova. Unato svim nedostacima ASCII kod je u irokoj uporabi za razmjenu podataka kod raunala i komunikacijske opreme.ASCII ASCII kod poeo se razvijati poetkom ezdesetih godina, a prvi ga je put kao normu odobrio ANSI (American National Standards Institute) X3 komitet 1963. godine (http://www.asni.org). Odlukom amerikog predsjednika Johnsona 1964. godine ASCII kod postaje prva norma informacijskih sustava u SAD-u. Godine 1977. ASCII kod je postao i slubena ANSI norma, a uz neznatne izmjene i ISO norma (ISO 646). Novije inaice ASCII koda su: ISO-14962-1997 i ANSI-X3.4-1986(R1997). Unato postojeoj normi ASCII kod nije se proirio sve do poetka osamdesetih. Glavni razlog tome jest injenica da je vodei proizvoa raunala u to doba tvrtka IBM u svojim raunalima rabila EBCDIC (kratica od engl. extended binary coded decimal interchange code) kodnu normu. Ta se norma rabila u uspjenom modelu raunala IBM System/360 koji se poeo prodavati 1964. godine i zadrao se na tritu dvadesetak godina. U svom prvom modelu osobnih raunala IBM PC koji se pojavio 1981. godine IBM primjenjuje ASCII kodnu normu i od tada se ta norma rasprostranila. Jedan od zaslunijih ljudi za razvoj i posebice popularizaciju ASCII-a bio je Amerikanac Robert W. Bemer (http://www.bobbemer.com) pa je tako ASCII kod u poetku ponekad nazivan i Bemer-Rossovim kodom.

2.2

II-7

PRO-MIL

OBRADA PODATAKAUnicode i ISO/IEC 10646 Unicode je meunarodna norma iji je krajnji cilj kodirani skup znakova koji ima jedinstvenu kodnu toku za svaki znak svakog postojeeg ljudskog jezika, ukljuujui i one koji se vie ne rabe. Osim toga Unicode sadri interpunkcijske znakove, matematike simbole, nadzorno-upravljake kodove itd. Unicode kodne toke su 16-bitovni binarni brojevi pa je mogue kodirati ukupno 216=65.536 znakova. Bez obzira na to o kojem je jeziku rije, isti znak je kodiran istim binarnim brojem, primjerice veliko slovo A latinine abecede ima uvijek isti binarni broj. Prve 8.192 kodne toke norme Unicode predviene su za uobiajene znakove kojima se slui ovjeanstvo (brojke, slova), ukljuujui i stara pisma koja se vie ne koriste u svakodnevnom komuniciranju. Zbog sukladnosti poetnih 128 kodnih toaka Unicode je sukladno postojeem ASCII kodu. Sljedeih 4.096 kodnih toaka namijenjeno je matematikim i tehnikim simbolima, jednostavnim grafikim uzorcima, znakovima interpunkcije i sl. Zatim slijedi 4.096 kodnih toaka za kinesku, japansku i korejsku neideografsku abecedu. Sljedeih priblino 27.000 kodnih toaka rezervirano je za kineske han ideografske znakove. 5.632 kodne toke na raspolaganju su korisniku prema potrebi i elji, a 495 kodnih toaka predvieno je za udruljivost, tj. za pretvorbu nekog drugog koda u Unicode. Mnogo kodnih toaka nije jo definirano, ve je samo rezervirano za odreenu vrstu znakova (do sada je definirano priblino 25.000 kodnih toaka). Unicode norma omoguuje raspored znakova u tzv. plohe (engl. plane) i to tako da svaka ploha ima 65.536 kodnih toaka. Prva se ploha naziva nulta ploha (engl. plane 0) ili basic multilingual plane (BMP) i u njoj se nalazi veina znakova koji su do danas normirani. U BMP plohi nalaze se praktino svi znakovi svih ivuih jezika dananjice i mnogo posebnih znakova. Unicode se jo razvija, a glavni su mu nedostaci: veliina (u odnosu na ASCII) zbog koje zahtijeva poveanu memoriju i dulje vrijeme obrade, nesukladnost s postojeim programima i opremom, nema informacije o jeziku to oteava svrstavanje, postoje kodne toke koje moe korisnik definirati pa mogu nastupiti potekoe pri prijenosu i razmjeni podataka, ogranien broj znakova na 65.536, postoji mnogo slinih znakova, neki znakovi su odreeni s vie kodnih toaka to naruava jednoznanost duine koda, pretvorba iz drugih kodova u Unicode i obrnuto je sloena za kineski, japanski i korejski jezik. Vjerojatno najvea potekoa primjene Unicode norme je nesukladnost s postojeim programima. Praktino svi programi u uporabi rade sa znakovima kodnih toaka duine 8 bitova. Da bi se olakala pretvorba

II-8

PRO-MIL

2.2

OBRADA PODATAKAUnicode kodnih toaka duine 16 bitova u postojee sustave, postoje posebne inaice Unicode koda. Jedna od inaica poznata je pod kraticom UTF-8 (od engl. Unicode transformation format), koja svakoj kodnoj toki Unicode pripisuje binarni broj duine jednog ili vie bajta (najvie 6). Prednost takve pretvorbe jest da se, primjerice, svi znakovi normirani ASCII kodom mogu prikazati osmobitovnim brojem te tako raunalu izgledati istovjetni ASCII kodu. Isto tako pri prijenosu podataka (npr. elektronikom potom) UTF-8 i ASCII su istovjetni za ASCII znakove. Poznatije su jo inaice UTF-32, UTF-16, UTF-8 i UTF-7. Izbor inaice ovisi o vie imbenika meu kojima su raspoloiva memorija, sukladnost izvornog koda itd. Unicode se rabi primjerice u operacijskim sustavima Microsoft Windows NT, Windows 2000, Windows XP, Linux i BSD za internu predodbu znakova. Microsoft rabi UTF-16, a Linux i BSD UTF-8 inaicu norme. Unicode je norma nastala u SAD. U Europi je nastala slina norma ISO/ IEC 10646 (vidi povijesni opis u okviru). Toan naziv norme je ISO/IEC 10646 UCS (kratica od engl. universal character set). Postoji 16-bitovna inaica nazvana UCS-2 i 32-bitovna inaica nazvana UCS-4. Norma je jo uvijek u razvoju i prvi popularniji program koji je rabi je Java (UCS-2). Unicode i ISO 10646 su isti glede kodiranog skupa znakova (kodnih toaka), ali Unicode norma sadri mnogo vie podataka o primjeni norme.Kodirani skupovi znakova Prvi viejezini kodirani skupovi znakova pojavili su se poetkom osamdesetih u proizvodima tvrtki Xerox i IBM. U to je doba veina raunala bita 8 ili 16-bitovna pa je to uvjetovalo nain kodiranja. Unicode su poeli 1987. godine razvijati Joe Becker i Lee Collins (XEROX PARC) i Mark Davis (Apple). Naziv Unicode smislio je Becker i skraenica je od engl. unique, universal and uniform character encoding. Godine 1991. u SADu je osnovana neprofitna organizacija Unicode Inc. za razvoj i promicanje Unicode norme, a njezin prvi javni uspjeh je norma pod oznakom Unicode 1.0 (posljednja inaica norme je Unicode 4.0 iz 1993.). Rad na normi koja bi vrijedila za itav svijet odvijala se isprva na dva paralelna kolosjeka. U SAD-u je to bilo u okviru projekta Unification Code ili Unicode s dva glavna cilja. Prvi je bio izbjei uporabu Esc znaka i propisati stalnu duinu kodne toke na 16 bita (dva bajta). Ovo posljednje ogranienje je znailo da je najvei mogui broj znakova koji se mogu prikazati 216=65.536. Istodobno je u Europi u okviru meunarodne organizacije za normiranje (International Organization for Standardization. ISO) razvijana viejezina kodna norma poznata pod nazivom Universal Coded Character Set (UCS) koja bi imala duinu kodne toke 32 bita i tako omoguila prikaz ukupno 4.294.967.296 razliitih znakova. Pretpostavljalo se da je to dovoljno za sve postojee i mogue budue potrebe. ISO normu

2.2

II-9

PRO-MIL

OBRADA PODATAKAnisu podrali proizvoai raunalne opreme iz SAD-a pa je bila osuena na propast. Konano su se napori objedinili i nastala je norma ISO/IEC 10646 Version 2 ija je zadnja inaica ISO/IEC 10646-1: 1993. U nju su uz ostalo ukljuene i norme: ISO 646 i ISO 8859-1.

Hrvatski znakovi i kodne norme Za korisnike u Hrvatskoj posebno je zanimljivo kako su kodirani hrvatski znakovi. Postoji nekoliko kodnih normi koje se primjenjuju u nas pa je ovdje dan saet prikaz tih normi s tablicom kodiranja naih znakova. Na nesreu te norme nisu usklaene pa se lako moe dogoditi da su jedni znakovi na tipkovnici, drugi na zaslonu, a trei otisnuti na pisau. Poseban je problem neusklaenost pri prijenosu podataka s jednog raunala na drugo, kada nepridravanje normi moe prouzroiti potekoe. Hrvatska drava nije donijela norme glede kodiranih skupova znakova, ve je nakon osamostaljenja preuzela JUS norme bive drave. Od tih pak normi jedina koja odgovara meunarodnoj normi jest HRN I.B1.013 (odgovara meunarodnoj normi ISO 8859-2). CROSCII. To je 7-bitovna norma u kojoj su nekim kodnim tokama izvornog ASCII koda pridrueni nai znakovi (tonije slova: ,,,,,,,,,). Takvom zamjenom izgubljeni su neki izvorni znakovi, primjerice vitiaste i uglate zagrade. Slubeni naziv norme je HRN I.B1.002 i koristi se samo u starijim raunalima i starijim inaicama operacijskog sustava MS DOS. Naziv CROSCII nastao je zamjenom slova A (koje dolazi od Amerika) u kratici ASCII slovima CRO (koja dolaze od Croatia). Poznata je i pod nazivom CP 999. Ne preporua se primjenjivati. IBM CP 852. To je 8-bitovna industrijska norma (proireni ASCII) ijih je prvih 128 kodnih toaka istih kao i u 7-bitovnom ASCII kodu, a ostalih 128 kodnih toaka je za razliite znakove ukljuujui i hrvatske znakove. Ova se norma uglavnom koristi kod operacijskih sustava MS DOS 3.3 i novijih te kod sustava OS/2. Norma IBM CP 852 poznata je i pod nazivom Latin II (pisano rimskim brojem dva da bi se razlikovala od norme CP 1250 Latin 2). Microsoft CP 1250. To je 8-bitovna industrijska norma (proireni ASCII) ijih je prvih 128 kodnih toaka istih kao i u 7-bitovnom ASCII kodu, a ostalih 128 kodnih toaka je za razliite znakove ukljuujui i hrvatske znakove. Ova se norma uglavnom koristi u operacijskom sustavu MS Windows. Microsoft CP 1250 je norma poznata i pod nazivom Latin 2 (pisano arapskim brojem dva kako bi se razlikovala od IBM CP 852).

II-10

PRO-MIL

2.2

OBRADA PODATAKAISO 8859 je zapravo skup od 15 8-bitovnih normi (proireni ASCII). Primjerice kod ISO 8859-1 prvih je 128 kodnih toaka istih kao i u 7bitovnom ASCII kodu, a ostalih 128 kodnih toaka je za znakove koji se koriste u zapadnoeuropskim zemljama. Kod ISO 8859-2 prvih je 128 kodnih toaka istih kao i u 7-bitovnom ASCII kodu, a ostalih 128 kodnih toaka je za znakove koji se koriste u istonoeuropskim zemljama ukljuujui i Hrvatsku. ISO 8859-2 prihvaena je kao hrvatska norma HRN I.B1.013. Unicode norma ima definirane toke za hrvatske znakove kako je to prikazano u tablici. Tablica 2.4. Usporedba razliitih normiCROSCII 7D 5D 7E 5E 7C 5C 7B 5B 60 40 IBM 852 86 8F 9F AC D0 D1 E7 E6 A7 A6 ISO 8859-2 E6 C6 E8 C8 F0 D0 B9 A9 BE AE Hex Dec 230 198 232 200 240 208 185 169 190 174 MS CP-1250 Unicode/ISO/IEC 10646 Hex E6 C6 E8 C8 F0 D0 9A 8A 9E 8E Dec 230 198 232 200 240 208 154 138 158 01C4 01C5 01C6 01C7 01C8 01C9 01CA 01CB 01CC 142 Hex 0107 0106 010D 010C 0111 0110 0161 0160 017E 452 453 454 455 456 457 458 459 460 017D Dec 263 262 269 268 273 272 353 352 382 381

Grafem D D d LJ Lj lj NJ Nj nj

Hex Dec

125 093 126 094 124 092 123 091 096 064

Hex Dec 134 143 159 172 208 209 231 230 167 166

Prema Preporukama za kodne norme u Hrvatskoj Hrvatske informatike zajednice iz 1997 godine preporua se sljedea primjena normi. Raunala koja nisu spregnuta na lokalne ili javne raunalne mree: CP852 , CP-870, CP-912 ili druge tablice prema ISO 8859-2 , CP-1250. Ne preporua se primjena tablice CP-999 (CROSCII)