UGURSUZHladno je bilo tog 6. decembra 1971. godine, to, s obzirom na mjesec, nije nimalo udno.Petak je bio, a ja sam, po obiaju, ujutro bacio ture-jazije: ako padne tura - idem uBosnaplod na Skenderiji, ako padne jazija - idem u Istru, a ako ostane u zraku - u kolu.Pala je jazija.Osam sati je ujutro, u Istri sam i pijem prvo pivo, a Ugursuz, sinonji, toliko je pijan da se nemoe drati za ank. Ugursuz je moj idol: ja bih sve da budem kao on - star (trideset godina),da sam pisac sa velikim "P", da sam zgodan i da imam dubok glas i crni maksi kaput, da mesluaju kad priam, da prstom pokazuju na mene "ono je..."Teglim Ugursuza na taksi, vuem ga uz stepenice u Kranjevievoj br. 9., na etvrti sprat i,sa svojih petnaest godina, osjeam se neobino i udno ponosan, ba kao da sam uradio nekostrano i vano djelo, a ne samo strpao jednog p'janca u postelju.M., moja djevojka, ide u poslijepodnevnu smjenu, pa mi valja ekati kraj petog asa, u 6:15,poljubiti je pod ljubomornim pogledima njene raje iz kole, uzeti par piva i otii kod babe idjede u svoju sobu (jer Ugursuz mi je u stanu), pustiti Beatlese i raditi one stvari o kojima sene pria, a kamoli pie..."Kraljica pei" tutnji i ari kad na vrata kuca Smrt, u vidu potara, koji nosi telegram da nisamuspio izvaditi svog oca iz bolnice, da je on uspio pobjei kroz jedan definitivni izlaz...urno se oblaim i izlazim pod direk s lampom koji raa gusti snijeg, duboko, duboko diem ijedino mjesto to mi pada napamet, jedino stvorenje koje e me, moda, razumjeti je SadaTahmii, koja radi u biblioteci, mom drugom domu."Sado, treba mi para."Traio sam ja i prije para od Sade i vazda mi je davala, ali, valjda, po mojoj unezvijerenoj facividi da se neto strano dogodilo, prilazi mi i miluje po elu:"Sta se desilo, Dario?"Jo sam nemoan da plaem (to dolazi tek kasnije), pa, skoro u veselom tonu, priam ta jebilo. Sada preuzima moje suze, trkelja novanik i daje mi sve to ima, a meni pade napametda je Ugursuz u mom stanu...On hre i to je jedini znak ivota koji pokazuje, ja ga tresem za rame:"Nedade, probudi se. Valja ti ii.""Ma, bjei, jebi se - kakva je frka?""Nita - samo mi je umro otac, pa e kua sutra biti puna."Iste sekunde se Ugursuz uhaviza, zagladi kosu, obue kaput i, dok silazimo niz stepenice, grlime svojom snanom rukom i kae: "Sad si ostao sam." (Ja u znaenje te rijei, te kratkerijei "sam", upoznati tek kasnije i ostati uvijek vezan za nju.)* * *Sjedimo Ugursuz i ja u Istri s bokaliem loe rakije, a meni tek tada naviru suze - po stolnjakuaram "Jebem ja sve", a konobar Duko, na svom makedonsko-srpskom, prijeti da e zvatimiliciju...Ugursuz se die i, najozbiljnijim tonom koji sam ikad uo, kae: "Ne seri! Dario ima svaprava veeras!"Kovitlaju se neke face pred mojim zbunjenim oima: Gavro, Rajko, Stevo, Enver... tura slijedituru, a Ugursuz me podsjea da mi tek predstoji "posao" da oca spustim u grob.Zato idem kui ranije, budim se iz kome ujutro, mahinalnim pokretom palim radio - jutarnjesu vijesti, osam je sati, zvono na vratima: najbolji prijatelj mog oca......demonstrativno gasi radio, preko gustih obrva me prijekorno gleda, pa onda kae reenicu,za koju se nadam da e ga pratiti u pakao:"Moje sauee, Daco. Zna, tvoj otac mi je ostao duan neke pare..."Drugi najbolji prijatelj mog oca e pred samu sahranu zatraiti da "obeam" ili da se"zakunem" da neu vie nikad piti?!Moj djed, koji sahranjuje svog etvrtog sina, ovjek koji nikad ne psuje, kae mu: "Odjebi."* * *Sahrana je bila "divna": stotine ljudi, dva hora, puno vijenaca i cvijea, puno slika koje i dan-danas mrzim...Sutradan me (popodne?) budi moj djed:"Izvini to te budim, ali tvoja kominica mi je rekla da kod tebe neko stanuje, pa..."Treba mi malo vremena da se sjetim da je Ugursuz bio u stanu, a onda objanjavam:"Ma, zna dedo, to je Nedad, pisac, moj prijatelj, dobitnik Sestoaprilske nagrade...", ne znamni sam to se pravdam."A, to je - znam ja njega iz kafane", a onda moj djed opsova drugi put u ivotu: "Jebi ti mene,sine, ako je ONO ikad ita napisalo."* * *Ne slaem se u svemu sa svojim djedom. Star je i, za razliku od mene, nikad ogoren ovjek.("Sine, normalno je da djeca sahranjuju svoje roditelje, a sve ostalo je...")U mnogim stvarima se ne slaem sa Ugursuzom, ali nikad neu zaboraviti njegov zagrljaj irijei: "Sad si ostao sam."