C . . ~·:. D1:gn. v·~ C) Ođ:yjetništ~o u b~niku l. B .. trr · ' r , , ato Jn SeteJ..tco

, f "n. God. II. Br. 78.

27.8.08 P crv · ~- Šibenik 27. Kolovoza-' . . , !l lt: .

:=~ Slasnik ht'"atske pučke napt'edne stt'anke za kraiinu šibensku. ll== "Kremenjak" izlazi svnki Čelvrluk. Prctplal11a cijena ua godinu 3 Krune. Na p6 godine Kruna 1.&0 para. Prdplate i pi. ·ma salju se urednišlvn ======= Rukopisi e ne vrac•r.ju a nepla(·eni se listovi ne primaju. Pojedini broj 4 pare (2 novć.) =======

KAŠTElANSKI FRANKOVGI PROPADAJU! Uban1. mjestanca, '·to se pro tiru duž čarohne mor­

ske obale plCLlmna mor sl<im valovima a okružena zt'len­gorom, poznata u pod imenom pitomih Ka tela. Voziti e kolima ili ploviti morem zai to, nc;to ti oko marni

da pogledaš na ha nu panornm 1. Poznata su r a.cli vog l ijepog položaj n, umj e1 ena pJtlneblj •l. Ne samo radi svojih prirodnih lnas t•ta, l<ojima • u obasuta, već ·su po­znata i radi svoj ih Yrlih i žarkih otačbenika, koje radja. Rnat~ka svijest uvij ek je budna bila, a hrmt l<a h·oboja jedini stij eg pod kojim u braća Yoj evala. Ljubn.v i sloga re ila su njihova srca, te u vakoj prirrodi bijaliU ocl:wi

if!O>-i s1·og naroda. Kad u mje tu nije btlo tran(arenja kad je svih vodila j l'dna idPja, kad u vi bili odani svom voclji i Rvojoj za la i, tad su Kaštela ]ovih kno patriotična mjesta, koja su mjek doprinašala kam enl:ić na oltar domo1•ine. Hrvat ka čitaonica bila im je brat­sko društvo u kom su se astajali i dogovore vodili lu,­ko da bolje odgovore domorin koj zadaći. 'l'o dt uštvo j e bilo goruća žera1 ica, kojoj hijaše dosta odpuhnuti pepeo e da razbukti gorućim plam enom hrvat ke ,·ij e ti. ll sjevalo ili pucalo, vatreni kaštelani pod milom hn'a.t­skom trobojnicom hrlili su na hojno krešev.1 za svoj na­rod, za svoju domovinu. U doba kad trančarenje nije bilo uhvatilo maha, ka,l u bile samo dvij e ti·anke na­rodna i autonoma kn. - nalaziš h ne kaštelan ce vje~;.ne i odane svom narodu.

Dana je sve drugo. Danas, žalibože, saialjenjem mora e pogledati na ona mj est11. Dana prolaznik P'J­gleda, <livi e, nu ne ulazi u Kaštela j er od onih THir­n ih i pitom ih dalmatinskih predj ela po tala su div ja afrikanska mj esta, u kojima ljuds],i život ~j guran nije. Ono što su ocevi ljubili i štovali, to potom~:>tvo mrzi i prezire. Ono što u ocevi obožavali, za što ~u vojevali i s1·oju krv lij evali, to potomstvo gazi i zanemaruje. Zem­lju , koju su ocevi topili kn· Iju za nj ezin procvat i nj enu lobodu, tu istu zem.ju poLom::; t r o kva::;i razb c •jničkom i

di v ljom !crvi. Kula, n kojoj u ocevi rnzgovore vodili , u kojoj

su se na bratski sastanak kupili, u koj oj se grlilL i lju­bili, -ta je kula postala razbojnička špilja, u kojoj po­tomci u p ;janstvu krv lijn , u kojnj pu ke i noževi si,i e­vaju, u kojoj potomsb·o opij eno fanatičnim i ludim icle­jama za grla se hvata. Pitat će kogod uzrok tog ne re­tnog i žalosnog stanja u Kaštelima. Lako je to pogocli ~i. Fanatična za ljepljcnost, koja j e p .. plavila nekoja mjc<ta Dalmacije nij e poštedila ni ova mje t::~ . Rtrančarenje, koje se 'temelji na slaboj i l<lim avoj podlozi predvodj eno od nedorasle i za,lj eplj ene k!ike uzrok j e voga togn. Dok se u Kaštela nije uvukao onaj pro kl eti frankovački dnh, dok j e sve hvatalo za j edan štap, dotle je u Ka­$telima bilo sve lij epo i ut eclno. Nekoj pak go podi pro·

htj elo se gospodstva, prohtjelo e tcrorizivanja tc svojim otrovnim dahom r•trova;e oro mirno pučan tl·o. :Na toj ·di u uruči se u narod, u narodna dru··tra pa. čak dovinu­

ti e i narodne uprave e ela tako otruju i ono zdravih ideja što je preo talo. Polako, frankoračka go podo, jer Preradović naš pje\' :1: "Po perju te poznam p •ico, ram tc bncli izdajico", polako reljn, jer teroriMtm nije nipo­što od dugog Yeć od vrlo h'ltkog efekta. Zahvatili ste maha a da ,e nije te ni nadali1 nu izbrojeni su vaši dani - na izmaku smo.

Xešto ilom po tavljono, na slnbu temelju za. no­vano, od niko~a nadz ran·>- mora el a mal aksa, el a pro­pane. Orl gladi, koje vode tu "trnnln,:t, J>OČ ,Je u e ot­hi rati karte, narod ih je 11poznao. to je boljega oel ­ljeglo vas je. te se uh1·ati . te najtanje slame dn. se spn-ite i održite. Uh\'ati te se golobrade i neuke mladeži

kaštelan ke. -Iz bu ije - sa lu·ivcni - ~aljete Tojnike rla. napa­

dnju svoju braću. Oni Z;l lijepljrni i opijeni paklenim duhom nasrću ne pazeć na po ljedice, ~aravski vodje sn tu uvjek retne ruke jer im nnpadaja frankovačkih četa vocljc sc poruku na latku zabavu rlok voj lm gine. Polako, jer i tomu je kraj . I ako neuki i za -ljepljrui, ipak uvidi e tanki led na koje ih naruče grO'll(lpucatelj­na 1 rara;Jm tranjka. Neznajuć način za u7.držat e na vladi, a da e ne blamiraju pred neukim vojnicima, go­louracla. g() poda o noYa:.e hrvatski ",okol ·'.

Xe čudimo e vlarli koja je mogla odobriti u Ka­&telim dva okol.,ka cln1 tva, već sc čudimo " avezn·' u Za."rebu kako je morran primiti u ,·oje kolo ". okol·' o novan na kroz o-ohn j i trančar koj podlori . ~e vo ­eli taj "• okol " ideja koj~~ bi ga voditi morala, nije OStlO­vat za dobrobit narodnu, nijesu u njemu narodni već frankovi vojnici.

Zai to čudno,·ato da " ... arez" u narodnu ;•oj -ku _ada prima i frankovu, knja je kroz protunarodna.

Kušala se om v •j ka p peti na vlatltt narodnu, nu nije upalilo, jer n·wocl ih pozn1 . Ku ah e uvući u mir­ni "Glazbeni sklad·' nu zalud sve na tojanje. Kad ne­mogoše rta lijepe, oni udri na ružne. - :11irne i ··e tite glazbare, cvij et lca·telan ke mlado ti. a.d ih iztekuju te provociraju, tuku i zlo tavlj·1ju. Cudimo se amo nekim odličnim ka.š·elancima koji u e uortJi:·ili n. tom crnom družbom . Njthov u ~led je bio uvjek po tov::tn kao i nji­hovo političko mišljenje, nu odbcla prikloniše se kukav­noj družhi, njihov ugled parb niž i nii.e.

Jedino tranjka pr:wa ta fr::t nkovačka voj k[t kriva je i dovela j e nar.,clnu svje ·t do potpunog bankrota. -F rankovci su krivi da mo u ,Africi i da galimo ono, što mo prije ljub li.

No i ako j e narodna vijest, krivnjom izjelica i iz­mećarskih politikanata u Kaštelima pomućena, ima tko će ju obnoviti, uskrisiti, oživotvoriti.

2

Pojavila se ona tranka za kojom je svak čeznuo, koju j e svak žudio. P11javila e tran lm, koja će narod dove ti do cilja. 'J\1. mlada tranka je t pučka napredna Rb·aoka o kojoj " 'ramota fm tar ·ka 11 piše da ima nešto prirepina Smodlakovih. Ne pi·ešite, frankovci zaslijeplje­nici, vrijeme je najbolji svjedok svemu. Uzalud pisanija, Yika i buka j uzalud laganje i !devet anjo te mlade stran­ke, jer to njoj ne šk<Jdi, na to se ona ne obazire, jer' se drži ona nn,rodoe poslovica: , Što mjesec ha.je kad pašče na njeg laje". Upotrebili ste najnedostojnija sred­stYa protiv pučke stra nk e pak s:-~da počeste i uličarski napadati njeziuo pristaše. -Sve će to proći i svemu će .kraj doći, a na ruševinama paklene stranke zalepršati će ba1jak slobode i napredka narodnog. Zalepršati će ona zastava pod kojom te se okupiti vjerni sinovi svog naroda da slij ~de stope svoj1h pradjedova i da operu i očiste ono blato koj m ste se vi kroz kratko vr jeme nabacili na budnu kaštelansku svijest.

Okupite o, braćo Kaštelani, tupite pod barjak slobode, prigrlite složno i bratski nauk pučke napredne stranke, koja je jedina kadra povratiti vam ono, što vam je paklena 1 uka odnijela i okaljala.

Pokažite da ste slobodni ljurli, svjesni svojih rodo­ljubnih dužn nsti, ela nijeste pod ničijim terorom, već da sLe onakovi kakove od vas zahtjeva pučka, stranka.

Složno, rame uz rame. srce uz srce za na;u stran­ku, za naš puk, i pobjeda će biti naša.

Ne klonite u borbi, jer u nj oj je sp <ts l Kaštela. N a p r e d n j a k.

R e dovina i Sveto J»is mo. A što mi vidimo? Popi i fratri sami kroje zakone,

sami se brigaju za život na zt>mlji, ni malo se ne oba­zirući na Hristovo riječi: "nijeste li vi rnnogo pretein#i;' od ptica nebeskih i liljana u polju j a pošto ami uda­rnju namet puku, pošto svojevoljno terete puk redovi­nom, znak je da oni ne vjeruju Kristovim riječima. Isu­hst je rekao: "Ne brinite se dalclr~ govoreći: šta, ćemo jesti, ili, šta tJemo piti, iti, ćim ćemo se odjen·u.ti (Mati­ja. glava 6. redak 31.). Ali popi i fraki za to kao da malo mare i radi silme mi li " ta će jesti, piti i čim će se obući' oni napuštaju o ltar ili, što je jo~ gore, oltar upotrebljuju u obranu j t'dnog zcmnJj kog dobra, a to je redovina. I ukr t dakako to ost1djuje, jer evo što kaže: "Jer Sl'e ovo neznabošci i rtu" (Mat. glava 6. redak 32.). Popi su i fratri, po Isukrstovim riječima. oMi neznabo­šci, jer ne samo da i ~t~~ već se bje,omučno i divlji vore za redovinu, koja nije ni;ta drugo već jedno prolazno zemalj ko dobro, ali rad koga mnoga je suza kanula na sirotinsko lice.

Rekli mo zadnji put da redovinu nije Bog ustn­novio, i da je ona dobrovoljni dar puka, koji dar, puk stegnut, može da u krati. Ovo je ž va i. tina. Sjajno o tom govori I. ukrst sam: "Svako drvo koje nije usadio otac moj n<·beski, islcrYr~j' nit će se". (Mat. glava 1 5. re­dak 16.). 01·o na dlaku vrijedi za redovmu: Bog ju nikad ni kojom prigorlom ustanovio nije, ustanovi e je fratri i popi sami, ali toj u tanovi: kr'ja nije od Bo;ra, nema mj e ta na zemlji. Rječi se Isukr to,·e evo ispu­njaju, jer je puk uvidio nepravednost redovina i hoće da je be otrese. U tom će mu sigurno pomoći Bog, koji će "iRkorijen .ti svako rlno (dakle i redovinu) koje nije od njega zasadjeno".

~~·o šta I ukrst kaže: "Nrgo sauirajte sebi blago na nebu, gdje ni rnoljac ni 1·dja ne hari, i g·lje ln-1Jeii ne lJOtlcopavaju i ne k1·ad·u. (1\lat. glava 6. redak

20.). Ovim riječima Isukrst najoštrije osudjuje redovinu, jer se njome ne sabire blago na nebu, nego na zemlji. Ovih zlatnih riječi morali bi se držati popi i fratri, jer se je njih držao i Isukr:.t sam, koji je kazao "nije lcra­lievstvo mo;e od ovoga s11ijeta". Ako p 'l pi i fratri vode tako očajnu i krvavu borbu za zemaljsko dobro, je li moguće da će njihovo srce molitvom biti uz Boga? Oni su u ovoj borbi otkrili svoje srce, koje je runjava i pu­no Ž11či, koju izlijevaju na "protivnike" svoje. Isukrst je sam kazao: "Jer gdje je vase ula,qo, ondje će biti i s·rce vaše". (Mat. glava 6. redak 21.). Prema tome, tko će vjerovati danas papirna i fratrima da se molitvom diže srce k Bogu, kad su oni uprav očajnički pograbili za vrat one, koji se digoše i rekoše: nek je život svešteni­ka u potpunom skladu sa Sv. Pismom? 'l'ko će vjero­vati da se i njihovo srce diže molitvom Bogu, ]{ad im je prešnije pisanje kroz svoje novine to ocrnjimnje i la­ganje nego molitva, kad više posvjećuju brigu svjeto­vnim nego crkovuim stvarima, kad vi' e se bave politi­kom nego Bogom, kad više pišu nego mole, kad više mrze nego ljube, kad više psuju nego propovijedaju, kad oltar zamjenjuju roje-tom za agitaciju i bezbroj drugih stvari, kCJje vrlo jasno dokazuju da je njihovo srce upravo gvozdenim konopima redovine vezano ze-, mijom l A onda poslije svega ovoga nastaje pitanje: ka­ko oni mogu odgovarati svojim duševnim dužnostima, kad baveći se svjetovnim, prve napuštaju? Bogu i svi­jetu u jedno te isto vrijeme, nije moguće služiti. "Ntko ne moie dva gospodara sluitti jer ili /Je na jedn11ga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za dru­gog ne mariti. Ne možete Bogu slutiti i mamoni. (Mat. gl. 6. red. 24.).

S1·e o sve: Popi i fratri nikakovo pravo nemaju na redovinu. Ona je zemalj:;ko dobro, komu popi i fra­tri ne smiju služiti . Ali ona je istodobno teški teret na­šem puku, za to je dužnost naša da poradimo oko toga da se redovina ukine. Kralj je u Beču, koji ne će za­pu ' titi svoje ljude, a onda je opet i Bog na nebu, koji je, kako iznesosmo, jasno izjavio da su sveštenici nje­govi :.luge, za koje će se on brigati . Borba za redovinu odalečuje od Boga - pope i fratre, nipošto puk.

Mi smo evo govorili Svetim Pismom u ruci. Popi i fratri - jer se tiče redovine - sve će ovo proglasiti zlobnom neistinom, kazati će da je sve laž. Mi ćemo im onda s Isukrstom doviknuti: "Porodi asp·idini! kako moiete dob1·o .Qovoriti, kad ste zli? jer u.sia govore od šuvišlca srca 11 (~Iat. gl. 12. red. 34.). F.

DOPISI Jz Skradlna

Augijasove Atala. *) Alw protiv takvim ljudima po­dižemo svoj gln'l, to nas na to goni neka unutrašnja sila, koja takove clvoličnjake nemože da trpi, tad što pravom tražimo, da i tajne uredovne, kojo se nas tiču, budu zajamčenje. Ištemo neprif:;trane, poštene činovnike, lwji su svijesni svoga zvanja i položaja, na koje mu bilo ko nemo:l.e da upliv še u izvršivanje njihove službe i izra­žapi njihovih načela. Bolest, ili kako to krstili, nije kod na da zanovetamo po raznim UI'edovina ili da jednoga. kudimo, drugoga preporučamo.

'J'a je bolest u krv usJa op!ltu, koji se tako d.)­mog 10 i te moći, ela čak neke urede stanom sn1ješta. Tim su zlodu ima izvrženi činovnici, kad u Skradin do­dju. Svaki činovnik, koji je ovdje boravio, može da sa-

•J Vidi br. 76 i 77.

vje no ponjedoči. da li je to tako i da li smo mi pod­puno i'ldjn~eni. Str.th ne nlijcvamo nikom , niti jo to na~ u. politika uzno iti e lll·alom, da mo prije. ni prija­telji a namje nil•om i vim uredo,nim poglavicanut td imponirati 'time činovnicima, koji u kukavice i dadu se z:warati. Običaj naš nijo ni činovnicima poruči,·ati, da e nama obrate, ako im je kakova potreba. Tu ncpo­

btenn politiku voui onaj opat, koji zna direktno zapri­jetiti čino nicima, te ima li zbilja koga i daljeg pozna­nika ili ne na raznim upravitelj tvima, njemu je vejeclno, on podje bezobrazno do nj ega i zamoli za premještaj ili smještaj koga č·inovnika, odnosno da li mu e trebs. ne­kog ispripro titi, a drugog po svom kalupu dobiti. Taku vam je postupao i a če titim činovnikom na duhanu Petriče\"ićem. "No, kako smo iz pouzdanog iZ\'Ora ob t­vj e teni, poručeno mn je bezobzirno, da zato ne ulaže muke zaman i po treći put ići do pljet.'l.. To u vam gole činjenice. -

Ako je g. Garga ević, pošt, činovnik bio premje­šten iz Skradina, sam je tomu kriv bio, jer s nepre6ta­nih po jeta opatovih u ur d, nije -mo bili sigurni za tajne svojih pisama, o obito onih, koja bi na kakovo uredništvo adre. irali , te smo baš s toga koliko pi ma, toli.ko brzojave od Yi e važnosti bili pris ,lj eni opravljati iz Sibenika, čak smo u po ljednje doba njegova. bora­Yka ovdje po ebice čovjeka clri.n.li i slalt u ibenik za or)l·avljanje i primanje po, te. 'l'o sazna upra1itelj tro po k'l., te žrt\·a opatova morade o taviti kradin. Ali to je dobro do lo g. Gargaševiću, te će se moguće osvje­stiti i uvjeriti u kakvom se kolu ovdje nalazio, ko . to se je i načelnik, koji s,,d nije u dobre sa clopi~nikom. što mu ko običajno ne mazava svaki njegov zahtjev i ne ot,'ara na volju nj egovu ka u te se protivi ~uvi·nim trošcima. - O kanćelisti Juri iću reći ćemo to, da je isto ono pero, koje ga sad sažaljeva, a nama na denun­cije odbam1je, da ga j e baš ono denunciralo i o njemu u onom porugljivoru i bezohrnnom tomu pisalo u "Hr. Kruni·', s toga, b to je g. Jurišić tuzi o bio g. Bechicu radi prodate mu neke pokvarene tunjevine u kutiji. -Taj dopisnik i njegov prijesui prijatelj prozvani f ·a Ge­rundio, te skoro nado·le nemani po Skradinjn.ne zazor­no gledaju na svoje nepri ,talice i poštene gradjane. To su oni, koji ch:uge para itima ili koje kako naztvlju, ela te svoje tvrdnje ko lažne činjen icama dokazati nemogu. Patakunašem se samo ono prudano pero na7.vati 11111Že, J.:: oje "mul tum et teris et alto jact.'l.tus nostra li tora Ye­nit", a sad napada baš one O:>obe, kojih ni imena nije dostojan da spomene. To i sam uviclja pak nekoga jP­dnim: drugoga ch·ugim imenom nazivlje, a koliko su se pak te o,;obe za svoj rod i narodnost žrtvovale, to sami dopisnik ne će biti kadar ni sam ebi da prestn.vi. , . Barkanović nije nego narodu pomogao, te mu uvjek u pomoć priskakao i priskače, bilo da. mu savjetom p ,•ma­že. bilo da ga brani protiv općin kih nepraviea, koje s dana na dan SYe to više tište naš narod, rro dopisniku i njegovim kolegama u prilog ne ide, te naravno treba takove cijenjene tarosjedioce maknuti s puta, koji za svoj trud, m L kakav bio, ne traže ni prebijone pare, ni janjce, ni !$ir, ni jaja, ni piliće, ko što se prodanom peru i svaki najmanje korak iSj)lati. O tom ćemo drugi put. - Eto nnn patriota, koji pod firmom naroda i borbe za tohože narodni boljitak sebi pune kesu . Na­ravno takovima su svi poštenjaci smutljirci jer ti više nešto od zavaranog i zasljt>pljenog naroda vide i hoće da na. put stanu mnogim njihovim poduzeć ima, koja bi poduzetnic;m.a u ime naroda kori sti la, a narodu samom škodila i što ti isti otvaraju narodu oči. Reži nevl'Jjedni

3

dopisnik na vrlog patriotu Coruhola, što će mu taj vre­menom odpnrati ploče i pokazati kakav treba da bude kori tan i pošten ntcl. Taj i~ti cloni nik pod tudjom fir­mom i masno nagnHljcn hcz ,>hrazno trr.ži rad drugih. Da li će nam po·trno i s pričati u što je bio potrošen trogodi ·nji pri rez od J 80.000 K, prirez kojim je mani puli ala općina za načelnikovanja 1\l. Muclražij e, koji nam o tome ni ·ta ne bi znao reći, no samo Lo da bi se sve­ga trsio, jer mridja na št je nagraji n.o i ko irna da vodi glavnu rij eč.

'l'empora mutfl,ntur. *

Jz .}((akarske. Izborne pripreme. Furtimaši e ovdj e onavna pri­

pravljaju za na tajuće saborske izbore. n kako je june počelo, predvi~jn. ·e že toka izborna borba i to izmegj u tri stranačka kandidata, prvi propale hrvat ke stranke, drugi furtimaške i treć i pučke-nt~predne tranke.

Fm-tima ~ i bili bi jurve do danas progla ili lmndi­data ali neimaju zgodne o obe, a čuju se za sad imena dvojice, naime: fra tat ke marijonete, inače poznate pod in tenom sinclaka Klarića i rocljaka mu popa Lovrinče­vića, župnika Lokv . čića, koji je poznat kao cl erač reclo­vinom, o lwj emu je bilo govora godine 1906 u " lo bodi·'.

Napredni l •menti ovoga grada ponudiše kand da­turu D.ru Hugu ·werku odvjetničkom kandidatu u Za­dru, koji je ordje vrlo douro poznat kao birši udija na O\Om sudu i kao pravi pučki prijatelj. Dneva 9 tek. na poziv izbornika došao je D.r \\'erk u Makar ku, a i ti dan držao e pouzdani a tanak na kojemu je D.r \Yerk razložio uzrok zašto pučka napredna ti·anka ulazi u izbornu borbu j razložio je suvi: e i neke tačke progJ:a­ma tJ·anke. NjPgov govor bi odobren i povraćen sa Zi­vio! Namah bi izabran i7.borni odbor, koji predloži kan­diclatnru napreclnjaka D.ra ·w erka za grad ~lakar ku.­l\aš dični bnrlidat D.r \Y erk e još nalazi u na nj re­dini: gdje kani drzati nekoliko astanaka i predavanja. Bilo u sto dobrih časa! N a pr e d n i-d e m o kr a t.

. * Jz J{ri\lošija.

Naporne vojničke vježbe. Ljudi umiru. Otka!la je voj ka do la u jadne Krivo~ije, gon,iena je svaki dan a velikim naporima preko ovih lomnih brda, tako da čo­' jPku čini milo. 0\•ih elana trajao je nitporn:i marš tri ~lana, a da voj ka nije ni \'ocJe, tako rnkuć, oku ila. -Vojnici su morali kuh.tti nij egom, a, a ko gdje nacljo·e vode, to je bih sreća, a i ta voda crnila e kao kava od vakog smrada na dnu. Lomeći se preko ovih plani­na čovjek je svedjer u pogibelji da izgubi život. IJjudi zadnje rezerve nepamte ovakih muka. Danju vrućinu, oparina ela crkneš j obnoć oštri led i vlarra. Danas je jedan čovjek umro. Bojimo se, ela će još koji pa. ti irtva ovih nečuvenih napora pri vježbama. LdMdi paclajlh ocl umora i iedje !cano lišće JJO putu.

Teško je opisn,ti jadno stanje vojnika, pak zato zaključujemo sa vrućom molbom, cl<L ovo izadje u svim novinama i da naclle:i,ni aznaclu i vituju se prije neg bude viši broj žrtava.

Dotle nek na u voj ku i na , e vojnike Bog čuva, a mrtvom pokojniku nek bude milo tiv.

* Primjedba redn. Don osimo 0\'aj žnlosni dopis, koji će sva­

ku kr 'ćansku u usu u ree tnknuli. Neznnmo čemu ovi iki napori?! Opće vj ežbu hi sc dale č inili i !Jez žrla,•a lj udskih. Upozora,·amo na ovo s ln riju vlast i za l upni ke. Nek sc povede i. l raga, krivci nek -e kazne.

4

~odbablie kod Jmotskog.

U na cm selu otr11g tri godine župnikovao ježuita JH. Jekako u mje ecu svibnju nnpa.le gu Jenice na žito, p enicu, kukuruz i o tale u jeve. Puk preoravno, sijao, i adio dm i tri puta, ali u gu~jenice sveudilj· hamle. Težaci odoše jedno"' dana u u jedn elo Poljica popu Z trkoYiću da im vorlu, kojom su imali škropiti polje, bla­goslovi, n li sve uzalud. .J cžuita gledao sve to i prouča­vao kt1ko bi puk prevario i sklopio sa seljanima prija­teljstvo nnnovo, pošto ga l1ijaše s\·e omrznulo radi nje­gove silovito ti i potczanja po sudu. Opazivši ježtiitll. (ježuiti su lukavi kao zmije i veliki funcuti) da se gu­~jenice počele po zakonima metamorfoze pretvantti u leptire, izdade ferman na cijelo selo, da ga do cigli go­spodar pohodi, jer da će SYima dati blagoslovljene vode od kojo će ve gn jenice pokrepati i tako u jevi ostati slobodni. Kad za ovo doznaše dru~ fratri, pohvališe jf.>­zuitinu hitroliju, kojom je uspio ela puk zavara, jače u­tHdi jc_dno praznoYjerjE', pokaže e svemoćnim i u put obnovi staro prijatelj tvo. Dakle prava djavolska lukavost. Ako je gus;enica nestalo, to nije nikakova ježnitova za­!>luga, niti je gusje~1ice utamanila blago !ovijena njegova voda. J ežuita je gadno izrabio neuko t puka, koji nije znao da se u ono doba pretvoriše gusjenice u lepire ili odo e pod zemlju. - - ad, čitaoci sudite, na kakav se nati n neuki puk od crnih otaca zava1 ara. Crni tr ljudi, vidi se po svemu, u taju protiva prosvjeti pučkoj, hoće da puk o tane u tmini i neznanju, jer se plaše da im puk naoružan znanjem jednom ne 'dovikne: Dosta je trgova.uja va om patvorenom rubom, koju i1.a pravednih Hristovih leclja prodajete ! Plivn.te u rasko ju, zabor<~v­ljate na život preko groba, pripovijt>tlate, ali ne djelujete Jcr:<.ćanski i omalovažujete ono što bi ste morali do neba tizvi ivati i u ree ljud ko ulijevati! Pa kad je hrvatska pučka napredna stranka ustnla proti praznovjerju, guli­kožam pučkim te traži da svećenik služi onoj vrsi: za koju je I liS hv prolio, opontinjut<i ga. da slijedi stope naj rećeg Učitelja vije tn, cm i se oci i koritaši obaraju na tu poštenu stranku i poclv .. l.iuju joj da buni protiva Bogu. Ali ovnkove laži nije upamtio Yijet!

Za to, puče, naprijed! kako i započeo, složno i ustrnjno! 1'minu valja pnrušiti, ba1jak lobode visoko dignuti, hire proroke razkrinkavati, popove i fratre pri­~>iliti da ~!uže Bogu i onda će doći dan slobode, jedna-lwsti i bratstYa. P o d b a b a e n a pr e d n j a k

RRZNE VIJESTI. Sokolska župa naše okolice imala je prošle nedi­

lje ovdje ua Poljnm javnu Yjt'žbu. Yježbe su trajale od 4. sata do 7. u 'ečer. Istakoše se svojom vještinom i lakoćom braća SJ1lićani, kojih je bilo 15, te su bili bur­no pozdravljeni. Šteta, što nepo kaza· e S\'Oje vještine na prije{'n =ci, gclje bi, kako na uvjeravaju, bili zadivili s,·e pris).ltno općin tvo.

Djeca uliniše ugodan dojam. Sokol bi šibenski tre­bno bolje organizrLcije, 1\knle i brige. jer ~mo vidjeli, da ima. tu i dobrih elemenata. 1\Llacli Protega stoj~ medju sokolima šihenskim kao odličan pojedinac, tako da je lJio predmetom op('eg divljenja.. I pohvalom se mflra. ta­]wcljer pomenuti i g. Svircića i Tiku! na i Dulibića i još koga. komn neznamo imena .• ve o~talo je od manje zanimivo ti. Vježba sa štapima mogla je izo tati.

Osim sokola ove župe bija.bu prisutni taj dan so-

koli Spljeta i Zadra. Šteta, što je krivnjom uprave so­kol Šibenski upregnut pod kola strančarstva i češće ak­tivno slnž i crnim idealima furtim ~štva.

Sok l i - fu, tima· ! ! - to se neda spojiti; tu sponu treba razbiti prije il poslije. Jedn~t dobra purifi­kacija ili izmetenje mora se provesti, da bude ci:,to odi­jeljeno o•1 neči:,ta.

Opažamo jednu nekorektno t, t. j. da spljetske so­kole nije niko otpratio na polasku. Zašto to? 'ro pita­mo, jer to pada na obraz našeg mjesta.

U ed J(astića. Kako je poznato u Dubrovniku je o novano novo srpsko sokolsko tlruštro pod imenofn "Dušan Silni". Arg u si oko "Hrvatske Krune" u svom otalbeničkom žaru naprosto denunciraju tu mladu srpsku ustanovu i to ni više ni mauje nego s "veleizdajstva". Treba znati da je "Hrv. Kruna" glavni organ hrvatske stranjke pr:tYa. I "Hrvatska Riječ" jest organom iste stranke, pa što vrijedi za 7.adarsku joj sestricu, to vri­jedi na dluku i za nju. Ali ona ra1i butige ne piše o­naki) kao zadarski libel. -I još u Sibeniku imade tako naivnih Srba, koji ct·no-žut!m pravašima oko "Fratrovi­ce·' slijepo vjeruju i na lijepak idu. Hm!

J<apić i gavrani. Oukncl je g. Jure Kapić pognaq pope i fratre u sakrištiju, pomamiše se i razgraktnše. Si,.aju na Juru Kapića svake pogrde, onako po fratar­sim. Pitamo : gdje te prije bili? zašto prije ne izneso­ste Kapićeve mane? zašto ste do sada trpili njegove grijehe? .Mn što mi pitamo!? Da je Kapić najgori {o­

vjek ocl ovoga svijeta, popi i fratri pokrivali bi ga, samo karl bi bio njiho,·. Tako: tko ih goni u crkvu, pa bio i najpo teniji, popi i fratri proglasuju ga lopovom. Za to se držimo ove: koga popi i fr..t.tri napadaju, taj je, bez sumnje, pošten čorjek.

Jtnte Starčević i popovska mantila. U 6. broju zadarskog "Pu(~kog Glasa" u životopis Lt Ante Starčevića, kog.a p pi i fratri drže odmah 7.a Bogom, ima. i ova: "Razmišljajući o svojoj budućnosti, on se uvjerio, da u s1·ećeničkom stc'tlišu ne će moći raditi za narod, za to je odlučio <hL se svo.če". Ovo je najstra·nija osuda za da­na~mje "prijatelje" puka- crne gavrane. Za to lažu da­na . nji crnci dn su oni t. j. popi i fratri najviše radili i rarle za narod, jer i ti njibov mali Bog, Ante Starče­vić iz ično je kazao, da kao pop ne bi bio mogao za narod raditi, kao što je kao sloboclun čovjek radio. Da je Ante Starčević ostn.o u pope, danas se za nj ne bi znalo, kao ni za lanjski snijeg. On je znao što znači biti papom, kako popi ue rade za narod, kako su oni slugo vladine, pa je za to odbacio sa sebe popov k1t mantiju. Ovo nek upamte naši gavrani. Ovo im ne veli ni n·1prednjak ni demokrat, nego sami Ante Starčević, koji je djeloYao onako kuko je i mislio.

Ji(ilodari "J{ola" • .Doprinijela je na korist Hr'rat. m uz. društva "Kolo'' u ibeniku, da počasti u 'pom enu pok. savjetnika l\Iarka PetranoYić; Ugledna Obitelj Du­šana N ovak 5 K.

Naj rclačnije zahmljuje Uprava .:Kola".

Dopisnica. Uredništva..

G. R. 2irije. - Va~ dopis uz uajholju volju 11ikako ne mo· go~mo UIT 'liti. Uvažite dn je prosto1 lista ogrnmčen. No i Lo za kratko. U dojdućem broju l Pozdrav!

G. K. Split. - Nije baš on tko kako ti pišeš. Mi lltnmpAmo samo ono dopi ·e, zn koje znamo da su i-tinili i da šibaju ono Sto se šibati mora. Javi se kadkad. Zdrn,·stvuj.

Izda 1 ·ač i vlasnik: Niko Ma.rlnkovio l drugovi. Odgovorni urflcitllk: Niko Ma.rlnkovio.- Tisknrnicn Ivan Slaglinnlz . šibenik