D E M O G E O G R A F I J A

Demogeografija je znanstvena disciplina u sklopu društvene geografije koja proučava stanovništvo kao subjekt vrlo složenih prostornih odnosa i obilježja radi razumijevanja i objašnjavanja geopovršinske stvarnosti te njezine transformacije i valorizacije.

Težište je proučavanja demogeografije na razumijevanju i objašnjavanju dinamičnih komponenti: nataliteta, mortalite i prostorne pokretljivosti.

Demogeografiji je najbliža demografija- koja proučava stanovništvo sa kvalitativnog i kvantitativnog aspekta. Bitan teorijski pojam savremene demografij jest demografksi razvoj. On označava složeni proces razvoja stanovništva.

Demografija se pojavljuje između dva svjetska rata u njemačkoj geografiji. O. Schluter je već 1919.godine najavio disciplinu koja će se baviti razmještajem stanovništva na Zemlji.

Razvoj demogeografije se može razmatrati u sklopu osnovnih smjerova razvoja geografije. A.Jagielski izdvaja četiri pristupa geografskom objektu istraživanja:

1. HOROLOŠKI (REGIONALNI) – po ovom pristupu svi geografski objekti imaju svoju kvalitetu kao i apsolutni i relativni položaj. U ovom pristupu dominiraju 'prostorne promjene'.

2. EKOLOŠKI – proisttječe iz veze između prirode i društva3. PROSTORNO-ANALITIČKI – u ovom pristupu veliku važnost ima razmještaj različitih objekata i

stanovništva.4. EKLEKTIČKI PRISTUP – zapravo i nije pristup u pravom smislu riječi, jer obuhvata radove s nejasnom

metodologijom i radove s dijelovima drugih navedenih pristupa, on u krajnosti i šteti potvrđivanju demogeografije kao znanstvene discipline.

U razvoju demogeografije kao nauke se mogu izdvojiti tri razdoblja:

PRVO je razdoblje osamostaljivanja, koje traje do kraja 50tih godina. DRUGO razdoblje obuhvata šezdesete i sedamdesete godine. Tada se demogeografija usmjerila, naročito u SAD-u i VB, prema kvantitativnim metodama analize, prema socijalnoj fizici i prostornim aspektima.TREĆE razdoblje odnosi se na 80-te i 90-te godine, kada nastaju nove tendencije u razvoju geografije stanovništva.

U razvoju demogeografije postoje razlike između određenih zemalja i škola, a najočitije su između angloameričkih, njemačkih i francuskih škola. Angloamerička škola već desetljećima ima velik utjecaj na geografsko proučavanje stanovništva u svijetu.

Demografija je nauka koja proučava stanovništvo, njegovu veličinu, sastav, razvoj i opća obilježja promatrana prije svega sa kvantitativnog i kvalitativnog aspekta.

STANOVNIŠTVO/POJAM, ZNAČAJKE, ISTRAŽIVANJE

Stanovništvo je skup osoba koje žive i rade na nekom dijelu Zemljine površine, skup u kojem svaka jedinka sudjeluje sa svojim posebnim obilježjima.

Osnovne jedinice u istraživanju stanovništva su: osoba, obitelj i naselje.

Za demogeografska istraživanja vrlo su važni izvori podataka o stanovništvu, koji se razvrstavaju u 8 skupina:

1. Popisi stanovništva2. Demografska (vitalna) statistika3. Registar stanovništva4. Posebne složbene statistike o pojedinim skupinama stanovništva5. Ankete o stanovništvu koje provode statističke službe6. Različiti upravni i drugi registri7. Terenska sondiranja i istraživanja8. Ostali izvori (katastar, literatura i sl)

Demograska vitalna statistika- na njoj se temelji proučavanje prirodnog lretanja stanovništva. Prikuplja svakodnevne podatke o broju rođenih i umrlih, broju brakova, razvoda itd.

Registar stanovništva –u njega se upisuju svi stanovnici neke općine, u svakom trenutku pruža sliku stvarnog stanja stanovništva.

Azija i Europa su najgušće naseljeni kontinenti. Velike su razlike u razmještaju stanovništva unutar pojedinih kontinenata. Sve varijacije mogu se svesti na 3 skupine:

1. Velika je gustoća u područjima povoljne prirodne osnove, pri čemu je ogućnost natapanja tla jedna od najstarijih privlačnih čimbenika

2. Ljude privlače nizinski krajevi. Više od polovine svjetkog stanovništva živi u područjima do 200m nadmorske visine.

3. Stanovništvo se okuplja na rubovima kontinenta. Otprilike dbije trećine svjetskog stanovništva žive unutar 500 kilometara od obale.

U pojasu od 20 do 40 stupnja sjeverne geografske širine živi polovica čovječanstva.

GUSTOĆA NASELJENOSTI

Pod gustoćom naseljenosti podrazumijevamo broj stanovnika koji žive na određenom području (na jedinici površine). ARTIMETIČKA ILI OPĆA RELATIVNA GUSTOĆA pokazuje ukupan broj stanovnika na jedinici površine, najčešće na 1km2.FIZIOLOŠKA GUSTOĆA – pokazuje broj stanovnika broj stanovnika na jedinici površine pogodne za obraduPOLJOPRIVREDNA – pokazuje broj poljoprivrednika na jedinici poljoprivredne površineAGRARNA – označava broj poljodjelaca na jedinici oraničnih površinaRURALNA – pokazuje broj stanovnika na jedinici površine seoskog područja neke regije ili državeURBANA – označava broj gradskog stanovništva na jedinici urbane površine.

EKUMENA-naseljena područja.ANEKUMENA- su nenaseljena područja, koja obično obuhvataju klimatski surove, ogoljele i neplodne prostore. (Arktik, Antartik, planinski dijelovi srednje Azije, sjeveroistočnog Sibira, sjeverozapadna Angloamerika, sjeverna Evropa, krajnji jug Južne Amerike).

Ako se pođe od prosječne naseljenosti kopnenog dijela Zemlje, onda se mogu izdvojiti sl.kategorije gustoće naseljenosti:

1. Rijetko naseljeni – obuhvaćaju oko 60% kopna,a u njima živi samo oko 13% čovječanstva. Obilježavaju sve kontinente, najprostraniji su u Aziji, sjevernoj Africi i Australiji.

2. Srednje naseljeni – čine četvrtinu naseljenog kopna i u njima živi petina čovječanstva.3. Gusto naseljeni – zahvataju 5% naseljenog kopna, a u njima živi oko 14% čovječanstva. Razmjenro su

najzastupljeniji u Evropi u Aziji. 4. Prenaseljeni prostori – obuhvataju oko 8% naseljenog kopna, a u njima živi gotovo polovica svijeta.

Najzastupljeniji su u Evropi i Aziji.

PROBLEM PRENASELJENOSTI- snažno pritišće savremeno čovječanstvo, a teškoće proističu iz neusklađenog odnosa stanovništva i proizvedenih dobara. Problem prenaseljenosti je vezan uz paraurbanizaciju, raširenu pojavu koja zaoštrava društvene odnose i zagorčava život stanovništvu nedovoljno razvijenih dijelova svijeta. Stupanj naseljenosti određen je odnosom broja stanovnika i proizvodnih resursa u prostornoj i vremenskoj raznolikosti. No apsolutnog mjerila nema, a onemogućuje ga svekolika nejednakost i raznolikost ljudske zajednice. Najvažnije je odrediti optimalnu naseljenost jer je sve što prelazi tu vrijednost prenaseljenost, a sve što je manje od nje može se smatrati rijetkom naseljenošću.

OPTIMALNA NASELJENOST''teško je odrediti''Određivanje optimalne naseljenosti se može temeljiti na ekonomskoj osnovici. Tako se optimalnim stanovništvom u ekonomskom smislu smatra onaj broj stanovnika koji u određenim razvojnim uvjetima, tehničko-tehnološkim, prirodnim, kulturnim, socijalnim, proizvodi najveći dohodak per capita (tzv.dohodovni koncept optimuma stanovništva). Baletić

Optimalna populacija je maksimum koji se može neograničeno održavati a da ne dovodi u pitanje zdravlje pojedinaca zbog onečišćenja ili socijalnog ili egzistencijalnog stresa.Taylor

URBANIZACIJAUrbanizacija je složena pojava, naziv joj potiče od riječi urbs-grad. No urbanizacija je danas širi pojam koji ne obuhvata samo pojavu i razvoj gradova, već i složene promjene u ruralnim sredinama , zahvaljujući kojima se smanjuju i uklanjaju razlike između sela i grada, pa tako seoska naselja postaju urbanizirana. S obzirom na način kako se očituje u prostoru, urbanizaciju dijelimo na:

1. PRIMARNU – pod ovom urbanizacijom se podrazumijeva postanak i razvoj ''formalnoga grada'', tj.okupljanje stanovništva u granicama gradova ili njihovim rubnim zonama.

2. SEKUNDARNU – ova urbanizacija podrazumijeva demografske, društveno-gospodarske, funkcionalne, fizionomske i dr.promjene koje smanjuju agrarna obilježja ruralnih sredina u korist urbanih obilježja. Sekundarna urbanizacija se najčešće očituje u okolici velikih gradova, oko kojih nastaju prigradske urbanizirane zone, koje su prostorno i funkcionalno povezane sa gradom.

Depopulacija – gašenje sela/sela bez stanovnika.FAZE URBANIZACIJE

1. PREDINDUSTRIJSKA/PRIMARNA – stupanj urbanizacije vrlo je nizaki udio gradskog stanovništva ne prelazi šestinu ukupnog stanovništva.

2. INDUSTRIJSKA/SEKUNDARNA – glavne poticaje urbanom razvoju daju sekundarne djelatnosti(industrija), prevladava migracija selo-grad.

3. METROPOLITANSKA/TERCIJARNA – obilježava razvijene zemlje,migracija grad-okolica.

Urbanizacija u razvijenim zemljama usko je povezana s indusrijalizacijom, s promjenama u poljoprivredi i razvojem moderne prometne mreže. (ovakve promjene najprije se javljaju u zapadnoj Evropi).

Na temelju udjela gradskog stanovništva/seoskog stanovništva u ukupnom stanovništvu, zemlje možemo razvrstati u URBANO-INDUSTRIJSKE – sa više od 50% gradskog st. PRELAZNE – 25-50% gradskog st.u ukupnom stanovništvu

RURALNE – s manje od 25% gradskog st.Posljedica je pretjerano brzog rasta gradova u zemljama u razvoju niz negativnih pojava: nezposlenost, socijalne teškoće, stambena izgradnja bez ikakvog nadzora itd.

KONTINENTALNE RAZLIKEBitno obilježje kretanja broja stanovnika svijetta tokom 20.st. osim eksponencijalnog rasta jeste regionalna i kontinentalna diferenciranost. U ukupnpm porastu dakle, ne sudjeluju jednako svi kontinenti. Npr. Podaci o kretanju broja stanovnika u prvoj polovici 20 st. pokazuju da je Stari svijet zaostajao za Novim svijetom. Najvećo porast stanovništva bio je u Latinskoj Americi, Australiji i Oceaniji, te u Angloamerici. U drugoj polovici 20 st. porast svjetskog stanovništva je bio gotovo trostruko veći u odnosu na prvu polovicu stoljeća. Samo su Evropa i Angloamerika u tome iznimke, i imaju osjetno manji porast stanovništva nego u prvoj polovici stoljeća. Amerika je ograničila useljavanje, a Evropa 'boluje' od niskog nataliteta. Najveći porast je imala Afrika, Latinska Amerika, Azija, Australija i Oceanija.

TEORIJE RAZVOJA STANOVNIŠTVA

MALTHUSMalthusova razmatranja temelje se na dvije osnovne postavke zakona:

Na prirodnom zakonu stanovništva Na zakonu opadajućih prinosa u poljoprivredi

Bit malthusove teorije, odnosno MALTUZIJANIZMA, jeste u tome što bijedu i siromaštvo nižih društvenih staleža objašnjava njihovim navodno prevelikim množenjem, potupuno dakle zanemaruje društvene nepravde ranog kapitalizma.

NEOMALTUZIJANIZAM (novi, obovljeni Maltuzijnizam) – doktrina je proistekla iz pokušaja primjene temeljnih zaključaka izvedenih iz Malthusova učenja. Zagorava ograničavanje rađanja kao bitno sredstvo poboljšanja društvenog blagostanja i to primjenom savremenih metoda ograničavanja rađanja. Rani neomaltuzijanizam traje od 19 stoljeća do kraja 30-tih godina, a savremeni obuhvata razdoblje nakon drugog svjetskog rata.

MARKSISTČA TEORIJA – Marx je tvrdio da svaki povijesni način proizvodnje ima svoje posebne zakone o stanovništvu čija je vrijednost historijska. Marx je postao predstavnikom i simbolom određenog shvatanja i pristupa proučavanju stanovništva koje demografske pojave i procese razmatra usko povezane sa ukupnim društvenim prilikama.

TEHNOLOŠKI OPTIMIZAM – Maltuzijanskoj doktrini budućeg razvoja čovječanstva suprotan je tzv.tehnološki optimizam, koji vjeruje u čovjekovu urođenu domišljatost, sposobnost prilagođavanja, zamjenjivanja i recikliranja. Sve to daje predah dok zemlje u razvoju ne završe demografsku tranziciju.

TEORIJA DEMOGRASKE TRANZICIJE

Prevladavajuća savremena teorija razvoja stanovništva jeste teorija demografske tranzicije ili demografskog prijelaza. Začetnicima ove teorije smatraju se W.S.Thompson i F.W.Notestein, koji demografsku tranziciju povezuje izravno s modernizacijom društva. (prvi je upotrijebio naziv demograska tranzicija). Teorija demografske tranzicije prikazuje razvoj stanovništva kao etapni proces, a temelji se na četiri bitne postavke:

1. Da sadrži promjene u rodnosti, smrtnosti i prirodnom priraštaju, koje impliciraju i promjene u demografskim i društveno-gospodarskim strukturama stanovništva

2. Da je to povijesni proces koji je pod neposrednim utjecajem činitelja gospodarskog i društvenog razvitka

3. Da se demografska tranzicija zbiva pod utjecajem ukupnog razvoja(''modernizacije'') i da ona povratno djeluje na taj razvoj.

4. Da se utjecaj čimbenika ukupnog razvoja na N i M događa posredno, tj.preko djelovanja tih čimbenika na ekonomsko-socijalni sastav stanovništva.

Demografska tranzicija općenito označava razdoblje prijelaza s tradicionalnoga (primitivnog) režima reprodukcije stanovništva, koji obilježavaju visoke stope rodnosti i smrtnosti, na savremeni(humaniji)režim koji označavaju niske stope. Stanovništvo određene zemlje u svom demografskom razvoju prolazi kroz 3 opće razvojne etape:

1. PREDTRANZICIJSKA ETAPA – (VISOKOSTACIONIRANA ETAPA) Odnosi se na dugo razdoblje ruralne ili agrarne civilizacije , sve do prvih slučajeva ulaska u etapu demografske tranzicije (poč.18st.). Visoka rodnost, a smrtnost je varirala ovisno o djelovanju onodobnih glavnih čimbenika smrtnosti. Iz takvog kretanja N i M proizilazilo je tzv.stacionarno stanovništvo, s praktično nultom stopom prirasta.

2. ETAPA DEMOGRAFSKE TRANZICIJE ILI PRIJELAZA – dijeli se na 3 podetape: a)RANU b) SREDIŠNJU I c) KASNUTa etapa predstavlja razdoblje u kojem pod ujecajem snažnog društveno-gospodarskog i zdravstvenog napretka dolazi do tranzicije u području mortaliteta i tranzicije u području nataliteta, tj.do njihova prijelaza s visoke na nisku razinu. Započinje obično smanjenjem opće stope smrtnosti, uz nepromijenjenu razinu rodnosti. Stoga dolazi do vidljivog povećanja stope prirodnog priraštaja, odnosno demografske ekspanzije(RANA TR.ETAPA). Smanjivanje smrtnosti nakon određenog vremena povlači za sobom i smanjivanje rodnosti. Prema tome obje komponente prirodnog kretanja nalaze se na prijelazu na nižu razinu, smrtnost ipak ima strmniji pad pa se stope prirodnog priraštaja još povećavaju. (SREDIŠNJ TR.ETAPA). u završnoj fazi tranzicije, zaustavlja se pad smrtnosti, a rodnost se i daljje smanjuje, kada se N smanji ispod 20 promila počinje KASNA ETAPA. To rezultira razmjerno niskim stopama prirodnog priraštaja.

3. POSTTRANZICIJSKA ETAPA – prema jednoj od osnovnih hipoteza teorije demografske tranzicije u trećoj je etapi stopa nataliteta osnovna odrednica prirodnog kretanja stanovništva. Veća ili manja uravnoteženost smrtnosti i rodnosti u toj etapi posljedica je dugotrajnoga društveno-gospodarskog i demografskog razvoja.stoga se ova etapa najprije javlja u najrazvijenijim zemljama.

Karakteristike koje obilježavaju stepen razvijenosti stanovištva zapadnoevropskih zemalja: Nizak N, koji se i dalje smanjuje Niska opća stopa M, s tendencijom laganog porasta Sve veći broj izvanbračne djece Sve veći broj izvanbračnih zajednica (različitih oblika kohabitacije) Porast broja rastava Porast troškova školovanja djece i uzdržavanja starih osoba Povećanje udjela starog stanovništva

*Drugi dio*PRIRODNO KRETANJE

Pojam prirodnog kretanja stanovništva implicira prisutnost bioloških ''prirodnih'' faktora i procesa u tom kretanju.

Osnovne komponente prirodnog kretanja su rodnost ili natalitet i smrtnost ili mortalitet, a njihova je rezultanta prirodni priraštaj. Štu uglavnom znači višak broja rođenih nad brojem umrlih. No sve češće je obrnuto stanje što je negativan prirodni priraštaj (prirodna depopulacija).

Prirodni priraštaj može da bude pozitivan, negativan i stagnacijski.

NATALITET (rodnost), pozitivna je sastavnica prirodnog kretanja stanovništva koja utiče na porast stanovništva. Pojam nataliteta stanovnistva pojavljuje se i pod nazivom fertilitet.Gledano u sirem smislu,razumijevaju se kvantitativne pojave vezane za rađanje djece u cijelokupnoj populaciji ili u jednom njenom dijelu.

Po pravilu pri tome se razumijeva tzv.efektivna rodnost tj.broj živorođene djece.Ukupan broj živorođene i mrtvorođene djece obuhvata se pod pojmom ukupna rodnost.Natalitet je broj živorođenih u odnosu prema ukupnom stanovništvu,a fertilitet broj živorođenih u odnosu prema ženskom stanovništvu u fertilnoj dobi. (od 15 do 49 godina).Fertilno razoblje ili razdoblje reprodukcije označava razdoblje u kojem je osoba fiziološki zrela za sudjelovanje u reprodukciji. ( kod većine žena=od 15 do 49, kod muškaraca od 15 do 65 godina.)

Fekonditet podrazumjeva potencijalna fizioloska plodnost, a fertilitet ostvarenu plodnost izrazenu stvarnim brojem djece.Medju mnogobrojnim čimbenicima koji određuju razinu rodnosti nekog stanovništva razlikuju se 3 međusobno povezane skupine :

1.Bioloski cinioci 2.Gospodarski i drustveni cinioci 3.Psiholoski ciniociMedju njima treba razlikovati neposredne posredne kratkoročne dugoročne čimbenike

1. Medju biloske cinioce rodnosti ubrajamo : potencijalnu fiziolosku plodnost(fekonditet), dobni sastav stanovnistva,i posebno dob zenskog stanovnistva,sterilitet,razdoblje izmedju susljednih trudnoca,razdoblje laktacije,nasljedne osobine i ostale biolosko – medicinske cinioce koji uticu na zacece trudnocu i porodjaj.

2. Glavne drustveno – gospodarske odrednice rodnosti jesu : 1.Postignuti stupanj gospodarskog razvoja,posebno razina industrijalizacije i urbanizacije

2.Gospodarska uloga obitelji i materijalnih uvjeti za osnivanje novih obitelji3.Položaj djece u obitelji i troškovi njihova uzdržavanja4.Polozaj žene u društvu 5.Stupanj općeg obrazovanja,posebno obrazovanja žena6.Sociopsihološki činioci,vezani zu običajne i religijske norme7.Razina smrtnosti posebno djece 8.Tzv. kontrola rađanja

Ako je društvo nerazvijeno ili nedovoljno razvijeno svi ovi čimbenici uzrokuju visoku rodnost, a ako je riječ o razvijenom društvu, tada po pravilu uzrokuju nisku rodnost.

3. Psihološki čimbenici – u ovoj skupini možemo razlikovati sociopsihološke i individualne psihološke čimbenike. U sklopu društvenih psiholoških čimbenika važno je širenje ideja i ponašanja povezanih s planiranjem obitelji tj.‘‘difuzija inovacija‘‘ iz jednog društva u drugo. Uobičajeno je da inovacije najprije prihvata društvena elita, a jedna od tih ‚‘inovacija‘‘ je i mala obitelj. S vremenmom mali broj djece u obitelji postaje društvena norma. Individualni psihološki čimbenici koji utječu na razinu rodnosti mnogobrojni su, npr.:strah od porođaja, strah od budućnosti, (ne)postojanje želje za potomstvom...

POKAZATELJ RODNOSTI (N)

Praćenjem broja rođenih, umrlih i prirodne promjene te izračunavanjem osnovnih pokazatelja bavi ze tzv.VITALNA STATISTIKA (ogranak demografske statistike).Rodnost se može prikazati na 2 načina odnosno na temelju dvije vrste pokazatelja :1.Periodnih stopa – izračunavaju se za odredjeno razdoblje,najčešće za jednu kalendarsku godinu. One daju odgovor na pitanje koliko je djece rođeno u nekom stanovništvu tokom godine.2.Kohortne stope - izračunavaju se na temelju reprodukcijskog ponašanja pripadnika određene dobne skupine ili određenog naraštaja tokom njihovog fertilnog razdoblja.

Najjednostavniji, ali istodobno i ,,najgrublji‘‘ pokazatelj učestalosti rođenja u određenom stanovništvu jest opća stopa nataliteta, a može se odnositi na ukupan broj rođenih u jendoj godini(živorođenih i mrtvorođenih), koji označavamo sa Nu, tada govorimo o stopi ukupnog nataliteta. (nu). Mnogo češće se opća stopa odnosi samo na broj živorođene djece u jendoj godini (N)., a naziva se opća stopa efektivne rodnosti. (n). Nazivnik opće stope nataliteta bilo da je riječ o ukupnoj ili efektivnoj rodnosti, čini ukupan broj stanovništva sredinom godine, za koji se izračunava stopa.

Ukupna rodnost efektivna rodnost

Stopa ukupnog fertiliteta (f u) –pokazatelj za analizu ostvarene plodnosti. Računa se kao godišnja stopa, stavljanjem u odnos broja živorođene djece (N) i kupno stanovništva u fertilnoj dobi(dakle-žena-Pf i muškaraca Pm).

Opća stopa fertiliteta ili ženska stopa fertiliteta. Izračunava se kao godišnja stopa stavljanjem u odnos broja živorođenje djece(N) i ukupnoga ženskog stanovništva u fertilnoj dobi.

Diferencijalna rodnostBit njenog proučavanja jest da unutar određenog društva pokaže jesu li i koliko su pojedine norme o veličini obitelji uvjetovane nekom od društveno – gospodarskih varijabla.Znacenje diferencijalne rodnosti s vremenom se mijenja,posebno s obzirom na etape demografskog razvoja. Kako tranzicija odmiče,tako i okolnosti koje utječu na diferencijalnu rodnost postaju složenije. Stupanj obrazovanja i obiteljski dohodak, varijable koje uveliko određuju i društveni položaj pojedinca i obitelji veoma utječu na diferencijalnu rodnost. Među najvažnije činioce diferencijalne rodnosti pripada urbanizacija.

MORTALITETNegativna komponenta prirodnog i ukupnog kretanja koja djeluje na smanjivanje ukupnog broja stanovnika zove se smrtnost ili mortalitet,a označava učestalost umiranja odnosno broj umrlih u nekom stanovništvu u određenom vremenu.

Razinu opće smrtnosti u nekom stanovništvu bitno odredjuju dvije skupine činioca :a. Biološki činioci b. Gospodarski i društveni činioci

Među biološkim čimbenicima na prvom mjestu je sastav stanovništva, zatim vanjski i unutarnji čimbenici koji utječu na stupanj otpornosti pojedinca prema određenoj bolesti.(biološko-medicinski čimbenici).U skupinu društveno – gospodarskih činioca ulaze brojni činioci koji utiču na razinu smrtnosti kao :

a. Stupanj životnog standarda b. Obrazovna razina stanovnistva c. Stupanj razvijenosti javnog zdravstva i općenito zdravstveni uvjeti životad.

Pokazatelji smrtnostiNajjednostavniji pokazatelj je opća stopa smrtnosti (m), koja pokazuje broj umrlih na hiljadu stanovnika u jedinici vremena. M- broj umrlih tokom godine, P-ukupan broj stanovnika sredinom godine na koju se stopa odnosi.

Standarizirane stope smrtnosti ( mortaliteta ).Da bi se pomoću općih stopa smrtnosti mogla usporedjivati smrtnost različitih populacija, pribjegava se izračunavanju standarizirane opće stope smrtnosti. Metodom izravne standardizacije :

mst- standardizirana stopa smrtnosti s obziromna dobm x –posebne stope smrtnosti Pst ,x –broj standardnog stanovništva prema dobi

∑ P st , x –ukupan broj standardnog st.Za demografska istraživanja važne su posebne stope smrtnosti tj. Stope pojedinih kategorija stanovništva s obzirom na neko obilježje. Posebne stope smrtnosti daju dodatne podatke o utjecaju nejednakih uvjeta života i strukturnih značajki stanovništva na opću stopu smrtnosti.

Stope smrtnosti prema spolu odnose se na najjednostavniji sastav stanovništva. To su opće stope smrtnosti s obzirom na obilježje spol.

Posebne stope smrtnosti muškog stanovništva(mm) ili ženskog stanovništva (mf )

Mm – broj umrloga muškog stanovništva tokom god.

Pm – ukupan broj muškog stanovništa sredinom god.

Posebne stope smrtnosti prema dobi, riječ je o stopama smrtnosti izračunatima posebno za svaku dob. Prema formuli:

M x – broj umrlih starih x godina

P x – broj stanovnika starih x godina

Ta nam stopa pokazuje učestalost smrtnosti međuosobama različite dobi.

Stopa smrtnosti dojenčadi, izračunava se prema:

M d – broj umrle dojenčadi tokom godine

N – broj živorođene djece u istom vremenu

Tablice smrtnosti – odnosi koji postoje između razine smrtnosti te dobi i spola odražavaju se u tzv.tablicama smrtnosti. Koje pokazuju na koji se način skup od npr.100 000 istodobno rođenih smanjuje iz godine u godinu i nakon određenog vremena potpuno nestaje. Izračunavaju se na temelju podataka vitalne statistike o broju umrlih prema dobi i spolu, te podataka o popisu stanovništva o ukupnom broju osoba jednake dobi. Sve unutar jedne godine.

Pod pojmom bioloska reprodukcija stanovnistva podrazumjeva se proces obnavljanja stanovništva u kojem zajednički sudjeluju rodnost i smrtnost.U užem smislu pojam reprodukcije odnosi se samo na žensko stanovništvo jer ono neposredno sudjeluje u (bio) reprodukciji.Glavna dinamička komponenta obnavljanja stanovnistva jeste rađanje.Ali stvarna veličina reprodukcije (kao i njen „smjer“) rezultanta je rađanja i umiranja.

Prirodna promjena ili prirast komponenta je općeg kretanja stanovništva,a rezultat je razlike izmedju broja umrlih i rodjenih (inkrement).Uglavnom znači višak broja rođenih nad brojem umrlih, ali sve češće je obrnuto stanje,tj.višak umrlih nad brojem rođenih što je negativna prirodna promjena ili negativni prirast tj.prirodno smanjenje ili prirodna depopulacija. Prirodna promjena izračunava se prema izrazu: Pp= N – M (od broja živorođenih oduzima se broj umrlih).

Stopa (pp) :

Pp – apsolutna prirodna promjena u određenoj god.

P – broj stanovnika sredinom godine

Ili pp = n - m

Iz široke ljestvice koja obilježava savremeno svjetsko stanovništvo mogu se uočiti 4 tipa pozitivne prirodne promjene odnosno prirodnog porasta:

1. Vrlo visok (vise od 18 %)2. Visok (12 – 17 %)3. Umjeren (4 – 11)4. Nizak (manji od 4 %)

VITALNI INDEKS – osim stope prirodne promjene stanovništva, rabi se tzv.vitalni indeks, koji pokazuje broj živorođenih (N) na 100 umrlih osoba (M).

Vitalni indeks je prije svega dobar pokazatelj smjera(bio)reprodukcije. Ako je veći od 100, onda je posrijediproširena reprodukcija stanov., a ako je pak manji od100, tada je to smanjujuća reprodukcija stanovništva.Iznosi li vitalni indeks 100, to znači da su rodnost iSmrtnost jednake, posrijedi je prirodna stagnacija ili nulta stopa prirodne promjene.

Nedostatak vitalnog indeksa jeste u tome što nije pogodan za usporedne analize jer se iz nazivnika ne vidi dobni sastav umrlih osoba.

DEPOPULACIJA

Možemo razlikovati sljedeće pojmove:

1. UKUPNA DEPOPULACIJA

2. NARAŠTAJNA DEPOPULACIJA ŽENSKOG STANOVNIŠTVA I NARAŠTAJNA DEPOPULACIJA UKUPNOG STANOVNIŠTVA

3. PRIRODNA DEPOPULACIJA4. EMIGRACIJSKA DEPOPULACIJA

Ukupna depopulacija, kako joj i ime samo kaže, jeste skupni proces koji tvore ostali navedeni djelimični (parcijalni) procesi. Ukupna depopulacija razumjeva smanjenje broja stanovnika izmedju dva susjedna popisa ili izmedju bilo kojih odabranih godina.U tipu otvorenog stanovništva (obiljezava ga vanjska migracija) ukupna depopulacija nastaje zbog udruženog djelovanja prirodnog kretanja imigracije.U tipu zatvorenog stanovništva (kad nema vanjske migracije) ukupna depopulacija isključivo je posljedica djelovanja negativne prirodne promjene,odnosno prirodne depopulacije.

Naraštajna depopulacija ženskog stanovništva podrazumjeva da se zensko stanovnistvo vise ne obnavlja s obzirom na radjanje zenske djece.Naraštajna depopulacija ukupnog stanovništva podrazumjeva da se populacija „oboje roditelja“ više ne obnavlja s obzirom na rađanje muške i ženske djece.Model po kojem se zbiva ukupna depopulacija u nekom području ima 4 osnovne faze :

a. Kada je ukupna depopulacija najprije posljedica negativnog migracijskog salda,a prirodna je promjena pozitivna i razmjerno visoka.

b. Kada je ukupna depopulacija još uvijek pod uticajem negativnog migracijskog salda,a prirodna je promjena jos pozitivna, ali se postepeno smanjuje,tendirajuci prema nultoj razini.

c. Kada se ukupna depopulacija pojačava, i to najprije pod uticajem prirodnog smanjenja stanovnistva koja se pridruzuje djelovanju emigracijske depopulacije.

d. Kada se ukupna depopulacija nastavlja udruženim djelovanjem emigracijske depopulacije i prirodne depopulacije, uz istodobno jačanje starosti stanovništva.Time se izvoriste za iseljavanje sve vise iscrpljuje,pa se negativan migracijski saldo i njegov utjcaj postepeno smanjuju, a povećava se utjcaj prirodne depopulacije na ukupnu depopulaciju. To je faza demografskog izumiranja.

PROSTORNA POKRETLJIVOST STANOVNIŠTVA

MIGRACIJA – pod migracijom ili seljenjem podrazumijevaju se sve promjene mjesta stalnog boravka, bilo da je riječ o stalnom preseljenju ili privremenom na manju ili veću udaljenost.

CIRKULACIJA – pod cirkulacijom se podrazumijevaju različiti oblici pokretljivosti uglavnom kratkotrajne, učestale ili ciklične, kojima je zajedničko obilježje izostanak bilo kakve namjere za stalnom ili dugotrajnijom promjenom boravišta.

Prema trajnosti i učestalosti

Migracija može biti:

1. KONAČNA2. PRIVREMENA : KRATKOTRAJNA →PONOVNA I POVRATNA

DUGOTRAJNA → PONOVNA I POVRATNA

Cirkulacija može biti:

1. REDOVITA : DNEVNA, TJEDNA I POVREMENA2. SLUČAJNA : JEDNOKRATNA I VIŠEKRATNA3. SEZONSKA : JEDNOKRATNA I VIŠEKRATNA

Prema udaljenosti

Migracija i cirkulacija mogu biti:

1. UNUTARNJA : PODRUČNA(LOKALNA) UNUTARREGIONALNA I MEĐUREGIONALNA2. VANJSKA : MEĐUNARODNA (INTRAKONTINENTALNA, INTERKONTINENTALNA)

Prema kriteriju glavnog uzroka razlikuju EKONOMSKA I NEEKONOMSKA migracija/cirkulacija.Razlikujemo i DRAGOVOLJNI I PRISILNU migraciju/crirkulaciju.Prema kriteriju organiziranosti prostorne porkretljivosti razlikujemo ORGANIZIRANU I NEORGANIZIRANU migraciju/cirkulaciju.

Razmjerno nagli odlazak velikog broja ljudi iz nekog kraja uvjetovan različitim nedaćama naziva se bijeg ili egzodus.

Tranzicija prostorne pokretljivosti (Zelinksy)U procesu tranzicije prostorne pokretljivosti Zelinsky razlikuje 5 karakterističnih faza :

1. Faza : predmoderno tradicionalno drustvo2. Faza : rano tranzicijsko drustvo 3. Faza : kasno tranzicijsko drustvo4. Faza : razvijeno drustvo5. Faza : visoko razvijeno drustvo

Zelinsky u sklopu tranzicijskog modela razmatra slijedece oblike prostorne pokretljivosti : Medjunarodnu migraciju Pograničnu migraciju Migraciju selo – grad Migraciju grad – grad Unutar grada Cirkulaciju

Odrednice prostorne pokretljivostiČetiri su skupine činioca (odrednica) prostorne pokretljivosti :

a. Gospodarski b. Socijalni (psihološki)c. Demografski

d. Ostali

Lančana migracija je pojava kada migrant poziva članove obitelji, odnosno rodbinu ili lokalne zajednice, povezujuci time pojedinačnu i obiteljsku migraciju longitudinalnoj perspektivi.Pod migracijom podrazumjevamo promjenu mjesta stalnog boravka bez obzira na udaljenost.

Izdvajaju se 6 tipova migracije :Prvi tip čine velika seljenja uzrokovana osvajačkim pohodima i širenja starih carstava.Taj tip migracije uveliko imao prisilno obilježje.Drugi tip čini seljenje stanovnistva koje je spontano slijedilo osvajačke pohode, ili je seljenje bilo potaknuto prirodnim neprilikama. Odlazilo se u krajeve koji su pružali bolje izglede za održavanje života.Treći tip je sustavno naseljavanje. Provodili su ga osvajači u populacijski ispražnjene krajeve, ali i središnje vlasti u slabije naseljena područja.Četvrti tip je preseljavanje etničkih manjina, pa i čitavih naroda, zbog geopolitičkih promjena.Takva je migracija novijeg postanka a prisutna je i danas.Peti tip je migracija političkih emigranata i prebjega.Šesti tip je slobodna ekonomska migracija stanovništva. Glavni je motiv seljenja potraga za poslom, većom zaradom i općenito boljim uvjetima života. Obuhvata unutarnju i vanjsku migraciju, a obilježje je gotov svih zemalja svijeta.

Svaki oblik migracije implicira dva podrucja : Područje porijekla i područje doseljenja Osnovne sastavnice migracije su imigracija ili useljavanje i emigracija ili iseljavanje.

Razlika izmedju doseljavanja u određeno područje i iseljavanje iz njega u nekom razdoblju naziva se migracijski salo,neto migracija ili migracijska bilansa.Ako je broj doseljenika veći od broja iseljenika, tada je riječ o pozitivnom migracjskom saldu.Kada je broj iseljenika veći od broja doseljenika, tada je to negativan migracijski saldo ,a ako se poklapa broj doseljenih i odseljenih osoba tada je riječ o nultom migracijskom saldu ili o uravnoteženoj migraciji. Važan je pojam bruto migracija, koji označava ukupan broj selilaca, dakle iseljenika i doseljenika u određenom području. Odražava ukupnu migraciju stanovništva neke zemlje ili područja.

UTJECAJ MIGRACIJE NA UKUPNO KRETANJE STANOVNIŠTVA

Kao sastvanica ukupnog kretanja stanovniŠtva migracija djeluje :a. Na veličinu ukupnog stanovništva i na njegov prostorni razmještajb. Na sastavnice prirodnog kretanja (rodnost i smrtnost )c. Na sastav stanovništva (demografski,drustveno-gospodarski i kulturno-antropoloski)

Migracija ima dva vremenska učinka: a)trenutačni - koji odmah mijenja broj stanovnikab)dugorocni - (odgodjeni)- koji se očituje u tome da stanovništvo koje napušta rodni kraj istodobno ‚‘odnosi‘‘ sa sobom buduća rođenja, smrti, sklapanja i razvode brakova koje bi to stanovništvo doživjelo u svom životnom vijeku u mjestu podrijetla da se nije selilo.

Selektivnost migracijeIstraživaci su davno ustanovili da je migracija selektivna. Osobe s odredjenim obilježjima (dob,spol,bracno stanje,obrazovanje i slicno ) sustavno pokazuju veću sklonost migraciji nego ostalo stanovništvo.

Selektivnost migranata prema dobi odnosi se na veću sklonost migriranju starijih adolscenata

dvadesetogodišnjaka i mladih tridesetogodišnjaka.Selektivnost prema bracnom stanju usko je povezn s dobno – spolnim obiljezjem.Selektivnost prema obrazovanju i zanimanju opcenito se smatra da veću sklonost migraciji pokazuju osobe s višom razinom obrazovanja, što je čovjek obrazovaniji vjerovatno je svijesniji različitih mogućnosti koje postoje u alternativnim prebivalištima.

‘‘Odljev mozgova‘‘ - Pod migracijom visokoobrazovnih kadrova ponajprije se misli na migraciju stručnjaka iz nedovoljno razvijenih zemalja u razvijene dijelove svijeta, prije svega u Ameriku, Australiju i zapadnu Evropu. Razlozi odljeva mozgova, P.Visarija ih svrstava u 4 skupine :

1. Ekonomski činioci (zarade i sve sto je u vezi s njima)2. činioci vezani za posao i struku (radni profesionalni)3. Sociokulturni činioci (ukljucuju i političke)4. Osobni činioci

Vanjska / međunarodna migracijaOblik prostorne pokretljivosti stanovništva kojem je polazište unutar granica, a odredište izvan granica jedne zemlje i koje razumijeva promjenu mjesta stalnog boravka nazivamo vanjska ili međunarodna migracija.Vanjska miracija prema teritorijalnom dometu možze biti međususjedska, kontinentalna i interkontinentalna.Razmjerno jednostavnu tipologiju savremeni međunarodni migranata nudi R.Appleyard :

a. Stalni migranti - uključuje i osobe koje su migrirale radi spajanja obiteljib. Privremeni radnici na ugovor - pretežno slabije obrazovanim koji ostaje u zemljama primitka

odredjeno vrijeme(oko 2 god.)c. Privremeni profesionalni transitanti - stručnjaci i menadžeri koji se sele od jedne zemlje do druge,

obicno kao zaposlenici multinacionalnih kompanijad. Prikriveni ili ilegalni radnici e) Trazitelj azila f) Izbjeglice

CIRKULACIJA (kružno kretanje)

Cirkulacija podrazumjeva različite učestale oblike prostorne pokretljivosti povratkom u mjesto stalnog boravišta.Odrednice cirkulacije uglavnom su iste kao za ukupnu prostornu pokretljivost ili slične njima (gospodarske ,socijalne i psiholoske,demografske i ostale skupine cinioca).Dnevna cirkulacija uveliko ovisi o prometnoj povezanosti mjesta stanovanja i mjesta rada te o funkcionalnoj usmjerenosti pojedinih gradova.

Izvori podataka i metode proučavanja cirkulacije obično se svode na tri osnovna načina promatranja : trenutacno,stalno i unatrazno (retrospektivno).Trenutacno stanje dobija se popisom stanovništva i anketiranjem, kao i retrospektivno, a trajno se praćenje temelji na posebno vodjenoj statistici ili na drugim izvorima.

Sezonsko kretanje pripada medju najstarije oblike prostorne pokretljivosti.Povijesno je vezano za manje razvijene sredine sa elementima polunaturalnog gospodarstva.Savremeno sezonsko kretanje u razvijenim zemljama ima posve drugo značenje.Pojavljuje se ondje gdje potreba za radnom snagom veoma koleba tokom godine kao u gradjevinarstvu, poljodjelstvu i ugostiteljstvu.

Dnevna redovita cirkulacija je najvažniji oblik savremene pendularnog(njihajnog) ili kruznog kretanja stanovnistva.Redovita cirkulacija (dnevna – tjedna) nema izravnih demografskih učinaka, osim što može dijelom preći u konačnu migraciju.

Cirkulacija u razvijenim zemljamaU razvijenim zemljama cirkulacija je dostigla neslućene razmjere.Glavnina mobilnosti ekonomski je motivirana tj. putovanja se odnose na rad ali je veliki i udio onih koji putuju radi kupovine, posjete prijateljima ili na odmor.

Istraživanja u VB su pokazala da postoje četiri skupine radnika cirkulanata :1. Oni koji su spremni putovati na rad iz udaljenih područja zato što žele živjeti u očuvanom okolišu2. Mladi ljudi, obično mladi parovi koji putuju zato što je stanovanje jeftinije u okolnim naseljima nego

u gradu u kojem rade3. Osobe koje su blizu mirovine i koje su kupile kuću na selu ili na obali putuju na posao do umirovljenja4. Osobe koje za razliku od prve 3 skupine putuju iz naselja u kojem su rođene, ili u kojem dugo borave

zato što nemaju mogućnosti zaposlenja u svojoj sredini

Pet tipičnih struja cirkulacije radnika :1. Struja ograničena unutar središnjeg rada, to je kretanje na razmjerno kratku udaljenost 2. Kretanje iz predgradja u središnji grad, tip pokretljivosti koji je brzo rastao u prvoj polovici 20

stoljeca.3. Obrnuta cirkulacija – radnici koji stanuju u centralnom gradu putuju svaki dan na posao u neko

mjesto u suburbiju ili periurbanom pojasu4. Pobočna cirkulacija oblik je pokretljivosti kad radnik živi u jednom a radi u drugom suburbijskom

naselju 5. Kretanje preko granice metropolitanskog područja tj. izmedju suburbija i vanjskog pojasa

Cirkulacija u zemljama u razvoju Važan oblik savremene pokretljivosti u nedovoljno razvijenim zemljama vezan uz urbanizaciju jeste dugoročna cirkulacija.Podrazumjeva pojavu kada seljaci napuštaju svoje domove i odlaze na rad u grad na nekoliko mjeseci, pa i duže, ne vraćajući se kući.Dnevna mobilnost nije raširena zbog loše tranportne infrastrukture, a osim toga svakodnevni povratak kući značio bi veliki trošak. Cirkulacija je općenito posljedica siromaštva i potrebe da se nešto zaradi kako bi se održalo seosko kućanstvo. Pridošlice prihvataju svaki posao u gradu...

S.Mukherji zaključuje da je cirkulacija radne snage u Indiji zapravo prostorni simptom siromaštva i nerazvijenosti. Ona počinje u siromaštvu i završava u siromaštvu, a rezultat toga je masovno uništenje ljudskog potencijala. Sve se dogadja u okolnostima kada gradovi rastu a nerazvijaju se.U zemljama u kojima se razvijaju pojedine industrijske grane sve više mladih žena uključuje se u dugoročnu cirkulaciju radne snage, premašujući broj muškaraca iste dobi.

POPULACIJSKA POLITIKA

...podrazumijeva sistem mjera i djelovanja koji je putem prirodnog kretanja i migracije usmjeren prema željenom demografskom razvitku. Populacijska politika definira se uže i šire. Uži pojam odnosi se na skup mjera koje utječu na jednu ili više varijabli, kao što je rodnost, smrtnost ili migracija, premda i takvo djelovanje utječe na ukupni razvoj stanovništva, ponajprije na njegov broj. Najčešće se utjecaj na stopu porasta stanovništva postiže djelovanjem na razinu rodnosti. To bi bila ESPLICITNA POPULACIJSKA POLITIKA.

U širem smislu populacijska politika dobiva društveno-gospodarsku i političku podlogu; ona je IMPLICITNA tj.obuhvaća sve društvene pore i u međuzavisnosti je s društvom u cjelini.

TIPOVI POPULACIJSKE POL.

1. POTICAJNA ILI EKSPANZIVNA 2. RESTRIKTIVNA 3. REDISTRIBUTIVNA 4. EUGENIČKA

1. POTICAJNA ILI EKSPANZIVNA – kvantitativna – usmjerena je na povećanje broja stanovnika. Dvije su varijante te politike 1) PRONATALITETNA i 2) IMIGRACIJSKA

Glavne strategije pronatalitetne varijante su: ograničavanje dostupnosti metoda kontracepcije poticanje rodnosti putem novčanih dodataka

U tome su uobičajene ove skupine poticajnih mjera: dječji i obiteljski dodatak produženje porodiljinog dopusta veće ulaganje u jaslice, dječije vrtiće različito oporezivanje neženja/neudanih u odnosu na obitelj sa djecom smanjenje poreznish stopa za proizvode i usluge namijenjene djeci reguliranje pobačaja na najmanju moguću mjeru

IMIGRACIJSKA varijanta je obično restriktivna i vrlo selektivna, a obično se primaju 3 tipa imigranata: oni koji dolaze putem programa spajanja obitelji oni koji imaju osiguran posao izbjeglice ili tražitelji azila

2. RESTRIKTIVNA – kvantitativna –cilj joj je zaustavljanje ili usporavanje daljeg porasta broja stanovnika. Ima dvije varijante ANTINATALITETNU i EMIGRACIJSKU.

ANTINATALITETNA varijanta koristi metodae koje u što kraćem roku djeluju na smanjenje razine rodnosti. (liberalizacija pobačaja, sterilizacija, poticanje kontracepcije...)EMIGRACIJSKU varijantu čini sustav mjera i djelovanja za poticanje iseljavanja radi smanjenja stope nataliteta.

3. REDISTRIBUTIVNA – kvantitativna – potiče povoljniju prostornu preraspodjelu stanovništva.

4. EUGENIČKA –kvalitativna – na granici da postane nemoralna. Teži općem poboljšanju prirodnih obilježja stanovništva.

SASTAV STANOVNIŠTVA

Pojam sastav stanovništva prema nekom obilježju označava razdiobu pojedinca prema vrijednostima ili modalitetima tog obilježja. Najkraće rečeno, sastav je funkcija prirodnog kretanja i prostorne pokretljivosti stanovništva, a s druge strane sastav je njihov čimbenik.

Stanovništvo se može dijeliti i grupisati prema različitim obilježjima, no najrelevantnija podjela je na 3 skupine:

1. Biološki sastav – u kojem je najvažniji sastav prema spolu i prema dobi.2. Društveno-gospodarski sastav – u kojem se ističu sastav prema djelatnosti, aktivnosti, obrazovanju,

zanimanju, bračnom stanju itd.3. Kulturno-antropološki sastav – koji obuhvata sastav prema rasi, narodnosti, jeziku, vjeri i sličnim

obilježjima.

1.BIOLOŠKI SASTAV: SPOL I DOBSastav prema spolu i dobi jeste biološki sastav jer je izravno uvjetovan prirodnim kretanjem stanovništva, no u njemu se ogledaju i društvena i gospodarska zbivanja.

Sastav prema spoluPokazuje brojčani odnos muškog i ženskog stanovništva. Osnovni pokazatelj sastava prema spolu jest koeficijent maskuliniteta (km), koji označava broj muških na sto ženskih stanovnika, ili koeficijent feminiteta (f m) koji označava broj ženskih na sto muških stanovnika.

Pm – ukupno muško stanovništvo Pf – ukupno žensko stanovništvo

Drugu skupinu pokazatelja sastava stanovništva prema spolu čine postotni udjeli muškog ili ženskog stanovništva u ukupnom stanovništvu ili prema pojedinim obilježjima.

Sastav prema dobiSastav prema dobi jedan je od najvažnijih pokazatelja potencijalne živosti i biodinamike stanovništva nekog područja, a posebice je važan zbog svojih društvenih i gospodarskih implikacija. Iz njega se vidi prošlost, čita sadašnjost i nazire budućnost kretanja stanovništva. Dob (starost) stanovništva kao statistička kategorija određuje se po pravilu prema navršenim godinama života. Prema tome, sastav stanovništva prema dobi predočava razdiobu ukupnog stanovništva u vrijeme popisa po jednogodišnjim ili petogodišnjim skupinama. Iz tih temeljnih analitičkih podataka mogu se oblikovati veće dobne skupine, ovisno o potrebama konkretnog istraživanja, to su tzv. Dobno-spolni funkcionalni kontingenti:

a) Za očitovanje mladosti zrelosti ili starosti, po tzv.velikim dobnim skupinama:-Mlada 0-19 zrela 20-59 stara 60 i više

b) za istraživanje bioreprodukcije:

-predfertilna dob 0-14 / kod žena 15-49 / kod muškaraca 15-64-postfertilna dob 50 i više za žene / 65 i više za muškarce-dječija baza 0-4

c) za ocjenu radnog potencijala stanovništva: -predradna dob 0-14-radna 15-59 ili 65 (za muškarce)-postradna 60 ili 65 i više / zbog sve češće produljenja školovanja rabi se trihotomna podjela: 0-19 / 20-64 / 65 i više

d) za planiranje školstva: -predškolska dob 0-6-školska dob 7-14-srednjoškolska dob 15-18-redovita studentska dob 19-24 ili nešto drugačije kategorije ovisno o školskom sustavu.

e) Za politološka i sociološka istraživanja: -Punoljetna dob 18+ ( s pravom glasovanja na izborima).

Utjecaj prirodnog kretanja na sastav prema dobiIzmeđu sastavnica prirodnog kretanja i sastava prema dobi uska je uzročno-posljedična veza. Djelujući dugoročno rodnost i smrtnost oblikuju sastav dobi koji, kaođer dugoročno uveliko određuje razinu rodnosti i smrtnosti. Visoka rodnost redovito rezultira mladim dobnim sastavom,a niska rodnost uvjetuje razmjerno visok udio stanovništva srednje i staračke dobi.

Utjecaj migracije na sastav prema dobiKako je već utvrđeno, migriranju su skloniji dvadesetgodišnjaci i mlađi tridesetogodišnjaci, to znači da se u zemlji podrijetla migranata stvaraju tzv.krnje generacije u dobnom sastavu, dok u odredišnim zemljama te se dobne skupine povećavaju.

Utjecaj vanjskih čimbenika na sastav prema dobiVelika neravnoteža sastava prema dobi po pravilu je posljedica vanjskih čimbenika, među kojima se ističu ratovi i prirodne katastrofe (npr.epidemije). Navedeni čimbenici izazivaju smanjenje broja stanovnika određene dobi ali utječu i na promjene u kretanju rodnosti (N).

W.Winkler austrijski demograf utvrdio je da rat djeluje na sastav prema dobi preko:- Gubitka stanovništva u dobi za vojnu obavezu- Gubitka civilnog stanovništva- Naglog smanjivanja nataliteta (zbog psihološki razloga)- Konačne unutarnje migracije dijelova stanovništva- Vanjske migracije

Kretanje buduće stope rodnosti uveliko ovisi o veličini ženskog fertilnog kontingenta, ali i o njegovom dobnom sastavu. To znači da će uz iste uvjete veća rodnost biti u zemlji ili regiji koja ima mlađi dobni sastav fertilnog kontingenta. Ako se, pak, smanji udio mladog stanovništva tada će se i u slučaju neizmijenjenih stopa rodnosti nužno smanjiti broj rođenih. To je povezano sa demografskom inercijom koja, ovisno o značajkama prošloga i sadašnjega dobnog sastava, određuje i njegove buduće promjene.

Sastav stanovništva prema dobi uveliku utječe i na razinu buduće stope smrtnosti, u određenim okolnostima može utjecati i na broj sklopljenih brakova, na stopu migracije kao i na obujam radne snage.TIPOVI SASTAVA STANOVNIŠTVA PREMA DOBI

Postoje tri glavne dobne skupine:

1. MLADO (0—14 ILI 0 – 19 )2. ZRELO/ODRASLO ( 15 – 64 ILI 19 – 59 )3. STARO ( 60 I VIŠE ILI 65 I VIŠE )

U demografskoj se statistici najčešće zajedno predočuju podaci o sastavu stanovništva prema dobi i spolu. Radi preglednosti se redovito izrađuje grafički prikaz dobno-spolnog sastava. Obično ima oblik koji podsjeća na obris piramide pa odatle naziv dobno-spolna piramida, a rabe se i nazivi populacijska piramida, biološko stablo i slčno.

Povezano sa analizom oblika sastava prema dobi u demografskoj se literaturi obično razlikuju tri osnovna tipa stanovništva , koji su se sa vremenom nadopunjavali, jedna takva tipizacija jeste na :

1. IZRAZITO MLADO ILI IZRAZITO EKSPANZIVNO I MLADO ILI EKSPANZIVNOVisoka rodnost, piramida ima široku osnovicu.I.M.-Udio starog stanovništa iznosi 2,5% a mladog 49,9%M.-udio starog stanovništva je 2,5%, a mladog 40%

2. ZRELO ILI STACIONARNO Strane piramide se povijaju, stope N i M su niske i stabilne, stopa prirodne promjene teži nultoj vrijednosti.Piramide su konveksne, udio starih je od 4 do 8%

3. STARO ILI KONTRAKTIVNO STANOVNIŠTVOPiramida ima oblik urne. Obilježava ga niska stopa N i M, pojavljuje se negativan prirodni priraštaj. Udio starog stanovništva je viši od 8%.Ova skupina se može podijeliti na STARO STANOVNITVO i (udio starih je od 6 do 12%) IZRAZITO STARO ST. (udio starih je preko 12%)

Složenije podjele, temeljene na omjeru mladih i starih razlikuju i više tipova dobnoga stanovništva. M.A.Friganović razlikuje 5 tipova:

1. MLADOST – udio mladih 0-19 >35% / udio starih 60 i više < 8%2. NA PRAGU STARENJA – mladih ≤35% / starih ≥ 8%3. STARENJE - mladih < 35% / starih ≤ 12%4. STAROST – mladih < 35% / starih < 12 %5. DUBOKA STAROST – mladih ≤ 30% / starih ≥ 15%

Među osnovnim pokazateljima sastava stanovništva prema dobi razlikujemo 3 skupine:

SREDNJE VRIJEDNOSTI – artimetička sredina ili prosječna dob i medijalna dob KOEFICIJENTE I INDEKSE STAROSTI/MLADOSTI KOEFICIJENTE DOBRE OVISNOSTI

STARENJE STANOVNIŠTVA

Pod pojmomstarenja stanovništva ili demografskog starenja u literaturi se najčešće podrazumijeva povećanje udjela stanovništva dobne skupine 60 i više ili 65 i više godina u ukupnom stanovništvu. Demmografija proučava starenje stanovništva s gledišta ukupnog razvoja stanovništva.

Osnovni uzrok starenja stanovništva je sekularno smanjivanje rodnosti. Dugotrajnije smanjivanje rodnosti uzrokuje sužavanje mladih dobnih skupina a kao posljedica toga povećava se udio starog stanovništva.

POSLJEDICE DEMOGRAFSKOG STARENJA

1. Usporava stopu porasta stanovništva2. Smanjuje stopu rodnosti3. Povećava opću stopu smrtnosti4. Smanjuje migraciju stanovništva5. Izaziva dalje pogoršanje sastava prema dobi i spolu6. Utječe na starenje radnog kontingenta

2.DRUŠTVENO- GOSPODARSKI SASTAV STANOVNIŠTVA

Društveno-gospodarski sastav stanovništva obuhvata gospodarski i obrazovni sastav, a uključuje i neka demografska (strukturalna) obilježja braka, obitelji i kućanstva.

Pojam gospodarskog sastava u užem smislu podrazumijeva sastav stanovništva prema aktivnosti, djelatnosti i zanimanju, a u širem smislu podrazumijeva još i položaj u zanimanju, sektor vlasništva, kućanstvo prema izvorima prihoda, veličini posjeda.

STANOVNIŠTVO PREMA GOSPODARSKOJ AKTIVNOSTI

U vezi sa fiziološkim mogućnostima i drugim čimbenicima sudjelovanje članova neke zajednice u procesu rada, stanovništvo se dijeli na: gospodarski aktivno i neaktivno.

Prema kriteriju sudjelovanja u procesu rada odnosno koncepciji radne snage, u civilno gospodarski aktivno i gospodarski neaktivno stanovništvo ulaze sljedeće kategorije:

SKUPINA 1 : GOSPODARSKI AKTIVNO STANOVNIŠTVO ČINE

1. SVE ZAPOSLENE OSOBE (U RADNOM ODNOSU) koje rade:a) Puno radno vrijemeb) Pola radnog vremena ili višec) Manje od polovine prosječnog radnog vremena

2. SVE OSOBE KOJE OBAVLJAJU NEKO ZANIMANJE, ALI NISU U RADNOM ODNOSU (aktivni u poljoprivredi, zanatsvu, osobe koje rade za vlastiti račun, pomažući članovi obitelji)

3. NEZAPOSLENE OSOBE U ODREĐENOM RAZDOBLJU

a) Nezaposleni koji su bili zaposlenib) Osobe koje prvi put traže zaposlenje

SKUPINA 2: GOSPODARSKI NEAKTIVNO STANOVNIŠTVO ČINE:

1. OSOBE KOJE IMAJU SAMOSTALAN IZVOR PRIHODAa) Osobe koje primaju mirovinu (više ne rade)b) Osobe koje se pripremaju ili školuju za neko zanimanje i imaju stipendijuc) Ostale gospodarski neovisne osobe koje ne rade niti traže posao

2. GOSPODARSKI OVISNE OSOBE (UZDRŽANE)a) Djeca do navršene 15 godineb) Kućanicec) Osobe koje se pripremaju za obavljanje zanimanja, koje se školuju na teret roditelja, rođaka i

sličnod) Osobe nesposobne za rad i bolesne osobe

U osnovne društveno-gospodarske odrednice obima radne snage pripadaju:

1. GRANSKI SASTAV GOSPODARSTVA (npr.smanjivanjem uloge poljoprivrede smanjuje se gospodarski aktivno stanovništvo jer se u procesu rada uključuje manji broj osoba iz predradnih i postradnih dobnih skupina)

2. POTRAŽNJA ZA RADNOM SNAGOM (posebno izvan poljoprivrede)3. STOPA GOSPODARSKOG RAZVOJA4. TRAJANJE OBAVEZNOG ŠKOLOVANJA I STUPANJ OBUHVATA DJECE I MLADIH ŠKOLOVANJEM5. OPĆA TENDENCIJA PORASTA GOSPODARSKE AKTIVNOSTI ŽENA6. OPĆA TENDENCIJA SMANJIVANJA UDJELA RADADJECE I STARIJIH OSOBA7. RADNO ZAKONODAVSTVO(minimalna dob za osnivanje radnog odnosa, dob za stjecanje prava na

mirovinu itd.)8. OSTALI ČIMBENICI (opći uvjeti rada, tradicije i običaji, posebice glede zapošljavanja žena itd.)

SASTAV STANOVNIŠTVA PREMA DJELATNOSTI

Radi preglednosti i posebice međunaredne usporedbe, djelatnosti se obično svrstavaju u 3 osnovne skupine djelatnosti:

1. PRVI ILI PRIMARNI SEKTOR GOSPODARSKIH DJELATNOSTI2. DRUGI ILI SEKUNDARNI3. TREĆI ILI TERCIJALNI , sve češće se iz trećeg izdvaja i četvrti 4. ČETVRTI KVARTARNI SEKTOR

PRIMARNI SEKTOR- obuhvata stanovništvo koje radu u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu.SEKUNDARNI SEKTOR – obuhvata stanovništvo zaposleno u rudarstvu, industriji, građevinarstvu, vodoprivredi, proizvodnom društvu.TERCIJARNI SEKTOR – obuhvata stanovništvo koje radi u neproizvodnim gospodarskim granama: uslužno obrtništvo, promet, ugostiteljstvo, tgovina, novčarstvo itd.

KVARTARNI SEKTOR - izdvaja se iz trećeg sektora zbog porasta opće razine razvijenosti i složenije podjele rada.

Ekonomska struktura se izražava procentualnim udjelom ekonomski aktivnog stanovništva u pojedinim djelatnostima. Što je veći udio djelatnosti iz sekundarnog i posebno tercijarnog sektora, to je stepen razvijenosti države ili regiona veći. Slabo razvijene zemlje imaju visok udeo aktivnog stanovništva u primarnom sektoru, srednje razvijene u sekundarnom a visoko razvijene u tercijarnom sektoru.

U razvijenim zemljema u primarnom sektoru radi samo 5%, u sekundarnom 35% a u tercijarnom 60% zaposlenih.

OBRAZOVNI SASTAVTemeljna su obrazovna obilježja stanovništva pisemenost i školska sprema, a podatke o njima po pravilu pružaju popisi stanovništva.Pismenost je najniža razina obrazovanja stanovništva.Školska sprema – analiza školske spreme u međunarodnoj se statistici temelji na formalno priznatoj školskoj spremi. Uglavnom se u popisima stanovništva to obilježje odnosi na odraslo stanovništvo, tj. Ono koje nije u učeničkoj i studentskoj dobi. Znači u dobi od 25 i više godina)

Za upotrebe usporedne analize više prostornih jedinica preporučljivo je rabiti jednostavnu podjelu stanovništva prema školskoj spremi u 3 skupine:

Udio stanovništva koje nema završeno primarno obrazovanje (<O I)

Udio stanovništva koje ima završeno sekundarno obrazovanje (O II)

Udio stanovništva koje ima završeno tercijarno obrazovanje (O III)

To je temelj za izračunavanje indeksa obrazovanosti I o :

3.KULTURNO-ANTROPOLOŠKI SASTAV ST.

...je sastav stanovništva prema rasi, narodnosti, jeziku, vjeri i sličnim obilježjima.

SASTAV PREMA RASI

Pod rasom podrazumijevamo skupinu ljudi koji se urođenim osobinama razlikuju od ljudi drugih rasa. Na temelju antropoloških varijabli općeprihvaćena je podjela u tri velike rasne skupine:

1. EUROPEIDNA (BIJELA) – čini nešto manje od polovice svjetskog stanovništva-EUROPSKI

-INDIJSKI -PRIJELAZNI TIP

1. MONGOLIDNA (ŽUTA) – čini oko 40% -AZIJSKI -AMERIČKI TIP

2. NEGROIDNA (CRNA) ili hegro-australoidna – čini oko 12% -AFRIČKI -AUSTRALSKO-MELANEZIJSKI TIP

Prožimanjem rasa nastale su podskupine:o MULAT – miješanac bijele i crne raseo MESTIK – miiješanac bijele i žute raseo ZAMBO – miješanac crne i žute rase

SASTAV PREMA NARODOSTI I JEZIKUProcjenjuje se da na Zemlji živi oko dvije hiljade naroda od posve neodređenih malih skupina do mnogomilijunskih naroda i velikih nacija.

Razlikujemo sljedeće tipove stanovništva prema narodnosnom sastavu:1. HOMOGENO – kada 80 – 90 i više posto stanovništva čini jedna etnička skupina (Irska-93%)2. HETEROGENO – s različitim stupnjevima heterogenosti:

1. BIMODALNA HETEROGENOST – dvije glavne etničke skupine(Belgija, Flamanci i Valonci)2. TRIMODALNA HETEROGENOST – tri glavne etničke skupine (BiH)

Prema najpotpunijem popiisu jezika u svijetu se danas govori 6 809 jezika, od kojih 357 ima najmanje od 50 govornika. S druge strane neke jezike govori i više od 100 miliona judi.Otprilike polovica svjetskog stanovništva govori jednim od indouropskih jezik, među kojima prevladavaju engleski, španjolski, hindski i ruski, a otpilike petina govori nekim od kinesko-tibetskih jezika. Ostali oko 30% svjetkse populacije govore jednim od 6000 jezika. Približno 100 jezika govori 95% stanovništva, a preostale jezike samo 5% stanovništva.

SASTAV PREMA VJERIU proučavanju stanovništva, posebno u demografskim razmatranjima sastav prema vjeri ima veliku važnost. To proistječe iz činjenice da vjera ima velik utjecaj na društvene i gospodarske procese.Postoje četiri velike svjetske religije: islam, kršćanstvo, hinduizam i budizam. Svaka od tih religija ima ogranke.

Prema približnim procjenama, početkom 21.st.udio pojedine religije je sljedeći:- Kršćanstvo 30%

- Islam 21%- Budizam (zajedno sa kineskom narodnom religijom i šintoizmom) 20%- Hinduizam 12%- Judaizam 0,4%- Ostatk čine druge vjere

Sve velike svjetske religije imaju žarište u zapadnoj ili južnoj Aziji: hinduizam u sjevernoj Indiji, budizam u Nepalu i Hindustanskoj nizini uzduž Gangresa, židovstvo i kršćanstvo u Palestini, a islam na Arapskom poluotoku. Bliski istok je religijski čvorišni prostor, životno žarište triju monoteističkih religija. Iz tog čvorišnog prostora proširili su se judaizam i kršćanstvo po cijelom svijetu, a islam je obuhvatio dijelove jugoistočne Evrope te velika područja u Aziji i Africi. U tom povijesnom ishodišnom prostoru danas potpuno preovladava islam, a židovstvo je ponovo ojačalo stvaranjem države Izrael,a kršćanstvo je gotovo iščeznulo.

Dvije velike religije islam i kršćanstvo imaju najveći broj pripadnika i teritorijalno su najrasprostranjenije. U rasprostranjenosti i broju pripadnika prednjači kršćanstvo, koje ima oko 1,9 milijardi pripadnika. Islam sa oko 1,3 milijarde pripadnika obuhvata velika prostranstva od zapadne saharske Afrike pa sve do središnje Azije te dijela jugoistočne Azije.

Manji prostorni obuhvat imaju budizam i hinduizam. Smatraju se svjetskim religijama iako su ograničeni gotovo samo na azijski kontinent. Budizam prevladava u zemljama južne azije, Mongoliji i dijelovima Kine, a u Indiji gdje je nastao, nije se znatno raširio. Hinduizam je ograničen na prostor indijskog potkontinenta, a oazno se proširio i u južnu aziju.