241

prikazi i kritike

moze zanimati svakoga tko se baviusmenom lirikom, a Anna-LeenaSiikala u te~stu 0 samanima i ka-tegorijama samanskih pjesama Cuk-ca izolira elemente strukture pje-sama koji se pojavljuju u razLici-tim krajevima gdje se ta tradicijajavlja. Strukturne jedinice, motive-mi, ispunjavaju se alternativnimmotivima (alomotiv). Analizom za-snovanom na teorijskim postavka-ma A. Dundesa, K. L. Pikea i V.Propp a pokusavaju se otkr.iti pra-vila kojih se samani drZe stvaraju-ci pjesme. Studija nalazi temeljneodrednice varijacija samanskih pje-sama ,i revidira ranija misljenja 0improvizacijskom karakteru tihpjesama i 0 trbuhozborstvu kao de-gradaciji samanskog umijeca. Naistu temu nastavlja se Peter Hajdusvojim kratkim tezama 0 tekstu imelodiji samojedskih epskih pjesa-ma. Ildiko Kriza pise 0 problemi-ma legende halade kao folklornevrste.

Clanak 0 zanru i kontekstti pri-povijedanja, kojemu j.e aut or Mi-haly Hoppal, nije samo pristup ver-balnoj semiotici (to je podnaslovteksta), nego prije svega zariimljivizvjestaj oistrazivanju samog cinapripov:ijedanja. Rijec je 0 tonskomsnimanju nekoliko saljivih pr,ipovi-jedaka u Transilvaniji 1970. Teksto-vi su poslu~i1i kao primjeri kojipokazuju kolika je zavisnost tekstao kontekstu pripovijedanja. Neop-hodna je spona koja vezuje svijetpripovijetke .i nas svijet. Autor da-je kao rezultat shemu specificnihpravila saljivog teksta kao Zanra.Iako ,nas spomenuti rezultati .j nemOI1aju 6duseviti, ipak vee i samotemelj,ito istrazivanje kontekstapr,ipovijedanja zasluzuje paznju.

Pentti Leino piSe 0 komunikacij-skoj funkciji i strukturnim obiljez-jima narodne epike na primjeru ka-relske legende, Satu Apo koristi seProppov,im modelom analize struk-ture bajki primjenjujuci ga na re-pertoar pripovjedacice Marine Ta-kalo, Aniko N.-Balogh raspI1avljao pitanjima klasifikacije saga. Stu-dija VilmGsa Voigta 0 komunika-

cijskom sistemu folklornih zanrovau ponesto izmijenj,enom obliku ob-javljena je u ovom broju »Narodneumjetnosti«, pa je necemo posebnoprikazi va ti.

Rezimirajmo: i fin ski ~ madzar-ski autori promatraju problemezanra, strukture ,i reprodukcije uusmenoj knjizevnosti kao aspektestvaralackog procesa usmene tradi-cije. Takav je pristt.p rezultat no-vijih folkloristickih usmjerenja pre-rna istrazivanju folklornih izvedbi iusmenog prenosenj a. Standardnokva1itetna oprema madzarskog iz-davaca Cini ovu uspjelu knjigu josprivlacnijom.

Ivan Lozica

Oral Traditional Literature. A FestschriftFor Albert Bates Lord. John Miles Foley,Editor, Slavica Publishers, Inc. Colum-bus, Ohio 1981. 461 s,tr.

Urednik ovoga zbornika posvece-nog Albertu Batesu Lordu, JohnMiles Foley, u svom uvodu konsta-tira: »Veoma bismo tesko moglipreaijeniti utjecaj Alberta Lorda naproucavanje knjizevnosti, filologije,folkloristike i antropologije«. Zbor-nik obuhvaca izbor iz brojnih is-trazivanja tih podrucja sto su nadirektan Hi indirektan nacin pove-zan a s njegovim radom; pri svemutome, naravno, ne zanemaruje seuloga Lordova pretece MilmanaParryja. Lordov golem doprinos sa-zet je u naslovu u kratkom izrazuoral traditional, koji oznacava us-menu ,tracticijsku knjizevnost, a opi-suje i Lordovu teoriju 0 njoj.

Ukra tko, Lordovo stajaliSte (uze-to pojednostavnjeno), do kojega jedosao u toku svojih ,i Parryjevihistrazivanja zive usmene umjetno-sti nasih guslara, jest da narodnitj. usmeni tradicijski pjevac iznovastvara svoje pjesme u toku svakeizvedbe, uz pomoc vee usvojenihusmenih formulnih pomagala, jedi-nica prilagodenih njegovim stvara-lackim potrebama. Tu se radi 0formulama i formulnim izrazima,

142

narodna umjetnost 19 (1982)

zvukovnLm sklopovima itd. koji seponavljaju i preplecu u pjesma,ma.U to je ukljucen i pjevac, njegQvopamcenje i kreativnost, njegovislusaoci i stupanj pismenosti.

Bibli{)grafija Lordovih djela kojase donosi u zborniku, kao i impre-sivan broj drugih bibliografskihpodataka u CIancima i biljeskama,svjedoce 0 Lordovoj produktivnostii vaznosti. Da se ne bismo izgubUiu velikom opsegu i dometu Lordo-va rada i niza knjiga nastalih podnjegov,ilIn utjecajem, vratimo se uovom prikazu podjeli koju nalazi-mo u kljucnom njegovu djelu TheSinger of Tales, tj. podjeli na teo-riju i primjenu. Grupa clanaka uzborniku daje nam dalH doprinos};azradivanju usmenotradicijske te-oIiije. Druga predstavlja primjenute teorije na »nove« knjizevnosti idruge predmete istrazivanja, tj. onekoje sam Lord nije proucavao.

No teziSte nekoLiko radova pri-pada tree oj grupi; ti nam radovidaju pregled i orijentaciju 0 razvojui relevantnosti tog akademskogstrujanja. Takvi su radovi: uvodJohna Milesa Foleya Usmena teo-rija u kontekstu; Spanjolska i juz-noslavenska tradicijska narativnapoezija i sr.odni oblici: pregledkomparatvnilh studija Johna S. Mi-leticha; Usmeni formulni kontekst:implikacije za komparativnu kritikusrednjovjekovnih tekstova AlainaRenoira. Renoir dolazi u svom clan-ku do zanimljiv,ih i znacajnih z,a-kljucaka. Najprije ukazuje na toda bi nedavna otkIiica, prilozi i tren-dovi u proucavanju komparativneknjizevnosti mogli dovesti do ospo-ravanja kronolo~kih i geografskihkonteksta (posebno klasicnih i sred-njovjekovnih) djeHi neutwdena pod-rijetla, pa cak i do osporavanjaobjektivnosti i konteksta svakogaknjizevnog teksta. Suprotno tome,usmeni formulni kontekst (usta-novljen poredbama usmenih formul-nih jedinica unutar s.irokog naslje-da, ovdje indoevropskog, primjericeOdiseje, staroengleskog Beowulfa istaronjemacke Pjesme 0 Hildebran-du) daje mogucnost da se oslobodi-

mo takvih sumnja i ogranil!enja ida uz pomoc fleksibilne kompara-tivne usmene formulne osnove do-demo do valjanih interpretacija.Renoir, dakle, nagovjescuje sirenjeinteresa za usmenu teoriju i isticenjenu vaznost za knjizevna istra-uvanja uopce.

Potrebu za interdisciplinarnimrazmatranjem problematike osjeca-ju autori David E. Bynum u clankuMit i ritual: dva rica tradicije iBruce A. Rosenberg u CIanku Us-mena knjizevnost u srednjem vije-ku. Rosenberg poziva na dalja, no-va istrazivanja zive usmene poez.i-je, sto je od posebna interesa za•folklorisie.

o novim primjenama usmenotra-dioijske teorije govore ovi prilozi:Patricia Arant u clanku Slozenamreza: tematska kohezija u ruskomusmenom tradicijskom pripovijeda-nju u stihovima; William Gonzalez,Religiozna balada u Novom Meksi-ku i na Kanarskim otocima: kom-parativna studrja 0 tradicijskim 0":

biljeZjima; Barbara Kerewsky Hal-pern, Genealogija kao usmeni zanru jednom srpskom' selu (na Lordudobro pozna tom srpskohrvatskomjezicnom podrucju); J,oseph Harris,Satira i! herojski zivot: dvije studije(na skandinavskim izvorima); Ed-ward R. Haymes, Usmeno stvara-nje u srednjovisokonjemackoj ep-skoj poeziji; Deidre La Pin, Pripo-vijedanje kao presedan u usmenojtradiciji [africkog plemena] Yoruba.Dj,elomice pripada amo i clanakJosepha J. Duggana Legitimizacijai egzemplarna uloga heroja u Can-tar del mio Cid i! Chanson de Ro-land. (Rijec legitimizacija uzima seovdje u smislu Cidova i Rolandovautvrdivanja legitimnoga obiteljskogi drustvenog polozaja). Vee spome-nuti Haymesov clanak dstice se timesto cini jasnu razliku izmedu is-tinskoga usmenog pripovijedanja ,istila usmenog stvaranj,a. Prepozna-vanj em takva stila, tvrdi Haymes,mozemo doci do znacajnih zakljuca-ka (u ovom slucaju 0 socio-eko-nomskoj sredini junackog epa zarazliku od dvorskog epa) cak i on-

243

prikazi I kritike

da kada ne mozemo dokazati kakavje bio realni nacin stvaranja.

AUtON trece grope clanaka naj-wse se zalazu za unapredivanje teo-rije iIi razjasnjavanje pojedinosti,i to na podrucj~ma kojima je samLord obracao paznju. Ovamo bismosvrstali clanke kao sto su MemorijaCaedmona Davida Fryj.a, EvolucVj-ski model za fiksiranje teksta Ho-merova epa Gregoryj.a Nagya; Lor-dov prilog Memorija, fiksnost i zan-rov~ u usmenoj tradicijskoj poezijii nekoliko clanaka opet 0 staroen-gleskoj poeziji, koji imaju neke za-jednicke crte vrijedne posebne ras-prave.

Primjena usmenotradicijske teo-rije na staroenglesku poeziju, po-gotovo razmatranja Beowulfa, kojuje pokrenuo Lord a razradivaliFrancis P. Magoun, Jr. i drugi,znatno je zastupljena u ovom zbor-niku kao i na drugim mjestima.No kako istire Francelia Clark uclanku FLyting u Beowulfu i prije-kor u Bagdadskoj pjesmi: piJtanjeteme, tematski slicna grad a u srp-skohrvatskom i staroengleskom pre-zentira se razlicito. Usmenoformul-na tematska analiza utemeljena naponovljenim polustihovima, koja jepodesna za srpskohrvatske pa i zagrcke stihove, ne pomaze mnogokod staroengleske poezije jer tutakva ponavljanja ne dolaze nakljucnim mjestima. Alternativnemodele za kompoziciju, pogodne zastaroenglesku aliteracijsku poeziju,predlazu John Miles Foley u clan-ku Obiljdja zavisna i nezavisna odtradicije u usmenoj knjizevnosti:komparatvni aspekt for17J,ule i JohnD. Niles u clanku Formula i for-mulni sistem u Beowulfu. Taj jemodel kao sablona, odnosno »ge-stalt« fleksibilnog formulnog siste-ma sto ga autori shematski apstra-hiraju, a moze se usporediti s po-etickom gramatikom.

Clanak Roberta P. Creeda Pjes-nik Beowulfa: majstor zvukovnihsklopova opea je rasprava 0 usme-noj teoriji i Beowulfu u svjetlu no-vih razmatmnja grcke tradicije, nonjegovo isticanje »lokalizacije« po-

zicije u ponovljenim elementimastiha moZda je vezano s razmislja-njima 0 staroengleskoj poeziji. Jo-anne De Lavanne Foley u clankuGozbe i protugozbe u Beowulfu iOdisejiJ govori 0 promjeni sekvencijau fleksibilno' shvacenom formulnomsistemu Ii 0 paralelnom okretanjureda stvari u radnjama tih djela.

Detaljne analize tekstova i metri-ke u clancima Clarka, Foleya, Fo-leya i Nilesa impresioniraju citaoca.I implikacije tog pravca proucava-nja staroengleske poezije 0 poten-cijalima teorije Parryja ,i Lordaveoma su znacajne. U .ovoj, kao iu drugim dalekovidnim teorijama,u toku razradivanja, promjena, re-vizija i odbacivanj,a pretpostavkistalno se dolazi do novih znacajnihzakljucaka. Shvacanje da se uni-verzalnost koncepcije kakva je npr.formula ne mora sastojati samo odrelativno lako uoCljivih ponavljanjafraza te da se usmenoformulni stHmoze izraziti na razlicite nacine uraznim tradicijama, usmjerava nasna dalja sistematska istrazivanjatakvih specificnosti. Stoga je mozdanajveca proonost Lordove teorijeta sto je u biti dobro definirana a uisto vrijeme ,i vrlo fleksibilna, kaosto je, uostalom, i umjetnost pjeva-ca, koja je predmet i izvor ove teo-rije.

Catherine Taylor-Skarica

B. N. Putilov, Mif-obrjad-pesnja NovojGvineji, Izd. »Nauka«, Molmva 1980, 383str.

U ovoj se monogra:£iji istrazujemitologija, obicaji i obredi, te pjes-nicki folklor domoroaackog stanov-niStva Nove Gvineje, u prvom reduPapuanaca. Autor nastoji upozoritina sinkreticno jedinstvo mita, ob-reda i pjesme, na nj,ihovu organ-sku povezanost s radom, principimasocijalne or,ganizacije i opcenitosvijetom rodovske zajednice.

Knjiga sadrZi ova poglavlja: I.Mitologija, II. OMcaj, obred, cere-monija, III. Pjesma, IV. Glazbeni