Embed Size (px)
Citation preview
Nova akropolawww.nova-akropola.comBroj 06| 2016.
Z a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t
tajaNstveNi egiPat
MoĆ Navike
o DobRoti i DobRoj NaRavi
Nabta PlaYa saHaRski Megaliti
rezonancijeČudo
Sadržaj
4 TajansTveni egipaT Andrija Jončić
6 skarabej Jelena Sikirić
10 Moć navikeSnježana Tomašević
12 francis bacon o DobroTi i Dobroj naravi
14 ČuDo rezonancijeNatalija Adnoral
19 ususreT ljeTnoM solsTiciju
20 nabTa playa – saharski megalitiZvonko Jadrešin
Impresum:glavni urednik: Andrija Jončić
izvršna urednica: Nataša Žaja
urednici rubrika: Luka Marić, Dijana Kotarac, Sofija Stepanovska, Anastazija Pulja, Marta Mihičić
lektura: Ana Hanđal, Vesna Bosnar
Tehničko uredništvo: Atila Barta, Svjetlana Pokrajac, Matija Prević
ISSN 1849-6237
06 | 2016. www.nova-akropola.com
Nova akropolaZ a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t
izdavač: NOVA AKROPOLA - kulturna udruga
Ilica 36, 10000 Zagreb Tel: 01/481 2222, Fax: 01/233 0450
web: www.nova-akropola.hr e-mail: [email protected]
4
14
23
6 10
2019
12
3
Svima su nam dobro znana stanja zasićenosti gradskom vrevom, bukom i vibracijama. Osta-vimo li grad za sobom, pred nama se prostire
uzbibano zelenilo, polja prošarana poljskim cvijećem, čujemo šum drveća, pjev ptica, žubor vode, sve oku-pano Suncem… Vrlo brzo ugodit ćemo se prema tim frekvencijama i osjetit ćemo se preporođenima.
Rezonancijom, odnosno usklađenim vibracijama različitih sustava, uspostavljaju se veze među svim pojavama jer u svemiru sve vibrira, sve se kreće, sve putuje... sve unutar nas i izvan nas prožeto je vibra-cijama. Izlaganje različitim titrajima zvučnih, svjetlo-snih i radiovalova utječe na naše disanje, puls, krvni tlak, napetost mišića i druge ritmove, i tako može utjecati i na naše zdravlje, učenje i ponašanje. Istraži-vanja zvuka učinila su nam to nevidljivo vidljivim pre-dočivši utjecaj zvučnih valova na formiranje različitih vrsta materije, kao i na kristale u vodi, te dokazala da oni transformiraju strukturu materije.
No, ništa novo... U proslovu Evanđelja po Ivanu nalazimo: U početku bijaše Riječ... i Riječ bijaše Bog... Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa... Vedski pak tekstovi govore da je sve što postoji manifestacija određenih vibracija pomoću kojih se duhovna ener-gija transformira u materijalnu. Vede daju i upute kako pomoću njih utjecati na emocije, um te na uzdi-zanje svijesti. Pitagora govori o muzici sfera te o glazbi
kao instrumentu transformacije, jer određena glazba može istančati, pročistiti i oplemeniti duh.
Rezonanciju susrećemo u svim sferama života, pa tako i u međuljudskim odnosima. Kada se s nekim razumijemo bez riječi, kažemo da smo na istoj valnoj duljini, u suglasju ili u rezonanciji. Kada nešto pre-poznamo ili otkrijemo, uspostavili smo rezonanciju s nevidljivom stranom onoga čime smo okupirani. Preduvjet za rezonanciju je podudarnost ili sličnost između onoga koji odašilje i onoga koji prima vibracije; ona nastaje kada se nešto u nama odaziva na vanjski podražaj i na njega reagira, kada se taj podražaj može s nečim povezati. Tako rezonancija samo otkriva ono što je skriveno u nama i aktivira uspavane vibracije.
U ovom broju prenosimo misli Francisa Bacona o dobru i dobroti, duboko utisnutim u ljudsku prirodu. Dobrotu naziva najvećom vrlinom koja ima mnoga lica i svi je prepoznaju... Ono što trebamo nije pobjeda određenih stranaka ili političkih, socijalnih ili religij-skih grupa. Ono što trebamo upravo su dobri ljudi.
Egipatsko mudroslovlje uči nas da je Božanska riječ poput srca koje kuca u svakom tijelu. Uskladimo frekvenciju svojih misli i osjećaja s tim skrivenim srcem koje najbolje razlikuje dobro od zla, i ta će nas rezonancija transformirati u dobre, pravedne i časne ljude.
Uredništvo
Drevni je Egipat oduvijek bio tajnovit i nera-zumljiv mentalitetu zapadne civilizacije. Bitan razlog tome je i dugi vremenski raspon
između raspada egipatske i početka razvoja prve civi-lizacije na europskom tlu. Naime, iako je egipatska država formalno trajala do Kleopatrine smrti 30. g. pr.Kr., njena autentična kultura propada već nakon završetka Nove države, oko 1085. g. pr.Kr. Čak i sam
naziv "Egipat" nije izvoran, nego dolazi od grčke riječi Aigyptos, u značenju, "Nepoznato", "Skriveno mje-sto". Ime kojim su ga nazivali njegovi stanovnici bilo je Khum, Kemu ili Kem i značilo je "Crveni", "Zahvaćen plamenom", "Vatreni". Postoje različite teorije o izvor-nom nazivu Egipta, ali sve predaje i zapisi samih Egip-ćana upućuju na još veću zagonetku - njihovo atlantid-sko podrijetlo i desetine tisuća godina dugu povijest. Stari Grci nisu uspjeli upoznati, niti dovoljno shvatiti Egipat, iako su mnogi njihovi učeni ljudi, poput Solona i Platona, tamo boravili i učili od tada već rijetkih inici-ranih svećenika. Oni su im otkrili zapanjujuće podatke o svojoj povijesti i kulturi. U vrijeme Rima, Egipat je bio jedno od pridruženih kraljevstava, a predstavljao je žitnicu carstva, ali ne samo fizičku, nego i duhovnu, pogotovo grad Aleksandrija gdje se nalazila i poznata knjižnica. Raspadom Rimskog Carstva, zaborav ranog srednjeg vijeka zahvaća i Egipat. Tek krajem XVIII. st., s dolaskom Napoleona s više od dvjesto znanstvenika, ponovno započinje otkrivanje Egipta. Tada je otko-pana velika sfinga u Gizi, sačuvan od uništenja zodijak iz Dendere, pronađen kamen iz Rosette po kojem je Champollion kasnije odgonetnuo hijeroglife... Među-tim, u XIX. st. pozitivisti su dali svoju verziju cjeloku-
TAJANSTVENI EGIPAT
andrija jončić
NOVA AKROPOLA 06/20164
pne egipatske povijesti koja se temeljila samo na nekim obilježjima razdoblja nakon raspada Nove države. To je bilo podjednako neumjesno kao što bi bilo osporiti ljepotu Nefretete, opisujući njenu sasušenu mumiju. Strpali su Egipat u "magareću klupu" svoje nove slike povijesti, pripisujući mu okrutno robovlasničko uređe-nje, vjerovanje u životinje, mumificiranje radi održava-nja tijela nakon smrti... Premda se već desetljećima zna da te informacije nisu istinite, one, nažalost, još uvijek kolaju medijima i nalaze se u školskim udžbenicima. Milijunima djece širom svijeta "egzaktno" se usađuju u svijest slike mršavih robova koji na mekanim palminim deblima, po pustinjskom pijesku tankim konopcima vuku kamene blokove od stotinjak tona. Zatim ih se uči temeljnim zakonima fizike i superiornosti naše civi-lizacije u odnosu na primitivnu i nehumanu prošlost. Egiptolozi iz cijelog svijeta neprestano nešto iskapaju i milijuni turista razgledavaju hramove, piramide, grob-nice... No, gdje su carski dvori, zamkovi, ljetnikovci, utvrde "okrutnih" faraona? Ako se bičem prisiljavalo tisuće ljudi da kopaju grobnice stotinjak metara u živoj stijeni, grade piramide koje današnja tehnologija nije u stanju izgraditi - zašto nigdje nisu pronađeni impozan-tni ostaci građevina u kojima su uživali ti vlastodršci? U Egiptu gotovo isključivo nailazimo na sakralne gra-đevine i predmete visoko kvalitetne izrade, preciznosti i ljepote. Vidimo da je ova drevna civilizacija pridavala puno veću važnost vječnim, nego prolaznim vrijedno-stima svakodnevnog života. Stoga je ne možemo opisi-
vati kao primitivni oblik europske prošlosti i pripisivati joj nepoželjne karakteristike naše civilizacije. Ona je jednostavno bila drugačija, znatno duhovnija i zato je nama u mnogo čemu nerazumljiva. U svim većim arheološkim muzejima svijeta egipatske zbirke zauzi-maju posebno mjesto. Razgledavanje se obično odvija u tišini, jer vodiči gotovo da o tim izlošcima i nemaju što posebno reći. Ti nijemi ostaci Egipta poput sfinge čuvaju svoje skriveno značenje i postojano čekaju čovjeka XXI. stoljeća, koji će ponovno pokušati skinuti veo s njihove tajne.
5
6 NOVA AKROPOLA 06/2016
Skarabej je jedan od najpoznatijih simbola drevnog Egipta. Egipćani su nadahnuće uvi-jek tražili u prirodi koja je za njih bila učite-
ljica, velika knjiga života. Sve je u prirodi, od njenih najmanjih stanovnika do dalekih zvijezda i galaksija, skrivalo u sebi duboke istine, sve je postajalo ključ za odgonetavanje beskonačnog broja tajni u univerzumu.
Što je Egipćane privuklo tom kukcu iz porodice Sca-rabaeidae? Promatrajući njegovo ponašanje, primi-jetili su da ovaj marljivi radnik obrađuje bezobličnu masu u savršenu kuglicu u koju potom odlaže svoja jaja. Kotrlja je od istoka prema zapadu, u čemu su Egipćani prepoznali putovanje Sunca koje uskrsava iz svijeta sjena.
SKARABEJJelena Sikirić
7
Skarabej je bio oličenje i simbol Kephera, jed-nog od triju lica jednog, vječnog boga Sunca: bog Ra simbolizira dnevno Sunce, Atum noćno, skriveno, a Kepher, božanstvo s glavom skarabeja, personificira jutarnje, uzlazeće Sunce. Kao i ostala sunčana božan-stva, Kepher je imao funkciju demijurga, tvorca svi-jeta, čovjeka i univerzuma. Ime "Kepher" prevodi se kao "stvoren iz samoga sebe", "stvoren iz svoga imena". Od pamtivijeka simbolizirao je ne samo dnevni sun-čani disk, nego i nevidljivu snagu stvaranja koja daje impuls za njegovo kretanje po nebu i impuls svemu postojećem.
Prema mitu, skarabej je izišao iz nosnica Ozirisove glave, objavljujući na taj način njegovo uskrsnuće iz mrtvih u nebeskom svijetu. Kukac koji postojano kotr-lja svoju kuglicu kako u njoj ne bi bilo uništeno sjeme novog života, postao je simbol impulsa obnove koji se rađa iz inertne, ali žive materije, spremne započeti novi ciklus postojanja.
Kao veliki simbol i moćni talisman, Kepher - ska-rabej pratio je Egipćanina ne samo kroz sva razdoblja njegovog života, nego i nakon smrti. Egipćani su smatrali da se poslije smrti tijela iz njega oslobađa besmrtna duša te uskrsava u drugom svijetu, nastav-ljajući svoje putovanje po nebeskim stazama. Skarabej je uvijek bio simbol impulsa koji duša dobiva za nebe-ski let, za rođenje u duhovnom svijetu, nakon što sve materijalno počinje umirati i raspadati se. Personifici-rao je skrivenu snagu Srca koju je čovjek morao probu-diti u sebi kako bi se rodio, umro i uskrsnuo, nadvladao svaku inerciju i odolio svakom iskušenju koje ga čeka u životu i poslije smrti.
Nije slučajno da su u Egiptu pri procesu mumifi-kacije na mjesto pravog srca stavljali srce od keramike,
kamena ili drugog materijala s amuletom skarabeja na gornjoj strani, ili figuricu skarabeja kako bi se u tijelu umrloga nalazio središnji simbol besmrtnosti i uskr-snuća. U mnogim egipatskim tekstovima Skarabej Srca lijepo je opisivan: "Bog koji obitava u mom srcu, moj Stvoritelj, moj Gospodar koji čuva svjetlo u meni..." Za
Egipćanina je čovjekovo srce bilo središte njegove svi-jesti, dubokih znanja, mudrosti i sjećanja na vječnost. Ono je bilo posebna skrivena bit koja boravi u tijelu i koja upravlja čitavim čovjekovim postojanjem, a nakon smrti s dušom odlazi u drugi svijet...
Srce je imalo važnu ulogu u poznatoj sceni psiho-stazije - vaganja srca nakon smrti. Da bi duša umrloga mogla nastaviti putovanje u Vječnost, srce umrloga na
8 NOVA AKROPOLA 06/2016
vagi pred Oziriso-vim sudom moralo je biti lakše od pera božice pravde Maat. A ono može biti lakše jedino ako je čisto i ispu-njeno svjetlom koje je plod dobrih
djela na zemlji, ako je oslobođeno
teškog zemaljskog tereta... U Egiptu su se
slike i figurice skarabeja mogle posvuda vidjeti. Osnova
figurice obično se obilježavala svetim simbolima i izrekama povezanima s tajnom ponovnog rođenja. U nekim slučajevima skarabej je imao ljudsko lice ili glavu. Ponekad su na njegovim leđima prikazivali lađu boga Ra, pticu Bennu (Feniks - duša Ra) i Horu-sovo oko. U kasnijim vremenima pogrebne skarabeje stavljali su na fajansne broševe napravljene u obliku pilona na koje se nanosio obojeni crtež ili reljefni pri-kaz Sunčeve lađe. Skarabej je bio smješten tako da ostavlja dojam kao da se nalazi u lađi; njemu slijeva prikazivana je Izida, a zdesna Neftis – sestre boginje koje simboliziraju svete tajne neba i zemlje i ključeve njihova odgonetavanja.
Skarabej je u drevnom Egiptu imao još jedno značenje. Taj maleni kukac postao je simbolom uče-nika i njegova puta prema mudrosti. Kao što skarabej uporno i postojano pretvara bezobličnu, blatnjavu masu izmeta u kuglicu kako bi u nju položio sjeme života, učenik koji ide putem mudrosti mora transfor-mirati bezobličnu i blatnjavu masu svojih nedostataka i ograničenja u savršenu, plamenu i čistu kuglu koja odražava svjetlost Duha. I najvećeg blata moguće je
osloboditi se, i iz najdublje tame moguće je uskrsnuti i ponovno se roditi, pod uvjetom da se probudi skrivena snaga i mudrost srca koja duši daje mogućnost usmje-renja prema novim prostranstvima, u novi život i novo postojanje.
Skarabej, posjedujući krila i držeći među nožicama plamenu kuglu, postaje simbol novog, mladog, uzla-
zećeg Sunca proljeća koje pobjeđuje mrak i uskrsava kako bi donijelo novi impuls života i obnavljanja. Nje-gova dva krila simboliziraju dva oka – noćno koje vidi u tami i povezano je s Mjesecom, i dnevno koje daje život svim bićima i povezano je sa Suncem. Na njego-vim je leđima poznati simbol tau u čijem se središtu nalazi točka gdje se susreću Nebo i Zemlja. Ispunja-vajući svoju misiju na zemlji, Skarabej-Sunce širi krila i odlijeće u beskonačne daljine vraćajući se na nebo, izvorima koji su ga rodili.
Tako je u Egiptu skarabej postao blizak i drag sim-bol svakog učenika, onaj koji ga prati na putu i pomaže mu u najtežim iskušenjima. Podsjećao je čovjeka da u njemu postoji skriveno srce koje može postati slično izlazećem Suncu i pobijediti mrak donoseći život, toplinu, svjetlost. Podsjećao je na nebo, na besmrtnost, ljepotu, na beskrajne daljine nebeskog prostranstva... Budio je duboka sjećanja i bio simbol vječne mladosti koja se nalazi izvan granica prostora i vremena, života i smrti.
9
DR
EV
NI
EG
IPA
T
DR
EV
NI
EG
IPA
T
BASTET DJEVOJKA S LOTOSIMA
Arheološke reprodukcije s motivima iz egipatske kul-turne baštine možete pogledati i kupiti po povoljnim cijenama u prostorima kulturne udruge Nova Akropola.
ARHEOLOŠKE REPRODUKCIJE
UŠABTI
www.nova-akropola.hrKARLOVAC: Kralja Tomislava 5, 098 203 396OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051 213 020
SPLIt: Slavićeva 47, 021 486 366 VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950ZADAR: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 ZAgREb: Ilica 36, tel: 01 481 2222 fax: 01 2330 450
ZODIJAK IZ DENDERE
10 NOVA AKROPOLA 06/2016
Svi imamo navike. Neke su dobre, korisne, olak-šavaju nam i uljepšavaju život, a neke stvaraju manje ili veće probleme i nama i drugima.
Navike najčešće usvajamo nesvjesno. Ponavljamo ih iz dana u dan i one sve više postaju dio nas, presta-jemo ih biti svjesni i sve više prelaze u automatizam. U tome i jest njihova moć, ali i zamka da počnemo živjeti gotovo nesvjesno, poput robota. Ako im se prepustimo i ne preispitujemo ih, sve više smo u njihovoj vlasti i sve više im robujemo.
Svatko od nas sigurno je barem jednom pokušao promijeniti neku svoju lošu naviku i suočio se s tim da to nije nimalo lako. Da bismo to ostvarili, moramo biti jako motivirani. Na primjer, ako živimo neuredno, obično se suočavamo sa svojim lošim navikama tek kad nam se ozbiljnije naruši zdravlje i hitno ih pokušavamo
promijeniti. I tada, obično, kada smo suočeni s ozbilj-nošću situacije, u tome i uspijevamo. Međutim, kada nema dovoljno jake motivacije, loše nam navike ostaju i gotovo je nemoguće riješiti ih se.
No, uz one vidljive, daleko su veći problem naše "nevidljive" navike. To su navike koje se odnose na naše misli i osjećaje, kada stalno mislimo i osjećamo u istim obrascima, što često ne rezultira ničim dobrim i korisnim za nas i za druge oko nas. I upravo na tim planovima, kojima se malo ili gotovo nikada ne bavimo, nalaze se navike koje ugrožavaju naš humani život. No istodobno, upravo tu leži tajna kako postati bolji i sretniji čovjek. Jer, ne zaboravimo da naša djela proizlaze iz naših misli i osje-ćaja, oni su naši pokretači. Trebali bismo gajiti plemeni-tije osjećaje i misli, umjesto onih na koje nas potiče naše današnje materijalistički usmjereno društvo.
Moć navikeSnježana Tomašević
Tamo gdje umire robovanje navikama, rađa se čovjek. Jorge Angel Livraga
11
Kako se mijenjati nabolje, kako prepoznavati i mijenjati svoje loše navike?
Svi želimo živjeti sretnim i ispunjenim životom. Svatko od nas ima volju koja mu može omogućiti ostvarenje onoga što želi. Očito je da nam nedostaje prava motiva-cija, ona koja će nas pokrenuti u smjeru pozitivne promjene. Ne nedostaju nam informacije, njih imamo ionako previše, nego bolje poznavanje nas samih i svijeta u kojem živimo.
Tradicija govori o učenjima koja se bave temeljnim životnim pitanjima, a čovjeku su dragocjena: Što znači biti čovjek? Koja je svrha njegovog života? Velike su čovjekove sposobnosti, ali što učiniti s njima?
Odgovore na ova pitanja daje nam praktična filozofija. Filozofija stoga što ona čovjeka usmjerava k istinskoj spoznaji, a praktična jer je namijenjena svakodnev-noj primjeni.
Imamo puno primjera onih koji su to pokazali i potvrdili. Jedan od njih je i rimski car, stoik, Marko Aurelije. On se svakodnevno suočavao s proživljenim
životnim situacijama, preispitivao sebe, svoja djela i kroz to razvijao, mogli bismo reći vježbao, vlastitu humanost i moralnost. Tako je nastala njegova poznata knjiga Misli sebi samome.
Pristup našim navikama trebao bi biti upravo takav. Potrebni su nam odgovori na temeljna životna pitanja i njihova svakodnevna pri-mjena koja pomaže razvijati i sna-žiti ono ljudsko u nama. To može biti duboka, istinska motivacija, inspiracija za sva naša nastojanja.
Na tom putu lakše ćemo se nositi s našim navikama i lakše ćemo se oslobađati onih loših, štetnih, ako nam saveznici postanu one dobre i korisne navike koje smo sami svjesno odabrali. Tako će njihova moć biti u "našim rukama", u službi onog humanog – sve dok nam jednog dana više nikakve navike neće biti potrebne jer ćemo
živjeti sve manje automatski i sa sve više svijesti.
12 NOVA AKROPOLA 06/2016
Ovako shvaćam dobrotu: ona teži općem ljudskom dobru, onome što Grci nazivaju filantropija, a što nedovoljno izražava riječ
humanost (onako kako se upotrebljava). Dobrotu nazivam navikom, a dobru narav sklo-
nošću. Kao božansko obilježje, Dobrota je najveća od svih vrlina i dostojanstava uma: bez nje čovjek je nemirno, pakosno i nesretno stvorenje, nimalo bolje od kakve štetočine.
Dobrota odgovara teološkoj vrlini milosrđa – ona ne zna za neumjerenost, samo za propuste. Pretjerana želja za vlašću prouzrokovala je pad anđela; pretjerana želja za znanjem prouzrokovala je pad čovjeka; ali u milosrđu nema neumjerenosti, njime se ni anđeo ni čovjek ne mogu izložiti opasnosti.
Sklonost dobroti toliko je duboko utisnuta u ljud-sku prirodu da, ako se ne uputi ljudima, usmjerit će se prema drugim živim bićima; kao što to vidimo kod Turaka koji su nemilosrdan narod, ali su ipak blagi prema životinjama i iz samilosti hrane pse i ptice, čak do te mjere da umalo nisu – kako izvještava Busbecius – kamenovali nekog kršćanskog dječaka u Carigradu zato
što je iz nestašnosti nekoj ptici razjapio dugački kljun. Čovjek doista može pogriješiti u ovoj vrlini dobrote
ili milosrđa. Talijani imaju jednu nemilu poslovicu: Tanto buon che vol niente (Toliko dobar da ne vrijedi ništa). A jedan učeni Talijan, Niccolo Machiavelli, imao je smjelosti napisati, gotovo neuvijeno, da je kršćanska vjera prepustila dobre ljude kao plijen tira-nima i bezbožnicima. On je to rekao zato što zaista nijedan zakon, sekta niti uvjerenje nisu toliko veličali dobrotu kao što to čini kršćanska vjera. Stoga, da bi čovjek izbjegao sablazni i opasnosti, dobro je da se upozna s propustima ove tako odlične navike.
Nastoj drugima činiti dobro, ali ne veži se za njihova lica ili hirove jer onda je to povodljivost ili mekoća koja zarobljava čestitu dušu. I ne bacaj dragi kamen Ezopo-vom pijetlu jer on je zadovoljniji i sretniji sa zrnom ječma. Božji primjer pruža istinsku pouku: On šalje dažd i čini da Sunce podjednako sja za pravedne i za nepravedne; ali ne obasipa bogatstvom i ne obasjava častima i vrlinama sve ljude podjednako. Opća dobra zajednička su svima; ona posebna pripadaju odabra-nima. I pazi da gradeći lik ne razbiješ uzorak.
O DOBROTI IDOBROj NARAVI
Francis Bacon
13
Jer teologija ljubav prema sebi daje kao uzorak, a ljubav prema bližnjem tek kao lik. Prodaj sve što imaš i podaj siromasima… i slijedi me: ali ne prodaj sve što imaš, osim ako dođeš i pođeš za mnom; to jest, osim ako znaš i s malo sredstava učiniti isto ono-liko dobra koliko i s mnogo; inače ćeš, zalijevajući pritoke, presušiti izvor.
I ne postoji samo navika dobrote vođena pravim razu-mom; već postoji u nekih ljudi, čak i u naravi, sklonost prema njoj, kao što kod drugih ima urođene zlobe. Jer ima takvih u čijoj je prirodi da ih se ne tiče dobro drugih. Lakša vrsta zlobe pretvara se u ljutnju, drskost, sklo-nost ka suprotstavljanju, tvrdoglavost i tome slično; a ona teža vrsta pokazuje se kroz zavist i pravo zlo. Takvi se ljudi, tako reći, hrane tuđim nesrećama, i samo ih povećavaju: oni nisu dobri poput pasa koji su lizali Lazarove rane, već više nalikuju muhama što plaze po svemu što je izloženo: to su mizantropi koji vode ljude do grane, a ipak u svome vrtu nemaju drveta za obje-siti se, kao što ga je imao Timon.
Takve sklonosti predstavljaju prava zastranjivanja od ljudske prirode, a ipak one su najpodesnija građa da se od njih sazdaju veliki političari; kao i zakrivljeni balvani koji su dobri za brodove koje bure bacaju po moru, ali ne i za građenje kuća koje trebaju stajati čvrsto.
Znakovi dobrote su mnogi. Ako je čovjek ljubazan
i uljudan prema neznancima, to pokazuje da je gra-đanin svijeta i da njegovo srce nije otok odsječen od drugih zemalja, već kopno koje je vezano s njima. Ako je sažaljiv prema tuđim nevoljama, to pokazuje da je njegovo srce kao ono plemenito stablo koje je i samo ranjeno dok luči smolu. Ako lako prašta i prelazi preko uvreda, to pokazuje da je njegov duh iznad uvreda i da ne može biti pogođen. Ako je zahvalan za mala dobro-činstva, to pokazuje da cijeni čovjekovu dušu, a ne njegove tričarije.
Ali, više od svega drugog, ako ima savršenstvo sve-tog Pavla i spreman je da bude odbačen od Krista za spas svoje braće, to otkriva njegovu božansku prirodu i jednu vrstu srodnosti sa samim Kristom.
S engleskog prevele:
Branka Žaja i Dijana Kotarac
14 NOVA AKROPOLA 06/2016
Rezonancija je poput sante leda. U svojoj pot-punosti ona je univerzalni zakon, no našoj je percepciji otkriven tek njezin mali dio koji
obuhvaća čitav spektar asocijacija povezanih s riječju rezonancija: njihala na istoj niti, posuđe koje podrhtava na policama dok prolazi tramvaj, njihanje ljuljačke, most koji se srušio od stupanja satnije vojnika koja je njime prošla, laserska energija... Također, kada se razumijemo bez riječi, kada osjećamo misli i osjećaje jedni drugih bez obzira na udaljenost i vrijeme koji nas dijele, možemo reći: na istoj smo valnoj duljini, u rezo-nanciji smo. Princip analogije također je rezonancija – suglasje, podudarnost principa i zakona koji su primje-
njivi na mnogim aspektima u kojima se očituje život.Naporima neumornih znanstvenika "santa rezo-
nancije" polako izranja i svakim se danom sve više
natalija adnoral
Čudo rEzoNANcIJESve veze među pojavama uspostavljaju se isključivo putem raznovrsnih,
jednostavnih i složenih rezonancija.... nikola Tesla
15
otkriva. To je među ostalim i magnetno-rezonantna tomografija, za čije je otkriće 2003. godine dodijeljena Nobelova nagrada1; biorezonancija u brojnim sferama svoje praktične primjene (homeopatija, akupunktura, Kirlijanova metoda...) i još mnogo toga.
Dr. Richard Gerber, autor knjige Vibracijska medi-cina, rezonanciju naziva "ključem razumijevanja i upravljanja bilo kojim sustavom koji nam otvara vrata
u neviđeni svijet životnih procesa". A što je ključ? To je ono što nam otkriva smisao onoga što se dešava izvan i unutar nas. To je ono što nam pomaže da se približimo proučavanju nepoznatog, ne samo pitanjima što i kako, već i zašto. U nadi da ćemo u njoj pronaći sličan ključ za razumijevanje i upravljanje ne bilo kojeg sustava, već samih sebe, ima smisla proučiti fiziku rezonancije.
Dakle, krenimo na put istraživanja podvodnog dijela rezonantne ledene sante, a ujedno i nas samih. Jer čovjek je poput sante leda i sve što znamo o sebi tek je onaj vidljivi, površinski dio.
Uvjeti za rezonanciju
Htio to ili ne, čovjek ne postoji sam za sebe, izdvojen od ostatka kreacije. Čovjek je u neprestanoj interakciji sa širokim spektrom svih mogućih bića i pojava koje na njega djeluju. Kada ta interakcija postaje rezonan-cija? Dva su sustava u rezonanciji kada titraju na istoj frekvenciji. Kada nešto u nama odgovara, odnosno u skladu je s vanjskim utjecajem i na njega reagira, kada je taj utjecaj ugođen s našom frekvencijom, nastaje rezonancija. To znači da je naša unutarnja priroda
1 Nobelova nagrada za otkrića vezana uz vizualni prikaz dijagnostike magnetskom rezonancijom dodijeljena je Paulu Lauterburu i Sir Peteru Mansfieldu.
16 NOVA AKROPOLA 06/2016
srodna prirodi koja nas okružuje - "čovjek je mikrokoz-mos makrokozmosa".
Sve unutar nas i izvan nas prožeto je različitim vibracijama - mehaničkim, akustičkim, elektromagnet-skim i ostalim. Čak i u najjednostavnijem jednosta-ničnom organizmu titranje se odvija na subatomskoj,
atomskoj, molekularnoj, podstaničnoj i staničnoj razini. A naša su tijela doista višeslojni ansambli čestica koje vibriraju, od atoma do tkiva i organa. Na primjer, molekule DNK i stanične membrane mogu titrati u rasponu frekvencija radiovalova. Organi također titraju na frekvenciji koja je karakteristična za većinu ljudi (srce i muskulatura unutarnjih organa - 7 Hz; alfa-režim rada mozga – od 4 do 6 Hz; beta-režim – od 20 do 30 Hz). I ono što percipiramo izvana pomoću osjetilnih organa (sluh: titranje zraka, vid: elektroma-gnetsko titranje u vidljivom dijelu spektra, opip: meha-ničko i toplinsko strujanje), i ono čime zračimo (misli, emocije, riječi, djela) - sve su to vibracije različite vrste i intenziteta. Vibracijsku narav ljuljačke koja se ljulja ili žice koja zvuči percipiramo direktno; svjetlo i toplinu bilježimo pomoću posebnih uređaja, a vibracije misli i emocija uopće ne percipiramo jer titraju brzinom koja nadilazi mogućnosti naših osjetilnih organa.
Čovjek je složeni sustav koji se sastoji od ogro-mnog mnoštva dijelova, i velikih i malih, koji vibriraju u periodu od djelića sekunde (molekularne oscilacije, ionski tokovi...) sve do nekoliko godina (hormonalne oscilacije). No bez obzira na obilje sastavnih dijelova, zahvaljujući njihovoj rezonancijskoj sinkronizaciji, naš je organizam jedna cjelina. Čovjek kao cjelina dio je globalne cjeline – prirode, društva, čovječanstva – i u međudjelovanju je s cjelinom i njezinim punoprav-nim dijelovima. Međudjelovanje je uspješnije što je
Rezonancija: što, kako i zašto...
Rezonancija uključuje:
1. naglo povećanje: - amplitude mehaničkih (zvučnih) titraja pod utjecajem vanjskih sila kada se frekvencija titranja u sustavu izjednači s frekvencijom titraja vanjskog utjecaja – što nazivamo mehaničkom, akustičkom rezonancijom; - snage u strujnom krugu kada se frekvencija vanjskog utjecaja približi frekvenciji titranja strujnog kruga – što nazivamo električnom rezonancijom; - količine fotona koju asimilira sustav izazivajući kvantne skokove na višu energetsku razinu kada je energija fotona jednaka razlici energija dviju energetskih razina – što nazivamo kvantnom rezonancijom;
2. odjek, odaziv.
Suština je rezonancije višestruko pojačanje učinka djelovanja na objekt pri podudarnosti frekvencije vanjskog utjecaja i frekvencije objekta.
17
čovjekova djelatnost više u suglasju sa zakonima cjeline. Rezonancijsko sjedinjenje dijelova u jedinstvenu cje-
linu događa se po principu minimuma energije: svaki od sudionika zajedničkih aktivnosti koji se nalaze u rezonan-ciji (bilo da su to njihala na istoj niti, organi u organizmu ili ljudi sjedinjeni dobrom voljom i plemenitim ciljem), za ispunjenje svoje aktivnosti treba manje energije nego kad radi odvojeno, sam za sebe. To ne znači da svaki dio radi s pola snage. To znači da je skupina ljudi koji rade s potpunom predanošću sposobna provesti ono na što se svaki čovjek pojedinačno nikad ne bi odvažio. To znači da svojstva cjeline u kvalitativnom smislu nisu tek zbroj svoj-stava njezinih dijelova. Rezonancija je indikator svojstava koja su prisutna u objektu i sposobna je razotkriti čak i vrlo slabe titraje. Na primjer, ako su dva glazbena instrumenta jednako ugođena i na jednom od njih počnemo svirati, zazvučat će i drugi. Iz toga izvodimo važan zaključak: rezonancijom se mogu izraziti i pojačati samo ona svojstva koja već postoje u objektu. Pritom djelovanja ne moraju biti intenzivna, energetski snažna, pogotovo u fazi kada je objekt posebno prijemčiv na njih. Jedna prava riječ izre-čena u pravo vrijeme može stvoriti čudo. Mnogi sudbono-sni trenuci u našim životima posljedica su rezonancije.
Ugađanje vlastitog instrumenta
Slične se stvari privlače. Drugim riječima: s kim si takav si. Čovjek je istovremeno pod utjecajem okoline
i utječe na nju. Čovjek je s jedne strane sustav u kojem je moguće pobuditi rezonanciju, a s druge strane spo-soban je biti u ulozi vanjske sile koja izaziva rezonan-ciju u drugima. Odvija li se sve to samo od sebe, bez svjesne kontrole čovjeka? Djelomično da. To se pose-bice tiče širokog spektra elektromagnetskih međudje-lovanja između čovjeka i njegove okoline.
Rezonancija unutarnjeg i vanjskog temelj je per-cepcije informacije, istraživanja nepoznatog, otkrića i spoznaja. Misterij spoznaje ne dešava se u praznom pro-storu. Ideje su "u zraku", ali sposoban ih je uhvatiti samo onaj tko je spreman prihvatiti ih. Otkriće tajne je odaziv znanja na zov napora istraživača. Do velikih otkrića dolaze pojedinci, a mala prate svakoga od nas.
18 NOVA AKROPOLA 06/2016
I uvijek im prethodi potraga, uvijek novo znanje raste na plodnome tlu već usvojenog i primijenjenog znanja. Ne govori se bez razloga da svaka nova informacija treba sadržavati djelić (30 – 50 %) onoga što je već poznato. Tek tada će biti shvaćena. Jer rezonancija s već poznatim jača sposobnost prihvaćanja novih stvari. Zakon o međusobnoj privlačnosti sličnih stvari vrijedi i u slučaju odnosa među ljudima. Primjerice, ako nas na nekoj osobi iritira neka osobina, to je siguran znak da tu osobinu nosimo u sebi. I svu energiju negodovanja, koju smo navikli izlijevati na krivca, možemo usmjeriti na potragu za tom osobinom i na njezino prevladavanje ili,
drugim riječima, na ugađanje vlastitog instrumenta.Misli i osjećaji čovjeka nalik su instrumentu kojeg
treba ugoditi. Kako? Trebamo pronaći "instrument" u čiji sklad zvučanja ne sumnjamo, čija životna glazba u nama budi težnju da ga pratimo. To može biti osoba iz svakodnevnog života ili junak iz filma, romana, mitova i legendi. Ako njegov primjer u nama izaziva rezonan-ciju, to znači da u našoj duši postoji makar jedna struna koja je ugođena poput duše junaka.
Nije strašno ako se ta osobina koja nadahnjuje još nije u potpunosti razvila u nama, a zvučanje instru-menta još je daleko od savršenog. Najvažnije je da ga nastojimo dostići, da smo našli i čuli u sebi tu žicu po kojoj ćemo postupno ugađati svoj instrument. Njegovo sve skladnije zvučanje pogađat će iste žice u dušama drugih ljudi.
Čovjek upoznaje sebe korak po korak, stepenicu za stepenicom i ide ususret vlastitoj sudbini, uči odazivati se njezinu zovu i postaje zov drugima. Svaki napor, svaka pobjeda nad samim sobom, svaki ispravni korak na tom putu približavaju susret - rezonanciju čovjeka i onoga što mu je predodređeno, rezonanciju koja mu daje šansu da vidi sljedeću stepenicu, kao i radost i snagu da je dostigne.
S ruskog prevela: Franjica Šekulja
1919 NOVA AKROPOLA 06/2016
USUSRET LJETNOM
SOLSTICIJUPojavljuješ se savršen na nebeskom horizontu,
živi disku, izvore života!Čim se uzdigneš na istočnom horizontu,ispuniš svaku ljepotu svojom ljepotom;
u punoj snazi, velik, blistav, visoko nad zemljama.
Velika himna Atonu
Kada tebe ugledaju, ljudi progledaju.Drveće se okreće prema njegovom licu,
prema njegovoj jedinoj zjenici,i rastvara lišće.
Ribe iskaču iz vode,stoka poskakuje,
ptice lepršaju krilima,oni ga poznaju u njegovu trenutku savršenstva.Ako žive, to je zato što njega gledaju svaki dan.
Himna Amonu s papirusa Leiden (9)
Ti si skriveni bog (Amon),Gospodar tihog,
koji dolazi na poziv skromnog,Ti koji daješ životni dah onome koji ga nema.
Stela 23.077, Berlin
Ja sam onaj skrivenog oblika koji se nalazi u svjetlosti.Prolazim kroz vatru i iz nje izlazim netaknut.
Tekstovi sarkofaga, poglavlje 246
Bog je kipar koji je samog sebe oblikovao,modelar koji nikada nije bio modeliran,
jedini koji putuje kroz vječnost.
Himna arhitekata Sutija i Hora
Božanska svjetlosti,dopusti mi da budem u tvojoj pratnji,
član posade koja plovi u tvojoj božanskoj barci.
Stela 1572 (2575), Firenca
Iz knjige: Christian Jacq, Živa mudrost drevnog Egipta
Mnogi su dijelovi Afrike ostali do danas pri-lično neistraženi zbog negostoljubivih kli-matskih uvjeta i političkih prilika.
Tek su satelitskim snimanjem površine Zemlje uz računalnu obradu podataka omogućena učinkovitija istraživanja, što je rezultiralo iznenađujućim otkri-ćima o povijesti nekih dijelova Afrike.
Jedno od dosad bolje istraženih područja u Africi svakako je dolina Nila, odnosno stari Egipat čije je sustavno proučavanje započelo još u doba Napole-ona. To je i razumljivo jer je Egipat kao mediteranska zemlja u prošlosti bio neprekidno tijesno povezan
s europskom poviješću. Uz to, tajne piramida bile su neodoljiv izazov sam po sebi, no ranija razdoblja pretpovijesti ostala su uglavnom zastrta neprovidnim velom.
Međutim, krajem prošloga stoljeća otkriven je dosad najstariji dokaz o postojanju ranog organizi-ranog društva u Egiptu koje prema historiografiji vremenski prethodi I. egipatskoj dinastiji. Pronađen je na krajnjem jugu zemlje, u Sahari, u isušenom jezercu zvanom Nabta Playa koje se nalazi oko 100 km zapadno od Abu Simbela. Kao što se to najčešće događa, nalazište je otkriveno sasvim slučajno.
Nabta Playa SAHARSKI MEGALITI
Zvonko Jadrešin
NOVA AKROPOLA 06/201620
Godine 1974. grupa arheologa koju je predvodio nedavno preminuli profesor antropologije Fred Wendorf, zaustavila se usred pustinjskog bespuća nakon mukotrpnog dijela puta radi predaha i krat-kog odmora. Netko od njih primijetio je u pijesku
neobične krhotine keramičkih posuda rasute uokolo. Prof. Wendorf poslije se više puta vraćao tome nala-zištu i svaki put pronalazio je nove predmete. Iako nalazi nisu bili brojni, egiptolozi su ih identificirali kao najstarije pronađene na afričkom kontinentu.
21
22 NOVA AKROPOLA 06/2016
Iskapanja kroz slojeve sedimenata nastavljena su 1980-ih i 1990-ih, kada su otkriveni ostaci naselja s kolibama poredanim u pravilne redove u kojima su postojala i ognjišta, te duboki bunari u koje se moglo silaziti. Pronađeno je više komora s kostima sahranje-nih životinja, obzidanih ilovačom i natkrivenih kame-nim pločama. Najzagonetnije su neobične strukture u obliku podzemnih i nadzemnih grobova u kojima su pohranjene hrpe kremena. Otkriveno je i mnoštvo pojedinačnih megalita, nadgrobnih stela i više grob-nih humki (tumula). Ispod jed-nog humka pronađena je velika, grubo oblikovana kamena skul-ptura nalik kravi. Prva datiranja radioaktivnim ugljikom pokazala su da nalazi potječu iz ranog holocena (od 11 000 do 5500 g. pr. Kr.) kada se u udolini Sahare nalazilo jezero okruženo boga-tim pašnjacima.
No, glavno je otkriće isplivalo na površinu 1990. godine kada su uvidjeli da su stijene koje su stršale iz pustinjskog pijeska megalitski blokovi složeni u oblik kruga, takozvani kromleh. Osam godina kasnije objavljeno je prvo izvješće u kojem je obje-lodanjeno da su pronašli mega-litsko nalazište.
Formacija kromleha nalik je Stonehengeu, iako je znatno manja. Promjera je četiri metra, a sastoji se od niza manjih polo-ženih kamenova i četiri para većih uspravljenih stupova. Dva
su para stupova postavljena nasuprot, na liniji sjever – jug, dok su druga dva usmjerena duž linije pogleda prema točki ljetnog solsticija na obzoru. Vrijeme sol-sticija povezano je s početkom kišne sezone.
Unutar kruga dvije su grupe od po tri kamena, za koje astrofizičar dr. Thomas G. Brophy smatra da jedna predstavlja tri zvijezde Orionova pojasa, a druga zvijezde ramena i glave Oriona, i to u položaju koji su imale prije 6500 godina.
U širem krugu oko tog središnjeg kružnog kom-pleksa poredani su veći megaliti, neki uspravno, a neki su položeni. Povezujući središte kruga s nekim od megalita kruga, utvrđene su još dvije prepoznat-ljive linije: istok – zapad te sjeveroistok - jugoistok. Jedna od linija usmjerena je prema najsjajnijoj zvijezdi Velikog medvjeda, poznatoj i pod nazivom Dubhe, a na susjednom brežuljku nalazi se i grupa megalita raspoređenih u obliku zviježđa Velikog medvjeda. Poznato je da je to zviježđe imalo veliko značenje i u egipatskoj kulturi.
Dakle, tri su činjenice koje potvrđuju da je taj kompleks drevnim narodima toga područja bio astro-nomski opservatorij: dva karakteristična pravca pro-matranja uspostavljena kromlehom prema sjeveru
23
i prema izlazećem Suncu za ljetnog solsticija, zatim poravnanja megalita prema položajima određenih sjajnih zvijezda, i treće - stalna orijentacija ljudskih i životinjskih grobova te obrađenih megalita i stela prema sjevernom području neba.
To je do sada jedini megalitski krug koji je pro-nađen u Egiptu, a zanimljivo je i da se nalazi na crti Rakove obratnice. S obzirom na starost, to ga čini možda jednim od prvih poznatih astronomskih opservatorija u svijetu.
Na ovom području Afrike tijekom ljetnog solsti-cija Sunce je u podne točno u zenitu. Sunčeve zrake tada padaju apsolutno vertikalno, pa predmeti, kao i ovo uspravno postavljeno kamenje, ne bacaju ni najmanju sjenu. Mnogim kulturama u tropskom pojasu Sunce u zenitu bilo je jedan od najvažnijih prirodnih događaja u godini. Tijekom ljeta i jeseni pojedini su monoliti bili djelomice uronjeni u jezero pa je moguće da su predstavljali "markere" u vrijeme nastupa kišne sezone.
Arheoastronomi procjenjuju starost tog prapovije-snog kalendara na oko 6500 godina, što ga određuje kao jedno od najstarijih poznatih kompleksa s astro-nomski poravnatim megalitima. Prema službenoj povijesti, Nabta Playa mogao bi biti suvremenik kruga Goseck u Njemačkoj, a prethoditi Stonehen-geu i Mnajdra kompleksu na Malti, i to za više od tisuću godina.
Premda su korišteni precizni i moderni mjerni instrumenti (datiranje radioaktivnim ugljikom, GPS pozicioniranje i kompjutorske simulacije kretanja nebeskih tijela tijekom ciklusa precesije), kao i u slučaju Stonehengea u pogledu otkrivenih artefakata postoji više različitih interpretacija.
Ono što je moguće tvrditi s većom pouzdanošću jest da je područje Nabta Playe bilo veliki i važan regionalni centar, uspostavljen između 6100. i 5600. g. pr. Kr. Kompleks je bio podignut na obali jezera, a kamene ploče za njegovu izgradnju, od kojih su neke velike gotovo tri metra, dopremljene su na to mjesto s veće udaljenosti. Zaključuje se kako je uz ostalo taj lokalitet imao i funkciju nekropole. Kompleks se očito dugo koristio jer je u okolini do danas otkriveno stotinjak arheoloških nalazišta.
Službena znanost ne dijeli entuzijazam otkrivača, već kaže da taj krug sunčanog kalendara "posjeduje hipotetička Sunčeva i zvjezdana poravnanja". No, analize ovih nalazišta još nisu završene, a među stručnjacima nastavljaju se rasprave oko njegova značaja.
24 NOVA AKROPOLA 06/2016www.nova-akropola.com
Čovjeku je njegovo srce život, blagostanje i zdravlje.
Onaj koji sluša, razumije ono što se govori,onaj koji razumije, čini ono što se kaže.
Ptahotep
