Ideologije

Daleko od idiliËne slike Grijeh gotovo svih ljeviËara od 1933. naovamo je u tome πto su æeljeli bitiprotiv faπizma, ali ne i protiv totalitarizama opÊenito (G. Orwell, 1944.)

Crveno i crnoO KOMUNISTI»KOM ANTIFA©IZMUNetko Êe reÊi da je komunizam ipak manje zlo od faπizma, pa da to onda Ëini komunistiËkiantifaπizam barem donekle vrijednim pohvale. Ovaj argument je loπ Ëak i ako se prihvatikontroverzna premisa o manjem zlu. Piπe prof. dr. Neven SesardiÊ

72MAGAZIN JutarnjiLISTsubota 27. rujna 2008.

Antifaπizam jesam po sebi do-bra stvar, zar ne?Tko bi uopÊe mo-gao biti protiv

antifaπizma, osim, naravno,faπista samih? BuduÊi da namlogika kaæe da se dvostruka ne-gacija zapravo poniπtava te dase na kraju svodi na afirmaciju,ne slijedi li odatle oËigledno dabiti anti-antifaπist u stvari znaËibiti faπist?

Neprijatelj mog neprijateljaNe, to uopÊe ne slijedi. Logikana kojoj je taj zakljuËak zasno-van potpuno je pogreπna. Akoje faπizam moj neprijatelj, to ni-kako ne znaËi da neprijatelj mo-jeg neprijatelja (tj. antifaπist)mora nuæno biti moj prijatelj.

DapaËe, sasvim je moguÊeda neprijatelj mojeg neprijate-lja bude meni joπ i veÊi neprija-telj nego onaj prvi neprijatelj!Sve Êe ovisiti o tome ZA©TO jetaj drugi protiv mojeg neprija-telja. Je li to moæda zato πto ontog neprijatelja vidi kao prije-tnju mojim (a eventualno i svo-jim) baziËnim demokratskimpravima pa se stoga æeli zaje-dno sa mnom boriti protiv nje-ga (faπizma), za slobodu nasobojice? Ili pak on moæda sve toradi samo zato da bi ukloniosvojeg rivala u totalitarizmu tetako dobio priliku da me po-djarmi i da me sam maltretira iterorizira koliko hoÊe?

Evidentno je da se samo uprvom sluËaju antifaπizam mo-æe smatrati neËim pozitivnim ipohvalnim. Prema tome, pukaËinjenica da se neki pokretobjektivno borio protiv faπizmanije nikako dovoljna da bi tajpokret prikazala u iole dobromsvjetlu. Da bismo smisleno do-nijeli bilo kakvu vrednosnuocjenu tog pokreta, moramorazmotriti RAZLOGE njegovogantifaπizma.

Kako stoji stvar s razlozimaza komunistiËki otpor faπizmu?Teπko da ti razlozi mogu inspi-

rirati divljenje s obzirom na po-vijesnu Ëinjenicu da su svi ko-munistiËki reæimi bez izuzetkazavrπavali ma-sovnom opresi-jom i sustavnim zatiranjem na-jelementarnijih demokratskihprava, a da su kom-partije naoltaru revolucije ærtvovale de-setke milijuna æivota vlastitihsunarodnjaka. Taj crveni terorsasvim sigurno ne moæe biti do-bar samo zato πto je onemogu-Êio crni (ili bijeli) teror.

I tako nekoliko puta…Nemojte, poput nekih da-naπnjih politiËara, pokuπavatibraniti komunistËki anti-faπizam tvrdnjom da je on ba-rem bio baziran na lijepim ide-alima jednakosti i socijalne pra-vde, za razliku od faπizma kojije ukljuËivao manifestno nepri-hvatljivi rasizam i antisemiti-zam.

Prvo, komunizam kao poli-tiËka doktrina nije u djelimaklasika marksizma bio svedensamo na idiliËnu sliku svijetlebuduÊnosti nego je, naprotiv,vrlo jasno opisivao i najavljivaonemilosrdni i krvavi “revoluci-onarni teror” (Marxov termin)praÊen likvidiranjem Ëitavihgrupa ljudi kao npr. kontrare-volucionarnih elemenata, ku-laka, neprijatelja naroda i osta-lih “πtetnih insekata“ (Lenjinovtermin).

Ni kasniji se idoli “nove ljevi-ce” nisu previπe ustruËavaliotvoreno obznaniti surove mje-re koje su pripremali: “Komuni-zam nije ljubav. Komunizam jeËekiÊ koji upotrebljavamo dasmrskamo nepijatelja” (Mao);“Mrænja je sastavni dio naπeborbe: nemilosrdna mrænjaprema neprijatelju koja nas gu-ra preko prirodnih granica uro-enih Ëovjeku i koja nas pretva-ra u uËinkovite, nasilne, selekti-vne i hladne strojeve za ubija-nje” (Che Guevara). Kada sesve to ima u vidu, neobiËno jekoliko je joπ uvijek raπiren ljevi-Ëarski mit o prekrasnoj viziji ko-

munistiËkog raja koja je, avaj,ostala neostvarena samo zatoπto su svi ti komunistiËki voenegdje skrenuli s “pravog”Marxova traga pa su greπkomsvoje narode, umjesto u to di-vno “carstvo slobode”, odveli udugogodiπnje ropstvo. I Lenjini Staljin i Mao i »auπesku i En-ver Hodæa i Tito i Castro i PolPot i Ho ©i Min i Mengistu i KimIl Sung i...

Drugo, Ëak i kad bi komuni-stiËka retorika doista obeÊava-la samo utopijski ideal “svako-me prema potrebama”, ne bi liracionalan Ëovjek ipak trebaotaj pokret ocjenjivati prema re-alnim posljedicama svih tih po-litiËkih pokuπaja, a ne samoprema njihovoj slatkorjeËivojpropagandi? Sve te grozote ko-je su se redovito dogaale, i tobaπ svaki put kad su komunistidolazili na vlast, moraju bar do-nekle dovesti u sumnju njihovuideologiju.

Isto kao πto sveukupne Ëi-njenice dovode u sumnju Muji-nu verziju dogaaja u onom vi-cu kad policija od njega traæi daobjasni kako se to dogodilo daje Haso zavrπio u bolnici s broj-nim ranama od uboda noæem,a Mujo odgovara: “Ma pusti,bolan, vako je to bilo. IdemoHaso i ja ulicom, on se u je-dnom trenutku spotakne i u pa-

du se ubode na moju Ëakiju. Itako joπ nekoliko puta!”

SliËno tomu, mi bismo tre-bali povjerovati da je nekakoispalo, nesretnim stjecajemokolnosti, da je prvo nastojanjeda se ostvari besklasno druπtvodovelo do strahovlade tajne po-licije, Gulaga i masovnih egze-kucija bez suenja - a onda ka-snije opet tako joπ nekoliko pu-ta. Ali nije komunizam za tokriv! (Da, da, Mujo!)

Faπizam - stvar ukusa?Faπizam je bio zlo i svaki onajantifaπizam koji je prepoznaonarav tog zla i zbog toga mu seusprotivio dobit Êe pozitivanpredznak. Ali nije jasno da sukomunisti ikada to stvarno pre-poznali. Prije svega, oni to nisuni mogli jer njihov vlastiti po-kret ima toliko sliËnosti s faπiz-mom da se ta dva reæima (“he-terozigotni blizanci”, kako ih jenazvao povjesniËar Pierre Cha-unu) u politiËkoj literaturi obi-Ëno zajedno klasificiraju kaopotpuno nov i drastiËni oblikopresivnog politiËkog sustavakoji se naziva totalitarizmom.

No i u praksi su komunistipokazivali da im faπizam nijeuvijek bio smrtni neprijatelj,npr. onda kad su svoje potenci-jalne antifaπistiËke saveznike ineosporno demokratske stran-

ke znali nazivati “socijalnimfaπistima”, pokazujuÊi time daje za komuniste “faπizam” po-stao naprosto pogrdan naziv zaSVE njihove protivnike te daviπe nisu bili u stanju vidjeti ne-ku veliku politiËku razlikuizmeu, recimo, parlamentar-nih socijaldemokrata i faπisti-Ëkih crnokoπuljaπa. (Usput re-Ëeno, to je tendencija koju suzadræali i mnogi suvremeni lje-viËari koji olako poteæu etiketu“faπist” na svaki objekt svojemrænje, ukljuËujuÊi i ameriËkepredsjednike Ronalda Reaganai Georgea W. Busha.)

Takoer, dodatno svjetlo naodnos komunista prema faπiz-mu baca i Ëinjenica da su oni bi-li spremni otvoreno sklopitisporazum s faπistima (pakt Rib-bentrop-Molotov) te da su na-kon toga Ëak s najviπeg mjestajavno deklarirali da je faπizamzapravo “stvar ukusa”. A kaoπto znamo, o ukusima nemasmisla raspravljati, a pogotovonema smisla oko toga voditi rat.

Uostalom, stav komunistaprema faπizmu bio je u pravilumanje determiniran njihovimdoktrinarnim neslaganjima sfaπizmom, a viπe njihovom lo-jalnoπÊu prema ideologiji diri-giranoj iz Moskve.

To najbolje ilustrira Ëinjeni-ca da su oni posve ravnoduπno

prihvaÊali nacistiËku okupacijuvlastitih domovina, a da su na-prasno postali “rodoljubi” i an-tifaπisti tek nakon Hitlerovognapada na “prvu zemlju socija-lizma” u lipnju 1941. godine.Indikativan primjer je MauriceThorez, tadaπnji generalni se-kretar francuske komunistiËkepartije koji je, nakon πto je Fran-cuska objavila rat faπistiËkojNjemaËkoj, po direktivi Komin-terne dezertirao iz francuskevojske i pobjegao u SovjetskiSavez, a za taj je podvig u odsu-tnosti bio promptno osuen nasmrt.

Komunizam kao manje zloNetko Êe reÊi da je komunizamipak manje zlo od faπizma pada to onda Ëini komunistiËkiantifaπizam barem doneklevrijednim pohvale. Ovaj argu-ment je loπ Ëak i ako se prihva-ti kontroverzna premisa o ma-njem zlu. Manje zlo moæe bitirelativno bolji rezultat u ne-kom objektivnom smislu, aliodatle nikako ne proizlazi daoni koji su odgovorni za to ma-nje zlo (i time indirektno zaspreËavanje veÊeg zla) zaslu-æuju pohvalu.

Uzmimo sljedeÊi primjer.Nasilnik A napadne neku æenus ciljem da je siluje i potom ubi-je. U to se umijeπa nasilnik Bkoji tu æenu namjerava samosilovati, ali ne i ubiti. Nakonkratkog sukoba izmeu dvoji-ce nasilnika, B izlazi kao po-bjednik i ostvaruje svoju na-mjeru. U toj bi se situaciji doi-sta moglo reÊi da je u izvje-snom objektivnom smislu do-tiËna æena imala sreÊu πto sepojavio B (jer je tako baremostala na æivotu), ali ne bi li bi-lo priliËno groteskno tvrditi dabi ponaπanje nasilnika B tre-balo slaviti ili da bi mu ta æenamoæda joπ trebala i zahvalitiπto ju je “spasio”?

Faustovska pogodbaAleksandar Solæenjicin je ta-

111

‘ Komunizamnije ljubav.Komunizam jeËekiÊ kojiupotrebljava-mo dasmrskamoneprijatelja.’(Mao)

subota 27. rujna 2008. JutarnjiLIST MAGAZIN73

koer osporavao argument omanjem zlu, tj. ideju da je,sveukupno gledajuÊi, komu-nistiËki totalitarizam ipak biodobrodoπao u borbi protivfaπistiËkog totalitarizma. Onkao odgovor nudi rusku po-slovicu “Ne zovi vuka u pomoÊprotiv pasa” i objaπnjava: “Akote napadnu psi i poËnu te gri-sti, bori se protiv pasa, ali ne-moj zvati vuka u pomoÊ, jerkada vukovi dou, oni Êe do-duπe otjerati pse, ali Êe i teberastrgati.” Iz ove se alegorijemoæe naslutiti da Solæenjicinne prihvaÊa Ëak niti poËetnupremisu o komunizmu kaomanjem zlu.

Sloæili se mi ovdje sa Solæe-njicinom ili ne, on je neospor-no u pravu kad naglaπava izra-zitu neprirodnost vojnog save-zniπtva izmeu zapadnih de-mokracija i sovjetskog komu-nizma u ratu protiv zajedni-Ëkog neprijatelja - faπizma.

Borba protiv faπizma je umislima veÊine ljudi izravnopovezana s borbom za slobo-du, ali u kontekstu Drugogsvjetskog rata ta veza uopÊenije bila Ëvrsta. Pomalo para-doksalno, poraz faπizma je Ëakdoveo do ukidanja slobode umnogim zemljama koje su pri-je rata imale razvijenu demo-kraciju, tako da je jedan luci-dni politiËki komentator po-stavio pitanje o tome koliko utakvom svjetlu uopÊe ima smi-sla govoriti o pobjedi demo-kratskih snaga: “Ako je Brita-nija podnijela πest godina ratai stotine tisuÊa mrtvih u ratukoji je objavila da bi obranilaslobodu Poljaka, a slobodu Po-ljaka je na kraju zatro komuni-zam, kako onda moæemo tvr-diti da je Britanija pobijedila utom ratu?”

SliËan stav brani i Niall Fer-guson, vrlo ugledni povjesni-Ëar s Harvarda, koji smatra dasu u Drugom svjetskom ratu“zapadne sile sklopile savez sdespotom koji je u svakom po-

gledu bio jednako brutalan ti-ranin kao Hitler“ i da je zbogtoga “pobjeda 1945. godinebila pobjeda s mrljom - ako jeto uopÊe i bila pobjeda“. ©to-viπe, on ide i mnogo dalje u in-zistiranju na mraËnoj straniantifaπizma te tvrdi da su Bri-tanija i Amerika tada uπle u“autentiËno faustovsku pogo-dbu“, ali s tom razlikom da suone u tom ugovoru s vragomzapravo prodale duπe drugih

da bi otplatile svoj dug “So-vjetskom Sotoni“.

Smrt faπizmu… ali πto joπ?Da su se komunisti stvarnopridræavali svoje parole “Smrtfaπizmu, sloboda narodu!”,njihov bi antifaπizam sigurnopostao vrijednim povijesnimnaslijeem. Ali sasvim je oËi-gledno da oni ne bi mogli osta-ti komunisti da su krenuli timputem jer je drugi dio te paro-le bio u izravnom konfliktu snjihovim osnovnim ciljem. Je-dina svrha proklamacije “Slo-boda narodu!” bilo je oËekiva-nje da Êe na taj naËin biti lakπemobilizirati mase za ratni na-por. Prava komunistiËka idejavodilja, koja naravno nije mo-gla biti javno izreËena, bila je“Smrt faπizmu i slobodnimizborima, sva vlast Parti-ji”.Kao πto se zna, ovo je lukav-stvo dalo odliËne rezultate.Ogroman se broj poπtenih lju-di iz patriotizma i drugih idea-listiËkih razloga ukljuËio uborbu za slobodu pod vod-stvom “komunistiËke avangar-de”, ali bez puno svijesti o to-me u πto se zapravo upuπtaju.Otreænjivanje je kasnije trajalo

godinama, a u mnogim sluËa-jevima do njega nikada nije nidoπlo.

Komunizam u blaæoj dozi©to iz svega ovoga zakljuËiti?Da je poslijeratni period komu-nistiËke vlasti bio iskljuËivo ne-gativan te da za oslikavanje tepovijesne epohe treba koristitisamo tamne boje? Naravno dane.

U sveukupni saldo tog reæi-ma ne ulazi samo jednopartij-ski sustav i suspenzija demo-kracije nego i neke okolnostikoje na njega bacaju povoljnijesvjetlo, kao npr. Ëinjenica da jekomunistiËka opresija u Jugo-slaviji bila ipak blaæa nego u ze-mljama IstoËnog bloka, da jeveÊina ljudi mogla slobodnoputovati u inozemstvo, itd.

Moram ipak u ovom kon-tekstu ponovno naglasiti onoπto je veÊ ranije reËeno. Ni tarelativno labavija “diktaturaproletarijata” jugoslavenskihkomunistiËkih vlastodræaca joπuvijek nije automatski razlogda ih slavimo, isto kao πto dje-ca ne smatraju da bi svoje rodi-telje koji ih dnevno tuku i zlo-stavljaju trebali slaviti samo za-to πto su ti roditelji “veliko-duπno” odluËili da ih neÊe(premda bi mogli!) joπ i doda-tno maltretirati tako da ih Ëita-vo vrijeme dræe zakljuËane upodrumu.

Dakle, oni koji se busaju uprsa svojim antifaπizmom ne-Êe nas previπe impresioniratisve dok nam uvjerljivo ne po-kaæu da su oni u toj borbistvarno nastojali obranitiupravo one temeljne demo-kratske vrijednosti koje jefaπizam ugroæavao (au-tonomiju pojedinca, pravoizraæavanja miπljenja, slobodupolitiËkog djelovanja, itd.).Ako u tome ne uspiju, njihovaÊe se velika ratna “zasluga”svesti samo na to da su jedantotalitarizam porazili, a drugiuspostavili.ƒ

111Neven SesardiÊ poznati jehrvatski filozof koji jetrenutaËno redoviti profesor iproËelnik Odsjeka za filozofijuna sveuËiliπtu Lingnan u HongKongu. Njegov je glavni interesfilozofija znanosti, a prijenekoliko godina CambridgeUniversity Press objavio jenjegovu knjigu “Making Senseof Heritability”. Osamdesetih jegodina objavio nekolikozapaæenih tekstova u kojima jeprvi put u nas bila iznesenaotvorena kritika marksizma.

Neven SesardiÊ - filozof i prviotvoreni kritiËar marksizma

Ako je faπizammoj neprijatelj,to nikako neznaËi daneprijateljmojegneprijatelja, tj.antifaπist,nuæno mora bitii moj prijatelj

To je hrabar tip!Taj se ne boji ni-Ëega, vjeruje uovu zemlju,HDZ-ovu vlada-

vinu i strani bankarski sustav.S njim treba πetati zagreba-Ëkim pothodnicima. »ovjek jeu 48. godini æivota odluËio do-seliti u Zagreb i tu æivjeti. Ma-lo je u zabludi ako misli da jeZagreb mjesto uspjeha i sre-tnih ljudi, a u njegovu sluËajudjeluje kao da baπ to misli oZagrebu. Digao je kredit, πtonije osobita stvar za jednogHrvata, ali je digao kredit da bikupio gajbu od 150 kvadaratai dva parkirna mjesta. BuduÊida æivi samo od dræavne plaÊe,onda mu treba priznati da imahrabrosti. »ovjek nije poduze-tnik, ne bavi se poslom iz koje-ga lako uskoËi u biznis pa ipakje uËinio ludu stvar - zaduæiose za veliku lovu.

Kako nije imao previπe nov-ca, samo pedeset tisuÊa eura iπest stotina tisuÊa kuna, kolikovaljda ima svaki prosjeËan mi-nistar, Berislav RonËeviÊ jeotiπao u banku i nagovoriobankare da mu daju kredit odnekih tri stotine tisuÊa eura ko-ji Êe isplaÊivati sljedeÊih tride-set godina u iznosu od 11 tisu-Êa i 500 kuna. Pola sadaπnjeplaÊe, pa neka netko pomislida Ëovjek sumnja u ministar-sko radno mjesto i prihode.

NareËeni Êe, recimo, imati78 godina kada svojoj obiteljibude mogao sveËano objavitida je stan njihov. Do tada ÊemjeseËno izdvajati spomenu-tih 11.500 kuna kako bi ispla-tili gajbu koju bi trebalo neka-ko i namjestiti. Dobro, lusterinisu potrebni u prvih pet godi-na, moæe se æivjeti samo sa æa-ruljama koje vise sa stropa.PloËice u kupaonici, a treba senadati da postoje dvije, jer sva-koj obitelji, a kamoli onoj kojaima πest Ëlanova, trebaju dvijekupaonice, mogu biti i poizboru graditelja. Dakle neskupe, buduÊi da se s par nalje-pnica u obliku cvjetiÊa moguËarobno ukrasiti. Ikea je dobromjesto za namjeπtaj koji Êe,istina, imati studentski πtihzbog πerafa koji ga dræe naokupu, ali je to neupitni bestbuy. BuduÊi da je uz stan bilopovoljno kupiti i dva parkirnamjesta, moæe se oËekivati daÊe obitelj imati bar jedan auto-mobil. Drugo parkirno mjestomogu iznajmiti ili koristiti kaoprostor za zimnicu, krastavce ipapriku iz Naπica. To u sluËajuako stan s terasom i 150 kva-drata nema πpajzu, kako se uZagrebu zove smoËnica.

Za nepretenciozan autotreba izdvojiti sljedeÊih petna-

est do dvadeset tisuÊa eura,πto bi moglo biti oko dvije tisu-Êe kuna mjeseËno, a doda li setome i realan troπak automo-bila kao πto je benzin i osigura-nje, govori se o joπ tisuÊu kuna.Nije malo, osobito ako se nezanemari da je ministar joπ ustarom kreditu za kuÊu uNaπicama. A sve to treba uzetiod ministrovih dvadeset dvijetisuÊe kuna.

Istodobno u ovom gradu æi-vi i M. M., πezdesetogodiπnjibivπi profesor, branitelj i podu-zetnik. On ima frku s novcem.U stvari, drugi imaju frku jeron nema novaca, ali ima dugo-ve. Duæan je oko 400 tisuÊakuna, neπto manje od πezdesettisuÊa eura raznim bankama idobavljaËima. Da bi to ispla-tio, treba mu joπ nekih 83 go-dine æivota da bi isplatio tajdug s redovnim i zateznim ka-matama. Mirovina mu iznosi3900 kuna, a mjeseËno bi mo-rao isplaÊivati oko 3500 kuna.Nevolja je jedino u tome πto ganitko ne æeli Ëekati sljedeÊe 83godine pa je i pojam frke vrlouvjetan jer je situacija joπloπija, u stvari bezizlazna bu-duÊi da uz sve dobre æelje netreba oËekivati da Êe doæivjeti143. godinu i bio slobodanpred bankama. Vjerojatno bimu jedino one slale Ëestitke zaroendane. Kako Êe se izvuÊi,nitko ne zna, ali se bankamamoæe reÊi da su bile malo neo-prezne dajuÊi novac Ëovjekukojemu nije baπ iπlo s poslo-vnim planovima i realizaci-jom. On spada u deset do pe-tnaest tisuÊa zaduæenih Hrva-ta koji ne plaÊaju svoje kredite,ali takvi ne mogu biti junaci ni-kakvih priËa, tek primjer kakose moæe propasti kada se diæukrediti raËunajuÊi da Êe sve bi-ti dobro. NeÊe, osim ako se naæivot gleda iz ministarske fote-lje kao ministar RonËeviÊ.

Njegova supruga ima ru-bno prosjeËnu hrvatsku plaÊu,a kako nije u duhu hrvatskogmuπkarca da uvaljuje æenu udugove, to treba oËekivati i daona neÊe morati snositi obve-zu isplaÊivanja velikog kredi-ta. Uostalom, za to bi trebalaraditi dva posla i ne ostaviti sini za kavu, kao oblik zabave uæivotu. Dodatno, biti roditeljËetvero djece je herojsko djelo,a uzdræavati ih, naæalost poHrvatsku, predstavlja i ozbi-ljan financijski teret.

No, neka nitko ne pomislikako je ministar primjer kojidokazuje da ovu zemlju Ëekasigurna buduÊnost. Ne, samoRonËeviÊa Ëeka sigurna budu-Ênost, a primjer za ostale jeumirovljeni profesor koji du-guje svima. ƒ

Imat Êe 78 godina kad obiteljikonaËno bude mogao objaviti da je stan njihov

Ministarhrabrost

PiπeBoris VlaπiÊ

Subotnjefusnote

AF

P