UDK 353 (497.5) 08/15 (091)94 (497.5) 08/15

Izvorni znanstveni radPrimljeno: 21. svibnja 2007.

Prihvaeno za tisak: 3. prosinca 2007.

O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. stoljea

Franjo SmiljaniOdjel za povijestSveuilite u ZadruObala kralja Petra Kreimira IV. br. 223000 ZadarRepublika Hrvatska

S obzirom na noviju literaturu, autor razmatra razvoj funkcije upana na hrvatskom podruju. Izvorno je rije upan oznaavala starjeinsku instituciju demokratsko-ga staroslavenskoga drutva, koje je onda odreivalo njegove javne poslove. Polaze-i od tako pretpostavljenoga znaenja pojma upan, pokuat e se ovdje kroz nova istraivanja utvrditi i definirati razvojnu putanju te institucije u procesu izgradnje javne vlasti u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. U tako zamiljenoj ralambi autor ne uzima u razmatranje promijenjeni poloaj upana kao comesa, budui da je to pred-metom zasebne rasprave.

Kljune rijei: srednji vijek, Hrvatska, upan, upanija, sustav vladanja, teritorijal-na vlast

Uvod

Prema shvaanjima iskazanim u literaturi u novije vrijeme, izvorno je rije upan oznaavala starjeinsku instituciju demokratskoga staroslavenskoga drutva, koje je onda odreivalo njegove javne poslove1. Polazei od tako pretpostavljenoga zna-enja pojma upan pokuat e se ovdje novim istraivanjima utvrditi i definirati ra-zvojnu putanju te institucije u procesu izgradnje javne vlasti u srednjovjekovnoj

1 Georg HOLZER, Zur Sprache des mittalterlichen Slaventums in sterrich, Wiener Slavistisches Jahr-buch, 48/2002, 57, bilj.13

34 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

Hrvatskoj, i u vrijeme vlasti hrvatskih vladara i ugarsko-hrvatskih kraljeva. U tako zamiljenoj ralambi nee biti uzet u razmatranje promijenjeni poloaj upana kao comesa, to e biti predmetom zasebne rasprave.2

2 O instituciji upana, koja se javlja u raznim epohama povijesti na prostorima naseljenim Slavenima od 8. stoljea pa sve do ranoga novoga vijeka, postoji golema literatura koja nastaje poevi od prologa stoljea, pa se zato ini potrebnim ograniiti na onu koja je u postojeim uvjetima bila pristupana. Sustavni pristup izuavanju poloaja upana, ne samo rodovskih nego i kraljevskih, obiljeava postu-pak ekoga historiara Vladimira Prohachzke, koji se pozabavio ne samo ekom i Poljskom, nego leskom, Pribaltikom, Rusijom, podrujem Luikih Srba, Slovenijom, Hrvatskom, Srbijom, Bugar-skom i Austrijom, pri emu je ipak izostavio Maarsku (Vladimir PROcHZKA, upa a upan Sla-via Antiqua, 15, Warsawa-Poznan,1968.,1-55., 1-54.). Za razmatranje pitanja poloaja hrvatskih upana Prohachzka se sluio samo dijelom pisanih vrela. A. Bogucky je u sklopu rasprave o poloaju comesa u srednjovjekovnim vrelima pridao pozornost poloaju poljskih upana, napose za razdoblje poslije 12. stoljea, kada se u vrelima prvi puta i spominju. Vano je istaknuti da je dokazao, na temelju sauvanih toponima, koji se etimoloki veu uz instituciju upana, kao npr. upanovo kolo u Novgoradu u Rusiji ili upany koo u Ukrajini, da pojam upana nije avarskoga podrijetla. Takav, naime, zakljuak poiva na injenici da se toponimi koji posvjedouju postojanje te institucije pojavljuju na puno irem podruju nego li je podruje na kojem su ivjeli Slaveni i Avari zajedno, ime je avarska teorija o podrijetlu upana dovedena u pitanje (Ambroy BOGUcKI, Komes w polskich rdach redniowiencznych, Warsza-wa-Poznan, 1972., 83-100). Za podruje je jugoistone Europe slovenski historiar Sergej Vilfan dao saeti prikaz poloaja upana, s recentnom stranom i junoslavenskom historiografskom literaturom o tome problemu, za razdoblje do 1968. godine. Vilfan je posebno istraivao instituciju seoskoga upana na slovenskom povijesnom teritoriju od samih poetaka pa sve do novijega doba (Sergij VILfAN, Gospodarska in drubena zgodovina slovencev, II zvezek, Ljubljana, 1980., 22-42). Za prouavanje institucije upana od vanosti su i lingvistike analize titule upan. Napose treba istaknuti studiju B. Vykypla, o plemikim titulama u germanskim, slavenskim i baltikim jezicima. Za razliku od ranijih rasprava, to je posve novi pristup prouavanju etimologije slavenskih plemikih titula i to u tradiciji ideja Saussura i Benveniste. Autor je obradio etimoloki i povijesni poloaj upana ne samo u Poljskoj i ekoj, nego i u Hrvatskoj, ali i u ostalim junoslavenskim zemljama, u onoliko koliko mu je bila dostupna povijesna graa. Svakako valja naglasiti da se njegova istraivanja ne tiu samo naziva plemenitih upana i onih koji to nisu, nego i onih titula koje se u hrvatskim vrelima vezuju uz instituciju upana: dux, knez, voj-voda, rex, kralj, ban, dominus (Bohumil VyKyPL, , Studie k lechtickm titlom v germnskch,slovanskch a baltskch jazycich, Brno: Masarykova universiteta v Brn, 2004., 80-174). Na tragu takva pristupa istra-ivanju obradio je ne samo poloaj upana u Austriji, nego i percepciju te institucije u susjednim slavenskim drutvima ve spomenuti G. Holzer. Vano je istaknuti da je on iskljuio bilo kakav avarski utjecaj glede podrijetla rijei upan, to prema njegovu miljenju proizlazi iz ustrojstva avarske vlasti, koja nije bila veleposjednika niti kneevska, nego poredak (narjad) unutar kojega se zadrao slaven-ski plemenski ustroj (HOLZER, 1-73). Vrijedi spomenuti jo i studiju f. Malingoudisa, o etimoloko-povijesnoj analizi institucije upana u razdoblju od 8. do 10. stoljea, na temelju prvih vijesti o njima kod Konstantina Porfirogeneta, napose pak u poglavljima koja donose najstarije vijesti o Hrvatima i Srbima. Uz to se Malingoudis sluio i ispravom Tasila III. iz 777. godine, podacima iz starobugarskoga Codex Suprasliensis iz 10. stoljea te protobugarskim natpisima, pa je temeljem toga pokuao utvrditi njihove funkcije (Phaedon (faidon) MALINGOUDIS, Die Institution des upans als Problem der frslavischen Geschicte, Cyrillomethodianum 2/1972., 61-71). U hrvatskoj historiografiji, napose kada se istraivao proces razvoja javne vlasti u razdoblju od prvih poznatih vijesti pa sve do propasti ugarsko-hrvatske zajednice, instituciji upana i njezinu mjestu u organizaciji vlasti nije se pristupalo sustavno. Uglavnom se prouavao poloaj upana, poglavito do 12. stoljea, premda se u naim vrelima ta insti-tucija sporadino javlja od druge polovice 9. pa sve do 16. stoljea, a u nekim de gradiima, primjerice u Katel Starom, izborom upana bratovtine, zadrala sve do danas. Treba ipak istaknuti da gotovo nije bilo historiara koji je prouavao razvoj javne vlasti od 9. stoljea do kraja srednjeg vijeka koji se usput nije morao dotaknuti i te institucije. O tome svjedoe brojna djela i studije, od kojih bih ovdje za ilustraciju naveo samo neke. Prije svega treba istai R. Katiia i njegovu definiciju upana kao oznaku

35Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

Poloaj upana za vrijeme Kneevine Hrvatske

Kakav je bio poloaj upana u organizaciji javne vlasti u razdoblju Kneevine raza-bire se iz darovnica vojvode (kneza) Trpimira iz 852. godine3 i Muncimira iz 892. go-dine4. Tamo su upani nosioci javne vlasti, ne samo zato to su zajedno s vladarom ukljueni u in darovanja, nego i zato to temeljem popisa svjedokaupana nave-denih u Muncimirovoj darovnici mogu se razlikovati njegove razliite kategorije: upani koji obnaaju dunosti na vojvodskom (kneevskom) dvoru,5 upani koji su dio teritorijalne organizacije6, i konano upani koji su samo po poloaju upani7. U pedeset, pak, godina starijoj Trpimirovoj darovnici upani su navedeni samo kao svjedoci, bez oznake dunosti. U odnosu prema knezu poloaj je upana u obje darovnice definiran izriajem fide-les8, iz ega se vidi da slue vladaru, i na vladarskom dvoru i u teritorijalnoj organi-zaciji njegove vlasti. injenica da se za upane i ostale nazone svjedoke u Munci-

starjeine, odnosno instanciju demokratskoga staroslavenskoga drutva, koje je odreivalo njegove javne poslove, ime je u mnogome odredio semantiko znaenje naziva upan i u kasnijim vrelima (Radoslav KATIIDie Versfassungsterminologie der frhmittelalterlichen Slawenherrscaften, Studia Slovaca, 31(1)/1996.; navedeno prema HOLZER, 57, bilj.14). Osim Katiia, korisne su priloge dali i I. Beuc (Ivan BEUc, Povijest institucija dravne vlasti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb 1985., 41, 45-55) i M. Barada (Miho BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Djela JAZU 44, Zagreb 1952., 33, 91), poglavito o poloaju i funkcija vladarskih upana. Svakako su zanimljive i jezino-povijesne analize V. Delonge u sklopu rasprave o imenima upana u natpisima od 9. do 12. stoljea, odnosno u svezi natpisa s imenom upana Ivana (Vedrana DELONGA, Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996., 297-298; Ista, Natpis upana Ivana iz Uzdolja kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., 25/1998., 7-41), a jo uvijek su korisne natuknice upan i pan u Pravno povijesnom rjeniku V. Maurania (Vladimir MAURANI, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik I-II, Zagreb 1975., 1723-1726, s.v. upan; 1429, s.v. pan). Od recentnijih radova, naveli bismo M. Ania, koji je na primjeru poslova i nadlenosti biskupskoga upana, pokazao da se njegove ovlasti poklapaju s ovlastima koje ima vladarski upan (Mladen ANI, Imperij na zalasku. Nestanak bizantske vlasti na istonoj obali Jadrana u 9. stoljeu, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 41/1999., 212.). Treba spomenuti i tumaenja N. Jakia u svezi s poloajem ninskoga upana Utienia u kontekstu darovanja relikvija (Nikola JAKI, Zlatarstvo u Zadarskoj nadbiskupiji do XX. stoljea, u: Nikola JAKI Radoslav TOMI, Umjetnika batina zadarske nadbiskupije, Zlatarstvo, Zadar 2004., 9). Na kraju, treba posebno ista-knuti i nedavno objavljen natpis s imenom nepoznatoga upana i apozicijom Croatorum, datiran na kraj 8. ili poetak 9. stoljea, to je prvi spomen upana na slavenskim podrujima vezan uz djelovanje javne vlasti (Ante MILOEVI, Prva ranosrednjovjekovna skulptura iz crkve Sv. Marte u Bijaima, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., 26/1999 (2004.), 256).3 ...commune consulium meis cum omnibus zupanis construxi monasterium, Codex diplomaticus regni Croatiae Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske,Dalmacije i Slavonije, Sv. I, ur. Tadija Smiiklas, Zagreb: JAZU, 1904., 4.4 ...communi consilium meis cunctis fidelibus et primatis populi , cD, I, 23. 5 ...Budimiro zuppani palatii... Prisna maccererarii.., Pruade zuppano cauallario... Zelestro zuppano camerario Zestededo zuppano pincernario.., Bolledrago zuppano carnicario... Budimiro zuppano comitisse... Augina zuppano armigeri... cD, I, 24.6 ...Zelllerico zuppano Cleoniae... Sibidrago zuppano Clesae, cD, I, 24.7 ...Petro zuppano Pribritreco filius Petri zuppano... cD, I, 24.8 Prema popisima svjedoka uz upane se spominju jo i crkveni dostojanstvenici, pa se zato pojavljuje izriaj cunctis fidelibus, jer oni svi slue vladaru, po uzoru na franakoga vladara usp. Susan REyNO-LDS, Fiefs and Vasals; The medieval evidence reinterpreted, Oxford 1994., 59.

36 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

mirovoj darovnici kae se da su primates populi9 samo je potvrda da oni pripadaju u kategoriju rodovske aristokracije iz ijih redova vladar regrutira dunosnike koji e u njegovo ime obnaati vlast10. Temeljem toga ini se da se javna vlast u doba voj-vodstva (knetva) moe, uz uporabu onodobnih pojmova, predoiti shemom: dux Chroatorum zupani populus. Takva je organizacija javne vlasti nedvojbeni poka-zatelj piramidalnoga ustrojstva vlasti, ustrojenoga po uzoru na franako ustrojstvo, to bi moglo objasniti zato su franaki uglednici koji su dolazili na dvor duxa ka-snije o njemu govorili kao o kralju (rex).11

upani navedeni u obje darovnice najvjerojatnije su podrijetlom bili vezani uz ro-dovsku strukturu, poznatu u historiografiji kao dvanaest rodova Hrvatskoga Kra-ljevstva, na nain kako to ocrtava Zapis koji je, dodue mnogo kasnije, u 14. sto-ljeu, upisan u Supetarski kartular. Tamo se, naime, navodi da je est rodova biralo banove drijebom:12 Kaii, Kukari, Snaii, udomirovii, Mogorovii i ubii, a da su pripadnici ostalih est rodova bili upani u upanijama.

Takva razdioba banske asti i upanskih asti odgovara podacima iz DAI (De ad-ministrando Imperio), gdje se u poglavlju o upravnoj organizaciji (sklavinije) Hrvat-ske izrijekom tvrdi da ban pod svojom jurisdikcijom ima upanije Krbavsku, Liku i Gacku. Uz to se na istome mjestu navodi jo jedanaest upanija,13 a u poglavlju u ko-jem se govori o Hrvatskoj izdvojeno se nabraja nastanjena castra, koja se po istom tekstu nalaze u Krtenoj Hrvatskoj. U interpretaciji tih podataka moe se poi od postavke po kojoj se popis jedanaest upanija14 i izdvojenih naseljenih castra odnosi na dio Hrvatske koji je bio pod ingerencijom kneza, pa se zato to podruje imenuje kao Krtena Hrvatska. U ovome bi sluaju valjalo pretpostaviti kako je naziv Krtena potvrda da se radi o teritoriju koji je bio u dosegu i pod ingerencijama vladara koji je pokrten. Naravno to ne znai da su pokrteni i oni nad kojima on vlada, jer sa-

9 O tom izriaju usp. REyNOLDS, 1994, 4. 10 Ovdje populus znai da je to rodovska vlast (vidi: Radoslav KATII, Od Konstantina Porfirogeneta do Povaljske listine, u: R. KATII, Uz poetke hrvatskih poetaka, Split 1993., 46, 49, 55). To na odreeni nain potvruje vijest bizantinskoga kroniara Ivana Kinama, koji rod Kaia naziva narodom (Vizantij-ski izvori za istoriju naroda Jugoslavije IV, ur. Jovanka KALI, Boidar fERJANI, Ninoslava RADOE-VI-MAKSIMOVI, Beograd: SANU, 1971., 88). Zato se hrvatski vladar na natpisu iz Nina imenuje kao dux Crvoatorum, isto kao i u Trpimirovoj darovnici. Apozicija Crvoatorum, predoena u genitivu plurala, potvruje da je knez gentilni vladar. 11 Usp. i Mladen ANI, Od karolinkoga dunosnika do hrvatskoga vladara. Hrvati i Karolinko car-stvo u prvoj polovici IX. stoljea, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 40/1998., 27-40.12 Viktor NOVAK - Petar SKOK, Ivra sancti Petri de Gomai; Supetarski kartular, Zagreb: JAZU, 1952., 230, br. 100.13 Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II., ur. Boidar ferjani, Beograd: SANU 1959., 33. 14 Popis upanija u DAI, pa i naseljenih castra, nije cjeloviti popis upanija i naseljenih gradova u todob-noj Hrvatskoj, to se uostalom vidi ve i iz njihova topografskoga razmjetaja. Vjerojatno je uinjen na temelju zapisa nekoga stratega za potrebe carske kancelarije u Konstantinopolju (usp. franjo SMILJA-NI, Prilog prouavanju upanijskoga sustava Sklavinije Hrvatska, u: Etnogeneza Hrvata, Zagreb 1995, 189; ANI, 1999, 207). Moda bi upravo meu stratezima iji su peati sauvani trebalo traiti autora toga zapisa (za te peate usp. Mladen ANI, Mjesto Branimirove Hrvatske u suvremenom svjetskom poretku, Zgodovinski asopis, 55(3)/2001., 70-72)

37Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

uvana poganska tradicija, vidljiva ponajprije u nainu ukopa i sauvanim grobnim prilozima (keramike posude), kao i ono to se zna o crkvenoj organizaciji (odred-be crkvenoga koncila iz 925.godine), potvruju da je proces kristijanizacije bio spor kao i primanje evanelja. U takvoj se interpretaciji dakle pravi razlika izmeu ono-ga to je imenovano kao Krtena Hrvatska u odnosu na onaj dio koji je pod vlau bana, gdje su jo zadrani ostaci gentilne vlasti. To bi onda objasnilo zato se prema ve spominjanom Zapisu biranje bana obavlja drijebom, izbor upana u upani-jama preputen je knezu. Spomenutih dvanaest hrvatskih plemena, od kojih je est biralo banove dok su ostali popunjavali mjesto upana u upanijama, bili su ti koji su zajedno s knezom teritorijalizirali vlast na podruju koje se u Trpimirovoj darov-nici zove regnum Crotiae.15

Osim tih dviju razina teritorijalno-upravne organizacije kneevine, u DAI se napose navode i naseljena castra, pa bi trebalo utvrditi zato se ona napose navode. U svezi s time napose je zanimljiv primjer Ninskoga castruma, koji se spominje meu onim naseljenima, a koji, za razliku od svih ostalih, ima arheoloki vrlo dobro dokumen-tirano upravo to razdoblje o kojem nemamo sauvanih pisanih vrela. U arheolokoj topografiji Nina dosada je utvreno vie nekropola, od kojih se ona na poloaju da-nanjega drijaca vremenski determinira od polovice 8. stoljea do sredine 9. stolje-a.16 Druga je ona nekropola koja se u literaturi vodi kao groblje oko crkve Sv. Kria. U nalazima s te nekropole prepoznaje se raniji horizont grobnih ukopa, koji se po-dudara s horizontom na drijacu, a koje Beloevi vodi kao grobne ukope treega sloja,17 te oni kasniji ukopi oko crkve Sv. Kria, koji traju od 11. stoljea dalje, a koje Beloevi prepoznaje kao grobne ukope prvoga i drugoga sloja18. Trea je nekropola ona koja se formira uz dananju ninsku upnu crkvu Sv. Anselma (neko katedrala), gdje se uz stariji sloj ukopa 8. stoljea,19 nalazi i drugi, mlai sloj, koji poinje ukopi-ma iz 9. stoljea20 i traje do naputanja Nina u drugoj polovici 17. stoljea.

Premda je obrada navedenih nekropola jo u tijeku, pa su u svezi s tim mogue i drukije interpretacije nalaza, ipak temeljem dosada objavljenih radova i izvjeta-ja moe se konstatirati da su to o grobni ukopi koji pripadaju ranom horizontu hr-vatskih nekropola, i to iz vremena kada hrvatski rodovi nastanjuju ninski castrum (drijac, groblje kod Sv. Kria, raniji ukopi kod Sv. Anselma), odnosno kada Nin po-

15 ANI, 2001, 6 i dalje. 16 Janko BELOEVI, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljea, Zagreb 1980., 13, 39. 17 Isti, Ranosrednjovjekovno groblje u okoliu crkve Sv. Kria u Ninu, Radovi Filozofskog fakulteta u Za-dru, Razdio povjesnih znanosti, 37(24)/1999., 139-40. 18 BELOEVI, 1999, 138-9.19 Maja PETRINEc, Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 98/2005., 190-4.20 Marija KOLEGA, Nin - arheoloka istraivanja ispred upne crkve Sv. Asela (Anselma), Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, XXIII(2)/2001, 83-90; Ista, Nadupni kompleks Sv. Anselma (Asela); Istra-ivanja godine 2001, Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva XXXIV(2)/2002., 73-8. Stvaranje zajedni-koga groblja kod Sv. Anselma nije samo potvrda djelovanja franakih misionara, nego ga treba gledati u sklopu procesa formiranja ninskoga castruma kao upanijskoga i biskupijskoga sredita. U tome je kontekstu izgradnja crkve Sv. Kria zasigurno potvrda uspostave nove vlasti.

38 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

staje upanijsko sredite i sjedite biskupa hrvatske kneevine (kasniji ukopi kod u-pne crkve Sv. Anselma). U tome je razdoblju arheoloki evidentirana i prisutnost za-teenoga stanovnitva ili Romana, u dosta neznatnom broju, i to u najranijim uko-pima oko ninske upne crkve.21

Takva arheoloka topografija ninskoga castruma, u razdoblju od druge polovice 8. stoljea i dalje, ima potvrdu u pisanima vrelima iz toga doba, napose pak u 29. po-glavlju DAI, gdje se, u opisu Dalmacije i naroda koji tamo ive, kae da na kopne-nom dijelu gradovima vladaju Slaveni, da su ti gradovi pusti i nitko ih ne nastanju-je.22 Prema tome ako su pusti za razliku od nekih na otocima, koji se spominju u istom poglavlju i koji su nastanjeni,23 to ne znai i da u tim castrumima nema Ro-mana, nego samo to da u njima Romani ne vladaju, dakle nemaju svoju organiza-ciju.

Na primjeru ninskoga castruma moe se, dakle, arheoloki dokazati da su Romani u njemu nastanjeni i da koriste zajedniko groblje, to ukazuje na zakljuak da su oni integralni dio jedne zajednice, u kojoj, meutim, sudei bar prema broju uko-pa i sauvanoj arhitekturi, vladaju Slaveni. Zajedniko groblje pokazatelj je duhov-ne sinkronije dviju zasebnih drutvenih skupina. tovie, sauvani grobni prilozi u grobovima hrvatskih dostojanstvenika (nakit, alat, kuanski pribor) potvruju to zajednitvo, napose u drutvenom ivotu. U svezi s time valja upozoriti na podatak iz djela Miracuala s. Demetrii II, nastaloga u prvoj polovici 7. stoljea, gdje se govori o slavenskom arhontu Prvudu, koji obuen u romansko odijelo dolazi na pregovore u Solun, zajedno s udruenom slavensko-romanskom delegacijom.24

Arheoloka topografija doputa da se u Slavenima koji vladaju castrumima prepo-znaju upravo Hrvati, za koje se u DAI kae da nisu podloni bizantskome caru niti ikome drugom, nemaju svoje arhonte, nego samo starce upane, kao i ostala ple-mena.25 Iz teksta je jasno da se pod starcima upanima ima razumijevati istoimena plemenska institucija. Ona se u vrelima javlja samo jo jednom, i to u tekstu u hi-storiografiji poznatom kao Pacta conventa ili Qualiter. U njemu se, naime, govori o pregovorima s ugarskim kraljem Kolomanom 1102. godine, odnosno o tome da na te pregovore odlazi 12 staraca upana, predstavnika onih dvanaest hrvatskih rodova

21 Marija KOLEGA, Nin - zatitna istraivanja u sklopu upne crkve Sv. Asela, Obavijesti Hrvatskog arhe-olokog drutva, XXVII(3)/1996., 47. Ninski castrum zacijelo nije jedini u kojemu su Hrvati zatekli staro-sjedioce Romane. Njih je bilo puno vie, to su konano potvrdila i arheoloka istraivanja, napose u horizontu 7. do 9. stoljea, ne samo u castrumima koji su postali sredita vladarskih posjeda, nego i u onima koja to nisu postala, a dadu se ubicirati (Biograd, Skradin, Karin itd.). 22 fERJANI, 2623 fERJANI, 22. 24 franjo BARII, Miracula s. Demetrii II, u: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije 3/I, Beograd 1955., 200, bilj. 3. O bitnom utjecaju kasnoantike materijalne i duhovne batine na proces etnogeneze Hrvata u provinciji Dalmaciji vidi Zbornik Starohrvatska spomenikika batina, 1996; Radoslav KATII, Litterarum studia, Zagreb 1998.; Hrvati i Karolinzi; Rasprave i vrela, Split, 2000., 32-323; Radomir Miro JU-RI, Srednjovjekovni nakit Istre i Dalmacije, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 11-12/1986., 245-91; DELONGA, 1996.25 fERJANI, 15-6.

39Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

koji se spominju i u Zapisu Supetarskoga kartulara. U tekstu se pregovarai ozna-uju izriajem XII nobile sapienciores, a uz ime svakoga pripadnika pojedinoga roda ponaosob rabi se pojam comes.26 Iz takvih je, dakle, oznaka mogue razaznati apozi-ciju comes sapientior, u kojoj valja prepoznati upravo starca upana. Takvo se tuma-enje temelji na navodima iz djela Ljetopis Popa Dukljanina, iz ijega se teksta dade razaznati da je comes isto to i upan.27 U hrvatskome prijevodu istoga teksta, tzv. Hrvatskoj redakciji nastaloj u 14. ili 15. stoljeu, sapiens dolazi u znaenju starac,28 to onda vodi ka zakljuku da je na pregovore s kraljem Kolomanom, prema auto-ru Qualitera, bilo poslano 12 staraca upana, u kojima valja prepoznati trag stvar-ne istoimene institucije.

U navedenome dijelu izlaganja u DAI, prepoznaje se, dakle, ona razina drutveno-ga razvoja, koja se definira kao poglavnitvo, upravo zato to Hrvatska plemena ne-maju arhonta, odnosno kneza (vojvodu).29 To je nesumnjivo pokazatelj da su i na-seljena castra imala svoju gentilnu vlast. Primjer ninskoga castruma to nedvojbeno pokazuje, jer se u DAI navodi izdvojeno kao naseljen castrum, ali i kao sredite vla-darske upe. Na primjeru ninskoga castruma, ali i kninskoga, koji takoer pripada meu naseljena castra i sredita vladarske upe, oito je da je vladar raniju gentilnu vlast zamijenio svojom.

Jedan od najvanijih razloga zato ninski castrum postaje biskupsko i upsko sre-dite zasigurno je bila zateena kasnoantika crkvena i stambena infrastruktura, a pri izboru kninskoga castruma vjerojatno je prevladavao njegov strateki poloaj. Iz predoenoga postaje razvidnim zato upravo ta sredita postaju oslonac vlasti hr-vatskoga vladara, tim vie to je takav postupak utvren i za druge slavenske vlada-re.30 Sa svoje strane, S. irkovi je ve naglasio da su naseljena castra oslonac vlasti.31 Ta konstatacija stoji ako se odnosi na ona castra koja su postala sredita vladarskoga posjeda, to ne znai da ta uporita nisu bila pod jurisdikcijom kneza. Zato su i ona naseljena castra koja se spominju u DAI, a koja nisu postala sredita vladarskih u-panija, vjerojatno zadrala svoju organizaciju i nisu bila ukljuena u upanijski su-stav, to je samo potvrda da je proces formiranja vladarskih posjeda-upa ve zavr-en.32

Utvrdivi stanje u nekim od navedenih castruma, valjalo bi utvrditi tko su tamo bili nosioci vlasti. U svezi s time vrijedi se osvrnuti na podatak o castrumu Ormos, koji se spominje meu naseljenim castrumima u DAI, a koji je identificiran na teritori-

26 Stjepan ANTOLJAK, Pacta li Concordia od 1102. godine, Zagreb, 1980., 101-102.27 Vladimir MOIN, Ljetopis popa Dukljanina. Zagreb 1950, 55.28 MOIN, 55.29 ANI, 1999, 221, s osnovnom literaturom o tome razdoblju. 30 Primjer ninskoga i kninskoga castruma moe se drati potvrdom zakljuku da je i hrvatskom vladaru oslonac vlasti castrum, kao i kod drugih slavenskih vladara (Martin GOJDA, The ancient Slavs; Settlement and Society, Edinburgh, 1991., 45-57). 31 Sima IRKOVI, Naseljeni gradovi Konstantina Porfirogeneta i najstarija teritorijalna organizaci-ja, Zbornik radova Vizantolokog instituta, 32/1988., 9.32 Rasprava o sudbini ostalih naseljenih mjesta predmet je zasebne ralambe koja prelazi okvire za-dane teme.

40 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

ju travunjske upe Vrm i njezina utvrenja Klobuk, a za njegov je teritorij jo i da-nas sauvan naziv Koljenovia.33 O Koljenoviima imamo jo jedno svjedoanstvo, no ono upuuje na posve drukije drutvene okolnosti. Naime, u darovnici se kra-lja Bele IV. Hvaranima navodi da se upan u njihovoj sredini bira iz redova nobi-la koji su koljenovii.34 S time bi u svezu trebalo dovesti i podatak iz Povaljske li-stine iz 1184. godine, gdje se za predstavnike otoke javne vlasti kae da su dedii vladan otoskomu.35 Svojedobno je A. Menac utvrdila da je pridjevski oblik de-dii, premda s vieslojnim znaenjem, ipak semantiki vezan uz pojam didi.36 Iz toga, pak, proizlazi da se rodovsko plemstvo nije samo na otoku Hvaru nazivalo koljenoviima ili didiima, nego i ono u naseljenim castrumima u Travuniji, ali i u onim spomenutim u Krtenoj Hrvatskoj. M. Dini, koji je istraivao problem didia na irem junoslavenskom podruju, utvrdio je da u didiima treba prepoznati kate-goriju slobodnih seljaka koje ubraja meu vlastelu ili vlasteliie.37 Pismene tragove o didiima nalaze se i na irem slavenskom podruju, kao npr. u Rusiji u 13. stolje-u,38 a u Hrvatskoj se nalaze u drugoj polovici 13. stoljea nastanjeni u gradu Tro-giru i u selima njegove okolice, u Radoiu39 i Ostrogu40, ali i u Poljikoj upaniji41. Premda rasprava o didiima prelazi okvire zadane u ovoj prigodi,42 drimo bitnim to da u toj instituciji treba prepoznati preitak hrvatskih rodova koji su se naselili u nekadanjoj rimskoj provinciji Dalmaciji te su naseljavajui dio te provincije, kroz instituciju staraca upana, organizirali svoju gentilnu vlast43.

Primjer castruma Ormos, koji je bio nastanjen didiima, pouzdan je temelj za zaklju-ak da su i nastanjena castra u Krtenoj Hrvatskoj bila naseljena didiima, odnosno

33 IRKOVI, 1988., 15.34 Hvarski statut (ur. Antun cvitani Ivo Kasandri), Split: Knjievni krug, 1991., 14: nobile de genere Genithi.35 Dragica MALI, 1987, Povaljska listina, u: Obljetnica povaljske listine i praga 1184-1984, Braki zbornik XV/1987., 11, red. 3.36 Antica MENAc, 1987,Neke jezine veze povaljskih listina i staroruskih pisanih spomenika, u: Obljet-nica povaljske listine i praga 1184-1984; Braki zbornik XV/1987., 104.37 Mihajlo DINI, 1967, Humskotrebinjska vlastela, Beograd 1967., 86-89, 38 MENAc, 104.39 Ivan LUcI, Povijesna svjedoanstva o Trogiru I . (preveo Jakov STIPII) Split, 1979., 495-6.40 dedigog de Ostrogh (CD, VI, 209).41 Navode se na posjedima splitske nadbiskupije, potvrenima 1192. godine od pape celestina III. (CD, II, 251-2).42 U svezi s time namee se usporedba sa seoskim zajednicama u Kastavskoj gospotiji (Moenice, Veprinac), u kojima ivi slobodno seljatvo koje je legaliziralo svoja prava, ali se ne imenuju didiima. Vjerojatno razloge treba traiti u razlici organizacijskih oblika javne vlasti.43 Nesumnjivo je da je rod Hrvata dio slavenskoga svijeta. Materijalna kultura koja potjee iz vremena neposredno nakon doseljenja u literaturi se definira kao ranohrvatska, to je tono jer se formira na teritoriju nad kojim su hrvatski vladari uspostavili svoju gentilnu vlast. Kada pak govorimo o etno-genezi Hrvata u provinciji Dalmaciji, u tome procesu neosporni su franaki utjecaji, ali i utjecaji onih zateenih starosjedioca Romana, po emu se tako oblikovana batina ipak bitno ne razlikuje od ostalih slavenskih plemena spomenutih u DAI. No, po svemu sudei gentilna je vlast Hrvate bila jaa i vra nego u ostalih slavenskih plemena, pa se u suvremenim vrelima zato i govori o narodu, to je ipak predmet za zasebnu raspravu.

41Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

da su u tim naseljima i njihovoj okolici didii imali organiziranu vlast. Podatak koji donosi Luci u svome djelu Povijesna svjedoanstva , gdje spominje didie iz Ra-doia nastanjene u Trogiru, koji su predali svoja prava trogirskom plemiu Stjepa-nu cegi, pa im je zato on imenovao zupana et magis veteranum svih zemalja i pri-hoda spomenutoga sela,44 u mnogome nam pomae da se to razrijei. U prijevodu Lucievih Povijesnih svjedoanstva apozicija magis veteranum prevedena je kao u-pan i starjeina, premda je Luci prepoznao da ovdje magis znai isto to i senior, odnosno hrvatski stariji.45 Da je takvo Lucievo miljenje tono potvruje podatak iz 1286. godine, kada se u Dubrovniku spominje neki veteranus David, neko zvan upan Dimitrije.46 Prema tome, teko moe biti dvojbe da pod apozicijom magis ve-teranum treba prepoznati starca upana. Vano je naglasiti da se u spornoj darov-nici kralja Zvonimira iz 1076. godine, kojom on daruje posjede splitskoj crkvi, meu njima spominju i castrumi Radoi i Ostrog, koji se ne navodi kao utvrenje,47 a nje-govi seljani nanose tete splitskim graanima i nadbiskupu48. Ve po tome Radoi i Ostrog pripadali bi meu naseljena castra. Budui da se iz Lucieva podatka moe razabrati kontinuitet seoskoga ustroja vlasti u Radoiu, onda nema sumnje da je njihova samouprava samo preslika one prijanje. Prema tome didii su birali svo-ga upana u castrumima.

Kako se vidi iz obje darovnice vjernost (fidelitas) prema vladaru iskazivala se obav-ljanjem dunosti ne samo u teritorijalnoj organizaciji, nego i na vladarskome dvo-ru. Osim pisanih potvrda, o tome svjedoe i zapisi imena upana na dijelovima cr-kvene arhitekture, uz ije je ime povezana izgradnja ili dogradnja crkvenoga objekta. fragmentarni natpis s titulom upan i (nejasnom) uputom na hrvatskoga vladara, pronaen na ulomku arhitrava crkve Sv. Marte u Bijaima, kod Trogira, iz kraja 8. ili samoga poetka 9. stoljea,49 potvruje da je slavenska institucija upana ukljue-na u sustav vladarske organizacije, kao nosilac javne vlasti. Apozicija Croatorum, za koju nije posve jasno na to se odnosi, mogui je pokazatelj da je to bio neki od hr-vatskih knezova, tim vie to stilizacija natpisa upuuje na intitulaciju iz obiju vla-darskih darovnica 9. stoljea, u kojima se navodi knez zajedno sa upanima. Budui da je pronaeni natpis u svezi s crkvom Sv. Marte moe se vjerovati da je to kame-na darovnica nekoga od hrvatskih knezova i(li) upana, zasigurno Muncimirovih prethodnika.50 Natpis, pak, upana Pristine vjerojatno stoji u svezi s preureenjem

44 LUcI, 495-6.45 Vidi ovdje bilj. 478.46 CD, VI, 566.47 U opisu rata izmeu Splita i Trogira oko toga posjeda Toma Arhiakon ipak spominje utvrdu, a uz nju crkvu i groblje, a sve je to nakon trijumfa Spliana bilo devastirano (Thomas archidiaconus; Historia Salonitana, Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium, VI, ur. franjo RAKI, Zagreb: JAZU, 1894., 105).48 CD, I, 160-1.49 MILOEVI, 1999, 25-67.50 Toni BURI, Posljednji salonitanski klesari, Vjesnik za historiju i arheologiju dalmatinsku, 85/1993., 187

42 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

zateene kasnoantike bazilike u dananjem selu drapanj.51 Nije iskljueno da je to bio Pritina upan maonoa, koji se navodi meu svjedocima u Muncimirovoj da-rovnici. U kasnijim vrelima taj se posjed naziva drapanj i pripada u batinske po-sjede neke od hia bribirskih ubia.52 U literaturi se obino navodi da je to bio u-pan bribirske upanije, to se moe prihvatiti samo to je to bio posjed, koji se u kasnijim vrelima navodi u kotaru kasnosrednjovjekovne bribirske utvrde,53 vjero-jatno neko teritorija istoimene upanije. Budui da je to bila privatna donacija u-pana Pristine, koju bi trebalo staviti u vrijeme vladavine vojvode (kneza) Branimira, valja je promatrati u kontekstu todobnih politikih i crkvenih prilika. Naime, vrije-me je to koje karakterizira obnova postojeih i izgradnja novih crkava,54 te sukladno tomu valja razumijevati i tu donaciju. Iz toga to na natpisima stoji apozicija upan moe se zakljuiti da se time eljelo istaknuti njihov drutveni poloaj - dunosnika kneevine, i njihov doprinos u izgradnji kranske zajednice, zapoetoj za vladavi-ne vojvode (kneza) Branimira.

Poloaj upana u sklopu Hrvatskoga Kraljevstva

U jednom od pisama pape Ivana X. poslanom oko 925. godine kralju Tomislavu, papa se obraa ne samo kralju, nego i svim upanima, sveenicima i itavom naro-du u Dalmaciji i Slavoniji.55 Iz toga se raspoznaje struktura javne vlasti kakva je ve ocrtana: rex Croatorum zupani universus populus. Da su upani doista uz kra-lja nosioci vlasti potvruje i podatak iz darovnice kralja Kreimira IV. samosta-nu Sv. Ivana u Biogradu iz 1060. godine. U drugoj se, naime, verziji toga dokumen-ta, meu svjedocima koji su potvrdili in darivanja, spominje samo Guoione bano, a ostali su svjedoci jednostavno oznaeni kao meisque primatibus,56 to bi u ovome konkretnom sluaju trebalo znaiti kraljevski dunosnici. Iz sintagme meisque pri-matibus jasno se razabire da se ona odnosi na one koji su potpisani meu svjedoci-ma u prvoj verziji darovnice, a meu njima je bilo i upana. Vano je naglasiti da ti ne spadaju vie u dunosnike kneevine (primates populi) nego dunosnike kraljev-stva (primates regni).

U sankciji darovnice kojom kralj Zvonimir daruje samostanu Sv. Benedikta u Spli-tu zemljite Pusticu, meu onima na koje se sankcija odnosi spominju se i regum

51 Vedrana DELONGA, Predromaniki ciborij iz svete Marte u Bijaima, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., 26/1999 (2004)., 252. Premda se to izriito na natpisu ne navodi, nije iskljueno da su natpisi s imenom Budimira iz crkve Sv. Petra u Bojiu te natpis s imenom Godimira, pronaen kod dananje crkve Sv. Nikole u Kuli Atlagia, takoer podrazumijevali titulu upana (o tim natpisima vidi DELONGA, 1999, 194-5, 195-6).52 franjo SMILJANI, Topografska zapaanja o zadarskom posjedu Brda, u: Zbornik Stjepanu Antoljaku u ast, Zagreb, 2003., 15, bilj. 62.53 SMILJANI, 2003, 23-9 54 O tome, kao i drugim okolnostima Branimirove vladavine, vidi ANI, 2001, 305-320, s navedenom literaturom.55 omnibusque episcopis nostris suffraganeis, verum etiam et onmibus zupanis cunctisque sacerdotibus et vniuerso populo per Slauoniam et Dalmatiam commoratibus CD, I, 35. 56 CD, I, 89-90.

43Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

uel principium, iupanorum, parua siue magna personas.57 Isticanje upana, odmah do kralja, samo je potvrda da su upravo oni ti s kojima kralj vlada. Iz toga se razabire da oni i dalje vladaju zajedno s kraljem, samo to se promijenio njihov drutveni polo-aj, oni su sada plemeniti i pripadaju zajednici kraljevskih plemia.

U literaturi se obino pod pojmom kraljevskoga upana podrazumijevao upan kraljevskih upanija. ini se, meutim, da ta tvrdnja ne stoji. To potvruje poda-tak o Jakovu tepiji, koga kralj Zvonimir zajedno sa Strezinjom bribirskim i Jurom ninskim upanom, naziva svojim plemenitim upanima (suorum nobilium iuppa-norum), ne samo prigodom darivanja alodija Ivana Slavena samostanu Sv. Ivana,58 nego i na kraljevskome sudu u Ninu. Tu se, naime, vodi rasprava radi razrjeenja pri-jepora oko vlasnitva nad posjedom Miranje, pa se u dokumentu kae da je odlu-ka donesena uz pristanak i potvrdu kralja Zvonimira i njegovih plemenitih upana (suorumque nobilium iuppanorum): Strezinje Bribirskoga, Jakova tepije i Jure nin-skoga upana te Lubomira upana.59 Takav poloaj stekao je i Leon protospatarius, najvie rangirani dunosnik bizantske teme Dalmacije, koji se spominje meu kra-ljevskim dvorjanima u darovnici za otok Maon kao upan.60 Oito je da je poaen tim naslovom, to je samo potvrda vie da je kralj uspostavio svoju vlast i nad teri-torijem nekadanje teme.

Vjerojatno je slian poloaj uivao i vojvoda Morjana (dux marianorum) Jakov. Jakov se u vrelima navodi meu splitskim nobilima,61 iz ega se moe zakljuiti da ga je kralj postavio za vojvodu Morjana,62 tim vie to titula dux pripada u kraljev-ski dignitarij63. Ovdje svakako treba naglasiti da titula duxa vie ne stoji kao oznaka nosioca gentilne vlasti, nego kraljevske vlasti. Iz vrela u kojima se ta titula javlja ra-zabire se da je to svakako bio visoko rangirani kraljevski dunosnik, koji je kao ta-kav introductor (legat),64 to znai osoba koja predstavnika splitskoga samostana Sv. Benedikta uvodi u posjed vlasnitva zemlje Pustice65. U prijeporu oko zemljita u dananjem poljikom primorju Jakov je zamoljen da kao svjedok, dakle kao osoba

57 CD, I, 170.58 CD, I, 148-959 Listine o odnoajih izmeu junoga Slovenstva i Mletake republike, ur. ime LJUBI, Zagreb: JAZU, 1889., 162-3. 60 dominus Leo imperialis protospatarius ac totius Dalmacie ac iupanus CD, I, 116.61 Vnde nos conuocatis iterum multis Spalatinorum nobilibus, inter quos etiam Jacobum Marianorum ducem cum suis militibus ibidem interese rogauuimus ante quorum presentiam NOVAK, 214, br. 5. 62 Prema Ljetopisu, kao nekoj vrsti zrcala suvremenih shvaanja o ureenju vlasti, kralj u svakoj pro-vinciji banum ordinavit, id est ducem, ex suis consaguines fratribus ex nobilioribus earundem provinciarum (MOIN, 55). Meutim, u sluaju Jakova to ne stoji, jer Jakov pripada meu splitske plemie, to vie u odnosu prema Berigoju koji je zabiljeen kao iudex i rex, Jakov je plemenit, to potvruje da je Jakov postavljen od kralja. 63 MOIN, 55. Utvreno da je morjanska vlast plemenska (KATII, 1993, 57 i dalje), pa se zato moe smatrati da je kralj dodijelio titulu duxa splitskom plemiu Jakovu. Prema shvaanjima koja zrcali Ljetopis, u raspodjeli kraljevskih dunosti ovlasti kraljevskoga duxa iste su kao ovlasti koje je imao ban. Zato se u Ljetopisu i kae da je ban isto to i dux.64 U instituciji introduktora prepoznaje se inae sluba pristava (KOSTRENI, 27). 65 CD, I, 170.

44 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

javne vjere, bude prisutan u razrjeavanju zemljinih parnica66. Po tome on obav-lja poslove jednoga kraljevskoga upana, pa kao i u primjeru Jakova tepije, on ima poloaj kraljevskoga upana! Iz toga se jasno razabire da poloaj kraljevskoga upa-na imaju i oni koji su obavljali kraljevske dunosti, a nisu bili kraljevski vlastelini.67 Prema tome stjecanje poloaja kraljevskoga upana znai zapravo stjecanje poseb-ne asti, koju je kralj dodjeljivao ne samo za obavljanje kraljevskih dunosti, kako na dvoru tako i u teritorijalnoj organizaciji, nego i u okolnostima bitnim za obavlja-nje kraljevske vlasti.68

Iz svega reenoga proizlazi da su upani zapravo proceres Kraljevstva, koji se uz kra-lja spominju jo u odredbama splitskoga crkvenoga sabora iz 925.godine,69 to je ne samo potvrda da pripadaju meu nosioce kraljevske vlasti, nego i potvrda da je hr-vatski kralj svoju vlast organizirao po uzoru na franakoga kralja70. upani, dakle, slue kralja kao njegovi fideles, koji vjernost kralju potvruju zakletvom, kao njego-vi vazali.71

Najvaniji poloaj u organizaciji kraljevske vlasti imali su upani kao vlastelini kra-ljevskih upanija, jer su upanije bile organizacijski modus i poluga preko koje se iskazuje vladarska vlast i mo.72 U vrelima spominju se luki upani: Uiachio, co-smas;73 ninski upani: Bolemir,74 Adamac,75 Dessina,76 Iurra;77 bribirski upani: cer-minicus,78 Strezinna,79 Bude;80 kninski upan: creina;81 cetinski upani: Dragomir,

66 Bio je to spor koji je vodio Petar crni s Miroslavom oko posjeda Glavice u dananjem poljikom primorju (NOVAK, 214, br. 5). 67 Prema tome ne stoji niti pretpostavka temeljena na podatku iz Korulanskoga kodeksa prema kojoj bi spomen dvanaestero kraljevskih upana, koji se zaklinju zajedno s kraljem Kreimirom IV. pred papinskim legatom opatom Majnardom, bio neizravan spomen kraljevskih upana koji su stajali na elu dvanaest hrvatskih upanija, kako je to pretpostavljao V. foreti (Vinko fORETI, Korulanski kodeks 12. stoljea i vijesti iz doba hrvatske narodne dinastije u njemu, Starine JAZU, 46/1956., 23-4).68 U Ljetopisu to nam potvruje primjer Radigrada, sina rakoga upana, koji je nakon enidbe kralja Predimira za njegovu sestru postavljen za upana u Onogostu, ili Tihomila, koji je od kralja aslava dobio Drinsku upaniju zbog ubojstva ugarskoga velikaa Kia (MOIN, 65, 74). 69 Quod si rex et proceres Croatorum omnes (CD, I, 32). Radi se o uredbi kojom se spomenutima zabra-njuje reenje i posveenje sveenika i posveenje crkava.70 Susan REyNOLDS, Kingdoms and Communities in Western Europe 900-1300, Oxford 1984., 60-61.71 REyNOLDS, 1984., 28.72 Mladen ANI, Od vladarske curtis do gradskoga kotara, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., 26/1999 (2004), 212.73 CD, I, 106, 114.74 CD, I, 6775 CD, I, 106, 114, 115, 121, 127, 128, 132, 133, 163.76 CD, I, 117, 118.77 CD, I, 149, 150.78 CD, I, 117, 118.79 CD, I, 149, 150, 156, 161, 163, 189.80 CD, I, 114;81 CD, I, 167.

45Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

Pribina,82 Visenus;83 upani zastobriscico: Ulcina84 i Dragoslavus;85 dridski upani: Dragoslaus86 i Osrina;87 krbavski upani: Desimir88 i Desila;89 livanjski upan Zelliri-co;90 upan zatinscico Uilcina;91 te sidraki upani: Jurainna,92 Petar,93 Mutimir,94 Lu-bomir95 i Jurana96. Valja ovdje svakako pripomenuti: zbog obiljeja sauvanih isprava korpus podataka o tim upanima odnosi se uglavnom na upanije smjetene u za-leu dalmatinskih gradova. Usporedimo li, pak, predoeni popis s popisom koji do-nosi DAI razlike su lako uoljive. Tako se na listi upana ne spominje upanija Nina ili Novigradska upanija,97 koja je tada imenovana kao Luka. Takoer se ne spomi-nje ni upanija Parathalassia, ali je zato po nazivima upana Jakova i Rusina morsti-cusa jasno da se ona zvala Primorskom.98 Kao nove upanije u odnosu na popis iz DAI navode se upanije Zastobriska, Zatinska i Poljika.

Popis kraljevskih vlastelina pokazuje da su pod kraljevsku jurisdikciju ukljuene u-panije krbavska i lika, pa se u teritorijalnoj organizaciji spomenutih upanija vie ne nalazi ban nego kraljevski vlastelini, kako inae stoji u opisu organizacije kraljev-ske vlasti u Ljetopisu Popa Dukljanina, gdje se za upane kae da nisu vie podloni banu, nego direktno kralju.99

formiranje novih upanija, zatim njihovo preimenovanje prema teritoriju ili juris-dikciji upske utvrde, potvruje da je to bila posve druga teritorijalno-upravna or-ganizaciji, koja vie nije ustrojena po sustavu castra. Temelj organizacije je razdioba zemlje, pa su zato i nazivi upana katkad dani u pridjevskoj formi,100 kao npr. cetin-

82 CD, I, 142, 163.83 CD, I, 189.84 CD, I, 166.85 CD, I, 189.86 CD, I, 190.87 CD, I, 189.88 CD, I, 161,.89 Lujo MARGETI, Poruka i datacija Ljetopisa popa Dukljanina, u: L. MARGETI, Hrvatska i crkva u srednjem vijeku, Rijeka, 2000., 386, 90 CD, I, 24.91 CD, I, 117, 118.92 CD, I, 88, 91, 169, 149-50.93 CD, I, 114, 130-1, 156.94 CD, I, 117-8.95 CD, I, 142, 150-1.96 CD, I, 149-50.97 Aleksandar LOMA, 1999/2000, Serbisches und Kroatisches sprachgut bei Konstantin Porphyroge-nnetos, Zbornik radova Vizantolokog instituta 37/1999.-2000., 100. 98 Stjepan GUNJAA, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, knj. III, Zagreb, 1975, 101. 99 upani su banu podloni i u vrijeme bana Pavla ubia (Mladen ANI, Od kralja poluboga do prvih ideja o nacionalnom kraljevstvu, u: Kolomanov put; Katalog izlobe, Zagreb, 2002., 98 i dalje), to potvruje ugovor izmeu grada Raba i bana Pavla iz 1307. godine, u kojem ban Pavao nareuje svim katelanima, upanima i plemiima, da prema Rabljanima postupaju dobrohotno i da im ne prave tetu (cD, VIII, 160-1). 100 Kao npr. u drugoj verziji Radovanove darovnice (CD, I, 117).

46 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

ski, dridski, poljiki ili morski. Uloga je kralja u razdiobi teritorija po upanijama izrijekom naglaena u Ljetopisu Popa Dukljanina,101 a u hrvatskome prijevodu toga teksta, tzv. Hrvatskoj redakciji, govori se o tomu da je ta podjela uinjena temeljem ve napisanih povelja102. Ne moe se posve iskljuiti ni pretpostavka da je svaki u-pan, kao kraljev vlastelin, dobio takvu povelju. Prema podacima iz Ljetopisa kralj je birao upane okruja, kako se inae u tome djelu imenuju upanije, meu plemeni-tim ljudima iz istih oblasti i okruja103 i one koji su njemu bili direktno podloni104.

Primjer ninskoga upana Dese,105 koji je tu ast stekao kao upan,106 odnosno Jako-va tepije i Adamaca, koji su obojica Ninjani, od kojih je jedan kraljevski vlastelin, drugi dunosnik na kraljevskom dvoru, potvruju navode iz Ljetopisa. Obavljanje je te dunosti ast koja se ne nasljeuje. Ninski upan Desa, nakon obnaanja te du-nosti,107 u vrelima se javlja samo kao upan, to je potvrda da se steena titula u-pana nasljeuje108.

U vrelima se upani katkad javljaju zajedno sa svojom oruanom druinom. Potvr-uje to primjer bribirskoga upana Strezinje, kojega nalazimo, zajedno sa njegovim vojnicima (quinque suis militibus) ,109 kao jednoga od svjedoka prilikom kupnje ze-mlje u Pisaama u Kamenjanima110. Slian je primjer onaj gdje se u sporu s Petrom, opatom samostana Sv. Ivana u Biogradu, oko zemlje u Miranju na sudu u Ninu uz Strezinju navode i suique parentes.111 Pretpostavljamo da je u oba sluaja to stalna u-

101 MOIN, 52.102 potom toga po reenih brveleih razdili zemlje i stavi jim mejae i tolikoje meje gradi i upanij (MOIN, 53).103 MOIN, 55.104 MOIN, 55.105 Kao ninski upan izrijekom se spominje u obje verziji isprava izdanih 1070. godine u sporu oko vlasnitva nad posjedom Suhovare, izmeu Radovana sina Lilikova, s jedne, i lukoga upana s druge strane (CD, I, 117-8.)106 U darovnici setre bana Godimira, Jelenice, iz 1028. godine za posjed u Obrovcu, navodi se kao upan (CD, I, 66).107 CD, I, 117, 118.108 Kao upan izrijekom se navodi u Radovanovoj darovnici iz 1070. godine, koja je izdana u gradu Ninu za Adamaka, ninskoga upana (CD, I, 115), zatim u darovnici brae Ninjana iz 1072. godine sa-mostanu Sv. Krevana za posjed u Obrovcu, gdje je naveden kao svjedok zajedno s Adamikom i Pro-danom (CD, I, 126-7), kao i u darovnici kralja Kreimira IV. kojom daruje samostanu Sv. Marije posjed u Brdima (CD, I, 132).109 U ovom primjeru milites dolazi u znaenju oruane pratnje (KATII, 1993, 55). U svezi s time treba upozoriti na karolinku vojnu opremu pronaenu pojedinano ili pak u grobljima na redove, koja se datira sve do 11. stoljea. Pri tome posebnu pozornost treba pridati nekim tipovima karolinkih mae-va (tip H), za koje je utvreno da se rabe u Skandinaviji i na podruju nekadanjega Sovjetskog Saveza sve do 11. stoljea (Duan JELOVINA, Maevi i ostruge karolinkoga obiljeja u Muzeju Hrvatskih arheolokih spomenika, Split ,1988., 10 i dalje). Kao njihove nosioce nije teko prepoznati, osim knezova i upana, i pripadnike njihove vojne druine.110 ime LJUBI, Libellus policorion qui Tipicus vocator, Starine 23/1889., 162.111 LJUBI, 80, 29.

47Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

panova oruana druina,112 koju ine pripadnici njegova roda113. tovie i buansko-ga upana Nemanju nalazimo kako zajedno sa svojom druinom (parentelom) pre-govara s Rabljanima.114 Valja upozoriti i na primjer upana Bosanskoga Kraljevstva, koje nalazimo prilikom ina darivanja sa svojom bratjom ne samo u prisutnosti kralja nego i kraljevskih dunosnika, kao npr. u darovnicama bana Tvrtka iz 1366. i 1376. godine.115

Prema podacima iz Ljetopisa naplaivanje poreza i suenje bile su najvanije du-nosti upana, prije svega zato to su to bile i glavne obveze prema kralju.116 Katkad upane nalazimo i na elu grada, kao u darovnici kralja Petra Kreimira IV. za otok Maun, koja je izdana u gradu Ninu, u vrijeme dok je tamo upanovao Adamac,117 to se moe smatrati zasada jedinim zapisom o upanu grada118. Osim toga, u vrelima nalazimo podatke o upanima kao vlasnicima posjeda i graditeljima crkava. Budu-i da je obavljanje dunosti kraljevskoga upana ast koja se nagraivala posjedom, upan je mogao, kao u sluaju cetinskoga upana Gostiha, dati izgraditi crkvenu za-dubinu. U ovom konkretnom sluaju rije je o kraljevskom posjedu Vrh,119 a Go-

112 Vjerojatno to bila naslijeena rodovska tradicija iz vremena hrvatskih knezova (KATII, 1993, 55, bilj. 19, 183 i dalje). 113 Nazivi parentes, parentela, ili jednostavno bratja, dolaze u znaenju pripadnika rodovskih zajednica. U poljikom Statutu, gdje u lanu 80a, Zakonu od kolovaj, izmeu ostaloga stoji da ako bi netko meu bratjom ali inom drinom vrvitjom elio graditi kolovau za vodeni mlin (vidi izvorni tekst i prije-vod prema Z. Junakoviu u Miroslav PERA, Poljiki statut, Split, 1988., 484), rijei drinom vrvitjom dolaze u istom znaenju kao i latinska inaica parentela ili parentes.114 CD, IV, 450-451115 uro URMIN, Hrvatski spomenici, Acta croatica, 1 (od godine 1100 do 1499) Monumenta Historico Juridica Slavorum Meridionalium, 6. Zagreb: JAZU, 1898., 83, 85-86.116 MOIN, 55.117 actum in ciuitate Nona Adamizo iupano (CD, I, 114).118 U svezi s navodom ninskoga suca, koji se spominje uz ninskoga upana u darovnici za otok Maon, za koju se inae navodi da je izdana u gradu Ninu (CD, I, 113-4), nije samo potvrda da ninska zajednica ima ve obiljeja gradske zajednice (o tome vidi REyNDOLDS, 32), nego se moe tumaiti eventualno i time da je ninska zajednica didia za sebe izborila pravo biranja suca!119 U literaturi se obino navodi da je crkva izgraena na Vrh rici, to je i tono, jer se u prvoj polo-vici 15. stoljea spominju Verherica i Obrh, gdje ivi rod ubrijanovia pod svojim vojvodom Ivanom Miselinoviem (Vjekoslav KLAI, Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljea, Rad JAZU, 130/1897., 78). U oba se toponima raspoznaje pojam Vrh, u kojem se prepoznaje poloaj na izvoru rijeke cetine, koji je inae dominantan u pejzau dananjega vrlikoga platoa i visoravni koja ga okruuje. U popi-su kraljevskih posjeda koje je Bela IV. 1251. godine dodijelio banu Stjepanu, nalazi se i posjed Werh, smjeten izmeu castruma Knin, Unac i Grahovo (cD, IV, 495-496). Budui da je poznat poloaj sve tri srednjovjekovne utvrde - kninski castrum dananja je utvrda povie grada Knina, trag castruma Unac sauvan je u nazivu istoimene gradine povie dananjega sela Preodca, smjetene na istaknutom bre-uljku planine ator, gdje su sauvani ostaci utvrde (Slavko GALIOT, Arheoloka topografija Dinare, u: Zbornik Hrvati Dinare, Bosansko Grahovo - Zagreb 2000., 59), a u Grahovu se prepoznaje dananje istoimeno polje s utvrdom i crkvom (GALIOT, 60) - nije teko zakljuiti da je posjed Werh s istoime-nim castrumom bio na vrlikom platou. Prema tome, upan Gostiha zajedno sa svojom obitelji izgradio je spomenutu crkvu u vrijeme dok je upanovao kraljevskom upanijom Vrh. Inae uobiajeni naziv Vrhrika koristi se, vjerojatno, zato to je tu bilo crkveno i naseobinsko sredite posjeda o ijem poloaju jo postoji dvojbi, pa nije iskljuen niti poloaj povie Koljana, gdje se nalazi kasnoantika utvrda (Ante MILOEVI, Ante MILOEVI, Vrlika, starohrvatska upa Vrh Rika, Split, 1997., 29).

48 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

stiha je crkvu dao izgraditi zajedno sa svojim rodom, o emu svjedoi sauvani nat-pis120. Objekt je inae izgraen po uzoru na kraljevske zadubine, to dostatno go-vori o ugledu i vanosti toga upana. Sauvani natpis s imenom ninskoga upana Godeaja na nadvratniku crkve koju je dao urediti u 11. stoljeu121 samo je potvr-da da je u ovome sluaju bila crkva ninskih upana. Treba naglasiti da je u ninskom katastiku iz polovice 17. stoljea zapisano da je ta crkva pod patronatom mletako-ga kneza.122 Takav njezin poloaj pokazuje da je crkva u trenutku kada prestaje vlast upana u Ninu ve bila u funkciji memorijalne crkve ninskih upana, pa bi u tome kontekstu trebalo tumaiti i fomiranje groblja oko nje. U istome kontekstu treba tu-maiti i novo ureenje dogradnjom narteksa, ime objekt dobiva status gradske cr-kve.

Dosta podataka postoji i o posjedima koje su uivali upani. Tako se u kartularu sa-mostana Sv. Ivana u Biogradu spominje da je sidraki upan Jurajna prodao svoj po-sjed u Sidrazi, koji se prua od bunara pa sve do stanovite kamene kue (palacium), istome samostanu.123 U Supetarskome kartularu zabiljeeno je da je Rusin morsticus imao zemlje u Trsteniku.124 U opisu, pak, posjeda Ivana djeda Hrvata, koji je smje-ten na poloaju eprljani,125 meu meaima spominje se sa sjeverne strane po-sjed ninskoga upana Adamaka126. Nije iskljueno da podatak iz 1394. godine o po-sjedu upana vas, smjetenome izmeu sela Bokanjca i Blata,127 uva uspomenu na posjed spomenutoga upana. Tijekom 14. stoljea imamo zabiljeene podatke o za-darskom komunalnom posjedu, imenovanom kao Brda ili upana selo,128 odnosno

120 DELONGA, 1999, 88. Premda se natpis po svojim stilskim i epigrafikim obiljejima datira u 9. stoljee, sudei prema sauvanim grobnim ukopima, poetak ukapanja stavlja se u 10. ili najkasnije 11. stoljee (PETRINEc, 2005., 202), temeljem ega i crkvu smjetamo u to razdoblje. U prilog tome ide i analiza sauvanoga crkvenoga namjetaja, za koji je utvreno da pripada klesarskoj koli koja traje od kraja 9. pa sve do poetka 11. stoljea (Toni BURI, Ranosrednjovjekovna skulptura s Kapitula kod Knina u: Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini / znanstveni skup, Knin, 13. - 15. X. 1987., ur. Boidar euk, Zagreb: Hrvatsko arheoloko drutvo, 1992., 105). U novoj crkvenoj razdiobi poslije 12. stoljea Vrlika se navodi kao sredite istoimene crkvene upe Kninske biskupije, dok tijekom 14. i 15. stoljea postaje crkva istoimenoga arhiakonata (plovanije - MILOEVI, 1997, 9 i dalje). Vjerojat-no tada nastaju graditeljske preinake na crkvi.121 DELONGA, 1999, 209-210.122 Luka JELI, Spomenici grada Nina,Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, IV/1898-1890., 163.123 CD, I, 150. Ovdje palacium dolazi u znaenju kamene kue. Nije iskljueno da je ta kua ujedno i ku-rija skradinskoga biskupa u Tinju, u kojoj je u 12. stoljeu uinjen zapis o podmiri kupnje zemljita u Tinju, koje je opat samostana Sv. Kuzme i Damjana prodao nekom Vlini Brukonji (CD, II, 135). 124 NOVAK, 223, br.72.125 CD, I, 119-120. Jugozapadno od Bokanjakoga blata, blizu granice dananje ninske opine, nalazi se uzvisina eprljica, gdje bi trebalo traiti poloaj Ivanova posjeda. 126 CD, I, 120.127 in Zupana Vas positis in districtu Jadre inter villas Bocagnac et Blata DAZd, SZN, Petrus de Serana, B III, Sv. 51, fol. 1v. Poloaj sela Bokanjca u 15. stoljeu priblino bi odgovarao teritoriju dananjega Bo-kanjca, a poloaj u meuvremenu nestaloga sela Blata vjerojatno bi trebalo staviti u dananje Radasove stanove, u granicama sadanjega Bokanjca. Suvremene su eprljice, dakle, granina toka izmeu tih sela, sa ije je sjeverne strane neko bio posjed ninskoga upana.128 DAZd, SZN, Petrus de Serana, B. III, Sv. 51, fol 1.

49Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

Brda ili upanjeselo129. Iz navedenih podataka razvidno je da je to bio posjed ne-koga upana u Brdima. Iz sauvanih vrela znamo da je u Brdima kralj imao svoj po-sjed, ali i da ga je darivao svojim dostojanstvenicima,130 vjerojatno nekome od kra-ljevskih upana.

Sauvani podaci svjedoe o ovlastima upana koje se tiu njihovih obveza vezanih uz obavljanje poslova iz domene kraljevskih ovlasti. Najvie takvih podataka odno-si se na ovlasti iz kojih se razaznaje njihov poloaj kraljevskih dvorjanika, u situa-cijama kada zajedno s kraljem ili u zajednici s drugim kraljevskim dostojanstveni-cima daruju ili potvruju vlasnitvo nad posjedima. Tako ih nalazimo u darovnici kralja Petra Kreimira IV. za otok Maon, kojom kralj, zajedno sa svojim upanima, navedenim meu svjedocima, knezovima i banovima te drugom kraljevskom svi-tom, spomenuti otok daruje samostanu Sv. Krevana.131 Slinu situaciju ocrtava dari-vanje alodija Ivana Slavena u Gorici, koje je uinjeno uz pristanak ne samo njegova brata, nego i kralja Zvonimira, ali i prisutnih plemenitih upana.132 U darovnici kra-lja Zvonimira iz 1078. godine, kojom cetinsku upu stavlja pod jurisdikciju Splitske nadbiskupije nakon to se posavjetovao sa svojim comesima i drugim nobilima, iz-meu ostalih spominju se i Adam ninski upan, Stresinja bribirski, Desimir krbavski te Pribina cetinski.133 Zemljite Pusticu, kralj Zvonimir darovao je redovnicama sa-mostana Sv. Benedikta u Splitu nakon to se posavjetovao sa svojim nobilima, meu kojima se spominju upani Jurina kninski i Vien poljiki.134 Godine 1078. kralj Zvo-nimir potvrdio je donaciju svoga prethodnika, kralja Kreimira IV., za posjed u To-kinju zadarskome samostanu Sv. Marije, a meu prisutnim uglednicima spomenut je i upan Krenja.135 Godine 1089. kod ibenskoga castruma kralja Stjepan II., nakon to se posavjetovao sa svojim nobilima, meu kojima se spominju i Strezinja bribir-ski upan,Vien cetinski, Dragoslav zagorski, Vratina poljiki te Osrin dridski, po-tvrdio je ispravu kralja Zvonimira, kojom je kralj darovao zemljite u Pusticu u La-anima.136

Nadalje, imamo podataka iz kojih se razabire da je kralj svojim upanima dao i za-konska ovlatenja presuivati u ad hoc osnovanim kraljevskim sudovima, zajedno s kraljem odnosno s drugim dostojanstvenicima. Tako primjerice u sporu oko vla-

129 DAZd, SZN, Vannes Bernardi de firmo, B. I, Sv. I/15, fol. 238v. 130 CD, I, 119-120; CD, II, 184-5.131 cum nostris iupanis, comitibus, atque banis capellanis etiam nostre regale aule cogitare cepit Adamo Nonen-sis iupanus, Viachio iupanus de Luca, Bude postelni Berberensis iupanus, dominus Leo imperialis protospatarius ac totius Dalmacie ac iupanus, Petrus iupanus de Sidraga, Dragomir iupanus de Cetina (CD, I, 113-4).132 suorumque nobilium iuppanorum Stressine Berberistich et Iacobi teuonis et Iurre Nonensis Iuppani CD, I, 148-149.133 aliarumque nobilium communi fulcitus consilio Pribinnae Cetinscici, Adam Nonensis iupani, Stersnine Broborstici(sic!) CD, I, 162-163.134 consultu omnium seruorum dei et nobilium nostroru Iurrina Tenestico, Uiseno Polstico CD, I, 169-170.135 coram Laurentio archiepisopo, et Iohannis abbate sancti Bartholomei, et Andria nostro cappellano et Domini-co tepize et Crenia iuppano CD, I, 167. 136 CD, I, 169-70.

50 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

snitva nad posjedom Suhovare za kralja Kreimira IV.137 ili zajedno s kraljem Zvo-nimirom u sporu oko vlasnitva nad posjedom u Miranju izmeu opata samostana Sv. Ivana u Biogradu, Petra, i bribirskoga upana Strezinje138. Slian je sluaj zabilje-en prigodom suenja u crkvi Sv. Petra u Omiu, kada upan Zaruba zajedno s kra-ljem Slavcem i banom Petrom presuuje u sporu izmeu Slavca i Ljubomira oko ze-mlje Glavice i doline od Solina sve do vinograda Tustokose.139

upane nalazimo i u poloaju kraljevskih obranika, kada se zajedno s kraljem Kre-imirom IV. zaklinju pred papinskim legatom, opatom Majnardom, potvrujui izjavu kralja kojom je ovaj zanijekao svoje sudjelovanje u umorstvu svoga brata.140 upane takoer nalazimo i kao osobe javne vjere, u situacijama u kojima svojom nazonou kao svjedoci potvruju darovnice pojedinaca,141 odnosno kod dodje-ljivanja kraljevskih privilegija samostanima142. Slinu ulogu imaju i prigodom dari-vanja posjeda samostanu Sv. Krevana,143 splitskoj crkvi,144 kod potvrde kraljevskih darovnica,145 ili darivanja posjeda samostanu Sv. Marije u Zadru,146 samostanu Sv. Benedikta u Splitu,147 samostanu Sv. Stjepana u Splitu148. U takvoj se ulozi pojavlju-ju i prigodom kupnje ili prodaje zemljita, primjerice u sluaju samostana Sv. Ivana u Biogradu,149 ili pri kupnji robova i u sporovima oko vlasnitva zemalja samostana Sv. Petra u Sumpetru150.

Vrela, dakako, biljee i situacije u kojima su upani nastupali kao kraljevski bene-ficijari. Takva se situacija, primjerice, razaznaje iz privilegija kralja Kreimira IV. samostanu Sv. Ivana u Biogradu, i to u odredbi kojom kralj izriito zabranjuje ba-novima, upanima ili drugim niim vlastima, ubiranje poreza i ostalih kraljevskih podavanja, od kojih je taj samostan kraljevskim privilegijom osloboen.151 upani naplauju onima koji ometaju darovane kraljevske posjede, kao npr. u darovnici za

137 CD, I, 115.138 CD, I, 149.139 residentibus in cclesia beati Petri qu sita est in Olmisi, scilitet eorum Slauzo nec non Petro et Sarubba ceperunt altercare nobiscum et ita nobis iudicauerunt NOVAK, 215, br. 6.140 fORETI, 23-44. L. Margeti dokazao je da je prisega s dvanaestoricom prisenika uobiajni oblik zaklinjanja u srednjem vijeku (Lujo MARGETI, Poruka i datacija Ljetopisa popa Dukljanina, u: L. MARGETI, Hrvatska i crkva u srednjem vijeku, Rijeka 2000., 76). 141 CD, I, 126-127, 131,142 CD, I, 87-88, 102.143 CD, I, 66-7, 88, 105-106, 112-113, 142-143, 113-114, 116-119, 119-120, 132-133, 133.144 CD, I, 160-161, 162-163.145 CD, I, 143-144, 169-170.146 CD, I, 104-105, 126-127, 131, 132-133, 167.147 CD, I, 188-189.148 CD, I, 180-181149 CD, I, 89-91; LJUBI, br. 18, br. 26, br. 48, br. 76.150 NOVAK, 2, 56, 74.151 et plenare absolutum monasterium sancti Iohannis apostoli et euangeliste, ut neque tributum, neque vectigal regali soluat; donaria secularia debita banis, iuppanis uel reliquis potenciolis prosurs nesciat. To je dio teksta koji se nalazi u drugoj verziji Kreimirova privilegija spomenutom samostanu (CD, I, 90 naglasio f. S.).

51Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

otok Maon.152 Sukladno novom itanju Baanske ploe, koje je predloio i obrazlo-io L. Maregti, vidljivo je da je za vladavine kralja Zvonimira krbavski upan Desi-li obnaao dunost kraljevskoga rela, koji je ubirao kraljevske prihode u upani-ji Luci.153 Osim toga upane nalazimo i s ovlastima kraljevskih legata ili poslanika, ija je dunost bila uvoenje u ime kralja obdarenika u posjed novoga vlasnitva,154 kao u sluaju cetinskoga upana Viena, koji je 1089. godine od kralja Stjepana II. izabran da dojavi kraljevsku odluku kojom je potvreno Zvonimirovo darivanje ze-mljita u Laanima samostanu benediktinki u Splitu, a onda, vjerojatno, i da obavi susljedno uvoenje samostana u vlasnitvo darovanoga zemljita155. Slino se moe razabrati i za krbavskoga upana Desila i njegova brata Pribu, koji su za vrijeme kra-lja Zvonimira bili kraljevski poslanici u Vinodolu i na otoku Krku, gdje uvode sa-mostan Sv. Lucije u posjed i vlasnitvo darovanoga zemljita (ledinu) koje im je da-rovao taj kralj.156

Konano, upane, dodue rijetko, nalazimo u situacijama u kojima obnaaju asti kraljevskih dvorskih dunosnika. Tako se u Kreimirovoj darovnici za otok Maun spominje meu svjedocima i Bude bribirski upan i posteljnik,157 kojemu je du-nost bila i voenje kraljevske blagajne158. Njegov poloaj na dvoru dokaz je da je ob-naanje dvorskih dunosti bilo u djelokrugu upana kraljevskih upanija.

152 CD, I, 114.153 Mi upan Desila Kr`(b)ave, ral`c v` Lu/ce (MARGETI, 2000, 386) U Zakonu veprinake op-ine iz 1500. godine, gdje je regulirano da Veprinani izmeu sebi biraju gospodskoga zrela koji ima gledat kraglievea prihodischa, a to je desetina ita, vina i janjaca, koja ubire valput ili kapetan gospo-tije kastavske (Oleg MANDI, Osnove pravnoga ureenja veprinake opine, Rad JAZU 306/1955., 112, bilj. 195). Iz navedenih je podataka oito da se u veprinakoj zajednici zadrala sluba rela, koje nema ni u Kastavu niti u Moenicama. U Veprinakom zakoniku predvieno je da rela izabere gospodar, ali u tome sluaju ovaj ga ima ga pokazati ako bude na nas prise na zakon (MANDI, l. 25). Iz toga se jasno razabire da ga seoska zajednica ne mora prihvatiti. U odnosu na podatak iz Baanske ploe razlika je u tome to se tu radi o slubi koju obavlja vlastelinov odabranik, a prihode ubire kapetan zvan valput, a ne vie osoba s titulom upan. Valput zapravo ovdje oznauje kapetana Kastavske gospotije, dunost koju stvarno obnaa rijeki kapetan, a koja je uvedena po uzoru na ostale habsburke posjede, i to u slubi namjesnika gospodara posjeda, iz vremena kada Veprinac postaje vlasnitvo grofova Wallsee. Iz teksta se Zakonika razabire da valpult obavlja iste dunosti kao i rel, no razlika je u tome to rel u ime seoske zajednice nadzire a ne kupi kraljevske prihode. U svezi s time valja istaknuti da je ubiranje kraljevske desetine povjereno valputu kao vlastelinskome dunosniku u 10. stoljeu i u karantanskom hrvatskom knetvu, onome koje se naziva pagus Crouati (Stjepan ANTO-LJAK, Hrvati u Karantaniji, u: Stjepan ANTOLJAK, Hrvati u prolosti, Split 1992., 84, bilj. 63). Moe se temeljem toga pretpostaviti da je i u Karantanija, dok je bila samostalna, tu desetinu ubirao rel! Prema tome, niti u hrvatskim upanijama nije iskljueno postojanje funkcije rela, pa bi time i predloeno Margetievo itanje bilo tono! Po tome bi institucija rela bila jo jedna slavenska teevina, koju je prihvatila kraljevska kancelarija.154 MARGETI, 2000, 356. U dunosti kraljevskih poslanika prepoznaje se kasnijiu slubu pristava koji uvaa vlasnike u posjed (Marko KOSTRENI, Fides publica (javna vjera) u pravnoj istoriji Srba i Hrvata do kraja XV veka, Beograd, 1930., 27). 155 CD, I, 170.156 MARGETI, 2000, 368.157 Bude postelnic Berberensis iupanus CD, I, 114.158 Ivan BEUc, Povijest institucija dravne vlasti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb, 1985., 46.

52 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

Poloaj kraljevskoga upana u vrijeme ugarsko-hrvatskih kraljeva

Poloaj se upana nije promijenio praktino sve do vremena vladavine kralja Bele IV. pa oni pripadaju meu kraljevske uglednike. Tako se za sidrakoga upana 1181. godine kae da je nobilis vir Drascen iupanus filius Slouinie.159 Malo kasnije, tonije 1182. godine, kada se u pratnji kneza Maura na sastanku sa Stankom Lapaninom i drugima, odluivalo oko posjeda zemljita u Kokianima, navode se upan bribirski Miroslav i Kathalda kninski, a za Desinju Slovinje, Kosmu Pribievia, Posila Rusi-nia te Jakova sina Mislimira navodi da pripadaju meu alios viros.160 Pri tomu jedi-no za Desinju zasigurno znamo da je bio sidraki upan,161 to znai da nije iskljue-no da to nisu bili i drugi nabrojani.

Poloaj kraljevskoga upana moda najbolje osvjetljava Povaljska listina iz 1184. go-dine, i to u onome dijelu kada se Ratko, pop i koludar crkve i samostana Sv. Ivana, obraa knezu Breku, upanu Prvou, sucu Desenu i braiku Prvoslavu. Tu se, na-ime, kae: knee i svi vlasteli, a knezu i upanu, koji su drali samostanske zemlje, obraa se ovako: molju vy vlastele.162 Pojam vlastela ovdje dolazi u znaenju ono-ga tko obnaa javnu vlast, u konkretnome sluaju najvjerojatnije izvedenu iz kra-ljevskoga darivanja.

Obnaajui kraljevsku vlast, upani zajedno s kraljem ili kraljevskim dunosnicima odluuju u prigodi dodjeljivanja posjeda ili pak u presuivanju oko vlasnitva nad zemljom. Tako 1182. godine, za vladavine kralja Bele III., primorski knez Mauro, za-jedno sa upanima Miroslavom bribirskim, Kathaldom kninskim i drugima, dosu-uje Stani Lapaninu posjed Kokiani, koji mu je dodijelio kralj Bela uz savjet prije navedenih slavenskih upana i uglednika.163 U sporu oko uzurpacije vlasnitva nad posjedom Slivnik samostana Sv. Krevana, smjetenoga u predjelu zvanom Brda, 1183. godine ban Dionizije, nakon to se savjetovao sa slavenskim upanima, presu-dio je u korist samostanu i dodijelio mu zemlju, da bi nakon toga banov pristav De-domir Sramlenov uveo samostan u vlasnitvo te zemlje.164 Navedeni primjeri potvr-uju da su upani zadrali pravo dano im od kralja da zajedno s njime presuuju.

Osim toga nalazimo upane kako obnaaju dunost banskoga pristava, kao npr. 1184. godine, kad je na kraljevu dvoru ban Dionizije naredio bribirskome upanu Miroslavu da bude pristav opatu samostana Sv. Krevana iz Zadra, Marinu, u sporu oko vlasnitva nad posjedom Slivnik u Brdima.165 Naravno, vrela biljee i obavljanje dunosti upana kraljevskih utvrda, kako to svjedoi zapis o klikom upanu Sara-cenu iz 1171. godine, koji zajedno s Bratoom, sucem istoga castruma, sklapa mir sa

159 CD, II, 171-2.160 CD, II, 179-180.161 CD, II, 132-133. Osim toga sina, Slovinja je imao jo i sina Draena, a on je bio sin upana Ivana (CD, IV, 40).162 MENAc, 103, red. 11.163 a seresinissimo domino nostro Bela rege in singulorum causis iuste procedere et fino debito terminare, ex consi-lium predictorum iuppanorum aliorumque virorum qui presentes que erant diximus CD, II,179-180.164 dominus banus de consilio et iudicio cunctorum iupanorum Sclauonie CD, II, 184-186.165 CD, II, 184-185.

53Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

Splianima.166 U ovo su doba upani jo uvijek prisutni i kao svjedoci, ime je potvr-en njihov poloaj osoba javne vjere u raznim prigodama: prilikom sklapanja mira, npr. u sluaju Spliana i Kliana,167 zatim prigodom dodjeljivanja zemlje koludrica-ma Sv. Benedikta u Dilatu168. Prisutni su i prilikom dodjele zemlje Stilpice (Stubice), u poljikom primorju, samostanu Sv. Petra Gumajskoga,169 kao i prilikom uvoenja u posjed zemlje Sv. Bartola splitskoga nadbiskupa Rogerija170. Nalazimo ih takoer i prilikom uvoenja u posjed zemlje za potrebe crkve Sv. Stjepana kralja i kapele Sv. Ivana,171 pa i prilikom sklapanja crkvenih poslova172. Osim to obavljaju kraljevske dunosti, imamo podataka i o njihovim ovlastima u upanijama. Tako je 1172. godine sidraki upan Desinja Slovinov, na temelju ispra-ve koju je predoio rogovski opat, a u nazonosti ivuih svjedoka navedenih ina-e u tome dokumentu, presudio pred prisutnim svjedocima za otueno samostan-sko vlasnitvo nad zemljitem Mojmirovim u Tinju u korist rogovskoga samostana Sv. Kuzme i Damjana i pritom ovlastio svoga pristava Dobronju da uvede samostan u taj posjed.173

No, upani su i sami obavljali dunosti pristava. Tako 1181. godine, kada Mihajlo biskup skradinski dosuuje samostanu opatica Sv. Dimitrija i Tome, iz Zadra, ote-to zemljite u Bubnjanima, samostan u posjed toga zemljita uvodi kao pristav ve spominjani nobilis vir Drascen iupanus filius Slouinie,174 ime je potvren poloaj u-pana kao osobe javne vjere. Uz to se upani javljaju i kao obranici, kao npr. upani Stjepan Jerak i Sracin Beanijem, koji 1188. godine alju Radia Sramljenova, dvor-nika Isakova, da kao pristav vrati samostanu Sv. Kuzme i Damjana otete zemlje i vi-nograde kod Tinja, koji su samostanu oteli Brukonja i njegovi nasljednici nakon to su u istom pravnom postupku presudili o povratku posjeda.175

Sauvani podaci, dakako, potvruju da su i u ovo doba upani imali svoje posjede. Tako prema podatku iz 1166. godine znamo da je upan luki Kuzma na samrti, po-to se povukao u samostan Sv. Krevana u Zadru, ostavio spomenutom samostanu svoju zemlju u Kamenjanima.176 S time u svezu valja dovesti podatke kakav je onaj

166 CD, II, 129-130.167 CD, II, 129-130,168 CD, II, 130-132 169 CD, II, 143-144.170 CD, II, 166-167.171 CD, II, 192-194.172 CD, II, 142. 173 CD, II, 132.174 CD, II, 171-172.175 CD, II, 218.176 CD, II, 107. Moe se pretpostaviti da je to posjed koji je u drugoj polovici 14. stoljea imenovan kao terre seu ville Grisogoni de Lemesso in Terzi (Mirko ZJAI-Jakov STIPII,1969, Spisi zadarskih biljenika, II, Zadar: DAZ, 1969., 157). Sudei prema opisanim granicama, posjed se nalazio sjeverozapadno od sela Lemeevo Hrae (njegov je poloaj poznat po sauvanome nazivu gaja dananjega sela Prkos). Budui je poznat poloaj sela Tri (crkvina-Galovac), koji je u vrelima 11. stoljea jo uvijek dio Ka-menjana, a kasnije se iskazuje kao samostalni posjed i selo, onda je to jasna potvrda da se spomenuti Kamenjani jo uvijek vode kao jedan posjed.

54 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

iz 1460. godine, kada se u selu Ratane, na teritoriju Vranskoga distrikta, biljei po-loaj Zupanschina177 ili Podzupanschine178. Tu se vjerojatno radi o posjedu nekoga od sidrakih upana, ne samo zato to je Vranski distrikt neko pripadao Sidrazi, nego i zato to je rije o posjedu samostana Sv. Ivana, koji je nakon njegova ukinua uklju-en u posjede samostana Sv. Kuzme i Damjana.179

Navedeni primjeri pokazuju da kraljevski upani nisu vie poslanici niti introduk-tori, nego da su tada ili pristavi, ili imaju svoga pristava. Prema L. Margetiu, afir-macija pristava rezultat je ne samo utjecaja ugarske kraljevske kancelarije, nego je to ujedno i pokazatelj slabljenja dravne vlasti, time to je zadran stari postupovni sustav koji se temelji na usmenosti, u kojem pristav kao ovlatena osoba javne vje-re uzima konkretni sluaj.180 No, ovdje se ne bismo mogli sloiti sa stavom da je to slabljenje dravne vlasti. Dapae, u izvjeu o vladarskim prihodima kralja Bele III. spominju se ne samo prihodi od biskupija, biskupa, duxa Slavonije, nego i upana.181 Premda se iz samoga izvjea vidi da se prihodi ubiru u oba Kraljevstva, ipak je bilo miljenja da se pod Slavonskim Dukatom podrazumijevalo samo podruje srednjo-vjekovne Slavonije, to bi bio dostatan dokaz da u tom plaanju nisu ukljueni i u-pani Hrvatskoga Kraljevstva, a to je onda posluilo kao temelj da se ocjeni vlada-vina Bele III. kao slaba.182 To ipak ne stoji jer se pod organizacijskim oblikom vlasti nazvanim dukat (hercetvo) u to vrijeme podrazumijeva politika zajednica koja je obuhvaala cjeloviti teritorij Hrvatskoga Kraljevstva, u kojemu vlada dux, a uz nje-ga i jedan ili vie banova.183

Poloaj kraljevskih upana potvruje da se oblik vladavine nije promijenio s do-laskom kraljeva nove dinastije, a status je upana praktino ostao isti od vreme-na prvih darovnica hrvatskih vladara pa sve do vremena kralja Bele III.184 Takav oblik vladavine moe se usporediti s onim oblikom koji je u literaturi pod pojmom Land (Zemlja), na primjeru austrijsko-bavarskih podruja, obradio O. Brunner. Ta-kav oblik vladavine nije niti staleko drutvo, niti institucija, niti drava, ve samo drutvo. Odnos izmeu vladara zemlje (dominus terrae) i Landa kao drutvene za-

177 DAZd, SZN, Iohannes de calcina, B. V, Sv. VIII/B1, fol. XLIIIv.178 DAZd, SZN, N. Benedictis, B. I, Sv. 17.179 CD, II, 182.180 Lujo , O srednjovjekovnom pristavu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Zagrebu, 55(2)/2005., 292.181 CD, II, 134.182 Nada KLAI, Kako i kada su knezovi krki stekli Modru i Vinodol, Vjesnik Historijskog arhiva Rijeke i Pazina, 131/168, Rijeka 1971., 147.183 Mladen ANI, cistercians in the 13th century croatia, Mediaevistik, 10/1997., 205. 184 Imajui u vidu upravo tu injenicu, moda je taj oblik vladavane najbolje definirao Kosztolnyk, ocjenjujui vladavinu kralja Bele III kao political mainstream at fin-de sicle of twelfth century (Zoltan J. KO-SZTOLNyIK, From Coloman the Learned to Bela III (1095-1196), New york 1987., 283). Napose o vladavini Arpadovia u Hrvatskoj vidi: Mladen ANI, Od kralja poluboga do prvih ideja o nacionalnom kraljevstvu, u: Kolomanov put; Katalog izlobe, Zagreb 2002., 42-112.

55Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

jednice postaje oblik vladanja.185 Ovlasti i poloaj hrvatskih upana jasan su pokaza-telj da su oni dio te zajednice.186

Treba naglasiti da za vrijeme vladavine Bele III. zapoinje proces pretvaranja kra-ljevskih upanija u nasljedno dobro. Primjer za to moe se nai u sluaju krkoga kneza Bartola, kojemu kralj 1193. godine dodjeljuje modruko knetvo u nasljedni posjed, to praktino znai da je on dobio u feud cijelu upaniju. Time je knez Bar-tol stekao nasljedno pravo na upansku ast, uz jedinu obvezu na vojniku slubu kralju.187 Takav su privilegij vjerojatno iste godine dobili i bribirski ubii,188 a nije iskljueno da se isto dogodilo i sa sidrakom upanijom, u kojoj je ast upana u to vrijeme ve nasljedna189. U razdoblju vladavine nasljednika Bele III. proces uruava-nja sustava kraljevskih upanija postaje konstanta drutvenih gibanja. U to se doba upanije velikim dijelom pretvaraju u nasljedno dobro ili crkve ili hrvatskih velika-a,190 a samo e dio njih ostati kao kraljevski posjed191.

Sudei prema kasnijim podacima ipak je ostalo upanija u kojima se i nadalje obna-ala ast kraljevskoga upana. U spomenutim upanijama obnaanje dunosti upa-na ast je koja je dodjeljivana ili zbog odanosti kralju,192 kao to je primjerice bio slu-aj s Ivanom Nelipiem u Sanskoj upaniji,193 ili pak s Vrbakom upanijom koju je kralj dodijelio Martinu frankapanu prigodom njegova vjenanja s Dorotejom Bla-gajskom194. Isti se dogodilo i s Livanjskom upanijom, koju je 1400. godine bosanski

185 Otto BRUNNER, Land and Lordship; Structures of Governance in Medieval Austria, Philadelphia 1992., 192-199. 186 Takav oblik vladanja nalazimo ne samo u ekom, nego i u Poljskom kraljevstvu, jo u drugoj po-lovici 13. stoljea. Tako 1222. godine eki vladar Otokar I. iz roda Pemislovia izdaje privilegij samo-stanu u Pragu de consilio suppanorum nostrorum cum fidelibus nostris suppanis (VyKyPEL, 136). U Poljskoj se, pak, u privilegiju kralja Konrada knetvu Glogovskome, biskupuje Vroclavske, iz 1261. godine kae omnibus suppanis nostris seu eciam camerariis in prefatis causis nullas supas habituris super homini episkopi et ecclesie Glogoviensis (Ambroy BOGUcKI, Komes w polskich rdach redniowiencznych, Warszawa-Poznan 1972., 89). 187 CD, II, 262-263. O tome vidi poblie: Lujo MARGETI, Iz vinodolske prolosti. Pravni izvori i rasprave, Rijeka Zagreb 1980., 16-26, s navedenom literaturom.188 V. KLAI, 1897., 170. U svezi s time prihvatljiva je konstatacija L. Margetia, koji, usporeujui Beli-nu potvrdnicu privilegija Andrije II. ubiima, gdje stoji da su taj privilegij izgubili, sa spornim darov-nicama Krkih knezova iz 1209. i 1223. godine, smatra da je kralj vjerojatno prelazio preko sumnjivih isprava jer mu nije bilo do utvrivanja istine, nego do stjecanja pristaa i novaca, pa je zato i potvrdio sporne privilegije (MARGETI, 1980., 21-22).189 upan Deena Slovinjov sin je upana Slovinje, a nalazimo ga kao svjedoka zajedno sa upanom Slavogostom 1188. godine, prilikom potvrde samostanskih posjeda Rogova,Vrbice i Kamenjana, samo-stanu Sv. Kuzme i Damjana, inae pravnom sljedniku samostana Sv. Ivana iz Biograda (CD, II, 223).190 BEUc, 126-127. 191 Kao npr. Drid (Mladen ANI, Srednjovjekovno vladarsko vlastelinstvo Drid (Problemi vlasnitva i organizacije u XIII. stoljeu), Povijesni prilozi, 19/2000., 87-113) ili Vrh (vidi bilj. 119).192 U tim upanijama kralj postavlja svoje upravitelje (occupatores), koji u njegovo ime upravljaju upa-nijama.193 Stjepan GUNJAA, cetinski knez I. Nelipi, Kalendar Napredak, Sarajevo, 1937., 10. 194 Vjekoslav KLAI, Krki knezovi Frankopani. Od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka, Rijeka 1991. (reprint izdanja iz 1901), 233.

56 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

kralj Ostoja, kao zastupnik pretendenta na krunu Sv. Stjepana, Ladislava Napuljsko-ga, pa prema tomu i kao njegov zastupnik u Hrvatskom Kraljevstvu, podario voj-vodi Hrvoju Vukiu kao znak posebne naklonosti i kao nagradu za njegove zaslu-ge.195

Uglavnom, nakon vladavine Bele III. u sklopu promjena organizacije kraljevske vla-sti poloaj se upana bitno mijenja, pa od kraljevskih dostojanstvenika oni postaju kraljevski slubenici ili servijenti.196 U vrelima ih nalazimo kako obavljaju razne kra-ljevske slube, gotovo sve do propasti Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva.

Tako ih nalazimo u slubi upanata kraljevskih utvrda. Primjerice, 1442. godi-ne Lapanima je zauvijek dokinut officium suppanatus in comitatu de Lapacz.197 To je bio privilegij steen puno ranije, o emu svjedoi pismo koje je 1263. godine ban Roland uputio kralju Beli IV., traei od njega da Lapanima potvrdi uz ostale pri-vilegije i pravo dranja slube kraljevske utvrde (officio vestri castri),198 to je Bela IV. doista iste godine i potvrdio199. U odnosu prema kralju oni su fideles vestri, dakle kraljevski slubenici koji su zaslugama u kraljevskoj slubi stekli lapaku utvrdu. U spomenutome je pismu bana Rolanda naglaeno pravo Lapana na slubu kraljev-ske utvrde, ali i ostala prava, koja, meutim, prepoznajemo tek u listini iz 1324. godi-ne. Tim je dokumentom kralj Karlo podijelio privilegij, na molbu Jurja Korlatovia, upana stolnobiogradskoga, nekim lanovima plemena Nebluh, koje naziva nobiles de Croatia, dajui im ista prava i slobotine koje uivaju nobiles de Lapat. Ta su se, pak, prava sastojala u tome da potpadaju pod sudbenost bana ili dvorskoga suca, da na svojim imanjima mogu naseliti ljude koji e im davati sve to im pripada kao gos-podarima. Nadalje, uivali su privilegij da im nitko ne moe propisati obveze dava-nja, ni kralj, ni ban, niti bilo tko drugi, i, konano, imaju pravo izabrati barona pod ijom e zastavom vojevati kao fideles familiares kraljevske kurije.200

Iz ovoga se ve jasno razabire da je sustav slube upanata kraljevskih utvrda nasli-jeen i za vladavine kraljeva iz kue Anjou. U svezi s time zanimljiv je podatak iz 1345. godine, kada su Ivan Nelipi i njegova majka vratili kralju Ludoviku utvrde Knin, Poitelj, Ostrog, Srb, i Unac, s njihovim upanatima i njihovim pripadnostima (cum eorum supatibus et pertinenciis).201 Za Ivana se u povelji navodi da je tiranin, i to upravo zato to je odmetnuo spomenute utvrde od kraljevske vlasti, uzimajui sebi pravo biranja upana u spomenutim utvrdama. U ugovoru izmeu slavonskoga bana Nikole i Ivana Nelipia, koji govori o vraanju spomenutih utvrda, meu svje-docima su prisutni i upani tih utvrda, bez ikakva navoda njihovih imena.202 Pret-

195 Sima IRIKOVI, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd 1964., 87-88. 196 Martyn RADy, Nobility, Land and Service in Medieval Hungary, London 2000., 31. 197 ferdo II, Iz arkiva u eljeznom, Vjesnik zemaljskog arkiva 7 (1905.), 175.198 CD, V, 266-267.199 CD, V, 267.200 CD, IX, 207-208.201 CD, XI, 249-253.202 II, 1905, 142-143.

57Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

postavljamo da su to njegovi familijari, tim vie to su Nelipii u organizaciji vlasti na svojim posjedima imali tu instituciju.203

Ovdje valja upozoriti i na primjer Nikole Paline, koji 1394. godine kao upan Ostrovice trai miljenje zadarske kurije o tome je li Vitko iz Radobudia podrije-tlom Tugomiri.204 Podatak je vaan ne samo zbog toga to potvruje da se upa-nova ingerencija odnosi i na onaj dio Ostrovikoga distrikta koji e kasnije, nakon 1409. godine, doi pod mletaku jurisdikciju, nego i zato to je on upan, a ne kate-lan, dunosnik kojega inae tada nalazimo u slubi Ostrovike utvrde. Budui da se iste godine pred sudom zadarske kurije, zbog sporova oko nekih sela, koja e tako-er kasnije ui u mletaki dio Ostrovikoga distrikta, javlja u slubi kneza (comesa) Ostrovikoga,205 jasno je da je kao knez zapravo obnaao slubu upana spomenu-te utvrde. Moemo kao vjerojatno pretpostaviti da je tu slubu dobio od svoga stri-ca bana Ivana Paline, ponajprije upravo zato to mu je bio sinovac.206

Spominjani ugovor izmeu kralja Ludovika i Ivana Nelipia vaan je utoliko to se, izmeu ostaloga, na primjeru jurisdikcije castruma Breevo207 mogu razabrati ovla-sti upana kraljevske utvrde, a koje se odnose na obnaanje sudske vlast, ubiranje poreza, upravljanje posjedima, pravo juspatronata, a pod slunostima moemo pre-poznati i vojnike obveze. Prema tome takva jurisdikcija nije isto to i upanija, kako se inae u literaturi znalo objanjavati slubu upanata utvrda, jer su u to vri-jeme upanije ureene kao zajednice ovlatenika! Meutim, glede te jurisdikcije tre-ba istaknuti da u njoj prepoznajemo ovlasti koje je neko imao kraljevski upan u upanijama.208 Vano je stoga naglasiti da ti upanati stoje u svezi s istoimenim kra-ljevskim beneficijem. To se raspoznaje iz darovnice kralja Bele IV. iz 1244. godine, kojom je kralj darovao svome vjernome slugi, splitskom nadbiskupu Ugrinu, totam terram supanatus de Zetina, zajedno s njezinim umama, livadama, mlinovima, rib-njacima i svim pripadnostima, izuzimajui prava darivanja, zavjetenja ili proda-je,209 koje pripadaju u ovlasti kneza cetinskoga.

203 Godine 1381. spominje se Priba sin Trdomilusa, familiaris nobilis domine Margerethe comitisse de Cetine, a 1399. godine Stephanus filius Buyzini de Butinauas (danas Golubi kod Knina), kome Ivan sin Nelipia daje posjed u Siveriu (danas stari Siveri, kod Badnja u drnikom kraju - II, 1905, 158-159, 162).204 Damir KARBI, Hrvatski plemiki rod i obiajno pravo, Zbornik Odjela za povijesne znanosti Zavoda za drutvene i povijesne znanosti HAZU 16/1998., 73.205 DAZd, SZN, Petrus Serana, B. I/III, fol. 521-521v. 206 CD, XVIII, 410.207 Godine 1345. Ivan Nelipi vratio je kralju sve utvrde, a kralj mu ostavlja castrume Breevo i Polje, zajedno sa svim njihovim pripadnostima, selima, posjedima, i njihovim stanovnicima ili narodima, Hrvatima i Vlasima, crkvenim patronatima, pravima, sudstvima, tributima, prijelazima, obraenim i neobraenim zemljama, livadama, panjacima, vinogradima, umama, gajevima, vodama, rijekama, ribnjacima, mlinovima i drugim bilo kakvim koristima, slunostima i pripadnostima, pod njihovim pravim granicama i starim ogranienjima, onako kako su ih dosada posjedovali i uvali kraljevi Ugar-ske i nae Velianstvo ili bilo tko drugi (CD, XI, 250)208 Njegove se ovlasti poklapaju s ovlastrima upana Barbata u Istri, napose u sudskoj vlasti, kako se moe razabrati prema listini iz 1199. godine (BRATULI, 15-16). 209 CD, IV, 243-244.

58 F. Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. st.

Osim toga bilo je upana kraljevskih utvrda koje nisu imale slubu upanata. Poda-tak o Aleksandru, kome se 1243. godine Bela IV. obraa kao comiti zupano de Clich, radi zatite Trogirana u njegovome distriktu,210 to jasno potvruje. Podatak je zani-mljiv zato to se odnosi na kraljevskoga upana klike utvrde, koga kraljevska kan-celarija imenuje comesom upanom, to se moe drati potvrdom sve jaega djelova-nja kraljevske kancelarije za vladavine Bele IV.211 To se takoer moe dovesti u svezu s onim to donosi ve esto spominjano djelo, Ljetopis Popa Dukljanina, iz kojega se razaznaje da je dodjeljivanje novih kraljevskih dunosti vodilo transformaciji upa-na u comesa.212 Prema L. Margetiu postanak Ljetopisa treba kronoloki smjestiti u ozraje vladavine cara Emanuela Komnena,213 to bi onda upuivalo i na isto datira-nje dodjeljivanja novih kraljevskih dunosti.

Iz 13. stoljea nalazimo podatke o karinskim upanima od roda Lapana, koji su sto-lovali u karinskoj utvrdi.214 U trenutku kada se spominju u vrelima, utvrda i pripada-jui posjed u njihovu su trajnom vlasnitvu i oni ih dre kao nasljednu imovinu. Ta je imovina steena darivanjem kralja Zvonimira, i to nakon enidbe njihova pretka Vonihe ili Vunika s Klaudom, kraljevom kerkom. Od toga su vremena spomenuti Lapani, kao Vonihini roaci i nasljednici uivali Karin.215 Budui da je to bio posjed koji je dobiven na trajno uivanje i sluba je upanovanja utvrdom postala nasljed-na.216 No, oni ne pripadaju meu kraljevske plemie, nego meu rodovske, pa e tek na zasjedanju kraljevskoga suda u Zadru 1360. godine, kada im je dodijeljen karin-ski posjed na trajno uivanje, postati plemeniti, odnosno dobiti poloaj kraljevskih plemia.217 U svezi s tim Karinjanima, Barada je pretpostavio da je Vonika, zajedno s posjedom stekao i titulu upana.218 To bi se, meutim, teko moglo prihvatiti, jer bi u tom sluaju stekao i poloaj kraljevskoga upana, zato je vjerojatnije pretpostaviti da je on kao rodovski upan stekao taj posjed, pa se zato i karinski Lapani, kao pri-padnici rodovskoga plemstva, imenuju Karinskim upanima.

U razdoblju vladavine Bele IV. nalazimo kraljevske upane u slubi pristava. Slu-ba pristava obavljala se ad hoc, kako to pokazuje primjer iz 1242. godine, kada je u ispravi izdanoj u Klisu Stjepan, biskup Vaca i izabrani biskup ostrogonski, svjedo-i da je Bela IV., potvrdivi Trogiranima privilegije koje im je dao njegov brat Kolo-man, postavio upana Stjepana, sina Martinuijeva, za pristava da bi uveo Trogira-

210 CD, IV, 184. 211 Pl ENGEL, The Realm of St Stephen. A History of Medieval Hungary 895-1526, London-New york 2001., 122-123.212 Takav se razvoj razabire iz sintagme iupanus id est comes (MOIN, 55).213 MARGETI, 2000., 93-125. 214 Godine 1238. spominje se iuppan Georgius deLapconos de Crino (CD, IV, 59), a godinu dana kasnije, 1239. godine, pojavljuje se njegov brat iuppanus Martin de Crino (CD, IV, 81).215 O tome vidi: Miho BARADA, Lapani, Rad JAZU 300/1954., 484 i dalje, te Lujo MARGETI, Sred-njovjekovno hrvatsko pravo. Stvarna prava, akovec 1983., 121 i dalje.216 upan Martin u sluaju spora oko posjeda Kokiani samostalno presuuje u korist samostana Sv. Krevana (CD, IV, 81-82).217 MARGETI, 1983, 123 i dalje.218 BARADA, 1954, 488.

59Povijesni prilozi 33., 33.-102. (2007)

ne u posjed darovanih zemalja.219 Slinu situaciju oslikava spor oko nekih zemljita u Bijaima izmeu rodovske zajednice Kaia, koje zastupa knez Ozor, i Trogirana. Tom je prigodom od kralja i bana odreen kao pristav upan Nikola, koji je odredio odravanje roita kod crkve Sv. Petra u Bijaima 1256. godine.220

Osim toga upane nalazimo i prilikom pregovora u slubi ovlatenika svojih uplja-na, kao primjerice 1251. godine, kada pregovore u svezi s vraanjem rapskih stvari otetih u Jablancu vodi kao ovlatenik buanski upan Nemanja,221 ime se potvru-je poloaj upana kao osobe javne vjere.

Ti