Colm TibnEvanelje

po Mariji

The Testament of Mary 2012.Za Loughlina Deegana i Denisa LoobyjaObojica sada dolaze ee i prilikom svakog posjeta kao da postaju sve nestrpljiviji prema meni i prema svijetu. Ima u njima neke gladi i grubosti, u krvi im vrije okrutnost kakvu sam ve prije vidjela, njuim je poput kakve progonjene ivotinje. Ali sad nisam progonjena. Ne vie. Brinu se o meni, ispituju me s blagou i uvaju. Misle da ne poznajem zakuastu prirodu njihovih udnja. Ali sada mi nita ne promie osim sna. San mi promie. Moda sam prestara za spavanje. Ili vie od njega ne mogu nita dobiti. Moda mi snovi vie nisu potrebni, ba kao ni odmor. Moda moje oi znaju da e se uskoro zauvijek sklopiti. Ostat u budna ako je potrebno. Spustit u se ovim hodnikom u osvit zore kad se prve zrake svjetlosti uuljaju u ovu prostoriju. Imam svoje razloge za bdijenje i ekanje. Prije posljednjeg poinka dolazi ovo dugako buenje. A meni je dovoljno da znam da e tomu doi kraj.Oni misle da ne razumijem ono to polako raste u svijetu; misle da ne vidim svrhu njihovih pitanja i ne primjeujem okrutnu sjenu ozlojeenosti zakukuljenu na njihovim licima ili sakrivenu u njihovim glasovima kad god kaem neto nejasno ili budalasto, neto to nas ne vodi nikamo. Kad god se doima kao da se ne sjeam onoga za to smatraju da bih se morala sjetiti. Oni su previe obuzeti svojim silnim i nezasitnim potrebama i previe otupjeli od ostataka uasa koje smo svi tada pretrpjeli da bi primijetili da se bilo ega sjeam. Sjeanja su dio moga tijela ba kao krv i kosti.Svia mi se to to me hrane, kupuju mi odjeu i to me uvaju. Zauzvrat u za njih uiniti sve to mogu, ali nita vie od toga. Ba kao to ne mogu disati umjesto nekog drugog ili pomoi nekom da mu srce zakuca ili da mu kosti ne oslabe ili da mu se koa ne nabora, tako ne mogu ni rei vie od onoga to znam. Znam koliko ih duboko to uznemiruje i to bi mi izmamilo osmijeh, ta njihova gorljiva potreba za glupavim anegdotama ili jasnom i jednostavnom strukturom prie koja nam se svima zajedno dogodila, da nisam zaboravila to je to smijeh. Vie nemam potrebe za smijehom. Ba kao to nemam potrebe ni za suzama. Postojalo je vrijeme kad sam mislila da zapravo vie i nemam suza, da sam iskoristila svu zalihu koju sam imala, ali takve budalaste misli, sreom, nikad ne traju dugo, ve ih brzo zamjenjuje ono to je istinito. Suze su uvijek tu ako ih trebate. Tijelo proizvodi suze. Ja ih vie ne trebam i to bi mi trebalo biti olakanje, ali ja ne traim olakanje, samo samou i neko turobno zadovoljstvo koje proizlazi iz sigurnosti da neu rei ono to nije istina.Od dvojice mukaraca koji dolaze, jedan je bio s nama sve do samoga kraja. Bilo je trenutaka u kojima je bio ljubazan, kad me bio spreman zagrliti i utjeiti, ba kao to me sada poprijeko pogleda kad god se pria koju pripovijedam ne nategne do onih granica do kojih je on to odredio. Pa ipak, jo uvijek primjeujem znakove te ljubaznosti i ponekad mu ponovo vidim onaj sjaj u oima prije no to uzdahne i vrati se na posao, piui jednu za drugom, rijeima za koje zna da ih ne umijem proitati, poslanice u kojima pripovijeda to se dogodilo na onom brdu, te o danima neposredno prije i poslije toga. Zamolila sam ga da mi naglas proita te rijei, ali nije htio. Znam da je pisao o onome emu ni on ni ja nismo prisustvovali. Znam da je dao oblik i onome to sam ja doivjela, a emu je i on bio nazoan, te da se pobrinuo da te rijei neto znae i da ih se uje.Sjeam se previe toga; ja sam poput zraka u danima bez vjetra koji ustrajno ostaje nepomian. Kao to svijet suspree dah, tako ja zadravam svoja sjeanja.Stoga, kad sam mu spomenula kunie, nisam mu rekla tek neto to sam napola zaboravila i ega sam se sjetila samo zbog njegove postojane nazonosti. Pojedinosti onoga to sam mu ispripovijedala bile su sa mnom svih tih godina ba kao to su to bile i moje ruke i noge. Tog dana, dana o kojem je od mene traio pojedinosti, dana koji sam mu uvijek iznova morala prepriavati, usred sve one strke, usred sveg onog uasa, vriske i plaa, priao mi je mukarac koji je nosio krletku s golemom razdraenom pticom zarobljenom u njoj, pticom otra kljuna i ozlojeena pogleda; nije mogla do kraja rairiti krila i ta sputanost kao da ju je frustrirala i inila bijesnom. Trebala je letjeti, loviti, obruavati se na plijen.Mukarac je nosio i nekakvu torbu za koju sam postupno shvatila da je bila gotovo dopola puna ivih kunia, malih svenjeva punih divlje i ustraene energije. I tijekom tih sati na brdu, sati koji su prolazili sporije od bilo kojih drugih, vadio je jednog po jednog kunia iz vree i gurao ih kroz pritvorena vrata krletke. Ptica se najprije obruavala na meki dio kunieva trbuha otvarajui ga sve dok mu ne bi ispala crijeva, a potom, naravno, na njegove oi. Lako je sad o tome govoriti jer je to tada predstavljalo tek neto to neznatno odvraa pozornost od onoga to se uistinu dogaalo, a takoer je lako o tome govoriti i zato to to tada nije imalo nikakva smisla. Ptica se nije doimala gladnom, iako je moda patila od neke duboke gladi koju nije moglo utaiti ni ivo meso kunia koji su se koprcali. Krletka se ubrzo dopola ispunila polumrtvim, do kraja nepojedenim kuniima koji su isputali neobine zvukove nalik skvianju. Grevito su se trzali od ivota koji ih je naputao. A mukarevo lice blistalo je od energije, iz njega je izlazio neki sjaj dok je promatrao krletku, a zatim i prizor oko sebe gotovo se osmjehujui s nekom mranom nasladom, prije no to je uope ispraznio vreu.*Dotad smo ve spomenuli druge stvari, ukljuujui mukarce koji su kockali u blizini krieva; moda su igrali za njegovu odjeu i drugi imetak, a moda i samo tako, bez osobita razloga. Jednog od tih mukaraca bojala sam se kao i davitelja koji je stigao poslije. Od svih onih koji su toga dana doli i otili taj me mukarac najvie drao na oku, doimao se najzloslutnijim, poput nekoga za koga je bilo najvjerojatnije da eli znati kamo u otii kad sve bude gotovo, nekoga koga e najvjerojatnije poslati da me dovede natrag. inilo se da taj mukarac koji me pratio pogledom radi za skupinu mukaraca s konjima koji ponekad kao da su sve promatrali sa strane. Ako netko zna to se i zato dogodilo toga dana, onda je to taj mukarac koji je kockao. Moda bi bilo lake kad bih rekla da mi on dolazi u snu, ali ne dolazi, niti me proganja kao to me proganjaju druge stvari i druga lica. Bio je ondje, to je sve to imam rei o njemu, promatrao me i znao je tko sam i da sada, nakon svih tih godina, stigne pred ova vrata mirkajui od svjetla, posijedjele kose koja je nekad bila boje pijeska, sa akama jo uvijek prevelikim u odnosu na ostatak tijela, s onim samodopadnim, hladnokrvnim dranjem koje je odavalo smirenu, kontroliranu okrutnost i daviteljem koji se pakosno cereka iza njega, ne bih se iznenadila. Ali ne bih dugo izdrala u njihovu drutvu. Ba kao to dvojica mojih prijatelja koji me posjeuju trae moj glas, moje svjedoanstvo, taj mukarac koji je kockao, davitelj i drugi nalik njima zasigurno trae moju utnju. Dou li, prepoznat u ih, iako to vie ne bi trebalo biti vano jer mi vie nije preostalo mnogo dana, ali dok sam budna, oajniki ih se bojim.U usporedbi s njima, mukarac s kuniima i jastrebom bio je neobino bezazlen; bio je okrutan, ali bezrazlono. Njegove porive bilo je lako zadovoljiti. Nitko nije obraao bilo kakvu pozornost na njega osim mene, a ja sam to inila jer sam, moda jedina od svih koji su bili ondje, obraala pozornost na ba sve to se micalo za sluaj da meu svim tim ljudima pronaem nekoga koga bih mogla moliti za milost. A i zato da doznam to bi mogli traiti od nas kad se sve to zavri, a najvie od svega zato da, barem na sekundu, odvratim pozornost od okrutne katastrofe koja se dogaala.Njih ne zanima moj strah i strah koji su osjetili svi oko mene, osjeaj da u pripravnosti ekaju mukarci kojima je bilo reeno da nas skupe ako se pokuamo udaljiti, slutnja da ne postoji mogunost da nas ne uhvate.Drugi mukarac koji me posjeuje ostavlja posve drugaiji dojam. U njemu nema nikakve blagosti. On je nestrpljiv, dosauje se i sve ima pod nadzorom. I on pie, ali bre nego onaj prvi, mrtei se ili kimajui s odobravanjem na vlastite rijei. Razdraljiv je. Naljuti se ako prijeem s jednog kraja prostorije na drugi kako bih uzela zdjelu. Teko mi je odoljeti iskuenju da mu se ne obratim, iako znam da ga sam zvuk moga glasa ispunjava sumnjiavou ili ak svojevrsnim gaenjem. Ali me on, ba kao i njegov drug, mora sasluati, zato je ovdje. Nema izbora.Prije no to je otiao rekla sam mu da sam cijeloga ivota, kad god bih ugledala vie od dvojice mukaraca zajedno, vidjela ludost i okrutnost, ali je ludost bila uvijek ono to bih naprije zamijetila. Sjedio mi je suelice oekujui da kaem neto drugo i strpljenje mu je polako kopnilo jer sam ja odbijala vratiti se na ono to je on elio uti: na dan kad se na sin izgubio, na to kako smo ga pronali i to je tom prilikom reeno. Ne mogu izgovoriti njegovo ime, ono naprosto ne izlazi iz mene, neto u meni bi se prelomilo da ga izgovorim. Stoga ga zovemo on, moj sin, na sin, onaj koji je bio ovdje, tvoj prijatelj, onaj koji te zanima. Prije nego umrem moda u izgovoriti njegovo ime ili e mi za neke od tih noi poi za rukom proaptati ga, iako sumnjam u to.Oko sebe okupio je, rekla sam, skupinu neprilagoenih koji su poput njega bili djeca ili mukarci bez oeva ili mukarci koji nisu mogli pogledati enu u oi. Mukarci koje bi znali zatei kako se smijee sami sebi ili oni koji su ostarili dok su jo bili mladi. Nitko od vas nije bio normalan, rekla sam, a on je odgurnuo tanjur napola pojedene hrane prema meni kao dijete u napadaju bijesa. Da, neprilagoeni, rekla sam. Moj sin okupio je neprilagoene, iako on sam, unato svemu, nije bio jedan od njih; on je mogao bilo to, ak je mogao provoditi vrijeme u tiini, posjedovao je i tu, najrjeu od svih vrlina, da je s lakoom mogao biti sam, mogao je pogledati u oi bilo kojoj eni kao da mu je ravna i bio je zahvalan, pristojan, inteligentan. I sve to iskoristio je, rekla sam, da od mjesta do mjesta vodi skupinu mukaraca koji su mu vjerovali. Nemam vremena za neprilagoene, rekla sam, ali ako spoji dvojicu od vas, nee dobiti samo ludost i uobiajenu okrutnost, ve i oajniku potrebu za jo neim. Okupi neprilagoene, rekla sam odgurujui tanjur prema njemu, i dobit e bilo to - neustraivost, ambiciju, bilo to - i prije no to se to raspline ili naraste, dovest e do onoga to sam vidjela i s ime sada ivim.

*

Moja susjeda Farina ostavlja mi stvari. Ponekad joj platim. Isprva joj nisam otvarala kad bi mi pokucala, ak i kad bih pokupila ono to bi mi ostavila - voe, kruh, jaja ili vodu, nisam vidjela nikakva razloga da razgovaram s njom poslije, kad bih prolazila pokraj njezinih vrata, ili ak da se pretvaram da je poznajem. A vodu koju bi ostavila ne bih ni taknula. Sama bih odlazila do zdenca po nju, ak i ako bi me poslije toga ruke boljele od napora.Kad su doli moji posjetitelji, upitali su me tko je ona i meni je bilo drago to sam im mogla rei da ne znam, da me ne zanima te da ne znam ni zato mi ostavlja sve te stvari.Moda zato da se moe vrzmati oko mjesta na kojem je ne ele. Moram biti oprezna, rekli su mi, na to mi nije bilo teko odgovoriti im da to znam bolje od njih i, ako su mi doli davati nepotrebne savjete, moda bi bilo bolje da i ne dolaze.Ipak, postupno, svaki put kad bih prola kraj njezine kue i ugledala je na vratima, obraala sam sve vie pozornosti na nju i poela mi se sviati. Bilo je bitno i to da je bila sitna, sitnija od mene, ili je barem izgledala krhkije, iako je bila mlaa. Isprva sam pretpostavila da je sama i vjerovala sam da u se moi nositi s njom ako postane preteka ili preustrajna. Ali nije sama. To sam doznala. Njezin mu lei nepokretan u zamraenoj sobi i ona se po cijele dane mora brinuti za njega. A njezini sinovi, poput svih sinova, otili su u grad u potrazi za boljim poslom ili nekom korisnijom besposlicom ili nekom pustolovinom ili tko zna ve ime, i ostavili Farinu da se brine o kozama i redovima maslina koje je svakodnevno morala zalijevati. Dala sam joj do znanja da njezini sinovi, dou li ikad ovamo, ne smiju prijei ovaj prag. Dala sam joj do znanja da ne elim njihovu pomo ni oko ega. Ne elim ih u ovoj kui. Trebaju mi tjedni da iz ovih prostorija izbacim smrad mukaraca kako bih ponovo mogla udisati zrak koji nije zagaen njima.Kimnula bih joj glavom kad god bih je ugledala. Jo uvijek nisam gledala u nju, ali znala sam da e zamijetiti promjenu. A iz te promjene rodila se nova. U poetku je bilo teko jer je nisam ba najbolje razumjela, to ju je udilo, ali je nije sprijeilo da govori. Uskoro sam mogla pratiti veinu, ili barem dovoljno od onoga to je rekla, pa sam doznala kamo odlazi svakoga dana, kao i zato odlazi onamo. Nisam pola s njom zato to sam to eljela. Pola sam zato to su moji posjetitelji, mukarci koji su doli bdjeti nad mojim posljednjim godinama ivota, ostali due no to je to nalagala uljudnost i postavljali previe pitanja te sam pomislila da e ih, ako nestanem, pa makar i na sat-dva, to nauiti pristojnosti ili, jo bolje, da bi mogli otii.Nisam mislila da e se ukleta sjena onoga to se dogodilo ikada podii. Spustila se poput neega to je kroz moje srce pumpalo tamu istom brzinom kojom je ono pumpalo krv. Bila je to moja druica, moja udna prijateljica koja me budila usred noi i zatim opet ujutro, da bi potom ostala uz mene cijeli dan. Bila je to teina u meni koja bi esto postajala breme koje nisam mogla nositi. Ponekad bi postala laka, ali se nikad nije dizala.Otila sam s Farinom u Hram bez nekog razloga. Tek to smo krenule, a ve sam poela uivati u pomisli na raspravu koja e se dogoditi kad se vratim o tome gdje sam bila i stala sam razmiljati o tome to u rei svojim posjetiteljima. Putem nismo progovorile ni rijei, ali je Farina, kad smo ve bile nadomak cilja, rekla da se svaki put kad bi onamo otila molila samo za tri stvari - da joj bogovi odvedu mua u smrt da se vie ne bi muio, da joj sinovi budu dobra zdravlja i da budu dobrostivi prema njoj. eli li uistinu ono prvo?, upitala sam je. Da ti mu umre? Ne, odgovorila je, ne elim, ali tako bi bilo najbolje. Sjeam se njezina izraza lica, nekakva svjetla u njezinim oima, njezine ljubaznosti kad smo ule u Hram.A zatim se sjeam da sam se okrenula i prvi puta ugledala Artemidin kip; u tom trenu, dok sam zurila u njega, zraio je nekom postojanou i dobrostivou, nekim obiljem i ljupkou, a moda i ljepotom, da, ak i ljepotom. Na trenutak me to nadahnulo; moje sjene razbjeale su se i otile porazgovarati s draesnim sjenama Hrama. Na nekoliko minuta kao da su me ostavile na svjetlu. Nije bilo otrova u mom srcu. Zagledala sam se u kip stare boginje, one koja je vidjela vie od mene i propatila vie jer je i ivjela due. Duboko sam uzdahnula i taj uzdah je znaio da sam prigrlila sjene, teinu, sablasnu prisutnost koja mi je dola onoga dana kad sam vidjela svoga sina svezanog i krvavog i kad sam ula njegov vrisak i kad sam pomislila da se, kako budu odmicali sati, nita gore od toga nee moi dogoditi. Nisam imala pravo kad sam pomislila da se nita gore od toga ne moe dogoditi i sve to sam pokuala kako bih to zaustavila propalo je, ba kao to su propali svi pokuaji da vie ne mislim na to, sve dok me potpuno nije obuzeo onaj zvuk, sve dok mi se prijetnja onih sati nije uvukla u tijelo, prijetnja koja mi je u trenutku kad sam se vraala iz Hrama jo uvijek kolala srcem.Novcem koji sam utedjela kupila sam od jednog srebrnara kipi boginje koja me tada oraspoloila. A zatim sam ga sakrila. Ali znailo mi je to to sam ga imala uza se kod kue i, ako je trebalo, mogla mu aptati nou. Mogla sam mu ispriati ono to se dogodilo i kako sam dospjela ovamo. Mogla sam priati o velikom nemiru koji je izazvala pojava novih kovanica, o novim propisima i novim rijeima za predmete. Ljudi koji nisu imali nita, kako mukarci tako i ene, poeli su govoriti o Jeruzalemu kao da je bio na drugoj strani doline a ne udaljen dva ili tri dana puta, a kad je postalo jasno da mladi ljudi mogu otii onamo, tko god je znao pisati ili bio drvodjelja ili znao izraivati kotae ili obraivati metal, zapravo, tko god je mogao razgovijetno govoriti, tko god je elio trgovati tkaninom, itaricama, voem ili uljem, odlazio bi onamo. Iznenada je postalo lako otii onamo, ali se, naravno, nije bilo lako i vratiti. Oni koji bi otili slali bi poruke, novac i odjeu, kao i vijesti o sebi, ali ne bi mogli odoljeti snazi privlanosti onoga to bi ondje zatekli, privlanosti novca, privlanosti budunosti. Nikad dotad nisam ula da netko govori o budunosti, osim ako se to nije odnosilo na sutranji dan ili svetkovinu koju su pohaali svake godine. Ali nikad nitko nije govorio o tome da bi trebalo doi neko vrijeme kad e se sve promijeniti, i to nabolje. Takva ideja u to vrijeme prohujala je selima poput toplog suhog vjetra i za sobom odnijela bilo koga tko je neto vrijedio, ukljuujui i moga sina, to me nije iznenadilo, jer da nije otiao previe bi se isticao u selu i ljudi bi se mogli zapitati zato i on nije otiao. Zapravo je to bilo vrlo jednostavno - naprosto nije mogao ostati. Nisam ga nita pitala, znala sam da e lako pronai posao i da e slati isto ono to su slali i oni koji su otili prije njega, samo sam mu zamotala neke potreptine, ba kao to su to inile i druge majke sinova koji su odlazili. Rastanak gotovo da i nije bio tuan. Bio je to naprosto kraj jednog razdoblja. Kad je odlazio, okupila se gomila ljudi jer su tog dana odlazili i drugi, a ja sam se vratila kui gotovo sa smijekom mislei na to koliko sam sretna to je bio dovoljno zdrav da ode, kao i zato to smo mjesecima, a moda i cijele te godine prije no to je otiao, pazili da ne razgovaramo previe i da se ne zbliavamo jer smo oboje znali da e jednoga dana otii.Ali u tom razdoblju prije no to je otiao trebala sam obratiti vie pozornosti na to tko je dolazio u kuu i o emu se razgovaralo za mojim stolom. Kad bi doao netko koga nisam poznavala, odlazila bih u kuhinju, ali ne zbog srameljivosti ili povuenosti, ve iz dosade. Bilo je neeg u revnosti tih mladia to me odbijalo, zbog ega bih odlazila u kuhinju ili u vrt; neka njihova nezgrapna glad ili osjeaj manjkavosti kod svakoga od njih natjerao bi me da im posluim hranu ili vodu i potom nestanem prije no to bih ula i jednu rije koju bi izgovorili. Isprva su esto bili utljivi, bojaljivi, nesigurni, a zatim bi postali preglasni; previe njih govorilo bi u isto vrijeme ili bi ih, jo gore, moj sin pozvao na tiinu i poeo im se obraati kao da govori nekoj svjetini, himbenim glasom i nadmenim tonom, a ja ga ne bih mogla sluati, bilo je to poput nekog kripanja od kojeg bi mi se dizala kosa na glavi, nakon ega bih se zatekla kako hodam pranjavim uliicama s koarom kao da mi je potreban kruh ili bih otila u posjet susjedi kojoj nisu trebali posjetitelji u nadi da kad se vratim kui vie ondje neu zatei mladie ili da e moj sin prestati govoriti. Kad bi otili, a on ostao nasamo sa mnom, bio je bezbriniji, obzirniji; moda se dok je govorio proiavao od svega onoga to ga je uznemiravalo. Nalik posudi iz koje se izbacuje ustajala voda a zatim, kad padne no, iznova puni onom svjeom izvorskom, njega su ispunjavali samoa, san, tiina, pa ak i rad.*

Cijeloga ivota voljela sam abat. Najbolje doba bilo je kad je moj sin imao osam ili devet godina i bio dovoljno star da voli initi to je ispravno a da mu se to ne mora rei i da se odmara kad se cijela kua odmarala. Voljela sam sve pripremiti unaprijed, uvijek bih se pobrinula da kua bude ista pa bih dva dana uoi abata poela s pranjem i ienjem praine, dok bih dan prije pripremala hranu i pobrinula se da ima dovoljno pitke vode. Voljela sam mirna jutra u kojima bismo moj mu i ja govorili apatom i odlazili u spavau sobu moga sina da budemo s njim, da ga drimo za ruku, da ga utiamo ako bi govorio preglasno, ako bi zaboravio da to nije bio obian dan. abatnja jutra u naoj kui tih godina bila su mirna, bili su to sati u kojima bi prevladavali mir i tiina, vrijeme kad bismo zavirili u sebe ostajui gotovo ravnoduni prema buci svijeta ili peatu koji je na nama ostavio prethodni dan.Voljela sam promatrati svog mua i sina kako zajedno odlaze u Hram i zatim se pomoliti prije no to bih se onamo zaputila sama, ne razgovarajui ni sa kim, ne gledajui ni u koga. Voljela sam neke molitve i rijei koje su nam naglas itali iz knjige. Poznavala sam ih i one su za mene znaile blagu utjehu kad bih se, nakon to bi ih sasluala, zaputila kui. Ono to je, meutim, tada bilo udno bila je svojevrsna tiha bitka koja se u tih nekoliko sati prije zalaska sunca odvijala u meni izmeu zvuka molitvi u mojoj glavi, spokoja dana, uspavane beumne lakoe kojom su odisali predmeti i neeg mranog i uznemirujueg, nekog osjeaja da je svaki tjedan koji bi prolazio bio izgubljeno vrijeme koje se nije moglo vratiti, osjeaja neega to ne mogu imenovati, a to je virilo izmeu rijei knjige poput lovca u zasjedi ili ruke koja je spremna zamahnuti kosom u vrijeme etve. Pomisao da se vrijeme kree, da je jo toliko od svijeta ostalo tajanstveno, uznemiravala me. Ali prihvatila sam je kao neizbjenu posljedicu dana provedenog u usmjerenosti prema sebi. Bez obzira na to, bilo mi je drago kad bi se sjene rasprile u tmini sumraka i kad bismo ponovo smjeli razgovarati i kad bih ponovo smjela raditi u kuhinji, misliti na druge i na svijet izvan mene.

*

Oni premjetaju stvari kad dou, ta moja dva posjetitelja, kao da je kua njihova, kao da im premjetanje namjetaja moe zajamiti mo u ovoj prostoriji kakvu im nita drugo ne moe pruiti. A kad im kaem da stvari vrate na mjesto - da vrate stol uza zid, a vreve za vodu s poda natrag na policu na kojoj ih obino drim - gledaju jedan drugoga, a zatim i mene, dajui mi jasno do znanja da nee uiniti nita od onoga to im kaem, da e pokazivati svoju mo i kroz najbeznaajnije sitnice, da se nee pokoriti nikome. Dok im uzvraam pogled nadam se da e u njemu ugledati prezir ili barem odraz vlastitog idiotizma, iako ne osjeam prezir, gotovo sam sretna i zabavlja me to kako poput djearaca neprestano pokuavaju pronai naine pokazivanja tko je vaniji i tko tu zapovijeda. Ne marim za to kakav je ovdje raspored namjetaja, mogu ga svakodnevno premjetati i neu se uvrijediti, pa se stoga esto vratim svojim kuanskim poslovima kao da sam krotko prihvatila poraz. A onda ekam.Postoji jedan stolac u sobi na kojem nikada nitko nije sjedio. Moda su ga neko negdje svakodnevno upotrebljavali, ali doao je kroz ova vrata u razdoblju kad sam imala oajniku potrebu da se prisjetim godina kad sam poznavala ljubav. Nitko nee sjediti na njemu. On pripada prolosti, pripada mukarcu koji se nee vratiti, ije tijelo je prah, ali koji je neko neto predstavljao u svijetu. Nee se vratiti. Drim taj stolac ondje jer se nee vratiti. Ne moram za njega uvati hranu ili vodu ili mjesto u svojoj postelji ili mu prenositi bilo kakve vijesti koje sam ula a koje bi ga mogle zanimati. Pazim da stolac ostane prazan. S jedne strane to nije mnogo; ponekad ga samo pogledam u prolazu i to je sve to mogu uiniti, dok je s druge moda i dovoljno, moda e doi vrijeme kad mi vie nee trebati tako blizak podsjetnik na njega. Moda e mi se u posljednjim danima ivota uspomena na njega zavui jo dublje u srce i nee mi trebati pomo ni od kakva predmeta iz prostorije.Znala sam da e, grubi kakvi jesu, kreui se uvijek kao da vre najezdu na moj prostor, jedan od njih jednom odabrati taj stolac i da e se potruditi da to izgleda sluajno, zbog ega e mi biti jo tee suprotstaviti mu se. Ali ekala sam.Ne sjedaj na taj stolac, rekla sam kad je odmaknuo stol i izvukao stolac koji sam pomno uglavila izmeu stola i zida kako ga ne bi okaljali moji posjetitelji. Moe uzeti onaj pokraj njega, ali ne i taj.Ne mogu sjesti na taj stolac? upitao je kao da se obraa budali. emu inae slue stolci? Ne smijem sjesti na stolac? Rekao je to vie drskim nego prijeteim tonom, ali uz natruhu prijetnje.Nitko ne sjedi na tom stolcu, rekla sam tiho.Nitko? upitao je.Moj glas postao je jo tii.Nitko, odvratila sam.Moja dva posjetitelja su se pogledala. ekala sam. Nisam se okrenula od njih i pokuala sam zvuati blago, kao netko tko nije vrijedan suprotstavljanja, osobito oko neega to se moglo uiniti obijeu, enskim hirom.Zato ne? upitao je s blagim sarkazmom.Zato ne? ponovio je kao da se obraa djetetu.Sad ve jedva diui, poloila sam ruke na naslon stolca koji mi je bio najblie i po svom dahu i otkucajima srca koji su iznenada usporili shvatila da e me i ono malo ivota to mi je preostalo uskoro napustiti, poput plamena kojem ak ni za lijepa vremena ne treba mnogo da se ugasi, samo mali nagovjetaj vjetra, iznenadno podrhtavanje i gotovo, kao da nikada i nije gorio.Ne sjedaj onamo, rekla sam tiho.Ali mora objasniti zato, rekao je.Stolac ostaje prazan za nekoga tko se nee vratiti, rekla sam.Ali on e se vratiti, rekao je.Ne, odvratila sam, nee.Tvoj e se sin vratiti, rekao je.Stolac je za mog mua, odvratila sam mu, ovaj put kao da ja njega smatram budalom. Osjetila sam zadovoljstvo izgovarajui tu rije, kao da se samim tim to sam rekla mu neto vratilo u prostoriju, nekakva sjena, u svakom sluaju dovoljna meni, ali ne i njima. On je potom okrenuo stolac prema sebi spremajui se sjesti i okrenuti mi lea.Priekala sam. Zatim sam napipala otar no, uzela ga i dodimula mu otricu. Nisam je uperila prema njima, ali je pokret kojim sam posegnula za njim bio toliko brz i iznenadan da sam privukla njihovu pozornost. Letimice sam ih pogledala, a zatim spustila pogled prema otrici.Imam jo jedan koji sam sakrila, rekla sam, i ako netko od vas ponovo dotakne ovaj stolac, samo ga dotakne, priekat u, ve sada ekam, i doi usred noi, tia od zraka i neete imati vremena pustiti ni glasa. Ni trenutka ne sumnjajte da u to uiniti.Okrenula sam im lea kao da imam nekog posla. Oprala sam neke vreve kojima nije bilo potrebno pranje, a zatim sam ih zamolila da mi donesu vodu. Znala sam da ele ostati nasamo, a kad su izali naslonila sam stolac na zid, a zatim uz njega prislonila stol. Znala sam da je moda bilo vrijeme da zaboravim mukarca za kojeg sam se udala jer u mu se uskoro pridruiti. Moda je bilo vrijeme da prepustim taj stolac nitavilu, ali to u uiniti jednoga dana kad to vie ne bude vano. Skinut u taj urok kad to meni bude po volji.

*

Kreem se sada izmeu onoga na ovome svijetu to mi je blisko i ima jasne i otre obrise i nekih gorkih umiljaja. Na abat, nakon to bi se otpjevale molitve u slavu i hvalu Boga, uvijek je bilo vremena da se ovjek zapita to se to nalazi na nebu iznad nas ili kakav to svijet lei zakopan u upljinama zemlje. Za nekih od tih dana, nakon sati tiine, imala sam osjeaj da moja majka pokuava doprijeti do mene dozivajui me s nekog vrlo mranog mjesta, dozivajui me kao da trai hranu ili pie. Kad bi se za tih abata spustio mrak, vidjela bih je kako tone natrag u bezdan, u neki golemi, irom razjapljeni otvor; nad njom su lebdjeli i leprali predmeti, a pod njom se ulo tutnjanje zemlje. Ne znam zato sam zamiljala takvo to jer bilo bi lake zamiljati je kako se polagano pretvara u prah u toploj zemlji blizu onih mjesta koja je voljela. I uvijek se bilo lako prebaciti s takvih matanja o zamiljenim mjestima pod zemljom na ono to me trenutno obuzimalo, bilo da je rije o svemu onome to se dogodilo ili o osobama koje su se u zoru pojavile pred mojim vratima.*

Marko iz Kane nije mi bio brati, iako me on zvao sestrinom jer su nas nae majke rodile u isto vrijeme u susjednim kuama. Igrali smo se zajedno i zajedno smo odrasli, a onda su nam se putovi razdvojili. Kad je doao u kuu u Nazaretu, bila sam sama. Nisam ga vidjela godinama. Znala sam da je otiao u Jeruzalem, da je bio darovitiji od mnogih koji su onamo otili i da je od oca naslijedio svojevrsnu mjeavinu srameljivosti i nepokolebljivosti kojom je znao ostaviti dojam na ljude, pa ak ih i prevariti ako je to bilo potrebno, kao i sposobnost da se slae sa svima i nema vlastito miljenje ni o emu, osim ako ga nije elio zadrati samo za sebe.Marko se pojavio na mojim vratima i sjeo za moj stol. Nije traio hrane ili vode i u njegovu dranju bilo je neeg novog, neega to u primijetiti poslije, kad mi u kuu dou moji zatitnici, uvari ili to god ve bili - neke hladnoe, odlunosti, sposobnosti da se koristi tiinom, tvrdokornosti koja mu se vidjela oko oiju i usta a koja je davala naslutiti tvrdokornost i u njegovu srcu. Ispriao mi je to je vidio i ve tada mi je rekao kakve e biti posljedice. Nije vidio to to je vidio bez razloga, rekao je; neki drug zamolio ga je da ga na abat otprati do kupalita iza ovje trnice u Jeruzalemu jer je bilo poznato da se ondje okupljaju moj sin i njegovi prijatelji. Ondje su, prema Markovim rijeima, izazvali mete i privukli pozornost okupljene svjetine.Bila je ondje jedna stara budala, rekao je Marko, koja je znala leati meu svima njima - bogaljima, uzetima, slijepcima, sakatima i epavima - svima onima koji su bili dovoljno ludi da vjeruju da je aneo od vremena do vremena silazio u ribnjak i pokretao vodu pa bi onaj tko bi prvi uao poto je voda izbila ozdravio, od koje god bolesti da je bolovao. Moj sin i njegovi prijatelji, mladii koji su dolazili u ovu kuu, toga dana takoer su bili ondje. Marko je primijetio kakvo su komeanje on i njegovi prijatelji izazvali meu histerinom svjetinom. Morali su znati, rekao je Marko, koliko ih pomno nadziru. Posvuda uokolo, rekao je, bilo je pijuna, dounika, posrednika. Nisu se trudili da se sakriju jer je njihova plaa ili nagrada vjerojatno ovisila o tome da ih se vidi dok promatraju. Marko je rekao da je stajao blizu ribnjaka, dovoljno blizu da vidi da je u sreditu pozornosti bio taj idiot, napola prosjak, napola slaboumnik, koji je vikao kako je ve godinama bogalj. Dok su ostali prilazili blie, Marko je zauo glas moga sina. eli li ozdraviti? uzviknuo je. Neki su se smijali i oponaali njegov glas, no drugi su pozivali ostale da i oni tiho priu blie, prema glasu u sreditu kruga, glasu koji je grmio kraj ribnjaka: eli li ozdraviti? Ali idiot je ustrajao u tome da nije imao nikoga da ga uroni u kupalite kad aneo doe uzbibati vodu i da mu je sueno da do kraja ivota ostane nepokretan jer samo prvi koji ue moe biti izlijeen. A onda se isti glas ponovo zaorio i ovaj put se nitko nije smijao ili rugao. Meu okupljenima je zavladala potpuna tiina kad je moj sin rekao: Ustani, uzmi svoju postelju i hodi.Marko nije znao koliko dugo je potrajala tiina; vidio je da ovjek lei ondje, a zatim je svjetina uzmaknula i jo uvijek nitko nije progovorio ni rijei kad je mukarac ustao i moj sin mu rekao neka vie ne grijei. A zatim se mukarac udaljio ostavivi ondje nosila. Krenuo je prema Hramu, a za njim je pola sva ona svjetina zajedno s mojim sinom i njegovim prijateljima. Raspirivali su strasti na abat. U Hramu nitko nije mario za tog ovjeka i zato je prohodao, ali marili su zbog toga to je vikao i upirao prstom i zato to ga je pratilo veliko mnotvo, a bio je abat. Nitko nije gajio ni najmanje sumnje, rekao je Marko, o tome tko je odgovoran za to krenje abata. Jedini razlog zato moj sin nije bio uhien na licu mjesta, rekao je Marko, bio je taj to su ga drali na oku da vide kamo e dalje i tko ga podupire. Vlasti, kako idovske tako i rimske, pitale su se kamo bi ih mogao odvesti i stoga su se pobrinule da ne ide nikamo bez pijuna i promatraa.Postoji li nain da se to zaustavi? upitala sam.Postoji, rekao je Marko. Moglo bi ga spasiti da se vrati kui, sam, da se ne pokazuje na ulici, da prestane raditi i primati posjetitelje, da ostane u kui i naprosto iezne, no i tada bi ga nadzirali; ali nita drugo nee mu pomoi, i ako se to dogodi, ako se vrati, onda to mora biti uskoro.

*

Stoga sam odluila zaputiti se u Kanu na vjenanje sestrinine keri, iako sam prije toga bila odluila da neu ii. Nisam voljela vjenanja. Nisu mi se sviali sav taj smijeh i svi ti razgovori, sve to rasipanje hrane i pia koje je teklo u potocima, nije mi se svialo to to su mladenka i mladoenja bili nalik paru koji se rtvuje radi novca, statusa ili nasljedstva, koji se izdvaja od ostalih da bi gomila nepotrebno okupljenih ljudi pijanim grohotom mogla slaviti neto to ih se nimalo ne tie. Sve je bilo lake dok ste bili mladi, jer bi vam u tim danima sveopeg ludila kad bi vam se svi smijeili pogled toliko skakao sjedne na drugu stranu da bi vam se na kraju i najvea luda uinila privlanom, samo ako biste joj bili dovoljno blizu.Otila sam u Kanu, ne zato da buno proslavim sjedinjenje dvoje ljudi od kojih sam jedno jedva poznavala a drugo nimalo, ve da vidim mogu li dovesti sina kui. Danima prije skupljala sam to sam vie mogla snage u oima i uvjebavala glas da bude to dublji i nepopustljiviji. Pripremila sam upozorenja i prijetnje u sluaju da obeanja ne urode plodom. Sigurno e se barem neto od toga to kaem pokazati presudnim, razmiljala sam. Jedna reenica. Jedno obeanje. Jedna prijetnja. Jedno upozorenje. I dok sam sjedila ondje, bila sam uvjerena da imam barem neto od toga; zavaravala sam se da e se vratiti kui sa mnom, da mu je dosta lutanja i da je slomljen, ili da ga barem ja mogu slomiti s nekoliko rijei.Stigavi u Kanu nekoliko dana prije vjenanja postalo mi je jasno, ili gotovo jasno, da sam dola uzalud. Nije se govorilo ni o emu drugome doli o njemu, a to to sam bila njegova majka znailo je da su me posvuda primijeivali i prilazili mi.Blizu kue moje sestrine Miriam nalazila se Lazarova kua. Poznavala sam ga otkako se rodio. Od sve djece koju je imao bilo tko od nas, on je, otkako se pojavio na ovome svijetu, bio najljepi. Prije nego bi uinio bilo to drugo, inilo se kao da se smijei. Kad bismo posjetili Ramiru, njegovu majku, stavila bi prst na usta i odvela nas na drugu stranu sobe u kojoj je stajala njegova kolijevka i, kad bismo pogledali u nju, inilo se da se ve smijei. Ponekad bi Ramiri bilo nelagodno jer bismo dolazei u posjet otkrili da nismo jedini koji su imali osjeaj da nisu onamo doli vidjeti samo njegove roditelje ili sestre, ve i tog djeaka koji je u to vrijeme uio hodati i govoriti. im bi ga ugledala, druga djeca smjesta bi ga poeljela ukljuiti u svoju igru; to god da su dotad radili, im bi on bio tamo sve bi postalo mirno i skladno. Sad znam da je jedini od nas posjedovao udnu mo - zaobili su ga tama i strah i sve ono to nam se zavue u duh u gluho doba noi ili na kraju abata i odande vreba na nas. Potom ga nisam vidjela godinama, tijekom onih godina kad se obitelj preselila u Betaniju prije nego to se ponovo vratila u Kanu, ali bih uvijek ula vijesti koje su se djelomice odnosile i na njega - na to kako odrasta sretan i pristojan, ozbiljan i ljubazan, i koliko su bili zabrinuti jer su znali da ga nee moi zadrati meu maslinicima i vonjacima, da e mu se neto dogoditi, da e uti zov velikoga grada, da e privlanosti kojom je odisao i njegovoj sada ve muevnoj ljepoti biti potrebna drugaija okolina da bi procvjetale.Ali nitko nije slutio da mu je sueno carstvo smrti, da su sva ta draesnost i ljepota, sva ta posebnost kojom je zraio i koja je bila poput dara bogova njegovim roditeljima i sestrama, da je sve to bila samo okrutna ala, kao kad vas drai miris ukusne hrane ili obeanje obilja, a zapravo je rije o neemu prolaznom, neemu ija je sudbina negdje drugdje. Znam da je stenjao od boli dan ili dva, da se zatim oporavio, nakon ega mu se bol ponovo vratila, ovaj put se proirivi i na glavu, da je to esto znalo trajati noima, tijekom kojih bi vikao kako obeava da e biti dobar. Ali nita se tu vie nije moglo, u njegovoj glavi taloio se otrov, poeo je slabjeti i vie nije podnosio ni traak svjetla. Ako bi se otvorila vrata i netko uao u prostoriju, njemu bi ve to bilo dovoljno i poeo bi vikati. Ne znam koliko dugo je to potrajalo; znam da su se brinuli za njega, ali znam i to da su se ponaali kao da je tamna ruka noi ponjela zlatnu ljetinu ili poast napala voke i prorijedila urod pa se inilo da samo spominjanje njegova imena ili raspitivanje o njemu donosi nesreu.Stoga se nisam raspitivala o njemu, ali sam esto mislila na njega, osobito dok sam se pripremala za putovanje u Kanu. Pitala sam se trebam li posjetiti njega ili njegove sestre. Kad sam krenula na put nisam ni znala da je ve umro.Kad sam stigla u Kanu, ulice su bile neobino prazne. Poslije sam ula da su se nekoliko dana ranije ptice povukle s neba na dva ili tri sata kao da je no ili kao da se sprema neka kataklizma zbog koje im prijeti opasnost pa moraju pobjei u svoja gnijezda. Sve je uronilo u tiinu, sve kao da je bilo suspregnuto: nije bilo vjetra, utanja lia u kronjama, ivotinjskih zvukova. Make kao da su nestale s lica zemlje, ali sjene - njihove sjene - kao da su ostale gdje su i bile. Lazar je umro tjedan dana prije, a etiri dana nakon to su ga pokopali, moj sin i njegovi sljedbenici stigli su u Kanu sa svojim visokoparnim rijeima. Kad je moj sin rekao da iskopaju Lazara, da ga izvade iz grobnice, nitko to nije elio uiniti. U danima prije smrti Lazar je postao miran i lijep. Nitko ga vie nije elio dirati i uznemiravati pod zemljom, ali strka koju je izazvala nadolazea horda bila je takva da njegove sestre nisu imale izbora. Svjetina je stigla s vijestima da je neki slijepac progledao, a ljudi okupljeni na jednom mjestu na kojem nije bilo hrane kao nekim udom bili su obilno nahranjeni. Nije se govorilo ni o emu drugome osim o moima i udima. Poput roja skakavaca, ta svjetina lutala je krajem u potrazi za oskudicom i patnjom.Ali nitko od njih nije pomislio da bi se nekoga moglo uskrsnuti iz mrtvih. Nikome od njih nije to padalo na um. Veina ih je vjerovala, barem sam tako poslije doznala, da se to ne bi trebalo ni pokuavati, da bi to predstavljalo izrugivanje samim nebesima. Osjeali su, kao to sam i ja osjeala, kao to i sada osjeam, da se nitko ne bi trebao mijeati u puninu koju predstavlja smrt. Smrt treba vrijeme i tiinu. Mrtve valja ostaviti na miru s njihovim novim darom, s njihovom novosteenom slobodom od patnje.Znam, jer mi je to rekao Marko, da su Marija i Marta, sestre mrtvog mladia, poele slijediti moga sina im su ule vijesti o tome kako su hromi prohodali, a slijepci progledali. Razumijem da bi tih posljednjih dana tiine uinile sve. Bespomono su promatrale brata kako se okree prema smrti istom onom lakoom kojom rijeka poinje tei iz svog izvora skrivenog pod zemljom, a zatim ravnicom sve do mora. Uinile bi sve da skrenu njezin tok, da ga natjeraju da vijuga ravnicom sve dok se ne osui pod udarom sunca. Uinile bi sve da brata odre na ivotu. Poslale su poruku mome sinu i zamolile ga da doe, ali nije doao. Doznala sam to kad sam ga vidjela i kad mi je rekao da, ako za neto nije stiglo pravo vrijeme, nee dopustiti da ga uznemiravaju obini ljudski glasovi ili molbe ljudi koje je poznavao. Stoga nije obraao pozornost na ono to su mu poruile Marta i Marija, koje su ostale s bratom sve do njegova posljednjeg daha kad se do kraja stopio s morskim valovima postavi nevidljivim dijelom njihova ritma. Tijekom tih dana, dok je voda njegove rijeke polako poprimala slani okus, i kad su ga pokopali, i dokje leao u svjeoj zemlji, mnogi koji su voljeli Lazara i poznavali njegove sestre doli su im u kuu utjeiti ih. Ondje su razgovarali i oplakivali ga.Kad su saznali da je stigla svjetina nalik karnevalskoj povorci u kojoj su hodali svi mogui nezadovoljnici i zalueni proroci, Marta je izala na ulicu objaviti smrt svoga brata mome sinu. Stala je pred njega, a kad su on i njegovi sljedbenici utonuli u utnju, uzviknula je: Da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Bila je spremna ii jo dalje, ali je na trenutak zastala vidjevi koliko mu je ao, vidjevi kako je znao, ili je izgledao kao da zna, da su Lazarova patnja i smrt izazvali tugu koja je bila prevelika da bi je itko mogao podnijeti. A sada je to bilo breme koje se nije moglo podii.Nekoliko trenutaka vladala je tiina, a zatim je Marta progovorila i svjetina ju je sluala. Govorila je tiho, ali svi su uli ono to je rekla. Bila je toliko oajna u svojoj alosti da je njezina molba zvuala poput izazova.Znam, rekla je, da ak i sad kad je ve etiri dana pod zemljom, ti ima mo uskrsnuti ga.Uskrsnut e, odvratio je moj sin, kao i ostalo ovjeanstvo, kad to vrijeme dopusti, kad se i samo more smiri poput stakla.Ne, rekla je Marta, ti ima mo uiniti to odmah.Potom je mome sinu rekla ono to su mu i drugi govorili, da nije smrtnik poput nas ostalih, ve kako vjeruje da je Boji sin, da nam je poslan u tijelu smrtnika, ali da on sam nije smrtan ve ima mo, da je on taj kojeg smo ekali, onaj tko e biti kralj na nebu i na zemlji, te da su ona i njezina sestra bile meu onima koji su bili dovoljno blagoslovljeni da ga prepoznaju i da znaju tko on uistinu jest. Za dobrobit svoga brata rekla mu je glasno i jasno, irom rairenih ruku, da je on Sin Boji.Kad je Marta pronala Mariju koja se vratila na grob i ondje plakala, i ona je otila mome sinu i kazala mu kako on ima tu mo. Dok je plakala, zaplakao je i on jer je poznavao Lazara cijeloga ivota i volio ga poput svih nas, a zatim je poao s njom do groba svjee pokrivenog zemljom i potom se zauo amor iz svjetine koja je ila za njima i u kojoj su ljudi poeli vikati da ako je mogao lijeiti bolesne, ako su bogalji mogli prohodati, a slijepci progledati, onda sigurno moe uskrsnu ti i mrtve.Neko vrijeme stajao je ondje u tiini, a zatim glasom nalik apatu zapovjedio da se grob otkopa dok je Marta, bojei se da e biti odobreno ono to je zatraila, uzviknula da su dovoljno propatili i da je nakon toliko vremena pod zemljom tijelo ve sigurno poelo trunuti i zaudarati, ali moj je sin ustrajao i okupljeno mnotvo promatralo je sa strane dok su otkopavali grob i vadili mekanu zemlju koja je pokrivala Lazaro vo tijelo. Ugledavi tijelo, veina promatraa uzmaknula je od gnuanja i uasa, zapravo svi osim Marte, Marije i moga sina koji je uzviknuo: Lazare, izai! Svjetina se postupno ponovo pribliila grobu i u tom trenutku prestao je pjev ptica koje su se povukle s neba. Marta je vjerovala da se tada vrijeme zaustavilo, da u ta dva sata nita nije naraslo, nita se nije rodilo ili nastalo i nita nije umrlo ili na bilo koji nain bilo uniteno.Polako, lik umrljan zemljom i umotan u pogrebni pokrov poeo se nesigurno vrpoljiti u jami koju su za njega iskopali. Kao da ga je zemlja pod njim gurala, zatim na trenutak ostavljala na miru u njegovoj zaboravnosti, a potom ga nastavljala gurkati kao da je rije o nekom udnom novom biu koje se trza i koprca prema ivotu. Sav povezan povojima i lica omotana runikom, okrenuo se poput djeteta u hladovini maternice koje se okree zato jer zna da je dolo vrijeme da prokri sebi put u svijet. Odrijeite ga i pustite neka ide, rekao je moj sin, nakon ega su mu prila dvojica mukaraca, susjedi, stali u grob, i dok su ih svi naokolo u tiini zapanjeno promatrali, podigli Lazara iz njega i odrijeili ga. Ustao je tek omotan plahtom oko struka.Smrt ga nije promijenila. Otvorivi oi s dubokom, nezemaljskom zbunjenou, pogledao je u sunce, a potom i u nebo oko njega. Kao da nije primjeivao svjetinu; iz njega su izali neki zvuci, ne ba rijei, neto vie nalik potmulim kricima ili cviljenju, a potom se mnotvo razmaknulo da ga propusti i on je, sa sestrama koje su ga pridravajui ga za ruke vodile kui, prolazio kroz gomilu ne gledajui ni u koga, dok je svijet oko njega i dalje bio nepokretan i tih, ba poput moga sina, kako su mi rekli, koji je takoer bio nepokretan i tih, a zatim je Lazar briznuo u pla.Isprva su primijetili samo suze, ali zatim se taj pla sve vie pretvarao u zavijanje koje je, dok su ga sestre praene tihom svjetinom njeno vodile puteljkom prema kui, postajalo sve glasnije i sve uasnije. Kad su stigli pred kuni prag, jedva da je vie mogao hodati. Ieznuli su unutra zatvorivi kapke da ih tite od arkog sunca i vie se nisu pojavljivali toga dana, iako ih je mnotvo ekalo sat za satom, ak i nakon sumraka, a neki ak i cijelu no, pa sve do zore.

*

Tih prvih dana u Kani je vladalo neobino ozraje. Primijetila sam da su trgovci na tandovima imali vie izloenih proizvoda nego ikada, ne samo hranu i odjeu, ve i kuhinjske potreptine i lokote za vrata. Osim toga, prodavali su i ivotinje, primjerice majmune i umske ptice, prekrasna stvorenja crvene, ute i plave boje i sjaja kakav nikada dotad nisam vidjela, a oko kojih su se skupljale gomile znatieljnika i zurile u njih u udu. Mogla se primijetiti svojevrsna lakoa koja je okruivala te trgovce i prolaznike na ulicama kojima kao da je s plea skinuto kakvo breme, sa svih strana uli su se uzvici i dozivanje, a na uglovima ulica ljudi bi znali prasnuti u smijeh.Na trnici u Jeruzalemu, kamo sam odlazila prije nego to sam se udala, ak je i za sajmenih dana vladala uvijek neka ozbiljnost, osjeaj da ondje posluju ozbiljni ljudi ili da se s dunim dostojanstvom pripremaju za abat. Ali Kanom se kovitlala praina i odjekivao zvuk glasova, uo se vragolasti, neobuzdani smijeh mladia, sa svih strana dopiralo je zvidanje i zvidukanje. im smo se moja sestrina Miriam i ja povukle u kuu, ispriala mi je to se dogodilo Lazaru i kako sada vie nitko ne prolazi kraj kue u kojoj su ivjeli on i njegova sestra, ve prelaze na drugu stranu ulice, i kako misli da lei u krevetu u zamraenoj sobi i kako je ula da jedva moe gutati vodu ili komadie mekanog kruha umoenog u vodu. Horda je ve nastavila put, a za njom jo vea povorka torbara, prodavaa, vodonoa, gutaa vatre i dobavljaa jeftine hrane. Sve njih divljim arom pratili su dounici vlasti, neki prerueni, ali neki i posve otvoreno, nakon ega bi smjesta pojurili prema Jeruzalemu kako bi onamo stigli prvi s vijeu o nekom novom izgredu, novom udu, novom krenju velikog poretka koji se odravao kako bi se zadovoljilo Rimljane.Miriam je poslala poruku mom sinu da sam u Kani i on je odgovorio da e doi na vjenanje i da e zauzeti mjesto za stolom kraj svoje majke. Tada emo moi razgovarati, pomislila sam. To me smirilo. Zaspala sam i, umorna od putovanja, utonula u dubok san. Poslije sam sluala kako Miriam neprestano iznova pripovijeda o onome to se dogodilo Lazaru. Bila sam sprema suoiti se sa sinom, kao i zadrati ga u nekoj od unutarnjih prostorija Miriamine kue sve dok se ne slegne praina, pozornost ljudi ne zaokupi neka druga novost i mi se neopaeno uspijemo vratiti u Nazaret. No prije vjenanja primijetila sam da ulicama oko Miriamine kue, koje su obino bile mirne nakon to bi pao mrak, odzvanjaju koraci i uju se glasovi. Cijelu no sluala sam mukarce kako prolaze onuda bez straha, smiju se, razgovaraju, dozivaju jedan drugoga, meusobno se zadirkuju, prave da se svaaju, a zatim tre gore-dolje po ulici.Te noi, prije nego to smo poli na spavanje, stigli su posjetitelji koji su gotovo histerino donijeli vijesti o mladenki, o bogatim darovima koje je primila, o tome to e odjenuti za vjenanje. Bilo je mnogo rasprave o mladoenjinoj obitelji i o podjelama u njoj oko rasporeda sveanosti i tradicije. Nisam nita rekla, ali znala sam da su me primijetili i osjeala sam da su neki ljudi doli u kuu samo kako bi me vidjeli ili bili u mojoj nazonosti. im sam mogla, izala sam iz sobe i otila pomoi u kuhinju. Kad sam se vratila s pladnjem da pokupim prazne ae, zastala sam na trenutak na pragu, u sjeni gdje me nitko nije mogao vidjeti, sluajui kako Miriam i neka ena jo jednom ostalima pripovijedaju to se dogodilo Lazaru.Prema neemu to su obje rekle, odjednom sam shvatila da nijedna nije bila ondje kad se to dogodilo. Poslije, ostavi nasamo s Miriam, eljela sam znati je li toga dana osobno bila meu okupljenim mnotvom i ona se nasmijeila i rekla da nije, ali je ula sve pojedinosti od mnogih koji su tome posvjedoili. Ugledavi moj izraz lica, otila je do prozora, zatvorila kapke i rekla tiho:Znam da je Lazar umro. Ni trenutka ne sumnjaj u to. I da je etiri dana bio pokopan. Ne sumnjaj ni u to. A sada je iv i sutra dolazi na vjenanje. Pridodajmo tomu i jo jednu udnovatost: nitko od nas ne zna to slijedi nakon ovoga. Govori se o pobuni protiv Rimljana ili o pobuni protiv uitelja. Neki kau da Rimljani ele svrgnuti uitelje, dok drugi tvrde da iza svega stoje upravo uitelji, ali takoer je mogue da nee biti nikakve pobune ili da e biti jedna protiv svega to smo dosad poznavali, ukljuujui i samu smrt.Ponovila je rijei ukljuujui i samu smrt. Od snage njezinih rijei ostala sam kao ukopana.Ukljuujui i samu smrt, ponovila je. Lazar bi mogao biti tek prvi. Danas je kod kue, iv, a mogu ti se zakleti da je prije tjedan dana bio mrtav. To bi moglo biti ono to smo ekali, zato se ovdje okupilo toliko mnotvo i zato se uju povici mukaraca u noi.

*

Idueg jutra dok smo bile u kuhinji stigle su vijesti da e Marta, Marija i Lazar najprije doi k Miriam, a zatim nas otpratiti na gozbu. Lazar je jo bio slab, rekli su nam, a njegove sestre postale su svjesne koliko ga se ljudi boje. ivi s tajnom koju nitko od nas ne moe pojmiti, rekla je Miriam. Njegov duh imao je vremena ukorijeniti se u drugome svijetu i ljudi se boje onoga to bi im mogao rei, znanja koje bi s njima mogao podijeliti. Njegove sestre ne ele ii same s njim na vjenanje.Pomno sam se odjenula. Dan je bio vru a u unutranjosti kue vladala je tmina. Polako smo se kretale u gustom, vlanom zraku. Miriam i ja zatekle smo se nekoliko puta same u glavnoj prostoriji kue i, iako smo se osjeale nelagodno, nismo se pomakle sa svojih stolaca i nismo progovorile ni rijei. Obje smo bile u iekivanju gostiju. Nekoliko puta kad bismo zaule zvukove razmijenile smo poglede pune zle slutnje i straha. Nijedna od nas nije znala to e se dogoditi kad Marta i Marija dovedu brata u ovu sobu. Kako je vrijeme prolazilo, iekivanje je postajalo sve napetije. Naposljetku, usred sve te nepokretnosti, vruine i mukle tiine zadrijemala sam, a kad sam se probudila Miriam je stajala nada mnom apui: Ovdje su. Napokon su stigli.Sestre su bile ljepe nego to sam ih ikada prije vidjela. Ule su sveano u tu sparnu sobu i prile mi odiui vrstinom, uzvienou, velikim dostojanstvom. Iz njihova dranja i dubine izraza lica kad su se nasmijeile dalo se naslutiti da ih je to to su proivjele obiljeilo i izdvojilo od ostalih. Kad su mi prile, shvatila sam da u svojem umu ono to se dogodilo povezuju sa mnom, i da me ele dodirnuti, zagrliti, zahvaliti mi, kao da sam ja imala neke veze s tim to je njihov brat iv.Njihov brat stajao je na pragu, a zatim tiho uao u sobu. Kad je uzdahnuo, svi smo krenuli prema njemu i tada, samo tada, ukazala se prilika, jedina koju sam imala, jedina koju je bilo tko imao da mu postavi to pitanje. Bilo je to zbog polumraka sobe, ustajalog zraka, injenice da smo sve etiri ene i da znamo zadrati za sebe ono o emu ne bismo smjele govoriti. Bilo je to nekoliko sekundi u kojima smo ga mogle upitati o spilji punoj dua u kojoj je prebivao. Je li to bilo mjesto silne, razorne tmine ili je na njemu bilo svjetla? Je li to bilo mjesto budnosti, snova ili dubokog sna? Je li ondje bilo glasova ili je vladala potpuna tiina ili su se mogli uti drugi zvukovi poput kapanja vode, uzdaha ili jeke? Je li ondje sreo nekoga koga poznaje? Je li sreo svoju majku, koju smo svi voljeli? Je li se sjetio nas kad je odlutao na to mjesto? Je li ondje bilo krvi ili boli? Je li to bio krajolik tmurnih, ispranih boja ili crveno prostranstvo s liticama, umama, pustinjama ili maglom koja se nad njima nadvijala? Je li se netko bojao? Bi li se on elio onamo vratiti?Lazar je stajao u zamraenoj sobi, ponovo uzdahnuo, a potom, kao da se neto prelomilo, propustili smo veliku priliku, moda zauvijek. Miriam ga je upitala eli li vode i on je potvrdno kimnuo glavom. Sestre su ga odvele do stolca i on je sjeo posve sam, izdvojen od ostalih. Kao da je posezao duboko u sebe za nekom blagom energijom koja mu je ostavljena i koja ga je odravala budnim kako danju tako i nou, rekle su njegove sestre.Kad smo se zaputili na svadbu, jo uvijek nije progovorio ni rijei. Bilo je teko ne promatrati ga dok je uz pomo sestara hodao kao da mu je duh jo uvijek ispunjen gromoglasnom novou o vlastitoj izuzetnoj smrti, kao pehar do vrha pun slatke vode koja e se svaki trenutak preliti preko ruba. Toliko sam se zanijela promatrajui ga i okreui glavu u stranu da nisam primjeivala ono to se nalazilo preda mnom, sve dok nismo stigli do kue u kojoj se odravala svadbena gozba i sve dok nisam ugledala svjetinu za koju sam znala da nema nikakve veze sa svadbom, i to ne samo torbare i prodavae koje sam vidjela ranije, ve velike skupine mladia koji su vikali i svaali se. Dok smo prilazili kui, mnotvo se razmaknulo da nas propusti; postupno je zavladala tiina. Isprva sam pomislila da je to zbog Lazara kojeg su jo uvijek vodile njegove sestre. A kad sam shvatila da je to i zbog mene, pokajala sam se to sam dola. Nisam znala kako su ti ljudi znali tko sam. Uinilo mi se smijenim da se razmiu da bi me propustili, gotovo poput sna, ali nije bilo smijeno ve zastraujue kad sam u njihovim oima ugledala mjeavinu potovanja i straha, pa sam pogleda uprtog u prainu, kao da sam nitko i nita, polako sa svojim drugovima ula u kuu u kojoj se odravala gozba.Smjesta su me razdvojili od ostalih i odveli prema stolu koji se nalazio u natkrivenom prostoru u sjeni, a zatim me posjeli kraj Marka koji kao da me cijelo vrijeme ondje ekao. Rekao mi je da ne moe ostati, da je preopasno za bilo koga da bude vien u naem drutvu, nakon ega mi je pokazao osobu koja je nehajno stajala kraj ulaza i kraj koje smo vjerojatno proli, iako je uope nisam primijetila.Pogledaj ga, rekao je Marko. On je jedan od dvojice ili trojice koji svako toliko odlaze as idovskim voama, as Rimljanima, za to je i plaen. Vlasnik je maslinika koji se proteu cijelom dolinom i ima mnotvo pomonika, slugu i vrlo raskonu kuu. Rijetko ima razloga naputati Jeruzalem, osim kad posjeuje svoje posjede. To je ovjek bez skrupula. Vrlo je skromna podrijetla, odrastao je u oskudici. Uspio se uzdii iz nje, ali ne zbog svoje pameti, ve zato to zna kako zadaviti ovjeka neujno i ne ostavljajui tragove. Tada su se koristili njime za to, a danas se njime koriste u druge svrhe. On e odluiti o tome to e se dogoditi i njega e sluati. Donijet e odluku bez strasti i ona e biti nemilosrdna. To to je ovdje znai da ste izgubljeni, osim ako ne budete postupali s iznimnim oprezom. Morate se to prije vratiti kui. I ti i tvoj sin. Ti i onaj kojeg najvie nadziru morate se iskrasti odavde jo prije nego to zapone gozba, a ako ga uspije u neto preruiti, tim bolje, ali ne smijete ni s kime razgovarati niti se zaustavljati, a on nee smjeti izai iz kue mjesecima, moda i godinama. To je jedino to vam preostaje.Marko je ustao i pridruio se maloj skupini za drugim stolom, a zatim je nestao i ja sam ostala sjediti sama, svjesna da me s ulaza promatra mukarac koji se doimao premladim, prebezazlenim, gotovo nevinim, mukarac ija upava brada kao da je tek odnedavna prekrivala njegovu tanku eljust i slabu bradu. inio se poput nekoga tko ne moe nikome nauditi, osim moda oima, pogledom koji bi netremice uperio u nekoga ili neto kao da eli upiti cijeli prizor da ga poslije ne bi zaboravio, a zatim ga svratio na neto drugo. No, bio je to ivotinjski pogled, nikakav trag inteligencije nije se dao iitati s njegova lica, ak ni hladnoa, samo neka suzdranost, pasivnost, okrutnost. Na trenutak sam uhvatila njegov pogled, ali sam smjesta pogledala u stranu i neko vrijeme promatrala samo Lazara.A Lazar je, bilo mi je to jasno, umirao. Ako se vratio u ivot, bilo je to samo da ga posljednji put pozdravi. Nije prepoznavao nikoga od nas i jedva da je uspijevao pribliiti au vode usnama dok su ga sestre hranile komadiima kruha umoena u vodu. Kao da je ve pustio korijenje prema zemlji, svoje sestre primjeivao je kao to se primjeuju lica poznanika na trnici ili meu mnotvom. Odisao je nekom nadnaravnom samoom i, ako je uistinu etiri dana bio mrtav i poslije uskrsnuo, posjedovao je znanje za koje mi se inilo da ga je veoma potreslo; okusio je, vidio ili uo neto to ga je ispunilo istom boli i na neki sablastan i neobjanjiv nain utjeralo mu nevjerojatan strah u kosti. To znanje nije ni s kim mogao podijeliti, moda zato to se ono ne moe iskazati rijeima. Kako i bi? Promatrajui ga, znala sam da je, to god ga ondje zaprepastilo, kakvo god znanje ondje stekao, to god ondje vidio ili uo, to bilo neto to je nosio duboko u dui, ba kao to tijelo nosi svoj mrani udio krvi i miia.A zatim se skupila svjetina i jedini put kad sam vidjela takvo to bilo je one godine kad je vladala nestaica kruha i kad bi stigla poiljka u kojoj nikad nije bilo dovoljno za sve, to je znailo da se trebalo probijati kroz gomilu, a sa svih strana neprestano su nadirale nove mase ljudi. Ve sam znala da ono mnotvo koje sam vidjela na ulici nije dolo radi vjenanja. Znala sam zbog koga su ti ljudi doli, a kad se on pojavio uplaio me vie no to me uplailo bilo to od onoga to mi je Marko ispripovijedao.Moj sin pojavio se u raskonoj odjei koju je nosio kao da na nju polae prirodno pravo. Njegova tunika bila je izraena od materijala koji nikad prije nisam vidjela i bila je plave, gotovo ljubiaste boje, kakvu nikad dotad nisam vidjela na mukarcu. inilo se i kao da je narastao, ali bio je to samo privid, zbog naina na koji su se prema njemu ophodili svi oko njega, oni koji su ga pratili, oni koji su doli s njim, a od kojih nitko nije bio odjeven poput njega ili imao njegov sjaj. Trebalo mu je neko vrijeme da prijee s jednog kraja prostorije na drugi, ali sve to vrijeme ni s kim nije razgovarao i inilo se kao da se uope ne zaustavlja.Kad sam ustala da ga zagrlim, inio se drukijim, neobino hladnim i uzvienim i tada mi je sinulo da je to trenutak u kojem trebam neto rei, obratiti mu se apatom prije nego nam se pridrue ostali. Privila sam ga uza sebe.U velikoj si opasnosti, proaptala sam. Nadziru te. Kad ustanem od stola, priekaj nekoliko minuta i poi za mnom, nikome ne govori nita, moramo pobjei odavde, otii u iduih sat vremena. Priekaj da stignu mlada i mladoenja, a onda u ja ustati kao da se elim osvjeiti i to e biti signal. Mora poi za mnom. Ne smije nikome rei da odlazi. Mora poi sam.Odmaknuo se od mene jo i prije nego to sam zavrila.eno, to ja imam s tobom? upitao je, a onda ponovio glasnije tako da ga svi uju:eno, to ja imam s tobom?Ja sam tvoja majka, rekla sam. Ali on je ve poeo razgovarati s drugima, istim onim visokoparnim tonom i u zagonetkama, koristei se neobinim, oholim izrazima kojima je opisivao sebe i svoju zadau na svijetu. ula sam ga kako kae - svuda oko nas pognule su se glave kad je to rekao - ula sam ga kako kae da je Sin Boji.Kad je sjeo, zapitala sam se razmilja li o onomu to sam mu proaptala, trebam li kad stignu mlada i mladoenja ustati od stola i zatim ga priekati, ali postupno, dok smo ekali i dok mu je sve vie ljudi prilazilo dodirnuti ga, i dok se proirio glas o svima onima koji su bili vani, shvatila sam da me uope nije uo. U svem tom uzbuenju nije uo nikoga. Kad su uz sveope klicanje napokon stigli mlada i mladoenja, morala sam odluiti to u uiniti. Odluila sam da u zasad ostati s njim i priekati drugu prigodu; kad se spusti no ili rano ujutro moda ga na trenutak uspijem uhvatiti nasamo i moda e tada moje upozorenje shvatiti ozbiljno. Kad sam ga ponovo pogledala, postalo mi je jasno koliko u mu se uiniti neupuenom, glupavom, poniznom i krivo obavijetenom krenem li ga upozoravati kao da o svemu tome znam vie od njega. Poeljela sam da Marko nije otiao, ali kad sam pogledala prema ulazu vidjela sam i zato je to uinio - onaj mukarac, davitelj, stajao je ondje s dvojicom ili trojicom mukaraca koji su izgledali snaniji od njega i upirao prstom u ljude u gomili. U tom trenutku ponovo je uhvatio moj pogled, to me uplailo vie od onih rijei o Sinu Bojem: tada sam shvatila da nisam propustila prigodu da odvedem sina odande, shvatila sam da takvu prigodu zapravo nikad nisam ni imala i da smo svi zajedno osueni na propast.Nisam pojela mnogo, ak se i ne sjeam hrane. Iako smo moj sin i ja sjedili jedno pokraj drugoga vie od dva sata, nismo progovorili ni rijei. Sad se to ini udnim, ali nije bilo niega udnog u naoj utnji. Ozraje je bilo toliko napeto i toliko je bio snaan osjeaj histerije oko nas sa svom tom vikom koja je dopirala izvana da bi obian razgovor dvoje ljudi bio poput mrvica na podu. Ba kao to je Lazar odisao smru koja je kao neprobojni ogrta prekrila svaki vid njegova bia, oko moga sina osjealo se strujanje ivota, poput vedra neba za vjetrovita dana ili kronji ispunjenih zrelim, neobranim plodovima, svojevrsna nesvjesna energija, dareljivost. Bio je toliko daleko od djeteta kojeg sam se sjeala ili djeaka koji kao da je bio najsretniji ujutro kad bih dola razgovarati s njime. Tada je bio lijep, njean i pun potreba. Sada nije bilo nieg njenog u njemu, bio je olienje mukosti, krajnje samopouzdan i sav je blistao, da, blistao je poput svjetla, tako da nije bilo niega o emu smo mogli razgovarati tijekom tih sati, jer bilo bi to kao da razgovarate sa zvijezdama ili punim mjesecom.U jednom trenutku primijetila sam da je jo vie ljudi ulo na gozbu i da je sva njihova pozornost usmjerena na na stol, a ne na onaj za kojim su sjedili mlada i mladoenja. Primijetila sam kako Marta i Marija izvode Lazara pridravajui ga, gotovo ga nosei, kao i to da je davitelj jo uvijek bio ondje, ali sam pazila da ne uhvatim njegov pogled. A onda je netko povikao kako je nestalo vina i mnogi su tada prili naem stolu; bili su to isti oni ljudi koji su tek uli i na njima se vidjelo svojevrsno sirovo uzbuenje, izrazi njihovih lica bili su moleivi i puni povjerenja, a u njihovim glasovima osjeao se prizvuk blage histerije. Jo ih je vie poelo vikati da je nestalo vina, a neki od njih su gledali u mene kao da ja tu mogu neto uiniti. Izdrala sam njihove poglede, a kad su njihovi uzvici postali glasniji, pretvarala sam se da ih ne ujem. Moda sam otpila nekoliko gutljaja, ali bilo mi je posve svejedno ima li jo vina ili nema. Pitala sam se nije li to nestalo vina onima koji su stajali pred naim stolom. Ali moj sin je ustao i obratio se onima oko njega zatraivi da mu donesu est kamenih posuda punih vode. Bilo je udno koliko su brzo donijeli te posude u prostoriju. Ne znam je li svaka od njih sadravala vodu ili vino, u prvoj je zasigurno bila voda, ali u svoj toj buci i strci nitko nije znao to se dogodilo sve dok nisu poeli vikati kako je pretvorio vodu u vino. Zamolili su mladoenju i mladenkina oca da kuaju novo vino jer je netko izjavio da je udno i neuobiajeno da je domain sve do tada uvao svoje najbolje vino. Zatim se prolomilo sveope klicanje i svi nazoni na svadbi zapljeskali su.Nitko, meutim, nije primijetio kako ja nisam klicala. Ali u svoj toj buci oko nas, i mene su nekako ukljuili u to kao da je moja nazonost bilo kako pomogla da se voda pretvori u vino. Kad je klicanje zamrlo i veina ljudi se vratila na svoje mjesto, odluila sam da u mu se ponovo obratiti. Rekla sam mu isto to i proli put, ali sad sam svojim rijeima pokuala dati prizvuk prijeke nude. U velikoj si opasnosti, zaustila sam, ali sam smjesta uvidjela da je to uzaludno i bez razmiljanja ustala kao da je moj odlazak tek usputan i kao da u se uskoro vratiti, otila sa svadbe i vratila se u Miriaminu kuu. Uzela sam svoje stvari i krenula natrag u Nazaret.Tada sam pomislila kako je najgore od svega to to, kad sam dola do mjesta s kojeg se konvoj trebao vratiti kui, ondje nisam zatekla nikoga. Nisam se imala kome obratiti niti sam se imala kamo skloniti. Bilo je to jedino mjesto za koje sam znala pa sam odluila priekati, iako je sunce pripeklo. Nakon nekog vremena nastavila sam ekati u hladu malog, tanahnog stabla, ali mi ni ono nije bilo od velike pomoi kad je poela kia. Nebo je bilo toliko plavo, a dan toliko vru; promjena koja je slijedila bila je nagla i otra. Pljusnula je kia i zapuhao je vjetar. Nigdje nije bilo pravog zaklona. Uinila sam to sam mogla. Zamotala sam se i uurila pod stablom. ekala sam i polako su poeli pristizati i ostali, a za to vrijeme kia i dalje nije jenjavala i ula se grmljavina. Rekli su da e konvoja biti i da se jedino ondje moglo ekati. Ostala sam ondje, prokisla od kie, jer nisam imala drugog izbora. Imala sam neto suhe odjee u torbi i nadala sam se da u se moi presvui kad prestane kiiti. Znala sam da u ekati cijelu no. Neki ovjek prodavao je hranu pa nisam ostala gladna. Postupno sam se smirila, presvukla odjeu i vjerojatno na neko vrijeme zaspala, a zatim me probudila buka, glasanje ivotinja i glasovi drugih putnika. Krenuli smo na put sat prije zore. Nisam znala to u uiniti kad stignem kui, ali kad smo krenuli na put inilo mi se da nemam drugog izbora. Ali taj izbor postojao je jo od onog trenutka kad sam ustala od stola - mogla sam se vratiti.Nekoliko puta tijekom putovanja zamiljala sam da se okreem, molim ih da stanu, a zatim ekam, ekam idui konvoj koji bi me odveo natrag onamo odakle sam pobjegla. Zato? to bih ja ondje? Moda sam htjela biti ondje samo zato da vidim ono to su i drugi vidjeli. Moda sam samo htjela biti u blizini, ako bi mi to dopustili. Ne bih nita pitala. Samo sam eljela promatrati. Znati. Tada to jo nisam uobliila u rijei. Ali kad smo krenuli na put, prepustila sam se tom osjeaju. Putovali smo neko vrijeme, a onda sam shvatila da u morati donijeti odluku. Na jednoj od postaja u daljini ugledala sam konvoj koji me mogao odvesti natrag, ali promatrajui ga kako se pribliava, odluila sam da se neu obratiti nikome u njemu. Nastavit u put kui onako kako sam ga i zapoela.

*

Mislila sam da e sve biti mirno kad se vratim i da e me ostaviti na miru. Koliko god sam mogla, izbacila sam iz sjeanja ono to sam vidjela i ula. Provodila sam dane bezbrino: svako jutro bih se pomolila i jednom dnevno izala iz kue da donesem vodu, nahranim ivotinje i pobrinem se za vrt i drvee, a svakih nekoliko dana pobrinula bih se da imam dovoljno drva za potpaljivanje i ogrjev. Ali nije mi trebalo mnogo. Po danu bih sjedila sama u sjenovitim dijelovima kue. Nisam otvarala vrata posjetiteljima. Nisam odgovorila ak ni kad su trojica starjeina nekoliko puta zazvala moje ime glasno lupajui po vratima. A kad bi pao mrak, leala bih u krevetu i ponekad zaspala. Unato samoi, postupno sam shvatila da je kua obiljeena i da me promatraju dok se brinem o kozama ili hranim kokoi. Kad bih odlazila po vodu, ljudi bi se razmicali, proputali me da proem sa svojim kragom i ne bi progovorili ni rijei sve dok im ne bih okrenula lea i krenula natrag kui. Kad bih se uuljala u sinagogu, ene bi se razmaknule da me propuste, ali bile su dovoljno oprezne da ne sjedaju blizu mene. Ipak, nekolicina ena je razgovaralo sa mnom, pa su i do mene doprle neke vijesti. Bilo je to neobino razdoblje tijekom kojega sam, kad god bi se pojavile takve nepozvane misli, pokuavala ne razmiljati, matati, sanjati, pa ak ni prisjeati se vremena u kojem se bespomono dojene pretvorilo u djeaka sa svim njegovim strahovima, nesigurnostima i sitnim okrutnostima, a potom u mladia s vlastitim rijeima, mislima i skrivenim osjeajima.A zatim je vrijeme stvorilo mukarca koji je sjedio kraj mene na svadbi u Kani, mukarca koji nije obraao pozornost na mene niti sluao bilo koga, mukarca punog moi, moi koja kao da se nije obazirala na godine kad su mu trebale moje dojke zbog mlijeka, moja ruka da ga pridrava dok je uio hodati, moj glas da ga uljuljka u san.Najudnije u svemu bilo je to to sam ga zbog te moi kojom je zraio voljela i eljela zatititi jo vie nego onda kada je nije imao. Ne elim rei da sam je prozrela ili da nisam vjerovala u nju. Takoer ne elim rei da sam u njemu jo uvijek vidjela dijete. Ne, vidjela sam pravu, istinski utjelovljenu mo. Vidjela sam neto to naizgled nije imalo prolosti, neto to je naizgled dolo niotkuda, neto to sam, bilo u snovima ili najavi, pokuavala zatititi i prema emu sam osjeala nepokolebljivu ljubav. Bila je to ljubav prema njemu, to god da je postao. Mislim da uglavnom nisam sluala to to ljudi govore, ali vjerojatno sam na ulici ili kod zdenca ula da su njegovi sljedbenici isplovili na nekom brodu. Isplovili su u vrijeme kad je moj sin nestao u planinama, kad nije elio biti meu svojim sljedbenicima, kad je pobjegao, ali ne sa mnom kao to sam ga molila, ve sam, jer je i on vjerojatno primijetio znakove opasnosti. Njegovi sljedbenici, reeno mi je, isplovili su starim brodom na more i, iz nekih svojih razloga, zaputili se u Kapernaum. Bilo je mrano i more se poelo dizati jer je iznenada zapuhao vjetar koji je nosio prekrcani brod amo-tamo i za to vrijeme ga punio vodom pa su njegovi sljedbenici pomislili kako e se utopiti. Tada im se, rekli su mi, na mjeseini pojavio on i, barem su tako promrmljali moji susjedi, zakoraio po vodi kao da je suho, ravno tlo. Svojom moi smirio je valove. inio je ono to nitko drugi nije mogao. Sigurno je bilo jo takvih pria, moda sam ovu ula tek djelomino, moda se dogodilo neto drugo, moda uope nije bilo vjetra, a moda ga je on smirio. Ne znam. Ne razmiljam o tome.Znam da mi je jednoga dana dok sam stajala kraj zdenca prila neka ena i rekla da bi on mogao okonati svijet kad bi tako htio ili uiniti da sve naraste dvostruko vee nego to jest i ja sam se okrenula ne napunivi krag vodom, vratila kui i nisam iz nje izlazila sve do iduega dana. ivjela sam u izmaglici iekivanja i dalje pokuavajui ne razmiljati niti se sjeati. Kretala sam se tiho unutar etiri zida kue ili po vrtu ili u polju. Trebalo mi je vrlo malo hrane. Ponekad bi netko od susjeda objesio neto hrane na kuku na bonom zidu i kad bi pao mrak ja bih je pokupila. Jednoga dana, kad je neki mukarac pokucao glasnije i ustrajnije nego obino, a odmah zatim poeo i vikati, zaula sam susjede koji su se okupili na ulici govorei mu kako nema nikoga unutra. Kad ih je on upitao nije li to kua mojega sina i ne ivim li i ja unutar ta etiri zida, susjedi su mu odgovorili da je to istina, ali da je kua sada prazna, zakljuana i da joj ve neko vrijeme nitko ne prilazi. Sluala sam sve to s druge strane vrata ne usuujui se disati kako sluajno ne bih ispustila neki zvuk.ekala sam i tjedni su prolazili. Ponekad bi do mene doprle neke vijesti. Znala sam da nije ponovo otiao u planine, kao i to da je Lazar ne samo jo uvijek bio iv, ve i da je bio tema gorljivih rasprava na svakom uglu, kraj svakog zdenca, gdje god bi se okupljali ljudi. Znala sam da su se ljudi sada skupljali pred Lazarovom kuom ne bi li ga na trenutak ugledali jer im vie nije ulijevao nimalo straha. Za one koji su se ondje okupljali i ogovarali bilo je to veselo razdoblje ispunjeno glasinama, svjeim vijestima i priama, kako onim istinitima, tako i onima potpuno pretjeranima. Uglavnom sam ivjela u tiini, ali se ta okrutnost koja se osjeala u zraku, istom onom zraku u kojem je mrtvac uskrsnuo, voda se pretvorila u vino, a ovjek koji je hodao po vodi smirio morske valove, taj nemir u svijetu poput izmaglice ili vlage uvukao u dvije ili tri prostorije u kojima sam stanovala.

*

Kad je stigao Marko, ve sam ga oekivala. Neko vrijeme je kucao, a zatim sam ga ula kako pita susjeda gdje sam. Otvorila sam mu vrata. Poele su se skupljati sjene, ali nisam upalila svjetiljku; nisam je palila ve vie od mjesec dana. Ponudila sam mu da sjedne za stol, a potom i malo vode i voa. Rekla sam mu da mi kae sve to zna. Rekao mi je da mi moe rei samo jedno i da se pripremim za ono najgore. Rekao je da su donijeli odluku o tome to e poduzeti. Na trenutak je zastao i ja sam pomislila kako e moj sin biti prognan ili e mu zabraniti da se pojavljuje ili govori u javnosti. Potom sam ustala i iz nekog razloga, moda zato da ne ujem ono to e rei, zaputila se prema vratima kao da u izai iz kue. Ali nisam uspjela stii onamo na vrijeme. Nastavio je vrsto i odluno.Raspet e ga, rekao je.Okrenula sam se prema njemu i iz toga to je izrekao shvatila da postoji samo jedno pitanje koje mu mogu uputiti.Kada?Uskoro, rekao je. Previe se pribliio sreditu moi, a sad ima jo i vie sljedbenika. Vlasti znaju gdje je i u svakom ga trenutku mogu uhvatiti.Zatim sam ga upitala neto budalasto, ali morala sam ga to pitati.Moe li se to bilo kako sprijeiti?Ne, rekao je. Mora otii odavde im svane. Doi e ovamo traiti njegove sljedbenike.Ali ja nisam njegov sljedbenik, rekla sam.Mora mi vjerovati kad ti kaem da e doi po tebe. Mora otii.Jo uvijek stojei, upitala sam ga to e on uiniti.Sada u otii, ali mogu ti dati adresu u Jeruzalemu na kojoj e biti sigurna.Na kojoj u biti sigurna? upitala sam.Zasad e biti sigurna u Jeruzalemu.Gdje je moj sin?U blizini Jeruzalema. Izabrali su mjesto raspea. Bit e to u blizini grada. Ako za njega postoji bilo kakva nada, onda e to biti ondje, ali rekli su mi kako ve odavna nema nade. ekaju ga.Jednom sam vidjela raspee kad su Rimljani raspeli jednoga od svojih. Bilo je to izdaleka i sjeam se kako sam pomislila da je to najgnusnija i najstranija slika koju je stvorio ljudski um. Takoer se sjeam kako sam pomislila da sam stara i da bih radije umrla nego ponovo vidjela takvo to. Taj prizor urezao mi se u pamenje, uvijek bih iznova zadrhtala kad bih ga se sjetila i potom sam morala misliti na neto drugo kako bih iz sjeanja izbrisala tako neto uasno i neopisivo okrutno. Ali nisam znala kako tono umiru rtve raspea ni koliko to traje, probadaju li ih kopljima, mue li ih dok ondje vise ili je ono to ih naposljetku dokraji ueglo sunce. Od svega o emu sam razmiljala u ivotu nita nije moglo biti udaljenije od moga bia. To nije imalo nikakve veze sa mnom, vjerovala sam da nikada vie neu morati posvjedoiti neem slinom, da se vie nikada neu ni pribliiti takvome mjestu. Zatekla sam se kako pitam Marka koliko traje raspee, kao da je rije o neemu neoekivanom, ali istodobno i veoma obinom. Odgovorio je: Moda danima, a moda i satima, sve ovisi.O emu? upitala sam.Nemoj me to pitati, rekao je. Bolje me nemoj to pitati.Potom je otiao, prije toga se ispriavi kako ne moe putovati sa mnom jer, ako i bude mogue neto uiniti, najbolje je da ga se to manje povezuje sa mnom. Savjetovao me da se ogrnem ogrtaem, kreem oprezno i tijekom putovanja obratim pozornost na to prati li me netko. Kad je krenuo prema vratima, zamolila sam ga da prieka trenutak. Neto u njegovoj ustrini, u gotovo poslovnom nainu na koji se odnosio prema svemu, duboko me uznemiravalo.Kako zna sve to? upitala sam ga.Imam dounike, rekao je sveano, gotovo ponosno. Ljude na poloajima.I sve je odlueno? upitala sam ga.Kimnuo je. Imala sam osjeaj da bi svako pitanje koje bih mu nakon toga postavila ili sve to bih nakon toga rekla izgubilo smisao. ekao je kraj vrata da vidi elim li jo to rei.Hou li ga zatei u Jeruzalemu? upitala sam.Na adresi koju sam ti dao, odvratio je, rei e ti vie nego to ja znam.U tom trenutku gotovo sam ga upitala zato bih vjerovala nekome tko zna vie od njega, ali samo sam ga promatrala dok je tako oklijevao pred vratima i ak u tim posljednjim sekundama prije nego to je napokon otiao pomislila sam da sigurno postoji neto to bih ga mogla upitati ili mu rei. Neto. Ali nisam znala to. A zatim je otiao i, moda zato to toliko dugo nitko nije dolazio u ovu kuu, za sobom ostavio miris iste tjeskobe. to sam vie sjedila sama i razmiljala, postajalo mi je jasnije da iz nekog razloga ne bih trebala otii na adresu koju mi je dao, ve da bih se trebala vratiti u Kanu, pronai Martu i Mariju i njih upitati to da radim.

*

Uinila sam kao to je rekao i ogrnula se ogrtaem. Kad god sam trebala govoriti, govorila bih tiho. Pronala sam konvoj za Kanu, pridruila mu se, odmarala se kad su se i drugi odmarali i pazila da se ne izdvajam previe od ostalih kako bih to manje upadala u oi. Razgovaralo se slobodnije nego prije i govorilo se protiv Rimljana, farizeja, starjeina, protiv samoga Hrama, protiv zakona i poreza. ene su govorile gotovo isto toliko kao i mukarci. Bilo je to kao da je dolo neko novo vrijeme. A onda bi razgovor skrenuo na uda moga sina i njegovih sljedbenika, na to koliko ljudi im se oajniki eli pridruiti ili barem saznati gdje su.Teret nadolazeih dogaaja ve me pritiskao. Ponekad bih, meutim, zaboravila na sve to doputajui mislima da se zadre nad svime i svaime, da bih odmah potom shvatila kako bi ono emu idem u susret svakoga trenutka moglo iskoiti pred mene poput preplaene ivotinje. I doista, dolo je iznenada, poput oka. A zatim se nastavilo polaganije, podmuklije. Ulo mi je u svijest, prodrlo u mene poput otrovne ivotinje koja gmie po tlu. Jedne noi tijekom putovanja odlutala sam van pod nebo osvijetljeno zvijezdama, i na trenutak pomislila kako e te zvijezde prestati sjati, kako e noi odsada biti mranije od mraka, kako e svijet doivjeti veliku promjenu, a onda mi je brzo postalo jasno da e se ta promjena dogoditi samo meni i onim malobrojnima koji me poznaju; jedino emo mi, kad nou pogledamo u nebo, prije svjetla ugledati mrak. Svjetlucanje zvijezda init e nam se lanim, pomislit emo da nam se rugaju ili da ih je poput nas zbunila no, one same izgledat e nam poput kakve starudije koja je zauvijek osuena da ostane ondje gdje jest, a njihovo treperenje poput molbe. Nakon toga bih zaspala i uskoro nije bilo ni trenutka jave ili sna, kao i nijedne moje misli koju nije zaposjelo to emu sam ila u susret.*

Miriam je ve ula glasine i po strahu koji sam joj vidjela u oima kad sam stigla shvatila sam da mi ne eli rei to je tono ula. No, rekla sam joj kako ve sve znam. I kako sam upravo zbog toga i dola. Ali jo uvijek se doimala tjeskobnom. Stajala je nepomino u hodniku ostavivi ulazna vrata pritvorenima i tada sam shvatila da mi eli preprijeiti put, da me ne eli pustiti unutra.to si doznala? upitala sam je.Doznala sam, rekla je, da skupljaju sve njegove prijatelje i sljedbenike.Je li te strah?Ne bi li i tebe bilo?eli li da odem?Nije ni trepnula.Da, elim.Odmah?Potvrdno je kimnula i, tko zna je li to bilo zbog njezina izraza lica, dranja ili neega ime je zraila, ali u tom djeliu sekunde doznala sam vie nego to sam znala prije. Doznala sam da sam suoena s neim istodobno okrutnim i opipljivim, neim mranim i zlim onkraj bilo kakva poimanja. Oekivala sam da e me svakog trenutka netko odvui od tih vrata i da me nakon toga vie nitko nee vidjeti. U tom trenutku sve mi je postalo jasno i gotovo sam ispustila glasni krik, ali bila sam sigurna da bi me Miriam pokuala sprijeiti. Umjesto toga zahvalila sam joj, okrenula se i otila. Znala sam da je vie nikad u ivotu neu vidjeti. Zaputivi se prema Martinoj i Marijinoj kui, bila sam spremna da mi i one okrenu lea.Oekivale su me. Njihov brat leao je u zamraenoj sobi i nije mogao govoriti. San mu je bio isprekidan stenjanjem i krikovima. Marta je rekla da su njegovo urlanje i krici sat prije zore parali srce svima koji bi ih uli. Ispriala sam Marti i Mariji o Markovu posjetu i o tome to se dogodilo u kui moje sestrine Miriam. Rekla sam im da su me vjerojatno drali pod nadzorom i pratili i da sam u svakom trenutku spremna napustiti njihovu kuu. One su mi odvratile kako vjeruju da je i njihova kua pod nadzorom i kako jedna od njih mora ostati kod kue, ali su ve ranije odluile da e me, ako im se obratim za pomo, Marija otpratiti do Jeruzalema kamo emo se zaputiti pod krinkom noi. A ako nas budu pratili, to se moe, pokuat emo smisliti kako da im umaknemo. Potom sam zamijetila neslaganje izmeu dviju sestara kad je Marta rekla kako zna da e mu suditi Pilat i da e prepustiti svjetini da odlui eli li njegovu slobodu, ali budui da su starjeine ve svima izdale naputke, rekla je, to nee znaiti nita. I Rimljani i starjeine ele njegovu smrt, ali ni jedni ni drugi ne usuuju se to javno izrei.S druge strane, Marija je tvrdila da je na pomolu neto potpuno novo, neto zbog ega e takve presude i takva predvianja izgubiti svaki smisao, kao i to da je svijetu kucnuo as i da e dani koji slijede biti njegovi posljednji dani, ali da e oni istodobno za njega oznaiti i novi poetak. Dok je govorila, matala sam o tome da nekamo pobjegnemo, bilo kamo. Matala sam otome da vodim svoga sina kroz svjetinu, krotkog i poniznog, udnovato uplaenog, usporena koraka i pogleda uprta u tlo, bez sljedbenika koji su se razbjeali tko zna kamo. Ali Hram ima svoje ljude na trgu, ustrajala je Marta, ljude kojima su zapovjedili da trae milost za razbojnika Barabu, i ti ljudi e upravo to i uiniti. Moj sin nee biti osloboen.Ve je uhien, rekla je Marta, i sudbina mu je ve zapeaena.Obje su me pogledale ne usuujui se izgovoriti rije koju do tada nismo spominjali.Hoe rei, raspet e ga? upitala sam.Da, rekla je Marta. Tako je.A potom je Marija rekla: Ali to e biti novi poetak.ega? upitala sam.Novog ivota za svijet, odgovorila je.Marta i ja nismo na nju obraale pozornost.Moe li se neto uiniti? upitala sam Martu.Obje su se sada doimale zbunjeno i Marta je pokazala glavom prema sobi u kojoj je leao Lazar.Pitaj moga brata. Moja sestra ima pravo. Primiemo se kraju svijeta, rekla je. Ili se svijet kakav poznajemo primie kraju. Bilo to se moe dogoditi. Mora otii u Jeruzalem.*

Pronale smo prenoite u gradu. Dok smo prolazile kraj ljudi, ili kad bismo ugledale skupine ljudi s kojima nikada neu razmijeniti ni rijei i koje nikada neu upoznati, uinilo mi se neobinim da svi izgledamo isto, ili je barem tako bilo na prvi pogled, da hodamo po istoj zemlji i govorimo istim jezikom, a da u tom trenutku nismo imali nita zajednikog, nitko od njih nije znao kako se osjeam niti ga je bilo to drugo povezivalo sa mnom. Svi oni doimali su se potpuno dalekima, poput stranaca. inilo mi se zapanjujuim da nosim breme koje nitko ne moe smjesta opaziti, da onima koji me ne poznaju vjerojatno izgledam posve normalno, da i dalje sve drim u sebi.Ispostavilo se da emo prenoiti u kui punoj njegovih sljedbenika, onih koji jo nisu bili uhieni, jer je Mariji bilo reeno da me odvede onamo i ona me uvjerila da u ondje biti na sigurnom, iako se meni to nije tako inilo. Upitala sam je kako moe biti sigurna u to, ali ona se samo nasmijeila i rekla da e biti potrebni svjedoci.Kome? upitala sam. Zbog ega?Ne pitaj, rekla je. Mora mi vjerovati.Prve noi vrata je zakljuao jedan od onih koji su godinama prije toga dolazili u nau kuu u Nazaretu. Odmjerio me pogledom hladno i sumnjiavo.Moga sina ve su uhitili i prema njemu su se ophodili kao prema pravome zatvoreniku. Dopustio je da ga uhvate i u satima koje sam provela s njegovim sljedbenicima u toj kui, svi oni kao da su smatrali da je to bilo dio plana za izbavljenje svijeta. Htjela sam ih pitati znai li izbavljenje to da ga nee raspeti, da e biti osloboen, ali svi oni, ukljuujui i Mariju im bi se nala u njihovom drutvu, govorili su u zagonetkama. Znala sam da od njih mogu dobiti izravan odgovor jedino ako im ne postavljam nikakva pitanja. Ponovo sam bila u svijetu budala, nezadovoljnika, mucavaca, ljudi koji su patili od nervoznih tikova, i svi oni sada su bili histerini i ostajali bi bez daha gotovo i prije nego to bi progovorili. A unutar tih skupina primijetila sam da su se ti mukarci na osnovi razliitih stupnjeva hijerarhije dijelili na one koji su govorili i na one koji su sluali ili, na primjer, na one ija je nazonost izazivala tiinu, na one koji su sjedili na elu stola i na one koji su otvoreno ignorirali mene i moju druicu te traili hranu od ostalih ena koje su bezglavo jurile iz sobe i natrag poput pogrbljenih i poslunih ivotinja.

*Idueg dana svi smo napustili kuu. Mariju i mene povjerili su jednome od mukaraca, onom koji jo uvijek dolazi ovamo. Rekao nam je da cijelo vrijeme budemo uz njega i da ni s kim ne razgovaramo. Hodali smo uskim uliicama sve dok nismo stigli do golemog otvorenog prostora ispunjenog ljudima.Svi ovi ljudi, rekao nam je na zatitnik, nalaze se na platnom spisku Hrama. Svi oni doli su ovamo da, kad za to doe trenutak, zatrae slobodu za razbojnika. Pilat to zna, Hram je svjestan da e uspjeti u svome naumu, a moda su ak obavijestili i razbojnika. To je poetak naega iskupljenja, velianstvena nova zora za ovaj svijet. Sve je to ve zapisano, ba kao to su more i kopno ucrtani na zemljovid.Kad je dovrio reenicu ve sam se umorila od hodanja jer me uljala jedna sandala. Zatvorivi oi i sluajui ga, primijetila sam neto u tonu njegova glasa; uinio mi se kao netko tko isprva nije vjerovao u to to govori, ali je ponovivi to mnogo puta naposljetku ne samo povjerovao u to, ve mu se to svaki put inilo sve istinitijim i sve dojmljivijim.Bilo je teko povjerovati da je sve na trgu bilo unaprijed dogovoreno, ali ondje je vladalo drugaije ozraje nego na ulicama Kane ili na samoj svadbi - nije bilo iznenadnih povika ili promjena raspoloenja, nije izgledalo kao da su se ondje okupili ljudi proeti strau. Mnogi od njih bili su stariji i dolazili su u manjim skupinama. Nije se inilo da nas je itko od njih prepoznao, ali smo Marija i ja ipak stajale u sjeni pokuavajui ostaviti dojam kao da je bilo potpuno normalno to smo ondje, kao da smo i mi zajedno s naim zatitnikom dio toga dogovora.Isprva nisam ula to se govorilo s balkona zgrade na drugoj strani trga, a bilo je teko i bilo to jasno razabrati. Morali smo izai iz sjene na sunce i nakon toga se progurati kroz gomilu. Svi oko nas mrmljali su Pilatovo ime, a on je vikao sve glasnije.Kakvu tubu iznosite protiv ovoga ovjeka?Svjetina mu je uglas odgovorila:Kad on ne bi bio zloinac, ne bismo ga predali tebi.Propustila sam sljedei trenutak jer me netko gurnuo u stranu i jer je amor oko nas bio prejak, ali Marija je sve ula i prenijela mi. Pilat je zatraio od svjetine da preuzme zatvorenika i sudi mu prema idovskom zakonu.Pilat je jo uvijek stajao na balkonu, a uz njega, sa svake strane, stajala su dvojica slubenika. Sad sam i ja ula odgovor svjetine jer je dolazio u reskim tonovima.Nama nije doputeno nikoga pogubiti, odgovorili su, i po tome kako su to uinili bilo je jasno da je sve to, svaki trenutak kojem smo svjedoili, uistinu bio unaprijed dogovoren. Nisam znala da je takvo to mogue. Potom je Pilat nestao i meu onima oko nas osjetilo se novo uzbuenje, amor i mrmljanje su prestali i neto novo osjealo se u zraku dok smo svi zajedno zurili prema balkonu. Osjetila sam e za krvlju meu svjetinom. Vidjela sam je na licima ljudi, u njihovim razjapljenim eljustima, u njihovim oima koje su sjale od uzbuenja. Lica nekih od njih odisala su mranom prazninom koju su htjeli ispuniti nemilosrdnou, bolom i neijim jecajima. Sad kad su dobili doputenje za njega, mogao ih je zadovoljiti samo neki in okrutnosti. Gomila koja je isprva inila ono to joj je bilo reeno pretvorila se u rulju koja je zahtijevala neku silnu zadovoljtinu koju su joj mogli pruiti samo neiji bolni krikovi, rastrgano meso i slomljene kosti.Kako je vrijeme prolazilo, primijetila sam kako se ta glad iri poput kakve poasti, sve dok mi se nije uinilo da je obuzela sve koji su bili ondje nazoni, ba kao to se krv koja dolazi iz srca neumoljivo iri u svaki dio tijela.Kad se vratio Pilat, sasluali su ga, ali ono to im je rekao nije nita promijenilo.Ja ne nalazim u njemu nikakve krivice, rekao je. A u vas je obiaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoete li dakle da vam pustim kralja idovskoga?Svjetina je bila spremna. Povikali su: Ne toga, nego Barabu! Zatim su doveli Barabu razbojnika i oslobodili ga uz gromoglasno odobravanje svjetine. A onda se odnekud zauo krik i ljudi koji su stajali sprijeda mogli su vidjeti neto to mi nismo, meu svjetinom je zavladala pomutnja, ljudi kao da su izgubili strpljenje, sve vie ih je poelo pritjecati na trg, tako da vie nismo stajali sa strane ve blie sredini, pokuavajui se drati zajedno, bez rijei, trudei se da ostanemo nezamijeeni. Svi su bili potpuno usredotoeni na balkon; znali su to e se uskoro dogoditi i ekali su tu svoju veliku zadovoljtinu.A zatim se dogodilo to to su ekali i meu okupljenima se zauo uzdah, prije svega uzdah zadovoljstva, ali i zgraanja i svojevrsne nelagode, to je polako preraslo u jo veu e za krvlju, pa se taj uzdah naposljetku pretvorio u klicanje, povike i zvidanje jer se u tom trenutku, okrvavljena lica i s vijencem od trnja koji su mu nabili na glavu, na balkonu pojavio moj sin ogrnut grimiznim kraljevskim platem koji mu je visio s ramena tako da sam shvatila da su mu ruke bile vezane na leima. Svuda oko njega bili su vojnici. Svjetina se poela grohotom smijati kad su ga vojnici stali gurati po balkonu. Po tome kako je reagirao na to guranje, naslutila sam da se moralo dogoditi neto zbog ega je oslabio. Kad se Pilat ponovo obratio masi, ona ga je poela prekidati, ali je on traio da ga sasluaju.Evo ovjeka! rekao je.Primijetila sam da su sveeniki glavari koji su stajali sprijeda i posvuda u masi poeli poticati ljudi da viu: Raspni ga, raspni ga. Pilat je jo jednom zatraio tiinu. Priao je blie mome sinu i pridrao ga da ga vojnici ne bi gurali. Obratio se sveenikom glavaru rekavi:Uzmite ga vi i raspnite jer ja na njemu ne nalazim krivice.Jedan od sveenikih glavara uzviknuo je:Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Bojim.Pilat se tada jo jednom povukao unutra naredivi da mu dovedu zatvorenika. Kad se okrenuo, primijetila sam - jasno sam vidjela njegovo lice da je pogledao prema svjetini sa strahom i zbunjenou. Iako se u tom trenutku inilo da Pilat moda razmilja o tome da ga pusti, sada shvaam da sam bila jedina u kojoj je klijala ta nada. Svi ostali znali su da se dogaa neto od presudne vanosti za budunost, da u tom trenutku nita nije bilo vano osim da ga se ubije. Kad su se, stoga, vratili i kad je Pilat povikao Evo kralja vaega!, rulja se samo razbjesnila. Sa svih strana zauli su se povici Ukloni! Ukloni! Raspni ga!, kao da bi im te rijei, kad bi ih se sprovelo u djelo, donijele bezgranino veselje, zadovoljstvo te osjeaj obilja i ispunjenosti. Kad je Pilat ponovo zagrmio Zar kralja vaega da razapnem?, doimalo se kao da je bacio kost psu. Bilo je oito da je sve to bila igra kad su odvratili Mi nemamo kralja osim cara! Zatim ga je Pilat predao svjetini koja je bila potpuno pripravna na to; svatko od njih osobno bi pomogao organizirati muenje da su ga kojim sluajem to zamolili. Polako i mukotrpno probili smo se u stranu, a iza nas stvorila se skupina mukaraca koji su vikali i meusobno se pozdravljali i ja sam imala osjeaj kao da je njihova krv bila puna otrova, otrova koji se izluivao kroz povienu energiju, strku, smijeh i izvikivanje uputa dok su predvodili turobnu povorku koja je krenula na brdo s druge strane zidina.Dok smo se probijali prema elu povorke pazei da se ne razdvojimo, svatko od nas na svoj nain vjerojatno je bio nalik ostalima, vjerojatno smo se i mi inili gladnima uzbuenja usred uzviene dunosti koja je upravo bila u tijeku, a to je da se onaj koji se proglasio kraljem najprije javno izvrgne ruglu i ponizi, a potom da ga ostave na tom breuljku da na oigled svih umre bolnom smru. Ali najudnije od svega bilo je to to se injenica da su me uljale sandale koje nisu bile stvorene za takvu vrevu i vruinu nadvila nad moj um kao da mi eli odvratiti pozornost od onoga to se oko mene uis