Časopis Status 17 WEB

5/19/2018 asopis Status 17 WEB

1/272


2/272

magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

broj 17, proljee 2014.

Mostar


3/272

STATUS magazin za politiku kulturu i drutvena pitanjabroj 17, proljee 2014.

Nakladnik: Udruga graana Dijalog Mostar, Franjevaka 16, 88000 MostarE-pota nakladnika:[email protected]

Urednik broja:Dejan VanjekUrednitvo: Josip Blaevi,Alen Kristi, Milan Sitarski, Dejan Vanjek, Ivan Vukoja

E-pota urednitva:[email protected] adresa: www.status.ba

Grafiko oblikovanje:www.CAKUMPAKUM.netTisak: Grafotisak, Grude

ISSN: 1512 8679

OBJAVLJIVANJEOVOGABROJAFINANCIJSKIOMOGUILA

LANCIOBJAVLJENIUOVOJPUBLIKACIJINEPREDSTAVLJAJUSTAVOVEDONATORA.

VLADA REPUBLIKE HRVATSKEDRAVNI URED ZA HRVATE IZVAN RH


4/272status, broj 17, proljee 2014.

UVODNIKD V: Federalizam u recentnoj meunarodnoj perspektivi znaaj za BiH ....................................................................4

MISLIOCIJ B: Mistika filozofija Simone Weil (1909.-1943.) ......................................................................................................8SW: Misli ....................................................................................................................................................................................... 15

UVOD U TEMU BROJA

D V: Intervju s Tomasom Fleinerom................................................................................................................................... 28

TEMA BROJA: SUVREMENI FEDERALIZAM TRENDOVI I IZAZOVIDA: Primjenljivost federalizma u ri Lanki .......................................................................................... 32Y G. A: Osvrt na pokus federalizma u Etiopiji ............................................................................................................. 38BA: Komparacija jezine politike u kolama vicarske i Belgije ................................................................. 44MB: Autonomija i arbitrarnost u deformiranom argentinskom fiskalnom federalnom sustavu ............. 54C-AC C: Analiza Ustava Kameruna iz 1996. godine ................................................................................ 60AG: Decentralizacija i rjeavanje sukoba u Afganistanu .............................................................................................. 69NJ: Sporazum na Veliki petak nakon 15 godina: uspjesi, promaaji i nauene lekcije..................................... 75JM: Pogled na devolucijski koncept Kenije ......................................................................................................................... 81SM: Usporedba federacija u suvremenoj Etiopiji i bivoj Jugoslaviji ........................................................................ 87KM: Ouvanje i reforma gornjeg doma radi unapreenja uinkovitosti kanadskog federalizma .................. 93EN: Kontrolna lista uvjeta Arendta Lijpharta za uspjeh federalizma u Ruskoj Federaciji .................................. 99D V: Iskustva iz vicarske: impresije i zanimljivosti iz perspektive BiH .....................................................................105F : Analiza dugotrajnog procesa uvoenja ustavne asimetrinosti ...........................................................................112Z K: Federalizam i devolucija kao pretpostavke demokratizacije u podeljenim drutvima .................................119E S: Savremeni federalizam i Bosna i Hercegovina .................................................................................................130M S: Istorijski primeri rizika primenjivanja kvazifederalnih reenja na Zap. Balkanu i u podunavlju ....... 142

KRITIKE REFLEKSIJEDP: O nekim uznemirujuim aspektima amerike vanjske politike prema Bosni i Hercegovini ............................152

AKTUALIJEMK: Integracija univerziteta izmeu europske ideje i bh. stvarnosti..........................................................................170K-J K: 20 godina Deklaracije o svjetskom etosu:emeljne namjere neko izazovi danas .......................176M L: Avanti diletanti, iliti: je li Bog filozofa stvarno Bog, ili je intertekstualno vorite? ...................................188

DOSSIER: PROSVJEDI U FBiHD V: Pogled s (dovoljne?) distance na fenomen prosvjeda u Federaciji BiH ..............................................................196EH: Dino Abazovi: Rigidni aparat je naet ...............................................................................................................201SA: Game over: ta nam se to deava (u 10 taaka)? .................................................................................................204EE: Nije ovo samo proljee! ..............................................................................................................................................205ZH: vornice radnicima, zemlja seljacima, sva vlast Plenumima (Sovjetima!) ...................................208DK: Kako se svaamo oko Bosne Internet Sevdah Reunion .......................................................................................211IL: Velikobosanski nacionalizam ekstremniji je od bonjakog .........................................................................................215JM: Uvod u Bosansko proljee .............................................................................................................................. 218AP: Steeni korak slobode, ma kako mali bio, nee se lako prepustiti ......................................................................220IL: Asim Mujki: Govor Vesne Pusi spada u 1995. godinu .............................................................................................222NR: Od bh. patriota do veleizdajnika ............................................................................................................................. 224NR: iekova bajka o prosvjedima u BiH ...................................................................................................................... 226

NR: Njihova lasta ne ini nae proljee ..........................................................................................................................228BR: O, revolucionari, nema revolucija!.........................................................................................................................230J: Reakcionarni mediji sabotiraju demonstracije ....................................................................................................233S: U Bosni je veliki kaos situacija je odlina ...............................................................................................................235S IDPI-: Prosvjedi u Federaciji BiH: graanski, socijalni ili neto tree?.............................................................237

UMJETNOST I DRUTVOM B: Rodni tiramisu .................................................................................................................................................................. 242D D: Bosanske piramide: Pseudoarheologija i konstrukcija drutvene zbilje u daytonskoj BiH ..............................245D U: Ki u suvremenim svadbenim proslavama i obiajima ..................................................................................253

PRIKAZI I OSVRTIA K: Desakralizacija crkvenih struktura? ...........................................................................................................................264


5/272

Uvodnik


Federalizam u recentnojmeunarodnoj perspektivi znaaj za BiH

Dejan Vanjek

Federalizam, decentralizacija u svojim razliitim varijantama i specifinostima

dominantni su okviri unutar kojih se trae rjeenja na unutarnje izazove usuvremenim dravama, bilo da je rije o meunacionalnim odnosima, izazovimaupravljanja resursima, inicijativama za samoupravljanjem, efikasnijem vladanju,potrebom za veim stupnjem demokratizacije i ukljuenjem svih drutvenihskupina u drutveno-politike procese, rjeenju statusa manjina itd.

Nakon to je prethodni, 16. broj, uspjeno elaborirao mo-dalitete, mogunosti i smjernice preustroja Federacije,ali i drave BiH, te pruio kritiki osvrt na recentne inicijativekoje su imale za cilj ponuditi konkretne modele (pre)ustrojaFBiH, federalizam, decentralizacija i postkonfliktno upravlja-nje i u ovom broju ostaju konceptualni okvir promiljanja bh.drutveno-politike stvarnosti i odnosa. Zbog teorijskog, alii praktinog znaaja federalizma za unapreenje politikog-administrativnog i openito cjeline drutvenog sustava BiH,Urednitvo je odluilo 17. broj posvetiti federalizmu kao izu-zetno vanoj drutveno-politikoj koncepciji.

Oigledna je potreba da se u bh. javnosti afirmira prvenstvenoznanstveni diskurs federalizma, omogui meunarodna ikomparativna perspektiva, te sljedstveno istrai njegova apli-kativna dimenzija u cilju unapreenja drutveno-politikihodnosa u Bosni i Hercegovini. Pored razmatranja temeljnihnaela federalizma i decentralizacije, te njihove uloge u rje-avanju konflikta, odluili smo itaocima ponuditi uvid uneke od relevantnih suvremenih primjena federalnih modelausmjerenih ka rjeavanju sukoba i postkonfliktnoj stabilizacijidrava i njihovih drutava. Navedeno je potrebno zbog inje-nice da se svijet danas suoava s mnotvom nasilnih konfli-kata, pri emu se veina njih odvija unutar dravnih granica,ali i zbog slinih recentnih iskustava u Bosni i Hercegovini.

Zbog svega navedenog i zbog injenice da su federalizam i de-centralizacija mono orue za postizanje i odranje mira, uovom broju dominiraju tekstovi koji tretiraju komparativnei analize sluaja, a koje cijenimo da su zanimljive iz bosan-skohercegovake drutveno-politike perspektive. Sredinjitemat sadri i radove posveene suvremenim federalistikimrjeenjima i njihovim praktinim primjenama, a unutar oveoblasti nedovoljno istraenim pitanjima kao to su pojedinestudije sluaja, asimetrini federalizam, uloga federalizma uzatiti prava i unapreenju pozicije manjina.

Kao i do sada objavljujemo tekstove autora razliitih, opre-

nih filozofsko-politolokih uvjerenja i drutveno-politikihusmjerenja, koji potiu iz razliitih podneblja. Naprosto, plu-ralizam je temeljno naelo koje nas okuplja oko ovog projektai koje, pored ostalog, omoguava vitalnost i trajnost Statusa.Istim naelom rukovodili smo se i u pripremi ovog broja: pri-kupljeni su doprinosi autora raznorodnih profila i svjetona-zora, to neposredno pridonosi bogatstvu sadraja asopisa.Premda je ovaj broj u odnosu na prethodne fokusiran na pi-tanja politolokog tipa i prua uvid u domaa, regionalna alii globalna gibanja, vodili smo rauna o viedimenzionalnostiodnosno ouvanju drugih provjerenih odrednica Statusa, pr-

venstveno mislei na kulturne sadraje koji asopisu daju pro-finjenost, mekou i ljepotu itanja.


6/272

Uvodnik

status, broj 17, proljee 2014.

veinski mainstreamu njihovim matinim sredinama, bilo dasu u njima domicilni ili u procesu naturalizacije.

S tim u vezi imao sam zadovoljstvo i privilegiju razmijenitineposredna iskustva s kolegama iz drugih zemalja u kojimasu federalizam, decentralizacija i postkonfliktnost aktualneteme, tj. ostvariti uvid u njihove, do sada, neobjavljene ra-

dove koje smo kompilirali u okviru sredinjeg temata aso-pisa. Veina kolega je ponudu za prevoenje radova na hr-vatski jezik i publiciranje u Statusu prihvatila sa neskrivenimoduevljenjem; ne zbog potrebe da promoviraju svoj autor-ski potencijal, ve kako bi njihov narativo pitanjima vanimza perspektive njihovih zemalja i zajednica kojima pripadajuimao snaniji meunarodni odjek i dopreo do to veegbroja ljudi. Sa strane urednitva na interes je podjednakosnaan: nastojimo ukazati na to da su federalizam, decen-tralizacija u svojim razliitim varijantama i specifinostimadominantni okviri unutar kojih se trae rjeenja na unutar-nje izazove u suvremenim dravama, bilo da je rije o me-unacionalnim odnosima, izazovima upravljanja resursimainicijativama za samoupravljanjem, efikasnijem vladanjupotrebom za veim stupnjem demokratizacije i ukljuenjemsvih drutvenih skupina u drutveno-politike procese, rje-enju statusa manjina itd.

S tim u vezi pred vama se nalaze radovi autora iz Afgani-stana, ri Lanke, Argentine, Etiopije, Rusije, Kenije, Ka-nade, Velike Britanije, Kameruna, vicarske. u je i inter-

vju sa prof. emeritusom Tomasom Fleinerom koji je dugniz godina bio ravnatelj vicarskog Instituta za federalizamu Fribourgu i dobar je poznavatelj prilika u regiji. Vano jespomenuti i autorske doprinose iz BiH i susjednih drava

Farisa engia, Zorana Krstia, Elmira Sadikovia, MilanaSitarskog i moje malenkosti.

U poglavlju Kritike refleksije moete proitati tekst Dra-ena Pehara pod naslovom O nekim uznemirujuim as-pektima amerike vanjske politike prema Bosni i Hercego-

vini. Jadranka Brni napisala je rad Mistika filozofijaSimone Weil (1909.-1943.), koji donosimo u poglavlju Mi-slioci. Umjetnost i drutvo je poglavlje u kojem smo obja-

vili radove Mirka Boia Rodni tiramisu, Danijela DineBosanske piramide: Pseudoarheologija i konstrukcijadrutvene zbilje u daytonskoj Bosni i Hercegovini te Da-

nijele Ucovi Ki u suvremenim svadbenim proslavamai obiajima. U poglavlju Aktualije moete proitati esejeMile Lasia i Karl-Josefa Kuschela te tekst Midhata Kapeo integraciji univerziteta. U okviru ovoga broja pripremilsmo i Dossier: Prosvjedi u FBiH u kojem smo iz raznih me-dija prenijeli neke najznaajnije tekstove o toj temi. Poredtoga, prilaemo prikaz Meunarodnog teolokog asopisaConcilium posveen reformi Rimske kurije, naeg vie-godinjeg lana Urednitva Alena Kristia. Razlog tomunadasve je injenica da je rije o trenutno vodeoj crkvenopolitikoj temi s opedrutvenim konzekvencama koja euvelike odrediti pontifikat novog Pape, ali i skoriju budu-nost Katolike crkve.

Interdisciplinarnost i multidisciplinarnost koje karakterizi-raju Status podjednako su rezultat opredjeljenja ka uravnote-enom i odmjerenom adresiranju najvidljivih opih, ali i ma-nje vidljivih sektorskih tema iz razliitih oblasti ivota. S timu vezi i u narednom emo periodu nastaviti djelovati uz punopotivanje pluraliteta miljenja rukovodei se naelima inter-nacionalnosti, multi(inter)disciplinarnosti i aktualnosti tema

i sadraja. o znai da pored drutveno-politikih pitanja odnajveeg znaaja za sadanji trenutak i ukupne perspektiveBiH, bilo da je u pitanju pogled iznutra ili izvana, pri konci-piranju svakog broja pazimo i na ouvanje estetsko-kulturo-loke dimenzije asopisa. Nadamo se da emo na ovaj nainsauvati stare, ali stei i nove itatelje iz brojnih oblasti poli-tologe, kulturologe, knjievnike, povjesniare, sociologe, eko-nomiste, filozofe, ostale drutvenjake i humaniste. Posebnapogodnost je to asopis nije komercijalne prirode i moe sebesplatno preuzeti u tiskanom izdanju ili online. Nudimo da-kle besplatan i lako dostupan, no ipak kvalitetan intelektualniproizvod koji ovaj put, pored dobro poznatih prednosti i pre-poznatljivog stila, predstavlja i tekstove autora izvan nama ra-zumljivoga govornog podruja.

U tom je smislu internacionalizacijaposeban novitet u no-vom broju, posebno kada je u pitanju sredinji temat Suvre-meni federalizam trendovi i izazovi. Za ovaj segment pri-kupljeno je i prevedeno vie tekstova autora iz raznih zemaljakoji se bave specifinim pitanjima u vlastitim zemljama, ime

je izbjegnuta i akademska distanca, a tekstovi imaju dodatnuautentinost budui da su ih napisali insideri. Veina inoze-mnih doprinosa sainjena je u okviru priprema za sudjelova-nje na 25. Ljetnjem sveuilitu o federalizmu, decentralizacijii rjeavanju konflikta koje je organizirao Institut za Federa-

lizam u Fribourgu, vicarska, 6-25. 9. 2013. godine. Kao je-dan od sudionika ljetnjeg sveuilita mogao sam se uvjeriti unjegovu ozbiljnost u pogledu intenziteta, interaktivnosti, sa-drajne relevantnosti, zanimljivosti i orijentiranosti ka aktiv-nom sudjelovanju. Boravak u tako inspirativnom okruenju,bez imalo pretjerivanja, daje prostora konstataciji da je rijeo akademskom dogaaju formata koji se moe pozicionirati usam edukativni vrh oblasti federalizma, decentralizacije i pos-tkonfliktnog upravljanja.

Kolege sudionici ljetnjeg sveuilita bili su mahom mlaiprofesionalci i studenti doktorskih studija iznimno zaintere-

sirani da drugima razotkriju specifine probleme u vlastitimzemljama i ponude svoje vienje moguih rjeenja, ali i danaue neto novo o drugim zemljama sa identinim ili sli-nim potekoama. Veinu je njih motivirao neposredni aka-demski interes za koncepciju federalizma, vicarski model iliposebnosti ureenja drugih federativnih zemalja. Meutim,znaajan je broj i onih koji su lanovi odreene manjinske za-

jednice koja nastoji pronai izlaz s margine, kako bi se dru-tveno-politiki pozicionirala sukladno svojim eljama: pribli-avanjem postojeem (razdioba vlasti) ili kreiranjem vlastitogcentra (odreeni vid autonomije). Njihov nastup popraen je

vidljivom potrebom plasmana vlastitoga intelektualnog, ali iemotivnog, izriaja izvan okvira i mogunosti koje im prua


7/272


8/272

MISLIOCI:SIMONE WEIL


9/272

Mislioci: Simone Weil


Mistika filozofija SimoneWeil (1909.-1943.)

Jadranka Brni

Simonina misao u svakom sluaju nas trajno potie da iznova promiljamopitanje legitimnosti politike, demokracije, ljudskih prava, Europe, prisutnostireligije u javnom prostoru, pritom uvijek iznova propitujui sami sebe i djelujui

prema onom to nam se u danom trenutku pokae istinitim

R

Simone Adolphine Weil, roena 3. veljae 1909. u Parizu,u burujskoj obitelji, odrastala je u duhu potpunog agno-sticizma. Hranei se helenskom i francuskom kulturom, sa

svojim idovstvom nije se identificirala. Kao, uostalom, snikojim religijskim ili politikim sustavom. A uz filozofiju,posebice grku, itala je (na sanskrtskom) Bhagavad GituiUpaniade, mitove i legende, knjige iz povijesti, marksizma,tekstove o mahajani i zen budizmu, rasprave o matematici ikvantnoj fizici... to je potpuno zaokupljalo njezinu inteli-genciju bila je misao sama misao koja samu sebe trajno de-konstruira kritikom i ovjerava ivotom. Posebice je cijenilalucidnost kojom je i sama uspijevala itati dubinske obrascerazliitih mislenih struktura. ivei u burna vremena kad

je bilo teko orijentirati se, ona je, zahvaljujui dosljednostivlastite misli, znala jasno razaznavati dogaaje istodobno se

strastveno angairajui u njima.

Odmalena je bila iznimno osjetljiva na tuu nesreu. Jedvada joj je bilo est godina kad se, uvi da vojnicima na Za-padnom frontu manjka eera, odrekla slatkoga. Kao gi-mnazijalka angairala se u radnikom pokretu: trajkala idemonstrirala s radnicima i nezaposlenima, pisala politikeeseje za komunistike asopise. Upisala je studij filozofije naprestinom fakultetu cole Normale. u je bila poznata kaomarksistica i sindikalistica te su ju zvali crvenom djevicom.Njezina godinu starija kolegica sa studija, Simone de Beau-

voir, sjea se kako ju je zatekla na hodniku u gorkom plauuvi vijest da Kinom hara neobuzdana glad. Zaudila se to-

likim suzama, a Simone joj odbrusila: Vidi se da nikad nistebili gladni! (usp. Beauvoir 1958: 123).

Studij je zavrila kao najbolja studentica s nepunih dvadesetdviju godina, ali ju dalja akademska karijera nije privlaila.

Ljeto 1932. provela je u Njemakoj elei razumjeti usponnacizma. U lancima koje je potom pisala predviala je toe se zbitikoju godinu kasnije kada je njemakim komuni-stikim prijateljima zduno pomagala da prebjegnu iz zemlje.

Radila je kao profesorica filozofije u nekolikim gimnazijama.Iako je i sama gorljivo pristajala uz svaku graansku poli-tiku akciju koja bi vodila tomu da se omogui uti one kojisami nisu imali glasa, bila je kritina prema marksizmu, aprema revoluciji sumnjiava. Lav rocki je 1933. bio gost ukui njezinih roditelja pa mu je tom zgodom rekla da komu-nizam moe biti tek jo jedan oblik ugnjetavanja u kojem e

birokratska elita odmijeniti kapitalistiku (usp. Ptrement1973: 263). Iste te godine sudjelovala je u opem trajku pro-tiv nezaposlenosti. Hotei razumjeti uzroke ugnjetavanja,kao i razloge zbog kojih se ugnjeteni najee ne bune, inco-

gnitose zaposlila kao radnica u tvornici biljeei svoje doj-move u dnevnik. Poslije godinu dana, zbog krhka zdravljapraena tekim glavoboljama, vratila se svom profesorskomposlu, veinu plae podijelila bi siromanima i politikim ak-tivistima ivei krajnje skromno s pet franaka dnevno, ko-liko su dobivali nezaposleni radnici.

Unato svom uvjerenom pacifizmu, preuzimajui riziksmjelo se angairala za ono to joj bi se pokazalo istinitim


10/272



u danom trenutku. Godine 1936. otputovala je u panjol-sku da bi sudjelovala u graanskom ratu, dakako na stranirepublikanaca. Pridruila se jednoj francuskoj anarhistikoj

jedinici, ali ju zbog njene nespretnosti i kratkovidnosti nisuhtjeli angairati u riskantnim akcijama. Najzad, oprivi se

vruim kuhinjskim uljem, morala je odustati. Napustila jepanjolsku razoarana okrutnou meunarodnih brigada.

No, unato svojoj kritinosti prema onima koji su se sma-trali zatitnicima slabijih a sami znali upasti u igru moi i na-silja, i dalje se vjerno i ustrajno nastojala angairati na stranislabijih.

Roditelji su ju odveli u Italiju da se oporavi. U kapelici Sv.Marije od Anela u Asizu neto ju je jae od nje same po-nukalo da klekne. Zapisala je: Krist je siao i uzeo me (Weil1979: 39). Krista je uzljubila ljubavlju punom svete zavistielei da njezino ponitenje bude jednako Njegovu, poni-tenje kakvo jedino omoguuje nadnaravnu spoznaju. omistiko iskustvo jo je dublje radikaliziralo njezinu misao injezin ivot stavljajui u sredite apsolutnu poslunost milo-sti koja joj se razotkriva u potpunoj razgolienosti pred isti-nom sadanjega trenutka.

Godine 1940. zbog svojega idovskog porijekla ne dobivaposao te se do idue godine s roditeljima iz okupiranoga sje-

vera seli u junu Francusku, u Marseille. Radi kao nadniarkana seoskoj farmi, gdje upoznaje katolikoga filozofa Gusta-

vea Tibona. Drui se s dominikancima i otac Joseph-MariePerrin postaje njezinim duhovnim savjetnikom. Razmiljao ulasku u Katoliku crkvu. Jedan od razloga zbog kojih jeoklijevala s krtenjem bila je injenica da je Crkva njezinadoba nauavala kako nema spasenja izvan Katolike crkve.

Njezina ljubav za marginalizirane i u ma kom smislu obe-spravljene osobe nije joj doputala da ih napusti prihvativispasenje koje bi njih iskljuivalo. Nigdje u Crkvi ne nalazeini razvijen nauk ni ivljenu praksu Isusovih rijei Buditesavreni kao to je savren va Otac koji daje da sunce nje-govo izlazi nad zlima i dobrima i da kia pada pravednicimai nepravednicima (Mt 5,48.45), u posljednjem pismu o. Ti-bonu pie: Spremna sam umrijeti za Crkvu radije nego dau nju uem jer takva smrt ne ukljuuje nikakvu la (Weil1979: 172). e godine redigira svoje rukopise o grkoj filozo-fiji, posebice o Platonu.

Zbog protuidovskih zakona donesenih i u viijevskom di-jelu Francuske protiv kojih se bunila pismom upravljenimvladi s roditeljem i bratom Androm, priznatim matema-tiarom, odlazi u SAD. Za kratkoga boravka u New Yorkuzalazi u baptistiku crkvu u Harlemu i drui se s djevojkamaiz te zajednice. Prijatelj iz tog razdoblja komentirao je: Da jeSimone ostala u New Yorku, sigurno bi postala crnkinjom!(Weil 1979: 10). No, nije dugo i sama mogla ostati ivjeti za-tienom te se vratila u London.

Ponudila je svoj angaman Charlesu de Gaulleu. On je nje-zinu gorljivost smatrao ludou, no, na nagovor MauriceaSchumanna, tadanjega glasnogovornika Slobodne Francu-

ske u Londonu, dopustio joj je da redigira tekstove Pokretaotpora. Budui krhka zdravlja, iscrpljenost radom i uzdrlji-

vost od hrane kakvu si je nametala iz solidarnosti s onimakoji ju nisu imali, naposljetku su ju kotali ivota. Lijeei seod tuberkuloze, srce joj je zatajilo u kentskom sanatoriju uAshfordu 24. kolovoza 1943. u dobi od 34 godine. Umrla je,zapravo, muenikom smru: iscrpljena i razapeta u inteli-

genciji, srcu i tijelu izmeu svijeta postojanja (ljudske bijede)i svijeta bivanja (Bojeg savrenstva).

S

Meu Simoninim objavljenim tekstovima nekoliko ih jekoncipirano kao knjiga, dok su svi ostali zapravo biljeke idnevnici (11 debelih biljenica). No, s obzirom na nain nakoji je razvijala svoje argumente, upravo kratki ulomci, kojikadikad imaju uinak aforizma, vjerno ilustriraju njezinueliptinu a koherentnu misao. Dragocjene krhotine Simo-nine misli primaju svoje jedinstvo iz svoje ukupnosti koja

poziva i angaira ovjeka u njegovoj conditio humana: u nje-govim graninim situacijama. Upravo su takve situacije pro-stor prizivanja i hvaljenja Boje volje, to Simone razumijekao proces vraanja Njemu samom.

Simonine iskljuiva ivotna strast bijae istina. Pritomistinu, dakako, ne razumije logiki, nego fenomenologij-ski i psihologijski. Pie o nunim uvjetima da istina u ljud-skom subjektu postane iskustvom, a objekti u tom iskustvuzbiljskima. Stoga se ne zalae za neku teoriju ljudske pro-izvodnje istine, nego istinu razumije kao duboko osobanintrospekcijski problem. S obzirom da tako shvaena istinane moe biti podlona dokazivanju, jedini nain njezine

ovjere jest da se ono to o njoj ljudska misao razumije stavu djelo. Za Simone i sebstvo i svijet, dakle, mogu biti konsti-tuirani iskljuivo kroz djelovanje u svijetu, odnosno misaomoe biti autentina iskljuivo u susretu sa zbiljom. Mistikai filozofija spreu se u toj toki u kojoj nema razlike izmeumisli i ivota, tijela i teksta.

Simonino fiziko tijelo u kojem je tua patnja zaorala tolikobrazdi, prevodi se u tijelo teksta izbrazdano nudom vapajaIskristaliziran procesom miljenja taj vapaj postaje jasnomi preciznom misli spletenom oko nekoliko kljunih vori-ta: nesrea, milost i teina, vrijeme, suosjeanje, pozornost

ljudske potrebe. Svako od tih vorita moe biti putokaz zaitanje cjelokupnoga Simonina djela. Ono se moe razu-mjeti kao filozofija rada, rada u najirem i najdubljem smislute rijei, a moe se itati na razliitim razinama: kao herme-neutiku conditio humana ili kao zbirku vjebi preobrazbesebstva u potrazi za istinom, trajno otvorenom.

N

Radnici su plaeni po komadu obraene robe. Ukoliko neele biti otputeni s posla, odnosno ele li zaraditi baremdostatno da preive, moraju napraviti odreen broj komada


11/272



po satu, pa po danu, tjednu. Iscrpljenost otupljuje elju zamiljenjem, a miljenje, tovie, biva nepoeljno jer zao-trava patnju te radnici bivaju zatvoreni u taj ovisniki krugkoji raa bespomonou. Simonimo osobno iskustvo zanjezinih radnikih dana stubokom je promijenilo njezinivot i orijentiralo joj misao. Naziva ga iskustvom nesree(malheur).

Pojam nesree ukljuuje vie od patnje: ona je viak patnje:transcendira i tijelo i duh te pogaa samu duu, a pogoe-noga i drutveno degradira. Drutvena i antropoloka di-menzija nesree otvara nesreu prema njezinoj metafizikojperspektivi: nesrea jest conditio humana.

Povezana je s nunou i sa sluajnom prigodom: o njezi-noj nunosti svjedoi snaga i neizbjenost kojom se nameeonom koji ju je primoran trpjeti i u iju egzistenciju bivaupletena, a njezina je prigodnost njezin nepravedni karak-ter pogaa a da zato nema nikakva povoda. Osobito oitamjesta nesree mjesta sunasilja: ugnjetavanje, ratni napadi,

zloinaki nasrtaji. No, slijepi mehanizam nunosti vladasvuda: podvrgnuta mu je i priroda kojom vlada zakon ja-ega, a i cjelokupna ljudska povijest. Nunost je poput siletee koja u fizikom svijetu tijela vue prema zemlji u du-hovnom ona iskorjenjuje ovjeka iz ivota.

Za Simone upravo je nesrea mjesto susreta s Bogom uko-liko ga nesretnik i u nesrei ne prestaje ljubiti. Nesrea uni-tava svaku iluziju stvarajui u sreditu ljudskoga bia pra-zninu iz koje je mogue vidjeti Boga u kozmosu i u svijetu.akvo je tragiko iskustvo Jobovo. I, dakako, Kristovo. Du-boko u njihovoj nesrei lei Boja utnja govor kojim Bog

govori dui koja ga ljubi.

M

Nesrea kao conditio humana zapravo je, teolokim rjeni-kom govorei, posljedica istonoga grijeha. Pojam grijehau najirem smislu rijei najee oznauje nepodudarnostljudske i Boje volje, odnosno odvajanje od Boga. Zlo grijeha

je naa sposobnost da ivotu negiramo njegovu vrijednost.Grijeh nije ponajprije moralnoga, nego etikoga reda i ve-zan je uz ovjekov sukob s prirodom, s kozmosom, tonije: s

kozmikim energijama u njemu samom. Upravo taj konfliktsma Simone svladava kroz filozofiju.

Svijet kao cjelina i u svim svojim sastavnicama, ukljuujuifizika tijela, Simoni slui kao metaksa u odnosu na Boga,poput tapa slijepcu. Ljepota je inherentna oblicima svijetai dokaz je da svijet pokazuje prema neemu onkraj sebe iuspostavlja telos svega to postoji. Metaksa (gr. metaxu,metaxu prostor izmeu, interakcija, su-stvaranje), pojamto ga je Simone posudila od Platona, oznauje ono to isto-dobno odvaja i povezuje. Svako odvajanje zapravo je pove-znica. Primjerice: zidovi odvajaju zatvorenike, ali mogu slu-iti kao podloga za meusobnu komunikaciju kucanjem o nj.

ako je stvoreni (fiziki) svijet istodobno prepreka i prolaz(most, posrednitvo) u duhovni svijet. Metaksa ne moe datineposredan uvid u kakvu zbilju, ali eksperimentalno moeposluiti kao praktiki dodir s tom zbiljom. a metaforaomoguuje da se odsutnost interpretira kao prisutnost.

Ljepota svijeta ovjeku obeava sklad, duguje mu ga u obe-

anju, ali to obeanje ne moe sama ispuniti. Stoga valja ot-pustiti dug samom obeanju u njegovoj nemogunosti ispu-njenja. Upravo usred te nemogunosti Simone priziva mopomirenja. Odrie se ljudske potrebe da ima mo nad smrui priziva ju kao ivot sam. Prihvaanje neravnotee izmeuprirode i milosti, patnje i jezika prihvaanje je nadnaravneteinedosluha s kozmosom, sa samim sobom i sa smru, do-sluha koji jest ljubav.

Dvije sile vladaju svijetom: svjetlost i teina. U svjetlosti sedua penje na krilima milosti, a teina ju vee utegom pri-rodnih zakona. No, upravo teina omoguuje milost. Stvo-renje je sainjeno od silazeeg pokreta teine, uzlazeeg

pokreta milosti i silazeeg pokreta milosti do druge moiu nemoi (Weil 1988: 93). Napetost izmeu prihvaanjai neprihvaanja ivota kakav jest analogna je napetosti iz-meu Boga prisutna u stvorenjima i odsutnosti Boje. Unu-tar niza blagoslova otvaraju se mjesta odsutnih prokletstava,a unutar patnje mjesta blagoslova i izmirenja, mjesta kojaprizivaju Odsutnoga i ine ga Prisutnim u odsutnosti. MisaoSimone Weil oblikuje metafiziku naputenosti koja omogu-uje odreivanje prisutnosti Boga u ovjeku kao odricanje.Bog je istodobno savrena odsutnost i vrhunska prisutnost,a nesrea i pozornost dva puta koji vode analokom odnosuizmeu ljudskog i boanskog.

Zadaa filozofije jest da opie zbiljsko, da artikulira ono toje dano iskustvu. ako ju razumiju Platon, Descartes i Kanti u njihove tragove se autonomno upisuje i Simonin filozo-fijski hod. akva filozofija proizvodi strast za istinom kakvaistinoljubiva ovjeka nuno preobraava dovodei ga do ne-moguega do iskustva nadnaravnoga, to je po sebi pro-turjenost, nemogunost sama. A Bog se ovjeku oituje bau toj nemogunosti. Dotaknut njome filozof postaje ne samomistikom, nego i prorokom.

Kovjeka Simone vidi prognanim u svijet, njegovu pak enjuza Bogom kao njegov boanski zaviaj. Budui da je Bog ne-poznat i nespoznatljiv, enja se ne moe vezati ni uz ka-kav objekt te dua mora kuati prazninu u kojoj za utroenuenergiju naknade nema. aj proces je nenaravan i bolan zaovjeka te je on neprestance iskuavan da svoju enju zaBogom usmjeri na kakav zemaljski objekt: drutvo, religiju,Crkvu. Pruajui iluziju da su vanije od pojedinca, te insti-tucije esto postaju predmetom ovjekove idolatrije. Uko-liko ovjek odbija tu idolatriju i voljan je ostati u proturje-nosti u koju ga stavlja njegova dvojna narav, nai e da su sva


12/272



zemaljska stvorenja i objekti mogu biti posrednici izmeunjega i Boga koga ezne. ime progonstvo postaje ispunje-njem, pa sav naravni svijet moe ovjeku govoriti o njegovunadnaravnu zaviaju. Ljepota svijeta je govor Boji i dokazda je otjelovljenje boanskoga mogue. Posrednitvo svoj

vrhunac dosee u Kristu iju patnju Simone vidi kao trajankozmiki proces pomirenja svijeta i univerzuma s njegovim

Stvoriteljem.

Krani, uz asne iznimke dakako, nisu pripravni umrijetiza Krista u rovovima vlastita ivota. Ali umiju biti pripravniumrijeti u rovovima ovozemaljskih monika. Moda zato jer

je lake umrijeti za ono to je mono nego za ono to je ne-mono: sudjelovanje u moi opija, a sudjelovanje u nemoirazgoliuje (usp. Weil 2004:22). Kao jedinu boansku moBog daje kranima znak boanske nemoi kri. Prihvatitikri znai odrei se predodbe o Bogu kao mjestu apsolut-noga znanja, znai prihvatiti znati tek jednu stvar o Bogu ata je da je Bog bio prisutan u raspetom Kristu te da se s njimposve poistovjetio. Bog uze kri. akvo je znaenje kristo-

lokoga himna u Fil 2,7-8: ... sam sebe isprazni.... U takvuteologiju nemoi upisuju svoju misao i filozofi poput JohnaCaputa ili Giannija Vattime.

Boja nemo vie kroz Isusovo raspee, vapi kroza sva ras-pea kroza sva vremena i iz svakog ovjeka rtve nepra-

vedne moi. U svakom tom ovjeku nudi nam se Bog. Samnemoan, on nam pomae da prihvatimo ljudsku nemokao odgovornost kojom se moe oitovati mo njegove lju-bavi. Srce njegove svemoi.

Nije dovoljno pomiriti hermeneutiku koja dokida stare idole

i hermeneutiku koja restituira kerigmu, nego valja zai jodublje, sve do sloja u kojem je dugom obilaznicom mogueponovno povezati religiju i vjeru posredstvom ateizma, okakvom pie i Dietrich Bonhoeffer. ako je Job do svoje po-novno pronaene vjere doao upravo dijalektikom ateizma,ali je prethodno morao nadii narcizam vlastite elje i vla-stita straha te ui u carstvo znaenja u kojem vie nije rijeio njemu samom, nego o ljudskom biu kao takvom. Dubinabia oituje se u zaboravu vlastitih elja i interesa. Ili: u radi-kalnom prepoznavanju vlastitih elja i interesa u predanostiBogu koji ne prua nikakva jamstva. Ni o sebi.

VBudui da je vrijeme ono to nas odvaja od iste milosti,kontemplacija vremena je za Simone klju ljudskoga ivota(usp. Weil 2003:137). Vrijeme je okvir predoavanja, njegova

je temeljna funkcija uspostavljanje sadanjosti. Kad ovjekuzmakne sadanjem trenutku, kad pobjegne od trenutka,

jednolinost prua svoje stravino lice, postaje nesnosnom.Odatle potreba transcendiranja vremena smjetena iznadniza dogaaja koji se neumorno odvijaju.

Vrijeme je povlaenje Boga. U odreenom smislu ono jenjegova granica. Stoga stupiti s njim u dodir znai uiniti

vrijeme suvinim. Prihvatiti pie Simone da budu-nost bude djevianski ista i netaknuta, vrsto povezana sprolou nama nepoznatim vezama, ali slobodna od onih

veza koje joj namee naa mata znai prihvatiti mogunosda budunost doe, a osobito da nam se dogodi bilo to teda sutranji dan pretvori itav na proli ivot u neto be-splodno i zaludno (Weil 1979:153). Odustati od vlastite bu-

dunosti, odustati od nadomjestaka to bi ih u nama moglestvoriti prole okolnosti koje su ranile nau osobnost, odu-stati od ekspanzije svoga ja, odvojiti se od buduih dogaaja

jedini je nain da ovjek bude prisutan boanskome u sebiJedino mjesto u vremenu u kojem nam se, dakle, zadrat

jest sadanji trenutak. ek je u toj sadanjosti mogue pri-miti milost, pristupiti Bogu, podloiti se njegovoj volji, tra-iti od Njega kruh svagdanje nadnaravne milosti. ivjetcjelovito u trenutku znai posvemanje pristajati uz Bogakoji nije u vremenu, nego u vjenome sada.

P

Pozornost je kljuan pojam Simonine filozofijske antropo-logije. Premda njezinu filozofijsku misao moemo itati kaofilozofiju rada, kritiku ideologija, metafiziku nadnaravnogafilozofiju povijesti i politike, ona je ponajprije poziv. Pozivupuen svakom ovjeku na svjesnost ija je temeljna pretpo-stavka pozornost.

Duhovni ivot je ivot pozornosti, budnosti, i to na svim ra-zinama: ljubav je pozornost za koga drugog do sebe, za bli-njega i za Boga; molitva nije nita drugo do ista pozornostzahvalnost usmjerena prema dobru, pozornost je kojom

iekujemo dobro... Pozornost nije napor volje, nego eljenije napor injenja, nego upravo suprotno napor neinje-nja, vjebanje prisutnosti, bivanja ovdje i sada. Biti pozo-ran znai ne dopustiti da ita bude do nas samih. tovieznai biti ispranjeni od sebe, provodni, raspoloivi, usmje-reni. Istina nam se ne otvara na razini puke misli mislitiznai uspostavljati odnose meu pojmovima, a istina nitane iskljuuje nego na razini cjelokupnoga bia. ek kad seodreknemo vlastitih misli i projekcija, istina onoga to jestmoe nas dotaknuti, proeti. Dobro ne proizvodimo, negoga iekujemo kao dar. Stoga je svaki pozornost, ma bila inajneznatnija, pozornost za prisutnost dara. o nije samopoziv nego i metoda kakvu poznaju mistiari istonjakih

duhovnih sustava i o kojoj je Simone, meu ostalim, itala kod Rena Gunona (o hinduizmu) ili kod Daisetza eitaraSuzukija (o zen budizmu).

S

Religija ne bi smjela pretendirati da u drutvu zauzima nekodrugo mjesto osim onoga koje odgovara nadnaravnoj ljubavu ljudskoj dui i zauzimanju za dobro svih ljudi. Suosjeanjes drugim pokreta je drutvenog angamana, ono je mje-sto interakcije vjere i djelovanja, djelovanja kakvo proizlaziz ivog osjeaja jedinstva s cijelim ovjeanstvom. Budui


13/272



da tvorimo jedno tijelo, bol ma kojega od njegovih udova inas boli. Odnositi se prema komu kao prema objektu sve-togre je prema onome to ovjek u sebi sadri sveto (Weil1957:77). Ljubav prema drugome nije upuena subjektukoji postaje predmetom naih dobrih djela, nego mnogo

vie. Ljubav je obraanje osobe osobi, pozornost koju pokla-njamo drugome jednostavno ga pitajui, pripravni do kraja

uti odgovor: to je tvoja muka, brate/sestro?

Volja Boja ovjeku se oituje kao proturjena: svatko pod-nosi nepravdu koju mu nanose drugi a sam ne bi smio na-nositi ni najmanju nepravdu drugome. Ljubav prema pra-

vednosti razgoliuje ovjeka pred njim samim u njegovojnepravednosti. o prihvatiti znai ui u Kraljevstvo Boje,a to odbiti znai pristati na nesreu svijeta. Zlo je tek znaknae udaljenosti od Boga i nuno je jer kroz prihvaanje bolikoju nam zadaje, ljubimo Boga i po toj ljubavi smanjujemoudaljenost koja nas dijeli od Njega. Simone je tu udaljenostprela u kratkom i bolnom dahu.

L

Filozofski cjelovitu i zaokruenu misao, kakva, dakako, nijezatvoren sustav, izlae u knjizi Ukorijenjenostkoju je dano-nono pisala posljednje godine svojega ivota u Londonukao svojevrstan testament za poslijeratnu Francusku. Upredgovoru prvoga izdanja Albert Camus pie: Nemoguemi je zamisliti obnovu Europe kakva ne bi uzela u obzir za-htjeve koje Simone Weil definira u ovoj knjizi (Camus 1965:1701). Knjiga je posveena problemu pravednosti na trago-

vima PlatonoveDrave, integrira Kantovu politiku filozo-fiju te razvija filozofijsku antropologiju conditio humana

obrui odnos prava, dunosti i potreba. Implicitno pitanjekoje postavlja jest: to je omoguilo Hitlera?

Jo je ranih 30-ih upozoravala na njega i na posljedice kojee donijeti poslunost njegovoj vlasti smatrajui ga utje-lovljenjem organizirana masakra, ukidanjem svake slobodei svake kulture (usp. Weil 1932). Hitler nije anomalija, u-dovite ili dijaboliko udo, nego logika, koherentna i nei-zbjena posljedica povijesti Zapada. Hitlera se ne moe ra-zumjeti bez moderne tehnike i egzistencije milijuna iskori-

jenjenih ljudi (Weil 1957: 123). Ono to je iskrivljeno, krivou naem itanju povijesnih dogaaja, prema Simone, jest

sama naa koncepcija povijesti na kojoj se ta itanja temelje.Mi, naime, pamtimo povijesne dogaaje prema tragovimato ih ostavljaju moni i jaki. ak i ako im se ne divimo, njihpamtimo i ve ih samim tim pretvaramo u idole. Pamtimo,primjerice, Rimsko Carstvo ali ne i Kartaginsko, pamtimookupatore, ali mnogo manje okupirane. Simone smatra dasmo idolatriju moi naslijedili upravo od Rimljana. Hitler

je naprosto samo znao iskoristiti tu idolatriju i u nju upisativlastito napredovanje prema vlasti. Prvo to bi, dakle, premaSimone trebalo mijenjati jest naa koncepcija povijesti, i to jetvrdila tridesetak godina prije nego to su ju pojedini histo-riografi i povjesniari (Jacques le Goff, Pierre Nora) poeliartikulirati kao nouvelle histoire(novu historiju).

Bolest od koje boluje naa civilizacija Simone zove iskorje-njenjem, to ga definira kao gubitak dodira s kozmosom is vlastitom prolou. Bezzaviajnost, rekli bismo, osjeajda nigdje niste doista doma, ali ne u smislu identifikacije snekom drutvenom skupinom, nego s vlastitim korijenimau ovom svijetu. akvu iskorijenjenost ponajvie bolno osje-aju radnici iz sekunde u sekundu podloni zahtjevima ren-

tabilnosti i u strahu od nezaposlenosti, seljaci koji nisu vla-snici vlastite zemlje i rade za profit anonimnih drutava,kolonizirani narodi u ijim kolama se jo ui povijest kolo-nizatora, dominacija ekonomije, vladavina novca i profita.Eto, to su mjesta nesree!

Kada je rijei o ljudskim pravima, najee se rasprave vodeoko odnosa dunosti i prava kao da su oni u proporcio-nalnom odnosu. Dunost je, po Simoni, jedna jedina i tiese osoba: ljudskoj osobi kao takvoj dugujemo potovanje.Prava se tiu skupina koje vre tu temeljnu dunosti moguse razlikovati od skupine do skupine. Dunost i prava me-

usobno se ne uvjetuju: dunost je bezuvjetna, a prava sedefiniraju s obzirom na ljudske potrebe, odnosno na njimase temelje. Meutim, ljudske potrebe rijetko su bile pred-met promiljanja u politikoj filozofiji, a jo manje sastavnidio razumijevanja opega dobra. Simone predlae popis idefinicije ljudskih potreba: red, hijerarhija, sloboda, poslu-nost, odgovornost, jednakost, potovanje, kazna, sigurnost,rizik, vlasnitvo Ponajvea ljudska potreba, potreba inte-ligencije, potreba je za istinom, shvaenom ponajprije kaonesrazmjer izmeu rijei i djela te sredstava i cilja.

Ukoliko tijelo ima potrebe to ih valja zadovoljiti radi pre-ivljavanja (hrana, higijena, stanovanje), postoje i potrebedue. A meu prvim potrebama jest potreba pripadanja ne-kom kolektivitetu, to ga se ne smije identificirati s religij-skim, nacionalnim i inim identitetom. Pripadati kakvoj obi-telji, zaviaju, upi, sindikatu, radnom kolektivu znai pri-padati vlastitoj pred-povijesti i biti njezin nastavak i posred-nik budunosti. Svako ljudsko bie ima potrebu za vlastitimkorijenima u razliitim drutvenim sredinama (obiteljskoj,obrazovnoj, radnoj, zaviajnoj, vjernikoj, klupskoj) od kojihprima grau za vlastit moralni, duhovan i intelektualan i-

vot. ako shvaena povijest nas, prema Simone, konstituira,nadahnjuje i omoguuje nam ivjeti kao odgovorne osobe.

Dakako, ni od kakva kolektiva ne valja praviti idol jer nijedan nije samom sebi svrha. Svaki kolektiv drutvo, Cr-kva, nacija koji se eli nametnuti kao svrha dere ljud-ske due. O tome nam svjedoi povijest. Meutim, ti en-titeti tek su posrednici (metakse) u slubi ispunjenja ljud-ske sudbine kakvo transcendira svaki kolektivitet i svakuzemaljsku zbilju. Nita od ovoga svijeta ne moe ispunitiljudsko srce kae Simone. Nae blago nije od ovoga svi-

jeta, pa ga tu i nije traiti. Pokrete naega tijela i naih mislivode zakoni ovoga svijeta, no djelovanje nadnaravnoga unaoj dui potaknuto je skrovitom prisutnou transcen-dentalnoga Dobra.


14/272



Nadnaravno kljuan je pojam u Simoninoj misli. On, da-kako, nije arbitraran nego se upisuje u logiku nadnaravnauma i, korelativno, u nadnaravnu spoznaju kakvu su, premaSimone, sustavno razloili, primjerice, Ivan od Kria ili Pla-ton, a dostupna je svakom ovjeku. Ona biljei zakone duena slian nain na koji praktika logika biljei fizike zakoneu naoj svakodnevici. Bez te logike nije mogue ni razumjeti

ljudski ivot u ijem temelju je sjeme nadnaravnoga. Nad-naravno ono je to je u odnosu na Boga mudrost, u odnosuna kozmos poslunost, u odnosu na ljudsku ljubav ljepota, uodnosu na inteligenciju ravnotea nunih odnosa, u odnosuna nae tijelo snaga (Weil 1994: 116-117).

raenje nadnaravnoga, dakako, ne ide bez traenja praved-nih odnosa u ovom svijetu kakvi se uspostavljaju vrei te-meljnu dunost i usklaujui prava s ljudskim potrebama.No, da bi pravedni odnosi mogli biti uspostavljeni, elja zanjima treba operirati u podruju nadnaravnoga. Ako je redsplet drutvenih odnosa tkanih tako da nitko nije prisiljen

kriti jedne obaveze kako bi ispunio druge, tkanje e pucatikad ljudi na vlasti ne potuju svoje obveze, a obini graani

vie nee moi zadovoljiti svoje osnovne potrebe. No, revo-lucija u kakvoj se rue zgrade, unitava javna imovina i napa-daju ljudi, jalova je i jest e svoju djecu, ukoliko nije voenanadnaravnim. A ishodina pretpostavka svake u ljudskimpotrebama ukorijenjene duhovnosti, jest kultura suosjea-nja, odnosno kultura ivota kadra prihvatiti smrt vlastitogaegaeda bi ivot nadiao sam sebe.

R S

Simone Weil objavljivala je lanke u manje poznatim li-jevo orijentiranim asopisima (La Rvolution proltarie-nne, Lcole mancipe,La Critique sociale). Pisala je nepre-stance, cijeloga ivota, no glavnina njezinih rukopisa objav-ljena je posthumno zahvaljujui prijateljima G. Tibonu,J.-M. Perrinu i S Ptrement te A. Camusu koji ju je smatraojedinim velikim duhom naega vremena. Deset svezaka sa-branih djela (preko 2.200 stranica) u izdanju Gallimarda idalje su nepresuno vrelo za nova promiljanja.

Dok je jo bila iva, Simonine tekstove italo se u uskomkrugu zainteresiranih za radikalnu politiku. Desetak godina

kasnije bila je ve svjetski poznata. U Europi i u Americi nje-zini tekstovi bili su vrlo itani 50-ih i 60-ih godina XX. sto-ljea kad su nanovo bila promiljana pitanja radnikih pravai ljudske solidarnosti. Potom su ih prisvajali katoliki itateljikao svjedoanstva vjere. Pritom valja rei da je pogreno Si-moninoj misli pridodati etiketu katolianstva (izuzev ako sepojam katolianstvo razumije u etimolokom smislu) iakose njezin platonizam usmjerava prema kranstvu i utvr-uje u njemu. Simone su 80-ih godina smatrali jednom odnajprodornijih mislilaca u podruju duhovnosti, a utjecala

je i na osobne ivote niza pojedinaca (primjerice pape PavlaVI.). U posljednje vrijeme pozornost je usmjerena ponovnona njezinu politiku misao, a njezino djelo predmet je broj-

nih doktorskih radnji iz razliitih podruja (filozofije, teolo-gije, sociologije, antropologije, politologije, kulturologije, kla-sine filologije). Metastudija Sveuilita u Calgaryju izmeu1995. i 2012. biljei preko 2.500 objavljenih akademskih ra-dova (Lipton 2013). Meutim, koliko god Simonin rad bio idan-danas popularan, i meu intelektualcima, relativno ma-len broj poznatih filozofa ozbiljno se bavio njezinim filozofij-

skim tekstovima. Giorgio Agamben, primjerice, doktorirao jena politikoj misli Simone Weil, ali doktorski rad nije objavioIstodobno mnogi nalaze srodnosti i konvergencije Simoninemisli s mislima filozofa kao to su Kierkegaard, Husserl, Bre-ton, Lvinas, Arendt...

Veina autora koji su se bogatili Simoninim tekstovima ponaj-prije su komentirali njezinu osobnost jer plijeni radikalnou iodanom strau za istinom. Mnogi su ju smatrali svetom, to-

vie jednom od najveih svetica dvadesetog stoljea (To-mas S. Eliot, Dwight Macdonald, Lesie Fiedler, Robert Coles)No, neki od njih nisu zbog toga bili i nekritini. ako ju je . SEliot, primjerice, zbog njezina navodnoga radikalnog odvaja-

nja dobra i zla, optuivao za marcionizam (usp. Eliot 1952:9).

Posebice je zanimljiv komentar njezine kritike hebrejske Bi-blije i judaizma to ga je napisao Emmanuel Lvinas. Premdagotovo vrnjaci (Lvinas je roen 1906.) Simone i Emmanuelse, naalost, nisu sreli. Simonino vienje hebrejske religijekao proizvoda kolektivne svijesti Lvinas, s puno uvaavanjaprema Simoninoj osobi i radu, vidi kao posljedicu njezina ne-dostatna, pa prema tome krnjega, ak iskrivljena poznavanjaidovske misli, a onda i smisla to ga ta misao pridaje povijestikao mjestu patnje i susreta s Bogom. o, meutim, po njemu,nije opravdanje jer, kao to je to pokazala u odnosu na drugekulture, posebice istonjake, bila je kadra naslutiti moguedosege i perspektive svake misli (usp. Lvinas 1963:189-200)Zato to nije htjela biti prema kulturi vlastita porijekla ostajeotvorenim. A moda je, s obzirom na mogue zlouporabe iza-branja i patnje, zapravo to njezin proroki in.

o Simonino stanovito sljepilo za vlastite korijene bila jemeta i kritike Susanne Sontag Sontag je, meutim, dala dijagnozu Simonine popularnosti: ljudi vole osobe sklonekrajnostima kada sami nisu kadri za njih (usp. Sontag 1963)Drugim rijeima: ljudi koji deklariraju svoju ljubav premaistini a da se sami gotovo niega ne bi odrekli radi nje, pogo-tovu ne samih sebe, bivaju privueni osobama koje izgaraju

za istinu jer im se ini da divei im se prevaljuju raskorakizmeu rijei i djela u sebi samima.

Simonina misao u svakom sluaju nas trajno potie da iznovapromiljamo pitanje legitimnosti politike, demokracije, ljud-skih prava, Europe, prisutnosti religije u javnom prostorupritom uvijek iznova propitujui sami sebe i djelujui premaonom to nam se u danom trenutku pokae istinitim.

J B - F Z, R .


15/272



L

Beauvoir, Simone de. 1958. Mmoires dune jeune fille ran-ge, Pariz: Gallimard.

Camus, Albert. 1965. Predgovor. U: uvres compltes. Pa-riz: Gallimard, str. 1700-1703.

Eliot, Tomas S. 1952.Predgovor. U: Simone Weil. Te Needfor Roots. London: Routledge.

Lvinas, Emmanuel. 1963.Difficile libert, Pariz: Albin Mi-chel, str. 189-200.

Lipton, Saundra i Jensen, Debra. 2013.Simone Weil: Bibli-ography. Calgary: University of Calgary. http://www.ucal-gary.ca/simoneweil/

Ptrement, Simone. 1973. La vie de Simone Weil. Pariz:Fayard.

Sontag, Susann. 1963. Simone Weil(Selected Essays by Si-mone Weil, translated by Richard Rees), Te New York Re-

view of Books, 1. veljae. New York. http://www.nybooks.com/articles/archives/1963/feb/01/simone-weil

Weil, Simone. 1932. LAllemagne en attente, impressionsdaot et septembre.La Rvolution proltarienne, 25. listo-pada. Pariz.

Weil, Simone. 1957.crits de Londres et dernires lettres, Pa-riz: Gallimard.

Weil, Simone. 1974.Lettre un religieux. Pariz: Seuil.

Weil, Simone. 1979.Iekivanje Boga, prev. Marko Kovae-vi, Zagreb: Kranska sadanjost.

Weil, Simone. 1994. uvres compltes. VI, 2. Pariz:Gallimard.

Weil, Simone. 2000. Nadnaravna spoznaja, prev. MirjanaDobrovi, Zagreb: Naklada Ljevak.

Weil, Simone. 2004. enja i milost, prev. Ana Buljan, Za-greb: Litteris.


16/272



O

Ljubav koja se osjea pred nebeskim svodom, ravnicom,morem, planinama, pred tiinom prirode koju utimopreko tisuu njezinih laganih umova, u fijuku vjetrova, u

sunanoj toplini, ta ljubav koju barem nejasno u jednom trenupredosjea svako ljudsko bie, nepotpuna je, bolna, zato tose obraa stvarima koje su nesposobne da odgovore, materiji.Ljudi ele tu istu ljubav prenijeti na neko bie, koje bi im biloslino, koje bi bilo u stanju da odgovori na ljubav, da kae da,da se preda.[...] elja da u nekom ljudskom biu ljubimo lje-potu svijeta u biti je elja za Utjelovljenjem (IB, 47).

Ljepota svijeta je osmijeh Kristove njenosti kojim nam seKrist osmjehuje kroz materiju. On je zbiljski prisutan u uni-

verzalnoj ljepoti. Ljubav prema toj ljepoti proizlazi od Bogakoji je siao u nau duu i ide prema Bogu koji je prisutan usvemiru. o je poput sakramenta (IB, 111).

Misli*

Simone Weil

U svojim tekstovima, uglavnom objavljenima nakon smrti, Simone Weilgorljivo je zaokupljena drutvenom pravdom, poloajem obespravljenih,iskorijenjenou te osobnim ovjekovim odnosom prema Bogu. U prvoj fazi(do 1935.), u kojoj prevladavaju drutvene i politike teme, Simone prihvaaMarxovu historijsko-materijalistiku metodu, ali odbacuje marksistiki

utopizam i revoluciju. U drugoj fazi (od 1935. do smrti) prevladavaju povijesnei duhovne teme. Otvorena duhovnom blagu helenizma i hinduizma, Simonepie nadahnuta traganjima za kranskom autentinou. U posljednjim paktekstovima bavi se odnosom pojedinca i zajednice te problemima iskorijenjenostikakvi posebice postaju oitima u kriznim vremenima (J. Brni)

* Odabrani ulomci uzeti su iz knjiga:Iekivanje Boga, prev. Marko Kovaevi, Kranska sadanjost, Zagreb 1979. (IB);Nadnaravna spoznaja, prev. Mirjana Dobrovi, Naklada Ljevak, Zagreb 2000. (NS); Ukorijenjenost:preludij za deklaraciju o dunostima prema ljudskom biu, prev. Marko KovaeviNakladni zavod Globus, Zagreb 2003. (U); enja i milost, prev. Ana Buljan, enja i milost, prev. Ana Buljan,Europski glasnik, god. VII, br. 7, Drutvohrvatskih knjievnika, Zagreb 2002., str. 176-274.(M)

Lijepo nadilazi razum, pa ipak nam svaka lijepa stvar dajeneto razumjeti, ne samo u njoj samoj nego i u naoj sudbin(NS, 15).

Lijepa stvar ne sadri nikakvo dobro osim sebe same u svojoj

cijelosti, takve kakva nam se oituje. [...] Ona je poput ogle-dala koje odraava nau vlastitu elju za dobrom (IB, 112).

Ako je dua krenula putem ljubavi, ovjek je to blie ljepotsvijeta to vie razmatra nunost, to snanije prigrli svo-

jim biem, pa i svojom puti njenu metalnu tvrdou i njenumetalnu hladnou. Upravo je to iskusio Job. Bog je siao knjemu kako bi mu objavio ljepotu svijeta zato to je bio takopoten u svojoj patnji, zato to u sebi nije pristao ni na kakvupomisao koja bi mogla okrnjiti istinitost patnje (IB, 120).

Odsutnost svrhovitosti i odsutnost namjere u temelju su lje-pote svijeta (IB, 120).


17/272



Ljepota je stvarima ono to je svetost dui (NS, 66).

Obred je oponaanje svjetskog poretka i tiine stvari (NS,60).

Ne po nainu na koji ovjek govori o Bogu, nego po nainuna koji govori o zemaljskim stvarima, najbolje moemo ra-

zabrati je li njegova dua boravila u vatri Boje ljubavi (NS,73).

Svijet oituje i skriva Boga (NS, 86).

Cijeli svemir samo je jedna velika metafora (NS, 34).

Djeca Boja ne smiju imati u ovom ivotu nikakvu drugudomovinu osim samog svemira zajedno sa svim stvorenjemkoji su u njemu ivjeli, sada ive i koji e ivjeti. Jedino tajzaviaj ima pravo na nau ljubav (IB, 60-61).

Jedina ljepota u kojoj je Bog zbiljski prisutan jest ljepota sve-

mira (IB, 119).

O B

Ne zvati Bogom ono to je vieno a ne vidi, nego ono to vidia nije vieno (NS, 89).

Bog jest budui da ga elim; a to je sigurno kao i moje po-stojanje (NS, 84).

Bog nije ono to je oitovano rijeju, nego ono ime je rijeoitovana. On je ono ime je sve oitovano i to samo nijeniim

O

Stvaranje je naputanje. Stvarajui ono to je drugo nego On,Bog nuno naputa sam sebe (NS, 38).

Stvaranje se za Boga nije sastojalo u tome da se proiri, negoda se povue (NS, 20).

Stvaranje je in ljubavi i ono je vjeno. Na je ivot u sva-

kom trenutku ljubav Boja prema nama. Ali Bog moeljubiti samo sebe. On ljubi nas ljubei sebe u nama. akoBog koji nam daje bitak, ljubi u nama na pristanak da nepostojimo(M 193).

Jo prije Muke, ve u Stvaranju, Bog se prazni od svoga bo-anstva, poniava se, uzima oblik roba (NS, 12).

Stvaranje, Muka, Euharistija uvijek taj isti pokret uzmaka.o je pokret ljubav (NS, 20).

Milosre ispunja taj bezdan to ga je stvaranje ustanovilo iz-meu Boga i stvorenja. o je dga (NS, 38).

Sve to je ovdje dolje jest uvjetno. Prihvaanje koje osjeamou sebi jedino je neuvjetno (NS, 45).

Ono to je bezuvjetno, dodir je s Bogom. Sve to je uvjeto-vano, ovozemaljsko je (NS, 58).

Krivo kaemo da Bog daje besplatno i da nita ne duguje

ljudima. Budui da nas je stvorio, duguje nam sve. Ali nas neprisiljava da primimo. [...] Stvaranje koje je bilo in ljubavi,stvaranje je sposobnosti za slobodnu suglasnost. Dugujenam to da nas dri u ropstvu. Mi se moramo suglasiti s timda smo robovi. Da nam je ponudio radost, mo i slavu, ne biu naoj moi da odbijemo te darove. On svoje darove izabiretako da mi budemo slobodni da ih odbijemo (NS, 101).

Svaki ovjek, postavi li se na gledite Boga Stvoritelja, trebasvoj ivot gledati kao Boju rtvu. Ja sam Boje odricanje(NS, 131).

Posjedujemo samo ono ega se odriemo. Ono ega se neodriemo, izmie nam(M 194).

Nita na ovom svijetu nije moje jer mi sluaj moe sveoduzeti osim moi da kaem ja. A upravo to treba pre-pustiti Bogu. o je jedini posve neovisan in koji nam jedoputen(M 189).

Sve to ovjek uzalud eli u ovozemaljskom ivotu, savrenoje ostvareno u Bogu. Sve te nemogue elje jesu poput bi-ljega onoga cilja radi kojega smo stvoreni i za nas su dobreim se vie ne nadamo da e se ispuniti (IB, 83).

O

Sveukupnost prostora, sveukupnost vremena stavljaju iz-meu Boga i Boga, svu svoju prostranost i duinu unose be-skrajno odstojanje (IB, 83).

Svijet u kojem ivimo i kojega smo estica jest ono odstoja-nje to ga je boanska Ljubav stavila izmeu Boga i Boga. Mismo jedna toka u tom odstojanju. Prostor, vrijeme i zakonikoji ravnaju materijom to su odstojanje. Sve ono to nazi-

vamo zlom nije nita drugo do taj mehanizam (IB, 84).

Vrijeme proizlazi iz grijeha, a nije mu prethodilo (NS, 58).

Vrijeme, koje je naa jedina nevolja, jest dodir same njegoveruke. o je odricanje kojim on ini da mi postojimo. Drise podalje od nas, jer ako bi se pribliio, uinio bi da nesta-nemo. On eka da idemo prema njemu i ieznemo (NS, 71).

Nemogunost je ono to ograniava mogue; granica je nu-nost oduzeta vremenu (NS, 64).

Mi ovdje na zemlji ivimo neku mjeavinu vremena i vje-nosti. Pakao bi bio isto vrijeme (NS, 118).


18/272



Bog eka poput prosjaka koji stoji, nepokretan i tih, prednekim tko e mu moda dati komad kruha. Vrijeme je toekanje. Vrijeme je oekivanje Boga koji prosi nau ljubav(NS, 70).

Sadanjost ne prihvaa svrhovitost. Ni budunost, jer jebudunost samo ono to e sadanjost postati. Ali mi to ne

znamo. Ako vrkom te elje u nama koja odgovara svrhovi-tosti dodirnemo sadanjost, vrak e prodrijeti do vjenosti.Upravo tako djeluje nesrea koja nas odvraa od sadanjosti(M 186).

Potpuna podreenost vremenu obvezuje Boga da poaljevjenost (NS, 45).

O

Postojanje zla u svijetu ne samo da nije dokaz protiv Bojeopstojnosti, nego nam ju objavljuje u njezinoj pravoj istini-

tosti (IB, 97).

Zlo je izvanjsko samome sebi. amo gdje jest, ono se neosjea. Ono to se osjea tamo gdje nije. Osjeanje zla nijezlo (NS, 11).

Nema istine unutarnjih stanja jer ona sadre zabludu. Stoganema istine zla osim u obliku savrena bia koje pati (NS,45).

Otac koji je na nebesima ne vraa zlo, ali kako ga ono nemoe dotaknuti ni na koji nain, zlo se vraa (NS, 81).

Oni kojima se ini zlo isti su oni koji bi ga poinili kad biimali mo (NS, 115).

Bog je zaduio zlo da nas naui kako nismo (NS, 136).

rpjeti zlo jedini je nain da ga se uniti (NS, 136).

Kao to je zlo korijen tajne, bol je korijen spoznaje (NS, 11).

O

Dobro i zlo, to je sredite problema, a bitna je istina da nji-hov odnos nije uzajaman. Zlo je suprotnost dobru, ali dobronije suprotnost niemu (NS, 65).

Dobro je izvan svijeta. Zahvaljujui Bojoj mudrosti, koji jeu ovaj svijet stavio znak dobra u obliku ljepote, moemo vo-ljeti Dobro preko ovozemaljskih stvari (NS, 66).

Najdragocjenija dobra ne treba traiti nego iekivati. Jer o-vjek ih ne moe nai vlastitim silama, pa ako ih pone traiti,mjesto njih e nai lana dobra o kojima nee ni znati da sulana (IB, 72)

Naprezanje volje prema dobru jedna je od lai to ih izluujenaa osrednjost zbog straha da ne bude unitena (IB, 133).

Kad ve bude sva moja tenja upravljena dobru, koje bihjo drugo dobro mogla oekivati? ada ve imam sve dobro(NS, 83).

O B

Boanska ljubav prola je kroz beskraj prostora i vremenakako bi od Boga dola k nama. [...] Ali kako da u obrnutomsmjeru prevalimo put koji je Bog preao prema nama? Kakoda prevalimo to beskrajno odstojanje? (IB, 89)

Bog sa svojim prijateljima ustanovljuje dogovoreni jezikSvaki dogaaju u ivotu jest jedna rije toga jezika. e surijei sve sinonimi, svaka sa svojom posebnom nijansomsvaka neprevodiva. A zajedniko znaenje svih tih rijei jest

volim te (NS, 59).

Bog voli ne kao to ja volim, nego ba kao to je smaragd ze-len. On jest ja volim (NS, 59).

Bog strpljivo eka da ja napokon pristanem da ga volim (NS70).

Kad ak niega drugog i ne bi bilo osim ovozemaljskogaivota, kad nam ak as smrti nita nova ne bi donio, be-skrajno obilje boanskoga milosra bilo bi skrovito prisutnou cijelosti ve u ovom ivotu (IB, 55).

Dogma o rojstvu nuna je kako ne bi bilo razgovora iz-meu nas i Boga, nego Boga s njim samim u nama (NS, 32).

Otac je stvorenje bia, Sin je odricanje od bivanja; to dvo-struko kucanje jest jedinstven in koji je Ljubav ili Duh. Kadnas poniznost u njega ukljui, rojstvo je u nama. a raz-mjena ljubavi izmeu Oca i Sina prelazi stvorenja. Nitadrugo od nas se ne trai nego da pristanemo na taj prijelaz.A mi smo tek to pristajanje (NS, 37).

O

Otkupiteljska patnja. Kad je ljudsko bie u stanju savren-stva, kad uz pomo milosti ubije u sebi svoje ja, tada upada unesreu koja je po teini jednaka ubijanju njegova ja izvanai upravo je to punina kria. Nesrea vie ne moe u njemuunititi njegovo ja jer ja vie ne postoji budui da se posvepovuklo i prepustilo Bogu. Ali na planu savrenstva nesreaima uinak jednak ubijanju naega ja izvana. akva je ne-srea razlog Boje izonosti (M 190).

Ako netko, ustrajui u ljubavi, zapadne u toliku nesreu dadua vie ne mogne suzdrati krik: Boe moj, zato si meostavio, ako ostane na toj toki a da ne prestane ljubiti, isku-sit e neto to vie nije nesrea, neto to nije radost, ve


19/272



neosjetna, ista, sutinska, glavna bit kakva je svojstvena iradosti i patnji te je sama Boja ljubav. ada dotini zna da

je radost slatkoa koju uti jer je dotakao Boju ljubav, da jenesrea rana koju je nanio taj isti dodir kada je bolan te da je

vaan sam dodir a ne njegov oblik (IB, 55).

Seljaci i radnici posjeduju blizinu Boju neusporediva okusa,

blizinu koja prebiva u dnu siromatva, drutvene zapostav-ljenosti te duge i polagane patnje (IB, 73).

Kad se neki poetnik rani ili se ali na umor, radnici i seljaciimaju lijepu uzreicu: o mu posao ulazi u tijelo. Svaki putkad podnosimo neku bol, s pravom moemo sebi rei da tou nae tijelo ulaze svemir, red u svijetu, ljepota svijeta, poko-ravanje stvorova Bogu (IB, 87).

Pravu nesreu imamo samo onda kad dogaaj koji je pogo-dio neki ivot i iskorijenio ga, direktno ili indirektno pogaasve dijelove njegova ivota: drutvenu, psihiku i fizikustranu (IB, 77).

Nesrea je prije svega anonimna, one koje udari liava ih nji-hove osobnosti i pretvara ih u stvari (IB ,82).

Nesrea prisiljava da se stalno postavlja pitanje zato, pita-nje u biti bez odgovora. ako da ujemo neodgovor. iinu(NS, 21).

Naa bijeda je hvalospjev njegovoj slavi (NS, 38).

Openito, ne eljeti da nestane bilo koja naa nesrea, eljetimilost koja preobraava (M 195).

I radost i bol su jednako dragocjeni darovi, tako da u svakojod njih treba uivati u cijelosti, u svakoj zasebno, bez mije-anja. Preko radosti nam u duu ulazi ljepota svijeta. Prekoboli nam ona ulazi u tijelo.[...] Kad pokucaju, i jednoj i dru-goj treba otvoriti sredite due kao to se otvaraju vrata gla-snicima onoga koga ljubimo. Zar je onoj koja ljubi vano je liglasnik uglaen ili grub ako joj donosi poruku? (IB, 87)

Radost je ta koja lebdi iznad boli i dovrava je (NS, 11).

O

Ljudi udareni nesreom nalaze se podno Kria, gotovo nanajveem moguem odstojanju od Boga. Ne treba grijehsmatrati najveim odstojanjem. Grijeh nije odstojanje. Gri-

jeh je krivo usmjeren pogled (IB, 81).

Ono to ovjeka ini sposobnim za grijeh jest praznina: svisu grijesi pokuaji ispunjenja praznina (NS, 86).

Na se grijeh sastoji u tome to hoemo biti, a naa je kaznau tome to vjerujemo da jesmo. Ispatanje je elja da se viene bude, a spas se za nas sastoji u tome da vidimo kako ni-smo (NS, 135).

Rei ja, znai lagati (NS, 62).

Ne osuivati. Svi su grijesi jednaki. Postoji samo jedan gri-jeh: ne znati upijati svjetlost. Kad tu sposobnost izgubimo,mogue su sve vrste grijeha (M 178).

Kad se ovjek odvrati od Boga, ovjek se naprosto preputa

zakonu sile tee. On vjeruje da hoe i da bira, ali on je pukastvar, kamen koji pada. Ali kad Boja milost prodre u samosredite nekoga ovjeka, odatle prosvijetli itavo njegovobie (IB, 84).

Nemogue je oprostiti onome to nam je nanio zlo ako nas tozlo poniava. Valja misliti da je otkrio nau pravu razinu, ane da nas je ponizio (M 178).

Ljudi nam duguju ono to mislimo da e nam oni dati.Oprostiti im taj dug. Prihvatiti da su drukiji od onog tosmo zamiljali da jesu znai oponaati Boje opratanje. Ni

ja nisam ono to zamiljam da jesam. Spoznati znai opro-

stiti (M 181).

Najtee od svih otputanja dugova sastoji se u tome da Boguoprostimo nae grijehe (NS, 67).

O K

Onoga dana kad se savreno isto bie oitovalo na ovojzemlji u ljudskom obliju, smjesta se najvea mogua koli-ina zla, koja je bila oko njega rasprena, usredotoila na nju obliku patnje. [...] Krist je podnio kaznu koja je bila krajnjistupanj nesree to ju je ukljuivalo ropstvo. o prenoenje

zla na otajstven nain tvori Otkupljenje (IB, 130).

Krist na kriu, najvee zlo zadano najveem dobru: ako vo-limo to, volimo poredak svijeta (NS, 72).

Prihvatiti kao Boga nekoga tko je osuen po javnom zakonui sramno muen te usmren zaista znai pobijediti svijet.Znai prihvatiti i voljeti nunost (NS, 73).

Sve je boansko posredovanje. Bog je posredovanje. Svako jeposredovanje Bog. Vrhunsko posredovanje je sklad izmeuKristova zato u nesrei i Oeve utnje. Svemir je titranjetoga sklada (NS, 27.28).

Kamen koji ubija i komad kruha koji hrani imaju posve istusnagu ako je Krist prisutan u polazitu i u dolazitu. Dar i-

vota i dar smrti imaju jednaku vrijednost (IB, 102).

renutak u kojem Krist izdie na kriu stjecite je stvorenogi stvoritelja (NS, 105).

O

Bog je stvarao iz ljubavi, radi ljubavi. Bog je stvorio samo lju-bav i sredstva za ljubav. On je stvorio sve oblike ljubavi. On


20/272



je stvorio bia koja mogu ljubiti na svim moguim odsto-janjima. A on sam je poao do najviega odstojanja, do be-skrajnog odstojanja. o beskrajno odstojanje izmeu Boga iBoga, to najbolnije razdiranje, ta bol kojoj se nitko drugi nijepribliio, to udo ljubavi jest razapinjanje na kri (IB, 81).

Bog nam u ovozemaljskom ivotu ne moe biti savreno pri-

sutan. Ali nam u krajnjoj nesrei moe biti gotovo savrenoodsutan. o je jedina prilika za savrenstvo na zemlji. Stogaje Kri naa jedina nada (IB, 84).

U kriu, u nesrei, u stvaranju i utjelovljenju Bog naputaBoga (NS, 53).

Kri je prihvaeni pakao (NS, 49).

Moramo se iskorijeniti. Posjei stablo i od njega nainiti krii zatim ga svaki dan nositi (M 197).

O Bog mi je darovao ivot da mu ga vratim (M 197).

Smrt postupno ubija u nama sve ono to nazivamo svojimja. A da bismo joj dali potporu, valja vie ljubiti istinu negoivot (IB, 145).

Voljeti istinu znai trpjeti prazninu i zatim prihvatiti smrt.Istina je blizu smrti (M 182).

Prava moralna smrt jest pristati da budemo podreeni biloemu to donosi sudbina. Jer svega onoga to nazivam ja,sudbina me moe liiti. Prihvatiti da budemo tek stvorenje inita drugo. o znai izgubiti cijeli ivot (NS, 135).

tetno je vjerovati u besmrtnost jer nije u naoj moi moiduu zamisliti kao uistinu bestjelesnu. Zato je takvo vjero-

vanje zapravo vjerovanje u produetak ivota, ono oduzimaiskustvo smrti (M 196).

Spas je u tome da prihvatimo smrt (NS, 131).

Prihvaanje smrti jedino je osloboenje (NS, 46).

O B

Implicitna ljubav prema Bogu moe imati samo tri nepo-sredna predmeta, samo tri ovozemaljska predmeta u kojima

je Bog zbiljski, premda na skrovit nain, prisutan. o su: re-ligijski obredi, ljepota svijeta i blinji. [...] Kad god koji od tihimplicitnih oblika ljubavi takne duu, on ima snagu sakra-menta (IB, 91. 92).

Voli Boga to moe biti samo svjetski poredak i blinji,budui da Boga, prije nego to je bio siao da se pokae, ne

vidimo (NS, 20).

Ljubiti Boga i kad ne postoji (M 185).

Jedan od najdivnijih uitaka ljudske ljubavi, sluiti volje-nom biu a da ono to ne zna, u ljubavi prema Bogu mogu jesamo preko ateizma (NS, 22).

Svaki dodir izmeu Boga i ovjeka bolan je i s jedne i s drugestrane. Bog ne moe gledati zlo, a ovjek ne moe gledatidobro (NS, 130).

Voljeti Boga preko zla koje mrzimo (NS, 44).

Bog i ovjeanstvo su kao zarunik i zarunica koji su krivodogovorili mjesto sastanka (NS, 70).

Ljubav prema Bogu samo je posrednica izmeu naravne nadnaravne ljubavi ivih bia (NS, 73).

O

Ono to izgleda kao nunost, postaje poslunost. Sva je ma-terija pasivna pa prema tome sva je posluna volji BojojOna je za nas savren uzor. u ne moe biti drugog bia osimBoga i onog to se pokorava Bogu (IB, 84).

Mo je degradirana poslunost (NS, 19).

Poslunost stvari prema Bogu jest poput prozorskog staklakoje proputa svjetlost. im tu poslunost osjetimo itavimsvojim biem, mi vidimo Boga (IB, 86).

O

Prihvaeno podreenje svih naravnih sposobnosti duenadnaravnoj ljubavi jest vjera (NS, 62).

Vjera nije dodir s Bogom, inae ne bi bila nazvana mrakom,koprenom. Ona je podreenje onih dijelova koji nisu u do-diru s Bogom onom dijelu koji to jest (NS, 62).

Nije opasno to to dua sumnja ili ne sumnja da postoji kruhve je opasno kad se ona pomou lai uvjeri da nije gladna(IB, 144).

Vjera jednoga suca ne javlja se u njegovu stavu u crkvi, nego

u njegovu stavu u sudu (NS, 74).

O

Svi su grijesi pokuaji bijega od vremena. Vrlina je u tomeda se vrijeme izdri, da stisne svoje srce tako da se srce skriA onda smo u vjenosti. Nesrea sleuje duu i svodi ju nasadanjost protiv njezine volje. Poniznost je pristanak na tosvoenje (NS, 37).

Poniznost je stanovit odnos due prema vremenu. o je pri-hvaanje ekanja (NS, 70).


21/272



Prema sebi okrenuta suut jest poniznost (NS, 38).

Poniznost, to je odbijanje postojanja izvan Boga (M 197).

Mrav se uspinje okomitom i glatkom povrinom, prijee ne-koliko centimetara i padne, opet se uspinje i padne, opet seuspinje i padne. Ako ga promatra neko dijete, ono e se timprizorom zabaviti desetak minuta, a onda vie nee moi iz-

drati stavit e mrava na slamicu i podii ga. ako, uma-rajui Boga svojom ustrajnou, prisiljavamo ga da vrijemepretvori u vjenost. Ustrajnost sposobna umoriti Boga proi-zlazi iz beskrajne poniznosti (NS, 36).

O

Ukloniti iz sebe svoje lano boanstvo, zanijekati sebe sama,odrei se umiljenosti da smo u sreditu svijeta, uvidjeti da

je svaka toka u svijetu sredite u istom smislu a da je pravosredite izvan svijeta, to znai suglasiti se s mehanikomnunou u materiji i sa slobodom izbora u sreditu svake

due. a suglasnost jest ljubav. Aspekt te ljubavi koji se od-nosi na misaona bia jest ljubav prema blinjemu; onaj pakaspekt koji se odnosi prema materiji jest ljubav prema reduu svijetu ili, to je isto, ljubav prema ljepoti svijeta (IB, 207).

Naa ljubav treba da ima istu irinu kroz itav svemirski pro-stor, treba biti jednaka u svim njegovim dijelovima poputsuneve svjetlosti. Krist nam je odredio da emo postii sa-

vrenstvo Oca naega nebeskog budemo li poput svjetlostito svijetli svima bez razlike. I na um treba imati tu potpununepristranost. [...] Ljubav treba biti katolika (sveopa), to

jest ne smije ni jednom niti biti vezana uz neto to je stvo-reno, osim za sveukupnost svemira. a univerzalnost mogla

je nekada u svetaca biti implicitna, ak i u njihovoj vlastitojsvijesti. Oni su u svojoj dui znali spontano razluiti ljubavkoju duguju samo Bogu i njegovim stvorovima, od obavezaprema svemu onome to je manje od svemira. Vjerujem dasu takvi bili sveti Franjo Asiki i sveti Ivan od Kria. Stoga suobojica bili pjesnici (IB, 61).

Valja samo znati da je ljubav usmjerenje a ne raspoloenje.Ako to ne znamo, zapast emo u oaj ve na prvi udaracnesree (IB, 90).

Ne prilaziti blinjemu da bismo ugodili Bogu, nego biti oda-

slan od Boga prema blinjemu kao strijela koju je strijelacodaslao prema cilju (M 201).

Ako smo gladni jedemo, ne za ljubav Boju, nego zato tosmo gladni. Ako neki neznanac lei gladan pokraj puta,treba mu dati jesti, ak i ako nemam dovoljno hrane za sebe,ne za ljubav Boju, nego zato to je on gladan. o znai vo-ljeti blinjega kao samoga sebe (NS, 55).

O

Suut je prepoznavanje svoje bijede u drugome. Prepozna-vanje svoje bijede u nesrei drugoga (NS, 128).

Suut je prirodna ovjeku ako je doktrina zapreka osjeanjaja. Nadnaravno nije suut, nego to dokinue (NS, 129).

Onaj koji na ravnopravan nain postupa s onima koje jeomjer sila stavio daleko ispod njega, doista im daruje onukvalitetu ljudskih bia koje ih je sudbina liila. Koliko je tomogue stvorenju, on im ponovno iskazuje onu plemenitost

koju im je Stvoritelj iskazao na poetku (IB, 96).Da bismo iskusili suut pred nesretnikom, dua treba bitipodijeljena na dvoje. Jedan dio apsolutno zatien od za-raze, od svake opasnosti zaraze. Jedan dio zaraen sve dopoistovjeivanja s nesretnikom. a napetost je muka, suut.Kristova muka je taj fenomen u Bogu (NS, 33).

Nema ovjeka, ma kako tvrda srca bio, koji ne suosjea snesreama koje mu se prikazuju u kazalitu. Jer ne traeinita, ne pokuavajui ita priskrbiti, ne bojei se nikakveopasnosti niti ikakve zaraze, on se unosi u lica. Svojoj suutiputa slobodan tijek budui da zna da to nije stvarnost. Kad

bi to bila stvarnost, postao bi hladan kao led. Mnogi kranikoji su tijekom stoljea plakali nad Kristovim raspeem bilibi beutni da su ga vidjeli na kriu (NS 218).

Svaka pobuda iste suuti u dui novi je Kristov silazak nazemlju da bi bio razapet (NS, 33).

Ljudi mogu uspostaviti vezu s nadnaravnim samo sudjelu-jui u Bojoj supatnji (IB, 160).

O

Jedna eskimska pria ovako tumai postanak svjetlosti: Ga-vran u vjenoj noi nije mogao nai hrane, poeli svjetlost izemlja bi obasjana. Ako doista postoji elja, ako je predmetelje doista svjetlost, elja za svjetlou proizvodi svjetlost.Istinska elja postoji kad postoji

napor pozornosti. Svjetlost istinski elimo ako je odsutanbilo koji drugi motiv. Kada bi napori uloeni u pozornostostali prividno godinama jalovi, jednoga dana bi duu pre-plavila svjetlost tono srazmjerna tim naporima. Svaki na-por dodaje zrnce zlata u riznicu koju nita na svijetu nemoe oplijeniti. Beskorisni napori koje je kroz duge i bolnegodine ulagao arki upnik da naui latinski, urodili su svo-

jim plodom: udesno je razabirao to se zbiva u dui nje-govih pokornika iza njihovih rijei ili ak iza njihove utnje(IB, 69).

Neto se u naoj dui opire pravoj pozornosti kudikamoee nego to se tijelo opire umoru. o neto kudikamo jeblie zlu nego to je put. Stoga kad god smo na neto istin-ski usredotoeni, unitavamo zlo u sebi. Ako se u pozornosti

vjebamo s tom namjerom, etvrt sata pozornosti vie vri-jedi nego puno uinjenih dobrih djela (IB, 71).

Molitva je usmjerenje prema Bogu cjelokupne pozornosti zakakvu je dua kadra (IB, 67).


22/272



Samo najvii stupanj pozornosti dolazi u doticaj s Bogom kadje molitva toliko duboka i ista da do takvoga doticaja moedoi. No, svaka je pozornost usmjerena na Boga (IB, 67).

O

Ne to nije kransko krivo je nego: sve to je istinito, jestkransko (NS, 19).

Utjelovljenje kranstva ukljuuje skladno rjeenje problemaodnosa izmeu pojedinca i zajednice. Mislim na sklad u pita-goresjkom smislu: skladan srazmjer suprotnosti. Za tim rje-enjem ljudi upravo danas eaju. Poloaj to ga ima razumzahtijeva potpunu slobodu koja ukljuuje pravo da sve nijeei niim ne vlada. Gdje god razum prisvoji vlast, tu dolazi dopretjeranog individualizma. Gdje god se razum osjea nela-godno, tamo vlada prisila jednog ili vie kolektiva. [...] Za-

jednica je uvarica dogme, a dogma je predmet razmatra-nja triju strogo individualnih sposobnosti: ljubavi, vjere i ra-

zuma. Stoga se gotovo od samog poetka pojedinac nevoljkoosjea u kranstvu, a tu nelagodnost uti osobito razum. [...]Crkva zloupotrebljava vlast kad nastoji prisiliti ljubav i ra-zum da za normu uzmu njezin jezik. a zloupotreba vlastinije od Boga. Ona proizlazi iz prirodne tenje svakoga kolek-tiva bez iznimke da zloupotrijebi vlast (IB, 46-47, 48).

Da bi, kao to to i treba biti, bila svugdje prisutna, religija nesamo da ne treba biti totalitarna, nego se treba sama strogoograniiti na podruje nadnaravne ljubavi, podruje koje joj

jedino pripada (IB, 105).

Ljepota svijeta gotovo je iezla iz kranstva zato to ga jeRimsko Carstvo uinilo politikom vjerom (NS 145).

Brzo irenje kranstva dugujemo tome to su svi ti nesret-nici toliko eljeli kraj svijeta! (NS, 82).

Gotovo da je nemogue razlikovati vjeru od njene drutveneimitacije. Gotovo, ali ne i nemogue (IB, 136).

Evanelje sadri shvaanje ivota, a ne teologiju (NS, 75).

Duhovno dati nesretnicima njihovo graansko pravo u kr-anstvu. Nikada se to nije inilo (NS, 33).

Nelagoda inteligencije u kranstvu, koja traje ve dvadesetstoljea, dolazi otuda to se nije znalo ustanoviti zadovolja-

vajui modus vivendikoji bi bio utemeljen na egzaktnom vi-enju analogija i razlika, izmeu Duha Svetoga koji govori utijelu Crkve i Duha Svetoga koji govori dui (NS, 20).

Moemo izabrati samo izmeu Boga i idolatrije. Nemadruge mogunosti (NS, 66).

Kranstvo se nee utjeloviti sve dok ne usvoji stoiku mi-sao, sinovsku odanost prema graanstvu svijeta, prema ovo-zemaljskom zaviaju, to jest svemiru (IB, 119).

O

Pojam tajne opravdan je kad najloginija, najstroa upo-treba uma vodi u slijepu ulicu, u proturjeje koje ne mo-emo izbjei, u tom smislu da ukidanje jednog lana inionaj drugi lan praznim od svakog smisla, kad postavljanje

jednog lana prisiljava na postavljanje drugoga. ada pojam

tajne, poput kvasa, prenosi misao na drugu stranu slijepeulice, s druge strane vrata koja nije mogue otvoriti, onkrajpodruja uma, iznad. Ali da bismo uspjeli onkraj podrujauma, treba ga prije prijei sve dokraja, prijei slijedei putoznaen besprijekorno strogo. Inae neemo biti onkrajnego s ove strane (NS, 61).

Um ne moe nadzirati samu tajnu, ali savreno ima monadzora putova koji vode tajni, koji se njoj uspinju i koji se iznje ponovno sputaju (NS, 61).

Nova logika zasnovana na pojmu podruja. Ono to je isti-nito u jednom podruju, nije u drugome (NS, 64).

Um nema to nai, um mora kriti. On je dobar samo zaropske poslove (M 183).

Odnos nunosti prema ovjeku nije odnos gospodara premarobu, ili odnos jednakih, nego odnos slike prema pogledu. Utom pogledu raa se nadnaravna sposobnost pristajanja. Nepristajemo na silu kao takvu (jer ona prisiljava), nego kao nanunost. ista inteligencija je u sjecitu naravi i nadnarav-noga (NS, 26).

Mistika jest konkretna znanost naravi (NS, 28).

Proturjeje je kvasac transcendencije (NS, 64).

Zbilju ovog svijeta proizveli smo mi svojom vezanou. oje zbilja naeg ja koju smo prenijeli na svijet. o uope nijeizvanjska zbilja. Ova je zamjetljiva samo kad je osloboenjepotpuno (M 183-184).

O C

Kad autentini Boji prijatelji kakav je po mom miljenjubio Meister Eckhart ponavljaju

Bezuvjetni i globalni pristanak uz sve ono to ui Crkva, toje uila i to e uiti, a to sveti oma naziva vjerom, nijevjera nego idolatrija (NS, 63).

Bezuvjetna ljubav prema Crkvi jest idolatrija. Bezuvjetnomoemo voljeti samo ono to je bezuvjetno. o jest Boga prisutnost Bogomproetu (NS, 61).

rijei koje su uli u skrovitosti i tiini, u asu kad ih je ljubavsjedinila s Bogom, pa kad se te rijei ne slau s nauavanjemCrkve, to je naprosto zato to jezik javnoga trga nije jezikbrane sobe (IB, 47).


23/272



Svatko zna da se prisni razgovor moe voditi samo izmeudvoje ili troje ljudi. im se sastane pet ili est ljudi, poinjeprevladavati kolektivni jezik. Stoga poinjemo potpunu be-smislicu kad na Crkvu primjenjujemo rijei: Gdje su dvo-

jica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meu njima.Krist nije rekao dvije stotine, pedeset ili deset. On je rekaodvojica ili trojica. On je rekao upravo to da je on prisutan

kao trei u prisnosti kranskoga prijateljstva, prijateljstvaudvoje (IB, 47).

O

Redje splet drutvenih odnosa tkanih tako da nitko nije pri-siljen prekriti stroge obveze da bi ispunio druge (U, 14).

Sloboda se u konkretnom znaenju sastoji u mogunostiizbora. [] Sloboda nije vea ili manja ovisno o veim ilimanjim ogranienjima. Ona ima svoju puninu u razliitimuvjetima (U, 15).

Poslunost je dvovrsna: poslunost ustanovljenim pravila iposlunost ljudskim biima kao poglavarima (osim u sluajuprigovora savjesti). Ona pretpostavlja pristanak, unutarnjusuglasnost (U, 16).

Inicijativa i odgovornost, osjeaj da smo korisni pa ak i ne-ophodni, ivotne su potrebe ljudske due (U, 17).

Jednakostse sastoji u javnome, opemu, djelatnom prizna-nju, zbiljski izraenu u ustanovama i obiajima, da se istakoliina potovanja i obzira duguje svakom ljudskom biu(U, 18).

Hijerarhija se sastoji u stanovitu iskazu tovanja i odanostinadlenima, i to ne prema njihovoj osobi i vlasti koju obna-aju, nego njima kao simbolima (U, 20).

Potovanje svakog ljudskog bia kao takvog, pa i kad je doi-sta iskazano, nije dovoljno. Nuna je i iskazivanje asti po-tovanja s obzirom na drutveno okruenje (U, 21).

Kazna je ivotna potreba ljudske due: disciplinska i kri-vina (U, 22).

Sloboda miljenjai sloboda udruivanja obino se spominjuzajedno. o je pogreno. Izuzevi sluajeve prirodnih gru-pacija, udruivanje nije potreba nego sredstvo praktikogaivota. Naprotiv, posvemanja sloboda izraavanja, neogra-niena, za svako miljenje ma kakvo bilo, bez ikakva ograni-enja i suzdranosti, apsolutna je potreba uma (U, 23).

Sigurnostje bitna duevna potreba. Ona znai da dua nijepo teretom straha i terora (U, 30).

Rizik. Odsutnost rizika izaziva svojevrsnu dosadu koja pa-ralizira drukije od straha, ali gotovo jednako tako. Rizik jeopasnost koja izaziva promiljenu reakciju (U, 31).

Privatno vlasnitvo. Dua je izdvojena, izgubljena ako nijeopkoljena predmetima koji su joj poput produetka tjelesnihudova (U, 31).

Dionitvo u zajednikim dobrima, neprestana participacijau osjeanju vlasnitva a ne u njegovu materijalnom uivanjunita nije manje vana potreba (U, 32).

Potreba za istinomsvetija je od bilo koje druge potrebe. Otome se pak nikad nije govorilo. Strah nas je kad postanemosvjesni goleme koliine krivotvorina izloenih bez stida.

O

Zbog proturjenosti [izmeu apsolutnih naela i prava] ljudi

iz 1789. zapali su u jezinu i idejnu zbrku koja je u mnogomedovela do sadanje politike i drutvene zbrke (U, 9).

o dakako ne znai da ljudi s jedne strane imaju prava, a sdruge dunosti. e rijei samo izraavaju razliku u stajalitu.Njihov je odnos subjekta i objekta. ovjek, promatran za-sebno, ima samo dunosti, od kojih se neke odnose na njegasamoga. Drugi ljudi, promatrani s njegova gledita, imajusamo prava. On pak ima prava kad se promatra sa stajali-ta drugih koji priznaju da imaju neke obveze prema njemu.ovjek koji bi bio sam u svemiru ne bi imao nikakva prava,ali bi imao obveze (U, 9).

O

Ako zbog teakoga rada mravim, moje tijelo stvarno po-staje itom. A tko to ito slui za pripremanje hostije, onopostaje tijelom Kristovim. ko god radi s takvom nakanom,mora postati svetac (NS, 32).

ivimo u razdoblju kakva dosad nije bilo. Stoga univerzal-nost, koja je nekad mogla biti implicitna, u sadanjoj situacijimora biti potpuno eksplicitna. Ona treba proeti jezik i svakioblik bivstvovanja (IB, 62).

Danas puno ne znai biti samo svetac, potrebna je svetostkoju zahtijeva sadanji trenutak, nova svetost, svetost kojedosad nije bilo. [...] Nov tip svetosti je brizganje mlaza, pro-nalaenje novog.[...] Svijet osjea potrebu za kreativnimsvecima kao to neki okueni grad osjea potrebu za lijeni-cima. amo gdje postoji potreba, postoji i obaveza (IB, 63).

Svetost je pretvorba kao i euharistija (NS, 32).


24/272



O

1932-1942 Sur la science, Gallimard, Pariz 1966.

1933 Rflexions sur la guerre, La Critique sociale, br. 10,studeni 1933.

1933-1934 Leons de philosophie, prir. Anne Reynaud-Gurithault, I. izd. Plon, Pariz 1959.

1934 Un soulvement proltarien Florence au XIVesicle,La Critique sociale, br. 11, oujak 1934.

1933-1934 Carnet de bord. Gallimard, Pariz 1994.

1933-1943 Oppression et libertGallimard, Pariz 1955.

1934Rflexions sur les causes de la libert et de loppressionsociale, Oeuvres compltes, t. II, 1955.

1936-1942La Source grecque, Gallimard, Pariz 1953.

1937La Condition ouvrire, Gallimard, Pariz 1951.

1939 LIliade ou le pome de la force (pod pseudonimommile Novis),Les Cahiers du Sud, Marseille 1940-1941.

1940Note sur la suppression gnrale des partis politiques,Climats, Pariz 1950.

1940-1942 Cahiers. I, Plon, Pariz 1951.

1940-1942 Cahiers. II, Plon, Pariz 1953.

1940-1942La Pesanteur et la Grce, Plon, Pariz 1947.

1940-1943 Penses sans ordre concernant lamour de Dieu,Gallimard, Pariz 1962.

1941-1942 Intuitions pr-chrtiennes, La Colombe, Pariz1951.

1942Lettre un religieux, Gallimard, Pariz 1951.

1942Attente de Dieu, La Colombe, Pariz 1950.

1942-1943 La connaissance surnaturelle, Gallimard, Pariz1950.

1943 Lagonie dune civilisation vue travers un pomepique i En quoi consiste linspiration occitanienne, Ca-hiers du Sud, Marseille 1943.

1943LEnracinement, Prlude une dclaration des devoirsenvers ltre humain, Gallimard, Pariz 1949.

1940 Venise sauve, Gallimard, Pariz 1955.

1940-1942 Cahiers. III, Plon, Pariz 1956.

1940-1942 crits historiques et politiques, Gallimard, Pariz1960.

1943crits de Londres et dernires lettres, Gallimard, Pariz1957.

S

uvres compltes, ur. Andr A. Devaux i Florence de Lu-

ssy, Gallimard, Pariz 1988 - ... (od 17 predvienih svezakaobjavljeno 10):

t. I:Premiers crits philosophiques, 1988, 456 str.

t. II, vol. 1:crits historiques et politiques. Lengagement syn-dical (1927 juillet 1934), 424 str.

t. II, vol. 2: crits historiques et politiques. Lexprienceouvrire et ladieu la rvolution (juillet 1934 juin 1937)1991, 648 str.

t. II, vol. 3: crits historiques et politiques. Vers la guerre(1937-1940), 1989, 352 str.

t. III, vol. 1:crits de Marseille (1940-1942). Philosophie, sci-ence, religion, questions politiques et sociales, 2008, 608 str.

t. IV, vol. 2: crits de Marseille (1941-1942). Grce Inde Occitanie,

t. VI, vol. 1: Cahiers (1933 septembre 1941), 1994, 576 strBiljeke 1933-1934 ukljuujuiRflexions sur loppression etla libert;Biljeke od listopda 1940. (ISBN 978-2070728114)

t. VI, vol. 2: Cahiers (septembre 1941 fvrier 1942), 1994744 str.

t. VI, vol. 3: Cahiers (fvrier 1942 juin 1942). La porte dutranscendant, 2002, 688 str.

t. VI, vol. 4: Cahiers (juillet 1942 juillet 1943).La conna-issance surnaturelle, Cahiers de New York et Londres, 2006656 str. uvres, Gallimard, Pariz 1999, 1288 str.

O S W ()

Na francuskom

Nadia aibi,La philosophie au travail. Lexprience ouvrirede Simone Weil, LHarmattan, Pariz 2009.

Syl

Documents

Časopis Status 17 WEB