SADRŽAJ

SADRŽAJ............................................................................................................................21. POJAM I ZNAČAJ CARINA.........................................................................................32. VRSTA CARINA............................................................................................................43. CARINSKI POSTUPCI...................................................................................................5

3.1 Stavljanje robe u slobodan promet........................................................................53.2 Tranzit....................................................................................................................73.3 Carinsko skladištenje.............................................................................................73.4 Uvoz.......................................................................................................................83.5 Izvoz......................................................................................................................8

4. EFEKTI CARINA...........................................................................................................95. CARINSKA POLITIKA...............................................................................................106. CARINSKE TARIFE (KVOTE)...................................................................................12

6.1 Vrste (podjele) Carinskih tarifa..........................................................................126.2 Zakon o carinskoj tarifi i njegovi sastavni delovi...............................................136.3 Osnovna pravila i napomene u Carinskoj tarifi, Komentarska objašnjenja i uvjerenja o svrstavanju robe u Carinskoj tarifi..........................................................14

7. ZAKLJUČAK................................................................................................................168. LITERATURA..............................................................................................................17

1. POJAM I ZNAČAJ CARINA

Carina predstavlja pristojbu koja se naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu u vidu novčanog iznosa, a po utvrđenim carinskim stopama u Carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnih, socijalnih i drugih razloga. Kod nekih zemalja postoji i carina na robu koja sa izvozi iz zemlje, npr. u Indiji na žitarice u cilju prehranjivanja domaćeg stanovništva. Carine i carinski sistem svake države imaju veliki značaj pri otvorenoj međunarodnoj robnoj razmjeni. Iz tih razloga, a posebno iz razloga bržeg uključivanja privrede neke zemlje u međunarodne robne tokove, bitno je da carina i carinski sistem te države, budu suvremeni sa nizom usvojenih međunarodnih rješenja koje imaju razvijene države.

Vođenje zaštitne carinske politike i njena konkretizacija u Carinskoj tarifi svake zemlje je vrlo osetljivo pitanje i ljudi koji vode carinsku politiku moraju biti posebno obazrivi pri konkretizaciji zaštitne carinske politike u carinskim tarifama. Ta obazrivost bi se ogledala, prije svega, u tome da zacrtana carinska politika u carinskim tarifama ne smije da bude ni suviše visoka - da spriječava uvoz roba, putem zacrtanih visokih carinskih stopa, kao ni obrnuto, da carinske stope budu suviše niske i da se suviše liberalizuje uvoz, ne vodeći računa pri tome o razvoju domaće proizvodnje.

Rješenja treba tražiti kroz jedan srednji pristup, da carine budu u pogledu svoga nivoa realno odmjerene, tj. da ne budu ni pretjerano visoke, ni pretjerano niske, tj. da budu tako postavljene da omogućavaju razumnu konkurenciju i razuman uvoz inostranih roba. Carine ne smiju biti barijera otvorenim robnim razmjenama sa inostranstvom, niti uvozu, jer se radi i o zavisno uvoznoj privredi (pa se ni izvoz ne može ostvariti bez neophodnog uvoza, posebno reprodukcionog materijala i sirovina, što će omogućiti proizvodnju roba za izvoz), već naprotiv, one moraju biti u funkciji takvih robnih razmjena.

S druge strane, carine ne mogu biti zabrana uvozu iz inostranstva, jer autarhična i zatvorena privreda jedne države, pa čak i onih razvijenijih država, nije poželjna niti ekonomski opravdana. Stoga carina, u svakom carinskom sistemu, pogotovu kod mladih privreda u razvoju, mora da omogući i razuman uvoz, ali da i instrumenti carina i institucije carinskog sistema omoguće i pospješuju izvozne tokove privreda u tranziciji i razvoju. Tako možemo da zaključimo da primarna uloga carina je zaštita domaće proizvodnje, a sekundarna uloga fiskalni efekat koji ona ispoljava pri punjenju budžeta određene države.

2. VRSTA CARINA

Carine možemo podijeliti prema pet (5) kriterija :

1. Po pravcu kretanja: a) uvozne b) izvozne c) provozne (tranzitne)

2. Po svrsi carine: a) Fiskalne (finansijske) i zaštitne (ekonomske) - fiskalna se uvodi radi povećanja prihoda države, tako npr., ako bi neka sjeverno-europska država uvela carinu na južno voće, to bi predstavljalo fiskalnu carinu jer ne bi imala zaštitni karakter po domaću proizvodnju. Međutim, naplata carine na robe koje se trenutno u zemlji ne proizvode, ali se u skoroj budućnosti očekuje proizvodnja, predstavljala bi zaštitnu carinu. Zaštitna carina se uvodi u cilju zaštite domaće proizvodnje od inostrane konkurencije. b) Socijalno-politička carina - uvodi se iz socijalnih i političkih razloga, i tu se radi mahom o izvoznoj carini na određene proizvode, npr. životne namirnice.

3. Po načinu obračuna: a) carine prema vrijednosti robe - robu manje vrijednosti manje tereti u odnosu na vrijedniju i skuplju robu. b) specifične carine - obračunavaju se po jedinici mjere, npr. po komadu, litru, metru, kilogramu i sl. c) kombinovane (mješovite) carine - predstavljaju vid kombinacije prethodne dvije.

4. Po načinu propisivanja: a) autonomna carina - jedna država je uvodi samostalno i nezavisno od međunarodnih normi snagom svog suvereniteta. b) ugovorne (konvencionalne) carine - propisuju se na bazi dvostranih ili višestranih sporazuma između država. Tako između zemalja članica EU nema carina pri prometu roba, a postoji zajednička carinska tarifa prema trećim zemljama. c) kombinovane - kombinacija a) i b)

5. Po ekonomsko-političkom djelovanju: a) prohibitivne (zabranjujuće) carine - carine koje su toliko visoke da praktično onemogućavaju uvoz roba na tržište. b) retorzivna (ratnička) carina - protivmjera neke države prema drugoj koja drži visoke carine. c) preferencijalne (povlaštene) carine - cilj im je da pospješe robnu razmjenu sa određenim zemljama sa kojima je sklopljen takav sporazum.

d) diferencijalne carine - otežavaju robnu razmenu, što robu iz jedne zemlje dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na robu iz drugih zemalja. e) antidempinske carine - oblik dopunske carine koja izjednačava cijenu uvozne robe kada je ona niža od normalne, realne cijene, a na to još ide i redovna carina. f) kompenzatorne carine - uvode se za robu koja je u zemlji porijekla ili izvoza dobila neku subvenciju, premiju u vidu stimulacije izvoza, pa se u cilju neutralisanja tih subvencija naplaćuje kompenzetorna carina.

3. CARINSKI POSTUPCI

U novijim carinskim sistemima za razliku od dosadašnjih sistema predviđena je kategorija carinskih postupaka, odnosno svako carinsko dozvoljeno postupanje i upotreba robe, gdje učesnici u postupku stiču prava i obaveze u vezi sa robom predstavljaju carinske postupke. Carinski postupak je definisan kao pojam kao i njegove vrste, ali radi daljnjeg objašnjavanja vrste postupka ćemo sada nabrojati:

· stavljanje robe u slobodan promet;· tranzit (spoljni i unutrašnji);· carinsko skladištenje;· aktivno oplemenjivanje;· prerada pod carinskom kontrolom;· privremeni uvoz;· pasivno oplemenjivanje;· izvoz;· privremeni izvoz.

Radi sprovođenja ovih postupaka, za svaki postupak, osim stavljanja robe u slobodan promet, potrebno je odobrenje nadležnog carinskog organa, što znači da deklarant radi sprovođenja postupaka, mora podnijeti zahtjev carinarnici za dobijanje odobrenja za njegovo sprovođenje.

3.1 Stavljanje robe u slobodan prometDa bi se roba stavila u carinski postupak moraju biti ispunjeni određeni uslovi

koji su bili poznati i dosada, odnosno da roba mora da bude obuhvaćena deklaracijom koju podnosi deklarant i da uz nju moraju biti priložene isprave za sprovođenje ovog postupka. Ovde treba naglasiti da se prvi put predviđa mogućnost i koriščenja drugačijih isprava, osim deklaracija, kao što su knjigovodstveni zapisi, finansijska i materijalna evidencija koja se mora voditi na način naložen od strane carinskog organa.

Prvi put koristiće se elektronske deklaracije, odnosno podaci iz deklaracija pripremljeni prema određenim standardima. Oni će se razmjenjivati elektronskim putem između deklaranata i carinskih organa, uz sprovođenje svih faza postupaka predviđenih za prijem

deklaracije. Osim po svom obliku i medijumu, predviđena je mogućnost podnošenja deklaracija na različite načine, u različito vrijeme i sa različitom sadržinom i to:

· prethodna deklaracija;· redovna deklaracija;· nepotpuna deklaracija;· naknadna deklaracija;· rekapitulativna deklaracija.

Imajući u vidu osnovnu tendeciju, da se poštenim trgovcima omogući brzo, lako i efikasno sprovođenje carinskog postupka, uz najkraće zadržavanje robe pod carinskom kontrolom, ove deklaracije praktično predstavljaju povlasticu koja omogućuje sprovođenje postupka na unaprijed naveden način i koje će veoma pažljivo biti odobravana.

Prethodna deklaracija je deklaracija koja je podnijeta carinskom organu prije prispjeća robe sa svim potrebnim podacima i svim potrebnim priloženim ispravama, s tim što se mogu izvršiti samo potrebne kontrole usklađenosti podataka kao i logičke kontrole putem računara. Ova deklaracija se ne može primiti, jer nije ispunjen jedan od glavnih uslova, a to je prisutnost robe, međutim predstavlja veliko ubrzanje postupka, jer se po prispjeću robe ne moraju vršiti radnje koje su već izvršene. 

Nepotpuna deklaracija je deklaracija koja ne sadrži sve podatke o robi, potrebne za sprovođenje carinskog postupka, ali sadrži sve elemente potrebne za utvrđivanje carinskog duga i primjenu spoljnotrgovinskih propisa koji se odnose na uvoz robe (npr. deklarant nije pribavio odgovarajuće uvjerenje o porijeklu). Ova deklaracija se može primiti, s tim što je deklarant dužan da naknadno pribavi uvjerenje o porijeklu i kao takvo ga naznači u deklaraciji. Nakon određenog roka, a na osnovu odobrenja carinarnice podnosi se dopunska deklaracija sa svim potrebnim podacima uz koju se prilaže izostavljano uvjerenje.

Rekapitulativna deklaracija podnosi se ako je roba ocarinjena na osnovu knjigovodstvenih zapisa ili finansijske, ili druge dokumentacije, a radi se o uvozu iste vrste robe od strane istog uvoznika, odnosno korisnika, kojom se obuhvataju sprovedena carinjenja u prethodnom periodu. Carinskom organu je data mogućnost da odluči da li će vršiti pregled predate dokumentacije ili izvršiti fizički pregled robe. Ovde će doći do primjene mehanizma selektivnog pregleda, to jest na osnovu određenih kriterijuma koji će biti razvijeni vršiće se izbor (selekcija) carinskih deklaracija, kod kojih će biti vršen ili pregled priložene dokumentacije, ili fizički pregled robe ili jedno i drugo. Pošiljke koje nisu pregledane kao i pregledane pošiljke mogu biti predmet naknadne kontrole. Predmet naknadne kontrole su robne, knjigovodstvene, finansijske i druge isprave, s tim što se može izvršiti i ponovni pregled robe.

Roba stavljena u slobodan promet, nakon plaćanja svih propisanih dažbina stiče status domaće robe. Sa robom stavljenom u slobodan promet može se slobodno raspolagati,

osim ako za nju nije plaćena carina, ili je plaćena po povoljnijoj stopi, pa se onda nalazi pod carinskim nadzorom sve dok ne prestanu uslovi zbog kojih je priznata neka povlastica, odnosno kada se izveze, uništi, ili kad carinski organ dozvoli njenu upotrebu u druge svrhe, a ne u one svrhe zbog kojih je određena neka povlastica, u kom slučaju se moraju platiti sve propisane dažbine.

3.2 TranzitCarinski zakon definiše tranzit kao kretanje robe pod carinskim nadzorom ili

carinskom kontrolom između dva mjesta unutar carinskog područja i to strane robe koja nije nacionalizovana i domaće robe namjenjene izvozu. Postupak tranzita počinje prijavljivanjem robe ulaznoj graničnoj carinarnici ili carinarnici gde je roba prethodno prijavljena, a završava se predajom robe i propisanih isprava odredišnoj carinarnici.

Deklarant koji je podnio tranzitnu deklaraciju odgovoran je za predaju robe odredišnoj carinarnici u nepromjenjenom stanju i dužan je da položi obezbjeđenje za plaćanje carinskog duga, koji može biti pojedinačno (za jedan carinski postupak) ili generalno (za više tranzitnih postupaka) uz odobrenje direktora. Obezbjeđenje se ne polaže u slučaju prevoza robe poštom, u vazdušnom ili železničkom saobraćaju i prevozom cjevovodom ili dalekovodom.

Domaća roba nakon izvoznog carinjenja se pod carinskim nadzorom i carinskom kontrolom zajedno sa propisanim ispravama upućuje izvoznoj carinarnici radi izvoza u inostranstvo. Domaća roba se može uputiti pod carinskim nadzorom između dva mjesta na domaćoj teritoriji preko stranog područja u okviru tranzitnog postupka.

3.3 Carinsko skladištenjeCarinsko skladištenje je poseban carinski dozvoljeni postupak, radi smještaja robe

u carinsko skladište. Carinski organ odobrava smještaj robe u carinsko skladište nakon čega se podnosi deklaracija za smještaj robe. Carinski zakoni obično propisuje dvije vrste carinskih skladišta – javna i privatna.

Javno carinsko skladište je skladište u kome držalac carinskog skladišta pruža usluge skladištenja za svoju ili tuđu robu, dok je privatno carinsko skladište skladište u kome držalac skladišta može da drži samo svoju robu. Pri tome, zakon pravi razliku između držaoca skladišta i korisnika skladišta, s time što je korisnik skladišta lice koje je dužno da stavi robu u postupak carinskog skladištenja ili lice na kome su prenesena ta prava. Držalac carinskog skladišta je dužan da vodi evidenciju o robi smještenoj u carinsko skladište i odgovoran je za ispunjavanje svih uslova propisanih Carinskim zakonom i drugim propisima. 

U carinskom skladištu, osim skladištenja i čuvanja robe sprovodi se postupak aktivnog oplemenjivanja ili postupak prerade pod carinskim nadzorom u skladu sa uslovima propisanim za ove postupke. Da bi neki od ovih postupaka započeo, prethodno se mora

okončati postupak carinskog skladištenja bez obzira što roba ostaje u carinskom skladištu.

3.4 UvozPrivremeni uvoz kao carinski dozvoljeni postupak se potpuno odvojeno reguliše

od aktivnog oplemenjivanja i treba ga razlikovati tako što se radi o carinski odobrenom postupku u okviru koga se strana roba koristi u zemlji uz obavezu ponovnog izvoza u neizmjenjenom stanju, osim zbog uobičajenog smanjenja vrijednosti zbog njene upotrebe. Na robu koja se privremeno uvozi ne plaća se carina ili se plaća po sniženoj stopi i na nju se ne primjenjuju mjere komercijalne politike (spoljnotrgovinska ograničenja), osim ako posebnim propisima nije drugačije regulisano.

 Kao i kod ostalih posebnih postupaka, privremeni uvoz se može obaviti samo na osnovu podnjetog zahtjeva i dobijenog odobrenja od strane carinskog organa, s tim što se privremeni uvoz može odobriti samo ako je moguće utvrditi istovjetnost uvezene robe.Carinski zakoni obično ne propisuje rok za privremeni uvoz, već ostavljaju carinskom organu da u odobrenju sam utvrdi ovaj rok, polazeći od ugovorenih uslova i ispunjavanja svrhe privremenog uvoza. 

Ako se privremeno uvezena roba stavi u slobodan promet, a plaćen je ukupan iznos uvoznih dažbina smatra se da je izmiren carinski dug, a u slučaju da nije naplaćen ukupan iznos, carinski organ naplaćuje razliku do ukupnog iznosa.

Kao i kod aktivnog oplemenjivanja, Carinski zakon propisuje, da ako privremeno uvezena roba stavi u slobodan promet, nosilac odobrenja je dužan da plati kompezatornu kamatu na iznos utvrđen carinskog duga i to od momenta prihvatanja deklaracije za privremeni uvoz do stavljanja robe u slobodan promet. 

3.5 IzvozU Carinskom zakonu, predviđeno je davanje odobrenja od strane carinskog

organa za iznošenje robe iz carinskog područja. Ovo znači da se domaća roba stavlja u postupak izvoza nakon izdatog odobrenja, s tim što ovaj postupak ne važi za pasivno oplemenjivanje ili tranzit domaće robe od jednog mjesta na domaćem području do drugog mjesta na domaćem području preko strane teritorije.

Takođe je i novina da se izvozna deklaracija može podnijeti carinskom organu ne samo prema mjestu gde se roba nalazi ili pakuje, već i prema sjedištu ili prebivalištu izvoznika.Stavljanje robe u postupak izvoza stvara obavezu izvozniku da robu izveze iz carinskog područja u stanju u kakvom je bila u momentu prihvatanja izvozne deklaracije.

4. EFEKTI CARINA

Efekti carina se obično mogu podijeliti na slijedeći način:

1) Efekat carina na uvoz - sto su niže carinske stope uvoz je veći, i obrnuto. Tako ukoliko dođe do deficitarnosti određenih roba na tržištu, držva moze snižavanjem carinskih stopa sanirati dati nedostatak.

2) Efekat carina na domaću proizvodnju - carinske stope moraju se odrediti tako da na budu ni suviše niske, kako bi štitile domaću proizvodnju, a ni suviše visoke,da domaća prizvodnja ne bi bila previše zaštićena i izolovana, sto bi dovelo do toga da ona zaostane u razvoju.

3) Efekat carina na ponudu i potražnju roba - npr. ako je ponuda određenih roba na domaćem tržištu mala snižavanjem carinskih stopa može se uticati na povećanje ponude inostranih roba. Slično, ako je ponuda velika, a potražnja mala, povećanjem carinskih stopa može se uticati na smanjenje ponude iz uvoza.

4) Efekti carina na cijene - carina direktno utiče na cijenu uvozne robe, jer je uključena u konačnu cijenu robe, koju snosi kupac, uvoznik. Postoji i indirektan uticaj carina na cijene, a manifestuje se putem indirektnog djelovanja carine na formiranje cijena roba domaćih proizvođača. Povećanje cijena uvoznih roba zbog povečanja carinskih stopa posredno vodi povečanju istih ili sličnih domaćih roba, zato što domaći proizvođači cijene svojih proizvoda često određuju putem komparacije ovih cijena sa cijenama robe iz uvoza. Na ovaj način često dolazi do prenosa inflacije sa inostranih tržišta na domaće tržište.

5) Kumulativno djelovanje carina - carinska zaštita se ne odnosi samo na zaštitu finalnih proizvoda, već i na poluproizvode, i na taj način se štite i finalni prizvođači i njihovi proizvodi.

6) Protekcionistički (zaštitni) efekat carina - ogleda se u zaštiti razvoja domaće proizvodnje, zato što uvozne carine smanjuju konkurentnost inostranih roba na tržištu.

7) Fiskalni efekat carina - to znači da carine djeluju na povečanje državnih prihoda, mada u savremenim carinskim sistemima ovo nije primarna uloga carina.

8) Prevaljivanje carina - po pravilu carinu snosi uvoznik, ali je moguće u određenim slučajevima da dio carina snosi i prodavač. Npr. kada strani prodavač nastoji da očuva određeno tržište, posebno ako je na tom tržištu došlo do povečanja carine.

9) Drugi efekti carina:

a) Efekat carina na potrošnju - carina dovodi do smanjenja potrošnje, jer povećava cijenu robe koja se uvozi, koju plačaju domaći potrošači.

b) Efekat carina na zaposlenost - rast carinskih stopa djeluje tako da se povećava zaposlenost, zbog rasta domaće potrošnje, a time i proizvodnje. Međutim, to je samo na kratak rok, jer se smanjenje uvoza odražava i na smanjenje izvoza, što opet smanjuje zaposlenost.

c) Platno-bilansni efekat carina - uvozna carina smanjuje uvoz inostranih roba i tako djeluje na platni bilans, jer svaki uvoz znači i određeni devizni odliv.

d) Efekat izvoznih carina i efekat carina na izvoz - izvozne carine zadržavaju određene deficitarne robe na domaćem tržištu, ali i onemogućavaju rast deviznog priliva toj zemlji. Međutim, carina može i stimulisati izvoz, putem povrata carinskih i poreskih dažbina. Primjer za to je instument drawback-a (povrat carine) kojim se omogućavalo da se dio naplačene carine povrati uvozniku, pod uslovom da uvezenu robu ugradi u finalni domaći proizvod koji će izvesti u inostranstvo.

5. CARINSKA POLITIKA

Carinska politika predstavlja svjesno usmjeravanje društva na planu carinske zaštite, putem niza carinskih instrumenata, kako dugoročnih tako i fleksibilnih.

1) Aktivna carinska politika - njome se pomaže izvoz. U mjere aktivne carinske politike spadaju sve vrste subvencija i premija koje su upućene na povečanje izvoza, razne poreske olakšice, povraćaji carina, oslobađanje od mnogih dažbina i taksi pri izvozu domaće robe.

2) Pasivna zaštitna politika - obuhvata sve mjere carinske politike koje se sprovode u cilju ograničavanja uvoza, kao i vancarinska ograničenja uvoza u obliku taksi, poreza i sl. Pasivna zaštitna politika moze biti; nominalna, realna i efektivna.

a) nominalna carinska zaštita predstavlja nominalno opterečenje u Carinskoj tarifi. b) stvarna (realna) carinska zaštita može se izračunati na osnovu naplaćene carine i ostvarene vrijednosti uvoza roba. c) efektivna carinska zaštita je ona carinska zaštita koja omogućava zastičenim privrednim granama ili djelatnostima povoljnije uslove stvaranja dohotka. Carinska zaštita omogućava zastičenoj proizvodnji da za svoje proizvode formira cijene na istom ili približno istom nivou kao što su cijene iz uvoza u koje je uračunata carina.

3) Racionalna i selektivna zaštitna carinska politika - carinskom

politikom se mora ostvariti zaštita domaće proizvodnje, ali ne svake i po svaku cijenu. Treba štititi onu proizvodnju koja posluje sa razumnim troškovima proizvodnje, a ne onu koja je neperspektivna i zastarjela. Takođe, carina ne treba da štiti sve istom carinskom stopom, već one privredno razvijenije nižom stopom, a manje razvijene višom carinskom stopom. Bitno je odrediti: šta štititi, u kojoj mjeri, kako i koliko dugo.

4) Instrumenti zaštite (protekcionizma):

a) dugoročni instrumenti carinske zaštite - tu spadaju: carinska tarifa; carinski zakon (koji uz carinsku tarifu predstavlja najosnovnije zakone iz oblasti carina); carinska osnovica (bez koje nema realne carinske zaštite kod svih savremenih carinskih sistema koji usvajaju naplatu carina po sistemu ad valorem); carinska stopa.

b) elastični (fleksibilni) instrumenti carina i carinske zaštite - to su oni instrumenti u carinskom sistemu koji se mogu adekvatno prilagođavati privrednim potrebama, u određenom vremenskom trenutku. Oni ne zahtjevaju duži proces izmjena, kao što je slučaj sa dugoročnim instrumentima, kada je potrebno i zasjedanje parlamenta da bi došlo do njihovih usvajanja ili izmjena, već to može po daleko kraćoj proceduri, vrlo efikasno, da učini po zakonu ovlašteni organ. U nastavku slijede neki od elastičnih istrumenata:

carinski kontigenti - predstavljaju instrument elastične carinske politike pomoću kojeg se može vršiti smanjenje postojeće carinske stope, odnosno zaštite iz Carinske tarife za određeni procenat ili se čak nivo zaštite može svesti na nulu. Postoji više vrsta carinskih kontigenata:

vrijednosni kontigent - limitiran je određenim vrijednosnim iznosom, npr. kad uvoz date robe dostigne vrijednost od 1.000.000 $, na dalji uvoz će se primjenjivati redovna stopa iz Carinske tarife.

vremenski ograničen kontigent - snižena carinska stopa se primjenjuje do određenog vremenskog perioda, npr. do 31. decembra neke godine, a nakon toga redovna carinska stopa.

namjenski ograničen kontigent - snižena stopa važi samo za određene uvoznike, npr. zdravstvene ustanove.

vremenski neograničeni carinski kontigenti - traju sve dok se ne opozovu od strane davaoca, po pravilu se odnose na sve korisnike.

preferencijalne carine (carinski preferencijali) - njih država predviđa u svome zakonodavstvu ili po osnovu međunarodnih ugovora. Pomoću njih se mogu dati određene pogodnosti nekim državama u vidu sniženja carinskih stopa ili čak neplaćanja carina, a sve u cilju unaprijeđenja robne razmjene sa tim državama. U Carinskom zakonu predviđeno je da pri uvozu roba iz zemalja u razvoju mogu da se odrede preferencijalne tj. povlaštene carinske stope, uz uslov da su robe proizvedene u tim zemljama ili da je u tim zemljama vrijednost robe uvečana najmanje za 51%.

drugi fleksibilni instrumenti carina i carinske zaštite

dodatna carina - uvodi se kao protivmjera, kao oblik borbene ili ratničke carine.

sezonske carinske stope - uvode se za određene poljoprivredne proizvode u određenom periodu u cilju obezbjeđenja stabilnosti domaće proizvodnje i domaćeg tržišta. Npr. Vlada neke države može pored postojećih stopa uvesti i sezonske stope, koje ne mogu biti veće od 20%.

ramplasman - carinski ramplasman podstiče uvoz omogučujući domaćoj privredi uvoz bez plaćanja carina, pod uslovom da u određenom vremenskom roku, npr. do godinu dana, taj uvoznik izveze robu u istoj vrijednosti..

povraćaji carina (drawback) i drugih uvoznih dažbina ovaj instrument omogućava povrat naplaćene carine na robu koja je uvezena (sirovine i reprodukcioni materijali), pod uslovom da je ista upotrebljena u proizvodnji robe za izvoz. Potrebno je u roku od 6 mjeseci od izvoza podnijeti zahtjev carinarnici koja je izvršila carinjenje za povrat carine i drugih uvoznih dažbina.

6. CARINSKE TARIFE (KVOTE)

Carinska tarifa predstavlja sređen, sistematizovan spisak roba sa carinskim stopama. Stope predviđene u Carinskoj tarifi primjenjuju se na robu porijeklom iz zemalja koje sa određenom državom zaključile ugovor s klauzulom najvećeg povlašćenja ili koje tu klauzulu primjenjuju na robu porijeklom iz same te određene države. Osnovne karakteristike carinske tarife su da je opšta (primenjuje se na sav uvoz roba) i uvozna - carinske stope se primjenjuju samo pri uvozu roba. Ona je advalorna, jer se carinske stope obračunavaju na vrijednost robe. Ona je jednokolona. Predstavlja kombinovani pravni akt, jer se carinske stope određuju autonomno, a nomenklatura je međunarodna (harmonizovana nomenklatura).

6.1 Vrste (podjele) Carinskih tarifa

a) carinske tarife u užem i širem smislu - u užem smislu predstavljaju sređeni spisak carinskih roba i predviđenih carinskih stopa za date robe. U širem smislu pored spiska roba imaju i normativni (zakonski) dio sa određenim odredbama.

b) carinske tarife trajnog i privremenog karaktera - one koje se donose zakonom su trajnog karaktera i usvaja ih parlament, a privremenog karaktera su one koje se donose podzakonskim aktima od stane Vlade.

c) autonomne, ugovorne i kombinovane carinske tarife - autonomne država propisuje

samostalno, ugovorne su one koje su donjete na bazi međunarodnih sporazuma, a kombinovane su one gdje određena država propisuje npr. stope carina, a prihvata konvencijalna rješenja u pogledu carinske nomenklature (spisak roba).

d) jednokolone i višekolone carinske tarife - jednokolene imaju samo jednu kolonu carinskih stopa, višekolone više.

e) uvozne, izvozne i provozne carinske tarife

f) advalorne (vrijednosne), specifične i kombinovane carinske tarife - kod advalornih se carinska stopa naplačuje na osnovu vrijednosti robe. U specifičnim carinskim tarifama osnova za naplatu carine je jedinica mjere proizvoda (komad, metar, kilogram, tona…), tako je npr. u Švicarskoj. Kod kombinovane carinske tarife carina se utvrđuje i po vrijednosti i po jedinici mjere, npr. može se za određene robe naplačivati carina po vrijednosti, a za druge po jedinici mjere. Ili da se naplaćuje po vrijednosti, pa ako se dostigne predviđeni novčani iznos, da se naplačuje i specifična carinska tarifa.

g) preferencijalne i diferencijalne carinske tarife - preferencijalne tarife primenjuju povlaštene stope pri uvozu iz određenih zemalja. Diferencijalnim se primenjuju uvečane stope za robu koja je porijeklom iz određenih zemalja, najčešće kao oblik protivmjere.

h) Briselska i Harmonizovana carinska tarifa - Briselska je starijeg datuma i ima XXI odjeljak, 99 glava i 1097 tarifnih brojeva, sređenih prema porijeklu, namjeni, stepenu dorade i sl. Harmonizovana je novijeg datuma, prilagođena za kompjutersku obradu, ima XXI odeljak, 97 glava, sa rezervnom glavom za buduće nove proizvode, i 1241 tarifnih brojeva.

6.2 Zakon o carinskoj tarifi i njegovi sastavni dijelovi

a) normativni dio zakona o Carinskoj tarifi - U normativnom dijelu zakona predviđeno je da je ona uvozna, jednokolona i da se stope iz Carinske tarife primenjuju na robu porijeklom iz zemalja koje su nekom zemljom zaključile ugovor sa klauzulom največeg povlaštenja ili koje tu klauzulu primjenjuju faktički na robu porijeklom iz te zemlje. Na robu iz ostalih zemalja primjenjuju se stope predviđene u Carinskoj tarifi uvečane za 70%. U normativnom dijelu predviđeno je uprošćeno svrstavanje dijelova, nesastavljenih i rastavljenih proizvoda, proizvoda koji se privremeno uvoze radi oplemenjivanja.

b) Carinska tarifa, kao spisak roba - carinska nomenklatura, svrstavanje roba u Carinskoj tarifi i carinske stope - pod pojmom "nomenklatura", u smislu Zakona o Carinskoj tarifi, podrazumjevaju se: naimenovanja odjeljaka, glava, razdjela, tarifnih brojeva i tarifnih podbrojeva sa odgovarajućim šifarskim oznakama. To znači da je nomeklatura Carinske tarife, u prvom redu, podjeljena na odjeljke, odjeljci na glave, a ovi su podjeljeni na razdjele. Carinska tarifa ima ukupno XXI odeljak, 97 glava, s tim što je 77. glava rezervisana za nove proizvode, i 1241 tarifni broj. Tarifni brojevi su obilježeni četvorocifrenim brojem, gde prve dvije cifre označavaju glavu kojoj taj tarifni broj pripada, a druge dvije redni broj dotičnog tarifnog broja u određenoj glavi, npr. 84.15.

c) Svrstavanje nesastavljenih i rastavljenih proizvoda u Carinskoj tarifi - nesastavljeni i rastavljeni proizvodi mogu se u skladu sa zakonom o carinskoj tarifi, na zahtjev poreskog obveznika, svrstati u tarifni stav sastavljenog proizvoda, uz primjenu stope carine za sastavljeni proizvod.

d) Uprošćeno svrstavanje u Carinskoj tarifi - roba iz odeljaka od VII do XVIII Carinske tarife (npr. plastika, guma, koža, drvo, keramika, staklo, tekstil, metali), koja predstavlja dijelove za neposrednu ugradnju, bez dodatne obrade i dorade u proizvode iz odjeljaka od XVI do XVIII (mašine, aparati, uređaji, prevozna sredstva, instrumenti i sl.), može se na zahtjev carinskog obveznika svrstati u isti tarifni stav u koji se svrstava proizvod koji se uvozi, pod slijedećim uslovima: da je za carinjenje prijavljen uvoz dijelova koji se svrstavaju u 5 ili više različitih tarifnih stavova Carinske tarife; da su dijelovi namjenjeni za izgradnju novih proizvoda ili za održavanje proizvoda; da ukupna vrijednost dijelova po jedinici proizvoda nije veća od vrijednosti dijelova iz domaće proizvodnje koji se ugrađuju u taj proizvod, da se zahtjev za uprošteno svrstavanje podnosi carinarnici najkasnije do dana podnošenja uvozne carinske deklaracije.

e) Carinske stope u Carinskoj tarifi - stope u carinskoj tarifi predstavljaju odraz zaštite domaće proizvodnje i određene su u rasponu od 0 do 40% (za neke tipove putničkih automobila).

6.3 Osnovna pravila i napomene u Carinskoj tarifi, Komentarska objašnjenja i uvjerenja o svrstavanju robe u Carinskoj tarifi

a) Osnovna pravila za primjenu Carinske tarife

nazivi odjeljaka, glava i razdjela dati su samo radi lakšeg snalaženja tarifni broj obuhvata kako kompletan, tako i nedovršen, rastavljen ili sastavljen proizvod; pod materijalom iz tarifnog broja podrazumijeva se materijal u čistom stanju ili pomiješan sa drugim

proizvodi koji bi se na prvi pogled mogli svrstati u više tarifnih brojeva, svrstavaju se na slijedeći način: tarifni broj koji ima najkonkretnije naimenovanje proizvoda ima prednost u odnosu na one sa opštijim naimenovanjem proizvoda; proizvodi koji se sastoje od različitih materijala svrstaće se kao da se sastoje od materijala koji im daje bitan karakter; proizvodi koji se ne mogu svrstati pomoću prethodna dva pravila, svrstavaju se u posljednji po redu od onih tarifnih brojeva koje zbog važnosti treba podjednako uzeti u obzir proizvodi koji se ne mogu svrstati primjenom ni jednog od do sad nabrojanih pravila svrstaće se u odgovarajući tarifni broj predviđen za proizvod koji je tom proizvodu najsličniji futrole za foto-aparate, muzičke instrumente, oružje i slični kontejneri, specijalno oblikovani za određeni proizvod, pogodni za dugotrajnu upotrebu i isporučeni s proizvodima za koje su namjenjeni, svrstaće se sa tim proizvodima. Ovo se pravilo ne primenjuje na kontejnere koji cjelini daju bitan karakter.

b) Napomene u Carinskoj tarifi - njihov cilj je da se određene robe isključe iz određenog odjeljka, glave, tarifnog broja ili podbroja i da se daju definicije roba.

c) Komentatorska objašnjenja - imaju ulogu u razvrstavanju roba u Carinskoj tarifi, to čine pomoću komentarisanja tehničko-tehnoloških svojstava i drugih karakteristika roba. Izdata su u 3 toma.

d) Uvjerenja o svrstavanju roba u Carinskoj tarifi - izdaje ih Savezna uprava carina na zahtjev uvoznika. Tako se porezni obveznik obezbeđuje da će robu ispravno, prilikom carinjenja, prijaviti po Carinskoj tarifi i tako spriječava svoju odgovornost za nepravilno prijavljivanje. Ovo uvjerenje važi godinu dana, ako se ne izvrše u međuvremenu promjene u Carinskoj tarifi koje utiču na svrstavanje robe.

7. ZAKLJUČAK

Carina je najstariji instrument vanjsko - trgovinske politike koji dodatkom na cijene robe i usluga utječe na obujam i vrijednost vanjske trgovine. Plaća se na robu koja prelazi državnu, odnosno carinsku liniju. Pojam carina podrazumijeva ponajprije uvozne carine koje utječu na smanjenje obujma uvoza, a ovisno o visini carine dovode i do potpunog spriječavanja uvoza. Na početku su imale fiskalni karakter tj. cilj im je bio punjenje proračuna, a poslije su zaštitile i domaću proizvodnju. U pravilu je plaća kupac, a klasificiramo ju prema nekoliko kriterija. Prema smjeru kretanja robe koja se opterećuje carinom, razlikuju se uvozne, izvozne i tranzitne carine. Prema načinu odmjeravanja, razlikuju se ad valorem (prema vrijednosti), specifične (prema npr. snazi motora ili količini robe) i kombinirane carine. Prema učincima koji se žele postići, mogu biti fiskalne i zaštitne. Prema ekonomsko-političkoj namjeri, razlikuju se preferencijalne (one koje potiču uvoz nečega), diferencijalne (one koje destimuliraju uvoz nečega), prohibitivne (one koje su toliko visoke da praktički zabranjuju uvoz), te antidampinške (koje sprječavaju uvoz robe po neopravdano niskim cijenama) carine.

U administrativnom smislu, carina je cjelokupna administracija koja izvršava propise iz carinskog područja. U javnim financijama, carina je izvor prihoda i ubraja se u skupinu neizravnih poreza. Razrezuje se na vrijednost uvezenih proizvoda, a ponekad i na vrijednost izvezenih. Od velike su važnosti bile u doba ekonomskih kriza, kada su se uvodile radi očuvanja zaposlenosti. Uloga se carina nakon II. svj. rata smanjuje, a osobito uvođenjem GATT i regionalnih gospodarskih integracija (carinskih unija, zajedničkog tržišta više zemalja i sl.).

Carinske tarife (kvote) su mjera ograničenja međunarodne trgovine. Kvotom se ograničava količina ili ukupna vrijednost uvoza određenog dobra u određenom razdoblju (uvozna kvota), a može se primijeniti zbog platnobilančnih teškoća. Izvozne kvote mogu uvesti zemlje koje su jako ovisne o izvozu primarnih proizvoda. I još treba naglasiti da u procesu uključivanja u WTO te ostale regionalne ekonomske integracije carine i kvote gube na značaju tako da se u nekim novijim ekonomskim udžbenicima detaljnije niti ne razmatraju.

8. LITERATURA

[1] Barbara Jelčić, “Javne financije”, RRIF Plus d.o.o., 2001

[2] Franjo Ibrišimović, Zvonko Koprivčić, “Carinjenje robe s praktičnim primjerima”, Teb d.o.o., 2005

[3] Tonka Jokić, “Carinski sustav: carinski postupci i postupanja sa stranom i domaćom robom”, Institut za javne financije, 2007

[4] Razni izvori sa interneta vezani za ovu tematiku