Ivan Antić

Budističkameditacija

Izvorni tekstovii detaljna uputstva za praksu

2

Ivan AntićBudistička meditacija

© Copyright: 2005 by Ivan Antić

SVI TEKSTOVI SU PREUZETI SA SAJTA

https://srednjiput.rs/pali-kanon/

Knjiga je besplatna za srpsko jezičko područje,može se neograničeno umnožavati samo za ličnu

upotrebu, bez ikakvih izmena.

3

Anguttara nikaya III.39Sukhamala sutta

Pročišćenje

Digha nikaya 22Maha satipatana sutta

Veliki govor o temeljima sabranosti

Majjhima nikaya 118Anapanasati sutta

O sabranosti pažnje na dah

Majjhima nikaya 121Cula-sunnata sutta

Sažeti govor o ništavilu

Savremeni komentari i uputstvaAđan Ča

Ispravno vežbanje - neprekidno vežbanje

Ađan ČaPitanja i odgovori

Venerable H. Gunaratana Mahathera Pažnja - Put svjesnosti

4

Anguttara nikaya III.39Sukhamala sutta

Pročišćenje

„Monasi, ja sam živeo u izobilju, veli-kom izobilju, najvećem izobilju. Moj otac ječak imao jezera u palati, u jednom su cvetalicrveni lotosi, u drugom su cvetali beli lotosi,u trećem su cvetali plavi lotosi, i sve to zamene. Nisam koristio sandalovo drvo kojenije bilo iz Varanase. Moj turban beše izVaranase, kao i moja tunika, moje donje rub-lje i moj ogrtač. Hladovinu su mi pravilidanju, štitili me od hladnoće i rose noću. Imao sam tri palate, jednu za hladnovreme, jednu za toplo vreme i jednu za kišnovreme. Tokom četiri meseca monsunazabavljale su me u palati za kišno vremepevačice i igračice, bez ijednog muškarcameđu njima. I dok su se sluge, radnici i čuva-ri u kućama drugih ljudi hranili skromno, udomu moga oca sluge, radnici i čuvari su sehranili obilno. Iako sam bio obdaren takvim bogats-tvom, takvim izobiljem, u meni se javila

5

misao: ’Kada neki neupućen, svetovan čovekkoji je podložan starenju, ne može izmaći sta-renju, vidi drugog čoveka koji je ostario, on jeuplašen, ponižen i zgađen, zaboravljajući daje i on sam podložan starenju, da ne možeizmaći starenju. Ako i ja -- koji sam podložanstarenju, ne mogu izmaći starenju - treba dabudem uplašen, ponižen i zgađen kada vidimdrugog čoveka koji je ostario, na to ne prista-jem.’ Kada sam to uočio, opijenost mladošću[tipična] za mlade ljude poče da kopni. Iako sam bio obdaren takvim bogats-tvom, takvim izobiljem, u meni se javilamisao: ’Kada neki neupućen, svetovan čovekkoji je podložan bolesti, ne može izmaći bole-sti, vidi drugog čoveka koji je bolestan, on jeuplašen, ponižen i zgađen, zaboravljajući daje i on sam podložan bolesti, da ne možeizmaći bolesti. Ako i ja - koji sam podložanbolesti, ne mogu izmaći bolesti - treba dabudem uplašen, ponižen i zgađen kada vidimdrugog čoveka koji je bolestan, na to ne pris-tajem.’ Kada sam to uočio, opijenost zdrav-ljem [tipična] za ljude koji su zdravi poče dakopni. Iako sam bio obdaren takvim bogats-

6

tvom, takvim izobiljem, u meni se javilamisao: ’Kada neki neupućen, svetovan čovekkoji je podložan smrti, ne može izmaći smrti,vidi drugog čoveka koji je mrtav, on je upla-šen, ponižen i zgađen, zaboravljajući da je ion sam podložan smrti, da ne može izmaćismrti. Ako i ja - koji sam podložan smrti, nemogu izmaći smrti - treba da budem uplašen,ponižen i zgađen kada vidim drugog čovekakoji je mrtav, na to ne pristajem.’ Kada samto uočio, opijenost životom [tipična] za ljudekoji su živi poče da kopni.

* * * „Monasi, postoje tri vrste opijenosti.Koje tri? Opijenost mladošću, opijenost zdra-vljem, opijenost životom. Pijan od opijenosti mladošću, neupu-ćen, svetovan čovek čini loše stvari telom,govorom, mišlju. Čineći loše stvari telom,govorom, mišlju, on se - posle razlaganja tela,posle smrti - ponovo rađa u svetu oskudice,na lošem odredištu, u nižim svetovima, upaklu. Pijan od opijenosti zdravljem, neupu-ćen, svetovan čovek čini loše stvari telom,

7

govorom, mišlju. Čineći loše stvari telom,govorom, mišlju, on se - posle razlaganja tela,posle smrti - ponovo rađa u svetu oskudice,na lošem odredištu, u nižim svetovima, upaklu. Pijan od opijenosti životom, neupućen,svetovan čovek čini loše stvari telom, govo-rom, mišlju. Čineći loše stvari telom, govo-rom, mišlju, on se - posle razlaganja tela, pos-le smrti - ponovo rađa u svetu oskudice, nalošem odredištu, u nižim svetovima, u paklu. Pijan od opijenosti mladošću, monahnapušta vežbanje i vraća se nižem životu.Pijan od opijenosti zdravljem, monah napuš-ta vežbanje i vraća se nižem životu. Pijan odopijenosti životom, monah napušta vežbanjei vraća se nižem životu.

8

Podložni rođenju, podložni starenju,podložni smrti,

svetovni ljudi suzgađeni nad onima što pate

nad onim čemu su i oni sami podložni.Ako i ja treba da budem zgađen

nad bićima koja su podložna svemu tome,ja onda ne pristajem,

da živim kao i oni.

Zadržavajući taj stav -znanje o Dhammi

lišen svakog poseda -prevaziđoh svaku opijenost

bogatstvom, mladošću i životomkao onaj što u odvraćenosti

vidi spokojstvo.

U meni se javi energičnost,oslobođenost jasno sagledah.

Sada više nema načinada uživam u čulnim zadovoljstvima.

Slédeći tok svetačkog života,ja se više ne preporađam.

9

Digha nikaya 22Maha satipatana sutta

Veliki govor o temeljima sabranosti

Ovako sam čuo. Jednom je Blaženiboravio među Kuruima, u gradu Kamasada-ma, trgovačkom centru naroda Kuru. TadaBlaženi ovako reče monasima: „Monasi“, i onimu odgovoriše: „Da, poštovani gospodine“. A Blaženi ovako nastavi:„Jedini put,monasi1, da se pročisti biće, prevlada žalost ipatnja, razori bol i žalost, da se dostigneispravni put, da se dostigne nibbana, jesučetiri temelja sabranosti pažnje. Koja su točetiri temelja? Ovde (u ovom učenju) monah boravi

1 Monasi (pali: bhikkhave; jedn.: bhikkhu). Bhikkhu jeonaj koji je primio više zaređenje (upasampada) ubudističkoj monaškoj zajednici (sangha), a koje je zas-novano na prihvatanju pravila discipline (vinaya). Zaovaj kontekst, međutim, komentar kaže: 'Bhikkhu jeovde upotrebljeno kao primer onih koji su posvećenipraktikovanju Učenja... Ko god da preduzme vežba-nje... ovde je obuhvaćen terminom bhikkhu.'

10

praktikujući kontemplaciju tela u telu2, rev-nostan, jasnog shvatanja i sabran, nadvlada-vši želju i žalost zbog sveta; boravi praktiku-jući kontemplaciju osećaja u osećaju, revnos-tan, jasno shvatajući i sabran, nadvladavšiželju i žalost zbog sveta; boravi praktikujućikontemplaciju uma u umu3, revnostan, jas-nog shvatanja i sabran, nadvladavši želju ižalost zbog sveta; boravi praktikujući kon-templaciju objekata uma u objektima uma,revnostan, jasnog shvatanja i sabran, nad-vladavši želju i žalost zbog sveta.

2 Ponavljanje u ovim formulacijama 'praktikovanjekontemplacije tela u telu', 'kontemplacije osećaja uosećajima', itd. treba meditantu da ukaže na važnostostajanja svesnim da pri održavanju pažnje usmerenena pojedinačni odabrani objekat i ostajemo pri njemu,a ne prelazimo u polje neke druge kontemplacije. Naprimer, kada kontemplira neki telesni proces, medi-tant može i nesvesno biti odvučen u razmatranje svo-jih osećanja vezanih za taj telesni proces. Tada bi tre-balo da je sasvim svestan napuštanja prvobitnog obje-kta i prelaska na kontemplaciju osećanja.3 U prvom delu ove knjige pali terminima za 'um' (cit-ta) i 'objekte uma' (dhamma) dat je ponešto slobodnijiprevod 'stanja uma' odnosno 'mentalni sadržaji', kakobi njihovo značenje bilo što jasnije.

11

Kontemplacija tela

A kako to, monasi, boravi monah prak-tikujući kontemplaciju tela u telu?

Tako što, otišavši u šumu, u podnožjenekog drveta ili na neko osamljeno mesto,seda nogu prekrštenih, tela uspravnog ibudnog uma.4 Sabran, on udiše i, sabran, onizdiše. Udišući dugi dah, on zna ’Ja sada udi-šem dugi dah’; izdišući dugi dah, on zna ’Jasada izdišem dugi dah’; udišući kratak dah,on zna ’Ja sada udišem kratak dah’; izdišućikratak dah, on zna ' Ja sada izdišem kratakdah’. ’Svestan čitavog tela (disanja), udisaću’,tako on vežba. ’Svestan čitavog tela (disanja),izdisaću’, tako on vežba. ’Smirujući telesnufunkciju (disanja), udisaću’, tako on vežba;’Smirujući telesnu funkciju (disanja), izdisa-ću’, tako on vežba. Kao što vešti drvodelja ilinjegov pomoćnik praveći dugi okret zna ’Sadpravim dugi okret’, ili praveći kratki okret

4 Doslovno: 'stavljajući pred sabranost'.

12

zna ’Sad pravim kratki okret’, isto tako imonah udišući dugi dah zna ’Sad udišemdugi dah’; izdišući dugi dah zna ’Sad izdišemdugi dah’; udišući kratak dah zna ’Sad udi-šem kratak dah’; izdišući kratak dah zna ’Sadizdišem kratak dah’. ’Svestan čitavog tela(disanja), udisaću’; ’Svestan čitavog tela(disanja), izdisaću’. ’Smirujući telesnu funk-ciju (disanja), udisaću’, tako on vežba; smiru-jući telesnu funkciju (disanja), izdisaću’, takoon vežba.

Tako on boravi praktikujući kontem-placiju tela u telu iznutra ili spolja ili i iznut-ra i spolja.5 Boravi kontemplirajući faktorenastanka6 u telu ili boravi kontemplirajućifaktore razlaganja7 u telu ili boravi kontem-

5 Iznutra: kontemplirajući sopstveni dah; spolja: kon-templirajući tuđ dah; iznutra i spolja: kontemplirajućisopstveni i tuđ dah naizmenično, bez prekida u pažnji.6 Faktori nastanka (samudaya-dhamma), to jest uslovikoji omogućuju nastanak tela disanja, a to su: telo usvojoj celini, nosni aparat i um.7 Faktori razlaganja (vaya-dhamma) su: razlaganjetela i nosnog aparata i prestajanje mentalne aktivnos-ti.

13

plirajući faktore i nastanka i razlaganja8 utelu. Ili je njegova sabranost na činjenicu ’ovoje telo’9 učvršćena u njemu u meri neophod-noj za znanje i sabranost pažnje.10 Nezavi-san,11 boravi on ne prijanjajući ni za šta nasvetu. Tako, zaista, monah boravi praktiku-jući kontemplaciju tela.

Položaji tela

I opet, monasi, kada hoda monah zna’Ja hodam’; kada stoji, zna ’Ja stojim’, kadasedi, zna ’Ja sedim’; kad leže, zna ’Ja ležem’;svestan je i svakog drugog položaja tela.

8 Kontempliranje oboje, naizmenično.9 To znači da jedino telesni procesi postoje, bez ikakveduše, sopstva ili trajne suštine. Odgovarajuću formu-laciju u narednim kontemplacijama bi trebalo razu-meti na taj način.10 Znanje je ovde četvorostruko jasno shvatanje. Sab-ranost je gola pažnja. Meditant bi trebalo da nastoji dase zadrži u domenu i unutar svrhe odgovarajuće zaovaj metod vežbanja. Ne treba da ga zavedu razmiš-ljanja, emocije ili mentalne slike izazvane kontempla-cijama; kada se pojave, trebalo bi ih samo na trenutakregistrovati i okrenuti se od njih.11 Nezavisan od želje i pogrešnih stanovišta.

14

Tako on boravi praktikujući kontem-placiju tela u telu iznutra ili spolja, ili i iznut-ra i spolja. Boravi kontemplirajući faktorenastanka u telu ili boravi kontemplirajućifaktore razlaganja u telu ili boravi kontem-plirajući faktore i nastanka i razlaganja utelu.12 Ili je njegova sabranost na činjenicu’ovo je telo’ učvršćena u njemu u meri neop-hodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavi-san, boravi on ne prijanjajući ni za šta na sve-tu. Tako, zaista, monah boravi praktikujućikontemplaciju tela.

Sabranost pažnje i jasno shvatanje

I opet, monasi, idući tamo ili idućiovamo monah primenjuje jasno shvatanje;gledajući pravo i gledajući u stranu, prime-njuje on jasno shvatanje; savijajući i pružaju-ći (svoje udove), primenjuje on jasno shvata-

12 Sve kontemplacije tela, izuzev daha, imaju kao fak-tore nastanka: neznanje, želju, kammu, hranu i opštekarakteristike nastajanja; a kao faktore razlaganja:nestajanje neznanja, želju, kammu, hranu i opštekarakteristike razlaganja.

15

nje; noseći na sebi ogrtač i u ruci posudu zaprošenje hrane, primenjuje on jasno shvata-nje i dok jede, pije, žvaće i uživa u ukusu,primenjuje on jasno shvatanje; kad se povi-nuje zovu prirode, primenjuje on jasno shva-tanje; dok hoda, stoji, sedi, leže da spava,budi se, govori i ćuti, primenjuje on jasnoshvatanje. Tako on boravi praktikujući kontem-placiju tela u telu iznutra ... (kao prethod-no)... Tako, zaista, monah boravi praktikuju-ći kontemplaciju tela u telu.

Razmišljanje o odbojnosti tela

I opet, monasi, razmišlja monah upra-vo o ovom telu, od peta nagore i od temenanadole, zatvorenom u kožu i prepunom neči-stoće, ovako: ’Ovo je telo načinjeno od: kose,malja, noktiju, zuba, kože, mesa, tetiva, kosti-ju, koštane srži, bubrega, srca, jetre, plućnemaramice, slezine, pluća, creva, crevnemaramice, grkljana, izmeta, žuči, sluzi, gno-ja, krvi, znoja, sala, suza, masnoće, pljuvačke,

16

slina, sekreta, mokraće.‛13 Baš kao da je reč ovreći punoj raznog zrnevlja kao što je zob,pirinač, grašak, susam, žito i čovek sa dobrimvidom, odvezavši je, prebira po njoj: ’Ovo jezob, ovo je pirinač, ovo je grašak, ovo jesusam, ovo je žito’. Isto tako, monasi, razmiš-lja monah upravo o ovom telu, od glave dopete, zatvorenom u kožu i prepunom nečis-toće: ’Ovo je telo sačinjeno od: kose ... mokra-će’. Tako on boravi praktikujući kontem-placiju tela u telu iznutra ... (kao prethodno)... Tako, zaista, monah boravi praktikujućikontemplaciju tela u telu.

Razmišljanje o materijalnim elementima

I opet, monasi, razmišlja monah upra-vo o ovom telu u kakvom god ono bilo polo-žaju i o njegovim primarnim elementima: ’Uovom je telu element zemlje, element vode,

13 Uz kasniji dodatak 'mozga u lobanji', ova 32 dela telačine čest objekat meditacije u budističkim zemljama.Radi detalja o ovoj meditaciji vidi Put pročišćenja,pogl. VIII, 8.

17

element vatre i element vazduha.‛14

Kao što vešti mesar ili njegov pomoć-nik, pošto je zaklao kravu i isekao je iznosimeso na prodaju na raskrsnici četiri glavnaputa, isto tako monah razmišlja upravo oovom telu u kakvom god ono bilo položaju i onjegovim primarnim elementima. ’U ovom jetelu element zemlje, element vode, elementvatre i element vazduha’.

Tako on boravi praktikujući kontem-placiju tela u telu iznutra... Tako, zaista,monah boravi praktikujući kontemplacijutela u telu.

Devet kontemplacija na groblju

(1) I opet, monasi, kao kad monah ugledatelo jedan dan posle smrti ili dva dana poslesmrti ili tri dana posle smrti, naduto, pomo-drelo i puno gnoja, bačeno na mesto za spa-

14 Ovi 'elementi' (dhatu) jesu primarni kvaliteti mate-rije i u budističkoj tradiciji se objašnjavaju kao tvrdoća(zemlja), prijanjanje (voda), vrelina (vatra) i kretanje(vazduh). Vidi Put pročišćenja, pogl. XI.

18

ljivanje, tada on (takvo opažanje) primenjujena sopstveno telo ovako: ’Zaista, isto je sači-njeno i ovo moje telo, i ono će postati ovakvoi tome ne može umaći’. Tako on boravi prak-tikujući kontemplaciju tela u telu iznutra...

(2) I opet, monasi, kao kad monah ugledatelo bačeno na mesto za spaljivanje, koje suraskomadali vrane, jastrebovi, lešinari, čap-lje, divlji psi, leopardi, tigrovi, šakali ili razli-čiti crvi, tada on (takvo opažanje) primenjujena sopstveno telo ovako: ’Zaista, isto je sači-njeno i ovo moje telo, i ono će postati ovakvoi tome ne može umaći’...

(3) I opet, monasi, kao kad monah ugledatelo bačeno na mesto za spaljivanje: Od njegaje ostao jedino kostur, koji još na okupu držetetive i ponegde je ostalo još malo mesa ikrvi...

(4) Od njega je ostao jedino kostur, koji još naokupu drže tetive, okrvavljen i ogoljen...

(5) Od njega je ostao jedino kostur, koji još naokupu drže tetive, bez krvi i mesa, tada on

19

(takvo opažanje) primenjuje na sopstvenotelo ovako: ’Zaista, isto je sačinjeno i ovomoje telo, i ono će postati ovakvo i tome nemože umaći’...

(6) I opet, monasi, kao kad monah ugledatelo bačeno na mesto za spaljivanje, od kojegsu ostale razbacane kosti na sve strane - ovdekosti ruke, onde kosti stopala, potkolenice,butne kosti, karlica, kičma, lobanja...

(7) I opet, monasi, kao kad monah ugledatelo bačeno na mesto za spaljivanje: od kojegsu ostale samo sasvim izbledele kosti...

(8) Od kojeg su ostale samo kosti više odgodinu dana stare, na gomili...

(9) Od kojeg su ostale samo natrule kosti, štose pretvaraju u prašinu, tada on (takvo opa-žanje) primenjuje na sopstveno telo ovako:’Zaista, isto je sačinjeno i ovo moje telo, i onoće postati ovakvo i tome ne može umaći’.

Tako on boravi praktikujući kontemplacijutela u telu iznutra ili spolja. Boravi kontem-

20

plirajući faktore nastanka u telu ili boravikontemplirajući faktore razlaganja u telu iliboravi kontemplirajući faktore i nastanka irazlaganja u telu. Ili je njegova sabranost načinjenicu ’ovo je telo’ učvršćena u njemu umeri neophodnoj za znanje i sabranost paž-nje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni zašta na svetu. Tako, zaista, monah boravi pra-ktikujući kontemplaciju tela.

Kontemplacija osećanja

A kako, monasi, boravi monah prakti-kujući kontemplaciju osećanja u osećanjima? Kad oseti prijatno osećanje, monahzna: ’Osećam prijatno osećanje’; kad osetibolno osećanje, on zna: ’Osećam bolno ose-ćanje’; kad oseti neutralno osećanje, on zna:’Osećam neutralno osećanje’. Kad oseti prijatno ovozemaljsko ose-ćanje, on zna: ’Osećam prijatno ovozemaljskoosećanje’; kad oseti prijatno uzvišeno oseća-nje, on zna: ’Osećam prijatno uzvišeno ose-ćanje’; kad oseti bolno ovozemaljsko oseća-nje, on zna: ’Osećam bolno ovozemaljsko ose-ćanje’; kad oseti bolno uzvišeno osećanje, on

21

zna: ’Osećam bolno uzvišeno osećanje’; kadoseti neutralno ovozemaljsko osećanje, onzna: ’Osećam neutralno ovozemaljsko oseća-nje’; kad oseti neutralno uzvišeno osećanje,on zna: ’Osećam neutralno uzvišeno oseća-nje’.15

Tako on boravi praktikujući kontem-placiju osećanja u osećanjima iznutra ili spo-lja ili i iznutra i spolja. Boravi kontempliraju-ći faktore nastanka u osećanjima ili boravikontemplirajući faktore razlaganja u oseća-njima ili boravi kontemplirajući faktore inastanka i razlaganja u osećanjima.16 Ili je

15 Objašnjenje ovozemaljskih (samisa) i uzvišenih(niramisa) tipova ova tri osećanja dato je u 137. govo-ru Majjhima nikaye (Govora srednje dužine). Tu seovozemaljska osećanja nazivaju 'vezanim na porodi-čan život', a uzvišena osećanja 'vezanim za odvraće-nost'. Uzvišeno prijatno osećanje je, na primer, srećakao rezultat meditacije i uvida u nepostojanost egzis-tencije. Uzvišeno bolno osećanje je, na primer, bolnasvesnost sopstvenih nedostataka i sporog napredova-nja putem izbavljenja. Uzvišeno neutralno osećanje jeravnodušnost nastala zahva-ljujući uvidu.16 Faktori nastanka za osećanje su: neznanje, želja,kamma, čulni utisak (phassa) i opšta karakteristika

22

njegova sabranost na činjenicu ’ovo je oseća-nje’ učvršćena u njemu u meri neophodnoj zaznanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravion ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako,zaista, monasi, boravi monah praktikujućikontemplaciju osećanja u osećanjima.

Kontemplacija uma

A kako, monasi, boravi monah prakti-kujući kontemplaciju uma u umu? Tako što, kada se u umu pojavi požuda,monah zna da je to požuda; kada u umunema požude, da je to um bez požude; kada seu umu pojavi mržnja, da je to mržnja; kada uumu nema mržnje, da je to um bez mržnje;kada se u umu pojavi obmanutost, da je toobmanutost; kada u umu nema obmanutos-ti, da je to um bez obmanutosti; kada se uumu pojavi strepnja, da je to strepnja;17 kada

nastanka; faktori razlaganja su: 'nestanak nabrojanačetiri faktora i opšta karakteristika razlaganja'.17 Ovo se odnosi na krutost uma i tromost, uključujućitakođe stanja kao što su letargija, sporost reagovanja,

23

se u umu pojavi rastresenost, da je to rastre-senost;18 kada se u umu pojavi proširenasvest, da je to proširena svest;19 kada se uumu pojavi sužena svest, da je to suženasvest;20 kada se u umu pojavi svest o nadma-šivosti, kao svest o nadmašivosti;21 kada se uumu pojavi svest o nenadmašivosti, kaosvest o nenadmašivosti;22 kada je um skon-centrisan, kao skoncentrisan um; kada umnije skoncentrisan, kao dekoncentrisan um;kada je um oslobođen, kao oslobođen um;23

oklevanje, unutrašnja napetost izazvana potiskiva-njem itd.18 Ovo se odnosi na uznemirenost uma i uključujeuzbuđenost, bežanje, želju za promenom itd.19 Svesnost sfera suptilne materije i nematerijalnetokom meditativnog zadubljenja (rupa- i arupa-jhana).20 Uobičajena svesnost čulima dostupnog stanja egzis-tencije.21 Svesnost čulima dostupnog stanja egzistencije,kojem su superiorna druga mentalna stanja.22 Svesnost sfera suptilne materije i nematerijalne,kojoj nijedno ovozemaljsko stanje nije superiorno.23 Privremeno oslobođen prljanja, bilo kroz meditati-vni razvoj uvida koji oslobađa od pojedinačnih loših

24

kada um nije oslobođen, kao neoslobođenum.

Tako on boravi praktikujući kontem-placiju uma u umu iznutra ili spolja ili i iznu-tra i spolja. Boravi kontemplirajući faktorenastanka u umu ili boravi kontemplirajućifaktore razlaganja u umu ili boravi kontem-plirajući faktore i nastanka i razlaganja uumu.24 Ili je njegova sabranost na činjenicu’ovo je um’ učvršćena u njemu u meri neop-hodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavi-san, boravi on ne prijanjajući ni za šta na sve-tu. Tako zaista, monasi, boravi monah prak-tikujući kontemplaciju uma u umu.

Kontemplacija objekata uma A kako monasi, boravi monah prakti-kujući kontemplaciju objekata uma u objek-tima uma?

stanja snagom njihovih suprotnosti, bilo kroz zadub-ljenje (jhana).24 Za um, ili svest, faktori nastanka su: neznanje, želja,kamma, telo-i-um (nama-rupa) i opšta karakteristikanastanka; faktori razlaganja su: nestanak nabrojanačetiri faktora i opšta karakteristika razlaga-nja.

25

Pet prepreka

Tako što monah boravi praktikujućikontemplaciju objekata uma u objektimauma vezanim za pet prepreka.25

A kako on praktikuje kontemplacijuobjekata uma u objektima uma vezanim zapet prepreka?26

Tako što, kada se u njemu javi čulnaželja 28, monah zna: ’U meni je čulna želja’, ilikada čulne želje nema, on zna: ’U meni nemačulne želje’. On zna kako se još nepostojećačulna želja pojavljuje; on zna kako se postoje-ća čulna želja napušta; i on zna kako se napu-štena čulna želja u budućnosti više ne pojav-ljuje. Kada se u njemu javi ljutnja, monah

25 Ovih pet prepreka (nivarana) jesu glavne smetnjerazvoju uma. Njih treba privremeno ukloniti da bi sedostigla zadubljenja i isto tako koncentracija (upaca-ra-samadhi) nužna za potpuni razvoj uvida. VidiNyanaponika Thera: The Five Mental Hindrances(BPS, Kandy, 1961.).26 Ovo se odnosi na želju za bilo kojim od pet objekatačula.

26

zna: ’U meni je ljutnja’, ili kada ljutnje nema,on zna: ’U meni nema ljutnje’. On zna kako sejoš nepostojeća ljutnja pojavljuje; on zna kakose postojeća ljutnja napušta; i on zna kako senapuštena ljutnja u budućnosti više ne poja-vljuje. Kada se u njemu jave lenjost i tromost,monah zna: ’U meni su lenjost i tromost’, ilikada lenjosti i tromosti nema, on zna: ’Umeni nema lenjosti i tromosti’. On zna kakose još nepostojeća lenjost i tromost pojavlju-ju; on zna kako se postojeća lenjost i tromostnapuštaju; i on zna kako se napuštena lenjosti tromost u budućnosti više ne pojavljuju. Kada se u njemu jave uznemirenost isumnja, monah zna: ’U meni su uznemire-nost i sumnja’, ili kada uznemirenosti i sum-nje nema, on zna: ’U meni nema uznemire-nosti i sumnje’. On zna kako se još nepostoje-ći uznemirenost i sumnja pojavljuju; on znakako se postojeći uznemirenost i sumnjanapuštaju; i on zna kako se napušteni uzne-mirenost i sumnja u budućnosti više nepojavljuju. Kada se u njemu javi sumnja, monahzna: ’U meni je sumnja’, ili kada sumnje

27

nema, on zna: ’U meni nema sumnje’. On znakako se još nepostojeća sumnja pojavljuje; onzna kako se postojeća sumnja napušta; i onzna kako se napuštena sumnja u budućnostiviše ne pojavljuje.27

Tako on boravi praktikujući kontem-placiju objekata uma u objektima uma iznut-ra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kon-templirajući faktore nastanka u objektimauma ili boravi kontemplirajući faktore razla-ganja u objektima uma ili boravi kontempli-rajući faktore i nastanka i razlaganja u objek-tima uma. Ili je njegova sabranost na činjeni-cu ’ovo su objekti uma’ učvršćena u merineophodnoj za znanje i sabranost pažnje.Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za štana svetu. Tako zaista, monasi, boravi monahpraktikujući kontemplaciju objekata uma uobjektima uma vezanim za pet prepreka.

27 Faktori nastanka ovde su uslovi iz kojih mogu nas-tati prepreke, kao što su pogrešno razmišljanje o pri-mamljivim objektima itd.; faktori razlaganja su oniuslovi koji otklanjaju prepreke, na primer ispravnorazmišljanje.

28

Pet vrsta prianjanja

I opet, monasi, boravi monah prakti-kujući kontemplaciju objekata uma u objek-tima uma vezanim za pet vrsta prianjanja. A kako on praktikuje kontemplacijuobjekata uma u objektima uma vezanim zapet vrsta prianjanja?28

Tako što razmišlja na ovaj način: ’Ova-kav je materijalni oblik, ovakav je nastanakmaterijalnog oblika, ovakvo je nestajanjematerijalnog oblika; ovakvo je osećanje, ova-kav je nastanak osećanja, ovakvo je nestaja-nje osećanja; ovakav je opažaj, ovakav je nas-tanak opažaja, ovakvo je nestajanje opažaja;ovakvi su izrazi volje, ovakav je nastanakizraza volje, ovakvo je nestajanje izraza volje;ovakva je svest, ovakav je nastanak svesti,ovakvo je nestajanje svesti.‛ Tako on boravi praktikujući kontem-placiju objekata uma u objektima uma iznut-

28 Pali: upadana-kkhandha. Ovih pet sastojaka sači-njavaju takozvanu ličnost. Čineći od njih objekte pri-janjanja (upadana), produžava se egzistencija u vidustalno novih rođenja i smrti.

29

ra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kon-templirajući faktore nastanka u objektimauma ili boravi kontemplirajući faktore razla-ganja u objektima uma ili boravi kontempli-rajući faktore i nastanka i razlaganja u objek-tima uma.29 Ili je njegova sabranost na činje-nicu ’ovo su objekti uma’ učvršćena u merineophodnoj za znanje i sabranost pažnje.Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za štana svetu. Tako zaista, monasi, boravi monahpraktikujući kontemplaciju objekata uma uobjektima uma vezanim za pet vrsta prianja-nja.

Šest unutrašnjih išest spoljašnjih osnova čula

I opet, monasi, boravi monah prakti-kujući kontemplaciju objekata uma u objek-tima uma vezanim za šest unutrašnjih i šestspoljašnjih osnova čula. A kako on praktikuje kontemplaciju

29 Faktori nastanka i razlaganja za grupu materijalnogoblika su isti kao i za telo (beleška 13); za osećanje,opažaj i mentalne sadržaje kao u beleški 18; za svestkao u beleški 26.

30

objekata uma u objektima uma vezanim zašest unutrašnjih i šest spoljašnjih osnovačula? Tako što, monasi, monah zna oko, znavidljive oblike i zna okov30 koji nastaje u vezisa to dvoje (oko i oblici); on zna kako se jošnepostojeći okov pojavljuje; zna kako se pos-tojeći okov napušta; i zna kako se napuštenokov u budućnosti više ne pojavljuje. On znauvo i zvuk ... nos i mirise ... jezik i ukuse ...telo i dodire ... um i objekte uma i zna okovkoji nastaje u vezi sa to dvoje; on zna kako se

30 Deset glavnih okova (samyojana), onako kako sunabrojani u Zbirci govora (Sutta pitaka) jesu: 1. vero-vanje u postojanje ličnosti, 2. skepticizam, 3. verova-nje u mogućnost pročišćenja na osnovu formalnogpridržavanja pravila i rituala, 4. strast, 5. zlovolja, 6.žudnja za egzistencijom u suptilnoj sferi, 7. žudnja zaegzistencijom u nematerijalnoj sferi, 8. taština, 9.nespokojstvo, 10. neznanje. Ovih deset okova umamogu se javiti kroz nekontrolisano opažanje putembilo kog od šest čula. Njihovo 'nepojavljivanje u budu-ćnosti' proizilazi iz postizanja četiri stanja svetosti:ulazak u struju (sotapatti) itd. Vidi: Nyanatiloka: TheWord of the Buddha (BPS, Kandy 1959) str.35 i dalje. -Objašnjenje dato u komentaru Govora odnosi se namalo drugačiji spisak okova koji se koristi u Abhid-hamma Pitaki, filozofskom delu budističkog kanona.

31

još nepostojeći okov pojavljuje; zna kako sepostojeći okov napušta; i zna kako se napuš-ten okov u budućnosti više ne pojavljuje. Tako on boravi praktikujući kontem-placiju objekata uma u objektima uma iznut-ra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kon-templirajući faktore nastanka u objektimauma ili boravi kontemplirajući faktore razla-ganja u objektima uma ili boravi kontempli-rajući faktore i nastanka i razlaganja u objek-tima uma.31 Ili je njegova sabranost na činje-nicu ’ovo su objekti uma’ učvršćena u njemuu meri neophodnoj za znanje i sabranostpažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajućini za šta na svetu. Tako zaista, monasi, bora-vi monah praktikujući kontemplaciju obje-kata uma u objektima uma vezanim za šestunutrašnjih i šest spoljašnjih osnova čula.

31 Faktori nastanka deset fizičkih osnova čula su:neznanje, želja, kamma, hrana i opšta karakteristikanastanka; faktori razlaganja su: opšta karakteristikarazlaganja i nestanak neznanja itd. Faktori nastanka irazlaganja osnove uma su isti kao i oni kod svesti (vidibelešku 26); faktori kod osnove objekta uma su istikao i oni kod osećanja (vidi belešku 18).

32

Sedam faktora prosvetljenja

I opet monasi, boravi monah praktiku-jući kontemplaciju objekata uma u objektimauma vezanim za sedam faktora prosvetljenja.A kako on praktikuje kontemplaciju objekatauma u objektima uma vezanim za sedam fak-tora prosvetljenja?32

Tako što, monasi, kada je sabranostpažnje kao faktor prosvetljenja prisutna unjemu, monah zna: ’U meni je sabranostpažnje kao faktor prosvetljenja’; ili kada sab-ranosti pažnje kao faktora prosvetljenja unjemu nema, on zna: ’U meni nema sabrano-sti pažnje kao faktora prosvetljenja’. I on znakako se još nepostojeća sabranost pažnje kaofaktor prosvetljenja pojavljuje; i kako se većnastala sabranost pažnje kao faktor prosvet-ljenja dalje do savršenstva razvija. Kada jeistraživanje stvarnosti33 kao faktor prosvet-

32 Radi detaljnog objašnjenja vidi Piyadassi Thera: TheSeven Factors of Enlightenment (BPS, Kandy).33 Dhamma-vicaya. Prema komentatorima, termindhamma ne označava u ovom kontekstu Budino uče-nje, već se odnosi na mentalne i fizičke fenomene

33

ljenja - energija - ushićenje - smirenost - kon-centracija - ravnodušnost u njemu, monahzna: ’U meni je ravnodušnost kao faktor pro-svetljenja’; ili kada ravnodušnosti kao fakto-ra prosvetljenja u njemu nema, on zna: ’Umeni nema ravnodušnosti kao faktora pro-svetljenja’. I on zna kako se još nepostojećaravnodušnost kao faktor prosvetljenja pojav-ljuje; i kako se već nastala ravnodušnost kaofaktor prosvetljenja dalje do savršenstva raz-vija. Tako on boravi praktikujući kontem-placiju objekata uma iznutra ili spolja ili iiznutra i spolja. Boravi kontemplirajući fak-tore nastanka u objektima uma ili boravikontemplirajući faktore razlaganja u objek-tima uma ili boravi kontemplirajući faktore inastanka i razlaganja u objektima uma.34 Ilije njegova sabranost na činjenicu ’ovo suobjekti uma’ učvršćena u njemu u meri

(nama- i rupa-dhamma) predstavljene u umu medi-tanta putem prvog faktora prosvetljenja - sabranosti.34 Jedino uslovi koji vode do nastanka i razlaganja fak-tora prosvetljenja obuhvaćeni su ovde faktorima nas-tanka i razlaganja.

34

neophodnoj za znanje i sabranost pažnje.Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za štana svetu. Tako zaista, monasi, boravi monahpraktikujući kontemplaciju objekata uma uobjektima uma vezanim za sedam faktoraprosvetljenja.

Četiri plemenite istine

I opet, monasi, boravi monah prakti-kujući kontemplaciju objekata uma u objek-tima uma vezanim za četiri plemenite istine.A kako on praktikuje kontemplaciju objekatauma u objektima uma vezanim za četiri ple-menite istine? Tako što, monasi, monah znau skladu sa stvarnošću: ’Ovo je patnja’; zna uskladu sa stvarnošću: ’Ovo je uzrok patnje’;zna u skladu sa stvarnošću: ’Ovo je prestanakpatnje’; zna u skladu sa stvarnošću: ’Ovo jeput koji vodi ka prestanku patnje’. A koja jeto, monasi, plemenita istina o patnji? Rođe-nje je patnja; starost je patnja; smrt je patnja;tuga, naricanje, bol, žalost i očaj su patnja; nedobiti ono što želimo je patnja; ukratko, petvrsta prianjanja su patnja. A šta je rođenje? Rođenje bića koja pri-

35

padaju ovom ili onom nivou postojanja, nji-hov nastanak, njihovo začeće, njihovo stu-panje u egzistenciju, ispoljavanje pet ograna-ka čovekovog bića, sticanje osnova čula - tose naziva rođenjem.

A šta je starost? Starost je starenje bićakoja pripadaju ovom ili onom nivou postoja-nja, njihovo slabljenje, vreme kada propada-ju, osede i naboraju se; opadanje njihoveživotne snage, slabljenje sposobnosti čula - tose naziva starošću. A šta je smrt? Odlazak i nestajanje bićakoja pripadaju ovom ili onom nivou postoja-nja, njihovo razaranje, iščezavanje, umiranje,okončavanje njihovog života, razlaganje petogranaka čovekovog bića, propadanje tela -to se naziva smrću. A šta je tuga? Tuga se javlja zbog ovogili onog gubitka ili nesreće koja nas zadesi;tuženje, um ispunjen tugom, unutrašnjatuga, unutrašnji jad - to se naziva tugom. A šta je naricanje? Bilo kakav, ovaj ilionaj gubitak ili nesreća koja nas zadesi značijadikovanje i naricanje, stanje jadikovanja inaricanja - to se naziva naricanjem.

36

A šta je bol? Telesni bol i telesna nepri-jatnost, bolan i neprijatan osećaj kao posledi-ca telesnog kontakta - to se naziva bolom. Ašta je žalost? Mentalni bol i mentalna neprija-tnost, bolan i neprijatan osećaj kao posledicamentalnog kontakta - to se naziva žalošću. A šta je očaj? Jad i beznađe kao posledi-ca ovog ili onog gubitka ili nesreće koja naszadesi, stanje ojađenosti i beznađa - to senaziva očajem. A šta znači ’ne dobiti ono što želimo jepatnja’? U bićima koja su podložna rađanjujavlja se želja: ’Oh, kad ne bismo bili podložnirađanju! Oh, kada pred nama ne bi bilo višenovih života!‛ I u bićima koja su podložnastarenju, bolesti, smrti, tuzi, naricanju, bolu,žalosti i očaju javlja se želja: ’Oh, kad ne bis-mo bili podložni svim tim stvarima! Oh, kadasve te stvari ne bi bile pred nama!‛ Ali to se nemože postići tek željom; a ne dobiti ono štoželimo je patnja. A šta je (značenje reči) ’Ukratko, petvrsta prianjanja su patnja’? To su materijalnioblik, osećanje, opažaj, izrazi volje i svest. Nato se misli kad se kaže ’ukratko, pet vrsta pri-anjanja su patnja’.

37

Ovo je, monasi, plemenita istina o pat-nji. A šta je, monasi, plemenita istina ouzroku patnje? To je ona žeđ koja izaziva novo rođenje,što združuje sa zadovoljstvom i strašću, štouvek nalazi novo uživanje, sad tu, sad tamo -to je žeđ požude, žeđ za (večnim) životom ižeđ za moći. Ali odakle izvire ta žeđ i šta joj jekoren? Gde god na svetu postoje ugodne iprijatne stvari, tu ta žeđ izvire i to joj jekoren. Oko, uvo, nos, jezik, telo i um su ugod-ni i prijatni: tu ta žeđ izvire i to joj je koren.Vidljivi oblici, zvukovi, mirisi, ukusi, telesninadražaji i objekti uma su ugodni i prijatni:tu ta žeđ izvire i to joj je koren. Svest oka, svest uva, svest nosa, svestjezika, svest tela i svest uma... (odgovarajućišestostruki) kontakt - osećaj rođen iz tog šes-tostrukog kontakta - šestostruka volja (zavizualnim oblicima itd.) - šestostruka želja -šestostruki pojam (vezan za vizuelne oblikaitd) - šestostruka diskurzivna misao jesuugodni i prijatni: tu ta žeđ izvire i to joj je

38

koren. Ovo je, monasi, plemenita istina o nas-tanku patnje.35

A šta je, monasi, plemenita istina oprestanku patnje? To je potpuno iščezavanje i iskorenji-vanje upravo te želje, njezino napuštanje iodricanje od nje, oslobađanje i odvajanje odnje. Ali gde se ta želja može napustiti, gdese ona može iskoreniti? Gde god na svetu postoje ugodne i pri-jatne stvari, tu se ta želja može napustiti, tuse ona može iskoreniti. Oko, uvo, nos, jezik, telo i um su ugod-

35 Ovde je objašnjena istina o patnji, ne uobičajenimrečima, već terminima stvarnog vežbanja satipattha-ne. Svaki put kada se susretne sa različitim manifes-tacijama želje u šestovrsnom čulnom iskustvu i umentalnim funkcijama povezanim i izazvanim tak-vim iskustvom sabranost otkriva u njima korene pat-nje. Ovaj deo Govora mogao bi isto tako biti uzet kaoilustracija za onaj deo koji govori o šest osnova čula, anaročito za reči: 'On zna kako još nepostojeći okovnastaje'. Ovaj tekst takođe služi kao primer za čestoponavljanu formulu 'On kontemplira faktore nastan-ka...'

39

ni i prijatni: tu se ta želja može napustiti, tuse ona može iskoreniti. Vidljivi oblici, zvuko-vi, mirisi, ukusi, telesni nadražaji i objektiuma: tu se ta želja može napustiti, tu se onamože iskoreniti. Svest oka, svest uva, svest nosa, svestjezika, svest tela i svest uma... (odgovarajućišestostruki) kontakt - osećaj rođen iz tog šes-tostrukog kontakta - šestostruka volja - šes-tostruka želja - šestostruki pojam - šesto-struka diskurzivna misao: jesu ugodni i prija-tni: tu se ta žeđ može napustiti, tu se onamože iskoreniti. Ovo je, monasi plemenita istina o pres-tanku patnje.36

36 Treća istina je takođe objašnjena terminima stvar-nog posmatranja kako nestaje želja u nekoliko pome-nutih primera. Takva posmatranja mogu se načinitikada se pažljivo motri na nastanak želje (vidi pretho-dno). Ovaj čin pažljivog motrenja će nužno zaustavitidalji tok želje; jer nepristrasno posmatranje i želja nemogu ići jedno uz drugo. Ovaj odeljak ilustruje formu-lu 'On zna kako se napušta postojeći okov'. Mnogoputa ponovljena svesnost nestanka patnje u sopstve-nom iskustvu nagovestiće osećaj prilikom konačnogutrnuća ili nibbane i to će osnažiti osećanje da setakav cilj može dostići.

40

A šta je, monasi, plemenita istina oputu koji vodi do prestanka patnje? To je onaj plemeniti osmostruki putsačinjen od ispravnog razumevanja, ispravnemisli, ispravnog govora, ispravnog delova-nja, ispravnog življenja, ispravnog napora,ispravne sabranosti, ispravne koncentracije. A šta je, monasi, ispravno razumeva-nje? Razumeti patnju, razumeti uzrok patnje,razumeti prestanak patnje, razumeti put kojivodi do prestanka patnje: to je ispravnorazumevanje. A šta je ispravna misao? Misli lišenepožude, misli lišene zlovolje, misli lišeneokrutnosti: to je ispravna misao. A šta jeispravan govor? Uzdržavati se od laganja, odogovaranja, od pogrda, od naklapanja: to jeispravan govor. A šta je ispravno delovanje? Uzdržava-nje od ubijanja, od uzimanja onoga što namnije dato, od preljube: to je ispravno delova-nje. A šta je ispravno življenje? Kada ple-meniti sledbenik, izbegavajući pogrešannačin života, provodi svoj život na ispravannačin: to je ispravno življenje.

41

A šta je ispravan napor? Kada se umonahu probudi želja da izbegava nastanakloših, nekorisnih stanja, tada on čini napor,prikuplja svoju energiju, usmerava svoj umka tome i tome teži. Da bi prevazišao loša,nekorisna stanja koja su već nastala, u njemuse budi želja, tada on čini napor, prikupljasvoju energiju, usmerava svoj um ka tome itome teži. Da bi podstakao korisna stanjakoja još nisu nastala, u njemu se javlja želja,tada on čini napor, prikuplja svoju energiju,usmerava svoj um ka tome i tome teži. Da bizadržao korisna stanja koja su već nastala, daih ne bi zapostavio, već ih osnažio do punezrelosti i savršenstva, u njemu se javlja želja,tada on čini napor, prikuplja svoju energiju,usmerava svoj um ka tome i tome teži: to jeispravan napor. A šta je ispravna sabranost? Kadamonah boravi praktikujući kontemplacijutela u telu - praktikujući kontemplaciju ose-ćaja u osećajima - praktikujući kontemplaci-ju uma u umu - praktikujući kontemplacijuobjekata uma u objektima uma, marljiv, jas-no shvatajući i sabran, pošto je prevazišaoželju i žaljenje za svetom: to je ispravna sab-

42

ranost. A šta je ispravna koncentracija? Kadamonah napustivši objekte čula, napustivšinekorisne stvari ulazi u prvo zadubljenje,nastalo iz odvojenosti, združeno sa zamišlja-njem i razmišljanjem i ispunjeno prijatnošćui radošću. Pošto se oslobodio zamišljanja irazmišljanja i postigao unutrašnju smirenosti jedinstvo uma, ulazi on u stanje oslobođenozamišljanja i razmišljanja, u drugo zadublje-nje, nastalo iz koncentracije i ispunjeno prija-tnošću i radošću. Pošto je nestala prijatnost,boravi on u ravnodušnosti, sabran i svestan,pa telesno doživljava ono zadovoljstvo kojeplemenita bića izražavaju rečima? ’Srećančovek ispunjen ravnodušnošću i sabranošću’;tako on ulazi u treće zadubljenje. Pošto jenapustio zadovoljstvo i bol i kroz iščezavanjedotadašnje radosti i žalosti, ulazi on u stanjeiza zadovoljstva i bola, u četvrto zadubljenje,koje je pročišćeno ravnodušnošću i sabra-nošću. To je ispravna koncentracija. Ovo je, monasi, plemenita istina oputu koji vodi do prestanka patnje. Tako monah boravi praktikujući kon-templaciju objekata uma u objektima uma

43

iznutra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravikontemplirajući faktore nastanka u objekti-ma uma ili boravi kontemplirajući faktorerazlaganja u objektima uma ili boravi kon-templirajući faktore i nastanka i razlaganja uobjektima uma.37 Ili je njegova sabranost načinjenicu ’ovo su objekti uma’ učvršćena umeri neophodnoj za znanje i sabranost paž-nje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni zašta na svetu. Tako, zaista, monasi, boravi monahpraktikujući kontemplaciju objekata uma uobjektima uma vezanim za četiri plemeniteistine. Zaista, monasi, ko god bude vežbaoova četiri temelja sabranosti na ovaj načintokom sedam godina, može očekivati jedanod ova dva rezultata: najviše znanje38 ovde i

37 Faktore nastanka i razlaganja u okviru četiri pleme-nite istine trebalo bi razumeti kao nastajanje i nesta-janje patnje ili želje; i kao faktore koji vode napredo-vanju Putem ili ga ometaju. Istinu o utrnuću ne bitrebalo uključiti u ovu kontemplaciju, pošto nibbanani ne postaje, niti se razlaže.38 Ańńa, tj. znanje o krajnjem izbavljenju ili stanjusvetosti (arahatta).

44

sada ili, ukoliko je još preostalo vezanosti,stanje ne-povratka.39

To važi za sedam godina, monasi. Akobi neko vežbao ova četiri temelja sabranostina ovaj način tokom šest godina ... pet godina... četiri godine ... tri godine ... dve godine ...godinu, može očekivati jedan od ova dvarezultata: najviše znanje ovde i sada ili, ako jejoš preostalo vezanosti, stanje ne- povratka. To važi za godinu, monasi. Ako bi nekovežbao ova četiri temelja sabranosti na ovajnačin tokom sedam meseci ... šest meseci ...pet meseci ... četiri meseca ... tri meseca ...dva meseca ... mesec ... pola meseca, možeočekivati jedan od ova dva rezultata: najvišeznanje ovde i sada ili, ukoliko je još preostalovezanosti, stanje ne-povratka. To važi za pola meseca, monasi. Ako bineko vežbao ova četiri temelja sabranosti naovaj način tokom sedam dana, može očekiva-ti jedan od ova dva rezultata: najviše znanjeovde i sada ili, ukoliko je još preostalo veza-nosti, stanje ne-povratka.

39 To jest nevraćanja u svet čulne egzistencije. To jeposlednji stupanj pred postizanjem konačnog cilja.

45

Zbog toga je rečeno: ’Ovo je jedini put,monasi, ka pročišćenju bića, ka prevazilaže-nju tuge i naricanja, ka razaranju bola i žalos-ti, ka dostizanju ispravnog puta, ka ostvari-vanju nibbane, nazvan četiri temelja sabra-nosti.‛ Tako reče Blaženi. Radosni u srcu,monasi pozdraviše reči Blaženog.

* * *

46

Majjhima nikaya 118Anapanasati sutta

O sabranosti pažnje na dah

Ovako sam čuo. Jednom je Blaženiboravio u Savatiju, u Istočnom manastiru, upalati Migarine majke, zajedno sa mnogimdrugim dobro znanim starijim učenicima --sa poštovanim Sariputom, Maha Mogalan-nom, Maha Kasapom, Maha Kaćajanom,Maha Kotitom, Maha Ćundom, Revatom,Anandom i drugim dobro znanim starijimučenicima. Tom prilikom stariji monasi supodučavali i upućivali. Neki stariji monasi supodučavali i upućivali deset monaha, neki supodučavali i upućivali dvadeset monaha,neki su podučavali i upućivali tridesetmonaha, neki su podučavali i upućivali četr-deset monaha. Mladi monasi, pošto su ihpodučavali i upućivali stariji monasi, brzo sunapredovali. A onda jednom prilikom -- na uposathadan, u vreme Pavarana praznika -- Blaženi jesedeo na otvorenom, okružen monasima.Prešavši pogledom po okupljenim monasi-ma, on im se ovako obrati:

47

„Monasi, ja sam zadovoljan ovom pra-ksom. Ja sam zadovoljan u srcu ovom prak-som. Zato budite još istrajniji da biste postiglijoš nepostignuto, stigli do još nedostignutog,ostvarili još neostvareno. Ostaću zato upravoovde u Savatiju [još jedan mesec] tokommeseca ’Belog ljiljana’, četvrtog meseca sezo-ne monsuna." Monasi svuda unaokolo dočuše: „Bla-ženi će, kažu, ostati upravo ovde u Savatiju[još jedan mesec] tokom meseca ’Belog ljilja-na’, četvrtog meseca sezone monsuna." Zatooni krenuše ka Savatiju da vide Blaženog. Onda su stariji monasi podučavali iupućivali još intenzivnije. Neki stariji monasisu podučavali i upućivali deset monaha, nekisu podučavali i upućivali dvadeset monaha,neki su podučavali i upućivali tridesetmonaha, neki su podučavali i upućivali četr-deset monaha. Mladi monasi, pošto su ihpodučavali i upućivali stariji monasi, brzo sunapredovali. A onda jednom prilikom - na uposathadan, petnaesti dan meseca Belog ljiljana, čet-vrtog meseca sezone monsuna - Blaženi jesedeo na otvorenom, okružen monasima.

48

Prešavši pogledom po okupljenim monasi-ma, on im se ovako obrati: „Monasi, ovaj skup je oslobođen doko-nog razgovora, ispraznog razgovora, i usta-ljen je u onome što je suština: takva je ovazajednica monaha, takav je ovaj skup. Ova-kav skup vredan je darova, vredan je gostop-rimstva, vredan ponuda, vredan poštovanja,on je uzvišeno polje zasluga za ovaj svet: tak-va je ova zajednica monaha, takav je ovajskup. To je skup kojem i mali poklon kada jedat postaje veliki, a veliki dar još veći: takvaje ova zajednica monaha, takav je ovaj skup.To je skup kojeg je retkost videti na ovomesvetu: takva je ova zajednica monaha, takavje ovaj skup -- to je skup za koji vredi putovatikilometrima, ponevši sa sobom opskrbu, dabi se video. U ovoj zajednici monaha ima monahakoji su arahanti, čija mentalna prljavština jeuklonjena, koji su dosegli ispunjenje, izvršilizadatak, odložili teret, dostigli istinski cilj,potpuno uništili okove preporađanja i koji suoslobođeni ispravnim znanjem: takvi sumonasi u ovoj zajednici monaha. U ovoj zajednici monaha ima monaha

49

koji će se, potpuno se oslobodivši prve grupeod pet okova, preporoditi [u čistom svetu], dabi tamo bili oslobođeni, nikada se ne vraćaju-ći u ovaj svet: takvi su monasi u ovoj zajedni-ci monaha. U ovoj zajednici monaha ima monahakoji se, sa potpunim oslobađanjem od [prva]tri okova i sa slabljenjem strasti, odbojnosti ineznanja, nazivaju „jednom povratnicima“ ioni će -- samo se još jednom vrativši na ovajsvet -- iskoreniti patnju: takvi su monasi uovoj zajednici monaha. U ovoj zajednici monaha ima monahakoji su, sa potpunim uklanjanjem [prva] triokova, postali oni ’koji su ušli u struju’, pos-tojani, i nikada se neće ponovo roditi u nižimsvetovima patnje; takvi napreduju ka samo-probuđenju: takvi su monasi u ovoj zajednicimonaha. U ovoj zajednici monaha ima monahakoji ostaju predani razvijanju četiri temeljasabranosti... četiri ispravna napora... četiriosnova moći... pet svojstava... pet snaga...sedam faktora probuđenja... plemenitomosmostrukom putu: takvi su monasi u ovojzajednici monaha.

50

U ovoj zajednici monaha ima monahakoji ostaju predani razvijanju blagonaklonos-ti... saosećanja... radosti zbog sreće drugih...ravnodušnosti... [uočavanju] prljavštine[tela]... uočavanju prolaznosti: takvi sumonasi u ovoj zajednici monaha. U ovoj zajednici monaha ima monahakoji ostaju predani sabranosti pažnje na dah.Sabranost pažnje na dah, monasi, negovana iredovno vežbana, daje veliki plod i velikublagodet. Sabranost pažnje na dah, negovanai redovno vežbana, vodi do savršenstva četiritemelja sabranosti; četiri temelja sabranosti,negovana i redovno vežbana, vode do savr-šenstva sedam faktora prosvetljenja; sedamfaktora prosvetljenja, negovani i redovnovežbani, mudrost i izbavljenje dovode dosavršenstva.

(Sabranost pažnje na dah) A kako to negovana i redovno vežbanasabranost pažnje na dah daje veliki plod iveliku blagodet? Tako što, monasi, otišavši u šumu, upodnožje nekog drveta ili na neko osamljenomesto, monah seda nogu prekrštenih, telauspravnog i budnog uma. Sabran, on udiše i,

51

sabran, on izdiše.I Prva tetrada (kontemplacija tela)

[1] Udišući dugi dah, on zna „Ja sada udišemdugi dah“; izdišući dugi dah, on zna „Ja sadaizdišem dugi dah“;[2] Udišući kratak dah, on zna „Ja sada udi-šem kratak dah“; izdišući kratak dah, on zna„Ja sada izdišem kratak dah“;[3] „Svestan čitavog tela (disanja), udisaću“,tako on vežba; „Svestan čitavog tela (disa-nja), izdisaću“, tako on vežba;[4] „Smirujući telesnu funkciju (disanja),udisaću“, tako on vežba; „Smirujući telesnufunkciju (disanja), izdisaću“, tako on vežba.

II Druga tetrada (kontemplacija osećanja)[1] „Osećajući ushićenje, udisaću (izdisaću)",tako on vežba;[2] „Osećajući sreću, udisaću (izdisaću)", takoon vežba;[3] „Osećajući mentalne funkcije, udisaću(izdisaću)", tako on vežba;[4] „Smirujući mentalne funkcije, udisaću(izdisaću)", tako on vežba.

III Treća tetrada (kontemplacija uma)[1] „Osećajući um, udisaću (izdisaću)", takoon vežba;

52

[2] „Ispunjavajući um radošću, udisaću (izdi-saću)", tako on vežba;[3] „Koncentrišući um, udisaću (izdisaću)",tako on vežba;[4] „Oslobađajući um, udisaću (izdisaću)",tako on vežba;

IV Četvrta tetrada (kontemplacija objekatauma)

[1] „Kontemplirajući prolaznost, udisaću(izdisaću)", tako on vežba;[2] „Kontemplirajući obestrašćenost, udisaću(izdisaću)", tako on vežba;[3] „Kontemplirajući utrnuće, udisaću (izdi-saću)", tako on vežba;[4] „Kontemplirajući odvraćenost, udisaću(izdisaću)", tako on vežba. Na taj način negovana i redovno prak-tikovana, sabranost pažnje na dah daje velikiplod i veliku blagodet.

(Usavršavanje temelja sabranosti) A kako to negovana, kako to redovnovežbana sabranost pažnje na dah dovodičetiri temelja sabranosti do savršenstva?[1] Kad god monah sabrano udiše i izdiše

53

dugi dah ili kratak dah; ili kada sebe vežba daudiše i izdiše svestan telesne funkcije (disa-nja); ili kada smiruje tu funkciju -- tada,monasi, boravi on praktikujući kontemplaci-ju tela u telu, marljiv, jasno shvatajući i sab-ran; nadvladavši želju i žaljenje za svetom.Jer udisanje i izdisanje je, monasi, telesniproces.[2] Kad god monah vežba sebe da udiše i izdi-še osećajući ushićenje; ili osećajući sreću; iliosećajući mentalne funkcije; ili smirujućimentalne funkcije -- tada, monasi, boravi onpraktikujući kontemplaciju osećanja u ose-ćanjima, marljiv, jasno shvatajući i sabran,nadvladavši želju i žaljenje za svetom. Jerpuna pažnja posvećena udisanju i izdisanjuje, kažem vam, jedno od osećanja.[3] Kad god monah vežba sebe da udiše i izdi-še osećajući um; ili ispunjavajući umradošću; ili koncentrišući um; ili oslobađaju-ći um -- tada boravi on praktikujući kontem-placiju uma u umu, marljiv, jasno shvatajućii sabran, nadvladavši želju i žaljenje za sve-tom. Jer onaj kome nedostaju sabranost i jas-no shvatanje, kažem vam, ne može razvitisabranost pažnje na telo.

54

[4] Kad god monah vežba sebe da udiše i izdi-še kontemplirajući prolaznost, obestrašće-nost, utrnuće ili odvraćenost -- tada boravion praktikujući kontemplaciju objekata umau objektima uma, marljiv, jasno shvatajući isabran, nadvladavši želju i žaljenje za sve-tom. Pošto se mudro odrekao želje i žaljenja,boravi on u savršenoj ravnodušnosti. Na tajnačin, monasi, negovana i redovno vežbanasabranost pažnje na telo dovodi četiri temeljasabranosti do savršenstva.

(Sedam faktora prosvetljenja) A kako to negovana i redovno vežbanačetiri temelja sabranosti dovode sedam fak-tora prosvetljenja do savršenstva?[1] Kada god monah boravi kontemplirajućitelo, osećanja, um i objekte uma, marljiv... unjemu se ustaljuje nepomućena sabranost. Akada je u njemu ustaljena nepomućena sab-ranost, tada se u monahu začinje „sabranostpažnje“ kao faktor prosvetljenja; tada monahrazvija „sabranost pažnje“ kao faktor prosve-tljenja; tada on postiže savršenstvo u razvi-janju „sabranosti pažnje“ kao faktora prosve-tljenja.

55

[2] Boraveći sabran na taj način, on mudroispituje, istražuje i proučava svaki pojedina-čni objekat; i dok to čini, u njemu se začinje„istraživanje stvarnosti“ kao faktor prosvet-ljenja; tada monah razvija „istraživanjestvarnosti“ kao faktor prosvetljenja; tada onpostiže savršenstvo u razvijanju „istraživanjastvarnosti“ kao faktora prosvetljenja.[3] Dok on mudro ispituje i istražuje taj obje-kat, u njemu se javlja neiscrpna energija. Akada se u njemu javila neiscrpna energija,začinje se i „energija“ kao faktor prosvetlje-nja; tada monah razvija „energiju“ kao faktorprosvetljenja; tada on postiže savršenstvo urazvijanju „energije“ kao faktora prosvetlje-nja. U njemu, obuzetom energijom, javlja senadzemaljsko ushićenje.[4] A kada se u monahu, obuzetom energi-jom, javi nadzemaljsko ushićenje, tada se unjemu začinje i „ushićenje“ kao faktor pro-svetljenja; tada monah razvija „ushićenje“kao faktor prosvetljenja; tada on postižesavršenstvo u razvijanju „ushićenja“ kao fak-tora prosvetljenja.[5] Telo i um onoga ko je ispunjen ushiće-njem postaju smireni. A kada telo i um onoga

56

ko je ispunjen ushićenjem postanu smireni, unjemu se začinje „smirenost“ kao faktor pro-svetljenja; tada monah razvija „smirenost“kao faktor prosvetljenja; tada on postižesavršenstvo u razvijanju „smirenosti“ kaofaktora prosvetljenja.[6] Um onog ko je smiren i srećan postajeskoncentrisan. A kada um onoga ko je smi-ren i srećan postaje skoncentrisan, tada se unjemu začinje „koncentracija kao faktor pro-svetljenja“; tada monah razvija „koncentraci-ju“ kao faktor prosvetljenja; tada on postižesavršenstvo u razvijanju „koncentracije“ kaofaktora prosvetljenja. Na tako skoncentrisanum gleda on sa savršenom ravnodušnošću.[7] A kada gleda na svoj skoncentrisani um sasavršenom ravnodušnošću, tada se u njemuzačinje „ravnodušnost“ kao faktor prosvet-ljenja; tada monah razvija „ravnodušnost“kao faktor prosvetljenja; tada on postižesavršenstvo u razvijanju „ravnodušnosti“kao faktora prosvetljenja.Na taj način negovana i redovno vežbanačetiri temelja sabranosti dovode sedam fak-tora prosvetljenja do savršenstva.

57

(Mudrost i izbavljenje) A kako to negovani i redovno vežbanisedam faktora prosvetljenja dovode mudrosti izbavljenje do savršenstva? Tako što, monasi, monah razvija fak-tore prosvetljenja: sabranost, istraživanjestvarnosti, energiju, ushićenje, smirenost,koncentraciju i ravnodušnost, zasnovane naneprianjanju, zasnovane na bestrašću, zas-novane na utrnuću, a što sve rezultira odvra-ćenošću.Na taj način negovani i redovno vežbanisedam faktora prosvetljenja dovode mudrosti izbavljenje do savršenstva. Tako reče Uzvišeni. Vesela srca, mona-si se obradovaše rečima Blaženog.

58

Majjhima nikaya 121Cula-sunnata sutta

Sažeti govor o ništaviluSa palija preveo: Čedomil Veljačić

Ovako sam čuo. Jednom je zgodomBlaženi boravio u Savatthiju, u istočnomgaju, u zgradi Migarine majke. Tada redovnikAnando, kad je pred večer izašao iz osamlje-nog boravišta, otiđe da posjeti Blaženoga.Kad ga je pozdravio i sjeo sa strane, redovnikAnando oslovi Blaženog ovako: „Jednom zgodom, gospodine, kad jeBlaženi boravio kod plemena Sakya, u njiho-vu gradu Nagarakam, čuo sam neposrednood Blaženog i zapamtio ove riječi: ’Anando, jasada pretežno boravim u stanju ništavila(sunnata).' Jesam li to, gospodine, dobro čuo,dobro shvatio, dobro upamtio i dobro se sje-tio?" 1. „Sigurno, Anando, da si to dobročuo, dobro shvatio, dobro upamtio i dobro sesjetio. Kao i prije, Anando, tako i sada pretež-no boravim u stanju ništavila. -- Kao što uovoj zgradi Migarine majke nije preostaloništa od slonova i goveda, konja i kobila, niš-ta od zlata i srebra, ništa od družina muška-

59

raca i žena, a sve što je tu osniva se na jedins-tvu prosjačke zajednice -- tako je i u duhuisposnika koji ne poklanja pažnju ni predod-žbi sela ni predodžbi ljudi, nego na osnovupredodžbe o šumi održava jedinstvo pažnje.On tom predodžbom šume prožimlje, bistri,stišava i oslobađa duh. Tada spoznaje: ’Brigekoje nastaju na osnovu predodžbe sela višene postoje, a ni brige koje nastaju na osnovupredodžbe ljudi. Jedina briga koja postojiograničena je na jedinstvo (pažnje) na osno-vu predodžbe o šumi. Ovako usmjereno pre-dočavanje ne uključuje ništa (sunnam) odpredodžbe sela, a ni od predodžbe ljudi.Neponišteno (asunnatam) je samo jedinstvo(pažnje) na osnovu predodžbe o šumi.‛ Takoza ono što nije tu uviđa: ’To nije ništa’. Preos-taje ono što je tu. Takav je, Anando, njegovadekvatni, nesmetani, pročišćeni pristupništavilu (sunnata). 2. A zatim, Anando, isposnik više neobraća pažnju ni predodžbi ljudi ni predodžbišume, nego na osnovu predodžbe o zemljiodržava jedinstvo pažnje. Tom predodžbomzemlje prožimlje, bistri, stišava i oslobađaduh. Kao kad se volovska koža napne na sto-

60

tinu klinova, tako da na njoj ne ostane nije-dan nabor, isto tako, Anando, isposnik nepoklanja pažnju ni uzvisinama ni udubina-ma zemljišta, ni nanosima rijeka, drvlju ikamenju, ni brdima, ni dolinama, nego naosnovu predodžbe o zemlji održava jedinstvopažnje. Tada spoznaje: ’Brige koje nastaju naosnovu predodžbe ljudi više ne postoje, a nibrige koje nastaju na osnovu predodžbešume. Jedina briga koja postoji ograničena jena jedinstvo (pažnje) na osnovu predodžbe ozemlji...' (Nastavak odlomka je analoganprethodnome. To važi i za formulaciju slije-dećih stepeni redukcije noematskog područ-ja. Odlomci 3–6 odnose se na četiri stepenaarupa-đhanam.) 3. A zatim, Anando, isposnik više neobraća pažnju ni predodžbi šume ni predod-žbi zemlje, nego na osnovu predodžbe podru-čja neograničenog prostora održava jedins-tvo pažnje. Tom predodžbom područja neo-graničenog prostora prožimlje, bistri, stišavai oslobađa duh. Tada spoznaje: ’Brige kojenastaju na osnovu predodžbe šume više nepostoje, a ni brige koje nastaju na osnovupredodžbe zemlje. Jedina briga koja još preos-

61

taje ograničena je na jedinstvo (pažnje) naosnovu predodžbe područja neograničenogprostora...' 4. A zatim, Anando, isposnik više neobraća pažnju ni na predodžbu zemlje ni napredodžbu područja neograničenog prostora,nego na osnovu područja neograničene svije-sti40 održava jedinstvo pažnje. Tom predod-žbom područja neograničene svijesti prožim-lje, bistri, stišava i oslobađa duh... 5. A zatim, Anando, isposnik više neobraća pažnju ni na predodžbu područjaneograničenog prostora ni na predodžbupodručja neograničene svijesti, nego na

40 Jedino na ovom mjestu u cijelom govoru izostavlje-na je riječ "predodžba" ispred "područja" o kojem jeriječ. Iako se u slijedećoj rečenici, i dalje, govori o pre-dodžbi istog tog područja "svijesti" (vinnanam), izosta-vljanje apozicije u prvoj referenci nije možda slučajnoili pogrešno, budući da je u ovom slučaju najprije svi-jest sama područje svog neposrednog doživljaja [ana-logno osnovnom principu netranscendiranja i ne-ekstatičnosti svih kontemplativnih doživljaja u meto-di "postojane pažnje" (sati-patthanam): motrenje "svi-jesti u svijesti"], a istom se naknadno, u refleksiji,može govoriti o predodžbenoj svijesti neposrednogdoživljaja same svijesti.

62

osnovu predodžbe područja ni-čega (akin-ćannam) održava jedinstvo pažnje. Tom pre-dodžbom područja ni-čega prožimlje, bistri,stišava i oslobađa duh. Tada spoznaje: ’Brigekoje nastaju na osnovu predodžbe područjaneograničenog prostora više ne postoje, a nibrige koje nastaju na osnovu predodžbe pod-ručja neograničene svijesti. Jedina briga kojajoš postoji ograničena je na jedinstvo (pažnje)na osnovu predodžbe područja ni-čega. Ova-ko usmjereno predočavanje ne uključuje niš-ta (sunnam) od predodžbe područja neogra-ničenog prostora, a ni od predodžbe područjaneograničene svijesti. Neponišteno (asunna-tam) je samo jedinstvo (pažnje) na osnovupredodžbe područja ni-čega (akinćannam)...' 6. A zatim, Anando, isposnik više neobraća pažnju ni na predodžbu područjaneograničene svijesti ni na predodžbu pod-ručja ni-čega, nego na osnovu predodžbe ni-predočavanja-ni-nepredočavanja održavajedinstvo pažnje. Tom predodžbom područjani-predočavanja-ni-nepredočavanja prožim-lje, bistri, stišava i oslobađa duh... 7. A zatim, Anando, isposnik više neobraća pažnju ni na predodžbu ni-čega ni na

63

predodžbu područja ni-predočavanja-ni-nepredočavanja, nego na osnovu sabranosti(samadhi) duha (ćeto) bez obilježja (a-nimittam) održava jedinstvo pažnje. Tomsabranošću bez obilježja prožimlje, bistri, sti-šava i oslobađa duh (ćittam).41 Tada spozna-je: ’Brige koje nastaju na osnovu predodžbepodručja ni-čega više ne postoje, a ni brigekoje nastaju na osnovu predodžbe područjani-predočavanja-ni-nepredočavanja. Jedinabriga koja preostaje ograničena je na ovo tije-lo čiji život zavisi od šest područja osjetilnos-ti.42 Ovako usmjereno predočavanje ne

41 Izraz ćittam označava izrazito intelektualnu svijest("mišljenje"), dok bi se ćeto, u prethodnoj rečenici,mogao možda specifičnije prevesti i sa "ćud".42 Aristotel u knjizi De sensu raspravlja o problemu"koordinacije pet osjetila i četiri elementa" fizičke tva-ri (437a i d). Radi se o staroj indoiranskoj mitološkojteoriji sikustva (čiji mitološki karakter u modernojfilosofiji -- kod Humea i Kanta -- razotkrivaju tek M.Weber i M. Scheler), na osnovu kulta "elemenata" kao"bogova" (deva), a osjetila kao njihovih "moći"(indriyam). Taj je kult materije u Iranu dokinuo Zarat-huštra. Dok je ista teorija doprla do Kine, već se tolikodegenerisala da je problem o kojem raspravlja Aristo-tel riješen tako da je u listu tvarnih elemenata uklju-

64

uključuje ništa (sunnam) od predodžbe pod-ručja ni-čega (akinćannam), a ni od predod-žbe područja ni-predočavanja-ni-nepredočavanja. Neponišteno (asunnatam) jesamo ovo tijelo čiji život zavisi od šest podru-čja osjetnosti.‛

čeno i "drvo". U indijskim sistemima samkya i vaišesi-ka raspravljaju se isti problemi na istom nivou teorij-ske apstrakcije kao kod Aristotela. Buddho je "naučnu"(lokayatam) osnovu te analitičke teorije iskustva pre-uzeo vjerovatno od đaina. -- U vezi sa istom teorijomAristotel smatra u De anima (424b) da "uz ovih petnabrojanih osjetila ne postoji još i šesto" (razum). Ispomenuti indijski sistemi zastupaju uglavnom istostanovište na srodnim pretpostavkama o funkcijama"duše" kao i Aristotel. Buddho, međutim, odbijajućipretpostavku duše u svim njenim oblicima [atta, bra-hmanska pretpostavka; đivo, đainska pretpostavka;puggalo, opća 'psihološka' (karakterološka) pretposta-vka], odbija i aristotelovsko rješenje i zastupa suprot-nu alterantivu o razumu (mano, lat. mens) kao "šestomosjetilu". O toj mogućnosti raspravlja, ali je odbija, iAristotel. Ipak se Aristotelova teorija o duši kao "ente-lehiji" najviše približava Buddhinoj koncepciji funkci-onalne "psihologije bez duše", samo što zbog nedosta-tka adekvatne pretpostavke ne može doseći tako jed-noznačnu određenost kao Buddhina. (Usp. De anima,413a-414b, 246b.)

65

8. I dok tako više ne obraća pažnju nina predodžbu područja ni-čega, a ni na pre-dodžbu područja ni-predočavanja-ni-nepredočavanja, nego na osnovu sabranostiduha bez obilježja održava jedinstvo pažnje itom sabranošću bez obilježja prožimlje, bis-tri, stišava i oslobađa duh, isposnik spoznaje:’Ova je sabranost duha bez obilježja čvrstoutemeljena i proniknuta. Pa ipak je i sve onošto je čvrsto utemeljeno i proniknuto teknepostojana i prolazna pojava.‛ -- Ko je i tospoznao i uvidjeo, tome se duh oslobađataloga strasti, taloga bivstvovanja, taloganeznanja. U oslobođenome se spoznaja oslo-bođenja očituje ovako: ’Iscrpljeno je rađanje,iživljen je asketski život, učinjeno je šta jetrebalo učiniti, tako da više ništa ne preosta-je. Brige koje potječu iz taloga strasti više nepostoje, a ni brige koje potječu iz taloga bivs-tvovanjai i iz taloga neznanja. Briga koja jošpreostaje ograničena je na ovo tijelo čiji životzavisi od šest područja osjetnosti.‛ -- I spoz-naje da mu tako usmjereno predočavanje neisključuje ništa od taloga strasti, ni od talogabivstvovanja, ni od taloga neznanja. Neponi-šteno je samo ovo tjelo čiji život zavisi od šest

66

područja osjetnosti. Tako za ono što nije tuuviđa: ’To nije ništa.‛ Preostaje ono što je tu. -- I spoznaje: ’Budući da je ovo, onda je i ono.‛43

-- Takav je, Anando, njegov adekvatni, nes-metani, pročišćeni pristup ništavilu. Svi asketi i brahmani, Anando, koji suu dalekoj prošlosti dosegli potpuno čistokonačno ništavilo (sunnata) i održali se unjemu, dosegli su upravo to postpuno čisto ikonačno ništavilo i održali se u njemu. I ubudućnosti -- kao i u sadašnjosti -- isto ćetako svi asketi i brahmani koji dosegnu pot-puno čisto konačno ništavilo i održe se unjemu, doseći upravo to potpuno čisto kona-čno ništavilo i održati se u njemu. Zato i vi,Anando, treba da nastojite da dosegnete topotpuno čisto konačno ništavilo i da se održi-te u njemu." Tako je rekao Blaženi. A redovnikAnando je radosno prihvatio njegov govor.

43 Buddhina prvobitna formulacija zakona uzročnosti,razrađena je dalje u formuli o "uslovljenom nastanku"(patića-samuppado) kao princip procesnog mišljenjakoje isključuje "pretpostavku supstancije" i pretposta-vku "prvog uzroka".

67

SAVREMENI KOMENTARI I UPUTSTVA

Reč meditacija se danas često koristi i pokri-va čitav spektar različitih praksi. U budizmuona označava dve vrste meditacije - jedna sezove samatha, a druga vipassana. Samathameditacija je koncentrisanje uma na jedanobjekat, umesto da mu dopustimo da slobo-dno luta. Odabiramo objekat kao dah i svupažnju usmeravamo na osećaj strujanja vaz-duha pri udahu i izdahu. Postepeno kroz ovupraksu počinjete da osećate smirenost uma,jer uklanjate sve druge podražaje koji dolazekroz čula.Objekti koje koristite sa smirenje jesu smiru-jući (ako to uopšte treba isticati!). Ako hoćeteuzbuđen um, onda idite negde gde je uzbud-ljivo, a ne u budistički manastir, u disko naprimer!... Lako je koncentrisati se na uzbu-đenje, zar ne? Vibracije su tako snažne da vasuvuku u sebe. Idete u bioskop i ako je filmzaista uzbudljiv, on vas potpuno opčini. Ne

68

treba da uložite nimalo napora da biste gle-dali nešto što je uzbudljivo, romantično ilipustolovno. Ali ako nemate naviku, posmat-ranje smirujućih objekta može biti strašnodosadno. Šta je dosadnije od posmatranjasopstvenog daha, ako ste se navikli na nekeuzbudljivije stvari? Zato, da biste razvili jed-nu takvu sposobnost, morate da uložitenapor, jer dah nije zanimljiv, ni romantičan,ni pustolovan, niti svetlucav -- on je jednos-tavno takav kakav jeste. I treba vam dostanapora, jer nemate nikakvu stimulaciju spo-lja.Kod ove meditacije ne pokušavate da stvoritenekakvu sliku, već samo da se skoncentrišetena uobičajeni osećaj svoga tela kakav imateupravo sada: da zaustavite i održite svojupažnju na disanju. Kada to činite, dah postajesve rafiniraniji i vi se smirujete... Znam ljudekojima je propisana samatha meditacija zasnižavanje krvnog pritiska, pošto smirujesrce.Dakle, ovo je praksa smirivanja. Možete oda-brati i druge objekte da se na njih koncentri-šete, da vežbate održavanje pažnje sve dok unjih ne utonete ili postanete jedno sa odab-

69

ranim objektom. Zapravo. osećate jedinstvosa objektom na koji ste se koncentrisali i to jeono što nazivamo zadubljenjem.Drugi način vežbanja jeste vipassana ili"meditacija uvida". Sa meditacijom uvidaotvarate um za sve, ne birate neki posebanobjekat da se na njega koncentrišete ili udu-bite u njega, već posmatrate da biste razume-li kako se stvari odvijaju. A ono što možemovideti o tome kako se stvari odvijaju jeste daje svako čulno iskustvo prolazno. Sve štovidite, čujete, pomirišite, okusite, dodirnete;sva mentalna stanja - vaša osećanja, sećanja imisli - jesu promenljiva stanja uma, koja nas-taju i nestaju. U vipassani uzimamo ovukarakteristiku prolaznosti (ili promene) kaonačin gledanja na svako čulno iskustvo kojese javi tokom sedenja.To nije neki filozofski stav ili verovanje uodređenu budističku teoriju: prolaznost upo-znajemo otvarajući svoj um da je posmatra ibude svestan onoga što jeste. Ne radi se ovdeo analiziranju stvari, uz pretpostavku da bistvari trebalo da budu ovakve ili onakve, iakonisu, pokušavajući zatim da otkrijemo zaštostvari nisu onakve kakve mi mislimo da bi

70

trebalo da budu. Vežbajući uvid mi ne poku-šavamo da analiziramo sebe, čak ni da neštopromenimo kako bi se poklopilo sa našimželjama. Tokom ove vežbe mi samo strpljivoposmatramo kako sve što nastane takođe inestaje, bilo da je mentalnog ili fizičkogporekla. To dakle uključuje same organe čula,objekte čula, kao i svest koja se javlja pri kon-taktu ovo dvoje. Tu su takođe mentalna sta-nja sviđanja ili nesviđanja u odnosu na onošto vidimo, mirišemo, okusimo, osetimo ilidodirnemo, imena koja svemu tome dajemo;i ideje, reči i pojmove koje stvaramo oko čul-nih iskustava. Dobar deo našeg života zasno-van je na pogrešnim pretpostavkama, zasno-vanim na nerazumevanju i nedovoljnomistraživanju onoga što jeste. Zato život zanekog ko nije probuđen i svestan obično pos-taje deprimirajući ili zbunjujući, pogotovokada naiđu razočarenja i nesreće. Tada posta-jemo svime time preplavljeni, jer nismoposmatrali stvari onakve kakve jesu.U budizmu koristimo reč Dhamma, ili Dhar-ma, koja znači "ono što jeste", "prirodnizakon". Kada posmatramo i "praktikujemoDhammu", mi svoj um otvaramo za stvari

71

kakve jesu. Na taj način više ne reagujemoslepo na iskustva svojih čula, već ih razu-memo, i kroz to razumevanje prestajemo dase dalje za njih vezujemo. Počinjemo samisebe da oslobađamo toga da budemo pre-plavljeni, zaslepljeni ili zavedeni spoljaš-njošću stvari. Dakle biti svestan i probuđennije stvar postajanja već bivanja takvim.Dakle, posmatramo stvari kakve jesu sada,umesto da radimo nešto sada kako bismopostali svesni u budućnosti. Posmatramotelo kakvo jeste, sedeći ovde. Ono čitavo pri-pada prirodi, zar ne? Ljudsko telo pripadazemlji, potrebno mu je da ga u životu održa-vaju stvari koje potiču od te zemlje. Ne može-te živeti samo od vazduha ili pokušati dauvezete hranu sa Marsa i Venere. Morate jestiono što živi i raste na ovoj Zemlji. Kada teloumre, ono se vraća zemlji, trune i raspada se,postaje ponovo isto što i zemlja. Ono sledizakone prirode, stvaranja i uništavanja,rađanja i umiranja. Ništa što je rođeno neostaje večno u jednom stanju, ono raste, starii zatim umire. Sve stvari u prirodi, čak i samuniverzum, imaju svoj životni vek, rođenje ismrt, početak i kraj. Sve što opažamo i poj-

72

mimo menja se, nepostojano je. Zato vasnikada ne može trajno zadovoljiti.U praktikovanju Dhamme mi takođe posmat-ramo ovu nemogućnost zadovoljavanja čul-nog iskustva. Uočite samo u sopstvenomživotu da uvek kada očekujete da vas zadovo-lje objekti čula ili iskustva, to može biti jedi-no privremeno, trenutno osećanje sreće - aonda se menja. Razlog je u tome da ne postojitačka u čulnoj svesti koja ima kvalitet ili suš-tinu trajnosti. Zato je iskustvo čula uvekpromenljivo i iz neznanja i nerazumevanjami obično od njega očekujemo više nego štomože da nam da. Skloni smo da zahtevamo,očekujemo i stvaramo razne vrste stvari, dabi potom bili samo užasno razočarani, očajni,ispunjeni tugom i strahom. Upravo nas taočekivanja dovode do očaja, patnje, tuge ižalosti, naricanja, starosti, bolesti i smrti.A kako možemo istražiti svest nastalu naosnovu čula? Um može misliti u apstrakci-jama, može stvoriti najraznovrsnije ideje islike, može stvari učiniti vrlo suptilnim ilivrlo grubim. Postoji čitava lepeza mogućnos-ti od vrlo suptilnih stanja najviše sreće iekstaze do veoma grubih stanja patnje: od

73

neba do pakla, mogli bismo slikovito reći. Aline postoji večni pakao, ni večni raj, zapravone može se uočiti ili zamisliti nijedno večnostanje. Tokom meditacije, kada jednom poč-nemo da uviđamo ograničenja, nepouzda-nost, promenljivost svih čulnih iskustava,počinjete isto tako da shvatate da ona nepripadaju vama, nisu vaša, da su ona anat-ta, bez sopstva. Ovo je suština značenja klju-čnog pojma u budizmu, anatta: nije naše(svojstvo). Pogrešno je naglašavati ovajpojam kao 'bez duše'. Odatle potiče negativnakonotacija i zlonamerna kritika budizma daje 'religija bez duše'.Uviđajući to, počinjemo da se oslobađamoidentifikacije sa čulnim stanjima. I ovo čini-mo ne kroz averziju prema njima, već krozrazumevanje šta su ona zapravo. To je istinakoju treba razumeti, ne verovanje. Anattanije neko budističko verovanje, već stvarniuvid. No, ukoliko nikada u životu niste odvo-jili vreme za pokušaj da ovo istražite i razu-mete, verovatno ćete čitav život provestivođeni pretpostavkom da vi jeste vaše telo.Ako možda u nekom trenutku i pomislite:"Hm, ja nisam isto što i moje telo", pošto ste

74

pročitali neku nadahnutu pesmu ili filozof-sku raspravu. Možete pomisliti kako je todobra ideja da mi nismo isto što i naše telo,ali vi to zapravo niste jasno shvatili. Iako ćeneki ljudi, intelektualci i slični, reći: "Mi nis-mo ovo telo, ovo telo nije moje sopstvo", to jelako reći, ali zaista to znati jeste nešto sasvimdrugo. Kroz ovu praksu meditacije, krozistraživanje i razumevanje stvari kakve onezaista jesu, počinjemo sebe da oslobađamovezanosti. Kada više ne očekujemo ili zahte-vamo, tada naravno ne osećamo neizbežnoočajanje, tugu i bol kada ne dobijemo ono štoželimo. Dakle, to je cilj - nibbana ili stanje ukojem ne posežemo za bilo kojim fenome-nom koji ima svoj početak i kraj i koji nijenaše suštinsko svojstvo. Kada napustimoovu prikrivenu i naviknutu vezanost za onošto se rađa i umire, i što nam nije svojstveno,tek tada stupamo u područje besmrtnosti.

75

Ađan ČaIspravno vežbanje - neprekidno vežbanje

U Wat Wana Potiyahnu44 je sigurnosasvim mirno, ali to ništa ne znači ukolikonaši umovi nisu smireni. Sva mesta su mir-na. To što se neka čine uznemiravajućim jes-te zbog naših misli. Pa ipak, tiho mesto moženekom pomoći da se smiri, pružanjem šanseza vežbanje i samim tim za usklađivanje saokolnom tišinom. Trebalo bi svi da budetesvesni da je ovo vežbanje teško. Vežbati druge stvari nije tako teško,lako je, ali ljudski um je teško obučiti. I Budaje vežbao svoj um. Um je jako važan. Sve unu-tar ovog sklopa telo-um povezuje se u umu.Oči, uši, nos, jezik i telo primaju nadražaje išalju ih u um, koji nadgleda sve druge čulneorgane. Zato je važno da se um uvežbava.Ukoliko je um dobro uvežban svi probleminestaju. Ukoliko problemi još postoje, to je

44 Jedan od mnogih manastirskih ogranaka Ađan Čao-vog glavnog manastira, Wat Pa Pong.

76

zato što um još sumnja, što ne spoznaje usaglasnosti sa istinom. Zbog toga postojeproblemi. Otuda, budite svesni da ste svi vi ovdedošli potpuno spremni za vežbanje Dhamme.Bilo da stojite, hodate, sedite ili ležite, oruđekoje vam je potrebno za vežbanje vam je uvekdostupno, bilo gde da ste. Ono je ovde, istokao i Dhamma. Dhamma je nešto čega svudaima u izobilju. Baš ovde, na zemlji, ili u vodi.... bilo gde... Dhamma je uvek ovde. Dhammaje savršena i potpuna, ali naše vežbanje jeono koje još nije potpuno. Uzvišeni, potpuno prosvetljeni Buddhaje podučavao načinu koji svi mi možemovežbati i upoznavati Dhammu. To nije neštoveliko, malo je, ali ispravno. Na primer,pogledajte kosu. Ukoliko poznajemo makar ijednu vlas kose, tada poznajemo svaku vlas,kako svoju tako i drugih. Znamo da su onejednostavno „kosa“. Poznavajući jednu vlaskose, mi ih poznajemo sve. Ili uzmimo ljude. Ukoliko vidimo pra-vu prirodu stanja u nama tada takođe poz-najmo sve druge ljude u svetu, zato što su sviljudi isti. Takva je i Dhamma. Ona je mala

77

stvar, a istovremeno je i velika. Videti istinujednog stanja znači videti istinu svih stanja.Kada poznajemo istinu onakvom kakva onajeste, svi problemi se završavaju. Pa ipak, vežbanje je teško. Zašto je teš-ko? Teško je zbog žudnje, tanhe. Ukoliko ne„želiš“ tada ne vežbaš. Ali ukoliko vežbašvođen žudnjom, nećeš videti Dhammu. Raz-mislite o tome, svi. Ukoliko ne želite da vež-bate ne možete da vežbate. Morate prvo daželite da vežbate pre nego što stvarno počne-te da vežbate. Bilo da koračate napred, ilinazad, susretaćete žudnju. Zbog ovoga suučitelji u prošlosti rekli da je ovo vežbanjenešto što je užasno teško. Ne vidite Dhammu zbog želje. Nekadaje želja vrlo snažna, želite da vidite Dhammusmesta, ali Dhamma nije vaš um -- vaš umjoš nije Dhamma. Dhamma je jedno, a um jedrugo. Nije da sve što vi volite jeste Dhamma,a sve što ne volite nije. Tako stvari ne stoje. U stvari naš um je, jednostavno, stanjePrirode, kao i drvo u šumi. Ukoliko želitedasku ili gredu oni moraju poticati od drveta,ali drvo je i dalje drvo. Ono još nije daska iligreda. Pre nego što bi nam zaista moglo biti

78

od koristi, moramo uzeti to drvo i obraditi gau dasku ili gredu. To je i dalje isto drvo, alitransformisano u nešto drugo. U osnovi to jesamo drvo, stanje prirode. Ali u svom siro-vom stanju ono nije od velike koristi onimakojima je potrebna drvena građa. I naš um jeovakav. On je stanje Prirode. Kao takav onopaža misli, deli ih na lepe i ružne i takodalje. Ovakav um mora biti dalje obučavan.Ne možemo ga ostaviti da bude takav kakavje. On je stanje Prirode... Obučite ga da shvatida on jeste stanje prirode. Razvijajte Prirodutako da može da odgovara našim potrebama,to je Dhamma. Dhamma je nešto što se moravežbati i ostvariti iznutra. Ukoliko ne vežbate nećete znati. Iskre-no govoreći, nećete spoznati Dhammu samočitajući o njoj ili proučavajući je. Ili ukoliko jepoznajete vaše znanje je i dalje nepotpuno.Na primer, ova pljuvaonica. Svi znaju da je topljuvaonica, ali ne znaju u potpunosti plju-vaonicu. Zašto je potpuno ne znaju? Ukolikonazovem ovu pljuvaonicu tiganjem, šta ćetevi reći? Pretpostavite da svaki put kada jetražim kažem: „Molim te donesi taj tiganj

79

ovde“ - ovo bi vas zbunilo. Zašto? Zato što viu potpunosti ne znate pljuvaonicu. Kada bis-te znali tada ne bi bilo problema. Jednostav-no biste pokupili predmet i dodali mi ga, zatošto u stvari i nema nikakve pljuvaonice.Razumete li? Ovo je pljuvaonica samo zahva-ljujući konvenciji. Konvencija je prihvaćenaširom zemlje, tako da je ovo pljuvaonica. Aline postoji neka stvarna „pljuvaonica“. Ukoli-ko neko želi da ovo nazove tiganjem, onomože biti i tiganj. Može biti bilo šta, u zavis-nosti od toga kako ga nazovemo. To se zove„pojam“. Ukoliko zaista znamo pljuvaonicu,čak i ukoliko je neko naziva tiganjem, nemaproblema. Kako god da je drugi nazovu, minismo zbunjeni zato što nismo slepi za njenupravu prirodu. Tako se poznaje i Dhamma. Sada se vratimo nama samima. Pret-postavimo da nam neko kaže, „Ti si lud!", ili,„Ti si glup“, na primer. Iako mislite da to nijeistina, nećete se osećati prijatno. Sve postajeteško zbog naših ambicija da imamo i da pos-tignemo. Zbog ovih želja da dobijemo ibudemo, zato što ne znamo u saglasju sa isti-nom, mi nismo zadovoljni. Ukoliko znamoDhammu, prosvetljeni smo Dhammom, poh-

80

lepa, odbojnost i iluzija nestaju. Kada razu-memo kako stvari zaista stoje, ne postoji niš-ta na čemu bi se te tri negativnosti zasnova-le. Zašto je ovo vežbanje tako teško inaporno? Zbog želja. Čim sednemo da medi-tiramo, želimo da postanemo smireni. Danismo želeli da nađemo mir, ne bismo ni seli,ne bismo ni vežbali. Čim sednemo želimo damir odmah bude tu, ali želja da um budemiran stvara zbunjenost i mi osećamonemir. Tako stoje stvari. Zato Buddha kaže,„Ne govorite iz želje, ne sedajte iz želje, nehodajte iz želje... Šta god da radite, ne raditeto sa željom." Želja znači želeti nešto. Ukolikonešto ne želite nećete to ni raditi. Ukolikonaše vežbanje dođe do ove tačke možemopostati poprilično obeshrabreni. Kako davežbamo? Tek što sednemo, u umu je želja. To je zbog toga što je naše telo i umteško posmatrati. Ukoliko oni nisu naši ili nepripadaju nama, kome pripadaju? Teško jerazlučiti ove stvari, moramo se osloniti namudrost. Buddha kaže da moramo vežbati„napuštajući“ stvari, zar ne? Ako napustimo,tada ni ne vežbamo, zar ne? Zato što smo

81

napustili... Pretpostavimo da smo otišli na pijacuda kupimo kokos, i dok ga nosimo neko upi-ta: "Zašto ste kupili taj kokos?" "Kupio sam ga za jelo." "A hoćete li da pojedete i ljusku?" "Ne." "Ne verujem vam. Ako ne želite dapojedete ljuske, zašto ste onda kupili i nju?" Šta ćete reći? Kako ćete odgovoriti naovakvo pitanje? Mi vežbamo sa željom. Danije u nama bilo želje, ne bismo ni vežbali.Vežbanje sa željom je tanha. Znate, razmiš-ljanje na ovaj način može da donese mudrost.Na primer, ovi kokosi: da li ćete da pojedete iljuske? Naravno da nećete. Zašto ste ih ondauzeli? Zato što još nije došlo vreme da ih baci-te. One su korisne za držanje unutrašnjostikokosa. Ukoliko, nakon što ste pojeli kokos,bacite ljuske, nema problema. Naše vežbanje je ovakvo. Buddha jerekao: „Ne postupajte vođeni željom, negovorite iz želje, ne jedite iz želje." Bilo da sto-jite, hodate, sedite ili ležite... bilo šta da čini-te... ne činite to iz želje. To znači radite to ne

82

vezujući se. Kao i kod kupovine kokosa napijaci. Nećemo pojesti ljuske, ali još nije vre-me da ih bacimo. Prvo ih zadržimo. Ovakvoje i vežbanje. Pojam i transcendencija45 sukoegzistentni, kao i kokos. Srž i ljuska suzajedno. Kada ih kupujemo, kupujemo ihzajedno. Ukoliko neko želi da nas optuži dajedemo kokosove ljuske to je njegov problem,mi znamo šta radimo. Mudrost je nešto što svako od nas pro-nalazi za sebe. Da bismo je pronašli, ne trebada se krećemo ni brzo ni sporo. Šta treba dauradimo? Treba da odemo tamo gde nema nibrzine ni sporosti. Brzina ili sporost nisupravi način. Ali svi smo mi nestrpljivi, svi smo užurbi. Čim nešto počnemo, već želimo daodjurimo do kraja, ne želimo da kasnimo.Želimo da uspemo. Kada dođe do popravlja-nja sopstvenih umova, neki ljudi odlaze pre-daleko... Oni zapale mirisni štapić, zauzmupoložaj i zavetuju se: „Sve dok štapić potpuno

45 Pojam (sammuti) odgovara pretpostavljenoj ili priv-remenoj stvarnosti, dok transcendencija (vimutti)odgovara oslobođenju od nje same ili njene iluzije.

83

ne izgori, neću ustati sa ovoga mesta, čak iako se slomim ili umrem, nema veze... Umre-ću sedeći“. Donevši takav zavet, oni sednu. Ičim sednu Marine 46 horde ih napadnu sasvih strana. Sede samo trenutak i već misleda je štapić sigurno izgoreo. Otvore oči i ...„Oh, još je jako mnogo vremena preostalo!". Stisnu zube i sede još malo, osećajućivrelinu, uzbuđenje, rastrešenost i zbunje-nost... Dostigavši tačku sloma, misle: „Morada je do sada izgoreo“ ... Ponovo provire... „O,ne! Nije još ni do pola!" Još dva ili tri puta ovo ponove i poštojoš nije kraj, odustaju, dignu ruke od svega ipočnu da mrze sami sebe. „Tako sam glup,tako beznadežan!" Sede i mrze sebe, osećajućise kao izgubljen slučaj. Ovo samo daje snagufrustracijama i preprekama. Zove se prepre-ka ljutnje. Ne mogu da krive druge, pa zatokrive sebe. Zbog čega? Zbog želje. U stvari, nije neophodno da se prolazikroz sve ovo. Koncentrisati se znači koncen-

46 Mara je budistička personifikacija zla, iskušavalac,sila koja se suprostavlja bilo kakvom pokušaju razvojadobrote i vrline.

84

trisati se ne vezujući se, a ne koncentrisatisebe vezujući sebe u čvor. Ali možda čitamo spise, o Budinomživotu, kako je seo pod bodhi drvo i rešio:„Sve dok ne dostignem najviše prosvetljenjeneću ustati sa ovog mesta, pa čak i ako mi sekrv sasuši u žilama." Kad pročitate ovo u knjigama moždavam padne na um da pokušate nešto slično.Da uradite isto kao Buda. Ali niste razmotrilida su vaša kola samo mala kola. Budina kolasu bila zaista ogromna, on je mogao sve pos-tići u jednom pokušaju. Samo sa svojimsićušnim, malenim kolima, kako je mogućeda sve postignete odjednom? To je potpunodruga priča. Zašto razmišljamo na taj način? Zatošto smo previše ekstremni. Ponekad idemoprenisko, a ponekad previsoko. Tačku balan-sa je teško pronaći. Sada govorim iz svog iskustva. U proš-losti moje vežbanje bilo je ovakvo. Vežbanjesa ciljem da se prevaziđe želja... Ako ne želi-mo, možemo li da vežbamo? Tu sam sezaglavio. Ali vežbati sa željom je patnja.Nisam znao šta da radim, bio sam zbunjen.

85

Tada sam shvatio da je neprekidno vežbanjevrlo važna stvar. Mora se vežbati konstantno.Ovo se zove vežbanje koje je „dosledno usvim položajima“. Usavršavajte vežbanje, nedopustite da se pretvori u potpunu katastro-fu. Vežbanje je jedno, a katastrofa drugo.47

Većina ljudi obično stvara katastrofu. Kadase osećaju lenjim, oni se ne opterećuju vež-banjem, jedino vežbaju kada se osećajupunim energije. Ovako sam i ja radio. Pitate se sada, da li je ovo ispravno?Vežbati kada se ovako osećate, a ne vežbatikada ne: da li je ovo u saglasnosti sa Dham-mom? Da li je pravilno? Da li je u skladu saUčenjem? Upravo to je ono što vežbanje čininestalnim. Bilo da se dobro osećate ili ne, trebateda vežbate na isti način: tome je Buda učio.Većina ljudi čeka da bude raspoložena zavežbanje; kada nisu raspoloženi, onda se nezamaraju. Na kraju tako i završe. To se zove„katastrofa“, a ne vežbanje. U pravom vežba-nju, bilo da si sretan ili neraspoložen, ti vež-

47 Ovo je igra reči "phadtibut" (vežbanje) i "wibut"(katastrofa) izgubljena u prevođenju

86

baš; bilo da je teško ili lako, ti vežbaš; bilo daje vruće ili hladno, ti vežbaš. Sasvim jednos-tavno. U pravom vežbanju, bilo da stojiš,hodaš, sediš ili ležiš, moraš imati nameru dapostojano nastaviš vežbanje, čineći svoj sati(pažnju) konstantnim u svim položajima. Na prvi pogled se čini da bi trebao dastojiš jednako koliko i hodaš, da hodaš jedna-ko koliko i sediš, da sediš jednako koliko iležiš... Pokušao sam, ali nisam to mogao dauradim. Ukoliko meditant hoće svoje staja-nje, hodanje, sedenje i ležanje učini jedna-kim, koliko li će dana uspeti to da izdrži? Sta-jati pet minuta, sedeti pet minuta, ležati petminuta... Nisam to mogao dugo da radim.Tako sam seo i još malo porazmislio o svemu.„Šta sve ovo znači? Ljudi u ovom svetu nemogu ovako da vežbaju!" Tada sam shvatio... „O, to nije tačno, tone može biti tačno zato što je nemoguće. Sta-janje, hodanje, sedenje, ležanje... sve ih učinikonstantnim. Učiniti položaje konstantnimna način kako je objašnjeno u knjigama jenemoguće." Ali je moguće sledeće: um... samoposmatraj um. Moguće je da imaš sati- paž-

87

nju, sampajaññu - samosvest i paññu - sveo-buhvatnu mudrost. To možemo da uradimo.To je nešto što je stvarno vredno vežbanja. Toznači da dok stojimo imamo sati, dok hoda-mo imamo sati, dok sedimo imamo sati, dokležimo imamo sati - neprekidno. Ovo jestemoguće. Okrećemo svesnost ka našem staja-nju, hodanju, sedenju, ležanju -- ka svimpoložajima. Kada je um ovako uvežban, stalno ćesebe podsećati rečju Buddho, Buddho, Budd-ho... to je znanje. Znanje čega? Znanje šta jedobro, a šta loše u svakom trenutku. Da, to jemoguće. Ovo je započinjanje prave prakse.Što znači, bilo da stojimo, hodamo, sedimo ililežimo postoji nepomućen sati. Tada treba da razumete ona stanja kojatreba napuštati i ona koja treba razvijati.Poznajete sreću, poznajete nesreću. Kadapoznajete sreću i nesreću vaš um će se smiritina tački koja je slobodna i od sreće i od nesre-će. Sreća je meki put, amasukhallikanuyogo. Nesreća je kruti put,

88

attakilamathanuyogo.48 Ukoliko poznajemoova dva ekstrema, odbacićemo ih. Znamokada um stremi bilo radosti ili nesreći, i tadaga zaustavljamo, ne dopuštamo mu da seprepusti. Imamo ovu vrstu opreznosti, sle-dimo jedini put, jedinstvenu Dhammu. Pre-dani smo opreznosti, ne dopuštamo umu dasledi svoje sklonosti. Ali u vašem vežbanju se sve to i neodvija baš tako, zar ne? Vi sledite svoje želje.Ukoliko pratite svoje želje sve je jednostavno,zar ne? Ali to je spokojstvo koje prouzrokujepatnju, kao što se neko ne želi da radi. Odma-ra se, ali kada dođe vreme za jelo, nema ga.Tako to ide. Tako sam se u prošlosti borio sa mno-gim stranama Budinog učenja, ali nisammogao da ga pobedim. Sada ga prihvatam.Prihvatam da su mnoga učenja Budina pot-puno ispravna, uzeo sam ta učenja i koristioih da obučavam i sebe i druge.

48 Ovo dva ekstrema je Buda opisao kao pogrešna usvom prvom govoru. Oni se obično prevode kao "pre-puštanje čulnim zadovoljstvima" i "samoumrtvljava-nje".

89

Vežbanje koje je važno jeste patipada.Šta je patipada? Jednostavno, ona je sve našerazličite aktivnosti, stajanje, hodanje, sede-nje, ležanje i sve ostalo. Ovo je patipada tela.A sada patipada uma: koliko puta ste sedanas osećali loše? Koliko ste se puta osećaliodlično? Da li je bilo uopšte uočljivih oseća-nja? Moramo upoznati sebe na ovaj način.Zapazivši ta osećanja, možemo li da ih osta-vimo? Koje god još uvek ne možemo da osta-vimo, moramo sa njim da radimo. Kadavidimo da još uvek ne možemo da ostavimoneko specifično osećanje, moramo ga uzeti iispitati mudrošću. Razumeti ga. Raditi sanjim. To je vežbanje. Na primer, kada se ose-ća to energično, vežbajte, ali i onda kada seosećate lenjo pokušajte da nastavite vežba-nje. Ako ne možete da nastavite punom sna-gom, pokušajte bar sa pola. Nemojte da pot-rošite dan zbog lenjosti i nevežbanja. To vodiu katastrofu, to nije put oplemenjivanja. Čujem da ljudi govore: „Oh, mi je stvarno bilo loše." „Kako to?" „Bio sam bolestan cele godine. Nisamuopšte mogao da vežbam."

90

O! Ako ne vežbaju kada je smrt blizu,pa kada će uopšte vežbati? Ne, oni se zabora-ve u radosti. A ako pate opet ne vežbaju,zaborave se u bolu. Ne znam kada ljudi misleda vežbaju! Oni samo mogu da vide da subolesni, da pate, da su skoro mrtvi zbog gro-znice... Tako je, gde je teško tu je i vežbanje.Kada se ljudi osećaju sretnima samo to im jeu glavama i oni postanu razmetljivi i sujetni. Moramo da negujemo naše vežbanje.Znači, bilo da ste sretni ili nesretni, morateisto da vežbate. Ako se osećate dobro treba davežbate, a ako se osećate loše treba opet davežbate. Oni koji misle: „Ove godine nisammogao uopšte da vežbam, bio sam bolestansve vreme“... kada se osećaju dobro, oni samohodaju naokolo pevajući pesme. Ovo jepogrešno, a ne ispravno mišljenje. To je raz-log zbog koga su svi učitelji iz prošlosti nep-rekidno vežbali svoje srce. Ako stvari idu upogrešnom smeru, pustimo ih da budu utelu, a ne u umu. U mome vežbanju bilo je trenutaka,nakon vežbanja od oko pet godina, kada samosećao da je život sa drugima prepreka. Seobih u svoju kuti, pokušavao da meditiram, a

91

ljudi su neprekidno dolazili na razgovor,uznemiravajući me. Pobegao sam da bihživeo sam. Mislio sam da ne mogu vežbati satim ljudima što me uznemiravaju. Bilo mi jedosta, pa sam otišao u mali, osamljeni mana-stir u šumi, blizu jednog seoceta. Bio samtamo sam, nisam pričao ni sam kim - zato štoi nije bilo nikoga sa kim bi se moglo pričati. Nakon što sam tamo proveo oko pet-naest dana javila se misao: „Hmm. Bilo bidobro imati iskušenika ili pa-kowa49 ovde samnom. Mogao bi mi pomoći oko nekih malihposlova." Znao sam da će se takva misao javi-ti, i naravno, pojavila se! „Hej! Zaista si karakter! Rekao si da ti jedosta tvojih prijatelja, dosta monaha i isku-šenika, a sada želiš iskušenika. Šta je to?" „Ne“, kaže, „ja želim dobrog iskušeni-ka." „Aha! Gde su svi ti dobri ljudi, možeš lida nađeš nekoga? Gde ćeš da pronađeš dobru

49 Pa - kow: kandidat osam pravila, koji često živi sabhikhuima poboljšavajući sopstvenu meditativnupraksu, a pomaže im u određenim poslovima koji suVinaya pitakom zabranjeni za bhikkhue.

92

osobu? U celom manastiru bili su samo lošiljudi. Ti mora da si bio jedina dobra osoba,kada si tako pobegao!" .... Moraš da ih ovako pratiš, da pratišdelove sopstvenih misli sve dok ne uvidiš.... „Hmm. Ovo je važno. Gde se dobraosoba može pronaći. Ne postoje dobri ljudi,moraš da dobrotu potražiš negde drugde,moraš da pogledaš unutar sebe. Ukoliko si tudobar, tada gde god odeš biće dobro. Bilo date drugi kritikuju ili pohvaljuju, i dalje sidobar. Ukoliko nisi dobar, tada kada te drugikritikuju, pobesniš, a kada te hvale, prijatnoti je." U to vreme sam razmišljao o ovome ishvatio sam, od tada pa sve do danas. Dobro-ta se mora potražiti unutra. Čim sam ovoshvatio želja za bežanjem je nestala. Kasnije,kada god bi mi se javila ta želja, puštao sam jeda prođe. Kada god bi se javila bio sam je svestani zadržavao sam svoju svesnost na njoj. Takosam imao čvrstu osnovu. Bilo gde da samživeo, bilo da su me ljudi osuđivali ili štadrugo govorili, razmišljao sam kako suštinanije u tome da li su oni dobri ili loši. Dobro ili

93

zlo mora biti viđeno unutar nas samih. Kakvigod da su drugi ljudi, to je njihova briga. Nemojte da razmišljate: „O, danas jeprevruće“, ili „Danas je prehladno“, ili „Danasje...". Kakav god da je dan on je jednostavnotakav. Zaista vi samo krivite vreme za sops-tvenu lenjost. Moramo da vidimo Dhammuunutar nas, da tu postoji pouzdani mir. Za sve vas koji ste došli da vežbateovde, čak iako je to samo na nekoliko dana,mnoge stvari će se desiti. Mogu nastati mno-ge stvari kojih niste ni svesni. Možda isprav-no razmišljanje, možda pogrešno... mnogo,mnogo stvari.... Zato kažem da je ovo vežba-nje teško. Ako neki od vas postignu izvestan mirkada sednu da meditiraju, ne žurite da česti-tate sami sebi. Takođe, ukoliko postoji zbu-njenost, ne optužujte sebe. Ako se stvari činedobrima ne radujte im se, a ako su lošenemojte da ih odbacujete. Samo ih posmat-rajte, gledajte šta je to što imate. Samo pos-matrajte, ne opterećujte se suđenjem. Ako sudobre, ne vezujte se brzo za njih, ako su loše,ne lepite se za njih. I dobro i loše mogu dapovrede, zato se ne vezujte odmah za njih.

94

Vežbanje jeste da jednostavno sednete,sednete i posmatrate sve ovo. Nemojte dasamo hvalite vaš um ili samo da ga osuđuje-te, shvatite pravo vreme za ove stvari. Kadaje vreme za čestitanje onda čestitajte, alisamo malo - ne preterujte. Kao i sa vaspita-vanjem deteta - ponekad morate da ga maloudarite. U našem vežbanju ponekad moramoda kaznimo sami sebe, ali ne kažnjavajte senon-stop. Ukoliko se stalno kažnjavate, začasćete se okrenuti nečem prijatnijem. Tako sene vežba. Mi vežbamo u skladu sa Srednjimputem. Šta je Srednji put? Srednji put je teškoslediti, ne možete se osloniti na vaša raspolo-ženja i želje. Nemojte da mislite da je samo sedenjesa zatvorenim očima vežbanje. Ukoliko mis-lite da je samo to način, brzo promenite svojemišljenje. Neprekidno vežbanje jeste posve-ćenost vežbanju dok stojimo, hodamo, sedi-mo i ležimo. Kada sedate da meditirate, shva-tite da jednostavno menjate položaj. Akoovako shvatate, bićete mirni. Gde god da ste,konstantno ćete zauzimati stav vežbanja,imaćete stabilnu sabranost unutar sebe. Oni među vama koji se, završivši svoje

95

večernje sedenje, jednostavno prepuste svo-jim raspoloženjima, koji troše ceo dan dopuš-tajući umu da luta gde želi, otkriće da sledećevečeri kada sednu da meditiraju sve što ćedobiti biće „odsjaj“ onog uzaludnog razmiš-ljanja tokom dana. Nema temeljne smirenos-ti zato što ste je gubili tokom dana. Ako ova-ko vežbate, vaš um se postepeno sve više iviše udaljava od vežbanja. Kada upitam nekeod mojih učenika: „Kako ide sa meditaci-jom?". Oni kažu: „O, sve je nestalo“. Vidite?Oni mogu da izdrže mesec ili dva, ali za godi-ni ili dve sve je gotovo. Zašto je to tako? Zato što ne uključujuovu suštinsku stvar u svoje vežbanje. Kadazavrše svoje sedenje oni gube svoj samadhi.Sede sve kraće i kraće, sve dok ne dođu dotrenutka u kom čim su seli žele da završe. Nakraju ni ne sednu. To je isto kao i klanjanjeBudinom kipu. Na početku se trude da sepoklone svake večeri pred spavanje, alinakon nekog vremena umovi počinju da imlutaju. Uskoro se ne opterećuju klanjanjemuopšte, samo klimnu glavom, dok najzad i tone nestane. Odbacuju vežbanje u potpunosti. Zato razumite važnost sati, vežbajte

96

neprekidno. Ispravno vežbanje je neprekidnovežbanje. Bilo da stojite, hodate, sedite ililežite, vežbanje se mora nastaviti. To znači dase vežbanje, meditacija, čini u umu, a ne utelu. Ukoliko naš um poseduje predanost,savestan je i marljiv, tada će postojati sabra-nost. Um je važan. Um je taj koji nadgleda svešto radimo. Kada pravilno razumemo, tada i pra-vilno vežbamo. Čak i kada činimo samo maloi to je u redu. Na primer, kada završite sedećumeditaciju, podsetite sebe da niste u stvarizavršili meditaciju, već jednostavno prome-nili položaj. Vaš um je i dalje miran. Bilo dastojite, hodate, sedite ili ležite imate sati sasobom. Ukoliko imate ovakvu vrstu sabrano-sti, možete da zadržite vaše unutrašnje vež-banje. Naveče kada ponovo sedate, vežbanjese nastavlja neometano. Vaš trud nije pro-pao, omogućavajući umu da postigne mir. Ovo se zove neprekidno vežbanje. Biloda pričamo ili da činimo druge stvari, poku-šajte da vežbanje učinite neprekidnim. Uko-liko naš um neprekidno ima sabranost isamosvest, naše vežbanje će se prirodno raz-vijati, postepeno će se ujedinjavati. Um će

97

naći mir, zato što će znati šta je dobro, a štaloše. Uvideće šta se dešava unutar nas iostvariti mir. Ukoliko hoćemo da razvijemo silu(moralnu vrlinu) ili samadhi (nepokoleblji-vost uma) moramo prvo da posedujemopaññu (mudrost). Neki ljudi misle da će raz-vijati moralnu vrlinu, samadhi sledeće godi-ne, a godinu posle toga razvijaće mudrost.Misle da su ove tri stvari odvojene. Misle daće napredovati, ali ako um nije koncentrisan(samadhi), kako će to uraditi? Ukoliko nemarazumevanja (pañña), kako će to uraditi? Bezsamadhi i pañña, sila će biti nepotpuna. U stvari ovo troje ukrštaju se u istojtački. Kada imamo silu imamo i samadhi,kada imamo samadhi imamo i paññu. Onisu jedno, kao mango. Bilo da je mali ili pot-puno izrastao, to je i dalje mango. Kada jesazreo i dalje je isti mango. Ukoliko razmiš-ljamo ovako jednostavnim pojmovima lakšećemo to da vidimo. Ne moramo da naučimomnogo stvari, već samo ovo - da shvatimonaše vežbanje. Kod meditacije neki ljudi ne dobiju onošto žele, pa tako jednostavno odustanu,

98

govoreći da još nemaju vrline da vežbajumeditaciju. Mogu da rade loše stvari, imajuza to talenat, ali nemaju talenat da čine dob-ro. Odustaju, govoreći da nemaju dovoljnodobro uporište. Takvi su ljudi, priklanjaju sesvojim slabostima. Sada kada imate šansu da vežbate,molim vas razumite da bilo da otkrijete da jeteško ili lako razvijati samadhi, to potpunozavisi od vas, ne od samadhija. Ako je teško,to je zato što pogrešno vežbate. U našem vež-banju moramo da imamo „ispravno razume-vanje“ (sammaditthi). Ukoliko je naše razu-mevanje ispravno, tada je i sve ostalo isprav-no: ispravan razumevanje, ispravna namera,ispravan govor, ispravno delovanje, ispravannačin življenja, ispravan napor, ispravansabranost, ispravna koncentracija - osmos-truki put. Kada imamo ispravno razumeva-nje svi ostali faktori slede. Šta god da se desi, nemojte da dopusti-te da vaš um skrene sa smera. Gledajte unu-tar sebe i jasno ćete videti. Za najbolje vežba-nje, kako ga ja vidim, nije neophodno da pro-čitate mnogo knjiga. Uzmite sve knjige i zak-ljučajte ih negde. Čitajte samo sopstveni um.

99

Zatrpavali ste se knjigama od trenutka kadaste pošli u školu. Sada kada imate priliku iimate vremena, uzmete knjige, stavite ih uorman i zaključajte ga. Čitajte samo svoj um. Kada god nešto nastaje unutar uma,bilo da vam se dopada ili ne, bilo da se činidobrim ili lošim, presecite to sa: „ovo nijesigurna stvar“. Šta god da nastaje, preseciteto sa: „nije sigurno, nije sigurno“. Samo ovimjednim oružjem možete sve da posečete. Sveto „nije sigurno“. Za vreme jednomesečnog boravka uovom šumskom manastiru napravićetemnogo važnih stvari. Videćete istinu. Ovajstav „nije sigurno“ je zaista važan. On razvijamudrost. Što više gledate više ćete videtistvari koje „nisu sigurne“. Pošto nešto prese-čete sa „nije sigurno“, možda će i dalje kružitioko vas i ponovo se pojaviti. Da, to zaista„nije sigurno“. Šta god da se pojavi, samo muprilepite tu oznaku... „nije sigurno“ ... Prika-čite mu znak... „nije sigurno“ ... I vremenom,kada dođe red, ponovo će se javiti ... „Ah, evoga ’nije sigurno’." Kopajte dalje! Nije sigurno.Videćete ono što vas je lagalo mesec i više,godinu i više, od dana kada ste se rodili. Tu je

100

samo to što vas je dugo lagalo. Uvidite to ishvatite kako stoje stvari. Kada vaše vežbanje dosegne ovu tačku,nećete se lepiti za utiske, zato što su svi utiscinepouzdani. Da li ste to ikada primetili?Možda primetite sat i pomislite: „O kako jelep." Kupite ga i vidite... ne zadugo već vam jedosadio. „Ova olovka je zaista prekrasna“, iodlučite da je kupite. Ne zadugo, dojadilavam je, ponovo. Tako to ide. Gde je tu izves-nost? Ukoliko vidimo sve stvari kao neizves-ne, tada njihova vrednost opada. Sve stvaripostaju nevažne. Zašto da se držimo stvarikoje nemaju vrednost? Čuvamo ih onako kaošto bismo možda čuvali staru krpu da njomeobrišemo noge. Sve čulne podražaje vidimokao jednako vredne zato što svi imaju istuprirodu. Kada shvatimo te podražaje shvatamoi svet. Svet su podražaji i podražaji su svet.Ukoliko nismo njima prevareni, nismo pre-vareni ni svetom. Ukoliko nismo prevarenisvetom nismo prevareni ni podražajima. Um koji ovo vidi imaće stabilnu osno-vu znanja. Takav um neće imati mnogo prob-

101

lema. Koje god probleme da ima, može da ihreši. Kada više nema problema, nema više nisumnji. Umesto njih dolazi mir. Ovo se zove„vežbanje“. Ukoliko zaista vežbamo, to morabiti ovako.

102

Ađan ČaPitanja i odgovori

Veoma se trudim oko svoje prakse, alimi izgleda kao da na taj način nigde ne sti-žem. Ovo je veoma važno. Ne pokušavajteda svojom praksom bilo gde stignete. Samaželja da budete oslobođeni ili da budete pro-svetljeni biće ona želja koja sprečava vašeoslobađanje. Možete se truditi koliko hoćete, ,marljivo vežbati dan i noć, ali ako vam je uumu želja da nešto postignete, nikada nećepronaći mir. Energija te želje biće uzroksumnje i nespokojstva. Bez obzira kolikodugo ili vredno vežbate, iz želje neće iznićimudrost. Zato, jednostavno se opustite. Paž-ljivo posmatrajte svoj um i telo, ali ne poku-šavajte bilo šta da postignete. Ne vezujte sečak ni za praksu koja vodi ka prosvetljenju.

A šta je sa snom? Koliko bi trebalo daspavam?

103

Nemojte mene da pitate, ja vam nemogu reći.. Obično je dobar prosek četiri satanoću. Međutim, ono što je važno je da posma-trate i upoznate sebe. Ako pokušate da pre-malo spavate, telo će biti iscrpljeno i sabra-nost pažnje će biti teško održati. Suviše snavodi do otupelog ili nemirnog uma. Pronađi-te za sebe prirodan balans. Pažljivo posmat-rajte um i telo i vodite računa koliko spavate,sve dok ne pronađete optimum. Ukoliko seprobudite, a onda okrenete na dugu stranuda biste još dremali, to je nečistoća uma. Kadotvorite oči uspostavite pažljivost što jemoguće pre.

A šta je sa jelom? Koliko bi trebalo dajedem? Sa jelom je isto kao i sa spavanjem.Morate poznavati sebe. Hrana je neophodnada bi se održavalo telo. Hranu posmatrajtekao lek. Jedete li previše, pa ste zato posleobroka pospani i stalno se gojite? Zastanite!Istražite sopstveno telo i um. Nema potrebeza gladovanjem. Umesto toga, eksperimenti-šite sa količinom hrane koju unosite. Prona-đite prirodnu ravnotežu za svoje telo. Sledeći

104

asketsku praksu, stavite sve što pojedete zajedan obrok u istu posudu. Tada lako možeteda prosudite o kojoj se količini radi. Pažljivoposmatrajte sebe dok jedete. Upoznajte sebe.Suština našeg vežbanja je upravo to. Ništaspecijalno ne morate da radite. Samo posma-trajte. Istražujte sebe. Posmatrajte um. Tadaćete znati šta je za vas prirodna ravnoteža.

Jesu li umovi Azijata i Zapadnjaka raz-ličiti? U osnovi, ne postoje razlike. Naši obi-čaji i jezici mogu izgledati drugačiji, ali ljud-ski um ima prirodne karakteristike koje suiste za sve ljude. Pohlepa i mržnja su iste i uumu Istočnjaka i u umu Zapadnjaka. Patnja iprestanak patnje su isti za sve ljude.

Je li preporučljivo čitati ili proučavatikanonske tekstove kao deo prakse? Budina Dhamma se ne može pronaći uknjigama. Ako zaista hoćete da vidite o čemuje Buda govorio, nije neophodno da se bakće-te oko knjiga. Posmatrajte sopstveni um.Ispitujte kako osećanja nastaju i nestaju,kako misli nastaju i nestaju. Ne vezujte se za

105

bilo šta. Samo budite svesni onoga što jemoguće uočiti u umu. To je put do Budineistine. Ako praznite posudu sa otpacima iličistite toalet, ne osećajte kao da to činite zanekog drugog. Dhamma je i u čišćenju otpa-daka. Nemojte misliti da vežbate samo kadsedite, nogu prekrštenih. Neki od vas žale seda nemate dovoljno vremena za meditaciju.Imate li dovoljno vremena da dišete? To jevaša meditacija: sabranost pažnje, prirod-nost u svemu što radite.

Zašto nema razgovora sa učiteljemsvaki dan? Ako imate neka pitanja, možete doći ubilo koje vreme i postaviti ih. Ali mi ovdenemamo redovne, svakodnevne intervjue.Ako vam bude odgovarao na svako pitanjekoje vam padne na pamet, nikada nećeteokončati taj proces sumnje u svome umu.Ključno je da naučite da sami sebe istražuje-te, da sami sebe intervjuišete. Pažljivo saslu-šajte govor o Dhammi svakih nekoliko dana,tada to učenje uporedite sa svojom praksom.Jesu li isti? Jesu li različiti? Zašto imate sum-nje? Ko je taj što sumnja? Jedino kroz samois-

106

traživanje možete razumeti.

Ponekad sam zabrinut oko pravilamonaške discipline. Ako ubijem slučajnonekog insekta, je li to loše? Sila ili disciplina i moral jesu suštinskivažni za praksu, ali ne smete se slepo vezivatiza pravila. U ubijanju životinja ili u kršenjunekog drugog pravila važna stvar jeste volja,namera. Upoznajte sopstveni um. Ne trebasuviše da se brinete oko monaške discipline.Ako je koristite na pravi način, ona potpoma-že praksu, ali neki monasi su toliko zaokup-ljeni pravilima da ne mogu ni da spavaju.Disciplinu ne treba nositi kao neki teret. Unašoj praksi ovde osnova jeste disciplina,dobra disciplina plus asketska pravila i vež-be. Biti svestan i voditi računa čak i o mno-gim sporednim pravilima, kao i o osnovnih227 pravila, donosi veliku korist. To životčini veoma jednostavnim. Nema potrebe dase kolebamo kako da postupamo, tako damožete izbeći razmišljanje i jednostavno bitipažljivi. Disciplina nam omogućuje da zajed-no živimo skladno, zajednica je bez trzavica.Spolja gledano svako izgleda i radi isto. Dis-

107

ciplina i moral su kameni temeljci za daljukoncentraciju i mudrost. Ispravnom upotre-bom monaške discipline i asketskih pravila,prinuđeni smo da živimo jednostavno, daograničimo svoj posed. Tako ovde imamokompletnu Budinu praksu: uzdržavaj se odlošeg i čini dobro, živi jednostavno, zadovo-ljavajući osnovne potrebe, pročisti svoj um.To znači, budi pažljiv u odnosu na svoj um itelo u bilo kom da je položaju: sedećem, stoje-ćem, hodajućem ili ležećem.

Šta mogu da uradim sa sumnjama?Ima dana kad sam ophrvan sumnjama o pra-ksi, sopstvenom napredovanju ili učitelju. Sumnja je prirodna pojava. Svakopočinje sa sumnjama. Od njih možete mnogotoga naučiti. Ali je važno da se ne identifiku-jete sa svojim sumnjama: to znači, ne dopus-tite da vas one zarobe. One će vaš um vrteti ustalno istom krugu. Umesto toga, posmatraj-te čitav taj proces sumnjanja ili čuđenja.Vidite ko je taj koji sumnja. Vidite kako sum-nja nastaje i nestaje. Tada više nećete bitižrtva svojih sumnji. Iskoračićete iz njih i umće vam biti miran. Tada možete videti kako

108

sve stvari dolaze i odlaze. Samo napustiteono za šta ste vezani. Napustite svoje sumnjei jednostavno posmatrajte. Tako ćete okonča-ti sumnje.

A šta je sa ostalim metodima vežbanja?Danas izgleda da ima toliko učitelja i tolikorazličitih sistema meditacije da to zbunjuje.To vam je kao da idete u grad. Možete muprići sa severa, sa jugoistoka, iz raznih prava-ca. Često se ti sistemi razlikuju samo spolja.Bilo da idete jednim ili drugim putem, brzo ilipolako, ako ste pažljivi, sve je to isto. Postojisamo jedna ključna tačka, a to je da svakadobra praksa mora na kraju doći do - nevezi-vanja. U krajnjoj liniji, svaki sistem meditaci-je mora biti oslobađanje. Ne vezujemo se niza učitelja. Ukoliko sistem vodi ka napušta-nju, ka neprianjanju, onda je to ispravna pra-ksa.Možete želeti da putujete, da posetite drugeučitelje i isprobate druge sisteme. Neki odvas su to već činili. To je prirodna želja. Aliustanovićete da vas hiljadu postavljenihpitanja i poznavanje mnogih sistema nećedovesti bliže istini. Na kraju će vam postati

109

dosadno. Uvidećete da jedino kad zastanete iistražite sopstveni um možete otkriti to očemu je Buda govorio. Nema potrebe da idetei tragate izvan sebe. Na kraju se uvek moratevratiti da se suočite sa sopstvenom priro-dom. I tek tu možete razumeti Dhammu.

Često izgleda da mnogi monasi ovdeuopšte ne vežbaju. Izgledaju nemarni i nepa-žljivi. To me uznemirava. Ne treba se obazirati na druge ljude. Tovam neće pomoći u vašem vežbanju. Ako steozlojeđeni, posmatrajte tu ozlojeđenost usvom umu. Ako nečija disciplina nije dobraili neko nije dobar monah, nije na vama daprosuđujete. Nećete otkriti mudrost posmat-rajući druge. Monaška disciplina jeste alatkakoju treba koristiti u sopstvenoj meditaciji.Ona nije oružje za kritikovanje ili pronalaže-nje tuđih grešaka. Niko ne može vežbatiumesto vas, niti vi možete vežbati za nekogdrugog. Samo budite svesni onoga što činite.To je put kojim treba da vežbate.

Bio sam izuzetno pažljiv u obuzdava-nju čula. Uvek pogled držim oboren i svestan

110

sam svakog svog postupka. Kada jedem, naprimer, ne žurim i nastojim da pratim svakikorak: žvakanje, ukus, gutanje itd. Svakikorak koji načinim je promišljen i sa paž-njom. Vežbam li na pravi način? Obuzdavanje čula je valjano vežbanje.Trebalo bi da o tome vodimo računa tokomcelog dana. Ali ne preterujte u tome! Hodajte,jedite i ponašajte se prirodno. I onda razvijteprirodnu sabranost pažnje na ono što sedogađa u vama. De gurajte svoju meditaciju isebe u bilo kakve zbunjujuće obrasce. To jesamo još jedna forma želje. Budite strpljivi.Strpljenje i postojanost su neophodni. Ako seponašate prirodno i sabrani ste, i mudrost ćeprirodno doći.

Je li neophodno dugo sedeti? Ne, sedenje satima nije neophodno.Neki ljudi misle da što duže mogu da sede tomora da su mudriji. Viđao sam kokoške kakodanima sede na svojim gnezdima! Mudrostdolazi od sabranosti pažnje u bilo kojem daste položaju. Vaša praksa treba da počne čimse ujutru probudite. I treba da se nastavi svedok ne zaspite. Ne lupajte glavu oko toga

111

koliko dugo možete da sedite. Važno je da stepažljivi bilo da radite ili sedite ili idete daokupate. Svako ima svoj prirodni ritam. Nekiljudi će umreti u pedesetoj, neki u šezdesetpetoj, a neki u devedesetoj. Isto tako, ni vašapraksa neće biti identična. Ne razmišljajte ine brinite oko toga. Pokušajte da bude sabra-ni i pustite da stvari idu svojim prirodnimtokom. Tada vam um postati smireniji usvakoj situaciji. Postaće miran poput bistrogšumskog jezera. I onda će razne vrste prekra-snih i retkih životinja doći da piju iz tog jeze-ra. Jasno ćete videti prirodu svih stvari (san-khara) u ovom svetu. Videćete mnoge divne ineobične stvari kako dolaze i odlaze. Ali vićete biti mirni. Pojavljivaće se problemi ivićete istovremeno moći da vidite kroz njih.To je sreća Bude.

Još uvek imam jako mnogo misli. Mojum mnogo luta, iako pokušavam da budemsabran na jednu stvar.. Ne brinite zbog toga. Pokušajte da svojum održite u sadašnjosti. Šta god da se pojaviu umu, samo ga posmatrajte. Ne vezujte se za

112

to. Čak ni ne želite da se otarasite misli. Tadaće um dostići svoje prirodno stanje. Nemarazdvajanje na dobro i loše, toplo i hladno,brzo i sporo. Nema mene i tebe, nema sops-tva uopšte. Postoji samo ono što jeste. Kadaidete u prošnju hrane, nema potrebe da čini-te bilo šta posebno. Jednostavno hodajte iposmatrajte ono što jeste. Nema potrebe dase vezujete za izolovanje ili osamu. Gde godda ste, upoznajte sebe tako što ste prirodni ipažljivi. Ako se javi sumnja, posmatrajte jekako dolazi i odlazi. Vrlo jednostavno. Ni zašta se ne vezujte.To je kao da idete putem. S vremena na vre-me naići ćete na prepreke. Kada se susretnetesa nečistoćama, samo ih uočite i prevaziđitene vezujući se za njih. Ne razmišljajte o onimpreprekama koje ste već savladali. Ne briniteo onima koje niste još ni videli. Držite sesadašnjeg trenutka. Ne lupajte glavu okodužine puta ili o odredištu. Sve se menja.Pored čega god da prođete, ne vezujte se zato. Na kraju će um dostići svoju prirodnuravnotežu kada je vežbanje automatsko. Svestvari dolaze i prolaze same od sebe.

113

Jeste li ikada čitali Altar sutru šestogpatrijarha, Hui Nenga? Hui Nengova mudrost je veoma britka.To je veoma duboko učenje i nije baš lako započetnike da ga razumeju. Ali ako vežbate sanašom disciplinom i strpljenje, ako vežbatenevezivanje, na kraju ćete razumeti. Jednomsam imao učenika koji je boravio u kolibiprekrivenoj travom. Ta kišna sezona bila jebogata padavinama ijednoga dana snažanvetar oduvao mu je pola krova. Nije se trudioda ga popravi, već je pustio da kiša pada unu-tra. Prošlo je nekoliko dana i upitao sam ga zakolibu. Odgovorio mi je da vežba neprianja-nje. Ali to je neprianjanje bez mudrosti. To jeotprilike ista ravnodušnost kao kod bivola.Dakle, ako živite sa ispravnim životom i živi-te jednostavno, razumećete mudrost HuiNenga.

Rekli ste da su samatha i vipassana ilikoncentracija i uvid isto. Možete li to malobolje objasniti? To je sasvim jednostavno. Koncentra-cija (samatha) i mudrost (vipassana) radezajedno. Prvo um postane smiren držeći se

114

nekog objekta meditacije. Smiren je i na krajuta samadhi-osnova omogućuje mudrosti ilivipassani da se javi. Tada je um smiren biloda sedite zatvorenih očiju ili šetate centromvelikog grada. To je tako. Nekada ste bili dete.Sada ste odrasla osoba. jesu li ono dete i ovajodrasli ista osoba? Možete reći da jesu ili, gle-dajući na drugi način, možete reći da su raz-ličiti. Na taj način se i na samathu i vipassanumože gledati kao da su odvojene. Ili, to je istokao hrana i izmet. Hrana i izmet se moguposmatrati kao da su isto, a mogu i kao da sunešto različito. Nemojte uzimati zdravo zagotovo ono što ja kažem, vežbajte i viditesami za sebe. Za to ništa posebno nije potre-bno. Ako ispitujete kako nastaju koncentraci-ja i mudrost, sami ćete za sebe otkriti istinu.Danas se mnogi ljudi slepo drže reči. Oni svo-ju praksu zovu vipassana, a na samathu gle-daju sa nipodaštavanjem. Ili svoju praksuzovu samatha. Neophodno je prvo praktiko-vati samathu pre nego što se pređe na vipas-sanu, kažu. Sve su to gluposti. Ne gnjavite serazmišljajući o tome na taj način. Jednostav-no vežbajte i sami ćete videti.

115

Je li neophodno postići zadubljenje unašoj praksi? Ne, zadubljenje nije neophodno. Mora-te uspostaviti barem minimum smirenost iusredsređenosti uma. Tada to koristite dabiste sami sebe istraživali. Ništa posebno nijepotrebno. No, ako se tokom vaše prakse javizadubljenje, i to je u redu. Samo se ne vezujteza njega. Neki ljudi jako se vezuju za zadub-ljenje. To može biti jako lepa igračka. No,morate znati pravu meru. Ukoliko ste mudri,tada ćete znati koristi i ograničenja zadublje-nja, baš kao što znate ograničenja dece uodnosu na odrasle.

Zašto sledimo asketska pravila, kao štoje to da jedemo iz svoje monaške posude? Asketska pravila nam pomažemo dauklonimo nečistoće. Sledeći ih, kao što je toda jedemo iz svoje monaške posude, lakšenam je da hranu osvestimo kao lek. Akonemamo nečistoća, tada ne igra ulogu kakojedemo. No ove mi koristimo formu da našupraksu učinimo jednostavnom. Buda nijeasketska pravila propisivao za sve monahe,već ih je dopuštao onima koji želje da u svojoj

116

praksi budu još striktniji. Ona su dodataknašoj spoljašnjoj disciplini i treba da pomog-nu povećanje naše mentalne odlučnosti isnage. Ta pravila poštuje radi sebe. Ne pos-matrajte kako drugi vežbaju. Posmatrajtesvoj um i vidite šta je korisno za vas. Praviloda moramo prihvatiti onakvu kolibu kakvanam se da je isto tako korisna disciplina. Onasprečava monahe da postanu vezani za svojeboravište. Ukoliko odu negde i posle izvesnogvremena se vrate, moraju uzeti novo boravi-šte. To je naše vežbanje - da se ne vezujemoza bilo šta.

Ukoliko je važno da svu hranu izme-šamo u svojoj posudi, zašto i vi kao učitelj nečinite to? Zar ne mislite da je za učitelja važ-no da posluži kao primer? Da, to je tačno. učitelj bi trebalo dabude primer za svoje učenike. Ne marim štome kritikujete. Pitajte šta god vam padne napamet. Ali je takođe za vas važno da se nevezujete za učitelja. Ukoliko bih ja bio savr-šen u svom spoljašnjem ponašanju, to bi biloužasno. Bili biste suviše vezani za mene. Čakje i Buda govorio svojim učenicima da urade

117

nešto, a onda bi on sam postupio drugačije.Vaše sumnje u učitelja mogu vam pomoći.Trebalo bi da posmatrate svoje reakcije. Mis-lite li da ja možda neku hranu držim vanposude kako bih nahrani nezaređene koji sestaraju oko hrama? Mudrost je za vas daposmatrate i da se razvijate. Uzmite od učite-lja ono što je dobro. Budite svesni svoje prak-se. Ako se ja odmaram onda kada svi vimorate da sedite, da li vas to ljuti? Ako zaplavu boju kažem da je crvena ili kažem da jemuško žensko, ne sledite me slepo. Jedan odmojih učitelja jeo je veoma brzo. I mljackaoje. A nama je govorio da jedemo polako i paž-ljivo. Često sam ga posmatrao i bio veomanezadovoljan. Patio sam, ali on nije! Posmat-rao sam spoljašnjost. Kasnije sam naučio.Neki ljudi vize veoma brzo, ali pažljivo. Drugivoze polako, ali imaju često nezgode. Nevezujte se za pravila, za spoljašnji izgled.Ukoliko druge posmatrate deset odsto vre-mena, a sebe devedeset odsto, to je valjanapraksa. U početku sam često posmatrao svogučitelja Ajahn Tong Rahta i imao mnogesumnje. Neki ljudi su čak mislili da je on lud.Radio bi neobične stvari ili bi se strašno

118

naljutio na svoje učenike. Spolja je bio ljut, aliunutri nije bilo ničega. Tamo nije bilo nikoga.Bio je neverovatan. Ostao je bistar i sabransve do trenutka kada je preminuo. Posmatrajući oko sebe, sopstvo upore-đuje, razdvaja. Nećete na taj način pronaćisreću. Niti ćete pronaći mir ukoliko svojevreme provodite tragajući za nekim savrše-nim čovekom ili savršenim učiteljem. Budanas je učio da posmatramo Dhammu, istinu,a ne da posmatramo druge ljude.

Kako u svojoj praksi možemo da pre-vaziđemo požudu? Ponekad se osećam kaorob svoje seksualne želje. Požudu treba uravnotežiti kontempla-cijom o odvratnosti. Vezanost za telo jestejedan ekstrem i trebalo bi na umu držati isuprotnost. Istražujte telo kao leš i posmat-rajte proces raspadanja ili razmišljajte odelovima tela kao što su pluća, jetra, salo,debelo crevo. Zapamtite to i vizualizujteodvratan aspekt tela onda kada se javi požu-da. To će vas osloboditi požude.

A šta je sa ljutnjom? Šta treba da radim

119

kada osetim da nadolazi ljutnja? Morate koristiti saosećajnu ljubav.Kada se stanja ljutnje jave u meditaciji, urav-notežite ih razvijajući osećaj saosećajne lju-bavi. Ukoliko je neko učinio nešto loše ili senaljutio, nemojte se naljutiti i vi. Ako se toipak dogodi, onda ste veća neznalica od nje-ga. Budite mudri. Imajte na umu saosećanje,jer ta osoba pati. Ispunite um saosećajnomljubavlju, kao da vam je on dragi brat.. Kon-centrišite se na saosećajnu ljubav kao objektmeditacije. Proširite je na sva bića na svetu.Samo se kroz saosećajnu ljubav može preva-zići mržnja. Ponekad možete videti monahakako se loše ponaša. Možda se zbog toganaljutite. Na taj način nepotrebno patite. Toipak nije naša Dhamma. Možete pomisliti:„On nije tako striktan kao ja. Oni nisu ozbiljnimeditanti kao što smo mi. Ti monasi nisudobri monasi." To je vaša velika nečistoća. Nepravite poređenja. Ne pravite razliku. Oslo-bodite svojih mišljenja, posmatrajte ih iposmatrajte sebe. To je vaša Dhamma. Vero-vatno ne možete navesti sve da se ponašajuonako kako biste želeli ili da budu kao vi.Takva želja doneće vam samo patnju. To je

120

česta greška koju prave meditanti, ali posma-tranje drugih ljudi neće razviti vašu mud-rost. jednostavno ispitujte sebe, svoja oseća-nja. Na taj način ćete razumeti.

Često sam pospan. Tako mi je teško dameditiram. Postoji više načina da se savlada pos-panost. Ako sedite u mraku, pomerite setamo gde je svetlije. Otvorite oči. ustanite,umite se ili se istuširajte. Ako ste pospani,promenite položaj. Mnogo hodajte. Hodajteunazad. Strah da ne naletite na nešto će vasrazbuditi. Ukoliko to ne pomognete, stanite umestu, saberite se i zamislite da je dan. Ilisedite na ivicu visoke stene ili dubokogbunara. Nećete se usuditi da zaspite! Tada,kada se razbudite, ponovo se okrenuti sabra-nosti pažnje.Ako ste pospani svaki dan, probajte da jedetemanje. Istražujte sebe. Čim osetite da ćeteposle narednih pet kašika biti siti, prestaniteda jedete. Onda popijte vodu kako biste bilisasvim siti. Idite i sedite. Posmatrajte svojupospanost i glad. Morate naučiti da uravno-težite svoje uzimanje hrane. Čim nastavite

121

praksu osetićete se energičnijim i jesti manje.Ali morate sebe prilagoditi. Zašto radimo toliko mnogo prostracija(klanjanja) ovde? Prostracije su veoma važne. To je jednaspoljašnja forma koja je deo prakse. Tu formutreba obavljati ispravno. Spustite čelo sve dopoda. Neka su vam laktovi blizu kolena, adlanovi na podu otprilike deset santimetararazdvojeni. Saginjite se lagano, budite svesnitela. To je dobar lek za našu taštinu. često bitrebalo da radimo prostracije. I dok se klanja-ti tri puta možete na umu imati tri kvalitetaBude, Dhamme i sanghe, to jest kvalitete čis-tote, zračenja i mira. Tako spoljašnju formukoristimo da bismo sebe vežbali. Telo i um suu skladu. Ne pravite grešku da gledate drugekako rade prostracije. Ukoliko su mladi isku-šenici nemarni ili se stariji monasi činenepažljivim, nije na vama da sudite. Ljude jeteško vežbati. Neki uče brzo, drugi uče sporo.Procenjivanje drugih samo pojačava vašesamoljublje. Umesto toga, posmatrajte sebe.Klanjajte se često, oslobađajte se svog samo-ljublja. Oni koji su zaista postali usklađeni saDhammom otišli su daleko iza spoljašnje

122

forme. Sve što oni čine jeste vrsta prostracije.Idući, oni se klanjaju, jedući, oni se klanjaju,prazneći creva, oni se klanjaju. Jer oni su saprevazišli sebičnost. Šta je najveći problem za vaše noveučenike? Uverenja. Stavovi i mišljenja o raznimstvarima. O sebi, o praksi, o Budinom učenju.Mnogi od onih koji dolaze ovamo imaju visokstatus u društvu. Ima bogatih trgovaca ililjudi sa diplomama, profesora i vladinih slu-žbenika. Njihovi umovi napunjeni su stavo-vima o svemu i svačemu. Oni su suvišepametni da bi slušali druge. To je poput vodeu šolji. Ako je šolja napunjena prljavom, usta-jalom vodom, neupotrebljiva je. Tek kadistresemo vodu postaje upotrebljiva. Moratesvoje umove isprazniti od raznih stavova, tektada ćete videti. Naša praksa nadilazi pamet inadilazi glupost. Ako mislite: „Ja sam pame-tan, ja sam bogat, ja sam važan, ja razumemsve u vezi sa budizmom“, tada zatrpavateistinu o anatta ili o nepostojanju sopstva. Svešto ćete videti jeste sopstvo, ja, moje. Alibudizam jeste nevezivanje za sopstvo.Ispražnjenost, praznina, nibbana.

123

Jesu li nečistoće kao što su pohlepa ililjutnja samo iluzija ili su stvarne? I jedno i drugo. Nečistoće koje naziva-mo pohlepa, ljutnja ili obmanutost, to susamo spoljašnja imena, pojave. Baš kao štoposudu zovemo velikom, malom, lepom ilinekako drugačije. To nije stvarnost. To jepojam koji stvaramo iz želje. Ukoliko želimoveliku posudu, onda ovu nazivamo malom.Želja nas navodi da pravimo razliku. Istina,međutim, jeste jednostavno ono što jeste.Gledajte na to na taj način.... Jeste li čovek?Možete odgovoriti „da“. To je pojavnost stva-ri. Ali u stvarnosti vi ste samo skup elemena-ta ili grupa sastojaka koji se stalno menjaju.Ako je um oslobođen, on ne pravi razliku.Nema velikog i malo, nema vas i mene. Nemaničeg. Anatta, kažemo, ili nepostojanje sops-tva. Zapravo, u krajnjoj instanci ne postoji niatta ni anatta.

Možete li malo objasniti karmu? Karma jeste postupak. Karma jestevezivanje. Telo, govor i um, svi oni pravekarmu kada prianjaju. Stvaramo navike. To

124

nam može u budućnosti doneti patnju. Onaje plod našeg prianjanja, naših prošlih nečis-toća. Svako vezivanje vodi do stvaranja kar-me. Pretpostavimo da ste bili lopov pre negošto ste postali monah. Krali ste, činili drugenesrećnima, činili svoje roditelje nesrećnima.Sada ste monah, ali kada se prisetite kako stedruge činili nesrećnima loše se osećate i otu-da i dana danas patite. Zapamtite, ne samotelo, već i govor i misli mogu stvoriti usloveza buduće plodove. Ako ste učinili nešto dob-ro u prošlosti i toga se sećate danas, bićetesrećni. To srećno stanje uma rezultat je proš-le karme. Sve stvari kontroliše neki uzrok - ina duge staze i, kada pažljivije pogledamo, iztrenutka u trenutak. Ali nemojte lupati glavuoko prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Jed-nostavno posmatrajte telo i um. Morate kar-mu proceniti sami za sebe. Posmatrajte svojum. Vežbajte i videćete jasno. Međutim,karmu drugih prepustite njima. Ne vezujte seza druge i ne posmatrajte ih. Ako ja uzmemotrov, ja ću i da patim. Nema potrebe da gadelite sa mnom! Uzmite ono dobro što vamnudi vaš učitelj. Tada možete postati mirni,vaš um će postati isti kao um vašeg učitelja.

125

Ako ga ispitate, videćete. Čak i ako sada nerazumete, kada budete vežbali postaće vamjasno. Saznaćete sami za sebe. To se zovepraktikovanjem Dhamme. Kad smo bili mladi, naši roditelji sunas disciplinovali i ljutili se. Oni su zaistaželeli da nam pomognu. Morate to posmatra-ti na duge staze. Roditelji i učitelji nas kriti-kuju i mi se naljutimo. Tek kasnije uvidimozašto su to činili. Posle dugog vežbanja i viće-te uvideti. Oni koji su suviše pametni odlazeposle kratkog vremena. Oni nikada ne nauče.Morate se osloboditi svoje oštroumnosti.Ukoliko mislite da ste bolji od drugih, samoćete patiti. Kakva šteta. Nema potrebe da seuzbuđujete. Samo posmatrajte.

Ponekad mi se čini da sam otkada sampostao monah samo uvećao svoje teškoće ipatnju. Znam da su neki od vas došli iz velikeudobnosti i spoljašnje slobode. U poređenjusa tim, sada živite vrlo skromno. Zatim, čestovas puštam da sedite i čekate satima. Hrana iklima su drugačiji nego kod kuće. Ali svakomora proći makar kroz deo toga. To je ona

126

vrsta patnje koja vodi do okončanja patnje.Na taj način učite. Kada se naljutite i osetitesamosažaljenje, to je velika prilika da razu-mete um. Buda je nečistoće nazivao našimučiteljima. Svi moji učenici su mi poput dece. Jana umu imam samo saosećajnu ljubav i nji-hovo dobro. Znam da su neki od vas obrazo-vani i puni informacija. Ljudi sa malo znanjai informacija mogu lako da vežbaju. No to jekao da vi Zapadnjaci treba jako veliku kućuda pospremite. Kada je pospremite, imaćeteveliki prostor za življenje. Možete koristitikuhinju, biblioteku, dnevnu sobu. Moratebiti strpljivi. Strpljenje i postojanost su klju-čni za našu praksu. Kada sam bio mladmonah nisam imao toliko problema kao vi.Znao sam jezik i jeo sam hranu koju samnavikao. Pa čak i tada, bilo oje dana kada samočajavao. Želeo sam da se razmonašim ili čakda izvršim samoubistvo. Takva vrsta patnjedolazi od pogrešnih stavova. Kada se ugledaliistinu, međutim, oslobodili ste se stavova iuverenja. Sve postaje mirno.

U meditaciji sam razvio veoma smiru-

127

juća stanja uma. Šta bi sada trebalo da činim? To je dobro. Smirite um, koncentrišitega. Koristite tu koncentraciju da biste istraži-li um i telo. Kada um nije miran, i tada bi tre-balo da posmatrate. Tada ćete upoznati istin-ski mir. Zašto? Jer ćete videti prolaznost. Čaki na um treba gledati kao na prolazan. Akoste vezani za mirna stanja uma, patićete kadaih ne budete imali. Dignite ruke od svega, čaki od mira.

Da li je tačno da se bojite veoma mar-ljivih učenika? Da, tačno je. Plašim se. Plašim se da susuviše ozbiljni. Suviše se naprežu, ali bezmudrosti. Guraju sebe u nepotrebnu patnju.Neki od vas su odlučili da se prosvetle. Stis-nete zube i borite se sve vreme. To je prete-rano. Ljudi su uvek isti. Ne znaju prirodustvari (sankhara). Sve tvorevine, um i telo,jesu prolazne. Jednostavno posmatraj i nevezuj se.Drugi misle da znaju. Kritikuju, posmatraju,presuđuju. To je u redu. Ostavite njihovamišljenja njima. To pravljenje razlike je veo-ma opasno. To je poput puta sa veoma

128

oštrom krivinom. Ako pravimo razliku, samoćemo patiti.

Ja meditiram već više godina. Um mi jeotvoren i smiren. u skoro svim okolnostima.Sada bih želeo da se vratim unatrag i vežbamvisoke stupnjeve koncentracije ili zadublje-nja uma. Lepo. To je korisna mentalna vežba.Ako imate mudrost, nećete se vezati za kon-centrisana stanja uma. To je isto kao želja dasedimo jako dugo. To je dobro kao trening, aliu stvarnosti vežbanje ne zavisi od bilo kojegpoložaja. Stvar je u direktnom posmatranjuuma. To je mudrost. Kada ste istražili i razu-meli um, tada imate dovoljno mudrosti daznate ograničenja koncentracije ili knjiga.Ako ste praktikovali i razumeli neprianjanje,tada se možete vratiti knjigama. One će vambiti kao desert. Mogu vam pomoći da podu-čavate druge. Ili se možete vratiti vežbanjuzadubljenja. Sada imate dovoljno mudrostida znate da ne treba se vezujete za bilo šta. Da li biste sažeti izneli glavne tačkenašeg razgovora? Morate ispitivati sami sebe. Znati ko

129

ste. Upoznati svoje telo i um kroz jednostav-no posmatranje. Sedeći, spavajući, jedući,znate svoje granice. Koristite mudrost. Prak-sa se ne sastoji u tome da postignete bilo šta.Samo buditi svesni onoga što jeste. Čitavanaša meditacija jeste direktno gledanje u um.Videćete patnju, njezin uzrok i njezin kraj. Alimorate imati strpljenja, mnogo strpljenja iupornosti. Postepeno ćete učiti. Buda je svojeučenike savetovao da uz učitelje ostanubarem pet godina. Morate se naučiti vrednos-ti davanja, strpljenja i predanosti. Ne vežbajte suviše kruto. Neka vas nezarobi spoljašnja forma. Posmatranje drugihje loša praksa. jednostavno budite prirodni iposmatrajte to. Naša monaška disciplina ipravila su veoma važni. Oni stvaraju vrlojednostavan i harmoničan ambijent. Koristi-te ih na pravi način. Ali zapatite, suštinamonahovog vežbanja jeste posmatranjenamera, istraživanje uma. Morate imatimudrost. Ne pravite razlike. Hoćete li senaljutiti na mlado drvo u šumi što nije viso-ko i pravo kao ostala? To je glupo. Ne proce-njujte druge ljude. Ima ih raznih. Nema pot-rebe da nosite teret želje da ih sve promenite.

130

Tako, budite strpljivi. Vežbajte se u moralu.Živite jednostavno i prirodno. Posmatrajteum. To je naša praksa. To će vas odvesti donesebičnosti. Do mira.

131

Venerable H. Gunaratana Mahathera

PažnjaPut svjesnosti

SadržajO Autoru...70Predgovor...71Uvod...72

1. Meditacija: zašto se mučiti?...752. Što meditacija nije...833. Što meditacija jeste...934. Stav...101

5. Praksa...1056. Što učiniti sa svojim tijelom...1187. Što učiniti sa svojim umom...1228. Strukturiranje meditacije...1309. Početak vježbe...13610. Součavanje sa problemima...14311. Rješavanje nesabranosti I...15712. Rješavanje nesabranosti II...16113. Pažnja (Sati)...17314. Pažnja protiv Koncentracije...182 Dodatak - Rečnik Pali termina...189

132

NASLOV DJELA - Mindfulness in PlainEnglishAUTOR: Venerable H. Gunaratana Mahathe-raBhavana SocietyRt. 1 Box 218–3High View, WV 26808Prosinac 7, 1990

O Autoru

Poštovani Henepola Gunaratana je biozaređen u dobi od 12 godina kao budističkiredovnik u malom hramu Malandeniya selau Kurunegala predjelu na Sri Lanci. Njegovtutor je bio Poštovani KiribatkumbureSonuttara Mahathera. U dobi od 20 godina jedobio više zaređenje u mjestu Kandy 1947godine. Svoje obrazovanje je dobio odVidyalankara College and BuddhistMissionary College u Colombu. Potom jeputovao Indijom pet godina radeći kao misi-onar za Mahabodhi Society služeći Harijane(Nedodirljive) ljude u Sanchi, Delhi iBombayu. Potom je kao misionar proveodeset godina u Maleziji, služeći kao religiozni

133

savjetnik za Sasana AbhivurdhiwardhanaSociety, Buddhist Missionary Society i Budd-hist Youth Federation - Malaysia. Bio je uči-telj u Kishon Dial School i Temple Road Girls’School i Principal Buddhist Institute u KualaLumpuru. Na poziv Sasana Sevaka Society,Poštovani Gunaratana je došao u SjedinjeneDržave 1968 godine, da služi kao HonorarniGeneralni sekretar za Buddhist ViharaSociety u Washington, D. C. U 1980 godini jepostavljen za predsjednika Društva. Za vri-jeme svoga vremena provedenog u Vihari jevodio meditaciona povlačenja, i održavaomnoga predavanja širom USA, Kanade,Europe, Australije i Novog Zelanda. On je isto tako završio svoje studijskeinterese i stekao B. A., i M. A., i Ph. D. iz filozo-fije na Američkom Univerzitetu. Poučavao jeo budizmu na Američkim univerzitetima,Georgetown University i University ofMaryland. Njegove knjige i članci su biliobjavljivani u Maleziji, Indiji, Sri Lanci i USA.Od 1973 je bio budistički kapelan na Ameri-can University savjetujući studente koji su sezanimali za budizam i budističku meditaciju.On je sada predsjednik Bhavana Society u

134

West Virginia, Shenandoah Valley, D. C. Onsada poučava meditaciju i vodi meditacionapovlačenja.

Predgovor

U svom iskustvu otkrio sam danajdjelotvorniji način da nešto izrazimo da bidrugi to razumjeli, je da koristimo najjed-nostavniji jezik. Isto tako sam naučio iz pou-čavanja da što god je jezik krući da je manjedjelotvoran. Ljudi ne odgovaraju na krutijezik posebno kada ih poučavamo nečemučime se ljudi ne bave za vrijeme svog sva-kodnevnog života. Za njih meditacija izgledakao nešto što oni ne mogu uvijek prakticirati.Kako se sve više ljudi okreće ka meditaciji, tosu im potrebnije jednostavnije instrukcije,tako da mogu to sami prakticirati bezučitelja. Ova knjiga je rezultat zahtjeva kojesu mnogi meditanti trebali kao jednostavneinstrukcije, pa su tako dobili ovu knjigunapisanu običnim svakodnevnim jezikom. Upripremi ove knjige su mi pomogli mnogiprijatelji. Ja sam im veoma zahvalan.Posebno želim izraziti moje najdublje

135

poštovanje i iskrenu zahvalnost sljedećimosobama: John Patticord, Daniel J. Olmsted,Matthew Flickstein, Carol Flickstein, PatrickHamilton, Genny Hamilton, Bill Mayne,Bhikkhu Dang Pham Jotika i Bhikkhu Sona,za njihove vrijedne sugestije, komentare ikritike u vezi mnogih stvari u pripremi oveknjige. Isto tako zahvaljujem i Reverend Sis-ter Sama i Chris O’Keefe za njihovu podrškuu proizvodnim naporima.

H. Gunaratana MahatheraBhavana SocietyRt. 1 Box 218–3High View, WV 26808December 7, 1990

136

Uvod

Američki budizam

Predmet ove knjige je praksa Vipasanameditacije. Ponovimo, praksa. Ovo je knjigainstrukcija za meditaciju, praktični detalji,korak po korak vodič za meditaciju Uvida.Ona je namjenjena za praksu. Ona je namjen-jena za upotrebu. Već postoje mnoge opsežneknjige o budizmu kao filozofiji, i o teoretskimaspektima budističke meditacije. Ako vaszanimaju ove stvari, mi vam savjetujemo daih pročitate. Mnoge od njih su odlične. Ovaknjiga je „Kako to učiniti“. Ona je napisana zaone koji ustvari žele meditirati, a posebno zaone koji žele početi sada odmah. Postoji vrlomalo kvalificiranih učitelja budističke medi-tacije u USA. Naša namjera je da pružimo os-novne informacije koje su vam potrebne započetak. Samo oni koji slijede ovdje date in-strukcije mogu kazati da li smo uspjeli ili ne.Samo oni koji doista redovno i ustrajnomeditiraju mogu procijeniti naša nastojanja.Ni jedna knjiga ne može pokrivati svaki prob-

137

lem sa kojim se može suočiti meditant. Moratćete eventualno otići kvalificiranom učitelju.Međutim, u međuvremenu, ovo su osnovnapravila; potpuno razumjevanje ovih stranicaće vas odvesti vrlo daleko. Postoje mnoginačini meditacije. Svaka glavna religioznatradicija ima neku vrstu procedure koju na-ziva meditacija, i ta riječ se veoma slobodnokoristi. Molimo da shvatite da ova knjigaekskluzivno govori o Vipasana meditacijikako je ona poučavana i prakticirana ujužnom i jugoistočnom azijskom budizmu.Često se prevodi kao meditacija Uvida, takoje svrha ovog sistema da meditantu pružiuvid u prirodu stvarnosti i precizno razum-jevanje kako sve djeluje. Budizam kao cjelinaje potpuno različit od teoloških religija sa ko-jima su zapadnjaci upoznati. To je direktanulaz u duhovnu ili božansku stvarnost bezobraćanja božanstvima ili drugim „posred-nicima“. Njegov okus je veoma klinički,daleko bliži onome što bi nazvali psihologijaod onoga što bi obično nazvali religija. To jeuvijek tekuće istraživanje stvarnosti, mik-roskopsko ispitivanje samog procesa percep-cije (opažanja). Njegova namjera je da razbije

138

ekran laži i iluzija kroz koji mi normalnopromatramo svijet, i tako otkrije lice krajnjestvarnosti. Vipasana meditacija je drevna ipogodna tehnika upravo za to učiniti. Thera-vada budizam nam predstavlja djelotvornisistem za istraživanje dubljih nivoa uma, dosamih korijenja same svijesti. On nam istotako pruža značajni sistem štovanja i ritualau kojima su te tehnike sadržane. Ova lijepatradicija je prirodna posljedica njene 2500godišnjeg razvitka unutar vrlo tradicional-nih kultura južne i jugoistočne Azije. Ovdjećemo uložiti svaki napor da odvojimoukrasno i osnovno, i predstavimo samo jed-nostavnu golu istinu. Oni čitaoci koji imajusklonosti ka ritualu mogu istraživati Thera-vada praksu u drugim knjigama, i u njima ćepronaći veliko bogatstvo običaja i cere-monija, bogatu tradiciju punu ljepote i zna-čenja. Oni koji su skloniji kliničkom is-traživanju mogu koristiti samo sametehnike, primjenjujući ih unutar bilo kojegfilozofskog ili emocionalnog konteksta kojižele. Praksa je bitna. Razlika između Vi-pasana meditacije i drugih oblika meditacijeje presudna i treba se u potpunosti razumjeti.

139

Budizam objašnjava dvije glavne vrste medi-tacije. One su različite mentalne vještine,oblici funkcioniranja ili kvalitete svijesnosti.U Pali (jeziku), originalnom jeziku Theravadaliterature, one se nazivaju „Vipasana“ i„Samatha“. „Vipasana“ se može prevesti kao„uvid“, čista svjesnost točno o onome što sedogađa dok se to događa. „Samatha“ se možeprevesti kao „koncentracija“ ili „spokojstvo“.To je stanje u kojem je um doveden doopuštanja, usredotočen samo na jednu stvar inije mu dopušteno da luta. Kada je ovo učin-jeno, duboki mir prožimlje tijelo i um, stanjespokojstva koje se mora doživjeti da bi semoglo razumjeti. Većina sistema meditacijenaglasak stavlja na Samatha komponentu.Meditant usmjerava svoj um na neke stvari,kao što su molitva, određena vrsta kutije,šantanje, plamen svijeće, religioznu sliku ilibilo što, i isključuje sve druge misli iliopažanja iz svoje svjesnosti. Posljedica jestanje zanosa, ushićenja koje traje dok medi-tant ne završi svoj period sjedanja (op. prev.u nekom od oblika meditacije). To je prek-rasno, puno užitka, utisaka i zavodljivo, ali je

140

samo privremeno. Vipasana meditacija seobraća drugoj komponenti, uvidu. Vipasanameditant koristi svoju koncentraciju kao alatpomoću kojeg njegova svjesnost može otki-nuti komadić od zida iluzija koji ga odvaja odžive svjetlosti stvarnosti. To je postepenproces uvijek rastuće svjesnosti o unutrašn-jem djelovanju same stvarnosti. To zahtjevagodine, ali jedan dan meditant probija kroztaj zid i upada (nađe se) u prisustvu svjetla.Preobražaj je potpun. To se naziva oslo-bođenje, i ono je trajno. Oslobođenje je ciljsvih budističkih sistema prakse. Ali smjeroviza dostignuće cilja su prilično različiti.Postoji ogroman broj različitih sekta unutarbudizma. One se odvajaju u dva glavnapravca misli – Mahayana i Theravada. Maha-yana budizam prevladava širom istočneAzije i oblikuje kulture Kine, Koreje, Japana,Nepala, Tibeta i Vijetnama. Najpoznatiji sis-tem Mahayana sistema je zen, koji se prakti-cira najviše u Japanu, Koreji, Vijetnamu iUSA. Theravada sistem prakse prevladava ujužnoj i jugoistočnoj Aziji u zemljama SriLanke, Tajlanda, Burme, Laosa i Kambođe.Ova knjiga se bavi Theravada praksom. Tra-

141

dicionalna Theravada literatura opisuje obetehnike Samathe (koncentracije i smirenostiuma) i Vipasane (uvida ili jasne svjesnosti).Postoji četrdeset različitih predmeta medi-tacije opisane u literaturi na Pali jeziku. Onise preporučuju kao objekti koncentracije ikao predmeti ispitivanja vode do uvida. Aliovo je osnovno uputstvo, ovdje ograni-čavamo našu raspravu na najosnovniji od tihpreporučenih predmeta – disanje. Ova knjigaje uvod za dostignuće pažljivosti kroz čistupažnju, i jasno shvaćanje cijelog procesadisanja. Korištenje disanja kao glavnim foku-som pažnje, meditant primjenjuje proma-tranje u kojem učestvuje u cijelom vlastitomopažajnom univerzumu. On uči da promatrapromjene u svim fizičkim iskustvima, u osje-ćajima i opažanjima. On uči da proučavasvoje vlastite mentalne aktivnosti i nestal-nost u karakteru same svjesnosti. Sve ovepromjene se zbivaju neprekidno i prisutne suu svakom trenutku naših iskustava. Medi-tacija je živa aktivnost, nerazdvojiva iskust-vena aktivnost. To ne može biti poučavanokao čisti školski (teorijski) predmet. Živo srceprocesa mora proizlaziti iz učiteljevog vlasti-

142

tog osobnog iskustva. Ipak, postoji ogromnakoličina šifriranog materijala o ovom pred-metu što je proizvod nekih najinteligentnijihi duboko prosvjetljenih ljudskih bića koji sunekada hodali zemljom. Ova literatura je vri-jedna pažnje. Većina stvari datih u ovoj knjizipotiču iz Tipitaka, koji su sakupljeni u tri di-jela u kojima su bila sačuvana originalnaučenja Bude. Tipitaka se sastoji od Vinaya,pravila discipline za redovnike, redovnice, isvjetovne ljude; od Sutta javna predavanjakoja se pripisuju Budi; i Abhidhamma, skupdubokih psihofilozofskih učenja. U prvomstoljeću poslije Krista, poznati budističkiznanstvenik po imenu Upatissa je napisaoVimuttimagga, (Put Slobode) u kojima jesažeo Budina učenja o meditaciji. U petomstoljeću poslije Krista drugi veliki budističkiznanstvenik po imenu Buddhaghosa prou-čavao je istu stvar u drugoj akademskoj teziVisuddhimagga, (Put Pročišćenja) koji jestandardni tekst o meditaciji čak i danas. Su-vremeni učitelji meditacije se oslanjaju naTipitaku i na svoja vlastita osobna iskustva.Naša je namjera da vam predstavimo na-jčišća i najsažetija uputstva za Vipasana

143

meditaciju koja su na raspolaganju na engle-skom jeziku. Ali ova knjiga vam nudi prilikuza napredak. Do vas je da poduzmete prvihnekoliko koraka do otkrića tko ste vi i što tosve znači. To je putovanje vrijedno poduzeti.Mi vam želimo uspjeh.

Poglavlje 1Meditacija: zašto se mučiti?

Meditacija nije laka. To zahtijeva vri-jeme i energiju. To isto tako zahtijeva upor-nost, odlučnost i disciplinu. To zahtijevamnoge osobne kvalitete koje normalno sma-tramo kao neugodnim i koje želimo izbjećikad god je to moguće. Sve ovo možemozaključiti sa američkom riječi „gumption“„pronicavost“ (bistrina uma). Meditacijazahtijeva „pronicavost“. Sigurno da je dalekolakše zavaliti se u naslonjač i gledatiteleviziju. Zašto se mučiti? Zašto rasipati sveto vrijeme i energiju kada možeš uživati?Zašto mučenje? Jednostavno. Jer si ti čovjek. Izbog činjenice da si ljudsko biće, ti si nasljed-nik nezadovoljstva u životu koje jednostavnoneće nestati. Ti to možeš za neko vrijeme po-

144

tisnuti iz svoje svjesti. Možeš se satima odtoga skrivati ali na kraju se to uvijek vraćanazad – obično kada to najmanje očekuješ.Sve to iznenada, naizgled iz ničega, sjedneš,sakupiš to i shvatiš svoju stvarnu situaciju uživotu. Tu si ti, i odjednom shvatiš da pro-vodiš svoj cijeli život jednostavno prolazećipored njega. Održavaš dobro vanjski izgled.Nekako uspjevaš da održavaš svoje ciljeve iizvani izgledaš kao da je sve u redu. Ali oneperiode očaja, ona vremena kada osjećaš usebi žudnju, to vrijeme držiš za sebe. Ti sinered. I ti znaš to. Ali to lijepo prikrivaš.

U međuvremenu, tamo dolje ispodsvega što znaš mora da postoji neki druginačin življenja, neki bolji način da se gleda nasvijet, neki način da se život dotakne pot-punije. Ti se u to uključiš ponekad slučajno.Dobiješ dobar posao. Zaljubiš se. Dobiješ igru,i za neko vrijeme su stvari različite. Život seoslanja na bogatstvo i jasnoću koje sva lošavremena i dosadu izbljeđuju. Cijela strukturatvoga iskustva se mijenja i ti sebi kažeš: „Do-bro, ja sam to uspio napraviti; sada ću bitisretan“. Ali i to isto tako nestane, kao dim na

145

vjetru. Ostao si samo sa sjećanjem. Time inejasnom svjesnošću da je nešto krivo. Alistvarno postoji cijela druga stvarnost dubinei osjetljivosti na raspolaganju u životu, ti tojednostavno nekako ne primjećuješ. Ti topotičeš osjećajući se odvojenim. Osjećaš seizoliranim ugodnošću iskustva nekomvrstom osjetilnog slaganja. U stvari, ti nedotičeš život. Ti to ponovo ne činiš. I zatim, ita nejasna svjesnost izblijedi, i ponovno si uistoj staroj stvarnosti. Svijet izgleda kaoobično pokvareno mjesto, koje je dosadno. Toje emocionalni krug koji se okreće, i ti siproveo tako mnogo vremena na dnu, težećiza visinama. Što je pogrešno sa tobom? Jesi liotkačen? Ne. Ti si jednostavno čovjek. Patišod iste bolesti kojom je zahvaćeno svakoljudsko biće. To je monstrum u svakome odnas, i ima mnogo ruku: Kronična napetost,nedostatak istinske samilosti za druge,uključujući za ljudi koji su ti bliski, osjećaji sublokirani, i emocionalno mrtvilo. Mnogo, mnogo ruku. Nitko od nas nijeu potpunosti oslobođen od toga. Mi tomožemo poricati. Pokušavamo to potisnuti.Gradimo cijelu kulturu oko toga skrivajući se

146

od toga, glumimo da to ne postoji, a sebeskrećemo od toga sa ciljevima, projektima istatusom. Ali to nikada ne nestaje. To je ne-prekidni podvodni tok u svakoj misli i svakojpercepciji; mali glas bez riječi u pozadiniglave govori: „Još nije dovoljno dobro. Trebasteći više. Treba učiniti bolje. Treba bitibolje“. To je monstrum, monstrum koji seispoljava svugdje u finim oblicima. Idi na za-bavu. Slušaj smijeh, taj britki glas koji napovršini pokazuje zabavu, a ispod toga strah.Osjeti napetost, osjeti pritisak. Nitko ustvarinije opušten. Oni to glume. Otiđi nanogometnu utakmicu. Promatraj navijače natribinama. Promatraj iracionalan izljev ljut-nje. Promatraj nekontrolirane frustracijekako se ispoljavaju iz ljudi koji to prikrivajupod maskom entuzijazma, ili timskog duha.Bodrenje, zviždanje, neobuzdani egoizam uime lojalnosti timu. Ovo nisu ljudi koji su umiru sa sobom. Pogledaj novosti na televiziji.Slušaj osjećajnost u popularnim pjesmama.Pronalaziš uvijek istu temu uvijek iznovaponavljanu na drukčiji način. Ljubomora,patnja, nezadovoljstvo i stres. Izgleda da ježivot neprekidna borba, neki silan napor

147

protiv nerješivih poteškoća. Što je rješenje zasve ovo nezadovoljstvo? Mi se zaplićemo usindrom „Samo da sam“. Samo da sam imaoviše novca, onda bi bio sretniji. Samo damogu pronaći nekoga tko me stvarno voli,samo da mogu izgubiti desetak kilograma,samo da imam televiziju u boji, jakuzi i kovr-đavu kosu, i tako dalje i dalje zauvijek.Odakle ove besmislice dolaze i još važnije, štomožemo učiniti u vezi toga? To proizlazi izstanja naših vlastitih umova. To je duboki,fini skup mentalnih navika koji se širi, gordi-jski čvor koji smo sami vezali malo po malo imožemo ga na isti način odvezati, jedan pojedan dio. Mi možemo podesiti našu svjes-nost, očistiti svaki odvojeni dio i iznijeti nasvjetlo. Možemo nesvjesno učiniti svjesnim,polako jedan po jedan dio. Suština našegiskustva je promjena. Promjena je nepre-kidna. Od trenutka do trenutka život prolazi inikada nije isti. Neprekidna promjena jesuština opažajnog univerzuma. Misao se po-javi u glavi i pola sekunde kasnije nestane.Potom se pojavljuje sljedeća, i ona isto takonestaje. Zvuk pogađa tvoje uši i potom tišina.Otvori oči i svijet prodire u njih, zažmiri i on

148

je nestao. Ljudi se pojavljuju u tvom životu ipotom iz njega nestaju. Prijatelji odlaze, rod-bina umire. Tvoja sreća ide gore pa dolje.Ponekad ti dobivaš, ali često gubiš. To je ne-prekidno: promjena, promjena, promjena.Nikada dva trenutka nisu ista. U ovome nema ništa pogrešnog. To jepriroda univerzuma. Ali je ljudska kulturapoučavala neke krive odgovore na ovajbeskonačan tok proticanja. Mikategoriziramo iskustva. Pokušavamo dasvaku percepciju, svaku mentalnu promjenuu ovom beskrajnom toku vežemo za jedan odtri mentalna stanja. To je dobro, ili to je loše,ili to je neutralno. Onda, u skladu sa kojimdijelom to vezujemo, mi to onda opažamo saskupom određenih mentalnih reakcija. Akoje neko zapažanje bilo označeno „dobrim“,onda pokušavamo da vrijeme u tomezaustavimo. Grabimo određenu misao,mazimo je, držimo je, pokušavamo jezadržati da nam ne pobjegne. Kada to ne ide,onda koristimo svaki napor da ponovimoiskustvo koje je izazvalo tu misao. Nazovimoovu mentalnu naviku „pohlepa“. Na drugojstrani uma se nalazi dio označen sa „lošim“.

149

Kada zapažamo nešto „loše“, onda topokušavamo odbaciti. Pokušavamo ganegirati, rješiti se toga na bilo koji mogućinačin. Borimo se protiv vlastitog iskustva. Mise zabavljamo sa dijelovima samih sebe.Nazovimo ovu mentalnu naviku„odbacivanje“. Između ove dvije reakcije senalazi neutralno. Ovdje stavljamo iskustvakoja nisu ni dobra, ni loša. Ona su mlaka,neutralna, nezanimljiva i dosadna. Taiskustva spremamo u neutralni dio tako daih možemo ignorirati i vratiti pažnju gdje senešto zbiva, a to je naše beskrajno kruženježelje i odvratnosti. Ova vrsta iskustva postajelišena pravednog dijela naše pažnje.Nazovimo ovu mentalnu naviku„ignoriranje“. Direktna posljedica sve oveludosti je neprekidna monotona utrka kojanigdje ne vodi, neprekidno traženjezadovoljstva, neprekidno bježanje od bola,beskrajno ignoriranje 90 posto našegiskustva. Potom se čudimo zašto je život takoneukusan. U krajnjoj analizi to je sistem kojine djeluje. Nema veze koliko si naporno težioužitku i uspjehu, postoji vrijeme kada neuspjevaš. Nema veze koliko brzo bježiš,

150

postoji vrijeme kada te bol sustiže. Između tadva perioda vremena, život je tako dosadanda bi vrištao. Naši umovi su puni stavova ikriticizma. Izgradili smo oko sebe zidove izarobljeni smo u zatvoru naših vlastitih laži iodbojnosti. Patimo. Patnja je velika riječ ubudističkoj misli. To je ključni izraz i trebabiti u potpunosti shvaćen. Pali riječ„dukkha“, ne znači samo agoniju tijela. Toznači duboki, fini osjećaj nezadovoljstva kojije dio svakog mentalnog kruženja bez svrhe.Buda je rekao, suština života je patnja. Naprvi pogled ovo izgleda tako morbidno ipesimistično. To čak izgleda neistinito.Napokon, postoji mnogo trenutaka kada smosretni. Zar nije tako? Ne, nije tako. TO samoizgleda tako. Uzmi bilo koji trenutak kada sezaista osjećaš ispunjenim i pomno ga prouči.Ispod užitka ćeš pronaći fini, sveprožimljućitok napetosti, da nema veze kako je trenutakvelik, on će nestati. Nema veze koliko si dobio, ti ćeš izgu-biti dio toga ili provesti ostatak dana čuvaju-ći ono što si dobio i razmišljati kako ćeš jošdobiti. Na kraju ćeš umrijeti. Na kraju gubišsve. Sve je prolazno. Izgleda prilično hladno,

151

zar ne? Na sreću, to uopće nije tako. To samoizgleda hladno kada to promatraš sa nivoaobične mentalne perspektive, sami nivo nakojemu mehanizam kruženja djeluje. Ispodtoga nivoa se nalazi netko drugi čija je per-spektiva potpuno različito gledanje na uni-verzum. To je nivo funkcioniranja gdje umne pokušava da zaustavi vrijeme, gdje se nezadržavamo na našem iskustvu dok se onozbiva, gdje ne pokušavamo zaustaviti stvari iignorirati ih. To je nivo iskustva iznad dob-rog i lošeg, iznad bola i užitka. To je prekra-san način opažanja svijeta, i ta vještina semože naučiti. To nije lako, ali se može nauči-ti. Sreća i mir. To su uistinu glavne stvari uljudskoj egzistenciji. To je ono što svatko odnas traži. Ovo je često teško vidjeti jer prikri-vamo osnovne ciljeve sa naslagama površin-skih ciljeva. Mi želimo hranu, želimo novac,želimo seks, imovinu i poštovanje. Čak samisebi kažemo da je ideja „sreće“ previše aps-traktna. „Pogledaj, ja sam praktičan. Samo midaj dovoljno novca i ja ću kupiti svu srećukoja mi je potrebna“. Na nesreću, ovo je stavkoji ne djeluje. Prouči svaki od ovih ciljeva ipronaći ćeš da su površni. Ti želiš hranu. Zaš-

152

to? Jer sam gladan, pa što? Dakle ako budemjeo, neću biti gladan i osjećat ću se dobro.Aha! Osjećat ćeš se dobro! Sada dolazi stvar-nost. Ono što mi stvarno tražimo nisu povr-šni ciljevi. To su samo sredstva prema kraju.Ono što stvarno želimo jeste osjećaj olakšanjakoji nastaje kada zadovoljimo neku potrebu.Olakšanje, opuštanje i kraj napetostima. Mir isreća, nema više žudnje. Dakle, što je sreća?Za većinu od nas, savršena sreća bi trebalaznačiti dobiti sve ono što smo željeli, kontro-lirati sve, glumeći Cezara, učiniti da cijeli svi-jet pleše, poskakuje u skladu sa svakimnašim hirom. Još jednom, to tako ne ide.Pogledaj na ljude kroz povijest koji su uistinuimali ovu vrstu moći. Oni nisu bili sretni lju-di. Sigurno nisu bili ljudi u miru sa samimsobom. Zbog čega? Jer su bili pokretani dasvijet kontrolišu totalno i apsolutno, a tonisu mogli. Htjeli su kontrolirati sve, a bilo jeljudi koji su odbijali da budu kontrolirani.Oni nisu mogli kontrolirati zvijezde. Oni suisto bili bolesni. Oni su morali umrijeti. Ne možeš dobiti sve što želiš. To jenemoguće. Na sreću postoji druga opcija. Timožeš naučiti da kontroliraš svoj um, da

153

iskočiš iz ovog beskrajnog ciklusa želje iodbojnosti. Možeš naučiti da ne želiš ono štoželiš, da prepoznaš želje ali da ne budeš njimakontroliran. Ovo ne znači da legneš na cestu ida pozivaš svakoga da gazi preko tebe. Toznači da nastavljaš živjeti naizgled normal-nim životom, ali živiš ga sa potpuno novimpogledom. Radiš one stvari koje osoba moraraditi, ali si oslobođen od opsesivnih, prisil-nih poriva svojih vlastitih želja. Ti neštoželiš, ali ne trebaš to ganjati. Nečega se bojiš,ali ne treba da stojiš tamo i da se treseš u svo-jim čizmama. Ova vrsta mentalne kulture jeveoma teška. Za to su potrebne godine. Alipokušavati kontrolirati sve je nemoguće, apoteškoće su poželjnije od nemogućeg. Ipak,pričekaj trenutak. Mir i sreća! Zar to nije onošto je civilizacija? Gradimo nebodere i auto-puteve. Imamo plaćeni odmor, televizije.Imamo besplatne bolnice i bolovanje, zdravs-tveno osiguranje i razne pomoći. Svemutome je cilj da osigura, do neke mjere, mir isreću. Ipak broj mentalnih bolesti je u nepre-kidnom porastu, a broj kriminalnih djela sejoš brže povećava. Ulice su pune delikvenatai neuravnoteženih pojedinaca. Ispruži svoju

154

ruku van sigurnosti svojih vlastitih vrata isigurno će ti netko ukrasti ručni sat! Neštone radi kako treba. Sretan čovjek nema osje-ćaj za ubijanjem. Mi volimo da mislimo današe društvo iskorištava svako polje ljudskogznanja da bi doseglo mir i sreću. Počinjemoda shvaćamo da smo prekomjerno razvilimaterijalnu stranu egzistencije na štetu dub-lje emocionalne i duhovne strane, i plaćamocijenu za tu grešku. Jedna je stvar govoriti omoralnoj i duhovnoj degeneraciji Amerike, adruga stvar nešto činiti u vezi toga. Mjesto nakojem ćemo početi je unutar nas samih.Pogledaj pažljivo unutra, istinito i objektiv-no, i svatko će od nas vidjeti trenutke „Ja sambeznačajan“ i „Ja sam lud“. Naučiti ćemo vid-jeti te trenutke, jasno ih vidjeti, čisto i bezosuđivanja, i bit ćemo na putu prema gore inećemo takvi biti. Ne možeš učiniti radikalnepromjene u ustrojstvu svoga života dok nepočneš sebe vidjeti onakvim kakav uistinusada jesi. Što god prije to učiniš, promjene seprirodno zbivaju. Ne moraš se prisiljavati, iliboriti, ili pokoravati pravilima diktiranim odneke vlasti, autoriteta. Ti se jednostavnomijenjaš. To je automatski. Ali desegnuti

155

početni uvid je priličan zadatak. Treba dauvidiš tko si i kakav si, bez iluzija, osuđivanjaili otpora bilo koje vrste. Treba da vidiš svojevlastito mjesto u društvu i funkciju kao druš-tveno biće. Treba da vidiš svoje dužnosti iobaveze prema drugim ljudskim bićima, iiznad svega, svoju odgovornost kao pojedi-nac koji živi sa drugim pojedincima. Treba dasve to jasno vidiš i kao jednu cjelinu, jedanintegrirani međuodnos. To zvuči složeno, alise to zbiva u jednom trenu. Mentalna kulturakroz meditaciju je bez premca u pomaganjudosezanja ove vrste razumjevanja i smirenesreće. Dhammapada je drevni budističkitekst koji je prethodio Frojdu tisuće godina.On kaže: „Ono što si ti sada jeste posljedicaonoga što si bio. Ono što ćeš biti sutra će bitiposljedica onoga što si ti sada. Posljedice zloguma će te slijediti kao što kola slijede bikakoji ih vuče. Posljedice pročišćenog uma će teslijediti kao vlastita sjena. Nitko ne možeučiniti više za tebe nego tvoj vlastiti pro-čišćeni um – ni roditelji, ni prijatelji, nitko.Dobro disciplinirani um donosi sreću“. Medi-tacija ima za svrhu da pročisti um. To pro-

156

čišćava proces mišljenja od onoga što semože nazvati psihičkim nadraživačima,stvarima kao što su to pohlepa, mržnja i lju-bomora, stvari koje te drže zapletenim uemocionalnim okovima. To dovodi um dosmirenosti i svjesnosti, stanja koncentracije iuvida. U našem društvu mnogo vjerujemo uobrazovanje. Vjerujemo da znanje kulturnuosobu čini civiliziranom. Međutim, civilizaci-ja polira osobu samo površinski. Izložimonašu plemenitu i profinjenu gospodu stresurata ili ekonomskog kolapsa, i pogledajmošto će se dogoditi. Jedna je stvar da se poko-ravamo zakonu jer znamo za kaznu i bojimose posljedica. Da se pokoravamo zakonu jenešto sasvim drukčije, jer smo sebe očistili odpohlepe koja bi nas natjerala da krademo imržnje koja bi nas navela da ubijemo. Bacikamen u potok. Tekuća voda će izgladitipovršinu, ali unutrašnji dio ostaje nepromje-njen. Uzmi isti kamen i stavi ga u jaku vatrutalionice, i cijeli se kamen mijenja iznutra iizvani. On se cijeli rastopi. Civilizacija mije-nja čovjeka izvani. Meditacija ga omekšavaiznutra, skroz na skroz. Meditacija se nazivaVeliki Učitelj. To je pročišćavajuća presudna

157

vatra koja djeluje postepeno kroz razumjeva-nje. Što god je veće tvoje razumjevanje,možeš biti elastičniji i tolerantniji. Što god jeveće tvoje razumjevanje, možeš biti samilos-niji. Ti postaješ kao savršeni roditelj ili ideal-ni učitelj. Spreman si da oprostiš i zaboraviš.Osjećaš ljubav prema drugima jer ih razumi-ješ. I ti razumiješ druge jer si razumio sebe.Gledao si duboko u sebe i vidio iluziju sebe isvoje vlastite ljudske neuspjehe. Vidio si svo-ju vlastitu ljudskost i naučio da oprostiš ivoliš. Kada si se naučio samilosti prema sebi,samilost za druge je automatska. Savršenimeditant je dosegao duboko razumjevanježivota, i on se neizbježno odnosi prema svije-tu sa dubokom i nekritičnom ljubavi. Meditacija je kao da kultiviramo novotlo. Da bi napravili polje od šume, prvo trebada posječeš stabla i izvadiš panjeve. Potomobrađuješ zemlju i gnojiš je. Potom siješsjeme i ubireš žetvu. Da bi kultivirao svoj umprvo treba odstraniti razne razdraživače kojise nalaze na putu, iščupati ih sa korjenomtako da više ne rastu. Potom gnojiš. Pumpašenergiju i disciplinu u mentalno tlo. Potomsiješ sjeme i ubireš žetvu vjere, moralnosti,

158

pažnje i mudrosti. Usput da kažemo, vjera imoralnost imaju specijalno značenje u ovomkontekstu. Budizam ne zagovara vjeru usmislu da u nešto vjeruje jer je to napisano uknjizi, ili se pripisuje proroku ili tebe poučavaneka autoritativna figura. Ovdje je značenjebliže samopouzdanju. To je znanje da je neštoistinito jer si vidio da to tako djeluje, jer si tisamu stvar promatrao unutar sebe. Na istinačin, moralnost nije ritualna pokornost ne-kom vanjskom, nametnutom kodeksu po-našanja. Svrha meditacije je osobna trans-formacija. Onaj koji ulazi u meditativnoiskustvo nije isti onaj koji izlazi na drugustranu. To mijenja tvoj karakter procesomopažanja, čineći te duboko svjesnim svojihvlastitih misli, riječi i djela. Tvoja oholost jeishlapila i tvoj antagonizam presušuje. Tvojum postaje smiren i stišan. I tvoj život seuravnotežava. Tako ispravno obavljenameditacija te priprema da se suočiš sa svojimusponima i padovima u egzistenciji. Tosmanjuje tvoju napetost, strah i brigu.Rastrešenost se povlači, a strasti postaju um-jerene. Stvari počinju dolaziti na svojemjesto, a tvoj život postaje gladak umjesto

159

borba. Sve se ovo zbiva kroz razumjevanje. Meditacija izoštrava tvoju koncen-traciju i moć razmišljanja. Zatim, malo pomalo, tvoji vlastiti podsvjesni motivi i me-hanizami ti postaju jasni. Tvoja intuicija seizoštrava. Preciznost misli se povećava ipostepeno dolaziš do direktne spoznajestvari onakvima kakve one doista jesu, bezpredrasuda i bez iluzija. Dakle, da li je ovajrazlog dovoljan da te potakne? Jedva. Ovo susamo obećanja na papiru. Postoji samo jedannačin da se sazna da li je meditacija vrijednanapora. Nauči da to ispravno prakticiraš, i toprakticiraj. Provjeri to sam za sebe.

Poglavlje 2Što meditacija nije

Meditacija je riječ. Ti si ovu riječ većprije čuo, inače nikada ne bi uzeo ovu knjigu.Proces razmišljanja djeluje udruživanjem, isve vrste ideja su združene sa riječi „medi-tacija“. Neke su od njih možda točne, a drugesu besmislice. Neke od njih se više pripisujudrugim sistemima meditacije i nemaju ništa

160

sa Vipasana praksom. Prije nego li nasta-vimo, to od nas traži da izbacimo nekezaostatke iz naših neuronskih veza tako danove informacije mogu prolaziti bez zapreka.Započnimo sa najočitijim stvarima. Mi vasnećemo učiti kako da kontemplirate na svojpupak ili šantate tajne riječi. Vi ne savlađu-jete demone ili sakupljate nevidljive energije.Nema obojanih pojaseva koji se daju za vašuizvedbu i ne trebate brijati glavu ili nosititurban. Čak ne trebate da se odreknete svesvoje imovine i odete u manastir. Ustvari,ako vaš život nije nemoralan i kaotičan,možda možete otpočeti sada i napraviti nekuvrstu progresa. Zar ne bi rekli, zvuči stvarnoohrabrujuće? Postoji mnogo knjiga o medi-taciji. Mnoge od njih su napisane sa točkestava koji se pretežno odnosi na neku re-ligioznu ili filozofsku tradiciju, i mnogiautori se nisu brinuli da na to ukažu. Oniprave izjave o meditaciji koje zvuče kao gen-eralni zakoni, ali su ustvari veoma specifičneprocedure eksluzivne za određeni sistemprakse. Rezultat je nešto zamućeno. Još goreje potpuni kompleks teorija i interpretacijana raspolaganju, koja je svaka u sukobu jedna

161

sa drugom. Posljedica je stvarna zbrka iogroman nered sukobljavajućih mišljenjapopraćenih sa masom nerelevantnihpodataka. Ova knjiga je specifična. Mi sebavimo ekskluzivno sa Vipasana sistemommeditacije. Poučavat ćemo vas dapromatrate funkcioniranje svoga uma namiran i neprianjajući način, tako da možetedoseći uvid u vlastito ponašanje. Cilj jesvjesnost, tako jaka svjesnost, koncentriranai fino usklađena, da ćete biti sposobniprodrijeti u unutrašnje djelovanje samestvarnosti. Postoje mnogobrojna krivashvaćanja u vezi meditacije. Mi vidimo daona nastaju ponovo i ponovo kod novihpraktičara, ista pitanja ispočetka. Najbolje je da se ovim stvarimapozabavi odjednom, jer su one neka vrstapredrasuda koje mogu blokirati tvojnapredak od samog početka. Mi ćemo uzetiove predrasude i jednu po jednu razjasniti.

Predrasuda 1

162

Meditacija je samo relaksacijska tehnika

Ovdje je bauk riječ „samo“. Relaksacijaje ključna komponenta meditacije, ali Vi-pasana-način meditacije teži daleko uz-višenijem cilju. Ipak, izjava je u suštiniistinita za mnoge druge sisteme meditacije.Sve meditativne procedure naglašavaju kon-centraciju uma, dovodeći um da se usmjerina jednu stvar ili polje misli. Čini to snažno idovoljno potpuno, i dostižeš duboko blaženostanje koje se naziva Jhana. To je stanje takvevrhunske spokojnosti da se postiže zanos. Toje oblik zadovoljstva koji je iznad svega štomože biti doživljeno u normalnom stanjusvjesnosti. Većina sistema se tu zaustavlja.To je cilj, i kada to doživiš, ti jednostavno po-navljaš to iskustvo cijeli život. Tako nije kodVipasana meditacije. Vipasana teži drugomcilju-svjesnosti. Koncentracija i relaksacija sesmatraju potrebnim popratnim pojavama zasvjesnost. To su potrebne preteče, prikladnasredstva i korisne nuspojave. Ali to nisu cil-jevi. Cilj je uvid. Vipasana meditacija jeduboka religiozna praksa koja teži ništamanje od pročišćavanja i transformacije

163

tvoga svakodnevnog života. Potpunije ćemopredstaviti razlike između koncentracije iuvida u četrnaestom poglavlju.

Predrasuda 2Meditacija znači padanje u trans

Ovdje se ponovo može ovakva izjavatočno primjeniti na neke sisteme meditacije,ali ne na Vipasanu. Meditacija uvida nijeoblik hipnoze. Ti ne pokušavaš da zamračišum da bi postao nesvjestan. Ti ne pokušavašsebe preokrenuti u bezosjećajno povrće. Akoje bilo što, onda je istina suprotna. Postajatćeš sve više i više usklađen sa svojim emoci-onalnim promjenama. Naučit ćeš da sebespoznaš sa uvijek većom jasnoćom i preciz-nošću. U učenju ove tehnike, neka se stanjazbivaju koja promatraču mogu izgledati slič-na transu. Ali su uistinu suprotna. U hipno-tičkom transu, subjekt je podložan kontroliod strane drugoga, dok u dubokoj koncentra-ciji meditant ostaje potpuno pod svojomkontrolom. Sličnost je na površini, u svakomslučaju događanje ovih fenomena nije svrhaVipasane. Kao što smo rekli, duboka koncen-

164

tracija Jhane je sredstvo za postizanje cilja naputu povišene svjesnosti. Vipasana je podefiniciji kultiviranje pažnje (zadubljenosti)ili budnosti. Ako pronađeš da si postao nes-vjestan u meditaciji, onda ti ne meditiraš podefiniciji riječi kako se koristi u Vipasana sis-temu. To je jednostavno.

Predrasuda 3Meditacija je misteriozna praksa koja ne

može biti shvaćena

Ovdje ponovo, ovo je skoro istinito, aline u potpunosti. Meditacija se bavi nivoimasvjesnosti koji se nalaze dublje od simboličnemisli. Dakle, neki podaci o meditaciji se jed-nostavno ne uklapaju u riječi. Međutim, to neznači da to ne može biti shvaćeno. Postojedublji načini od riječi da se shvate stvari. Tirazumiješ kako hodati. Možda ne možešopisati točan redosljed po kojem se nervnavlakna i tvoji mišići skupljaju za vrijeme togprocesa. Ali ti to možeš učiniti. Meditacijatreba biti shvaćena na takav isti način činećito. To nije nešto što možeš naučiti pomoćuapstraktnih pojmova. To treba biti

165

doživljeno. Meditacija nije neka bezumnaformula koja daje automatske i predvidljiverezultate. Ustvari, ti nikada ne možeš pred-vidjeti što će se dogoditi u bilo kojem odre-đenom sjedenju. To je istraživanje, ieksperiment, i avantura svaki put. Ustvari,to je tako istinito da kada dosegneš osjećajpredvidivosti i istovrsnosti u svojoj praksi, tokoristiš samo kao pokazatelj. To znači da siskrenuo sa puta i krećeš se prema stagnaciji.Učeći da na svaki sekund gledaš kao da jeprvi i jedini sekund u univerzumu je najbit-nije u Vipasana meditaciji.

Predrasuda 4Svrha meditacije je da se postane psihički

supermen

Nije, svrha meditacije je da se razvijesvjesnost. Učiti čitati umove nije cilj. Levi-tacija nije cilj. Cilj je oslobođenje. Postoji vezaizmeđu psihičkih fenomena i meditacije, alije taj odnos donekle složen. Za vrijeme ranihstadija karijere meditanta se takvi fenomenimogu ili ne moraju pojaviti. Neki ljudi mogudoživjeti neka intuitivna shvaćanja ili

166

memorije iz prošlih života; drugi ne moraju.U bilo kojem slučaju, to se ne smatra dobrorazvijenim i pouzdanim psihičkim sposob-nostima, niti se njima treba pridavati pažnja.Takvi fenomeni su prilično opasni za medi-tanta početnika jer su tako zavodnički. Onimogu biti zamka za ego koji te može skrenutisa puta. Najbolji savjet je da se pažnja ne pri-daje tim fenomenima. Ako se pojave, to jedobro. Ako se ne pojave, i to je dobro.Nevjerovatno je da hoće. Postoji točka umeditantovoj karijeri gdje on može prakti-cirati specijalne vježbe da razvije psihičkesposobnosti. Ali ovo se događa kada je dalekonapredovao. Nakon što je dosegao veomaduboke stadije Jhane, meditant će biti dalekouznapredovao u radu sa takvim moćima bezopasnosti da izmaknu kontroli ili da zav-ladaju njegovim životom. On će ih onda raz-viti striktno u svrhu za služenje drugih. Ovostanje se zbiva samo nakon desetaka godinavježbanja. Ne brini se za to. Jednostavno sekoncentriraj na razvijanje sve više i višesvjesnosti. Ako iskrsnu glasovi i vizije jed-nostavno ih primjeti i neka nestanu. Nemojse u to uključivati.

167

Predrasuda 5Meditacija je opasna i razborita osoba je

treba izbjegavati

Sve je opasno. Prelazi ulicu i autobus temože srušiti. Otiđi se istuširati i možešslomiti vrat. Meditiraj i možda ćeš zagrabiti urazne odvratne materije iz svoje prošlosti.Potisnuti materijal koji je bio zakopan nekovrijeme može biti zastrašujući. To je isto takovrlo korisno. Nema aktivnosti koja je u pot-punosti bez rizika, ali to ne znači da mi sebemoramo zamotati u neku zaštitnu čahuru.To nije življenje. To je prerana smrt. Način dase nosi sa opasnostima je da otprilike znamokolika je ona, gdje bi se mogla nalaziti, i kakose suočiti sa njom kada se pojavi. To je svrhaove knjige uputstava. Vipasana je razvitaksvjesnosti. To samo po sebi nije opasno,upravo suprotno. Povećana svjesnost jezaštita od opasnosti. Ispravno vršena, medi-tacija je veoma blag i postepen proces. Krenisa time polako i lagano, i razvitak tvojeprakse će se zbiti veoma prirodno. Ništa se nesmije forsirati. Kasnije, kada si ti pod bliskom

168

paskom i zaštitnom mudrošću kompetent-nog učitelja, možeš ubrzati svoju brzinu raz-vitka odlaženjem na periode intenzivnemeditacije. U početku, ipak, to radi polako.Radi nježno i sve će biti u redu.

Predrasuda 6Meditacija je za svece, ne za obične ljude

Ovaj stav nalazimo prevladavajućim uAziji, gdje se redovnicima i svetim ljudimapridaje ogromna količina ritualnog obožava-nja. Ovo je nešto slično američkom stavuidealiziranja filmskih zvijezda i bejzbol hero-ja. Takvi ljudi su učinjeni stereotipima, višimnego što to jesu u životu, i opterećeni su sasvim vrstama karakteristika po kojima maloljudi može živjeti. Čak se i na Zapadu, podr-žavaju neki od ovih stavova o meditaciji.Očekujemo od meditanta da bude neka nad-naravna uzvišena figura u čijim se ustimamaslac nikada neće usuditi topiti. Osobnikontakt sa takvim ljudima će brzo rastjeratitu iluziju. Oni se obično pokazuju kao ljudiogromne energije i užitka, ljudi koji žive svojživot sa začuđujućom živošću. Istina je, veći-

169

na svetih ljudi meditira, ali oni ne meditirajujer su sveti ljudi. To je suprotno. Oni su svetiljudi zato jer meditiraju. Meditacija je onokako su oni postali to što jesu. Počeli sumeditirati prije nego su postali sveti. Ovo jevažna točka. Priličan broj studenata izgledaosjećaju da osoba treba biti potpuno moralnaprije nego otpočne sa meditacijom. To je nei-zvodiva strategija. Moralnost zahtjeva odre-đeni stupanj mentalne kontrole. To je prvapotreba. Ti ne možeš slijediti bilo kojamoralna pravila bez barem malo samokon-trole, ako se tvoj um neprekidno okreće kaovoćni cilindar u mašini za igranje (op. prev.mašina u kockarnicama u koju se ubacujukovanice i na cilindrima su slike raznog voća,kada se poklope u istom redu tri iste slikevoća onda se dobiva, cilindri se brzo okreću),u tom slučaju samokontrola je nemoguća.Tako prvo dolazi mentalno oplemenjivanje.Postoje tri sastavna dijela u budističkoj medi-taciji – moralnost, koncentracija i mudrost.Ova tri faktora se razvijaju zajedno kako setvoja praksa produbljuje. Svaki utječe nadrugoga, tako kultiviraš sva tri zajedno, nejedan po jedan. Kada imaš mudrost da uisti-

170

nu shvatiš situaciju, samilost prema svimuključenim dijelovima biva automatska, asamilost znači da sebe automatski suzdrža-vaš od bilo koje misli, riječi ili djela koji mogupovrijediti tebe ili druge. Tako je tvoje pona-šanje automatski moralno. To je samo kadane razumiješ duboko stvari da stvaraš prob-leme. Ako ne uspiješ da vidiš posljedice svo-jih vlastitih akcija, onda ćeš glupo griješiti.Onaj tko čeka da postane u potpunosti mora-lan prije nego počne meditirati čeka za „ali“koje nikada neće doći. Drevni mudraci kažuza takvoga da je kao čovjek koji čeka da seocean smiri da bi se mogao ići kupati. Da ovopotpunije razumijemo, pretpostavimo dapostoje nivoi moralnosti. Najniži nivo je pri-anjanje za određena pravila i ograničenjakoja je netko drugi uspostavio. To može bititvoj najdraži prorok. Može biti država, glavniu tvome plemenu ili tvoj otac. Bez obzira tkostvara pravila, sve što trebaš znati na ovomnivou jesu pravila i sljediti ih. To može raditii robot. Čak i čimpanza to može raditi ako supravila jednostavna i svaki put ga se udarištapom ako ih prekrši. Ovaj nivo ne zahtjevameditaciju uopće. Sve što trebaš su pravila

171

nekoga tko će zamahivati štapom. Sljedeći nivo moralnosti se sastoji odpridržavanja pravila čak i u odsutnosti neko-ga tko će nas udariti. Pokoravaš se jer si tapravila učinio unutrašnjima i prisvojio ih. Tisebe udariš svaki put kada ih prekršiš. Ovajnivo zahtjeva malo umne kontrole. Ako sutvoji misaoni oblici kaotični, onda će i tvojeponašanje biti kaotično. Mentalna kulturasmanjuje kaos. Treći nivo ili moralnost, ali se boljemože izraziti kao etika. Ovaj nivo je cijeli nivoviši na ljestvici, stvarni obrazac promjena uorjentaciji. Na nivou etike, netko ne slijedikruta parvila diktirana od autoriteta, većbira svoje vlastito ponašanje u skladu sapotrebom situacije. Ovaj nivo zahtijevastvarnu inteligenciju i sposobnost da sebarata sa svim faktorima u svakoj situaciji idođe do jedinstvenog, kreativnog iodgovarajućeg odgovora svaki put. Nadalje,pojedinac koji donosi te odluke treba da jesebe iskopao iz svojih vlastitih ograničenihosobnih stavova. On treba da sagleda cijelusituaciju iz objektivne točke gledišta dajućipodjednaku pažnju svojim vlastitim

172

potrebama i potrebama drugih. Drugimriječima, on treba da bude oslobođen odvlastite pohlepe, mržnje, zavisti i svakogdrugog sebičnog smeća koje nas običnoonemogućava da vidimo stvar drugoga.Samo onda se mogu odabrati precizne akcijekoje će uistinu biti odgovarajuće za tusituaciju. Ovaj nivo moralnosti apsolutnozahtijeva meditaciju, osim ako se ti nisi većrodio kao svetac. Ne postoji drugi način da sestekne takva vještina. Nadalje, potrebanproces odabiranja na ovom nivou jeiscrpljujući.

Ako si pokušao baratati svim ovimfaktorima u svakoj situaciji sa svojim svjes-nim umom, ti bi se istrošio. Um jednostavnone može sve te lopte držati u zraku. To je pre-opterećeno. Na sreću, dublji nivo svjesnostimože izvršiti ovu vrstu obrade sa lakoćom.Meditacija može za tebe obaviti procesobrade. To je čudan osjećaj. Jedan dan ti imašproblem – recimo da razriješiš rastavu ujakaHermana. To izgleda potpuno nerješivo,ogromna zbrka onih „možda“ koji bi isamome Solomonu zadalo velikih briga.

173

Sljedeći dan pereš suđe, misleći u potpunostio nečem drugom, i odjednom rješenje je tu.Ono se jednostavno pojavi iz dubine uma i tikažeš: „Aha“ i cijela je stvar riješena. Ovavrsta intuicije se može dogoditi samo kadaodvojiš logično povezivanje problema i dubl-jem umu pružiš šansu da donese rješenje.Svjesni um samo smeta. Meditacija te pou-čava kako da se odvojiš od misaonog procesa.To je mentalna umjetnost sklanjanja sasvoga vlastitog puta, a to je vrlo korisnavještina u svakodnevnom životu.

Meditacija sigurno nije neka bezveznapraksa striktno za askete i pustinjake. To jepraktična vještina koja se usmjerava na sva-kodnevne događaje i ima trenutnu primjenuu svačijem životu. Meditacija nije od drugogsvijeta. Na nesreću, ova činjenica za nekestudente sadrži neke loše strane. Oni se po-duhvataju prakticiranja očekujući trenutnokosmičko otkriće, potpuno sa zborom an-đela. Ono što oni obično dobiju je efikasnijinačin da izbace smeće i bolje načine da sebave sa ujakom Hermanom. Oni su bezpot-rebno razočarani. Rješavanje smeća dolazi

174

prvo. Glasovi arhanđela trebaju nešto duževrijeme.

Predrasuda 7Meditacija je bježanje od stvarnosti

Netočno. Meditacija je odlaženje ustvarnost. Ona te ne štiti od bolova života.Ona ti dopušta da tako duboko zadireš uživot i njegove aspekte tako da probijašbarijeru bola i ideš iznad patnje. Vipasana jepraksa činjena sa specijalnom namjeromsuočavanja sa stvarnošću, da potpunodoživiš život onakvim kakav on jeste, i da senosiš sa onim što pronađeš. Dopušta ti daodbaciš iluzije i sebe oslobodiš od svih onihljubaznih laži koje sebi govoriš cijelo vrijeme.Ono što je tu to je tu. Ti si ono što jesi, i lagatisamom sebi o svojim vlastitim slabostima imotivima samo te sve čvršće vezuje za točakiluzija. Vipasana meditacija nije pokušaj dazaboraviš sebe ili prikrivaš svoje slabosti. Toje učenje da gledaš na sebe upravo onakokakav i jesi. Vidi što je tu i to u potpunostiprihvati. Samo onda možeš to promjeniti.

175

Predrasuda 8Meditacija je dobar način da se dostigne

uzdignuće

Pa, jeste i nije. Meditacija ponekadstvara prekrasna blažena stanja. Ali ona nisusvrha, i ona se uvijek ne pojavljuju. Nadalje,ako radiš meditaciju sa tom svrhom u umu,onda se to obično neće pojaviti, osim ako bimeditirao za stvarnu svrhu meditacije, što jepovećana svjesnost. Blaženstvo nastaje izopuštenosti, a opuštenost nastaje od opušta-nja napetosti. Tražeći blaženstvo u meditacijidovodi do napetosti u procesu, što pokrećecijeli lanac događaja. To je bezizlazna situaci-ja. Možeš imati blaženstvo samo ako ga netražiš. Pored toga, euforija i dobri osjećaji jes-te ono čemu težiš, postoje lakši načini da ihdobiješ. Možeš ih dobiti u tavernama i na uli-čnim uglovima od onih sumnjivih karakteraširom zemlje. Euforija nije svrha meditacije.To će se često pojaviti, ali se smatra spored-nim proizvodom. Ipak, to je veoma ugodansporedni efekt, i to postaje sve češće što višemeditiraš. Ti nećeš čuti neslaganje u vezitoga od naprednih praktičara.

176

Predrasuda 9Meditacija je sebičnost

Sigurno da to tako izgleda. Meditantsjedi na svom malom jastuku. Da li je on dob-rovoljni davalac krvi? Nije. Da li je prezapos-len radeći sa žrtvama katastrofa? Nije. Aliproučimo njegovu motivaciju. Zbog čega onovo čini? Njegova je namjera da se oslobodivlastite ljutnje, predrasuda i krivog zapaža-nja. Aktivno je uključen u taj proces osloba-đanja od pohlepe, napetosti i neosjetljivosti.Ovo su stvari koje sprečavaju njegovu sami-lost prema drugima. Sve dok ne nestanu, bilokoje dobro djelo je samo produžetak njegovogega i nije od stvarne pomoći u dugom hodu.Veliki inkvizitor španjolske Inkvizicije poričenajuzvišenije motive. Suđenja vješticama ugradu Salemu su provođena za javnu dobro-bit. Prouči osobne živote naprednih medita-nata i često ćeš pronaći da su uključeni uhumanitarno služenje. Rijetko ćeš ih pronaćikao križarske misionare koji su spremni žrt-vovati neke pojedince za svrhu neke pobožneideje. Činjenica je da smo mi sebičniji nego li

177

smo toga svjesni. Ego ima način da najuzvi-šenije aktivnosti preokrene u smeće ako muse dopusti da slobodno djeluje. Kroz medita-ciju postajemo svjesni sebe upravo onakvikakvi jesmo, postajući svjesni bezbrojnihfinih načina na koje ispoljavamo svoju vlasti-tu sebičnost. Nakon toga uistinu postajemonesebični. Pročišćavajući sebe od sebičnostinije sebična aktivnost.

Predrasuda 10Kada meditiraš, ti sjediš i razmišljaš

o uzvišenim mislima

Ponovo pogrešno. Postoje određeni sis-temi kontemplacije kod kojih se ova vrstastvari obavlja. Ali to nije Vipasana. Vipasanaje praksa budnosti. Budnosti o bilo čemu štoje tu, bilo da je to vrhunska istina ili bijednosmeće. Ono što je tu, to je tu. Naravno, da seuzvišene profinjene misli mogu pojaviti zavrijeme prakse. One se sigurno ne bi smjeleodstranjivati. Niti bi se trebale tražiti. One susamo ugodni sporedni efekti. Vipasana jejednostavna praksa. Sastoji se od doživljava-nja vlastitih životnih događaja direktno, bez

178

prioriteta i bez mentalnih predodžaba njimapridodanim. Vipasana je viđenje svog životarazvijenog od trenutka do trenutka bez pred-rasuda. Ono što dođe, to dolazi. To je vrlojednostavno.

Predrasuda 11Nekoliko tjedana meditacije će riješiti sve

moje probleme

Žao mi je, meditacija nije brzo izlje-čenje za sve. Ti ćeš početi vidjeti promjeneodmah, ali stvarni duboki efekti dolaze na-kon niza godina. To je način na koji je univer-zum konstruiran. Ništa vrijedno se nepostiže preko noći. Meditacija je teška unekim stvarima. To zahtjeva dugotrajnu dis-ciplinu i ponekad bolan proces prakse.Prilikom svakog sjedanja ti dosežeš nekirezultat, ali su ti rezultati često veoma fini.Oni se zbivaju duboko u umu, da bi se mnogokasnije manifestirali. I ako sjediš, neprestanotražeći neke velike trenutne promjene, ondaćeš u potpunosti propustiti fine promjene.Obeshrabrit ćeš se, prekinuti sa svime itvrdit ćeš da se takve promjene neće nikada

179

dogoditi. Strpljenje je ključ. Strpljenje. Akoništa ne naučiš iz meditacije, naučit ćeš sestrpljenju. I to je najvrijednija i najkorisnijalekcija.

Poglavlje 3Što meditacija jeste

Meditacija je riječ, a riječi su korištenena različite načine od raznih govornika. Ovomože izgledati beznačajno, ali nije. Vrlo jevažno da se točno razlikuje što određeni go-vornik misli riječima koje koristi. Na primjer,svaka je kultura na zemlji stvorila neku vrstumentalne prakse koja se može nazvati medi-tacija. To sve ovisi o tome koliko slobodnudefiniciju daješ toj riječi. Svatko to radi, odAfrikanaca do Eskima. Tehnike se vrlomnogobrojne, i ovdje nećemo pokušavati daih istražujemo. Za to postoje druge knjige. Zasvrhu ovog djela ćemo ograničiti raspravu naone prakse koje su dobro poznate Zapadnojpublici i najviše povezane sa izrazom medi-tacije. U judeo-kršćanskoj tradicijipronalazimo dvije prakse koje se prožimaju inazivaju se molitva i kontemplacija. Molitva

180

je direktno obraćanje nekom duhovnom en-titetu. Kontemplacija je produženi periodsvjesne misli o nekoj određenoj temi, često jeto religiozni ideal ili dio iz religioznih zapisa.Sa točke mentalne kulture, obe ove aktiv-nosti su vježbe koncentracije. Normalni toksvijesti je ograničen i um je doveden do jed-nog polja svjesnog djelovanja. Rezultati togasu ono što nalazimo u bilo kojoj praksi kon-centracije: duboki mir, fiziološko uspora-vanje metabolizma i osjećaj mira i dobrobiti.Iz Hindu tradicije je došla yogijska medi-tacija, koja je isto tako čisto koncentrativna.Tradicionalne osnovne vježbe se sastoje odusredotočavanja uma na jedan objekt kaokamen, plamen svijeće, neka riječ ili neštodrugo, ne dopuštajući umu da luta. Nakonšto je dosegao osnovnu vještinu, Yogi nastav-lja sa širenjem svoje prakse uzimajućisloženije objekte za meditaciju: šantanje,šarolike religiozne slike, energetske kanale utijelu i tako dalje. Ipak, bez obzira kako jesložen objekt meditacije, sama meditacija idalje ostaje čista vježba u koncentraciji. Ubudističkoj tradiciji se veoma mnogo cijenikoncentracija. Ali tome je dodan novi ele-

181

ment i više se naglašava. Taj element jesvjesnost. Svaka budistička meditacija ciljana razvitak svjesnosti, pri tome koristećikoncentraciju kao alat. Budistička tradicija jeveoma mnogostrana. Ipak, postoji nekolikorazličitih pravaca do ovog cilja. Zen medi-tacija koristi dva odvojena pravca. Prvi je di-rektan skok u svjesnost pukom snagom volje.Ti sjedneš i jednostavno sjediš, što znači da izsvoga uma izbaciš sve osim čiste svjesnosti osjedenju. Ovo izgleda veoma jednostavno. Alito nije tako jednostavno. Probaj to na kratkopa ćeš uvidjeti koliko je to u stvari teško. Drugi pravac Zena se koristi u Rinzaiškoli i to je zavaravanje uma iz svjesne misliu čistu svjesnost. Ovo je učinjeno tako da seučeniku daje nerješiva zagonetka koju on ne-kako mora riješiti, i postavlja ga se u strašnusituaciju uvježbavanja. Kako on ne možepobjeći iz bolne situacije, on onda mora pob-jeći u čisto iskustvo trenutka. Nema nigdjedrugdje otići. Zen je neugodan. To je djelot-vorno za mnoge ljude ali je stvarno neugo-dan. Druga mudrolija je tantrički budizam, iskoro je suprotan od navedenog. Svjesnamisao, u najmanju ruku kako to obično

182

činimo, je manifestacija ega, onako kako ti zasebe obično misliš da izgledaš. Svjesna misaoje blisko povezana sa ja-konceptom. Ja-koncept ili ego nije ništa drugo nego skupreakcija i mentalnih predstava koje su um-jetno pridodane tekućem procesu čistesvjesnosti. Tantra teži da dosegne čistusvjesnost uništavanjem ove ego predodžbe.Ovo se postiže procesom vizualizacije. Uče-niku se daje određena religiozna slika na kojumeditira, na primjer, jedno od božanstava iztantričkog panteona. On ovo radi tako pot-puno da sam postaje taj entitet. Odbacujesvoj vlastiti identitet i uzima drugi. Za ovotreba vremena, ali to djeluje. Za vrijeme togprocesa, on je sposoban da promatra načinna koji je konstruiran ego i postavljen nasvoje mjesto. Tako shvaća svojevoljnu pri-rodu svih egoa, uključujući i svog vlastitog, itako izmiče okovima ega. On ostaje u stanjugdje može izabrati da ima ego ako tako želi,bilo svoj vlastiti ili bilo koji drugi koji poželi,ili može djelovati bez ikakvog ega. Rezultat:čista svjesnost. Tantra nije igra. Vipasana je najstarija budistička prak-sa meditacije. Metod dolazi direktno iz djela

183

Sitipatthana Sutta, predavanja koje se pripi-suje samom Budi. Vipasana je direktno i pos-tepeno njegovanje pažnje ili svjesnosti. Toteče dio po dio tokom perioda godina. Učeni-kova pažnja je pažljivo usmjerena na intenzi-vno ispitivanje određenih aspekata njegovevlastite egzistencije. Meditant se uvježbavada opaža sve više i više od svog vlastitog tokaživotnog iskustva. Vipasana je blaga tehnika,ali je isto tako veoma temeljita. To je drevni išifrirani sistem vježbanja senzitivnosti, skupvježbi posvećenih da se postane sve više iviše prijemćiv na svoje vlastito životno isku-stvo. To je pažljivo slušanje, totalno viđenje ipažljivo testiranje. Učimo da mirišemo osjet-ljivo, da dodirujemo u potpunosti i stvarnoobraćamo pažnju na ono što osjećamo. Uči-mo slušati svoje vlastite misli bez da u njimabudemo uhvaćeni. Objekt Vipasana medita-cije je da naučimo obraćati pažnju. Mi misli-mo da to već činimo, ali to je iluzija. To dolaziod činjenice da pridajemo tako malo pažnjetekućem toku naših vlastitih životnih iskus-tava da skoro spavamo. Jednostavno ne pri-dajemo dovoljno pažnje da primjetimo da neobraćamo pažnju. To je druga besmislena

184

situacija. Kroz proces pažnje (zadubljenosti),postepeno postajemo svjesni što smo uistinuispod ego predstave. Budimo se prema ono-me što život uistinu i jeste. To nije jednosta-vno parada uspona i padova, lizalica i pucke-tanje prstima. To je iluzija. Život ima dalekodublju strukturu nego što se mi brinemo dabi to pogledali, i ako gledamo na ispravannačin. Vipasana je oblik mentalnog vježbanjakoji će te naučiti da doživljavaš svijet na pot-puno novi način. Po prvi put ćeš naučiti što tise uistinu događa, oko tebe i unutar tebe. Toje proces samootkrića, participatorno istra-živanje u kojem promatraš svoja vlastitaiskustva dok u njima učestvuješ, i dok se onadogađaju. Prakticiranje mora imati ovakavstav. „Nikada se ne brini što sam ja bio pou-čavan. Zaboravi o teorijama, predrasudama istereotipovima. Ja želim da shvatim istinskuprirodu života. Želim da znam uistinu što jeovo iskustvo biti živ. Želim da shvatim istini-ta i najdublja svojstva života, i jednostavnone želim da prihvatim nečija tuđa objašnje-nja. Želim da to uvidim za sebe“. Ako svojupraksu meditacije slijediš sa ovim stavom, ti

185

ćeš uspjeti. Pronaći ćeš da stvari promatrašobjektivno, točno onakve kakve one i jesu –protiču i mjenjaju se od trenutka do trenut-ka. Onda život poprima nevjerovatno bogats-tvo koje se ne može opisati. To se treba doživ-jeti. Pali izraz za meditaciju Uvida je Vipasa-na Bhavana. Bhavana dolazi od korijena„Bhu“, a znači rasti ili postati. Dakle Bhavanaznači kultivirati, i riječ se uvijek koristi uodnosu na um. Bhavana znači mentalno kul-tiviranje. „Vipasana“ proizlazi iz dva korije-na. „Pasana“ znači vidjeti ili opažati. „Vi“ jeprefiks sa složenim značenjima. Osnovnoznačenje je „na specijalan način“. Ali isto imaznačenje i „u“ i „kroz“. Cijelo značenje riječi jegledati u nešto sa jasnoćom i preciznošću,vidjeti svaki dio kao odvojen i različit, i prod-rijeti kroz da se opazi najfundamentalnijastvarnost stvari. Ovaj proces vodi uvidu uosnovnu stvarnost te stvari. Ovaj proces vodido uvida u osnovnu stvar bilo čega što sepromatra. Spojimo sve to i „Vipasana Bhava-na“ znači kultiviranje uma, usmjereno da sevidi na specijalan način koji vodi do uvida ipotpunog razumjevanja. U Vipasana meditaciji kultiviramo

186

ovaj specijalan način viđenja života.Uvježbavamo se da vidimo stvarnost točnoonakvu kakva ona doista i jeste, ovaj speci-jalan oblik opažanja nazivamo „zadubljenje“.Ovaj proces zadubljenja je stvarno različit odonoga što smo obično činili. Obično ne gle-damo u ono što je tu stvarno ispred nas. Mividimo život kroz ekran misli i koncepata, ite mentalne objekte pogrešno smatramostvarnošću. Bivamo uhvaćeni u ovaj bezkraja misaoni tok tako da stvarnost protičenezapažena. Provodimo naše vrijeme uzaokupljenosti aktivnostima, uhvaćeni uvječnom traganju za zadovoljstvom i užit-kom te vječnoj borbi izbjegavanja bola inezadovoljstva. Sve naše energije trošimo nato da sebe pokušavamo učiniti da se bolje os-jećamo, pokušavamo da zakopamo našestrahove. Beskrajno tražimo sigurnost. Umeđuvremenu, svijet stvarnog iskustvaprolazi nedotaknut i neiskušan. U Vipasanameditaciji se uvježbavamo da ignoriramoneprekidne impulse da nam bude ugodnije, iumjesto toga zaranjamo u stvarnost.Ironična stvar je da stvaran mir dolazi samoonda kada ga ti prestaneš tražiti. Drugi para-

187

doks. Kada otpustiš svoju želju za ugod-nošću, dolazi do stvarnog ispunjenja. Kadaodbaciš svoju grozničavu težnju za zadovol-javanjem, onda se ispoljava stvarna ljepotaživota. Kada tražiš da spoznaš stvarnost beziluzija, potpunu sa svom njenom boli i opas-nosti, onda je stvarna sloboda i sigurnosttvoja. Ovo nije neka doktrina koju mi po-kušavamo utisnuti u tebe. Ovo je stvarnostkoja se može opažati, stvar koju možeš i tre-bao bi vidjeti za sebe. Budizam je star 2500godina, i bilo koji sistem te starosti ima vre-mena da razvije naslage i naslage doktrine irituala. Ipak, temeljni stav budizma je inten-zivno empirijski i antiautorativan (op. pr.protiv pokoravanja autoritetima--onima kojivole da zapovijedaju). Gotama Buda je biovrlo neortodoksan individualac i stvaran an-titradicionalist. On nije ponudio svoje učenjekao skup dogmi, već radije kao skup prijed-loga za svakog pojedinca da to istražuje samza sebe. Njegov poziv jednom i svima je bio„Dođi i vidi“. Jedna od stvari koju je govoriosvojim sljedbenicima je bila „Ne stavljajničiju glavu iznad svoje vlastite“. Ovim jemislio, ne prihvaćaj nečiju tuđu riječ. Vidi za

188

sebe. Želimo da primjeniš ovaj stav na svakuriječ koju čitaš u ovim uputstvima. Mi ne da-jemo izjave koje bi ti trebao prihvatiti samozato jer smo autoriteti u ovom polju. Slijepavjera nema ništa sa ovim. Ovo su iskustvenestvarnosti. Nauči da podesiš svoj načinopažanja u skladu sa instrukcijama u ovojknjizi, i vidjet ćeš sam za sebe. Samo ti i samoto osigurava temelje za tvoju vjeru. Medi-tacija uvida je u suštini istraživačko osobnootkriće. Nakon što smo ovo rekli ovdje ćemopredstaviti kratki sažetak nekih ključnihtočaka budističke filozofije. Nećemo pokuša-vati biti sveobuhvatni jer je to bilo dobroučinjeno u mnogim drugim knjigama. Ovajmaterijal je bitan da se razumije Vipasana,dakle, nešto od toga se mora spomenuti. Sabudističke točke gledišta ljudska bića žive naveoma čudan način. Mi promatramo prolaz-ne stvari kao neprolazne, iako se sve oko nasmijenja. Proces promjene je neprekidan i vje-čan. Dok čitaš ove riječi, tvoje tijelo stari. Aliti na to ne obraćaš pažnju. Knjiga u tvojojruci propada. Otisnuto blijedi, a stranice pos-taju krhke. Zidovi oko tebe stare. Molekule u

189

tim zidovima vibriraju u ogromnoj mjeri, svese kreće, raspada se na djelove i polako se ras-tvara. Onda ti jedan dan gledaš oko sebe.Tvoje tijelo je naborano, škripi i boli. Knjiga jepožutjela, beskorisna hrpa; zgrada se uruša-va. Tako ti žudiš za izgubljenom mladošću iplačeš kada si izgubio imovinu. Odakle ovajbol dolazi? On dolazi od tvojih vlastitih nam-jera. Nisi uspio da gledaš dublje na život. Nisiuspio da promatraš neprekidnu promjenutoka svijeta dok je prolazio. Ti uspostavljaškolekciju mentalnih konstrukcija, „ja“, „knji-ga“, „zgrada“, i pretpostavljaš da će oni vječ-no trajati. To nikada nije tako. Ali ti se možešuskladiti sa neprekidnim tokom promjena.Možeš da naučiš opažati svoj život kao uvi-jek-tekuće kretanje, stvar velike ljepote kaoples ili simfonija. Možeš naučiti da uživaš uneprekidnom nestajanju svih fenomena.Učiš da živiš sa tokom egzistencije radijenego da neprestano ideš protiv tendencija.Naše ljudske navike opažanja su na nekinačin vrlo glupe. Mi odbacujemo 99% svihosjetilnih podražaja koje primamo, a ostatakzgušnjavamo u odjeljene mentalne objekte.Zatim reagiramo na te mentalne objekte na

190

programirane naviknute načine. Na primjer:ti si sam, sjediš u smirenosti tihe noći. Pas udaljini laje. Sama percepcija je nevjerovatnolijepa ako se pobrineš da je ispitaš. Iz tišinemora dolaze valovi zvučnih vibracija. Poči-nješ slušati prekrasni kompleks uzoraka, ioni se pretvaraju u iskričave elektronskenadražaje unutar nervnog sistema. Proces jesam po sebi lijep i ispunjujući. Mi ljudi ima-mo sklonost da to u potpunosti ignoriramo.Umjesto toga zgušnjavamo tu percepciju umentalni objekt. Na to lijepimo mentalnusliku i potičemo seriju emocionalnih i kon-ceptualnih reakcija prema tome. „To je opetonaj pas. On uvijek laje po noći. Kakvanapast. Svako večer je stvarni mučitelj. Net-ko bi nešto trebao učiniti u vezi toga. Mogu lipozvati policajca. Ne, pozvat ću šintere. Tako,ja ću pozvati lovca. Ne, možda ću napisatigrubo pismo vlasniku psa. Ja ću jednostavnozačepiti uši“. Ovo su samo osjetilne i mentalnenavike. Učiš da reaguješ na ovaj način kaodijete oponašajući osjetilne navike onih okotebe. Ove osjetilne reakcije nisu urođene ustrukturi nervnog sistema. Strujni krug je tu.

191

Ali ovo nije jedini način na koji se može kori-stiti naša mentalna mašinerija. Ono što jebilo naučeno od toga se može odučiti. Prvikorak je da shvatiš što činiš, dok to činiš,budi sa strane i mirno promatraj. Iz budistič-ke perspektive, mi ljudi imamo nazadnjačkipogled na život. Gledamo ono što je stvarniuzrok patnje, i to vidimo kao sreću. Uzrokpatnje je taj sindrom želje - odvratnosti okojem smo ranije već govorili. Izroni osjećaj.To može biti bilo što: lijepa djevojka, zgodanmuškarac, brzi čamac, razbojnik sa pišto-ljem, kamion koji ide na tebe, bilo što. Što godto jeste, sljedeća stvar koju činimo je da rea-giramo na podražaj sa osjećajima o tome.Briga. Mi previše brinemo. Sama briga posebi je problem. Briga je proces. Ona ima stu-pnjeve. Tjeskoba nije samo stanje egzistenci-je već procedura. Što ti trebaš raditi je da gle-daš na sami početak te procedure, one počet-ne stupnjeve prije nego li proces napravi gla-vnu paru. Sama prva veza lanca brige je reak-cija zahvaćanja/odbijanja. Čim se neki feno-men pojavi u umu, mi pokušavamo da tomentalno zgrabimo ili odbacimo. To potiče ukretanje reakciju brige. Na sreću postoji ruč-

192

ni alat nazvan Vipasana meditacija kojumožeš koristiti da dovedeš do kratkog spojacijeli mehanizam. Vipasana meditacija naspoučava kako da pomno ispitujemo naš vlas-titi osjetilni proces sa velikom preciznošću.Učimo da promatramo nastajanje misli iosjećaja sa osjećajem smirenog neprianjanja.Učimo da gledamo na naše reakcije premapodražaju sa mirnom jasnoćom. Počinjemosebe vidjeti kako reagiramo bez da smo biliuhvaćeni u samim reakcijama. Opsesivnapriroda misli polako nestaje. Mi se još može-mo oženiti. Još možemo izbjeći ispred kami-ona koji ide na nas. Ali ne moramo da prola-zimo kroz pakao ni zbog jednog. Ovo izbjegavanje od opsesivne prirodemisli stvara potpuno novi pogled na stvar-nost. To je potpuna promjena obrasca (pona-šanja), totalna promjena u osjetilnom meha-nizmu. To sa sobom donosi osjećaj mira iispravnosti, novi žar za življenjem i osjećajpotpunosti u svakoj aktivnosti. Zbog ovihprednosti, budizam gleda na ovaj način gle-danja na stvari kao ispravnim pogledom naživot i budistički tekstovi to nazivaju viđenjestvari onakvima kakve one doista i jesu.

193

Vipasana meditacija je skup procedura vjež-banja koje nas postepeno otvaraju premaovom novom pogledu na stvarnost onakvomkakva ona doista i jeste. Uz ovu novu stvar-nost ide i novi pogled najsredišnjeg aspektastvarnosti: „ja“. Blisko ispitivanje koje smoučinili otkriva da smo istu stvar učinili tome„ja“, da smo to učinili svim drugim osjećaji-ma. Uzeli smo tekući vrtlog misli, osjećaja isenzacija i to skrutili u mentalnu konstrukci-ju. I poslije toga uvijek to smatramo statič-nim i trajnim entitetom. To smatramo kaostvar odvojenu od drugih stvari. Mi sebe odc-jepljujemo od ostatka procesa vječne prom-jene koja je univerzum. Zatim jadikujemokako se osjećamo usamljeni. Ignoriramonašu urođenu povezanost sa svim drugimbićima i odlučujemo da „ja“ treba dobiti višeza „sebe“; zatim se čudimo kako su pohlepnai neosjetljiva ljudska bića. I tako se to nastav-lja. Svako zlo djelo, svaki primjer bezosjećaj-nosti u svijetu proizlazi direktno iz ovog laž-nog osjećaja „ja“ kao odvojenog od svegadrugoga što je tamo. Uništi iluziju toga kon-cepta i tvoj cijeli univerzum se mijenja.Međutim, ne očekuj da to učiniš preko noći.

194

Ti si proveo svoj cijeli život izgrađujući tajkoncept, jačajući ga sa svakom misli, riječi idjelom sve te godine. To trenutno neće nes-tati. Ali to će nestati ako mu daš dovoljnovremena i dovoljno pažnje. Vipasana medi-tacija je proces pomoću kojeg će to biti ras-tvoreno. Malo, po malo, ti otkidaš komadićejednostavnim promatranjem toga. Koncept„ja“ je proces. To je stvar koju radimo. UVipasani učimo vidjeti da to radimo, kadaradimo to i kako to radimo. Onda se topokreće i nestaje, kao oblak koji prolazi čis-tim nebom. Mi ostajemo u stanju u kojem tomožemo učiniti ili ne možemo to učiniti, štogod izgleda odgovarajuće za situaciju. Prisil-nost je nestala. Imamo izbor. Naravno, ovo su sve glavni uvidi. Svakije duboko dosežno shvaćanje jednog odtemeljnih stvari ljudske egzistencije. Oni sene zbivaju brzo, niti bez značajnog napora.Ali isplativost je velika. Oni vode u totalnipreobražaj tvoga života. Svaki sekund tvojeegzistencije je nakon toga promjenjen. Medi-tant koji ide cijelom ovom stazom dostižesavršeno mentalno zdravlje, čistu ljubavprema svemu što živi i potpuni prestanak

195

patnje. To nije mali cilj. Ali ti ne moraš daideš do kraja staze da stekneš koristi. Onepočinju odmah i tokom godina se gomilaju.To je kumulativna funkcija. Što god ti višesjediš, više učiš o stvarnoj prirodi svoje vlas-tite egzistencije. Što god više sati provedeš umeditaciji, to je veća tvoja sposobnost damirno promatraš svaki impuls i namjeru,svaku misao i emociju upravo kada se onapojavi u umu. Tvoj napredak prema oslobo-đenju se mjeri satima sjedanja na jastuku. Timožeš prestati u bilo koje vrijeme kada ti jedosta. Nema štapa koji ti visi nad glavomosim tvoja vlastita želja da vidiš istinsku kva-litetu života, da poboljšaš svoju vlastitu egzi-stenciju i egzistenciju drugih. Vipasanameditacija je po prirodi iskustvena. To nijeteoretsko. U praksi meditacije postaješ senzi-tivan prema stvarnim iskustvima življenja,kako stvari izgledaju. Ne sjediš da razviješfine i estetske misli o življenju. Ti živiš. Vipa-sana meditacija je više nego bilo koje drugoučenje življenja.

Poglavlje 4Stav

196

U prošlom stoljeću, Zapadna znanost ifizika su napravile zaprepašćujuće otkriće.Mi smo dio svijeta kojeg promatramo. Samproces našeg promatranja mijenja stvari kojepromatramo. Kao primjer, elektron je vrlosićušna stvar. On se ne može promatrati bezinstrumenta, i taj aparat diktira što će pro-matrač vidjeti. Ako elektron promatraš najedan način on izgleda kao čestica, malakruta loptica koja se vrti po lijepoj pravoj pu-tanji. Kada to gledaš na drugi način, elektronizgleda kao oblik vala, i u tome nema ničegkrutog. To se širi i kreće ovdje pa tamo. Elek-tron je više zbivanje nego stvar. Promatračsudjeluje u tom zbivanju samim procesomnjegovog ili njenog promatranja. Nemanačina da se izbjegne ova interakcija. Istočnaznanost je prepoznala ovaj osnovni principodavno. Um je serija zbivanja, a promatračsudjeluje u tim zbivanjima svaki put kada onili ona gledaju u unutrašnjost. Meditacija jeparticipatorno posmatranje. Ono što ti pro-matraš to odgovara na proces gledanja. Onošto ti promatraš si ti, a što vidiš ovisi o tomekako ti promatraš. Tako je proces meditacije

197

vrlo delikatan, a rezultat apsolutno ovisi ostanju uma meditatora. Sljedeći stavovi suvažni za uspjeh u ovoj praksi. Mnogi od njihsu bili već prije predstavljeni. Ali ovdje ihponovo predstavljamo zajedno kao serijupravila za primjenu. 1. Ništa ne očekuj. Jednostavno sjedni igledaj što se zbiva. Cijelu stvar promatraj kaoeksperiment. Uključi aktivni interes u samitest. Ali nemoj biti odvraćen svojim oče-kivanjima rezultata. Zbog toga, nemoj bitizabrinut za bilo koji rezultat. Neka meditacijaide svojim putem, vlastitom brzinom i usvom vlastitom smjeru. Neka te meditacijapoučava onome što želi da ti naučiš. Medita-tivna svjesnost teži da vidiš stvari onakvimakakve doista jesu. Bez obzira da li to odgovaraili ne našim očekivanjima, to zahtjevaprivremeno obustavljanje svih naših pret-postavki i ideja. Mi moramo spremiti našeslike, mišljenja i interpretacije na na nekodrugo mjesto za vrijeme trajanja. Inače ćemona njih naletiti. 2. Ne napreži se: Ništa ne sili ili činipreuveličane napore. Meditacija nije agresiv-na. Nema nasilne težnje. Neka tvoj napor

198

bude opušten i stabilan. 3. Ne srljaj: Nema žurbe, daj sebi vre-mena. Ustali se na jastuku i sjedni kao daimaš vremena cijeli dan. Bilo što stvarno vri-jedno zahtjeva vremena da se ostvari. Strp-ljenje, strpljenje, strpljenje. 4. Ne vezuj se za ništa i ništa ne odba-cuj: Neka dođe što ima doći i sa time seuskladi, što god to bilo. Ako se dobre misaoneslike pojave, to je u redu. Ako se loše misaoneslike pojave, to je isto tako dobro. Gledaj nasve to jednako i uskladi se sa time što god sedogodi. Ne bori se sa onim što doživljavaš,već sve promatraj sa pomnom pažnjom. 5. Prepusti sve: Nauči da sa svimpromjenama koje dođu ploviš. Opusti se irelaksiraj. 6. Prihvati sve što nastaje: Prihvatisvoja osjećanja, čak i ona koja nisi želio daimaš. Prihvati svoja iskustva, čak i ona kojamrziš. Ne osuđuj sebe što imaš ljudske slabo-sti i nesavršenosti. Nauči da vidiš sve feno-mene u umu kao da su savršeno prirodni irazumljivi. Pokušaj da uvježbaš nezainteresi-rano prihvatanje cijelo vrijeme i sa poštova-njem za sve ono što doživiš.

199

7. Budi nježan prema sebi: Budi ljuba-zan prema sebi. Ti ne moraš biti savršen, aliti si sve na čemu moraš raditi. Proces posta-janja onoga tko ćeš biti prvo počinje sa pot-punim prihvaćanjem onoga što ti jesi. 8. Istražuj sebe: Sve ispitivaj. Ništa neprihvaćaj ništa zagarantirano. Ništa ne vjerujzato jer to zvuči mudro i pobožno i zato štosu to rekli neki sveti ljudi. Vidi za sebe. To neznači da bi trebao biti ciničan, bezobrazan ibez poštovanja. To znači da bi trebao bitiutemeljen na iskustvu. Podvrgni sve izjavestvarnom testu svoga iskustva i neka rezul-tati budu vodič ka istini. Meditacija uvidaproizlazi iz unutarnje čežnje za probuđenjemka onome što je stvarno, i da se stekne oslo-bađajući uvid prema stvarnoj strukturi pos-tojanja. Cijela praksa se oslanja o želji da sebude probuđen. Bez toga, praksa je površna.

9. Promatraj sve probleme kao izazove:Gledaj na negativno koje nastaje kao prilikeda učiš i razvijaš se. Nemoj bježati od njih,osuđivati sebe ili podnositi tegobe u svetojtišini. Ti imaš problem? Veliki. Više tjerativodu na mlin. Uživaj, uroni u to i istražuj.

200

10. Ne razmišljaj: ne moraš sve procje-njivati. Rastrešeno razmišljanje te neće oslo-boditi iz zamke. U meditaciji, um je prirodnopročišćen pomoću pažnje, čistom pažnjombez riječi. Uobičajeno promišljanje nije pot-rebno da odstrani one stvari koje te drže spu-tanima. Sve što je potrebno jeste jasna,nekonceptualna percepcija o tome što je ikako to djeluje. To je dovoljno da ih rastvori.Koncepti i umovanje samo smetaju. Ne misli.Vidi. Ne zadržavaj se na suprotnostima:Razlike postoje među ljudima, ali zadržavatise na njima jeste opasan proces. Sve dok se topažljivo ne provodi, to vodi direktno u egoi-zam. Obično ljudsko razmišljanje je punopohlepe, zavisti ili stida. Čovjek koji vidi dru-gog čovjeka na ulici može trenutno pomisliti:„On bolje izgleda od mene“. Trenutačanrezultat je zavist ili stid. Djevojka koja vididrugu djevojku može pomisliti: „Ja sam ljep-ša nego ona“. Trenutni rezultat je ponos. Ovavrsta uspoređivanja je mentalna navika, ivodi direktno do loših osjećaja jedne ili drugevrste: pohlepa, zavist, ponos, ljubomora,mržnja. Ovo je neoplemenjeno mentalno

201

stanje, ali to radimo cijelo vrijeme. Mi uspo-ređujemo naš izgled sa drugima, naš uspjeh,naše sposobnosti, naše bogatstvo, imovinuili kvotu inteligencije, i sve ovo vodi u istomjesto-otuđenja, prepreka između ljudi iloših osjećaja. Posao onoga tko meditira je da odstra-ni tu naviku potpunim ispitivanjem, i potomje zamijeni sa drugim. Radije nego da primje-ćuje razlike između sebe i drugih, meditatorse uvježbava da zapaža sličnosti. On usmje-rava svoju pažnju na te faktore koji su uni-verzalni za cijeli život, stvari koje će ga prib-ližiti drugima. Tako njegovo uspoređivanje,ako ga uopće ima, vodi do osjećaja srodstvaradije nego osjećaja otuđenja. Disanje je uni-verzalan proces. Svi kičmenjaci u suštini dišuna isti način. Sva živa bića izmjenjuju plinovesa svojom okolinom na jedan ili drugi način.Ovo je jedan od razloga da je disanje izabranokao fokus za meditaciju. Meditant se savjetu-je da istraži proces svog vlastitog disanja kaonosača za realizaciju svoje vlastite urođenepovezanosti sa ostatkom života. Ovo ne značida zatvaramo svoje oči prema razlikama okonas. Razlike postoje. To jednostavno znači da

202

mi ne naglašavamo suprotnosti i naglaša-vamo univerzalne faktore. Preporučena pro-cedura je sljedeća: Kada meditant zapaža osjetilne objek-te, on ne boravi na njima na uobičajen sebi-čan način. On bi trebao radije da istražujesam proces zapažanja. Trebao bi promatratiosjećaje koji nastaju i mentalne aktivnostikoje sljede. Trebao bi opažati promjene kojese zbivaju u njegovoj vlastitoj svjesnosti kaorezultat. Promatranjem ovih fenomena,meditant mora biti svjestan univerzalnostionoga što vidi. Početna percepcija će potak-nuti ugodne, neugodne ili neutralne osjećaje.To je univerzalni fenomen. To se zbiva uumovima drugih isto kao i u njegovom, i onto treba jasno vidjeti. Sljedeći ove osjećajemože doći do različitih reakcija. Može osjetitipohlepu, požudu ili ljubomoru. Može osjetitistrah, brigu, rastrešenost ili dosadu. Overeakcije su univerzalne. On ih jednostavnoprimjećuje i uopćava. Trebao bi shvatiti da suove reakcije normalni ljudski odgovori imogu nastati kod bilo koga. Prakticiranje ovog načina uspoređi-vanja mogu iz početka izgledati prisilni i um-

203

jetni, ali to nije ništa manje prirodno odonoga što mi obično činimo. To je samo ne-naviknutost. Sa praksom, ovaj oblik navikezamjenjuje naše egoistično uspoređivanje iosjeća se daleko više prirodnijim u dugomhodu. Kao rezultat postajemo veoma ra-zumni ljudi. Više se ne ljutimo zbog neusp-jeha drugih. Napredujemo prema harmonijisa cijelim životom.

Poglavlje 5Praksa

Iako postoji mnogo predmeta medi-tacije, mi odlučno preporučujemo da počnešsa fokusiranjem svoje totalne nepodijeljenepažnje na disanje, da stekneš neki stupanjplitke koncentracije. Sjeti se da ne prakticirašduboku asimilaciju ili tehniku čiste koncen-tracije. Prakticiraš pažnju za koju ti je potre-ban samo određeni stupanj plitke koncen-tracije. Želiš da njeguješ pažnju koja kul-minira u uvid i mudrost da realiziraš istinuonakva kakva i jeste. Želiš da spoznašdjelovanje svog ustrojstva tijela-uma točnoonakvim kakav i jeste. Želiš da se oslobodiš

204

svih psiholoških smetnji, da svoj život učinišstvarno spokojnim i sretnim. Um ne možebiti pročišćen bez da vidi stvari onakvimkakve i jesu. „Viditi stvari onakve kakveuistinu jesu“ je tako teška i nejasna fraza.Mnogi meditanti početnici se čude što mimislimo, jer svatko tko ima jasan vid moževidjeti objekte onakvim kakvi i jesu. Kadakoristimo ovu frazu u odnosu na uvid stečenmeditacijom, ono što mislimo nije viđenjestvari površno sa našim očima, već viđenjestvari sa mudrošću unutar okvira našegtjelesno/umnog ustrojstva bez predrasuda ilinaklonosti koje proističu iz naše pohlepe,mržnje i iluzije. Obično kada gledamodjelovanje našeg tjelesno/umnog ustrojstva,mi težimo da prikrivamo ili ignoriramostvari koje nama nisu ugodne i držimo sestvari koje su ugodne. Ovo je zbog toga jer sunaši umovi općenito pod utjecajem našihželja, ogorčenja i iluzija. Naš ego, ja ili stavovinam se isprječe na putu i prožimlju našeprocjenjivanje. Kada pažljivo promatramonaše tjelesne senzacije, ne bi ih smjeli mi-ješati sa mentalnim oblikovanjem, jer tjele-sne senzacije se mogu pojaviti bez da ičega

205

ima sa umom. Na primjer, sjedimo udobno.Nakon nekog vremena, može se pojaviti nekoneugodno osjećanje u leđima ili našimnogama. Naš um odmah doživljava neugod-nost i stvara mnogobrojne misli oko tog osje-ćaja. Na toj točki, bez pokušavanja da miješašosjećaje sa mentalnim oblikovanjem, mi bitrebali izolirati osjećaj kao osjećaj i proma-trati pažljivo. Osjećaj je jedan od sedam uni-verzalnih faktora. Ostalih šest su kontakt,percepcija, mentalno oblikovanje, koncen-tracija, životna sila, i svjesnost. U drugo vri-jeme, možemo imati neku emociju kao ogor-čenje strah ili požudu. Onda bi trebali pro-matrati emociju točno onakvom kakva onajeste bez pokušavanja miješanja toga sa biločime drugim. Kada zajedno povežemo našoblik, osjećaje, percepcije, mentalno oblik-ovanje i svjesnost u jedno, i pokušamo pro-matrati svih njih kao osjećaj, postajemozbunjeni, jer nećemo biti sposobni vidjeti iz-vor osjećaja. Ako se jednostavno zadržavamona samom osjećaju, ignorirajući druge men-talne faktore, onda realizacija istine za naspostaje veoma teška. Mi želimo da steknemouvid u iskustvo prolaznosti, da prevaziđemo

206

naše ogorčenje; naše dublje znanje o nesret-nosti prevazilazi našu pohlepu koja uzrokujenašu nesretnost; naše shvaćanje sebičnostiprevazilazi neznanje koje nastaje od osjećajaja. Mi bi trebali prvo vidjeti um i tijelo od-vojenim. Nakon što smo ih shvatili odvojeno,trebali bi vidjeti njihovu suštinsku među-sobnu povezanost. Kako se naš uvidizoštrava, tako postajemo sve više i višesvjesni činjenice da sva stanja surađuju da bizajednički radila. Ni jedno ne može djelovatibez drugog. Možemo vidjeti stvarno značenjepoznate metafore slijepog čovjeka koji imazdravo tijelo i hoda, i nepokretnu osobu kojaima vrlo dobar vid. Ni jedan od njih ne možesam puno učiniti za sebe bez pomoći onogdrugog. Ali kada se nepokretna osoba popnena leđa slijepog čovjeka, onda oni zajedničkimogu putovati i lako postići svoje ciljeve.Slično tako, samo tijelo ne može ništa učinitiza sebe. Ono je kao balvan koji se ne možekretati ili samo učiniti bilo što osim dapostane predmet prolaznosti, propadanja ismrti. Sam um ne može ništa učiniti bez po-drške tijela. Kada pomno promatramo oboje

207

tijelo i um, možemo vidjeti koliko mnogoprekrasnih stvari mogu učiniti zajedno. Ko-liko dugo sjedimo na jednom mjestumožemo steći neki stupanj zadubljenosti.Odlazeći na povlačenje-osamu i provodećinekoliko dana ili mjeseci promatrajući našeosjećaje, zapažanja, bezbrojne misli i raznastanja svjesnosti nas možda može učinitismirenim i stišanim. Normalno da nemamotoliko mnogo vremena da provedemo najednom mjestu da bi cijelo vrijeme meditirali.Dakle, trebali bi pronaći način da primjenju-jemo pažnju u našem svakodnevnom životu,da bi bili sposobni rješavati svakodnevnenepredvidive događaje. Ono sa čime se suo-čavamo svaki dan je nepredvidivo. Stvari sedogađaju zbog mnogobrojnih uzroka i uvjetajer živimo u uvjetovanom i prolaznom svi-jetu. Pažnja je alat za trenutke hitnosti,spremna na raspolaganju da nas služi u bilokoje vrijeme. Kada se suočimo sa situacijomkada osjećamo ljutnju, ako pažljivo ispitu-jemo svoj vlastiti um, otkrit ćemo gorkeistine u sebi. Da smo sebični; egocentrični;prianjamo za svoj ego; držimo se svojihstavova; mislimo da smo u pravu, a da je

208

svako drugi u krivu; ispunjeni smo predra-sudama, pristrani smo, a na dnu svegaovoga, mi uistinu ne volimo sebe. Ovootkriće, iako gorko, je iskustvo koje donosinajveću nagradu. I u dugom hodu, ovootkriće nas oslobađa duboko ukorijenjenepsihološke i duhovne patnje. Prakticiranje zadubljenosti je prakti-ciranje sto postotne iskrenosti prema sebi.Kada promatramo svoj vlastiti um i tijelo,primjećujemo određene stvari koje jeneugodno spoznati. Kako ih ne volimo, po-kušavamo ih odbaciti. Koje su to stvari kojene volimo? Mi ne želimo da se odvojimo odonih koje volimo ili da živimo sa onima kojene volimo. Ne uključujemo samo ljude,mjesta ili materijalne stvari u ono što volimoili ne volimo, nego i mišljenja, ideje, uvjer-enja i odluke, ne volimo ono što nam se pri-rodno događa. Na primjer, ne volimo štostarimo, postajemo bolesni, slabi ili daotkrivamo svoje godine, jer imamo velikuželju da sačuvamo naš izgled. Ne volimokada netko pokazuje naše mane, jer smoveoma ponosni na sebe. Ne volimo da netkobude mudriji od nas, jer smo u vezi sebe za-

209

varani. Ovo su samo neki primjeri našegosobnog iskustva pohlepe, mržnje ineznanja. Kada pohlepa, mržnja i neznanjesebe otkriju u svakodnevnom životu, ondakoristimo pažnju da ih otkrijemo i shvatimonjihov uzrok-korijen svakog ovog mentalnogstanja unutar nas samih. Ako, na primjer, usebi nemamo korijen mržnje, onda nas nitkone može naljutiti, jer je to korijen-uzrok našeljutnje koji reagira na nečija djela, riječi iliponašanje. Ako smo pažljivi, onda ćemo us-trajno koristiti našu mudrost da proma-tramo svoj um. Ako nemamo mržnju u sebionda nećemo biti zabrinuti kada netko poka-zuje na naše nedostatke. Radije, bit ćemozahvalni osobi koja privlači našu pažnju nanaše mane. Moramo biti vrlo mudri i pažljivida bi zahvalili osobi koja otkriva naše greške,tako ćemo biti sposobni da slijedimo put uz-dizanja prema poboljšavanju samih sebe. Svimi imamo neke mane. Druga osoba je našeogledalo da bi mogli vidjeti naše mane samudrošću. Trebali bi smatrati osobu kojaotkriva naše nedostatke kao nekoga tkoiskopava skriveno bogatstvo u nama kojegami nismo svjesni. Spoznajom postojanja

210

naših nedostataka mi se možemo poboljšati.Poboljšavanje sebe je stalan put ka savršen-stvu koje je cilj u našem životu. Samim pre-vazilaženjem slabosti možemo kultiviratiplemenite kvalitete skrivene duboko unašem podsvjesnom umu. Prije nego li po-kušamo savladati naše nedostatke morali biprvo vidjeti koji su to nedostaci. Ako smobolesni moramo pronaći uzrok bolesti. Samonakon toga možemo biti liječeni. Ako sepretvaramo da nemamo bolest čak i akopatimo, nikada nećemo moći biti izliječeni.Slično tome, ako mislimo da nemamo temane nikada nećemo pročistiti naš duhovniput. Ako smo slijepi za svoje vlastitepogreške, onda trebamo nekoga tko će nanjih ukazati. Kada netko ukaže na našepogreške mi bi mu trebali biti zahvalni kaoPoštovani Sariputta, koji je rekao: „Čak i akosedmogodišnji početnik redovnik ukaže namoje greške, ja ću ih prihvatiti sa najvećimpoštovanjem prema njemu“. Poštovani Sari-putta je bio Arahant koji je stoposto biozadubljen i nije imao pogrešaka u sebi. Alikako nije imao ponosa, bio je sposoban da sedrži ovog stava. Iako mi nismo Arahanti tre-

211

bali bi biti sposobni držati se ovog stava, jernaš cilj u životu je da dosegnemo ono što jeon dosegnuo. Naravno da osoba koja ukazuje na našepogreške ne mora sama biti u potpunostioslobođena od nedostataka, ali ona može vid-jeti naše probleme kao što mi možemo vidjetinjene nedostatke, koje ona ne primjećuje dokmi na njih ne ukažemo. Oboje ukazivanje nanedostatke i odgovor na njih treba biti uči-njeno sa pažnjom. Ako netko postane nepaž-ljiv u ukazivanju na mane i koristi neljuba-zan i grubi jezik, on može sebe više povrijedi-ti nego učiniti dobra, isto kao i osobi kojojukazuje na mane. Onaj tko govori sa ogorče-nošću ne može biti pažljiv i nije sposobansebe jasno izraziti. Onaj tko se osjeća povrije-đenim dok sluša osorni jezik može izgubitisvoju pažnju i neće čuti što druga osobastvarno govori. Mi bi trebali govoriti sa paž-njom i pažljivo slušati ono što nam se govorida bi imali koristi od govorenja i slušanja.Kada slušamo i govorimo sa pažnjom, našiumovi su oslobođeni od pohlepe, sebičnosti,mržnje i iluzije. Naš Cilj kao meditanata, svimoramo imati cilj, jer ako nemamo cilj, jed-

212

nostavno ćemo tapkati u mraku slijepo slje-deći nečije instrukcije o meditaciji. Sigurnoda mora postojati neki cilj za bilo što štoradimo svjesno i voljno. Za Vipasana medi-tanta cilj nije da postane prosvjetljen prijedrugih ljudi ili da ima više moći ili da napraviveću zaradu nego drugi, meditanti se netakmiče jedan sa drugim za zadubljenost.Naš cilj je da dosegnemo savršenstvo svihplemenitih i cjelovitih kvaliteta latentnih unašem podsvjesnom umu. Ovaj cilj ima petelemenata: Pročišćavanje uma, prevazilaže-nje patnje i jadikovanja, prevazilaženje bola ituge, sljeđenje ispravnog puta koji vodi dopostignuća vječnog mira, i dostizanje srećesljeđenjem tog puta. Držeći na umu ovajpeterostruki cilj, možemo napredovati sanadom i pouzdanjem da će cilj biti dostignut.

Praksa Jednom kada sjedneš nemoj mijenjatipoziciju do kraja vremena koji si odredio napočetku. Pretpostavimo da promjeniš origi-nalnu poziciju jer je neudobna i zauzmeš

213

drugu poziciju. To što se događa nakon ne-kog vremena je da nova pozicija postajeneugodna. Potom želiš drugi položaj, među-tim i on postaje neugodan. Tako se mičeš, imijenjaš poziciju jednu za drugom cijelo vri-jeme dok si na svome jastuku za meditaciju -i nećeš dostići duboku i značajnu koncen-traciju. Dakle nemoj mijenjati svoju origi-nalnu poziciju bez obzira kako postala bolna.Da izbjegneš mijenjanje pozicije, odluči napočetku koliko dugo ćeš meditirati. Ako prijenisi nikada meditirao, sjedi nepokretan neduže od dvadeset minuta. Kako budeš po-navljao svoju praksu, možeš povećati vrijemesjedenja. Dužina sjedenja ovisi o tome kolikoimaš vremena za praksu sjedeće meditacije ikoliko dugo možeš sjediti bez tegobnog bola. Ne bi trebali imati vremenski rasporedza dostizanje cilja, jer naše dostignuće ovisi otome kako napredujemo u praksi zasnovanojna našem razumijevanju i razvitku duhovnihsposobnosti. Moramo raditi ustrajno i pažl-jivo prema cilju bez da odredimo neko odre-đeno vrijeme da to dosegnemo. Kada smospremni, doći ćemo do toga. Sve što moramoučiniti je sebe pripremiti za dostignuće. Na-

214

kon nepokretnog sjedenja zatvori oči. Našum je sličan posudi blatne vode. Što god dužedržiš mirno posudu sa blatnom vodom, to ćese blato staložiti na dno i voda će se jasnijevidjeti. Isto tako, ako si miran bez pokretanjasvoga tijela, usredotočujući svoju nepodjel-jenu pažnju na predmet svoje meditacije, tvojum se staloži i počinje doživljavati blažen-stvo meditacije. Da se pripremimo za todostignuće, trebamo držati naš um u sadašn-jem trenutku. Sadašnji trenutak se mijenjatako brzo da slučajni promatrač izgleda kaoda uopće ne primjećuje svoju egzistenciju.Svaki trenutak je trenutak događaja i ni jedantrenutak ne prolazi bez primjećivanjadogađaja koji se zbivaju u tom trenutku.Dakle, trenutak kojemu pokušavamo pos-vetiti čistu pažnju jeste sadašnji trenutak.Naš um prolazi kroz seriju događaja kaoserija slika koja prolazi kroz kino projektor.Neke od ovih slika dolaze iz naših prošlihiskustava, a druge su naša zamišljanja, stvarikoje planiramo učiniti u budućnosti. Um ni-kada ne može biti usredotočen bez mental-nog predmeta. Dakle, moramo našem umudati predmet koji je uvijek na raspolaganju

215

svaki sadašnji trenutak. Što je prisutno svakitrenutak to je naš dah. Um ne treba da činiveliki napor da pronađe dah, jer svaki trenu-tak dah ulazi i izlazi kroz naše nosnice. Kakose naša praksa meditacije uvida zbiva u sva-kom trenutku budnosti, naš um se vrlo lakousredotočuje na dah, jer je uočljiviji i nepre-kidniji nego bilo koji drugi objekt. Nakon sjedenja na ranije objašnjennačin i nakon što si podijelio svoju ljubav-ljubaznost sa svakim, udahni tri dubokaudaha. Nakon udisanja tri duboka daha, dišinormalno. Dopusti svom udisanju da slo-bodno ulazi i izlazi, bez napora i počni usre-dotočavati svoju pažnju na rubove svojihnosnica. Jednostavno promatraj osjećajulaženja i izlaženja daha. Kada je jedno ud-isanje kompletno i prije nego počneš izdisati,primjetit ćeš da postoji kratka pauza, istotako postoji druga pauza prije procesa ud-isanja. Obrati pažnju i na tu pauzu. Ovo značida postoje dvije kratke pauze prilikomdisanja - jedna na kraju udisanja, a druga nakraju izdisanja. Te dvije pauze se zbivaju utako kratkom trenutku da možeš biti nes-vjestan njihovog zbivanja. Ali kada si pažljiv

216

ti ćeš ih primjetiti. Nemoj govoriti ili koncep-tualizirati bilo što. Jednostavno promatrajulazeći i izlazeći dah bez govora, „Ja udišem“,ili „Ja izdišem“. Kada usmjeriš svoju pažnjuna dah, ignoriraj bilo koju misao, memoriju,zvuk, miris, okus itd. i usredotoči svojupažnju ekskluzivno na dah, ništa više. Na po-četku, udisaji i izdisaji su kratki jer tijelo i umnisu smireni i opušteni. Promatraj osjećaj togkratkog udisanja i izdisanja dok se zbivajubez da govoriš „kratki udisaj“ ili „kratki iz-disaj“. Dok budeš promatrao osjećaj kratkogudisanja i izdisanja, tvoje tijelo i um postajuprilično smireni. Onda tvoj dah postaje dug.Promatraj osjećaj tog dugog daha onakvimkakav jeste bez da izgovaraš „Dugi dah“. Za-tim promatraj cijeli proces disanja od po-četka do kraja. Sljedeći dah postaje profinjen,a um i tijelo postaju mirniji nego prije. Pro-matraj ovaj stišani i mirni osjećaj svogadisanja.

Što učiniti kada um odluta? Usprkos tvom usmjerenom naporu daum održavaš usredotočenom na disanje, ummože odlutati. Može otići u neka prošla isku-

217

stva, i ti se odjednom nađeš u sjećanju napoznatim mjestima koja si jednom posjetio,na ljude koje si susreo, prijatelje koje nisidugo vidio, knjigu koju si davno pročitao,okus hrane koju si jučer jeo i tako dalje. Čimprimjetiš da tvoj um nije usredotočen nadisanje, pažljivo ga vrati nazad i tu ustali.Međutim, za nekoliko minuta možeš seponovo naći uhvaćen u razmišljanju kakoplatiti račune, da moraš nazvati prijatelja,napisati nekome pismo, oprati robu, kupitihranu, otići na zabavu, planirati svoj sljedećiodmor i tako dalje. Čim primjetiš da um nijena disanju, pažljivo ga vrati nazad. Slijedinekoliko preporuka da ti pomognu dostićikoncentraciju potrebnu za tvoje prakticira-nje pažnje.

1.Brojanje U ovakvim situacijama može pomoćibrojanje. Svrha brojanja je jednostavno usre-dotočavanje uma na dah. Jednom kada setvoj um usredotoči na dah, brojanje odbaci.Ovo je sredstvo za postizanje koncentracije.Postoje mnogobrojni načini brojanja. Bilokoje brojanje mora biti učinjeno mentalno (u

218

sebi bez izgovaranja). Nemoj praviti nikakavzvuk dok brojiš. Slijede neki načini brojanja. .. . a) Dok udišeš broji „jedan, jedan, jedan,jedan. . .” dok se pluća ne napune. Dok izdišešbroji „dva, dva, dva, dva“ dok ne ispraznišpluća. Zatim ponovo dok udišeš broji „tri, tri,tri, tri. . .” dok se pluća ne napune. Dok iz-dišeš broji „četiri, četiri, četiri, četiri“ dok neisprazniš pluća. Broji do deset i onda opet is-početka onoliko puta koliko je potrebno da seum usredotoči na dah. b) Drugi metod je brzo brojanje dodeset. Dok brojiš „jedan, dva, tri, četiri, pet,šest, sedam, osam, devet, deset“ udiši, a dokponovo brojiš „jedan, dva, tri, četiri, pet, šest,sedam, osam, devet, deset“ izdiši. Ovo značidok jednom udišeš brojiš do deset i dok jed-nom izdišeš brojiš do deset. Ponavljaj ovajnačin brojanja koliko je potrebno da usredo-točiš um na dah. c) Treći metod brojanja je brojanje pre-laza do deset. Ovaj put broji „jedan, dva, tri,četiri, pet, (samo do pet) dok udišeš, a zatimdok izdišeš broji „jedan, dva, tri, četiri, pet,šest“ (do šest). Potom ponovo broji „jedan,

219

dva, tri, četiri, pet, šest, sedam“ (do sedam)dok udišeš. zatim dok izdišeš broji „jedan,dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam“ (doosam). Broji do devet dok udišeš i broji dodeset dok izdišeš. Ponavljaj ovaj način bro-janja onoliko puta koliko je potrebno da us-redotočiš um na dah. d) Četvrti metod je da se duboko udah-ne. Kada su pluća puna, mentalno broji„jedan“ i potpuno izdahni dok se pluća neisprazne. Potom mentalno broji „dva“. Pono-vo duboko udahni i broji „tri“ i potpunoizdahni kao prije. Kada su pluća prazna men-talno broji „četiri“. Broji svoje udahe i izdahena ovaj način do deset. Zatim broji unazad oddeset do jedan, potom ponovo od jedan dodeset. e) Peti metod je da spojiš udah i izdah.Kada su pluća prazna, mentalno broji„jedan“. Ovaj put trebaš brojiti i udah i izdahkao jedan. Ponovo udahni, izdahni, i men-talno broji „dva“. Ovaj način brojanja bi tre-bao biti brojan samo do pet i ponovljen odpet nazad do jedan. Ponavljaj ovaj metod doktvoje disanje postane profinjeno i smireno.Sjeti se da ne trebaš nastaviti sa brojanjem

220

cijelo vrijeme. Čim se tvoj um ustali narubove nosnica gdje se dodiruju izlazeći iulazeći dah, i počneš osjećati da je tvojedisanje postalo tako profinjeno i smireno - dane možeš odvojeno primjetiti udah i izdah,onda trebaš prestati brojati. Brojanje sekoristi samo da se uvježba um da se koncen-trira na jednu točku.

2. Povezivanje Nakon udisanja nemoj obraćati pažnjuna kratku pauzu prije izdisanja nego povežiudisanje i izdisanje, tako da možeš opažati iudisanje i izdisanje kao jedan neprekinutidah.

3. Usredotočavanje Nakon povezivanja udaha i izdaha, us-redotoči svoj um na točku gdje osjećaš da sedodiruje tvoj udišući i izdišući dah. Udahni iizdahni kao jedan dah koji ulazi i izlazidodirujući ili trljajući rubove tvojih nosnica.

4.Usredotoči svoj um kao tesar Tesar povlači pravu liniju na drvenojploči i po tome želi sjeći. Onda je sječe sa ruč-

221

nom pilom uzduž prave linije koju je iscrtao.On ne gleda na zube svoje pile dok se krećuunutra i van ploče. Usredotočava cijelu svojupažnju na liniju koju je iscrtao tako da ravnomože ispilati ploču. Slično tako, drži svoj umpravo na točki gdje osjećaš dah na rubovimasvojih nosnica.

5. Učini svoj um da bude kao stražar nakapiji

Čuvar kapije ne promatra ni jedan de-talj ljudi koji ulaze u kuću. Sve što radi jepromatranje ljudi kako ulaze u kuću inapuštaju kuću kroz kapiju. Isto tako, kad sekoncentriraš ti ne bi trebao promatrati de-talje svojih iskustava. Jednostavno promatrajosjećaj ulazećeg i izlazećeg daha dok ulazi iizlazi upravo na rubovima nosnica. Kakonastavljaš prakticirati tvoj um i tijelo postajutako laki da možeš osjećati kao da lebdiš uzraku ili na vodi. Možeš čak osjećati da setvoje tijelo uzdiže u zrak. Kada je grubosttvog udisanja i izdisanja nestala, počinjeprofinjeno udisanje i izdisanje. Ovaj veomaistančani dah je objekt usredotočavanjatvoga uma. Ovo je znak koncentracije. Ovo

222

prvo pojavljivanje objekta-pokazatelja će bitizamjenjeno sa sve više i više finijimobjektom pokazateljem. Ova profinjenostznaka se može usporediti sa zvukom zvona.Kada se udari po zvonu sa željeznom šipkom,ti ispočetka čuješ grubi zvuk. Kako se zvukgubi, on postaje veoma profinjen. Slično takoudah i izdah ispočetka je grublji. Kako mu tiposvećuješ čistu pažnju, onda taj znak-objektpostaje veoma profinjen. Svjesnost ostajepotpuno usredotočena na rubove nosnica.Drugi objekti meditacije postaju jasniji ijasniji, kako se taj objekt - znak razvija. Istotako dah postaje sve finiji i finiji kako se znak- objekt razvija. Nemoj se razočarati mislećida si izgubio dah ili da se ništa ne događa satvojom praksom meditacije. Ne brini. Budipažljiv i odlučan da vratiš svoje osjećanjedaha na rubove nosnica. Ovo je vrijeme kadabi trebao prakticirati snažnije,uravnotežavajući svoju energiju, vjeru,pažnju, koncentraciju i mudrost.

Farmerov osmjeh Pretpostavimo da postoji farmer kojikoristi bivole (op. prev. vrsta goveda u Aziji)

223

da obrađuje svoje polje riže. Kada se polovi-nom dana umori, on odveže svoja bivole iodmara se ispod guste hladovine nekogstabla. Kada se probudi, ne nađe svoje život-inje. On se ne brine, već jednostavno ode domjesta gdje se nalazi voda i gdje dolaze sveživotinje da se napiju u podnevnoj žegi itamo pronalazi svoje bivole. On ih bez prob-lema odvede nazad i ponovo ih veže za jarami nastavi obrađivati svoje polje. Isto kao što tinastavljaš sa ovom vježbom, tvoj dah postajetako suptilan i profinjen da možda uopće ne-ćeš biti sposoban da primjetiš dah. Kada seovo dogodi nemoj se zabrinuti. Dah nijenestao, on je i dalje na istom mjestu gdje je iprije bio - na vrhu nosnica. Udahni nekolikobrzih udaha i ponovo ćeš zapažati osjećajedisanja. Nastavi obraćati čistu pažnju na os-jećaj dodira daha na rubovima nosnica. Dokum držiš usredotočenim na rubove nosnica,bit ćeš sposoban primjetiti znak razvitkameditacije. Osjećati ćeš ugodnu senzacijuznaka. Različiti meditanti ovo različito osje-ćaju. To će biti kao zvijezda, ili klin ili kukanapravljena od srži drveta, ili duga traka, ilivijenac cvijeća, ili oblak dima, ili kukuruzni

224

klip, ili opna oblaka, ili lotosov cvijet, ili mje-sečev disk ili disk sunca. Ranije si u svojojpraksi za objekt meditacije imao udisanje iizdisanje. Sada imaš znak kao treći objektmeditacije. Kada usmjeriš svoj um na ovaj trećiobjekt, tvoj um dostiže stanje koncentracijedovoljno da se prakticira meditacija uvida.Ovaj znak je prisutan baš na rubovima nos-nica. Ovladaj njime i stekni potpunu kon-trolu tako da kada god poželiš taj znak, da gaimaš na raspolaganju. Sjedini um sa tim zna-kom koji je na raspolaganju u sadašnjemtrenutku i pusti neka um protiče sa svakimsljedećim trenutkom. Kako na to obraćaščistu pažnju, vidjet ćeš da se sam znak mi-jenja svaki trenutak. Drži svoj um usredoto-čen na promjene trenutaka. Isto tako prim-jeti da tvoj um može biti koncentriran samona sadašnji trenutak. Ovo jedinstvo uma sasadašnjim trenutkom se naziva trenutnakoncentracija. Kako trenuci neprestanoprolaze jedan za drugim, um sa njima držikorak. Mijenjajući se sa njima, pojavljuje se inestaje sa njima bez da se za bilo koji od njihvezuje. Ako pokušamo zaustaviti um za jedan

225

trenutak postajemo frustrirani jer se um nemože držati nepomičnim. On mora ići saonim što se događa u novom trenutku. U sa-dašnjem trenutku se može pronaći bilo kojitrenutak, svaki budni trenutak može bitiučinjen koncentriranim trenutkom. Da spo-jimo um sa sadašnjim trenutkom, moramopronaći nešto što se događa u tom trenutku.Međutim, ne možeš usredotočiti um na svakitrenutak promjene bez određenog stupnjakoncentracije da bi išao ukorak sa timtrenutkom. Jednom kada dosegneš ovaj stu-panj koncentracije, onda to možeš koristiti zausredotočavanje svoje pažnje na bilo što štodoživljavaš - podizanje i spuštanje svogstomka, podizanje i spuštanje prsiju, nasta-janje i nestajanje bilo kojeg osjećaja, ili podi-zanje i spuštanje daha ili misli i tako dalje. Dase napravi neki napredak u meditaciji uvidatebi je potrebna ova vrsta trenutne koncen-tracije. Ovo je sve što ti je potrebno za prakti-ciranje meditacije uvida, zato jer sve u tvomeiskustvu traje samo jedan trenutak. Kadausmjeriš ovo stanje koncentriranog uma napromjene koje se zbivaju u tvome umu i ti-jelu, primjetit ćeš da je tvoj dah fizički dio, a

226

drugi osjećaj daha, svjesnost osjećanja isvjesnost o znaku jesu mentalni djelovi. Kadaih primjetiš onda ćeš isto tako primjetiti dase oni mijenjaju svakog trenutka. Ti možešimati različite vrste osjećaja, osim osjećanjadaha koje se zbiva u tvome tijelu. Promatrajih po cijelom tijelu. Nemoj pokušavati stva-rati nikakav osjećaj koji prirodno nije prisu-tan u bilo kojem dijelu tvoga tijela. Kada sepojavi misao to isto primjeti. Sve što bi tre-bao primjećivati u svim tim zbivanjima jestenestalna, nezadovoljavajuća i nesebična pri-roda svih tvojih doživljaja bilo mentalnih ilifizičkih. Kako se pažnja razvija, tvojenezadovoljstvo sa promjenama, tvoja odbo-jnost prema neugodnim iskustvima, tvoježaljenje za ugodnim iskustvima i osjećajsebe-ja (op. prev. lažni ego) će biti zamjenjenisa dubljim uvidom o nestalnosti, nezadovol-jstvu i nesebičnosti. Ovo znanje o stvarnostiu tvome iskustvu ti pomaže da njeguješsmireniji, zreliji stav prema svome životu.Vidjet ćeš da ono što si mislio u prošlosti kaostalnom da se mijenja takvom nezamislivombrzinom, da čak i tvoj um ne može da se nosisa tim promjenama. Nekako ćeš biti sposo-

227

ban primjećivati mnoge promjene. Vidjet ćešsublimiranost prolaznosti i sublimiranostnesebičnosti. Ovaj uvid će ti pokazati putprema miru, sreći i dati ti mudrost da se suo-čavaš sa svojim problemima u svakodnev-nom životu. Kada je um sjedinjen sa dahom cijelovrijeme, onda ćemo prirodno biti sposobnida um usredotočimo na sadašnji trenutak.Možemo opažati osjećaj koji nastaje od kon-takta daha sa rubovima naših nosnica. Kadelement zemlje i zraka kojeg udišemo unutrai vani dotakne element zemlje naših nosnica,onda um osjeća tok ulaska i izlaska zraka.Osjećaj topline se pojavljuje u nosnicama ilibilo kojem djelu tijela od kontakta elementavatre-topline koji nastaje procesom disanja.Osjećaj nestalnosti daha nastaje kada ele-ment zemlje strujajućeg daha dotakne nosni-ce. Iako je element vode prisutan u dahu, umto ne može osjećati. Isto tako osjećamo šire-nje i skupljanje naših pluća, abdomena, nižegdjela abdomena, dok se svježi zrak upumpa-va u, i van pluća. Širenje i skupljanje abdo-mena, nižeg djela abdomena i prsiju su djelo-vi univerzalnog ritma. Sve u univerzumu

228

ima isti ritam širenja i skupljanja isto kao inaš dah i tijelo. Sve to se uzdiže i spušta.Međutim, naša glavna briga jeste nastajanje inestajanje fenomena daha i trenutni djelovinaših umova i tijela. Sa udišućim dahomdoživljavamo mali stupanj smirenosti. Malistupanj smirenosti oslobođene od napetostise pretvara u napetost ako ne izdahnem vanza nekoliko trenutaka. Kako izdišemo ovanapetost se opušta. Nakon izdisanja osjeća-mo neugodu ako čekamo predugo prije negoli ponovo ne udahnemo svježi zrak. Ovo znači da svaki put kada su našapluća puna moramo izdahnuti, a svaki putkada su naša pluća prazna moramo udahnu-ti. Kako udišemo tako osjećamo mali stupanjsmirenosti, i dok izdišemo osjećamo malistupanj smirenosti. Želimo smirenost i olak-šanje napetosti, a ne volimo napetost i osjećajkoji nastaje iz nedostatka daha. Želimo dasmirenost duže traje, a napetost brže nestanenego što je to inače slučaj. Ali ni napetostneće nestati tako brzo kako mi želimo, niti ćesmirenost trajati onoliko dugo koliko želimo.Ponovo bivamo uznemireni ili razdraženi, jerželimo da se smirenost povrati i duže traje,

229

napetost da brže nestane i da se više ne vra-ća. Ovdje vidimo čak mali stupanj želje zatrajnošću u prolaznoj situaciji što stvara bolili nesretnost. Kako ne postoji ja-entitet dakontrolira ovu situaciju, postat ćemo još višerazočarani. Međutim, ako promatramo našedisanje bez želje za smirenošću i bez odvrat-nosti prema napetosti koja nastaje udisa-njem i izdisanjem, već samo doživljavamoprolaznost-nestalnost, nezadovoljstvo inesebičnost našeg daha, onda naš um postajesmiren i stišan. Isto tako, um ne stoji cijelovrijeme sa osjećajem daha. On ide zvukovi-ma, sjećanjima, emocijama, percepcijama,svjesnosti i mentalnom oblikovanju. Kadadoživimo ova stanja, trebali bi zaboraviti oosjećanju daha i odmah usredotočiti našupažnju na ta stanja - jedno po jedno, ne na svenjih odjednom. Kako ona izbljeđuju i nestaju,mi naš um vratimo na dah što je baza kojoj seum može vratiti sa brzog ili dugog putovanjakroz razna stanja uma i tijela. Moramo se sje-titi da su sva ta mentalna putovanja bila uči-njena unutar samog uma. Svaki put kada seum vrati na dah, on se vraća sa dubljim uvi-dom u nestalnost, nezadovoljstvo i nesebič-

230

nost. Um postaje ispunjen dubljim uvidomkada promatra ta zbivanja nepristrano i bezpredrasuda. Um dobiva uvid u činjenicu daovo tijelo, ova osjećanja, razna stanja svjes-nosti i brojna mentalna oblikovanja trebajubiti korištena samo za svrhu sticanja dubljeguvida u stvarnost ovog umno/tjelesnogustrojstva.

Poglavlje 6Što učiniti sa svojim tijelom

Praksa meditacije traje nekoliko tisućagodina. To je prilično dugo vremena zaeksperimente, i procedura je bila vrlo, vrloprofinjena. Budistička praksa je uvijekpriznavala da su um i tijelo čvrsto povezani, ida jedan utječe na drugog. Tako postoji odre-đeno fizičko prakticiranje koje će ti mnogopomoći da ovladaš sa svojom vještinom. I toprakticiranje bi trebalo biti sljeđeno. Među-tim, imaj na umu da su te pozicije samo po-magala za praksu. Nemoj to dvoje miješati.Meditacija ne znači sjedenje u lotos poziciji.To je mentalna vještina. To se može prakti-cirati gdje god to želiš. Ali ove pozicije će ti

231

pomoći da naučiš vještinu i one ubrzavajutvoj napredak i razvitak. Dakle, koristi ih.

Opća pravila Svrha različitih pozicija je trostruka.Prvo, one osiguravaju stabilni osjećaj u tijelu.Ovo ti dopušta da svoju pažnju odvratiš odstvari kao što su to ravnoteža i mišićni umor,tako da svoju koncentraciju možeš usredoto-čiti na formalni objekt meditacije. Drugo, onepotiču fizičku nepokretnost koja se ondaodražava na nepokretnost uma. Ovo stvaravrlo stabilnu i staloženu koncentraciju.Treće, one ti omogućuju da sjediš dugi periodbez da stvaraš tri glavna meditantova nepri-jatelja - bol, mišićnu napetost i padanje u san.Najosnovnija stvar je da sjediš sa uspravnomkičmom. Kičma treba biti uspravna tako darebra budu držana kao kovanice složenejedna na drugu. Glava treba biti držana uliniji sa kičmom. Sve ovo treba biti učinjenona opušteni način. Bez ukočenosti. Ti nisidrveni vojnik, i nema časnika koji nadgle-dava obuku. Ne bi trebala postojati mišćnanapetost u održavanju uspravne kičme. Sjediopušteno. Kičma treba biti kao mlado stablo

232

koje raste iz mekog tla. Ostatak tijela je jed-nostavno opušten. Ovo će zahtijevati maloeksperementiranja sa tvoje strane. Kada ho-damo ili govorimo obično sjedimo unapetim, ukočenim položajima, a kada seodmaramo onda smo izvaljeni u nepodob-nim položajima. Ni jedno od ovoga nije uredu, ali to su kulturne navike i mogu se po-novo naučiti. Tvoja svrha je da postignešpoložaj u kojem možeš sjediti cijelo vrijemetrajanja sjedenja bez micanja. Na početku ćešse možda malo osjećati čudno da sjediš sauspravnom kičmom. Ali na to ćeš senaviknuti. Za to je potrebna praksa, iuspravna poza je veoma važna. Ovo je onošto se u fiziologiji naziva pozicijom pro-buđenja, i sa time ide mentalna budnost. Akosi mlitav onda prizivaš pospanost. Podjed-nako je važno na čemu sjediš. Trebat će ti jas-tuk ili stolica što ovisi o poziciji koju oda-bereš, čvrstoća sjedišta treba biti odabrana sapažnjom. Premekano sjedište te može odmahuspavati. Pretvrdo može potaknuti bol.

Odjeća Odjeća koju nosiš za vrijeme meditacije

233

mora biti komotna i meka. Ako ona ograni-čava cirkulaciju krvi ili pritišće nerve, posl-jedica će biti bol i/ili utrnjujuća obamrlostkoju obično nazivamo „naše noge su otišlespavati“. Ako nosiš pojas opusti ga. Nemojnositi uske hlače ili hlače napravljene od de-belog materijala. Duge haljine su dobre zažene. Komodne hlače napravljene od tankogili elastičnog materijala su dobre za svakoga.Mekani, komodni ogrtač je tradicionalanošnja u Aziji i ima ih u mnogobrojnimoblicima i stilovima kao što su to sarong ilikimona. Skini cipele i ako su tvoje čarapepreuske i ometaju te skini i njih.

Tradicionalni položaji Kada sjediš na podu na tradicionalniazijski način, onda ti je potreban jastuk da biuzdigao kičmu. Izaberi onaj koji je priličnočvrst i najmanje osam centimetara visokkada se stisne dok sjediš na njemu. Sjedniblizu prednjeg kraja jastuka i neka tvoje pre-križene noge leže na podu ispred tebe. Ako jena podu tapet to može biti dovoljno da zaštititvoje potkoljenice i gležnjeve od pritiska. Akoto nije, onda će ti trebati neka vrsta podloška

234

za noge. Presavijeni pokrivač će poslužitisvrsi. Nemoj sjediti na zadnjem kraju jastuka.Ovakva pozicija izaziva da se prednji krajpodvlači pod tvoje butine, izazivajući pritisakna nerve. Posljedica će biti bol u nogama.Postoji nekoliko načina na koje možeš prekri-žiti svoje noge. Ovdje navodimo četiri načinaprema najpoželjnijem redosljedu od donjegprema gornjem.

1. Američko indijanski način. Tvoje des-no stopalo je podvučeno ispod lijevogkoljena, a lijevo stopalo je podvučenoispod desnog koljena.2. Burmanski način. Obe noge leže napodu od koljena do stopala. One su para-lelne jedna sa drugom i jedna ispred dru-ge.3. Polulotos. Oba koljena dotiču pod. Jed-na noga i stopalo leže uzduž lista drugenoge.4. Puni lotos. Oba koljena dodiruju pod, anoge su u listovima prekrižene. Tvoje lije-vo stopalo se nalazi na desnoj butini, atvoje desno stopalo se nalazi na lijevojbutini. Oba tabana su okrenuta prema

235

gore.

U ovim pozicijama tvoje ruke su jednau drugoj, palčevi se lagano dodiruju, ruke suu krilu sa dlanovima okrenutim prema gore.Ruke leže ispod pupka tako da se ručni zglo-bovi nalaze na butinama. Ova pozicija rukuosigurava podržavanje za gornji dio tijela. Nezateži mišiće vrata. Opusti ramena. Tvojadijafragma je opuštena, i istegnuta do svojepotpunosti. Ne dopusti da dođe do napetostiu stomku. Brada je prava. Oči mogu biti zat-vorene ili otvorene, usmjeri ih na vrh nosa ilina srednju razdaljinu ispred sebe. Ti ne gle-daš ništa, jednostavno postavljaš oči u nekineodređen pravac gdje nema nešto određenoza gledanje, tako da zaboraviš o viđenju. Nenapreži se. Ne ukrućuj se i ne budi ukočen.Opusti se; neka tijelo bude prirodno i gipko.Neka visi iz uspravne kičme kao slamnatalutka. Polu i puni lotos su tradicionalnemeditativne poze u Aziji. Puni lotos se smat-ra najboljim. On je najsolidniji. Jednom kadazauzmeš tu poziciju, možeš biti veoma dugonepokretan. Kako to zahtijeva određenu flek-

236

sibilnost nogu, svatko je ne može upražnja-vati. Pored glavnog kriterija koju pozicijuizabireš za sebe, to nije ono što drugi o tomegovore. To je tvoj vlastiti komfor. Izaberipoziciju koja ti dopušta da najduže sjediš bezbola i bez micanja. Eksperementiraj sa razli-čitim položajima. Tetive će se rastegnutipraksom. Potom možeš postepeno raditi dopunog lotosa.

Korištenje stolice Za tebe ne mora biti podobno sjediti napodu zbog bola ili nekog drugog razloga.Nema problema. Uvijek umjesto toga možeškoristiti stolicu. Uzmi jednu koja ima hori-zontalano sjedište, uspravni naslonjač i beznaslona za ruke. Najbolje je sjediti tako da setvoja leđa ne naslanjaju na naslonjač stolice.Prednji dio stolice ne smije biti ispod tvojihnogu. Postavi noge jednu pored druge, sto-pala položena na pod. Kao i kod tradicional-nih položaja stavi ruke u krilo jednu u drugu.Ne napreži svoj vratne ili mišiće ramena, iopusti ruke. Oči mogu biti otvorene ili zat-vorene. U svim položajima se sjeti svojesvrhe. Ti želiš doseći stanje potpune fizičke

237

nepokretnosti, ali ne želiš zaspati. Sjeti seanalogije sa blatnom vodom. Želiš biti ustanju totalne stabilnosti tijela što će potak-nuti odgovarajuće staloženo mentalnostanje. Mora postojati i stanje fizičke bud-nosti koje može pobuditi vrstu mentalne jas-noće kojoj težiš. Eksperementiraj. Tvoje tijeloje alat za stvaranje određenih mentalnihstanja. Koristi to razborito.

Poglavlje 7Što učiniti sa svojim umom

Meditacija koju počavamo se nazivaMeditacija uvida. Kao što smo već rekli,raznolikost mnogobrojnih objekata medi-tacije su skoro neograničeni, ljudska bića sukoristila ogroman broj tih objekata stol-jećima. Čak i unutar Vipasana tradicijepostoje varijacije. Postoje učitelji meditacijekoji poučavaju svoje učenike da prate dahpromatranjem dizanja i spuštanja abdo-mena. Drugi preporučuju usmjeravanjepažnje na dodir tijela i jastuka, ili ruke u ruci,ili osjećanje jedne noge nasuprot drugoj. Me-

238

tod koji ovdje objašnjavamo se smatra na-jtradicionalnijim i to je ono što je Buda pou-čavao svoje učenike. Satipatthana Sutta,Budini originalni govori o pažnji navode dase treba započeti sa usredotočavanjem nadisanje, a potom primjećivati ostali fizički imentalni fenomeni koji se pojavljuju.Sjedimo, promatrajući kako zrak ulazi i izlaziiz nosnica. Na prvi pogled ovo izgleda krajnječudana i beskorisna procedura. Prije nego lipređem na određene instrukcije, proučimokoji se razlozi iza toga kriju. Prvo pitanje kojemožemo postaviti je zašto uopće koristimousredotočavanje pažnje? Mi pokušavamo darazvijemo svjesnost. Zašto ne bi jednostavnosjedili i bili svjesni svega što god bude pris-utno u umu? Ustvari po prirodi postoje takvemeditacije? One se ponekad smatraju kaonestrukturirane meditacije i vrlo su teške.Um je nepouzdan. Mišljenje je vrlo kom-plicirana procedura. Pod ovim mislimo damožemo upasti u zamku, biti obuhvaćeni izaglaviti se u lanac misli. Jedna misao vodido druge koja vodi do sljedeće, i sljedeće,sljedeće i tako dalje. Petnaest minuta kasnijese probudimo i shvatimo da smo proveli ci-

239

jelo vrijeme zaglavljeni u sanjarenje ili sek-sualne fantazije ili brige u vezi plaćanjaračuna ili bilo čega. Postoji razlika izmeđubiti svjestan misli i razmišljanja misli. Tarazlika je vrlo suptilna. To je pretežno stvarosjećanja ili strukture. Misao koje si jed-nostavno svjestan sa čistom pažnjom se os-jeća laganom u strukturi; postoji osjećaj udal-jenosti između te misli i pažnje koja je pro-matra. To se uzdiže lagano kao mjehur, inestaje bez potrebe da potakne sljedećumisao u tom lancu. Normalna svjesna misaoje teža u strukturi. Ona je teža, zapovjedničkai prisilna. Ona te usisava i preuzima kontrolunad svjesnošću. Po svojoj samoj prirodi je op-sesivna i vodi pravo do sljedeće misli u lancu,naizgled bez razmaka između njih. Svjesnamisao potiče odgovarajuću napetost u tijelu,kao mišićnu napetost ili ubrzava otkucajesrca. Ali ti nećeš osjećati napetost dok se nerazvije u aktualni bol, zato jer je normalnasvjesna misao isto tako pohlepna. Ona zgrabisvu tvoju pažnju i ne ostavlja ništa od nje dabi promatrala svoj vlastiti efekt. Razlika iz-među - biti svjestan misli i misliti misao jevrlo stvarna. Ali to je tako suptilno i teško

240

primjetiti. Koncentracija je jedno sredstvopotrebno da bi se bilo sposobno vidjeti turazliku.

Duboka koncentracija ima efekt dausporava misaoni proces i ubrzava svjestkoja to promatra. Rezultat je poboljšana spo-sobnost ispitivanja misaonog procesa. Kon-centracija je naš mikroskop za promatranjefinih unutrašnjih stanja. Koristimo fokuspažnje da dosegnemo usmjerenost uma najednu točku sa mirnom i stalno primjenje-nom pažnjom. Bez određene točke uporišta tise gubiš, prevaziđen neprekidnim valovimaprolazećih promjena koje se vrte i vrte uumu. Kao uporište koristimo dah. On služikao vitalno uporište iz kojega um luta iponovo mu se vraća. Rastrešenost se ne možesmatrati rastresenošću sve dok postoji nekicentralni fokus od kojega se može biti rastre-šen. To je okvir uporišta kroz koji možemopromatrati neprekidne promjene i prekida-nja koja se zbivaju cijelo vrijeme kao dionormalnog mišljenja. Drevni Pali tekstovipovezuju meditaciju sa postupkom kroćenjadivljeg slona. U tim danima je postupak bio

241

da se novo uhvaćenu životinju veže za čvrstistup dobrim konopom. Kada ovo učiniš slonnije sretan. On urla i gazi, i nateže konopdanima. Napokon u njegovu lobanju prodireosjećaj da se ne može osloboditi i on se smiri.Tada ga možeš početi hraniti i rukovati sanjime uz neke mjere sigurnosti. Nakon togaga možeš osloboditi od konopa i stupa, pa gauvježbavati za razne zadatke. Tako si dobioukroćenog slona kojeg možeš koristiti za nekikoristan rad. U ovoj usporedbi divlji slon jetvoj divlje aktivan um, konop je pažnja, astup je objekt meditacije-disanje. Ukroćenislon koji nastaje iz ovog postupka je dobrouvježban, koncentrirani um koji se možekoristiti za izvanredno teški posao prodira-nja kroz naslage iluzija koje skrivaju stvar-nost. Meditacija ukroćuje um. Sljedeće pita-nje kojim se moramo pozabaviti je: Zaštoodabrati disanje kao glavni objekt meditaci-je? Zašto ne odabrati nešto interesantnije?Odgovori na ovo su mnogobrojni. Koristanobjekt meditacije bi trebao biti onaj koji poti-če pažnju. To bi trebalo biti prenosivo, lakodostupno i jeftino. To bi isto tako trebalo bitinešto što nas neće uvući u ona stanja uma od

242

kojih se pokušavamo osloboditi - kao što suto: pohlepa, ljutnja i iluzija. Disanje zadovo-ljava sve ove kriterije i još više. Disanje je neš-to što je uobičajeno za svako ljudsko biće. Mito nosimo sa nama gdje god idemo. To je uvi-jek tu, neprekidno na raspolaganju, nikad neprestajući od rođenja do smrti, i ne košta niš-ta. Disanje je nepojmovni proces, stvar kojamože biti iskušana direktno bez potrebe zamislima. Nadalje, to je veoma živi proces,aspekt života koji je u neprekidnom mijenja-nju. Dah se kreće u ciklusima - udisanje, izdi-sanje, disanje unutra i disanje vani. Tako je tominijaturni model samoga života. Osjećaj daha je suptilan, ipak to je pri-lično različito kada naučiš da se podesiš satime. To zahtijeva malo napora da se prona-đe. Ipak, svatko to može učiniti. Ti trebaš daradiš na tome, ali ne tako teško. Za sve overazloge, disanje je idealan objekt meditacije.Disanje je normalno nevoljan proces, koji sezbiva po svom vlastitom ritmu bez svjesnevolje. Ipak, jednostavan akt volje može tousporiti ili ubrzati. Učini ga dugim i nježnimili kratkim i uzbuđenim. Ravnoteža izmeđunevoljnog disanja i prisilne manipulacije

243

daha je vrlo delikatna. Ovdje postoje lekcijekoje se trebaju naučiti u vezi prirode volje iželje. Onda, isto tako, ta točka na vrhu nosni-ce može biti promatrana kao prozor izmeđuunutrašnjih i vanjskih svjetova. To je cen-tralna točka i mjesto prenosa energije gdje sestvari iz vanjskog svijeta kreću unutra i pos-taju dio onoga što mi nazivamo „ja“, i gdje diomene izlazi vani i stapa se sa vanjskim svije-tom. Ovdje postoje lekcije koje treba naučiti opojmu Ja i kako ga mi stvaramo. Dah je uobi-čajeni fenomen za sve živo. Istinsko iskus-tveno razumijevanje tog procesa te približa-va drugim živim bićima. To ti pokazuje tvojuurođenu povezanost sa cijelim životom.Napokon, disanje je proces koji se događa usadašnjem vremenu. Pod time mislimo da seuvijek zbiva ovdje-i-sada. Naravno da minormalno ne živimo u sadašnjosti. Provodi-mo većinu vremena uhvaćeni u sjećanjima izprošlosti ili skačemo unaprijed u budućnost,puni briga i planova. Dah nema ništa od„drugih vremena“. Kada istinski promatra-mo dah, mi smo automatski smješteni usadašnjosti. Izvučeni smo iz mora mentalnihpredstava i boravimo u čistom iskustvu

244

ovdje-i-sada. U ovom smislu, dah je živi diostvarnosti. Pažljivo posmatranje takvogminijaturnog modela samoga života vodi douvida koji je općenito primjenjiv na ostataknašeg iskustva. Prvi korak za korištenje dahakao objekta meditacije je da ga pronađeš. Onošto tražiš je fizički, opipljivi osjet zraka kojiprolazi kroz nosnice unutra i vani. Ovo jeobično unutra na mjestu vrha nosa. Ali točnomjesto se razlikuje od osobe do osobe, štoovisi o obliku nosa. Da pronađeš svoju vlasti-tu točku, udahni brzo i promatraj točku unu-tar nosa ili na gornjoj usni gdje imaš najočiti-ji osjet prolazećeg daha. Sada izdahni i pro-matraj senzaciju na istoj točki. TO je iz ovetočke iz koje ćeš slijediti cijeli proces daha.Jednom kada si jasno odredio vlastitu točkudodira daha, nemoj više skretati sa te točke.Koristi ovu jednu točku da bi održavao svojupažnju usredotočenu. Bez određivanja takvetočke, pronaći ćeš da se krećeš u i van nosa,idući gore dolje uzduž dušnika, neprekidnoproganjajući dah koji nikada ne možeš uhva-titi jer se stalno mijenja, kreće i struji. Ako si ikada pilao drva ti znaš trik. Kaostolar, ne stojiš tu promatrajući kako list pile

245

ide gore dolje. To ćete omamiti. Ti fiksirašsvoju pažnju na mjesto gdje zubi pile režu udrvo. To je jedini način da vidiš iscrtanu pra-vu crtu. Kao meditant, usmjeravaš svojupažnju na to jedno mjesto unutar nosa. Saove povoljne točke, promatraš cijeli pokretdisanja sa jasnom i sabranom pažnjom.Nemoj pokušavati kontrolirati dah. Ovo nijevježba disanja one vrste koja se radi u Yogi.Usredsredi se na spontano kretanje daha.Nemoj pokušavati da ga reguliraš ili nagla-šavaš na bilo koji način. Većina početnikaimaju problema u vezi ovoga. Da bi pomoglisebi da se usredotoče na senzacije, oni nes-vjesno naglašavaju svoje disanje. Posljedicatoga je prisilan i neprirodan napor kojiustvari ometa koncentraciju, i ne pomaže je.Ne povećavaj dubinu daha ili njegov zvuk.Ovo posljednje je važno posebno kod grupnemeditacije. Zvučno disanje može biti stvarnasmetnja za one oko tebe. Jednostavno pustineka se dah kreće prirodno, kao kada spavaš.Dopusti procesu neka ide svojim vlastitimritmom. Ovo zvuči jednostavno, ali je teženego što misliš. Nemoj se obeshrabriti ako sesuočiš sa time da se tvoja vlastita volja ispri-

246

ječila na putu. Jednostavno to koristi kao pri-liku da promatraš prirodu svjesne namjere.Promatraj delikatnu povezanost izmeđudaha, impulsa da kontroliraš dah i impulsada prestaneš kontrolirati dah. Možeš to pro-naći frustrirajućim, ali je to vrlo korisno kaoiskustvo za učenje, i to je prolazna faza.Eventualno, proces disanja će krenuti svojimvlastitim tokom. I više nećeš osjećati impulsda ga manipuliraš. Na ovoj točki ćeš naučitiglavnu lekciju o vlastitoj kompulzivnoj pot-rebi da kontroliraš univerzum. Disanje, kojena prvi pogled izgleda tako svjetovno i neza-nimljivo, je ustvari enormno složena i fasci-nantna procedura. Ono je puno delikatnihvarijacija, samo ako to promatraš. Postojiudisanje i izdisanje, dugi dah i kratki dah,duboki dah, plitki dah, mekan dah i grubidah. Ove kategorije se kombiniraju na supti-lane i zamršene načine. Promatraj blisko um.Stvarno ga proučavaj. Pronaći ćeš enormnevarijacije i neprekidne cikluse ponavljanihuzoraka. To je kao simfonija. Nemoj promat-rati samo čisti vanjski obris daha. Ima dalekoviše za vidjeti osim samog udaha i izdaha.Svaki dah ima početak, sredinu i kraj. Svaki

247

udisaj ide kroz proces rađanja, razvitka ismrti, i svaki izdisaj prolazi kroz isto. Dubinai brzina disanja se mijenja u skladu sa tvojimemocionalnim stanjem, sa mišlju koja prolazitvojim umom i zvukom kojeg čuješ. Prouča-vaj ove fenomene i pronaći ćeš kako su fasci-nantni. Ovo, međutim, ne znači da bi trebaosjediti i voditi razgovore sa sobom unutarsvoje glave: „Postoji kratki, grubi dah i dugi.Ja se čudim što je sljedeće?“ Ne, to nije Vipa-sana. To je razmišljanje. Vidjet ćeš da će setakva vrsta stvari događati, posebno na poče-tku. Ovo je isto tako prolazna faza. Jednosta-vno primjeti fenomen i vrati svoju pažnju napromatranje osjeta daha. Mentalne smetnjeće se ponovo događati. Ali vrati svoju pažnjuponovo na dah, ponovo, ponovo, ponovo iponovo, onoliko dugo koliko tome treba da seviše ne ponavlja. Kada prvi put počneš saovom procedurom, očekuj da ćeš se suočiti sanekim poteškoćama. Tvoj um će neprekidnolutati, jureći okolo kao pijani bumbar brujećii iznenadno mijenjajući pravac. Pokušaj nebrinuti. Fenomen majmunske rastrešenostije dobro poznat. To je nešto sa čime se svaki

248

napredni meditant mora suočiti i pozabaviti.Oni su to na jedan ili drugi način prošli, patako možeš i ti. Kada se to dogodi, jednostav-no primjeti činjenicu da si razmišljao, sanja-rio, brinuo ili bilo što drugo. Nježno, ali čvrs-to, bez uzrujavanja ili osuđivanja sebe zbogskretanja, jednostavno se vrati jednostavnojfizičkoj senzaciji daha. Zatim, to isto učinisljedeći put ponovo, ponovo i ponovo. Negdjeu tom procesu, doći ćeš licem u lice sa izne-nadnim i šokantnim shvaćanjem da si ti pot-puno lud. Tvoj um je vrišteća, nerazgovjetnaludnica na kotačima koja se kreće bez svrhe,potpuno bez kontrole i bez nade. Nema prob-lema. Ti nisi ništa luđi nego što si to biojučer, ali to jednostavno nisi nikada opažao.Ti isto nisi ništa luđi nego bilo tko drugi okotebe. Jedina stvarna razlika je da si se suočiosa tom situacijom; dok oni to nisu. Tako seoni još relativno osjećaju ugodno. To ne značida je njima bolje. Neznanje može biti blažens-tvo, ali to ne vodi do oslobođenja. Takonemoj dopustiti da te ovo shvaćanje uznemi-ri. To je ustvari prekretnica, znak stvarnognapretka. Sama činjenica da si gledao prob-lemu pravo u oči, znači da si na putu da se

249

toga oslobodiš. U promatranju daha bez riječi, postojedva stanja koja treba izbjegavati: razmišljanjei tonjenje (op. pr. u neaktivnost). Razmišlja-jući um se najjasnije manifestira kao feno-men majmumskog uma o kojem smo upravoraspravljali. Toneći um je upravo suprotno.Kao opće pravilo toneći um označava bilokoje slabljenje uma. To je vrsta mentalnepraznine u kojoj nema misli, nema promat-ranja daha, nema svjesnosti o bilo čemu. Toje praznina, bezoblični sivi predio uma kaoneko spavanje bez snova. Toneći um je pra-zan. Izbjegni ga. Vipasana meditacija je akti-vna funkcija. Koncentracija je jaka, pažnjapuna snage usmjerena na jednu stvar. Svjes-nost je sjajna, bistra budnost. Samadhi i Sati -ovo su dvije sposobnosti koje želimo kultivi-rati. Toneći um u sebi ne sadrži ni jednu. Unajgoru ruku, to ćete uspavati. To samo rasi-plje tvoje vrijeme. Kada uočiš da si upao ustanje tonećeg (neaktivnog) uma, jednostav-no primjeti tu činjenicu i svoju pažnju vratina senzaciju disanja. Promatraj opipljivusenzaciju udaha. Osjeti opipljivi dodir izdaha.Udiši, izdiši i promatraj što se događa. Kada

250

to budeš radio za neko vrijeme - možda tjed-nima ili mjesecima - počet ćeš osjećati dodirkao fizički objekt. Jednostavno nastavi sa timprocesom - udiši i izdiši. Promatraj što sedogađa. Kako se tvoja koncentracija produb-ljuje tako ćeš imati sve manje i manje prob-lema sa majmunskim umom. Tvoje disanjeće se usporiti, sve lakše i jasnije ćeš ga pratiti,sa sve manje i manje prekida. Počinješ doživ-ljavati iskustvo velikog mira u kojem uživašpotpunu slobodu od stvari koje nazivamopsihički nadraživači. Nema pohlepe, požude,zavisti, ljubomore i mržnje. Uznemirenostnestaje. Strah nas napušta. Ovo su lijepa, čis-ta, blaženstvena stanja uma. To je privreme-no, i ona će završiti kada završi i meditacija.Ipak, ovi kratki doživljaji će promjeniti tvojživot. Ovo nije oslobođenje, već su ovo poče-tni koraci na putu koji vode u tom pravcu.Međutim, nemoj očekivati trenutno blažens-tvo. Čak i ovi početni koraci zahtijevaju vri-jeme, napor i strpljenje. Iskustvo meditacijenije takmičenje. Postoji krajnji cilj, ali nemarasporeda vremena. Što ti radiš je kopanjesvog puta sve dublje i dublje kroz naslage ilu-zije prema realizaciji vrhunskog postojanja.

251

To može biti uživanje za vlastitu svrhu.Nema potrebe za žurbom. Na kraju dobroobavljene meditacije osjećat ćeš svježinuuma. On je smiren, veseo i pun energije, užit-ka koji onda možeš primjeniti za svakodnev-ne potrebe. Ovo je samo po sebi dovoljnanagrada. Svrha meditacije nije da se bavimoproblemima, međutim, mogućnost rješava-nja - problema je samo djelić koristi i tako setreba smatrati. Ako staviš preveliki naglasakna aspekt rješavanja problema, pronaći ćešda će se tvoja pažnja za vrijeme meditacijeokrenuti ka tim problemima ometajući kon-centraciju. Ne misli o svojim problemima zavrijeme prakticiranja. Gurni ih na stranu vrlonježno. Uzmi pauzu od svih briga i planira-nja. Neka tvoja meditacija bude kompletanodmor. Vjeruj sebi, vjeruj svojim sposobnos-tima da se tim stvarima baviš kasnije, koris-teći energiju i svježinu uma koju si izgradioza vrijeme meditacije. Vjeruj sebi na ovajnačin i to će se ustvari i dogoditi. Nemoj sebi postavljati ciljeve koji suprevisoki za dosegnuti. Budi blag prema sebi.Ti pokušavaš da sljediš svoj vlastiti dah nep-rekidno bez odmora. To zvuči lako, tako ćeš

252

na kraju imati sklonost da sebe proganjašskrupulozno i zahtjevno. Ovo je nerealno.Umjesto toga idi po malo. Na početku udisa-nja, napravi čvrstu odluku da ćeš sljediti dahupravo za vrijeme tog udisanja. Čak i ovo nijetako lako, ali to može biti učinjeno. Zatim, napočetku izdisanja, odluči da ćeš sljediti dahupravo za to izdisanje, sve do kraja. Ti ćešipak doživjeti neuspjeh mnogo puta, ali nas-tavi sa time. Svaki put kada posrneš, počniispočetka. Uzmi jedan dah i promatraj. Ovo jenivo igre gdje ti ustvari možeš pobijediti.Drži se toga - nova odlučnost sa svakimciklusom daha, mali djelovi vremena. Pro-matraj svaki dah sa pažnjom i preciznošću,slažući jedan sekund na drugi, sa novomodlučnošću koju nadodaješ jednu na drugu.Na ovaj način, eventualno će rezultat bitineprekidna i neprekinuta svjesnost. Pažnjana dah je uvežbavaje svjesnosti da boravi usadašnjem vremenu. Kada to radiš isprav-no, ti si svjestan samo onoga što se događau sadašnjosti. Ne gledaš unazad i ne gledašunaprijed. Zaboravljaš posljednji dah i neučestvuješ u sljedećem. Kada počinje udisa-nje, ne gledaš unaprijed do kraja tog udisa-

253

nja. Ne preskačeš unaprijed na izdisanje kojeslijedi. Upravo si tamo gdje je stvarno zbiva-nje. Udisanje je početak, i na to obraćaš paž-nju; na to i ništa više. Ova meditacija jeponovno uvježbavanje uma. Stanje kojemtežiš je ono u kojem si totalno svjestan svegašto se događa u tvom vlastitom osjetilnomuniverzumu, točno onako kako se događa,točno kada se to događa; totalna, neprekinu-ta svjesnost u sadašnjem vremenu. Ovo jenevjerovatno visoki cilj, i ne može se dose-gnuti odjednom. Za to je potrebna praksa,tako počinjemo po malo. Počinjemo postajatisvjesni, u potpunosti na malo vremenskorazdoblje, samo jedan udah. Kada uspiješ, naputu si potpuno novog iskustva života.

Poglavlje 8Strukturiranje meditacije

Sve do ove točke je bila teorija.Zaronimo sada u stvarnu praksu. Kako miotpočinjemo sa ovom stvari nazvanom

254

meditacija. Prije svega, ti trebaš uspostavitiformalni redosljed prakticiranja, određeniperiod vremena kada ćeš raditi Vipasanameditaciju i ništa drugo. Kada si bio malodijete, nisi znao kako hodati. Netko se jedobro namučio da bi te poučio toj vještini.Oni su te vukli za ruke. Mnogo su teohrabrivali. Stavljali su ti jednu nogu ispreddruge sve dok ti to nisi sam mogao učiniti. Tiperiodi uputstava su sačinjavali formalnupraksu u umjetnosti hodanja. U meditaciji, slijedimo istu osnovnuproceduru. Odvajamo određeno vrijeme,posebno posvećeno da razvijamo tu men-talnu vještinu nazvanu pomna pažnja(zadubljenost). Te vremenske periode odva-jamo specijalno za tu aktivnost, i struk-turiramo okolinu tako da bude što manjeuznemiravanja. Ovo nije najlakša vještina usvijetu za naučiti. Mi smo proveli naš cijeliživot razvijajući mentalnne navike koje sustvarno suprotne idealu neprekinute pažnje.Osloboditi sebe od tih navika zahtijeva malostrategije. Kao što smo prije napomenuli,naši umovi su kao šalice zamućene vode.Predmet meditacije je da razbistrimo ovaj

255

glib da bi mogli vidjeti što se tamo događa.Najbolji način da se to učini je da se to staloži.Daj tome dovoljno vremena i to će se sta-ložiti. Završavaš sa čistom vodom. U medi-taciji odvajamo određeno vrijeme za taj pro-čišćavajući proces. Kada se promatra izvani,to izgleda potpuno beskorisno. Mi naizgledsjedimo produktivni kao kameni odvod zaoborinske vode u obliku groteksnog ljudskogili životinjskog lika (op. prev u gotskomstilu). Međutim, unutra se zbiva nešto. Men-talna juha se taloži, i ostajemo sa bistroćomuma koja nas priprema da se suočavamo sanailazećim događajima u našem životu. To ne znači da moramo raditi bilo štoda na silu dovedemo do tog taloženja. To jeprirodan proces koji se zbiva sam po sebi.Samo djelo mirnog sjedenja sa pažnjom jesuuzroci za tu staloženost (smirenost). U stvari,svaki napor sa naše strane da do te sta-loženosti dođemo na silu jeste kontrapro-duktivno. To je potiskivanje, i to ne djeluje.Pokušaj da na silu izbaciš stvari iz svoga umai ti ćeš im samo davati energiju. Možda ćešuspjeti trenutno, ali u dugom hodu ćeš ihsamo ojačati. One će se sakriti u nesvjesno

256

sve dok ti ne gledaš, a onda će iskočiti i tebeostaviti bespomoćnim u borbi protiv njih. Najbolji način da pročistiš mentalnutekućinu jeste da je ostaviš da se staloži samaod sebe. Ne dodavaj toj situaciji nikakvuenergiju. Jednostavno pažljivo promatraj vrt-log blata, bez uključivanja u taj proces.Zatim, kada se to napokon staloži, to će ostatistaloženo. Mi primjenjujemo energiju umeditaciji, ali ne silu. Naš jedini napor je bla-ga, strpljiva pažljivost. Meditativni period jekao raskršće tvoga cijelog dana. Sve što god tise dogodi je pohranjeno u umu u nekomobliku, mentalnom ili emocionalnom. Za vri-jeme normalne aktivnosti, ti postaneš takouhvaćen u toku zbivanja da osnovne stvarisa kojima se baviš su rijetko u potpunostiprobavljene. One ostaju zakopane u nesvjes-nom, gdje ključaju, pjene se i gnoje, i potomse pitaš odakle te napetosti dolaze. Svi odovih materijala dolaze u jednom ili drugomobliku za vrijeme tvoje meditacije. Ti dobivaššansu da to gledaš, da vidiš to za što jeste, ipustiš ga da prođe. Mi određujemo formalni period medi-tacije da bi stvorili odgovarajuću okolinu za

257

to oslobađanje. Ponovno uspostavljamo našupažnju u redovnim razmacima. Povlačimo seod onih događaja koji neprekidno stimulirajuum. Povlačimo se od svih aktivnosti kojepobuđuju emocije. Povlačimo se na mirnomjesto i smireno sjedimo, i to sve izlazi kaomjehuri. Zatim odlazi. Sveukupni efekt je kaoponovno punjenje baterije. Meditacija pono-vno puni tvoju pažnju.

Gdje sjediti Pronađi sebi mirno mjesto, osamljenomjesto, mjesto gdje ćeš biti sam. To ne morabiti neko idealno mjesto u sred šume. To jeskoro nemoguće za većinu od nas, ali to bitrebalo biti mjesto gdje se osjećaš udobno, igdje nećeš biti uznemiravan. To bi takođertrebalo biti mjesto gdje se nećeš osjećati izlo-žen. Ti želiš svu svoju pažnju osloboditi zameditaciju, ne rasipati je na brige o tomekako izgledaš za druge. Pokušaj da nađešmjesto što je moguće mirnije. To ne treba bitisoba koja je izolirana od zvuka, ali postojeneki zvukovi koji su vrlo uznemirujući, i onibi se trebali izbjegavati. Muzika i razgovori sunajgori. Um je sklon da bude usisan tim zvu-

258

kovima na nekontroliran način, i tako segubi tvoja koncentracija. Postoje određena tradicionalna poma-gala koja možeš koristiti da uspostaviš ispra-vno raspoloženje. Zamračena soba sa svije-ćom je odgovarajuća. Mirisni štapići su dobri.Malo zvono za početak i kraj tvojih sjedenja jeisto tako dobro. Ovo su samo sporedne stva-ri. One neke ljude ohrabruju, ali nisu bitnasredstva za praksu. Vjerovatno ćeš pronaćikorisno da sjediš na istom mjestu svaki put.Specijalno mjesto rezervirano za meditaciju iništa više je pomoć za većinu ljudi. Ti uskoropovezuješ to mjesto sa spokojstvom dubokekoncentracije, i to povezivanje ti pomaže dadosegneš brže duboka stanja. Glavna stvar jeda sjediš na mjestu za koje osjećaš da odgova-ra tvojoj vlastitoj praksi. To zahtijeva maloeksperimetiranja. Pokušaj nekoliko mjestadok ne pronađeš ono gdje se osjećaš ugodno.Samo treba da pronađeš mjesto gdje se neosjećaš samosvjestan, i gdje možeš meditiratibez nepotrebnog uznemiravanja. Mnogi ljudipronalaze korisnim i poticajnim da sjede sagrupom drugih meditanata. Disciplina redo-vne prakse je vrlo bitna, i mnogi ljudi

259

pronalaze da je lakše redovno sjediti ako supotaknuti predanom grupnom sjedanju porasporedu. Ti si dao svoju riječ, i znaš da se tood tebe očekuje. Tako je sindrom „Ja sam vrlozaposlen“ pametno zaobiđen. Možda možešpronaći grupu meditatanata koji prakticirajutamo gdje živiš. Nema veze ako oniprakticiraju različiti oblik meditacije, onolikodugo ukoliko je to oblik šutljive meditacije. Udrugu ruku bi trebao isto tako pokušavatibiti samodovoljan u svojoj praksi. Nemoj seoslanjati na prisustvo grupe kao svoju jedinumotivaciju za sjedanje. Ispravno učinjeno,sjedanje je zadovoljstvo. Koristi grupu kaopomoć, ne kao štaku.

Kada sjediti Najvažnije pravilo ovdje je ovo: Kadadođe do sjedanja, primjeni opis budizma kaoSrednji Put. Nemoj to prekomjerno raditi.Nemoj premalo raditi. Ovo ne znači dasjedneš kad god ti hir to kaže. To znači dauspostaviš raspored prakticiranja i pridrža-vaš se toga sa blagom, pažljivom upornošću.Uspostavljanje rasporeda djeluje kao ohrab-renje. Ako, međutim, pronađeš da je tvoj ras-

260

pored prestao biti ohrabrenje i postao teret,onda je nešto pogrešno. Meditacija nije duž-nost, niti obaveza. Meditacija je psihološkaaktivnost. Ti ćeš se baviti grubim osjetima iosjećajima. Shodno tome, to je aktivnost kojaje vrlo osjetljiva prema stavovima sa kojimaprilaziš svakom sjedanju. Ono što očekuješ jeono što ćeš po prilici i dobiti. Tvoje praktici-ranje će dakle biti dobro kada očekuješ sjeda-nje. Ako sjediš očekujući mučenje, onda će seto možda i dogoditi. Tako uspostavi svakod-nevni raspored sa kojim možeš živjeti. Učinito razborito. Neka se to uklopi u ostatak tvo-ga života. Ako počmeš osjećati da je to neštokao uzdizanje prema oslobođenju, onda neš-to promjeni. Prva stvar ujutro je vrlo dobrovrijeme za meditiranje. Tvoj um je ondasvjež, prije nego li uroniš u svoje obaveze.Jutarnja meditacija je dobar način da sezapočne dan. To te usklađuje i priprema da seefikasno baviš sa stvarima. Ti prolaziš krozostatak dana malo lakše. Budi siguran da si upotpunosti budan. Nećeš mnogo napredovatiako sjediš drijemajući, tako se dovoljno nas-pavaj. Umij se ili istuširaj prije početka. Mož-da ćeš prije toga željeti da napraviš nekoliko

261

vježbi da pokreneš cirkulaciju. Čini što godtrebaš učiniti da bi se u potpunosti probudio,zatim sjedi za meditiranje. Nemoj, međutim,sebi dopustiti da se zadržavaš na dnevnimaktivnostima. Vrlo je lako zaboraviti sjeda-nje. Učini da meditacija bude glavna stvarkoju činiš ujutro. Večer je drugo dobro vrije-me za praksu. Tvoj um je pun mentalnogsmeća koje se nakupilo za vrijeme dana, idobro je osloboditi se toga tereta prije spava-nja. Tvoja meditacija će očistiti i obnoviti tvojum. Ponovo uspostaviti svoju pažnju i tvojespavanje će biti stvarno spavanje. Kada prviput počneš sa meditacijom, dovoljno jeupražnjavati jednom dnevno. Ako osjećaš dahoćeš više meditirati, to je dobro, ali nemoj toraditi prekomjerno. Postoji fenomen prega-ranja koji obično vidimo kod novih medita-nata. Oni upražnjavaju praksu po petnaestsati dnevno nekoliko tjedana, onda se nađu ustvarnom svijetu. Uočavaju da ovaj biznismeditacije oduzimlje tako mnogo vremena.Potrebno je tako mnogo žrtava. Oni nemajuvremena za sve to. Nemoj upasti u tu zamku.Nemoj sebe pregoriti prvi tjedan. Uspori žur-bu. Učini svoj napor dosljednim i stalnim.

262

Daj sebi vremena da uključiš praksu medita-cije u svoj život, i neka tvoja praksa napredu-je postepeno i nježno. Kako tvoj interes zameditaciju raste, pronaći ćeš mjesta u svomrasporedu za meditaciju. To je spontanifenomen, i to se događa samo po sebi - nijepotrebna sila. Dozreli meditanti uspijevajupronaći vrijeme za tri do četiri sata praktici-ranja dnevno. Oni žive običnim životima usvakodnevnom svijetu, i ipak sve to usklade.Oni uživaju u tome. To dolazi prirodno.

Koliko dugo sjediti Slično pravilo se primjenjuje i ovdje:sjedi onoliko dugo koliko možeš, ali nemojprekomjerno sjediti. Većina početnika poči-nje sa dvadeset ili trideset minuta. U početkuje teško sjediti duže od toga sa nekom koristi.Položaj je nesrodan za Zapadnjake, i zahtijevamalo vremena za prilagođavanje. Kako seprivikavaš na proceduru, tako možeš maloprodužiti svoju meditaciju. Preporučujemoda nakon godinu ili nešto više prakticiranjabi tvoje sjedenje trebalo biti udobno za sjede-nje od najmanje jednog sata. Ovdje je važnatočka: Vipasana meditacija nije oblik asketi-

263

zma. Samomučenje nije cilj. Mi pokušavamonjegovati pažnju, ne bol. Neki bol je neizbje-žan, posebno u nogama. U desetom poglavljućemo potpunije objasniti bol i kako se odno-siti prema njemu. Postoje posebne tehnike istavovi koje ćeš naučiti za bavljenje sa neu-godom. Stvar koja se ovdje treba objasniti jeova: Ovo nije takmičenje za izdržavanjeoštrine bola. Ti ne trebaš nikome ništa doka-zivati. Tako ne prisiljavaj sebe da sjediš sabolnom mukom jednostavno da bi bio spo-soban kazati da si sjedio jedan sat. To je bes-korisna vježba ega. I ne radi to prekomjernona početku. Znaj svoja ograničenja, i ne osu-đuj sebe što nisi bio sposoban sjediti zauvi-jek, kao stijena. Kako meditacija postaje sveviše i više dio tvoga života, onda možeš pro-dužiti sjedenje i više od jednog sata. Kao općepravilo, jednostavno odredi koliko dugovremena je ugodno na sadašnjoj točki tvogaživota. Onda sjedi pet minuta duže. Ne posto-ji kruto pravilo o dužini vremena za sjedenje.Čak i ako si uspostavio čvrsti minimum,mogu postojati dani kada si fizički nesposo-ban sjediti toliko dugo. To ne znači da ćeš toodgoditi za cijeli dan. Važno je da se redovno

264

sjedi. Čak i deset minuta meditacije može bitivrlo korisno. Prigodno, o dužini sjedenjaodluči prije meditacije. Nemoj to činiti za vri-jeme dok meditiraš. Na taj način je vrlo lakoprepustiti se rastrešenosti, a rastrešenost jejedna od glavnih stvari koju želimo naučitipažljivo promatrati. Odaberi realnu dužinuvremena, a potom se toga drži. Možeš koristi-ti sat da promatraš dužinu tvog sjedenja, alinemoj svaka dva minuta u njega gledati davidiš kako ti ide. Tvoja koncentracija će biti upotpunosti izgubljena i potaknuta uznemi-renost. Pronaći ćeš da se nadaš kako ćeš sedignuti prije završetka vježbanja. To nijemeditacija - to je gledanje u sat. Ne gledaj nasat sve dok ne budeš mislio da je vrijeme zameditaciju prošlo. Ustvari, uopće ne trebašgledati na sat. Općenito bi trebao sjediti ono-liko dugo koliko želiš. Ne postoji magičnadužina vremena. Najbolje je sebi odreditiminimum dužine vremena. Ti ćeš ustuknutisvaki put kada se pojavi nešto neugodno ilikada god se osjećaš rastrešenim. To nije dob-ro. Takva iskustva sa kojima se meditantmože suočiti su vrlo korisna, ali samo ako idalje sjediš. Trebaš naučiti da ih smireno i

265

jasno promatraš. Gledaj kroz njih sa paž-njom. Kada si to činio dovoljno vremena,onda ona gube utjecaj na tebe. Ti vidiš onošto ona i jesu: jednostavno impulsi, koji nas-taju i nestaju, jednostavno dio prolazećepredstave. Posljedica toga je da se tvoj životlijepo usklađuje. „Disciplina“ je za mnoge odnas teška riječ. To podrazumijeva da netkostoji iznad nas sa štapom, govoreći ti dagriješiš. Ali samodisciplina je nešto drugo. Toje vještina gledanja kroz prazninu potaknutavlastitim impulsima i shvaćanje njihovetajne. Oni nemaju moć nad tobom. To jesamo predstava, obmana. Tvoji nagoni vrištei prijete ti; oni se ulagivaju, laskaju, prijete;ali oni uistinu ne nose štap. Ti im seprepuštaš iz navike. Predaješ im se jer nikadane brineš da pogledaš iza prijetnje. To je tamoiza sve prazno. Postoji samo jedan način da senauči ova lekcija. Riječi na ovoj stranici nećeto učiniti. Ali gledaj unutra i promatraj stvarikoje se pojavljuju - rastrešenost, tjeskoba,nestrpljivost, bol - jednostavno promatrajkad se to pojavi i ne sudjeluj u tome. Na tvojeveliko iznenađenje, to će jednostavno nestati.To nastaje, to prolazi. Tako jednostavno.

266

Postoji druga riječ za „samodisciplinu“. To je„Strpljivost“.

Poglavlje 9Početak vježbe

U zemljama Theravada budizma jetradicionalno započeti svako sjedenje-meditaciju sa recitiranjem određenih for-mula. Američka publika će na kratko bacitipogled na ove invokacije, odbaciti ih kaoneškodljive rituale i ništa više. Međutim, ta-kozvani rituali su bili izmišljeni i profinjeniod učenih i posvećenih muškaraca i žena, i upotpunosti imaju praktičnu svrhu. Zbog togasu vrijedni dubljeg proučavanja. Buda je usvoje vrijeme mislio suprotno. On je bio ro-đen u potpuno previše ritualiziranomdruštvu, i njegove ideje su izgledale potpunoikonoklastične (rušenje priznatih vrednota)za uspostavljenu hijerarhiju njegovog vlasti-tog doba. U mnogim prilikama, on je osuđi-vao primjenu rituala zbog njih samih, i u vezitoga je bio prilično nepopustljiv. Ovo neznači da rituali nemaju primjenu. To znači da

267

ritual sam po sebi, obavljen striktno za svojusvrhu te neće osloboditi iz zamke. Ako vjeru-ješ da će te samo recitiranje riječi spasiti,onda ti samo povećavaš vlastitu ovisnost oriječima i konceptima. Ovo te udaljuje odpercepcije stvarnosti bez riječi prije nego li tevodi prema stvarnosti. Dakle, formule kojeslijede moraju biti prakticirane sa jasnimshvaćanjem o tome što one jesu i zbog čegaone djeluju. One nisu magična čaranja. To susredstva za psihološko čišćenje koja zahti-jevaju aktivno mentalno sudjelovanje da bibile djelotvorne. Mumljajuće riječi bez nam-jere je beskorisno. Vipasana meditacija je de-likatna psihološka aktivnost, i za uspjeh jepresudno mentalno ustrojstvo praktičara.Tehnika najbolje radi u atmosferi smirenosti,blagonaklonog povjerenja. Ove recitacije subile oblikovane sa namjerom da potiču testavove. Ispravno korištene, one mogudjelovati kao pomoćno sredstvo na putu kaoslobođenju.

Trostruko vodstvo Meditacija je težak posao. To je svojs-tvena osamljenička aktivnost. Jedna osoba se

268

bori protiv silno moćnih sila, dio samestrukture uma koji meditira. Kada stvarnodođeš do toga, pronaći ćeš se suočen sašokantnim ostvarenjem. Jedan dan ćešpogledati unutra i shvatiti punu silinu onogaprotiv čega ideš. Ono što pokušavaš probitiizgleda kao čvrsti zid tako gusto ispleten dani jedna jedina zraka sunca ne prolazi kroznjega. Ti sjediš, zureći u ovu građevinu i sebikažeš, „To? Ja pokušavam da prođem kroz to?Ali to je nemoguće! To je sve tu. To je cijelisvijet. To je sve značenje, i to je ono štokoristim da odredim sebe i shvatim sve okosebe, ako krenem tim putem cijeli svijet će seraspasti i ja ću umrijeti. Ja ne mogu kroz toproći. Jednostavno ne mogu“. To je vrlozastrašujuće osjećanje, veoma usamljenoosjećanje. Ti osjećaš kao, „Ovdje sam - sam,potpuno sam, pokušavajući probiti neštotako veliko da je to iznad shvaćanja“. Da bi sesuprostavio ovom osjećaju, korisno je znatida nisi sam. Drugi su ovaj put prije prešli.Oni su se suočili sa istom preprekom, i oni suprošli kroz to na svjetlo. Oni su uspostavilipravila pomoću kojih se taj posao možeizvršiti, i udružili su se u bratstvo za

269

uzajamno ohrabrivanje i podršku. Buda jepronašao izlaz kroz ovaj isti zid, a poslijenjega su došli mnogi drugi. On je ostaviojasne instrukcije u obliku Dhamma da nasvode na istom putu. Osnovao je Sangha,bratstvo redovnika da sačuvaju put i dajedan drugoga održavaju na njemu. Ti nisisam i situacija nije beznadna. Meditacijauzimlje energiju. Tebi treba hrabrost da sesuočiš sa prilično teškim mentalnim feno-menima i odlučnost da ostaneš sjediti dokproživljavaš razna neugodna mentalna sta-nja. Lijenost neće pomoći. Da bi crpio energi-ju za taj posao, ponovi sljedeće za sebe. Osje-ćaj namjeru koju u to ulažeš. Misli ono štogovoriš. „Ja idem slijediti sam put kojim jehodao Buda i njegovi veliki i sveti učenici.Lijena osoba ne može slijediti taj put. Može limoja energija prevladati. Mogu li ja uspjeti“.

Univerzalna Blagonaklonost-Ljubav Vipasana meditacija je vježba u pažnji,svjesnost bez ega. To je procedura u kojoj ćeego biti odstranjen pomoću prodornog gle-danja pažnje. Praktičar počinje ovaj proces saegom koji je u potpunoj kontroli nad umom i

270

tijelom. Potom, kako pažnja-zadubljenostpromatra ego djelovanje, ona prodire do kori-jena mehanizma ega i odstranjuje ego komadpo komad. Međutim, ovdje je prisutan para-doks. Pažnja je svjesnost bez ega. Ako poči-njemo sa egom koji ima punu kontrolu, kakomožemo uložiti dovoljno pažnje na početkuda otpočnemo sa poslom? Postoji uvijek nekamjera pažnje u svakom trenutku. Stvarniproblem je da je dovoljno sakupimo da budedjelotvorna. Da bi ovo učinili možemo koris-titi pametnu taktiku. Možemo oslabiti oneaspekte ega koji najviše škode, tako da ćepažnja imati manji otpor da ga prevaziđe.Pohlepa i mržnja su glavne manifestacije egoprocesa. Do one mjere do koje su grablje-nje/pohlepa i odbacivanje prisutne u umu,pažnja će imati veoma teški zadatak. Rezulta-te ovoga je vrlo lako vidjeti. Ako sjedneš dameditiraš dok si pod utjecajem nekog jakogopsesivnog prianjanja, vidjet ćeš da nećešništa učiniti. Ako si uhvaćen u najnovijimplanovima kako zaraditi još više novca, mož-da ćeš provesti većinu svog vremena zameditaciju ne čineći ništa - osim što ćeš raz-mišljati o novcu. Ako si u stanju bijesa zbog

271

nedavne uvrede, to će u potpunosti zaokupititvoj um. Postoji samo toliko vremena u jed-nom danu, a tvoje minute za meditaciju suveoma vrijedne. Najbolje je da ih ne trošimoza ništa. Theravada tradicija je razvila koris-no sredstvo koje će ti omogućiti da odstranišove prepreke iz svoga uma, barem privreme-no, tako da možeš raditi svoj posao na ods-tranjivanju njihovih korijenja za stalno.Možeš koristiti jednu ideju da njome poništišdrugu. Možeš uravnotežiti negativnu emoci-ju usađivanjem pozitivne. Davanje je suprot-no od pohlepe. Dobrohotnost je suprotna odmržnje. Sada jasno shvati: Ovo nije pokušajda sebe oslobodiš autohipnozom. Ti nemožeš uvjetovati Prosvjetljenje. Nibbana jeneuvjetovano stanje. Oslobođena osoba jeuistinu darežljiva i dobrohotna, ali ne zatošto je on bio uvjetovan da takav bude. On ćebiti tako čist kao ispoljavanje njegove vlastitetemeljne prirode, koja više nije sputanaegom. Tako ovo nije uvjetovanje, već je ovoprije psihološki lijek. Ako uzmeš ovaj lijek uskladu sa uputstvima, to će dovesti do priv-remenog olakšanja od simptoma bolesti odkojih trenutno patiš. Zatim se možeš iskreno

272

posvetiti da radiš na samoj bolesti.

Počinješ odbacivanjem misli o samom-ržnji i samoosuđivanju. Dopuštaš da dobriosjećaji i dobre želje prvo teku prema tebi. Štoje prilično lako. Zatim to isto činiš za ljudekoji su ti najbliži. Postepeno, radiš premavani od tvoga vlastitog kruga bliskih osobadok tok tih istih emocija ne usmjeriš premasvojim neprijateljima i svagdje svim živimbićima. Ispravno učinjeno, ovo može bitimoćna i transformativna vježba sama posebi. Na početku svakog sjedanja u medi-taciju, izgovori sljedeće rečenice sebi.Stvarno osjećaj namjeru: 1. Mogu li ja biti dobro, sretan i smiren.Može li me ne zadesiti nesreća. Mogu li meizbjeći poteškoće. Mogu li me zaobići prob-lemi. Mogu li se uvijek susresti sa uspjehom.Mogu li imati strpljenja, hrabrosti, razumije-vanja i odlučnosti da se suočim i prevaziđemneizbježne poteškoće, probleme i neuspjeheu životu. 2. Mogu li moji roditelji biti dobro, sre-tni i smireni. Može li njih ne zadesiti nesreća.Mogu li njih izbjeći poteškoće. Mogu li njih

273

zaobići problemi. Mogu li se uvijek susresti sauspjehom. Mogu li imati strpljenja, hrabrosti,razumijevanja i odlučnosti da se suoče i pre-vaziđu neizbježne poteškoće, probleme ineuspjehe u životu. 3. Mogu li moji učitelji biti dobro, sret-ni i smireni. Može li njih ne zadesiti nesreća.Mogu li njih izbjeći poteškoće. Mogu li njihzaobići problemi. Mogu li se uvijek susresti sauspjehom. Mogu li imati strpljenja, hrabrosti,razumijevanja i odlučnosti da se suoče i pre-vaziđu neizbježne poteškoće, probleme ineuspjehe u životu. 4. Mogu li moji srodnici biti dobro, sre-tni i smireni. Može li njih ne zadesiti nesreća.Mogu li njih izbjeći poteškoće. Mogu li njihzaobići problemi. Mogu li se uvijek susresti sauspjehom. Mogu li imati strpljenja, hrabrosti,razumijevanja i odlučnosti da se suoče i pre-vaziđu neizbježne poteškoće, probleme ineuspjehe u životu. 5. Mogu li moji prijatelji biti dobro, sre-tni i smireni. Može li njih ne zadesiti nesreća.Mogu li njih izbjeći poteškoće. Mogu li njihzaobići problemi. Mogu li se uvijek susresti sauspjehom. Mogu li imati strpljenja, hrabrosti,

274

razumijevanja i odlučnosti da se suoče i pre-vaziđu neizbježne poteškoće, probleme ineuspjehe u životu. 6. Mogu li sve ravnodušne osobe bitidobro, sretne i smirene. Može li njih ne zade-siti nesreća. Mogu li njih izbjeći poteškoće.Mogu li njih zaobići problemi. Mogu li se uvi-jek susresti sa uspjehom. Mogu li imati strp-ljenja, hrabrosti, razumijevanja i odlučnostida se suoče i prevaziđu neizbježne poteškoće,probleme i neuspjehe u životu. 7. Mogu li moji neprijatelji biti dobro,sretni i smireni. Može li njih ne zadesiti nes-reća. Mogu li njih izbjeći poteškoće. Mogu linjih zaobići problemi. Mogu li se uvijek sus-resti sa uspjehom. Mogu li imati strpljenja,hrabrosti, razumijevanja i odlučnosti da sesuoče i prevaziđu neizbježne poteškoće,probleme i neuspjehe u životu. 8. Mogu li sva živa bića biti dobro, sre-tna i smirena. Može li njih ne zadesiti nesre-ća. Mogu li njih izbjeći poteškoće. Mogu linjih zaobići problemi. Mogu li se uvijek sus-resti sa uspjehom. Mogu li imati strpljenja,hrabrosti, razumijevanja i odlučnosti da sesuoče i prevaziđu neizbježne poteškoće,

275

probleme i neuspjehe u životu.

Jednom kada završiš sa ovim recitira-njem, ostavi sa strane sve svoje probleme isukobe za vrijeme prakticiranja. Jednostavnoodbaci cijelu hrpu. Ako kasnije dođu nazad utvoju meditaciju, jednostavno se prema nji-ma odnosi kao prema onome što i jesu, ras-trešenosti. Prakticiranje Univerzalne Blago-naklonosti-Ljubavi se preporuča i prije odla-ska na spavanje i nakon ustajanja. Rečeno jeda ti to omogućuje dobro spavanje i spriječa-va noćne more. Isto tako omogućava da selakše ustaneš ujutro. I to te čini prijateljski-jim i otvorenijim prema svakome, prijateljuili neprijatelju, ljudskom ili nekom drugom.Najštetniji psihički nadraživač koji nastaje uumu osobito u vrijeme kada je um smiren, jeogorčenost. Možeš doživjeti ljutnju kad sesjetiš nekog događaja koji ti je stvorio psiho-loški ili fizički bol. Ovo iskustvo može izazva-ti tjeskobu, napetost, uznemirenost i brigu.Ti nećeš biti sposoban da sjediš u meditaciji,dok doživljavaš ovakvo stanje uma. Dakle,preporučamo da započneš svoju meditacijusa stvaranjem Univerzalne Blagonaklonosti-

276

Ljubavi. Ponekad se možeš zapitati kakomožemo željeti: „Mogu li moji neprijatelji bitidobro, sretni i smireni. Može li njih ne zade-siti nesreća. Mogu li njih izbjeći poteškoće.Mogu li njih zaobići problemi. Mogu li se uvi-jek susresti sa uspjehom. Mogu li imatistrpljenja, hrabrosti, razumijevanja i odluč-nosti da se suoče i prevaziđu neizbježne po-teškoće, probleme i neuspjehe u životu“?Moraš se sjetiti da ti prakticiraš blagonak-lonost-ljubav za pročišćavanje svoga vlasti-tog uma, isto kao što prakticiraš i meditacijuza svoje vlastito dostignuće mira i oslo-bođenja od bola i patnje. Kako prakticirašblagonalonost - ljubav unutar sebe, možeš seponašati na najprijateljskiji način bez pris-tranosti, predrasuda, diskriminacije ilimržnje. Tvoje plemenito ponašanje pomažetebi da pomažeš drugima na najpraktičnijinačin da smanjiš njihov bol i patnju. To susamilosni ljudi koji mogu drugima pomoći.Samilost kao manifestacija blagonaklonosti-ljubavi u akciji, za nekoga tko nema u sebiblagonaklonosti-ljubavi ne može pomoćidrugima. Plemenito ponašanje znači po-

277

našati se na najprijateljskiji i najsrdačnijinačin. To ponašanje u sebi uključuje tvojemisli, govor i djela. Ako je ovaj trostrukinačin ispoljavanja tvoga ponašanja suprotan(plemenitom) ponašanju to onda ne možebiti plemenito ponašanje. U drugu ruku, ob-jektivno govoreći, daleko je bolje kultiviratiplemenitu misao, „Mogu li sva bića bitisretna“ nego misao, „Ja ga mrzim“. Našeplemenite misli će se jedan dan ispoljiti uplemenitom ponašanju, a naše zlobne misli uzlom ponašanju. Sjeti se da se tvoje mislipretvaraju u govor i djela da bi dovele doočekivanog rezultata. Misao pretvorena udjelo je sposobna stvoriti opipljive rezultate.Ti bi uvijek trebao govoriti i raditi stvari sapažnjom blagonaklonosti-ljubavi. Dok go-voriš o blagonaklonosti -ljubavi, a djeluješ iligovoriš potpuno suprotno, bit ćeš ukoren odmudrih. Kako se pažnja o blagonaklonosti-ljubavi razvija, tvoje misli, riječi i djela bi tre-bala biti ljubazna, ugodna, značajna, istinita ikorisna za tebe kao i za druge. Ako tvojemisli, riječi i djela povrijeđuju tebe, druge ilioboje, onda se moraš zapitati da li zaistamariš za blagonaklonost-ljubav. Za svaku

278

praktičnu svrhu, ako su svi tvoji neprijateljidobro, sretni i smireni, oni onda neće bititvoji neprijatelji. Ako su oni oslobođeni odproblema, bola, patnje, tuge, neuroza, psi-hoza, paranoje, straha, napetosti, tjeskobeitd., oni neće biti tvoji neprijatelji. Tvojepraktično rješenje za tvoje neprijatelje je daim pomogneš da prevaziđu svoje probleme,tako da ti možeš živjeti u miru i sreći.

Što god su oni više zahvaćeni neuro-zama, psihozama, strahom, napetošću,tjeskobom, itd., to mogu svijetu prouzročitiviše neprilika, bola i patnje. Ako možeš preo-bratiti zlu i grešnu osobu u svetu i posvećenuosobu, ti bi napravio čudo. Kultivirajmoodgovarajuću mudrost i blagonaklonost-ljubav u sebi da preobratimo zle umove usvetačke umove. Kada ti nekoga mrziš ondamisliš, „Neka on bude ružan. Neka leži ubolu. Neka ne napreduje. Neka ne bude do-bro. Neka ne bude poznat. Neka nema pri-jatelje. Neka nakon smrti završi u nesretnomstanju izopačenosti u ružnom mjestu, uprokletstvu“. Međutim, što se stvarnodogađa - tvoje vlastito tijelo stvara tako

279

štetne kemijske tvari da osjećaš bol, pove-ćanje, otkucaje srca, napetost, promjenu iz-raza lica, gubitak apetita za hranom, gubitaksna, i drugima izgledaš veoma neugodan. Tiprolaziš kroz iste stvari koje želiš svome ne-prijatelju. Isto tako ne možeš vidjeti istinuonakvom kakva doista i jeste. Tvoj um je kaoključala voda. Ili ti si kao pacijent koji pati odžutice kojemu je svaka ukusna hrana blju-tava. Slično tako, ti ne možeš cijeniti nečijupojavu, dostignuća, uspjeh itd. Onoliko ko-liko ovo stanje postoji, ne možeš dobro medi-tirati. Zbog ovoga veoma naglašavamo i pre-poručamo da prakticiraš blagonaklonost-ljubav, prije nego li ozbiljno počneš prakti-cirati meditaciju. Ponovi odlomke vrlo pažl-jivo sa značenjem. Kako recitiraš ove od-lomke, prvo u sebi osjeti istinsku blagonak-lonost-ljubav, zatim to podijeli sa drugima,jer ti ne možeš dijeliti sa drugima ono što tisam nemaš u sebi. Ipak, sjeti se, ovo nisumagične formule. One ne djeluju same posebi. Ako ih koristiš kao takve, onda ćeš jed-nostavno rasipati vrijeme i energiju. Ali akoti uistinu učestvuješ u tim izjavama i u njihuložiš svoju vlastitu energiju, one će te

280

služiti. Daj im priliku. Vidi sam za sebe.

Poglavlje 10

Součavanje sa problemima

Naletit ćeš na probleme u svojoj medi-taciji. Svakome se to događa. Problemi se po-javljuju u svim oblicima i veličinama, i jedinastvar u vezi koje možeš apsolutno biti sigu-ran je da ćeš i ti imati neke probleme. Glavnitrik u bavljenju sa preprekama je da seprihvati ispravan stav. Poteškoće su sastavnidio tvoje prakse. One nisu nešto što se trebaizbjegavati. One su nešto što treba koristiti.One pružaju neprocjenjive prilike za učenje.Razlog zbog kojeg smo svi mi zaglavili uživotnom blatu je što neprekidno bježimo odnaših problema i težimo našim željama.Meditacija nam pruža laboratorijsku situa-ciju u kojoj možemo proučiti ovaj sindrom istvoriti strategiju da sa time upravljamo.Različite neprilike i poteškoće koje se po-javljuju za vrijeme meditacije su korisnoiskustvo. One su materijal na kojemu

281

radimo. Ne postoji zadovoljstvo bez nekogstupnja bola. Ne postoji bol bez neke mjerezadovoljstva. Život se sastoji od užitaka imuka. Oni su blisko zajedno povezani. Medi-tacija nije izuzetak. Doživjet ćeš dobra i lošastanja, ekstaze i zastrašujuća stanja. Zato senemoj iznenaditi kada naletiš na nekoiskustvo kao zidovi od cigle. To se stalnoiznova pojavljuje. Tvoja sposobnost da se uh-vatiš u koštac sa uznemiravanjima ovisi otvome stavu. Ako možeš naučiti da te prob-leme smatraš prilikama, šansama da razviješsvoju praksu, ti ćeš napredovati. Tvoja spo-sobnost da se suočiš sa nekim stvarima kojese pojavljuju u meditaciji će se nastaviti idalje u tvom cijelom životu, i omogućiti darješiš velike stvari koje te doista zabrinjavaju.Ako pokušaš da izbjegneš svaku neugodnostkoja se pojavljuje u meditaciji, ti jednostavnoponovo jačaš naviku koja je već tvoj životučinila u neko vrijeme nepodnošljivim. Vrloje važno da se naučiš suočavati sa manjeugodnim aspektima egzistencije. Naš posaokao meditanata je da naučimo biti strpljivi sasamima sobom, da vidimo sebe na nepris-trani način, kompletno sa svim našim

282

patnjama i nedostacima. Moramo naučiti dabudemo ljubazni prema sebi samima. Udugom hodu, izbjegavanje neugodnosti jevrlo neljubazna stvar koju činimo sebi. Para-doksalno, ljubaznost u sebi uključuje suo-čavanje sa neugodnostima kada se pojave.Jedna od popularnih strategija za suočavanjesa poteškoćama je autosugestija: kada senešto gadno pojavi, ti sebe radije ubjeđuješda je to ugodno, a ne neugodno. Budina tak-tika je potpuno suprotna. Radije nego da toskrivamo ili zamaskiramo, Budino učenjepoučava da to ispitujemo do smrti. Budizamsavjetuje da ne usađuješ osjećaje koje doistanemaš ili da izbjegavaš osjećaje koje imaš.Ako si jadan, onda si jadan; ovo je stvarnost,to je ono što se događa, dakle suoči se sa time.Gledaj tome pravo u oči bez da trepćeš. Kadati je nešto loše, ispitivaj to loše, promatraj tosa pomnom pažnjom, proučavaj fenomen ispoznaj njegovo ustrojstvo. Put za izlazak izzamke je proučavanje same zamke, spoznajkako je ona napravljena. Ovo radiš na načinda stvar rastaviš dio po dio. Zamka te nemože uhvatiti ako je rastavljena na djelove.Posljedica toga je sloboda.

283

Ovo je bitno, ali je to jedan od najmanjeshvaćenih aspekta budističke filozofije. Onikoji su površno proučavali budizam brzozaključuju da je to skup pesimističnih učenja,koja se stalno zadržavaju na neugodnimstvarima kao patnji. Uvijek nam savjetuje dase suočavamo sa neugodnom stvarnošćubola, smrti i bolesti. Budistički mislioci sebene smatraju pesimistima - ustvari, baš sup-rotno. Bol postoji u univerzumu; do nekemjere je neizbježan. Učenje kako se sa timenositi nije pesimizam, već veoma poučanoblik optimizma. Kako ćeš se ti odnositiprema smrti svoga supružnika? Kako ćeš seosjećati ako bi sutra izgubio svoju majku? Ilisestru ili svoga najboljeg prijatelja? Pretpos-tavimo da izgubiš posao, svoju ušteđevinu,ili sposobnost korištenja svojih ruku, u istomdanu; hoćeš li se moći suočiti da ostatak živo-ta provedeš u invalidskim kolicima? Kako ćešse odnositi prema bolu u krajnjem stadijuraka ako te to zahvati, i kako ćeš se odnositiprema svojoj vlastitoj smrti kada ti se pribli-ži? Ti možeš izbjeći većinu od ovih nesreća,ali njih svih nećeš moći izbjeći. Većina od nasizgubi prijatelje i rodbinu u nekom periodu

284

svoga života; svi mi ponekad budemo boles-ni; u najmanju ruku ti ćeš jedan dan umrijeti.Ti možeš patiti zbog tih stvari ili se sa njimaotvoreno suočiti - to je tvoj izbor. Bol je neizb-ježan, patnja nije. Bol i patnja su dvije različi-te životinje. Ako te pogodi bilo koja od ovihtragedija u tvom sadašnjem stanju uma, tićeš patiti. Navika ponašanja koja sada kon-trolira tvoj um će te zatvoriti u tu patnju ineće biti izlaza. Malo vremena provedenog uučenju alternativa za te navike ponašanja jedobro uloženo vrijeme. Većina ljudskih bićatroši sve svoje energije izmišljajući načine dapovećaju svoje zadovoljstvo i smanje svoj bol.Budizam ne savjetuje da u potpunosti pres-taneš sa tom aktivnošću. Novac i sigurnostsu u redu. Bol se treba izbjegavati gdje je tomoguće. Nitko ti ne govori da se odreknešsvoje cijele imovine ili da težiš nepotrebnombolu, ali budizam savjetuje da uložiš nekovrijeme i energiju u učenje kako da se odno-siš prema neugodnostima, jer je neki bolneizbježan. Kada vidiš da na tebe ide kamion,naravno da na sve moguće načine nastojiš daga izbjegneš, i makneš se sa puta. Ali istotako, provedi neko vrijeme u meditaciji. Uče-

285

nje kako se odnositi prema neugodi je jedininačin na koji ćeš biti spreman da se odnosišprema kamionu kojeg nisi vidio. U tvojojpraksi se pojavljuju problemi. Neki od njih ćebiti fizički, neki emocionalni, a neki u vezitvojih stavova. Svaki od njih se može suočiti isvaki ima svoju specifičnu reakciju. Svaki odnjih jeste prilika da sebe oslobodiš.

Problem 1 - Fizički bol Nitko ne voli bol, ipak svatko ponekadima neki bol. To je jedno od najuobičajenijihiskustava i obavezno će se pojaviti u tvojojmeditaciji u jednom ili drugom obliku.Rukovanje bolom je dvostupanjski proces.Prvo, ako je moguće odstrani bol ili u na-jmanju ruku riješi se bola što god je mogućeviše. Zatim, ako se neki bol zadržava, koristiga kao objekt meditacije. Prvi korak je fizičkorukovanje bolom. Možda je bol bolest nekevrste, glavobolja, groznica, udarac ili bilo što.Upotrijebi standardne medicinske tretmaneprije nego li sjedneš da meditiraš: uzmi svojlijek, primjeni svoju mast, čini ono što uobi-čajno i radiš. Zatim, postoje neki bolovi kojisu specifični za sjedeći položaj. Ako nikada

286

nisi proveo mnogo vremena sjedeći prek-riženih nogu na podu, onda će trebati periodprilagođavanja. Neka neugodnost jeneizbježna. Prema tome gdje se nalazi bol,postoje određena sredstva. Ako je bol u noziili koljenima, provjeri svoje hlače. Ako suuske ili napravljene od debelog materijala,onda to može biti problem. Pokušaj to prom-jeniti. Provjeri isto tako svoj jastuk. Trebao bibiti oko osam centimetara visine kada se nanjega sjedne (i pritisne ga se). Ako je bol okotvoga pasa, pokušaj opustiti svoj pojas. Ot-pusti konop tvojih hlača ako je to potrebno.Ako doživiš bol u donjem dijelu leđa, ondatvoja pozicija nije dobra. Pognuto držanje ti-jela nikada nije ugodno, ispravi se. Nemoj bitiukrućen ili zategnut, ali drži svoju kičmuuspravno. Bol u vratu ili gornjem dijelu leđaima nekoliko izvora. Prvi je nesipravnodržanje ruku. Tvoje ruke moraju ugodnoležati u krilu. Ne podiži ih do pojasa. Opustisvoja ramena i mišiće vrata. Ne dopusti da tiglava pada naprijed. Drži je uspravno i usk-lađenu sa ostatkom kičme. Nakon što sinapravio sve ove razne prilagodbe, možešpronaći da imaš još nekog bola. Ako je to slu-

287

čaj, pokušaj drugi korak. Učini bol objektomsvoje meditacije. Nemoj skakati gore dolje iuzbuditi se. Jednostavno promatraj pažljivobol. Kada bol postane zahtjevan, vidjet ćeš daodvlači tvoju koncentraciju sa daha. Ne uz-vraćaj. Jednostavno dopusti svojoj pažnji dalagano sklizne na jednostavni osjećaj. Idipotpuno u bol. Ne blokiraj iskustvo. Istražiosjećaje. Uzdigni se iznad svoje reakcijeizbjegavanja i idi u čiste senzacije koje senalaze ispod toga. Otkrit ćeš da su prisutnedvije stvari. Prva je jednostavna senzacija -sam bol. Druga je tvoj otpor na tu senzaciju.Reakcija otpora je djelomično mentalna idjelomično fizička. Fizički dio se sastoji odnapetosti mišića u i oko bolnog predjela.Opusti te mišiće. Uzmi ih jedan po jedan isvaki opusti temeljito. Samo ovaj korak ćeznačajno smanjiti bol. Zatim pređi na mentalnu stranu ot-pora. Isto kako se napinješ fizički, tako se istonapinješ psihološki. Ti vršiš pritisak men-talno na osjećaj bola, pokušavajući ga izdvo-jiti i izbaciti iz svjesnosti. To odbacivanje jebez riječi - stav: „Ja ne volim ovaj osjećaj“ ili„odlazi“. To je vrlo suptilno, ali ono je tu, i to

288

ćeš otkriti ako stvarno pogledaš. Lociraj to iisto tako opusti. Taj posljednji dio je još sup-tilniji. Stvarno nema ljudskih riječi kojemogu precizno opisati ovu akciju. Najboljinačin da se donekle shvati je pomoćuanalogije. Prouči što si učinio sa zategnutimmišićima i istu akciju prenesi na mentalnusferu; opusti um na isti način kako si opustiotijelo. Budizam prepoznaje da su tijelo i umčvrsto povezani. Ovo je tako istinito damnogi ljudi to ne vide kao proceduru od dvakoraka. Za njih opustiti tijelo znači opustitium i obratno. Ovi ljudi će doživjeti potpunuopuštenost, mentalnu i fizičku, kao jedanproces. U svakom slučaju, opusti se kom-pletno sve dok se tvoja svjesnost ne izdigneiznad te barijere koju si sam postavio. To jebio razmak, osjećaj daljine između sebe idrugih. To je bila granica između „mene“ i„bola“. Rastopi tu barijeru i odvojenostnestaje. Uspori u moru nadolazećih osjećaja istapaš se sa bolom. Ti postaješ bol. Promatrašto dizanje i spuštanje i nešto se iznenađujućedogađa. To više ne povrijeđuje. Patnja jenestala. Samo preostaje bol, iskustvo i ništaviše. „Ja“ koje je bilo povrijeđeno je nestalo.

289

Posljedica toga je oslobođenost od bola. Ovoje postepeni proces. Na početku možeš oče-kivati da uspiješ sa malim bolovima, a budešporažen od velikih. Kao većina našh vještina,to se razvija praksom. Što više prakticiraš,veći bol možeš podnijeti. Molim da ovo upotpunosti razumiješ. Ovdje se ne zagovaramazohizam. Samomučenje nije svrha. Ovo jevježba u svjesnosti, a ne u sadizmu. Ako bolpostane mučan, onda se pokreni, ali se pok-reni polako i sa pažnjom. Promatraj svojepokrete. Osjeti kako to izgleda kretati se.Promatraj što to stvara bol. Promatraj kakobol nestaje. Ipak, pokušaj da se ne mičeš pre-više. Što se manje mičeš, to je lakše ostatipotpunije pažljiv. Početnici meditanti pone-kada kažu da imaju problema ostati pažljivikada je prisutan bol. Ova poteškoća proizlaziiz krivog shvaćanja. Učenici smatraju pažnjukao nešto drukčije od iskustva bola. To nijetako. Pažnja ne postoji nikada sama od sebe.Ona uvijek ima neki objekt i jedan objekt jedobar kao i neki drugi. Bol je mentalnostanje. Ti možeš biti svjestan bola isto kao štosi svjestan disanja. Pravila izložena u poglavlju 4 se

290

primjenjuju za bol isto kao što se primjenjujuza bilo koje drugo mentalno stanje. Morašbiti pažljiv da ne odeš iznad bola, niti da seodvojiš od njega. Ništa tome ne dodavaj, inemoj ispustiti ni jedan dio toga. Nemojzamutiti čisto iskustvo sa konceptima,slikama ili nesuvislim razmišljanjem.Održavaj svoju pažnju upravo u sadašnjemtrenutku, upravo sa bolom, tako da nepropustiš njen početak i kraj. Bol koji nijeviđen u jasnom svjetlu pažnje potičeemocionalne reakcije kao strah, tjeskobu ililjutnju. Ako se ispravno promatra, ondanemamo takvih reakcija. TO će biti samosenzacija, jednostavno energija. Jednom kadanaučiš ovu tehniku sa fizičkim bolom, ondato možeš uopćavati u ostatku svoga života.To možeš koristiti za bilo koju neugodnusenzaciju. Ono što djeluje na bol, to ćedjelovati i na tjeskobu ili kroničnu depresiju.Ova tehnika je jedna od životnihnajkorisnijih i općenitih vještina. To jestrpljenje.

Problem 2 - Neosjetljivost nogu Vrlo je uobičajeno za početnike da nji-

291

hove noge postanu neosjetljive ili utrnu. Onijednostavno nisu prilagođeni na sjedećupoziciju sa prekriženim nogama. Neki ljudisu vrlo uznemireni zbog ovoga. Oni osjećajuda se moraju dignuti i hodati okolo. Neki supotpuno uvjereni da će dobiti gangrenu zbognedostatka cirkulacije. Obamrlost u nogamanije nešto zbog čega bi se trebalo brinuti. Toje uzrokovano pritiskom na nerv, a ne nedos-tatkom cirkulacije. Ti ne možeš oštetiti tkivosvojih nogu sjedenjem. Opusti se. Kada tvojenoge postanu neosjetljive u meditaciji, jed-nostavno pažljivo promatraj taj fenomen.Ispitaj kako se osjećaš. To može biti neugod-no, ali nije bolno dok se ne napinješ. Ostanismiren i to promatraj. Nakon što si neko vri-jeme meditirao ta će obamrlost postepenonestati. Tvoje tijelo se jednostavno prilago-đava svakodnevnoj praksi. Potom možeš sje-diti vrlo dugo bez ikakve obamrlosti.

Problem 3 - Neodređeni osjeti Ljudi u meditaciji doživljavaju različitefenomene. Neki dobiju svrbež. Drugi osjećajubockanje, duboko opuštanje, osjećaj lakoće ilisenzaciju lebdenja. Možeš osjećati da rasteš,

292

ili se skupljaš, ili se uzdižeš u zrak. Početnicisu prilično uzbuđeni zbog ovih senzacija.Kada se ustali opuštenost, onda sistem jed-nostavno počinje slati osjetilne signale dale-ko efikasnije. Velika količina prijašnjih bloki-ranih podataka može slobodnije prolaziti,potičući na sve jedinstvene osjećaje. To neoznačava ništa posebno. To su samo osjeti.Koristi normalnu tehniku. Promatraj kako sepojavljuju i nestaju. Nemoj u njima sudjelo-vati.

Problem 4 - Pospanost Uobičajno je da se za vrijeme meditaci-je doživljava pospanost. Ti postaješ veomasmiren i opušten. Upravo to je ono što se tre-balo dogoditi. Na nesreću, mi doživljavamoovo prekrasno stanje samo kada spavamo, ito povezujemo sa tim procesom. Tako priro-dno se ti počinješ prepuštati tome. Kada vidišda se to dogodilo, primjeni svoju pažnju nasamo stanje prolaznosti. Pospanost imaodređene karakteristike. Ona radi neke stvaritvom procesu mišljenja. Pronađi što je to.Ona ima određena tjelesna osjećanja poveza-na sa time. Lociraj ih. Znatiželjna pažnja jesuprotna od pospanosti i otjerat će je. Ako to

293

ne postigne, onda možeš pretpostaviti daimaš neki fizički uzrok za pospanost. Pronađito i riješi. Ako si upravo pojeo obilan obrok,to bi mogao biti uzrok. Najbolje je jesti neštolagano prije meditacije, ili čekaj da prođebarem jedan sat nakon velikog obroka.Nemoj previdjeti ni očite stvari. Ako si cijelidan iskrcavao cigle normalno je da ćeš bitiumoran. Isto je i ako si prethodnu noć spavaosamo nekoliko sati. Pobrini se za tjelesne pot-rebe. Potom meditiraj. Nemoj se prepustitipospanosti. Ostani budan i pažljiv, jer suspavanje i meditativna koncentracija sasvimsuprotna iskustva. Iz spavanja nećeš stećinikakav novi uvid, već samo iz meditacije.Ako si veoma pospan udahni duboko i zadržidah koliko dugo možeš. Zatim izdiši polako.Ponovi ovu vježbu dok se tijelo ne zagrije ipospanost nestane. Zatim se vrati na svojdah.

Problem 5 - Nesposobnost da sekoncentrira

Preaktivna, skačuća pažnja je nešto štosvatko doživljava s vremena na vrijeme.Ovime se bave tehnike koje su predstavljeneu petom poglavlju o smetnjama. Međutim,

294

trebao bi isto tako biti obavješten da postojeneki vanjski činioci koji doprinose ovomproblemu. To se najbolje riješava jednostav-nim podešavanjem svoga redosljeda. Men-talne slike su moćni entiteti. One mogu osta-ti u umu za dugo vrijeme. Sva umjetnost pri-čanja priča jeste direktna manipulacija tak-vog materija, i do one mjere do koje je umjet-nik dobro učinio svoj posao, predstavljenilikovi i slike će imati moćan efekt zadržava-nja u umu. Ako si gledao najbolji film godine,onda će meditacija koja slijedi biti puna tihslika. Ako si došao do polovine najstrašnijeghoror romana koji si ikada čitao, tvoja medi-tacija će biti puna monstruma. Tako promje-ni raspored događaja. Prvo meditiraj, apotom čitaj ili otiđi u kino. Drugi utjecajničinilac je tvoje vlastito emocionalno stanje.Ako postoji neki stvarni sukob u tvom živo-tu, taj nemir će se prenijeti u meditaciju.Pokušaj da riješiš odmah svoje svakodnevnesukobe prije meditacije kad god je to moguće.Tvoj život će lakše prolaziti, i nećešbeskorisno utoniti u misli u svojoj praksi.Ponekad nećeš moći riješiti svaku stvar prijesjedanja u meditaciju. Ipak, sjedi i obavi to.

295

Koristi svoju meditaciju da odbaciš sveegocentrične stavove koji te drže zarobljenimunutar svojih ograničenih pogleda. Tvojiproblemi će se daleko lakše nakon togariješiti. Postoje i oni dani kada izgleda da seum nikada neće smiriti, a ti ne možeš uočitinikakav jasan uzrok. Sjeti se cikličnihpromjena o kojima smo već govorili.Meditacija ide u ciklusima. Imaš dobre dane iimaš loše dane. Vipasana meditacija jepretežno vježba u svjesnosti. Ispražnjavanjeuma nije važno kao biti zadubljen u ono štoum radi. Ako si izbezumljen i ne možeš ništaučiniti da to zaustaviš, jednostavnopromatraj. To si sve ti sam. Rezultat toga ćebiti još jedan korak naprijed na tvome putusamoistraživanja. Iznad svega, nemoj serazočarati zbog neprekidnog brbljanja svogauma. To blebetanje je upravo još jedna stvarkoje treba biti svjestan.

Problem 6 - Dosada Vrlo je teško zamisliti bilo što dosadni-je od mirnog sjedenja za jedan sat, ništa neradeći osim osjećati kako se zrak kreće unut-ra i van tvoga nosa. Ti ćeš se suočavati stalno

296

ispočetka sa dosadom u svojoj meditaciji.Svatko se suočava. Dosada je mentalno stanjei treba se kao takvo tretirati. Nekoliko jedno-stavnih taktika će ti pomoći da se sa timeuhvatiš u koštac.

Taktika A: Ponovo uspostavi istinsku pažnju

Ako dah izgleda krajnje dosadna stvarza promatranje stalno ispočetka, možeš bitisiguran u jednu stvar: da si prestao promat-rati proces sa istinskom pažnjom. Pažnjanikada nije dosadna. Pogledaj ponovo. Nepretpostavljaj da znaš što je dah. Ne uzimajza sigurno da si već vidio sve što se ima vidje-ti. Ako to učiniš, ti onda konceptualizirašproces. Ne promatraš njegovu živu stvar-nost. Kada si jasno pažljivo usmjeren na dahili ustvari bilo što drugo, to onda nikada nijedosadno. Pažnja na sve gleda očima djeteta,sa osjećajem čuđenja. Pažnja vidi svakisekund kao da je to prvi i posljednji sekund uuniverzumu. Tako pogledaj ponovo.

Taktika B: Promatraj svoje mentalno stanje Gledaj na svoje stanje dosade pažljivo.

297

Što je dosada? Gdje je dosada? Kako se onaosjeća? Koje su njene mentalne komponente?Da li ima neko fizičko osjećanje? Što ona imasa tvojim mentalnim procesom? Pogledajnanovo na dosadu, kao da nikada prije nisidoživio to stanje.

Problem 7 - Strah Stanja straha se ponekad pojavljuju zavrijeme meditacije zbog naizgled nikakvograzloga. To je uobičajni fenomen, i za to možepostojati nekoliko uzroka. Možeš doživljavatiposljedicu nečega što si davno potisnuo. Sjetise, misli se prvo pojavljuju u nesvjesnom.Emocionalni sadržaj misaonog kompleksačesto prodire kroz (nesvjesno) u tvojusvjesnu budnost mnogo prije nego samamisao ispliva na površinu. Ako sjediš krozstrah, sama memorija može isplivati gdje jemožeš izdržati. Ili se možeš suočavati direk-tno sa strahom kojega se svi mi bojimo:„strah od nepoznatog“. Na nekoj točki tvogmeditativnog napredovanja, bit ćeš pogođensa ozbiljnom spoznajom o tome što uistinuradiš. Ti razbijaš zid iluzije koju si uvijekkoristio da objasniš sebi život i da sebe štitiš

298

od žestokog plamena stvarnosti. Ti ćeš selicem u lice suočiti sa krajnjom istinom. To jezastrašujuće. Ali se sa time eventualno trebapozabaviti. Idi naprijed i uroni ravno u to. Treća mogućnost: strah sa kojim sesuočavaš može biti samostvarajući. To moženastati zbog nevješte koncentracije. Ti simožda potaknuo nesvjesni program da „ispi-taš sve što dođe“. Tako kada se pojavi zas-trašujuća fantazija, koncentracija se tu zaus-tavlja, i fantazija se hrani na energiji tvojepažnje i raste. Stvaran problem ovdje je da jepažnja slaba. Ako je pažnja čvrsto razvijena,ona će primjetiti ovo prebacivanje čim se onopojavi i rješiti situaciju na uobičajeni način.Bez obzira koji je izvor tvoga straha, lijek zato je pažnja. Promatraj emocionalne reakcijekoje dolaze sa time i znaj što one jesu. Budi sastrane procesa i nemoj u njemu učestvovati.Odnosi se prema cijeloj stvari kao da si za-interesirani promatrač koji stoji sa strane.Najvažnije, nemoj se boriti sa tom situaci-jom. Nemoj pokušavati potisnuti sjećanja iliosjećaje ili fantazije. Jednostavno iskorači sanjihovog puta i dopusti neka cijela stvarispliva i proteče. To te ne može povrijediti. To

299

je jednostavno sjećanje. To je samo fantazija.To nije ništa osim strah. Kada tome dopustišda ide svojim smjerom u arenu svjesnepažnje, to više neće potonuti nazad u nes-vjesno. To se više neće kasnije vratiti nazadda te proganja. To će nestati za dobro.

Problem 8 - Uznemirenost Rastrešenost je obično prikrivanje zaneki dublji doživljaj koji se zbiva u nesvjes-nom. Mi ljudi smo vješti u potiskivanju stva-ri. Radije nego da se suočimo sa nekom neu-godnom misli koju doživljavamo, mi je poku-šavamo zakopati. Ne bi htjeli da se bavimo satom stvari. Na nesreću, obično u tome neuspijevamo, barem ne u potpunosti. Mi pri-krivamo misao, ali mentalna energija kojukoristimo da to sakrijemo stoji tu i ključa.Posljedica je osjećaj tjeskobe koji nazivamouznemirenost ili rastrešenost. Nema ništa našto možemo pokazati. Ali se ti ne osjećašugodno. Ne možeš se opustiti. Kada se umeditaciji pojavi ovo neugodno stanje, jed-nostavno ga promatraj. Ne dopusti da toupravlja tobom. Nemoj ustati i otići. I nemojse sa time boriti i pokušavati učiniti da nes-

300

tane. Neka to bude tamo i promatraj ga izbli-za. Onda će potisnuti materijal eventualnoizaći na površinu, a ti ćeš pronaći zbog čega sibio zabrinut. Neugodno iskustvo koje sipokušavao izbjeći može biti bilo što: Krivnja,pohlepa ili problemi. To može biti slabi bol,ili suptilna bolest, ili bolest koja nadolazi. Štogod to bilo, dopusti da se to pojavi i pažljivopromatraj. Ako samo mirno sjediš i promat-raš svoje smetnje, one će eventualno nestati.Ostati sjediti u vrijeme rastrešenosti je malinapredak u tvojoj meditativnoj karijeri. To ćete mnogočemu naučiti. Pronaći ćeš da jeuznemirenost ustvari površno mentalnostanje. To je po prirodi kratkotrajno. To dola-zi i odlazi. Ono uopće nema stvaran utjecajna tebe. I ovdje će ponovo ostatak tvoga živo-ta od ovoga imati koristi.

Problem 9 - Pokušavati prenaporno Napredni meditanti su općenitoprilično prijazni muškarci i žene. Oni pos-jeduju najvrijednije od svih ljudskih bogat-stava, smisao za humor. To nije površno šal-jivi brzi duhovit odgovor domaćina utelevizijskoj emisiji. To je stvarni osjećaj za

301

humor. Oni se mogu smijati svojim vlastitimljudskim neuspjesima. Zadovoljno se mogusmijati sebi jer znaju svoje osobne nesreće.Početnici u meditaciji su obično preozbiljniza svoje dobro. Tako, smijite se malo. Važnoje naučiti da se za vrijeme sjedenja maloopustite, da se opustite u svojoj meditaciji.Trebate se naučiti ploviti sa svime što sedogodi. To ne možete učiniti ako ste napeti inastojite sve to uzeti ozbiljno. Novi medi-tanti su često previše željni rezultata. Puni suprevelikih i napuhanih očekivanja. Skoče uto i očekuju nevjerovatne rezultate u takokratkom vremenu. Oni guraju. Oni senaprežu. Preznojavaju se, i to je sve takostrašno, strašno gadno i ozbiljno. Ovo stanjenapetosti je direktna suprotnost pažnji. Takoprirodno oni malo postižu. Zatim odlučujuda ta meditacija za njih uopće nije uzbudl-jiva. Ona im nije dala ono što su oni željeli.Ostavljaju to sa strane. Treba naglasiti daučiš o meditaciji samo meditiranjem. Ti učiššto je to sve meditacija i gdje vodi samo krozdirektno iskustvo same te stvari. Tako po-četnik ne zna gdje ide jer je razvio slab osjećajo tome gdje vodi njegova praksa. Početnikova

302

očekivanja su svakako nerealistična i nein-formativna. Kao početnik u meditaciji, on iliona će očekivati sve pogrešne stvari, a taočekivanja ne čine uopće dobro. Ona se ispri-ječavaju na putu. Previše nastojanja vodi ukrutost i nesretnost, u krivnju i samoosuđi-vanje. Kada previše pokušavaš, tvoji naporipostaju mehanički i to poražava pažnju čak iprije nego li si uopće započeo. Dobro ti je bilosavjetovano da to sve odbaciš. Odbaci svojaočekivanja i napetost. Jednostavno meditirajsa stalnim i umjerenim naporom. Uživaj usvojoj meditaciji. Uživaj u svojoj meditaciji ine opterećuj se sa preznojavanjem i borbom.Jednostavno budi pažljiv i ne preopterećuj seuz znojenje i borbu. Jednostavno budi pažljiv.Sama meditacija će se pobrinuti za buduć-nost.

Problem 10 - Obeshrabrenje Direktni rezultat prekomjernosti jefrustracija. Ti si u stanju napetosti. Nigdje nedolaziš. Shvaćaš da nisi napravio očekivaninapredak, tako postaneš obeshrabren. Osje-ćaš se poraženim. TO je veoma prirodanciklus, ali u potpunosti ga je moguće izbjeći.

303

Izvor je težnja nestvarnim očekivanjima.Ipak, to je uobičajeni sindrom, i usprkos svihdobrih savjeta, to se možda dogodi i tebi. Pos-toji rješenje. Ako se nađeš obeshrabren, jed-nostavno promatraj jasno stanje svoga uma.Ništa tome ne dodavaj. Jednostavno to pro-matraj. Osjećaj neuspjeha je samo druga pro-lazna, kratkotrajna emocionalna reakcija.Ako učestvuješ u njoj, onda se ona hrani satvojom energijom i povećava se. Ako ti jed-nostavno stojiš sa strane i to promatraš, toprolazi. Ako si obeshrabren zbog opaženogneuspjeha u meditaciji, sa tim se je posebnolako pozabaviti. Osjećaš da nisi uspio u svojojpraksi. Ti nisi uspio biti pažljiv. Jednostavnopostani svjestan prakse. Upravo si na tajnačin ponovo uspostavio pažnju sa tim jed-nim korakom. Razlog tvom osjećaju neuspje-ha nije ništa drugo osim sjećanje. U meditaci-ji nema takve stvari kao neuspjeh. Postojezapreke i poteškoće. Ali nema neuspjehaosim ako u potpunosti prestaneš sa medita-cijom. Čak i ako si proveo dvadeset godina inigdje nisi stigao, ti možeš biti pažljiv u bilokojem trenutku kada to poželiš. To je tvojaodluka. Žaljenje je samo još jedan način biva-

304

nja nepažljivim. U trenutku kada shvatiš danisi bio pažljiv, samo to shvaćanje je djelopažnje. Dakle, nastavi proces. Nemoj bitipreusmjeren u emocionalnu reakciju.

Problem 11 - Otpor meditaciji Postoje periodi kada ne osjećaš poticajda meditiraš. Sama ideja ti izgleda mrska.Propustiti i jedan period prakse je jedvaznačajno, ali to se vrlo lako pretvara unaviku. Mudrije je da se usprkos otporunastavi sa praksom. Otiđi i sjedi. Promatrajovaj osjećaj odbojnosti. U većini slučajeva toje prolazna emocija, plamen u tavi koji ćenestati ispred tvojih očiju. Pet minuta nakonšto sjedneš to nestaje. U drugim slučajevimato je zbog nekog gorkog iskustva toga dana, izbog toga traje duže. Ipak, to prolazi. Bolje seje toga osloboditi u dvadeset ili tridesetminuta meditacije - nego to nositi u sebi idopustiti tome da uništi ostatak dana. Drugiput, otpor može biti zbog neke poteškoćekoju imaš sa samom praksom. Ti možeš ili nemoraš znati koja je to poteškoća. Ako ti jeproblem poznat onda ga riješi jednom odtehnika datom u ovoj knjizi. Jednom kada

305

nestane problem, nestaje i otpor. Ako je prob-lem nepoznat onda ćeš ga morati iskopati.Jednostavno sjedi kroz otpor i pažljivo pro-matraj. Kada napokon dođe do kraja, on ćenestati. Onda će se pojaviti problem koji je touzrokovao, i tada se sa njime možeš uhvatitiu koštac. Ako je otpor meditaciji uobičajnastvar u tvojoj praksi, onda trebaš posumnjatina neku suptilnu pogrešku u tvom osnov-nom stavu. Meditacija nije ritual koji se vrši unekom posebnom položaju. To nije bolnavježba, ili period prisilne dosade. I to nijeneka strašna, ozbiljna obaveza. Meditacija jepažnja. To je novi način viđenja i to je oblikigre. Meditacija je tvoj prijatelj. To smatrajtakvim i otpor će nestati kao dim na ljetnompovjetarcu. Ako iskušaš sve ove mogućnosti,a otpor i dalje ostaje, onda može biti problem.Mogu postojati neke metafizičke neprilike nakoje meditator naleti i koje su van domašajaove knjige. Za nove meditante nije uobičajnoda nalete na to, ali se to može dogoditi.Nemoj odustajati. Potraži pomoć od kvalifi-ciranih učitelja Vipasana načina meditacije, itraži da ti pomognu riješiti tu situaciju. Takviljudi postoje baš za takvu svrhu.

306

Problem 12 - Letargija ili tupost Već smo raspravljali o fenomenu to-nućeg uma. Ali postoji specijalni smjer do togstanja na koji bi trebao pripaziti. Mentalnatupost može nastati kao posljedica neželjenesporedne pojave produbljivanja koncen-tracije. Kako se tvoja opuštenost produbljuje,mišići se opuštaju, a nervni prenos mijenja.Ovo stvara veoma mirna i lagana osjećanja utijelu. Osjećaš se veoma smirenim i nekakoodjeljenim od tijela. Ovo je veoma ugodnostanje i na početku je tvoja koncentracija vrlodobra, dobro centrirana na dah. Međutim,kako se to nastavlja ugodna osjećanja senastavljaju i ona poremećuju tvoju pažnju nadah. Ti stvarno počinješ uživati to stanje itvoja pažnja ide prema dolje. Tvoja pažnja serasprši, bivajući nošena ravnodušno krozneodređene oblake blaženstva. Posljedicatoga je veoma nepažljiv um, vrsta ekstatičneomamljenosti. Naravno, lijek za ovo jepažnja. Pažljivo promatraj ove fenomene ioni će se raspršiti. Kada se pojaveblaženstveni osjećaji, prihvati ih. Nema pot-rebe izbjegavati ih. Nemoj biti omotan u

307

njima. To su fizički osjećaji, pa se premanjima tako i odnosi. Promatraj osjećaje kaoosjećaje. Promatraj tupost kao tupost. Pro-matraj kako se pojavljuje i kako nestaje.Nemoj u njima učestvovati. Ti ćeš imatiproblema u meditaciji. Svatko ih ima. Možešse prema njima odnositi kao prema strašnimmukama, ili izazovima koje treba prevazići.Ako ih smatraš opterećenjem, tvoja patnja ćese samo povećati. Ako ih smatraš prilikamaza učenje i razvitak, tvoji duhovni izgledi suneograničeni.

Poglavlje 11Rješavanje nesabranosti I

U neko vrijeme, svaki meditant se suo-čava sa smetnjama u praksi, i zato su pot-rebne metode da se to riješi. Neke dobrevarke su bile izmišljene da se brže vratiš nazadatak, nego da to pokušavaš učiniti čistomsnagom volje. Koncentracija i pažnja idu za-jedno. Svaka nadopunjuje onu drugu. Ako jebilo koja slaba, onda će i druga eventualno

308

biti zahvaćena. Loši dani su obično karakter-izirani slabom koncentracijom. Tvoj um jed-nostavno luta naokolo. Potreban ti je nekimetod da ponovo uspostaviš koncentraciju,čak i ako imaš mentalne poteškoće. Na srećuti to imaš. U stvari možeš odabrati iz tradi-cionalne palete praktičnih manevara.

Manevar 1 - Mjerenje vremena Ova prva tehnika je bila prikazana uprethodnom poglavlju. Smetnja te je odvuklaod tvoga daha, i ti odjednom shvatiš da sisanjario. Trik je u tome da se u potpunostipovučeš od bilo čega što te je zahvatilo, da upotpunosti prekineš taj utjecaj odjednom ivratiš se na dah sa punom pažnjom. Ovočiniš mjerenjem dužine vremena koje te jeskrenulo sa daha. Ovo nije precizna kalku-lacija. Nije ti potrebna preciznost, jed-nostavno gruba procjena. To možeš računatiu minutama, ili idejom značenja. Jed-nostavno sebi kaži: „U redu, bio samrastrešen oko dvije minute“ ili „Otkada jezalajao pas“ ili „Otkada sam počeo razmišljatio novcu“. Kada prvi put budeš prakticiraoovu tehniku, ovo ćeš govoriti samome sebi u

309

svojoj glavi. Jednom kada se ta navika dobrouspostavi, možeš je odbaciti, i akcija postajebez riječi vrlo brza. Sjeti se, cijela ideja je da seodvučeš od smetnje i vratiš na dah. Oslo-bađaš se od misli čineći je predmetom ispiti-vanja onoliko dugo da se odvojiš od nje ugrubo koliko ona traje. Interval sam po sebinije važan. Jednom kada si slobodan odsmetnje, odbaci cijelu stvar i vrati se na dah.Nemoj se zadržavati u procjenjivanju.

Manevar 2 - Duboki udisaji Kada je tvoj um neobuzdan i uznemi-ren, često možeš ponovo uspostaviti pažnjusa nekoliko brzih dubokih udaha. Čvrstoudahni i isto tako izdahni. Ovo pojačava osje-ćaje u nosnicama i olakšava usredsređivanje.Sjeti se, koncentracija se može prisiliti narazvitak, tako ćeš svoju punu pažnju lijepovratiti na dah.

Manevar 3 - Brojanje Brojanje dahova kako oni prolaze jevrlo tradicionalna procedura. Neke školepoučavaju ovu aktivnost kao svoju glavnutaktiku. Vipasana to koristi kao pomoćnu

310

tehniku za ponovno uspostavljanje pažnje ijačanje koncentracije. Kao što smo rasprav-ljali u petom poglavlju možeš koristiti različi-te načine. Sjeti se da pažnju držiš na dahu.Možda ćeš primjetiti promjenu nakon što sizavršio sa brojanjem. Dah se usporava, ilipostaje veoma lagan i profinjen. Ovo je fizio-loški signal da je koncentracija dobro uspos-tavljena. Na ovoj točki, dah je obično takolagan ili tako postojan i nježan da jasno nemožeš razlikovati udisaj od izdisaja. Izgledada su se spojili u jedno. Onda ih možeš brojatizajedno kao jedan ciklus. Nastavi proces bro-janja, ali samo do pet, pokrivajući sekvencuistih pet-dahova, onda počni ispočetka. Kadabrojanje postane zamorno, pređi na sljedećikorak. Odbaci brojeve i zaboravi o konceptuudisanja i izdisanja. Jednostavno pravo uroniu čistu senzaciju disanja. Udisanje se stapa saizdisanjem. Jedan dah se stapa sa drugim unikad završavajućem ciklusu čistog, glatkogtoka.

Manevar 4 - Metod Unutra-van Ovo je alternativa brojanju, i djeluje naisti način. Usmjeri svoju pažnju na dah i

311

mentalno označi svaki ciklus sa riječima„Udah. . izdah“ ili Unutra. . .van“. Nastavi saprocesom dok ti ovi koncepti ne budu pot-rebni, i onda ih odbaci.

Manevar 5 - Poništavanje jedne misli sadrugom

Neke misli jednostavno neće danestanu. Mi ljudi smo opsesivna bića. To jejedan od naših najvećih problema. Mi imamosklonost da se usmjeravamo na stvari kao štosu to seksualne fantazije, brige i ambicije.Hranimo ove misaone komplekse godinama ipružamo im dovoljno prostora za uvježbanje,tako da se sa njima igramo u svakom slobod-nom trenutku. Potom kada sjednemo zameditaciju, tražimo od njih da nas ostave namiru i nestanu. Nije iznenađujuće da nas onene slušaju. Uporne misli kao ove zahtijevajudirektan pristup, potpuni frontalni napad.Budistička psihologija je razvila zaseban sis-tem klasifikacije. Radije nego da misli odvajau kategorije kao „dobro“ i „loše“, budističkimislioci radije njih smatraju kao „vješte“protiv „nevještih“. Nevješte misli su povez-ane sa pohlepom, mržnjom ili iluzijom. Ovo

312

su misli koje um najlakše pretvara u opsesije.One su nevješte u smislu da te vode od putaprema Oslobođenju. Vješte misli su, u druguruku one povezane sa darežljivošću,samilošću i mudrošću. One su vješte usmislu da mogu biti korištene kao specijalnapoboljšanja za nevješte misli, i tako ti poma-gati na putu Oslobođenja. Ti ne možeš uvje-tovati Oslobođenje. To nije stanje kojenastaje iz misli. Niti možeš uvjetovati osobnekvalitete koje stvara Oslobođenje. Misli do-brote mogu stvoriti pokazivanje dobrote, alito nije stvarna stvar. To će nestati pod nekimpritiskom. Misli o samilosti samo stvarajupovršnu samilost. Tako, vješte misli nećetebe same po sebi osloboditi iz zamke. One suvješte samo ako se primjene kao protusred-stvo otrovu nevještih misli. Misli darežl-jivosti mogu privremeno odstraniti pohlepu.One to guraju pod tapet dovoljno dugo zapažnju da obavi svoj rad nesmetano. Zatim,kada je pažnja prodrla do korijenja egoprocesa, pohlepa iščezava i pojavljuje seistinska darežljivost. Ovaj princip se možekoristiti svaki dan u tvojoj meditaciji. Ako teodređena vrsta opsesije zahvati, možeš je

313

poništiti stvaranjem suprotnoga. Evo prim-jera: Ako apsolutno mrziš Charlie, i njegovomrgodno lice koje se neprekidno pojavljuje utvome umu, pokušaj usmjeriti tok ljubavi iprijateljstvo prema Charlie. Možda ćeš seodmah riješiti mentalne slike. Zatim možešnastaviti sa meditacijom. Ponekad ova samataktika ne djeluje. Opsesija je prejaka. Uovom slučaju moraš nekako oslabiti njen ut-jecaj na sebe prije nego li je uspješno urav-notežiš. Ovdje krivica, jedna od čovjekovihnajviše krivo korištenih emocija, napokonima neke koristi. Dobro pogledaj emocion-alnu reakciju koje se pokušavaš riješiti. Ust-vari udubi se u nju. Osjeti kako se osjećaš.Pogledaj što ti čini u životu, tvojoj sreći,tvome zdravlju i tvojim odnosima. Pokušajvidjeti kako bi takav izgledao drugima. Pro-matraj način na koji ometa tvoj napredakprema Oslobođenju. Pali zapisi savjetuju daovo uistinu temeljito učiniš. Savjetuju ti dazamisliš kakav osjećaj odvratnosti iponiženja bi osjećao da si prisiljen da nosišvezani leš mrtve raspadajuće životinje okosvoga vrata. Stvaran prezir je ono što te zah-vata. Ovaj korak može prekinuti sam prob-

314

lem po sebi. Ako ne prekine, onda uravnotežipreostalu opsesiju tako da još jednom stvorišnjenu suprotnu emociju. Misli o pohlepi pok-rivaju sve što je povezano sa željom, od željeza materijalnim dobitkom, sve do suptilnepotrebe da se bude poštovana kao moralnaosoba. Misli mržnje idu skalom od sitničavesvadljivosti do ubilačkog bijesa. Iluzija pok-riva sve od sanjarenja do stvarnih haluci-nacija. Darežljivost poništava pohlepu. Do-brota i samilost poništavaju mržnju. Možešpronaći određena protusredstva za svakumisao koja te muči ako o tome neko vrijemepromisliš.

Manevar 6 - Prizivanje svoje svrhe Postoji vrijeme kada stvari iskaču utvome umu, naizgled nasumce. Riječi, fraze,ili cijele rečenice iskaču iz nesvjesnog bezodređenog razloga. Pojavljuju se objekti. Slikeprolaze i odlaze. Ovo je iskustvo nesta-loženosti. Tvoj um se osjeća kao zastava kojaleprša na vjetru. To ide naprijed, nazad kaovalovi u oceanu. U vrijeme kao ovo često se jedovoljno prisjetiti zašto si ti ovdje. Možeš sebikazati: „Ja ne sjedim ovdje da rasipljem svoje

315

vrijeme sa ovim mislima. Ja sam ovdje da us-redsređujem svoj um na dah, koji je univer-zalan i zajednički svim živim bićima“. Pone-kad će se tvoj um staložiti, čak i prije negozavršiš potpuno recitiranje. U neko drugovrijeme ovo ćeš morati ponoviti nekolikoputa prije nego se ponovo usredotočiš nadah. Ove tehnike se mogu koristiti pojedi-načno, ili u kombinacijama. Ispravno upot-rebljene, one sačinjavaju prilično djelotvoranarsenal za borbu protiv majmunskog uma.

Poglavlje 12Rješavanje nesabranosti II

Tako si ti tu i lijepo meditiraš. Tvojetijelo je potpuno nepomično, a um je potpunosmiren. Ti jednostavno kliziš slijedeći tokdaha, unutra, vani, unutra, vani. . . stišan,smiren i koncentriran. Sve je savršeno. Zatimodjednom se nešto sasvim različito pojavi utvome umu: „Ja sam siguran da bi poželiosladoled“. To je očito smetnja. To nije ono što

316

bi trebao raditi. To primjećuješ, vraćaš senazad na dah, nazad u fini tok unutra, vani,unutra vani. Potom: „Da li sam ikada platioonaj račun za plin?“ Druga smetnja, primjetišje i ponovno se vratiš na dah. Unutra, vani,unutra, vani. . . „Novi film naučne fantastikese prikazuje. Možda bi ga mogao otići pogle-dati u utorak. Ne, utorak, imam puno posla usrijedu. Bolje je u četvrtak“. Druga smetnja.Povučeš sebe nazad od ovoga i nastaviš sadahom, ali nikada ne dolaziš nazad, prijenego to učiniš mali glas u tvojoj glavi nastav-lja, „Moja leđa me ubijaju“. I tako dalje, i daljeto se nastavlja, smetnja nakon smetnje,naizgled bez kraja. Kakva briga. Ali ovo je svetako u vezi toga. Ove smetnje su ustvari cijelastvar. Stvar je da se nauči s njima uhvatiti ukoštac. Učiti ih primjećivati bez da se u njimabude uhvaćen. Zbog toga smo ovdje. Men-talno lutanje je sigurno neprijatno. Ali to jenormalno djelovanje tvoga uma. Ne misli otome kao neprijatelju. To je jednostavnostvarnost. Ako želiš nešto promjeniti onda jeprva stvar da to vidiš onakvim kakvo i jeste.Kada prvi put sjedneš da se koncentriraš nadah, bit ćeš iznenađen kako je um ustvari

317

nevjerovatno prezaposlen. On skače i ulazi ubesmislene razgovore. To mijenja smjer ižuri. Um samog sebe proganja u neprekid-nim krugovima. Brblja. Misli. Fantazira i san-jari. Nemoj se zbog toga uznemiravati. To jeprirodno. Kada tvoj um odluta od predmetameditacije, jednostavno promatraj tu smet-nju pažljivo. Kada govorimo o smetnji uMeditaciji Uvida onda govorimo o bilo kojojpreokupaciji koja odvlači pažnju sa daha.Ovo donosi novost, glavno pravilo za tvojumeditaciju: Kada se pojavi bilo koje mentalnostanje dovoljno jako da te skrene sa objektameditacije, okreni na kratko svoju pažnju natu smetnju. Učini smetnju privremenim ob-jektom meditacije. Molim primjetite riječprivremeno. To je vrlo važno. Ne savjetujemoda konje uputiš u središte toka. Ne očeku-jemo da prihvatiš cijeli novi objekt medi-tacije svake tri sekunde. Dah će uvijek bititvoj glavni fokus. Okrećeš svoju pažnju nasmetnju samo onoliko dugo da primjetišodređenu specifičnu stvar o njoj. Što je to?Koliko je snažno? I koliko traje? Čini ovo ivraćaš svoju patnju na dah. Ovdje ponovo,molim primjetite djelujući izraz, bez riječi.

318

Ova pitanja nisu poziv za još mentalnogbrbljanja. To bi te odvelo u krivom smjeru,prema još više razmišljanja. Mi želimo da seodvojiš od razmišljanja, nazad direktnom,bez riječi i nepojmovnom iskustvu daha. Ovapitanja su stvorena da te oslobode od smetnjii pruže ti uvid u njihovu prirodu, a ne da sejoš više zapetljaš u njih. Ona će te podesiti naono što te smeta, i pomoći ti da se toga riješiš- sve u jednom koraku. Problem je ovdje: Kada se smetnja, ilibilo koje mentalno stanje, pojavi u umu, onose prvo rascvjeta u nesvjesnom. Samo trenu-tak kasnije to se pojavljuje u svjesnom umu.Ta razlika od pola sekunde je prilično važna,jer je to vrijeme dovoljno za zahvaćanje zbi-vanja. Zahvaćanje se zbiva skoro trenutno, iprvo se zbiva u nesvjesnom. Tako, za vrijemedok se zahvaćanje pojavljuje na nivou svjes-nog prepoznavanja, mi smo se već počeli zato vezivati. Za nas je prirodno da nastavimosa tim procesom, bivajući sve više i više zape-tljani u smetnju dok je nastavljamo promat-rati. U tom vremenu, već mislimo misao,radije nego li je promatramo sa čistomsvješću. Cijela sekvenca se zbiva u trenu. Ovo

319

nam predstavlja problem. U vrijeme kadapostanemo svjesni smetnje, mi smo u nekomsmislu već upetljani u nju. Naša tri pitanja supametno protusredstvo za ovu određenubolest. Da bi odgovorili na ova pitanja,moramo utvrditi kvalitetu smetnji. Da bi toučinili, moramo se odvojiti od toga, zakorači-ti mentalno unazad, osloboditi se toga, i topromatrati objektivno. Moramo prestati mis-liti misli ili osjećati osjećaje da bi to moglipromatrati kao objekt ispitivanja. Sam ovajproces je vježba u pažnji, neuključiva, odvo-jena svjesnost. Zahvat smetnje je tako preki-nut, a pažnja je vraćena nazad i kontrolira.Na ovoj točki, pažnja se lagano prebacuje naglavni fokus i vraćamo se dahu. Kada prviputa počneš prakticirati ovu tehniku, moždaćeš za to morati koristiti riječi. Postavljat ćešpitanja riječima i odgovor dobiti u riječima.Međutim, neće proći dugo prije nego li ćeš semoći potpuno riješiti formalnosti riječi. Jed-nom kada je mentalna navika stvorena, tijednostavno primjećuješ smetnju, opažaškvalitete te smetnje, i vraćaš se na dah. To jepotpuno nepojmovan (bez misli) proces, iveoma je brz. Sama smetnja može biti bilo

320

što: zvuk, senzacija, emocija, fantazija, bilošto. Što god da je, nemoj pokušavati to potis-nuti. Ne pokušavaj to na silu izbaciti iz uma.Nema potrebe za time. Jednostavno to pro-matraj pomno sa čistom pažnjom. Ispitajsmetnju bez riječi i ona će nestati sama posebi. Pronaći ćeš da se tvoja pažnja lagano,bez napora vraća nazad na dah. I nemoj sebeosuđivati što si bio uznemiren. Smetnje sunormalne. One dođu i prođu. Usprkos ovommudrom savjetu, ti ćeš vidjeti da sebe i daljeosuđuješ. I ovo je prirodno. Jednostavnopromatraj proces osuđivanja kao drugusmetnju, a potom se vrati nazad na dah.Promatraj slijed zbivanja: Disanje. Disanje.Ometajuća misao se pojavljuje. Frustracijanastaje zbog ometajuće misli. Sebe osuđuješšto si bio ometen. Primjećuješ samoosuđiva-nje. Vraćaš se nazad na disanje. Disanje.Disanje. To je stvarno prirodno. Glatko - pro-lazni ciklus, ako to ispravno radiš. Naravno,trik je strpljenje. Ako možeš naučiti da pro-matraš ove smetnje bez da u njima učestvu-ješ, onda je sve to vrlo lako. Ti jednostavnokliziš kroz smetnju i tvoja pažnja se vrlo lakovraća na dah. Naravno da se ista smetnja

321

može ponovo pojaviti u sljedećem trenutku.Ako se pojavi, promatraj to pažljivo. Ako sebaviš sa starom, dobro uspostavljenommisaonom šemom, ovo se može nastavljatineko prilično vrijeme, ponekad godinama.Nemoj se razočarati. I ovo je prirodno, jedno-stavno promatraj smetnju i vrati pažnju nadah. Nemoj se boriti sa ovim ometajućimmislima. Ne napreži se ili bori. To je rasipa-nje. Svaki dio energije koji budeš koristio zaotpor prelazi u taj misaoni kompleks i čini gajačim. Zato nemoj pokušavati te misli na siluizbaciti iz uma. Jednostavno promatrajsmetnju pažljivo, i ona će eventualno nestati. To je veoma čudno, ali što god više čis-te pažnje poklanjaš takvim smetnjama, onepostaju slabije. Promatraj ih dovoljno dugo, ičesto dugo, sa čistom pažnjom, i one iščeza-vaju zauvijek. Bori se sa njima i one dobivajuna snazi. Promatraj ih sa neprianjanjem i oneusahnu. Pažnja je funkcija koja razoružavasmetnje, na isti način kao što stručnjak zaeksplozive deaktivira bombu. Slabe smetnjesu razoružane jednim pogledom. Obasjaj ihsvjetlom svjesnosti i one trenutno ishlape,nikada se ne vraćajući. Duboko ukorijenjene,

322

navike-misaoni uzorci zahtijevaju neprekid-nu ponavljanu pažnju, primjenjenu na njimaza bilo koji period vremena koji je potrebanda se prekine njihov utjecaj. Smetnje sustvarno papirnati tigrovi. One nemaju svojuvlastitu snagu. Trebaju neprekidno biti hra-njene, ili nestaju. Ako ih prestaneš hraniti(poticati) sa svojim vlastitim strahom, ljut-njom, i pohlepom, blijede i iščezavaju. Pažnjaje najvažniji aspekt meditacije. To je glavnastvar koju pokušavaš kultivirati. Tako stvar-no uopće nema potrebe da se boriš sa smet-njama. Presudna stvar je da se bude pomnopažljiv na ono što se zbiva, a ne da kontroli-raš ono što se zbiva. Sjeti se, koncentracija jesredstvo. Ona je drugorazredna prema čistojpažnji. Sa točke gledišta pažnje, stvarno nepostoji takva stvar kao što su to smetnje. Štogod se pojavi u umu na to se gleda kao nanovu priliku za kultiviranje pažnje. Sjeti se,dah je svojevoljno izabran fokus, i to se koris-ti kao naš glavni objekt pažnje. Smetnje sekoriste kao pomoćni objekti pažnje. One susigurno dio stvarnosti kao što je to i samidah. Ustvari, postoji mala razlika u tome štoje objekt pažnje. Možeš biti svjestan daha ili

323

smetnji. Možeš biti svjestan činjenice da jetvoj um smiren, a tvoja koncentracija jaka, ilimožeš biti svjestan činjenice da tvoja kon-centracija nije dobra, a tvoj um u apsolutnomneredu. Sve je to pažnja. Jednostavno održa-vaj tu pažnju, i koncentracija će eventualnousljediti. Svrha meditacije nije da se koncentrirana dah bez prekida, zauvijek. To bi samo posebi bilo beskoristan cilj. Svrha meditacijenije postizanje savršeno stišanog i smirenoguma. Iako je to prekrasno stanje, to ne vodido samog oslobođenja. Svrha meditacije je dase dosegne neprekinuta svjesnost. Pažnja, isamo pažnja, stvara Prosvjetljenje. Smetnjedolaze u svim veličinama, oblicima i mirisi-ma. Budistička filozofija ih je organizirala pokategorijama. Jedna od njih je kategorija zap-reka. One se nazivaju zapreke (smetnje) jerone blokiraju tvoj razvitak obe komponentemeditacije, pažnje i koncentracije. Malo upo-zorenje u vezi ovog izraza: riječ „zapreka“ imanegativno značenje, i ustvari to su stanjauma koja želimo odstraniti. Međutim, to neznači da ona moraju biti potisnuta, izbjegnu-ta ili osuđivana. Uzmimo za primjer pohlepu.

324

Želimo da izbjegnemo produžavanje bilokojeg stanja pohlepe koje se pojavilo, jer nas-tavljanje toga stanja vodi do okova i patnje.To ne znači da pokušavamo izbaciti misao izuma kada se pojavi. Jednostavno je ne poti-čemo da u njemu stoji. Dopuštamo da dođe idopuštamo da prođe. Kada se promatra poh-lepa sa čistom pažnjom, ne procjenjuje se vri-jednost. Jednostavno stojimo sa strane ipromatramo njen nastanak. Cijela dinamikapohlepe od početka do kraja se jednostavnopromatra na ovaj način. Mi ni najmanje to nepomažemo, ometamo ili učestvujeo u tome.Ona stoji onoliko dugo koliko stoji. I učimokoliko možemo naučiti o njoj dok je ona pri-sutna. Promatramo što pohlepa čini. Promat-ramo kako nam stvara neprilike i kako opte-rećuje druge. Primjećujemo kako nas nepre-kidno čini nezadovoljnima, zauvijek u stanjuneispunjene žudnje. Iz osobnog iskustva,ustanovljavamo na osnovnom nivou da jepohlepa nevješti način upravljanja svojimživotom. U ovom shvaćanju nema ničeg teo-retskog. Sa svim zaprekama se radi na istinačin, ovdje ćemo raspraviti o svakoj, jed-nom po jednom.

325

Želja: Pretpostavimo da ti je pažnja bilaodvučena nekim lijepim iskustvom u medi-taciji. To može biti ugodna fantazija ili misaoo ponosu. To može biti osjećaj samopoštova-nja. To može biti misao o ljubavi ili čak fizičkiosjećaj blaženstva koji nastaje iz samogmeditativnog iskustva. Što god to bilo, onošto slijedi je stanje želje -- želje da dobiješ onoo bilo čemu si razmišljao ili želje da produžišiskustvo koje imaš. Nema veze kakva je njenapriroda, ti bi se trebao odnositi prema želji nasljedeći način. Primjeti misao ili senzacijudok se pojavljuju. Primjeti mentalno stanježelje koja to prati kao odvojenu stvar. Primje-ti točnu mjeru ili stupanj te želje. Zatim pro-matraj koliko dugo traje i kada napokon nes-tane. Kada si to učinio vrati svoju pažnjunazad na disanje.

Odbojnost: Pretpostavimo da ti je paž-nja bila odvučena nekim negativnim iskus-tvom. To može biti nešto čega se bojiš ili nekabriga. To može biti krivica, depresija ili bol.Koja god bila stvarna supstanca misli ili sen-zacija, koje odbacuješ ili potiskuješ, pokuša-

326

vaš da je izbjegneš, pružaš joj otpor ili je negi-raš. I ovdje se u suštini prema tome odnosišna isti način. Promatraj nastajanje misli ilisenzacije. Promatraj stanje odbacivanja kojesa time dolazi. Mjeri kolika je mjera ili stu-panj toga odbacivanja. Vidi koliko dugo trajei kada iščezava. Zatim vrati svoju pažnjunazad na disanje.

Letargija: Letargija se pojavljuje u raz-ličitim stupnjevima i snazi, kreće se od blagepospanosti do totalne tromosti. Ovdje govo-rimo o mentalnom stanju, a ne fizičkom.Nesanica ili fizički umor je potpuno neštodrugo, u budističkom sistemu klasifikacije tobi bilo kategorizirano kao fizički osjećaj.Mentalna letargija je blisko povezana saodbojnošću, po tome jer je to jedan od umnihpametnih bijednih načina izbjegavanja onihstvari koje um smatra neugodnim. Letargijaje vrsta isključenja mentalnog aparata, otup-ljivanje senzorne i spoznajne oštrine. To jeprisilna tupoglavost koja se prikriva da jeuspavana. Sa ovim može biti teško postupati,jer je njeno prisustvo u direktnoj suprotnostiprimjenjivanja pažnje. Letargija je suprot-

327

nost svjesti. Ipak, pažnja je lijek za ovu zapre-ku, također, a rješava se na isti način. Primje-ti stanje uspavanosti kada nastaje, i njenumjeru ili stupanj. Primjeti kada nastaje, koli-ko dugo traje, i kada prođe. Jedina važnastvar je da se fenomen primjeti u ranoj fazi.Trebaš to primjetiti upravo u trenutku nasta-janja i odmah primjeniti čistu svjesnost. Akodopustiš da se razvija onda će možda nadićitvoju moć pažnje. Kada leatrgija pobijedi pos-ljedica toga je toneći um i/ili spavanje.

Uznemirenost: Stanja rastrešenosti ibrige su ispoljavanje mentalne uznemirenos-ti. Tvoj um se naglo okreće, odbijajući da sezaustavi na bilo kojoj stvari. Može ti se dogo-diti da se neprekidno ponovno i ponovnovraćaš na iste stvari. Ali čak i ovdje nestalo-ženi osjećaj je prevladavajuća komponenta.Um odbija da se usredotoči na bilo što. Nep-restano skače naokolo. Lijek za ovo stanje jeista osnova. Rastrešenost dava neki osjećajsvjesnosti. Možeš to nazvati okus ili tkanje.Kako god to nazivao, taj nestaloženi osjećaj jetu kao odrediva karakteristika. Traži to. Jed-nom kada ga primjetiš, opažaj koliko toga je

328

tu prisutno. Primjeti kada nastaje. Promatrajkoliko traje, i vidi kada iščezne. Zatim vratisvoju pažnju nazad na disanje.

Sumnja: Sumnja ima svoj vlastitiposeban osjećaj u svjesnosti. Pali tekst to lije-po opisuje. To je osjećaj čovjeka koji luta pus-tinjom i stiže na neoznačeno raskršće. Kojimbi putem on trebao krenuti? Nema načina dase to odredi. Tako on stoji okljevajući. Jedanod uobičajenih oblika koji se događaju umeditaciji je unutrašnji dijalog nešto kaoovo: „Što ja radim ovako sjedeći? Da li ja uis-tinu dobivan nešto iz ovoga? Oh! Sigurno dadobivam. Ovo je za mene dobro. Knjiga takogovori. Ne to je suludo. Ovo je gubljenje vre-mena. Ne, ja neću prestati sa ovim. Ja samrekao da ću ovo učiniti, i ja ću to učiniti. Ili,jesam li ja tvrdoglav? Ja to ne znam. Jednos-tavno ne znam“. Nemoj se uhvatiti u ovakvuzamku. To je samo druga zapreka. Drugi malizadimljeni ekran da te odvrati od činjenjanajstrašnije stvari na svijetu: postajanja svje-stan onoga što se događa. Da se riješiš sum-nje, postani svjestan tog mentalnog stanjaposrtanja kao objekta ispitivanja. Nemoj se

329

zarobiti u tome. Izvuci se iz toga i promatrajga. Vidi koliko je snažno. Vidi kada se pojav-ljuje i kada nestaje. Zatim gledaj kako iščeza-va, i vrati se nazad na disanje. Ovo je općinačin koji ćeš koristiti za bilo koju zaprekukoja se pojavi. Pod zaprekama mi mislimo namentalno stanje koje se pojavljuje da spriječitvoju meditaciju. Neke od njih su vrlo suptil-ne. Korisno je navesti neke mogućnosti.Negativna stanja je lako uočiti: nesigurnost,strah, ljutnja, depresija, razdražljivost i frus-tracija. Žudnju i želju je malo teže uočiti jer seone mogu primjeniti na stvari koje mi nor-malno smatramo časnim i plemenitim.Možeš doživjeti želju da se usavršiš. Možešosjećati žudnju za velikom vrlinom. Čakmožeš razviti prianjanje za blaženstvom pro-izašlim iz samog meditativnog iskustva.Malo je teško sebe odvojiti od takvih altruis-tičkih osjećaja. Ipak, na kraju, to je samo višapohlepa. To je želja za zadovoljstvom i lukavnačin da se ignorira stvarnost u sadašnjemvremenu. Međutim, najveća od svih varki suona stvarno pozitivna mentalna stanja kojase ušuljaju u tvoju meditaciju. Sreća, mir,unutrašnje zadovoljstvo, simpatija i samilost

330

za sva bića bilo gdje. Ova mentalna stanja sutako slatka i dobrohotna da jedva možešizdržati da se od njih odvojiš. To u tebi stvaraosjećaj kao da si izdajica čovječanstva. Nemapotrebe da se tako osjećaš. Mi ne savjetujemoda se odvojiš od ovih umnih stanja ili da pos-tanete bezosjećajni roboti. Samo želimo da ihse vidi onakvima kakvi oni jesu. To su men-talna stanja. Ona dolaze i odlaze. Kako nasta-vljaš sa svojom meditacijom, ova stanja će sečešće pojavljivati. Trik je u tome da za njih nepočneš prianjati. Jednostavno vidi svaki odnjih kako nastaju. Vidi što su, koliko su jaki ikoliko traju. Onda promatraj kako nestaju.To je sve prolazna predstava tvoga vlastitogmentalnog univerzuma. Isto kao što se disanje odvija u stadiji-ma, isto tako je i sa mentalnim stanjima.Svaki dah ima početak, sredinu i kraj. Svakomentalno stanje ima nastajanje, rast i propa-danje. Trebaš težiti da ove stadije jasno vidiš.Međutim, ovo nije lako učiniti. Kao što smoveć primjetili, svaka misao i senzacija prvopočinju u nesvjesnom predjelu uma i kasnijese pojavljuju u svjesnosti. Općenito postaje-mo svjesni tih stvari kada su se pojavile u

331

stvarnosti svjesti i tamo bile neko vrijeme.Ustvari, obično postajemo svjesni smetnjisamo kada oslobađaju svoj utjecaj na nas iveć su na putu nestanka. Na ovoj točki smopogođeni iznenadnim shvaćanjem da smonegdje bili, sanjarili, fantazirali ili bilo što.Očito je da je to prekasno u redosljedu zbiva-nja. Ovaj fenomen možemo nazvati hvatanjelava za rep, i to je nevješta stvar za učiniti.Kao susresti se sa opasnom zvjeri, moramounaprijed pristupiti mentalnim stanjima.Strpljivo, naučit ćemo ih prepoznati kada seona uzdižu sa dubljih nivoa našeg svjesnoguma. Kako se mentalna stanja prvo pojavlju-ju u nesvjesnom, da bi uočio pojavljivanje togmentalnog stanja, moraš proširiti svoju svje-snost u nesvjesni dio. Ovo je teško, jer nemožeš vidjeti što se tamo dolje zbiva, ne naisti način kako vidiš svjesnu misao. Alimožeš naučiti da primjetiš neodređeni osje-ćaj kretanja i da djeluješ kroz neku vrstumentalnog osjećaja dodira. Ovo dolazi sapraksom, i to je sposobnost drugih posljedicaproizašlih iz duboke, mirne koncentracije.Koncentracija usporava pojavljivanje ovihmentalnih stanja i daje ti vremena da osjećaš

332

svako nastajanje u nesvjesnom čak i prijenego li ga vidiš u svjesnosti. Koncentracija tipomaže da proširiš svoju svjesnost tamodolje u ključajući mrak gdje se rađaju misli iosjećaji. Kako se tvoja koncentracija produb-ljuje, tako stičeš sposobnost da vidiš misli iosjećaje koji se polako uzdižu, kao odvojenimjehuri, svaki drukčiji i sa prostorom izme-đu njih. Oni se kao mjehuri polako dižu iznesvjesnoga. Stoje neko vrijeme u svjesnosti ionda otplove dalje. Primjena svjesnosti na mentalna sta-nja je precizna operacija. Ovo je posebno isti-nito za osjećaje i senzacije. Vrlo je lako otićipredaleko za senzacijom. To jest, nešto jojdodati iznad ili ispod. Isto je tako lako neuhvatiti, propustiti senzaciju, osjetiti samodio ali ne i cijelu senzaciju. Ideal kojemu težišje da doživiš svako mentalno stanje u potpu-nosti, točno onakvo kakvo jeste, ništa nedodavajući i ne propuštajući ni jedan dio.Uzmimo za primjer bol u nozi. Što je ustvaritu, to je senzacija proticanja. To se nepresta-no mijenja, nikada nije isto od jednog do dru-gog trenutka. Kreće se sa jednog mjesta nadrugo i njegova snaga pulsira gore dolje. Bol

333

nije stvar. Njemu se ne trebaju pripisivatikoncepti i sa njim nisu ni povezani. Čistanezapriječena svjesnost ovog događanja će todoživjeti kao tok, proticanje energije i ništaviše. Bez misli i odbacivanja. Jednostavnoenergija. Ranije u našoj praksi meditacije, mimoramo ponovno promisliti o našim pretpo-stavkama što se tiče konceptualizacije. Zavećinu nas važi da smo dobili visoke ocjene uškoli i u životu zbog naše sposobnosti dalogično manipuliramo sa mentalnim feno-menima-konceptima. Mi na naše karijere,veći dio uspjeha u svakodnevnom životu,naše sretne uzajamne odnose gledamo kaoda je to rezultat naše uspješne manipulacijekonceptima. Međutim, u razvijanju pažnjeprivremeno obustavljamo proces konceptua-lizacije i usmjeravamo se na čistu prirodumentalnog fenomena. Za vrijeme meditacijetražimo iskustvo uma na nivou prije nego sestvaraju koncepti. Ali ljudski um konceptua-lizira (stvara zaključke) takve događaje kaošto je to bol. Ti vidiš sebe kako misliš „ovo jebol“. To je koncept. To je oznaka, nešto doda-no samoj senzaciji. Ti izgrađuješ mentalnupredstavu, sliku bola, vidiš njegov oblik.

334

Možeš vidjeti sliku noge sa označenim bolomu nekoj lijepoj boji. Ovo je veoma kreativna istrašna zabava, ali ne ono što mi želimo. Tosu koncepti zakačeni za živu stvarnost. Naj-vjerovatnije ćeš misliti: „Ja imam bol u svojojnozi“. „Ja“ je koncept. To je nešto ekstradodano čistom iskustvu. Kada u procesuključiš „ja“, onda izgrađuješ konceptualnuprazninu između stvarnosti i svjesnosti kojapromatra tu stvarnost. Za misli kao „mene“,„moje“ nema mjesta u direktnoj svjesnosti.One su strani dodaci, i isto tako obmanjujući.Kada u sliku uključiš „mene“, ti se poistovje-ćuješ sa bolom. To samo daje naglasak tome.Ako izbaciš „ja“ iz te operacije, onda bol nijebolan. To je samo nadirući energetski tok. Točak može biti i lijepo. Ako vidiš da „ja“ potičesamo sebe u iskustvu bola ili ustvari bilo kojedruge senzacije, onda to pažljivo promatraj.Pokloni čistu pažnju tom fenomenu osobnogpoistovjećivanja sa bolom. Dakle, opća ideja je skoro tako jednos-tavna. Ti želiš da stvarno vidiš svaku senza-ciju, bilo da je to bol, blaženstvo ili dosada.Želiš da doživiš tu stvar u svom neiskvare-nom i prirodnom obliku. Postoji samo jedan

335

način na koji ovo možeš učiniti. Tvoje vrije-me mora biti precizno. Tvoja svjesnost svakesenzacije mora koordinirati točno sa nasta-janjem senzacije. Ako to uhvatiš samo malokasnije, propuštaš početak. Nećeš dobiti cje-linu toga. Ako se zadržavaš na bilo kojoj sen-zaciji koja je prošla onda je to sjećanje, ti pro-puštaš rađanje sljedeće senzacije. To je vrlodelikatna operacija. Moraš ploviti uz senzaci-ju upravo ovdje u sadašnjem vremenu, uoča-vajući stvari i napuštajući ih bez bilo kakvogodgađanja. To zahtijeva veoma lagani dodir.Tvoj odnos sa senzacijama nikada ne bi tre-bao biti u prošlosti ili budućnosti, nego uvi-jek jednostavno trenutno sada. Ljudski umteži da konceptualizira fenomene, i razvio jemnoge lukave načine da to čini. Svaka jedno-stavna senzacija će potaknuti konceptualno(pojmovno) razmišljanje ako umu prepustišda te vodi. Na primjer, slušanje. Sjediš umeditaciji i netko u drugoj prostoriji ispustitanjur. Zvuk pogodi tvoje uho. Ti odmahvidiš sliku druge prostorije. Možda vidiš iosobu koja je ispustila tanjur. Ako je ta okoli-na tebi dobro poznata, recimo da je to tvojavlastita kuća, možda ćeš u glavi imati trodi-

336

menzionalni film u boji o osobi koja je ispus-tila tanjur i koji je tanjur ispustila. Ovo sepredstavlja trenutačno u tvojoj svjesti. Totako iskoči iz nesvjesnog, tako jasno, brzo dasve ostalo izbacuje iz vidokruga. Što se doga-đa sa originalnom senzacijom, čistim iskus-tvom slušanja? Ono se je izgubilo potpunoprekriveno i zaboravljeno. Mi propuštamostvarnost. Ulazimo u svijet mašte. Evo drugiprimjer: Sjediš u meditaciji i zvuk pogodi tvo-je uho. To je neka nerazgovjetna buka, tomože biti bilo što. Ono što slijedi će otprilikeizgledati ovako. „Što je to bilo? Tko je to uči-nio? Odakle dolazi? Koliko je daleko? Da li jeopasno?“ I tako dalje to ide, bez odgovoraosim tvoje projekcije mašte. Konceptualizaci-ja je veoma neprimjetan proces. To se ušuljau tvoje iskustvo, i jednostavno te obuzme.Kada čuješ zvuk u meditaciji, obrati čistupažnju na iskustvo slušanja. Samo na to i niš-ta više. Ono što se stvarno događa je takojednostavno da mi možemo i propuštamosve skupa. Zvučni valovi pogađaju uho na odre-đeni jedinstveni način. Ti valovi su bili pret-voreni u električne impulse u mozgu, a ti

337

impulsi predstavljaju zvučni oblik svjesnosti.To je sve. Nema slika. Nema umnog vrćenjafilmova. Nema koncepata. Nema unutrašnjihdijaloga i pitanja. Jednostavno buka. Stvar-nost je jednostavna i neukrašena. Kada čuješzvuk, budi svjestan procesa slušanja. Sveostalo je nadodano brbljanje. Odbaci to. Istopravilo se primjenjuje na svaku senzaciju,svaku emociju, svako iskustvo koje možešdoživjeti. Promatraj izbliza svoje vlastitoiskustvo. Kopaj kroz naslage mentalnih deta-ljčića i vidi što je stvarno tamo. Bit ćeš začu-đen kako je to jednostavno i lijepo. Postojivrijeme kada se broj senzacija može odjed-nom pojaviti. Možeš imati misao o strahu,grčenje u stomaku ili bolove u leđima i svr-bež u uhu sve u isto vrijeme. Nemoj sjediti uškripcu. Nemoj skakati sa jednog na drugočudeći se na što ćeš obratiti pažnju. Jedno odtoga će biti najjače. Otvori se i najuporniji odovih fenomena će sebe nametnuti i zahtije-vati tvoju pažnju. Obrati na to pažnju samotoliko dok ne nestane. Zatim se vrati na disa-nje. Ako se drugi fenomen nametne, obratipažnju na njega i vrati se na disanje. Među-tim, ovaj proces se može produžiti unedo-

338

gled. Nemoj sjediti tražeći stvari na koje bimogao obratiti pažnju. Drži svoju pažnju nadahu dok nešto ne uskoči i odvuče tvoju paž-nju. Kada osjetiš da se to događa nemoj seboriti. Neka tvoja pažnja prirodno pređe pre-ko smetnje, i drži je tu dok se smetnja neistopi. Zatim se vrati na dah. Nemoj tražitidruge fizičke ili mentalne fenomene. Jednos-tavno se vrati na disanje. Neka fenomeni tebidolaze. Naravno da će biti trenutaka kada ćešotploviti. Čak ćeš se i nakon dugotrajne prak-se odjednom probuditi, i shvatiti da si zaneko vrijeme skrenuo s puta. Nemoj se razo-čarati. Shvati da si skrenuo sa puta za nekovrijeme i vrati se nazad na dah. Uopće nemanikakve potrebe za nekom negativnom reak-cijom. Sama činjenica da si shvatio da si bioskrenuo sa puta je dokaz aktivne svjesnosti.To je vježba čiste pažnje sama po sebi. Pažnja se razvija vježbanjem pažnje. Toje isto kao vježbanje mišića. Svaki put kadavježbaš ti ih po malo povećavaš. Činiš ihmalo jačim. Sama činjenica da si osjetiobuđenje senzacije znači da si poboljšao svojumoć pažnje. To znači da pobjeđuješ. Vrati senazad disanju bez žaljenja. Međutim, žaljenje

339

je uvjetovani refleks i može se pojaviti ali toje samo druga mentalna navika. Ako vidiš dasi frustriran, da se osjećaš obeshrabrenim ilida sebe osuđuješ, jednostavno to promatrajsa čistom pažnjom. To je samo druga smet-nja. Obrati na nju pažnju i promatraj kakoiščezava, zatim se vrati na dah. Pravila koja smo upravo ponovnoponovili mogu se i trebala bi se primjenjivatiu potpunosti na sva tvoja mentalna stanja.Pronaći ćeš da je ovo potpuno kruto uputs-tvo. To je najteži posao kojeg ćeš se ikadapoduhvatiti. Vidjet ćeš da će neke dijeloveove tehnike primjeniti na neka određenaiskustva, i isto tako ćeš totalno biti nevoljanto koristiti za neke druge stvari. Meditacija jekao mentalna kiselina. Ona jede polako svena što je staviš. Mi ljudi smo veoma čudnabića. Volimo okus nekih otrova i tvrdoglavoih nastavljamo jesti čak i ako nas ubijaju.Misli za koje prianjamo su otrov. Pronaći ćešda si voljan neke misli iskopati sa korijenomdok neke druge ljubomorno čuvaš i posebnovoliš. To je ljudsko stanje. Vipasana meditaci-ja nije igra. Čista svjesnost je nešto više odugodne razanode. To je put prema gore i

340

izvan močvare u kojoj smo svi mi uhvaćeni,močvara naših vlastitih želja i odvratnosti.Vrlo je lako primjeniti svjesnost prema naj-grubljim aspektima svoje egzistencije. Jed-nom kada si vidio kako strah i depresija nes-taju u vrućem, intenzivnom svjetlu svjesnos-ti, ti želiš ponoviti proces. To su neugodnamentalna stanja. Ona povrijeđuju. Želiš seosloboditi tih stvari jer te smetaju. Daleko jeteže primjeniti isti proces na mentalna stanjakoja posebno voliš, kao patriotizam, ili rodi-teljska zaštita ili istinita ljubav. Ali to je pot-rebno. Pozitivno prianjanje te drži u blatuisto kao i negativna prianjanja. Ti se možešuzdići iznad blata dovoljno dugo da dišešmalo lakše ako prakticiraš Vipasana medita-ciju sa ustrajnošću. Vipasana meditacija jeput ka Nibbani. Iz izvještaja onih koji su pro-krčili svoj put do tog visokog cilja, za to je vri-jedan svaki učinjeni napor.

Poglavlje 13Pažnja (Sati)

Mindfulness (Pomna Pažnja - zadub-

341

ljenje) je engleski prevod pali riječi Sati. Satije aktivnost. Što je to točno? Nema preciznogznačenja, ne u riječima. Riječi su stvorene izsimboličkih nivoa uma i opisuju one stvar-nosti sa kojima se bavi simboličko mišljenje.Pažnja je predsimbolična. To nije sputanologikom. Ipak, Pažnja može biti doživljena -prilično lako - i može biti opisana, onolikodugo koliko u umu držiš da su riječi samoprsti usmjereni na mjesec. Oni nisu samastvar. Stvarno iskustvo leži iznad riječi iiznad simbola. Pažnja može biti opisana upotpuno različitim izrazima nego što ćeovdje biti korišteni i svaki opis će ipak bitiispravan. Pažnja je fini proces koji ti koristišu samom ovom trenutku, činjenica da ovajproces leži iznad i iza riječi to ne čini nes-tvarnim - upravo suprotno. Pažnja je stvar-nost koja daje poticaj riječima - riječi koje sli-jede su samo bljeda sjena stvarnosti. Tako, jevažno shvatiti da sve što ovdje slijedi jesteanalogija. To neće stvoriti savršen smisao. Toće uvijek ostati iznad verbalne logike. Ali ti tomožeš doživjeti. Meditaciona tehnika zvanaVipasana (uvid) koju je uveo Buda otprilikeprije dvadeset pet stoljeća je skup mentalnih

342

aktivnosti posebno usmjerenih na doživlja-vanje stanja neprekinute Pažnje. Kada prvi put postaneš svjestan neče-ga, onda prije toga postoji trenutna brzo pro-lazna čista svjesnost upravo prije nego kon-ceptualiziraš stvar, prije nego li je identifici-raš. To je stadij Pažnje. Uobičajeno je ovajstadij vrlo kratak. To je trenutni djelićsekunda isto kao kada usmjeriš svoje oči nastvar, upravo kada usmjeriš svoj um nastvar, upravo prije nego li je objektiviraš, daje mentalno zahvatiš i izdvojiš od ostatkapostojećeg. To se zbiva upravo prije nego lipočneš o tome razmišljati - prije nego li tvojum kaže: „O, to je pas“. Taj prolazni, blagou-smjereni trenutak čiste svjesnosti je Pažnja.U tom kratkom bljesku uma - ti upravo doži-vljavaš stvar kao ne-stvar. Ti doživljavaš bla-gi prolazni trenutak čiste svjesnosti koji jepovezan sa ostatkom stvarnosti, koji nijeodvojen od nje. Pažnja je isto kao kada vidišsa svojim perifernim zapažanjem što je sup-rotnost čvrstoj usmjerenosti normalng ilicentralnog zapažanja. Ipak, ovaj trenutakblage, neusmjerene svjesnosti sadrži vrloduboku vrstu spoznaje koja se gubi čim usm-

343

jeriš svoj um i objektiviraš objekt u stvar. Uprocesu obične percepcije, korak Pažnje jetako prolazan da je nezamjetljiv. Mi smo raz-vili naviku da rasipamo pažnju na sve ostalekorake, usmjerujući se na percepciju, prepo-znavanju percepcije, označavanje toga, i naj-više od svega, uključujemo se u dugi niz sim-boličkih misli o tome. Taj originalni trenutakPažnje je brzo prošao. To je svrha gore nave-dene Vipasana (ili uvida) meditacije da nasuvježba da produžimo trenutak svjesnosti.Kada se ova Pažnja produži korištenjemispravne tehnike, onda pronalaziš da je toiskustvo duboko, i da mijenja tvoj cijelipogled na univerzum. Ovo stanje percepcijese treba naučiti, međutim, to zahtijeva redo-vito prakticiranje. Jednom kada naučiš teh-niku, pronaći ćeš da Pažnja ima mnoge inte-resantne aspekte. Pažnja je ogledalo-misao.Ona odražava samo ono što se trenutno zbi-va i na točno određeni način kako se zbiva.Nema pristranosti. Pažnja je neprocjenjujuće promatranje.To je sposobnost uma da promatra bez kriti-cizma. Sa ovom sposobnošću, stvari se videbez osuđivanja ili procjenjivanja. Ni sa čime

344

se nije iznenađeno. Jednostavno se uravnote-ženo zanima za stvari točno onakve kakveone i jesu u svom prirodnom stanju. Ne odlu-čuje se i ne osuđuje. Jednostavno se promat-ra. Psihološki je za nas nemoguće da objekti-vno posmatramo što se zbiva u nama ako uisto vrijeme ne prihvaćamo zbivanja našihraznih stanja uma. Ovo je posebno istinitokod neugodnih stanja uma. Da bi posmatralisvoj strah, moramo prihvatiti činjenicu da sebojimo. Ne možemo proučavati svoju depre-siju bez da je u potpunosti prihvatimo. Isto jeistinito za iritaciju i uznemirenost, frustraci-ju i sva ostala neugodna emocionalna stanja.Ne možeš nešto ispitivati u potpunosti ako sizauzet odslikavanjem tog postojanja. Kakvogod iskustvo mi mogli imati, Pažnja to pri-hvaća. To je jednostavno drugi događaj živo-ta, jednostavno druga stvar koje treba bitisvjestan. Ne ponos, ne stid, ništa personalno- ono što je tu, to je tu. Pažnja je nepristranopromatranje. To ne zauzima nikakve strane.Ne pokušava da zaobiđe loša mentalna sta-nja. Ne postoji prianjanje za ugodno, ni bje-žanje od neugodnog. Pažnja vidi sva iskustvajednako, sve misli kao jednake, sve osjećaje

345

kao jednake. Ništa nije potisnuto. Ništa nijesuzbijeno. Pažnja nema naklonosti. Pažnja jenekonceptualna svjesnost. Druga riječ zaengleski izraz Sati je „čista pažnja“. To nijerazmišljanje. To nije uključeno u mišljenje ilipojmove. To se ne zadržava na idejama ilimišljenjima ili sjećanjima. To jednostavnopromatra. Pažnja registrira iskustva, ali ih neuspoređuje. Ne označava ih niti kategorizira.Jednostavno sve posmatra kao da se to doga-đa po prvi puta. To nije analiza koja se temeljina odslikavanju i memoriji. To je prije, direk-tno i trenutno doživljavanje onoga što god sedogađalo bez posredištva misli. U perceptiv-nom procesu to dolazi prije misli. Pažnja je svjesnost u sadašnjem vre-menu. To se zbiva ovdje i sada. To je promat-ranje onoga što se zbiva upravo u sadašnjemtrenutku. Uvijek ostaje u sadašnjosti, nepre-kidno se uzdižući na krijesti nadolazećeg valaprolazećeg vremena. Ako se ti sjećaš svogaučitelja iz drugog razreda, to je memorija.Kada postaneš svjestan da se sjećaš svogaučitelja iz drugog razreda, to je pažnja. Akoonda konceptualiziraš proces i kažeš sebi:„Oh, ja se sjećam“ to je onda razmišljanje.

346

Pažnja je ne-egoistična budnost. To se zbivabez odnosa prema sebi. Sa pažnjom se videsvi fenomeni bez oslanjanja na koncepte kaošto su to: „mene“, „moj“ ili „moje“. Na prim-jer, pretpostavimo da postoji bol u tvojoj lije-voj nozi. Obična svjesnost bi rekla: „Ja imambol“. Korištenjem Pažnje, netko bi jednostav-no primjetio senzaciju kao senzaciju. Jednos-tavno se ne bi dodavao taj ekstra koncept„ja“. Pažnja zaustavlja dodavanje bilo čegapercepciji, ili oduzimanja bilo čega od nje.Ništa se ne pojačava. Ništa se ne naglašava.Jednostavno se posmatra točno ono što je tu -bez iskrivljivanja. Pažnja je besciljna svjes-nost. U pažnji se ne napreže za rezultate. Nepokušava se ništa postići. Kada je netko paž-ljiv, tada doživljava stvarnost u sadašnjemtrenutku u bilo kojem obliku to bilo. Nemaništa što se treba doseći. Postoji samo posma-tranje. Pažnja je svjesnost o promjenama, to jeposmatranje toka iskustva. To je promatra-nje stvari dok se one mijenjaju, to je viđenjerađanja, rasta, i dozrijevanja svih fenomena.To je promatranje, propadanje i nestajanjefenomena. Pažnja je promatranje stvari od

347

trenutka do trenutka, neprekidno. To jepromatranje svih fenomena - fizičkih, men-talnih ili emocionalnih - što god se trenutnozbiva u umu. Jednostavno se sjedi i promatraprikazivanje. Pažnja je promatranje osnovneprirode svakog prolaznog fenomena. To jeviđenje kako nas stvari navode da osjećamo ikako mi na njih reagiramo. To je promatranjekako one djeluju na druge. U Pažnji, smo nep-ristrani promatrači čiji je jedini posao da sli-jedi neprekidno prolazeće prizore unutraš-njeg univerzuma. Molim vas da primjetiteposljednju točku. Meditator koji razvija Paž-nju se ne zanima za vanjski univerzum. On jetu, ali u meditaciji, polje proučavanja je vlas-tito iskustvo, misli, osjećaji i zapažanja. Umeditaciji, svatko je svoja vlastitalaboratorija. Unutrašnji univerzum imaogromanu količinu informacija koje sadržeodraz vanjskog svijeta i mnogo više.Istraživanje tog materijala vodi do potpuneslobode. Pažnja je učesničko promatranje.Meditator je i učesnik i posmatrač u istovrijeme. Ako netko promatra svoje emocije ilifizičke senzacije, onda ih istovremeno osjećau samom tom trenutku. Pažnja nije

348

intelektualna svjesnost. To je upravo ovdje.Pažnja je predmet, ali to nije hladno ilineosjećanje. To je budno stanje života,pažljivo učestvovanje u tekućem procesuživljenja. Pažnja je ekstremno težak pojam dase objasni riječima - ne zato jer je tokomplicirano, nego zbog toga što je tojednostavno i otvoreno. Isti problem sepojavljuje u svakom polju ljudskog iskustva.Najosnovniji pojam je uvijek najtežeobjasniti. Pogledaj u rječnik i vidjet ćeštakvih primjera. Duge riječi općenito imajukratka objašnjenja, ali kratke osnovne riječikao (op. prev. engleske riječi) „the“ i „is“objašnjenja mogu biti duga i cijelu stranicu.U fizici, za opisati najteže funkcije su onenajosnovnije - koje se bave sa najosnovnijimstvarnostima kvantne fizike. Pažnja je pred-simbolična funkcija. Ti se možeš igrati sa sariječima, simbolima cijeli dan i nikad ihnećeš u potpunosti objasniti. Mi nikada nemožemo u potpunosti objasniti što to jeste,međutim možemo reći što oni čine.

Tri temeljne aktivnosti

349

Postoje tri temeljne aktivnosti Pažnje.Možemo koristiti te aktivnosti kao funkcio-nalne definicije izraza:

(1) Pažnja nas podsjeća na ono što radimo;(2) vidi stvari onakvim kakve one doista ijesu;(3) vidi duboku prirodu svih fenomena

Ispitajmo u detalje ove tri definicije.Pažnja nas podsjeća na ono što radimo. Umeditaciji obraćaš pažnju na jednu stvar.Kada tvoj um odluta od usredotočenja na tustvar, onda je to Pažnja koja nas podsjeća daum luta i što se treba činiti. To je Pažnja kojavraća tvoj um na objekt meditacije. Sve ovose zbiva trenutno i bez unutarnjeg dijaloga.Pažnja nije razmišljanje. Ponavljanje prakti-ciranja u meditaciji uspostavlja ovu funkcijukao mentalnu naviku koja se onda prenosidalje u tvom životu. Ozbiljan meditatorobraća čistu pažnju na događaje cijelo vrije-me, iz dana u dan, bez obzira da li sjedi umeditaciji ili ne. Ovo je veoma uzvišeni idealkojemu teže oni koji meditiraju i na njemumogu raditi godinama ili desetljećima. Našanavika da se zapetljavamo u misli je dugogo-dišnja, i ta navika će se nastavljati na naju-

350

porniji način. Jedini način da se iz toga oslo-bodi jeste podjednaka upornost u kultivira-nju neprekidne Pažnje. Kada je Pažnja prisu-tna, onda ćeš primjetiti kada se zapetljaš usvojim misaonim šemama. To je samo zam-jećivanje koje ti dopušta da se ispetljaš izmisaonog procesa i toga se oslobodiš. Pažnjaonda vraća tvoju pažnju na ispravno usredo-točenje. Ako u tom trenutku meditiraš, ondaće tvoj fokus biti formalni objekt meditacije.Ako nisi u formalnoj meditaciji, to će biti čis-ta primjena same pažnje, jednostavno čistozamjećivanje što god dolazi bez da se u tozaplete: „Ah, ovo dolazi. . . zatim ovo, i sadovo. . . pa opet ovo“. Pažnja je istovremeno i sama čistapažnja i funkcija koja nas podsjeća da obra-timo čistu pažnju ako smo to prestali raditi.Čista pažnja je zamjećivanje. To se samouspostavlja jednostavno zamjećivanjem dato nije bilo prisutno. Kada primjetiš da nisizamjećivao, onda po definiciji ti zamjećuješ iponovno uspostavljaš čistu pažnju. Pažnjastvara svoje vlastite određene osjećaje u svje-snosti. To ima okus - lagani, čisti, energetskiokus. Svjesna misao je po usporedbi teška,

351

nezgrapna i neprijatna. Ali, ovdje ponovno,ovo su samo riječi. Tvoja vlastita praksa ćepokazati razliku. Onda ćeš vjerovatnostvoriti svoje vlastite riječi, a riječi korišteneovdje će postati suvišne. Sjeti se da je praksavažna stvar. Pažnja vidi stvari onakvimkakve doista i jesu. Ništa ne dodaje nitioduzima zapažanju, ništa ne iskrivljuje. To ječista pažnja koja promatra što god se pojavi.Svjesna misao lijepi stvari preko našegiskustva, opterećuje nas sa pojmovima iidejama, uranja nas u vitlajući vrtlog planovai briga, strahova i fantazija. Kada si pažljiv, tine igraš tu igru. Jednostavno primjećuještočno ono što se pojavljuje u umu, a potomprimjećuješ sljedeću stvar. „Ah, ovo. . . paovo. . . i sada ovo“. To je stvarno jednostavno. Pažnja vidi istinsku prirodu svihfenomena. Pažnja i samo Pažnja može zapazi-ti tri glavne karakteristike koje naučavabudizam i koje su najdublje istine postojanja.Na Pali (jeziku) to troje se naziva Anicca(nepostojanost), Dukkha (neugoda, bol), iAnatta (nesopstvenost - odsutnost trajnog,nepromjenjivog entiteta kojeg nazivamoDuša ili ja). Ove istine nisu prisutne u budis-

352

tičkom učenju kao dogme koje zahtijevajuslijepo vjerovanje. Budisti osjećaju da su oveistine univerzalne i samo po sebi, to je vidlji-vo svakome tko se pobrine da istražuje naispravan način. Pažnja je metod istraživanja.Samo Pažnja ima moć da otkrije najdubljenivoe stvarnosti dostupne ljudskom posmat-ranju. Na ovom nivou inspekcije, se vidi slje-deće: (a) sve uvjetovane stvari su urođenoprolazne; (b) svaka svjetovna stvar je, na kra-ju nezadovoljavajuća; i (c) stvarno ne postojeentiteti koji su nepromjenjivi ili stalni, samoprocesi. Pažnja radi kao elektronskimikroskop. To jest, radi na tako finom nivouda se ustvari mogu direktno vidjeti onestvarnosti koje su najbolje teoretske kons-trukcije svjesnog misaonog procesa. Pažnjaustvari vidi prolazan karakter svake percep-cije. Ona primjećuje prolaznost i prolaznuprirodu svega što perceptira. Isto tako vidiurođeno nezadovoljstvo prirode svih uvjeto-vanih stvari. Vidi da nema smisla zahvatati ubilo koji od tih prolaznih prizora. Mir i srećane mogu biti pronađeni na taj način. I napo-kon, Pažnja vidi urođeno nepostojanje feno-

353

mena u svim stvarima. To uviđa način nakoji smo svi svojevoljno odabrali neke oblikepercepcije, odvojili ih od ostalog toka percep-cije i potom ih konceptualizirali kao odvoje-ne, trajne entitete. Pažnja ustvari zamjećujete stvari. O njima ne razmišlja, već ih uviđadirektno. Kada se u potpunosti razvije, Pažnja(zadubljenost) uviđa tri atributa egzistencijedirektno, trenutno, bez posrednog medijasvjesne misli. U stvari, čak i sami atributikoje smo upravo koristili su svojevoljnoodređeni. Oni su čisti rezultat naše borbe dazahvatimo ovaj fundamentalni jednostavanproces nazvan Pažnja i izrazimo to pomoćunezgrapnih i neodgovarajućih simbola svjes-nog nivoa. Pažnja je proces, ali se ne zbivakroz korake. To je cjelovit proces koji se zbivakao jedna cjelina: ti primjećuješ svoj vlastitinedostatak Pažnje; i to primjećivanje je pos-ljedica Pažnje; i Pažnja je čista pažnja; i čistapažnja je primjećivanje stvari točno onakvimkakve i jesu bez iskrivljivanja; a kakve onejesu Anicca, Dukkha i Anatta (prolazne, bol-ne i nesopstvene-bezlične). Sve se to zbiva uprostoru od nekoliko umnih trenutaka. Ovo,

354

međutim, ne znači da ćeš ti trenutno dosećioslobođenje (slobodu od svih ljudskih slabos-ti) kao rezultat tvog prvog trenutka Pažnje(Zadubljenosti). Učenje integracije ovogmaterijala u tvoj svjesni život je drugi proces.Učeći da produžiš ovo stanje Pažnje je daljnjiproces. To su procesi ispunjeni užitkom,međutim, i oni su vrijedni ulaganja napora.

Pažnja (Sati) i Uvid (Vipassana) Meditacija

Pažnja (zadubljenje) je središte Vi-pasana Meditacije i ključ cijelog procesa. To jei cilj i sredstvo ove meditacije i njene svrhe.Ti postižeš Zadubljenje bivajući sve višezadubljen. Jedan drugi naziv na Pali jeziku seprevodi na engleski za Mindfulness (Pažnja)jeste naziv Appamada, što znači odsutnostnemara ili odsutnost ludila. Onaj tko nepre-kidno promatra što se zbiva u umu dostižekrajnje stanje zdrave duševnosti. Pali izrazSati isto ima značenje sjećanja. To nijememorija u smislu ideja i slika iz prošlosti,već radije jasno, direktno, bez riječi spoznajaonoga što jeste i onoga što nije, onoga što jeispravno i onoga što nije ispravno, onoga što

355

radimo i kako bi to trebali raditi.Zadubljenost podsjeća meditanta da primjenisvoju pažnju na ispravan objekt i daupotrijebi točno potrebnu energiju za tajpotreban posao. Kada se ta energija ispravnoprimjeni, meditant prebiva neprekidno ustanju smirenosti i budnosti. Onoliko dugokoliko je to stanje održavano, ona umnastanja nazvana „prepreke“ ili „psihičkirazdraživači“ se ne mogu pojaviti - nemapohlepe, nema mržnje, nema požude ililijenosti. Ali mi smo svi ljudi i griješimo.Većina od nas je veoma ljudska i neprekidnoponovno griješimo. Usprkos iskrenomnaporu, meditant dopušta da njegova Pažnjatu i tamo popusti i nađe se zakočen u nekomza žaliti, ali normalnom ljudskom neuspjehu.To je Pažnja koja primjećuje promjenu. I to jePažnja koja ga podsjeća da energiju ispravnoprimjeni da se izvuče iz tog stanja. Ovakvipropusti se ponovno i ponovno pojavljuju, alinjihova učestalost se smanjuje saprakticiranjem. Jednom kada je Pažnjaodgurnula te mentalne nečistoće na stranu,onda se mogu zbiti sveobuhvatnija stanjauma. Mržnja stvara put ka ljubaznosti,

356

požuda je zamjenjena sa neprianjanjem. To jePažnja koja zamjećuje ove promjene, i istotako podsjeća Vipasana meditanta daodržava tu ekstra mentalnu oštrinupotrebnu za održavanje tih više poželjnihstanja uma. Pažnja omogućuje rast mudrostii samilosti. Bez Pažnje ona se ne može razvitido potpune zrelosti. Duboko zakopan u umu, leži mentalnimehanizam koji prihvaća ono što um percep-tira kao lijepa i ugodna iskustva i odbacujeona iskustva koja je perceptirao kao ružna ibolna. Ovaj mehanizam daje poticaj onimstanjima uma koja mi uvježbavamo da izbje-gnemo - stvari kao što su to pohlepa, požuda,mržnja, odbojnost i ljubomora. Mi odabiremoda izbjegavamo ove prepreke, ne zato što suone zle u normalnom smislu riječi, nego zatojer su one prisilne; zato jer one ovladavajuumom i u potpunosti zahvaćaju pažnju; zatojer se one neprekidno vrte i vrte u malimkrugovima misli; i zato jer nas one (odvajajuod) zatvaraju prema živoj stvarnosti. Oveprepreke se ne mogu pojaviti kada je prisut-na Pažnja. Zadubljenost je pažnja premasadašnjoj stvarnosti, i zbog toga direktno

357

suprotna nepouzdanom stanju uma kojikarakteriziraju zapreke. Kao meditanti, to jesamo onda kada dopustimo našoj Zadublje-nosti da isklizne da duboki mehanizmi našeguma prevladaju - zahvaćanjem, prianjanjem iodbacivanjem. Onda se pojavljuje otpor izamračuje našu svjesnost. Mi ne primjećuje-mo da se zbiva promjena - mi smo tako zau-zeti sa mišlju o osveti, ili pohlepi ili bilo čime.Dok će neuvježbana osoba nastaviti (prebiva-ti) u ovom stanju dugotrajno, uvježbanimeditant će uskoro uvidjeti što se događa. To je Zadubljenost koja primjećujepromjenu. To je Pažnja koja se sjeća primlje-nog uvježbavanja i usmjerava pažnju tako dazbrka nestaje. I to je Pažnja koja pokušava dasebe beskonačno održava tako da se ponovnone može pojaviti otpor. Tako je Pažnja odre-đeni protuotrov za prepreke. To je istovre-meno i lijek i preventivna mjera. Potpunorazvijena Pažnja je stanje potpunog nepria-njanja i potpuna odsutnost prianjanja za biločime u svijetu. Ako možemo održavati ovostanje, onda nisu potrebni drugi načini ilisredstva da nas drže oslobođenim od prepre-ka, da bi dosegli oslobođenje od naših ljud-

358

skih slabosti. Zadubljenost je ne-površinskapažnja. Ona vidi stvari duboko, ispod nivoapojmova i uvjerenja. Ova vrsta dubokogposmatranja vodi do potpune sigurnosti, ipotpune odsutnosti zbrke. To sebe ispoljavapretežno kao neprekidnu i netrepereću paž-nju koja se nikada ne mijenja i ne nestaje.Ova čista i istraživačka svjesnost ne samo dazadržava mentalne prepreke na razdaljini,ona otkriva sami njihov mehanizam i uniš-tava ga. Pažnja neutralizira nečistoće u umu.Rezultat je um koji ostaje neumrljan i nepov-rediv, potpuno nezahvaćen životnim uspo-nima i padovima.

Poglavlje 14Pažnja protiv Koncentracije

Vipasana meditacija je neka vrsta aktamentalnog uravnotežavanja. Ti ćeš kultivira-ti dvije odvojene kvalitete uma - pažnju ikoncentraciju. Idealno ovo dvoje djeluje zaje-dno kao tim. Oni takoreći djeluju kao par.Dakle vrlo je važno da ih kultiviramo oboje ina uravnotežen način. Ako se jedno od toga

359

jača na štetu drugog, onda je ravnoteža umaizgubljena i nemoguće je meditirati. Koncen-tracija i pažnja su izrazito različite funkcije.Svaka odigrava svoju ulogu u meditaciji, iodnos između njih je određen i istančan.Koncentracija se često naziva um jedne toč-ke. Ona se sastoji u prisiljavanju uma da sezadrži na određenoj točki. Molim da primjeti-te riječ PRISILJAVATI. Koncentracija je uveli-ke prisilna vrsta djelovanja. Ona se možerazviti silom, čistom neprekidnom moćivolje. Jednom razvijena, ona zadržava neštood tog okusa prisile. Pažnja, u drugu ruku, jeistančana funkcija koja vodi do profinjenesenzitivnosti. Ovo dvoje su partneri u poslumeditacije. Pažnja je senzitivni dio. Ona pri-mjećuje stvari. Koncentracija osigurava moć.Ona održava pažnju vezanom za jednu stvar.Idealno, pažnja je u ovom odnosu. Pažnjazahvaća objekte pažnje, i primjećuje kada jepažnja negdje odlutala. Koncentracija obavljastvaran rad održavanja stabilne pažnje naizabran objekt. Ako je bilo koji od ova dvapartnera slab, tvoja meditacija se gubi. Koncentracija može biti definirana kaoorgan uma koji se usredotočuje u potpunosti

360

na objekt bez prekida. Mora se naglasiti daistinska koncentracija jeste potpuna usmje-renost uma na jednu točku. To jest, to stanjeje oslobođeno od pohlepe, mržnje i iluzije.Nepotpuna usmjerenost na jednu točku jeisto tako moguća, ali to neće voditi do oslo-bođenja. Ti možeš biti veoma usmjeren najednu točku u stanju požude. Ali to te ne vodinigdje. Neprekidna usredotočenost na neštošto mrziš ti uopće ne pomaže. Ustvari, takvanepotpuna koncentracija je prilično kratkot-rajna čak i kada je dosegnuta - posebno kadaje korištena da se drugi povrijede. Istinskakoncentracija je sama po sebi oslobođena odtakvih zagađivača. To je stanje u kojem je umsabran i tako stiče moć i intenzitet. Možemokoristiti analogiju povećala. Paralelno pada-nje sunčevih zraka na komad papira nećeučiniti ništa više osim što će zagrijati površi-nu. Ali ista količina svijetla, kada se fokusirakroz povećalo, pada na jednu točku i papirplane u plamenu. Koncentracija je povećalo.Ona stvara intenzitet potreban da se vidi udublje dubine uma. Pažnja odabire objekt nakoji će se povećalo usmjeriti i promatra krozpovećalo da vidi što je tamo. Koncentracija se

361

treba smatrati alatom. Kao bilo koji alat, onase može koristiti za dobro ili zlo. Oštar nož semože koristiti da se stvore prekrasne rezbari-je ili da se nekoga povrijedi. To je sve do ono-ga tko koristi nož. Slična je i koncentracija.Ispravno korištena, ona ti može pomagati naputu prema oslobođenju. Ali ona se isto takomože koristiti u službi ega. Ona može djelo-vati u okviru postignuća i nadmetanja. Timožeš koristiti koncentraciju da vladaš dru-gima. Možeš je koristiti da budeš sebičan.Stvaran problem je da ti sama koncentracijaneće pružiti perspektivu o sebi. Ona nećeosvjetliti osnovne probleme sebičnosti i pri-rodu patnje. Ona može biti korištena da sekopa duboko po psihološkim stanjima. Aličak i onda, snage egoizma neće biti shvaćene.Samo pažnja to može učiniti. Ako pažnja nijetu da gleda u povećalo i vidi što je bilo otkri-veno, onda je sve to za ništa. Samo pažnjarazumije. Samo pažnja donosi mudrost. Kon-centracija ima i druga ograničenja. Stvarno duboka koncentracija se možedogoditi samo pod određenim uvjetima.Budisti se mnogo muče da bi izgradili medi-tacione sale i manastire. Njihova glavna svr-

362

ha je da stvore fizičku okolinu oslobođenu oduznemiravanja u kojima će učiti ovu vješti-nu. Nema buke, nema prekidanja. Međutim,isto tako je važno stvaranje okoline oslobo-đene od emocionalnog uznemiravanja. Raz-vitak koncentracije će biti blokiran prisus-tvom određenih mentalnih stanja koje minazivamo pet prepreka. To su pohlepa zasenzualnim zadovoljstvom, mržnjom, men-talna letargija, rastrešenost i mentalna neod-lučnost. Ova mentalna stanja smo detaljnijeproučili u poglavlju 12. Samostan je kontroli-rana okolina gdje je ova vrsta emocionalnebuke održavana na minimumu. Članovimasuprotnog spola nije dopušteno da zajednožive. Dakle, postoje manje šanse za požudu.Nije dopušteno posjedovanje imovine. Dakle,nema svađanja oko vlasništva i postoji manješanse za pohlepu i svojatanje. Druga zaprekaza koncentraciju isto treba biti navedena. Ustvarno dubokoj koncentraciji, ti postaještako apsorbiran u objektu koncentracije dazaboravljaš sve o sitnicama. Na primjer, kaošto je to tvoje tijelo, tvoj identitet i sve okosebe. Ovdje je opet samostan korisna pogod-nost. Lijepo je znati da postoji netko tko se

363

brine za tebe preuzimanjem svih svjetovnihstvari u vezi hrane i fizičke sigurnosti. Beztakve sigurnosti se netko rijetko odlučuje naduboku koncentraciju. Pažnja, u drugu ruku,je oslobođena od svih ovih manjkavosti. Paž-nja ne ovisi o bilo kojoj takvoj određenojokolnosti, fizičkoj ili nekoj drugoj. To je čistifaktor zamjećivanja. Tako je ona slobodna dazamjećuje što god se pojavljuje - požuda,mržnja ili buka. Pažnja nije ograničena bilokojim stanjem. Ona postoji do neke mjere usvakom trenutku, u svakoj okolnosti koja sepojavi. Isto tako, pažnja nema određeniobjekt na koji se usredotočava. Ona promatrapromjene. Tako ima neograničen broj obje-kata pažnje. Ona jednostavno promatra onošto prolazi kroz um i to ne kategorizira.Uznemiravanja i prekidanja su opažana saistom količinom pažnje kao formalnim obje-ktima meditacije. U stanju čiste pažnje tvojapažnja protiče zajedno sa svim promjenamakoje se zbivaju u umu. „Promjena, promjena,promjena. Sada ovo, sada ovo, i sada ovo“. Ti ne možeš razviti pažnju pomoćuprisile. Aktivna moć volje ti neće učiniti ništadobroga. Činjenica je da će ustvari ometati

364

napredak. Pažnja ne može biti kultiviranaborbom. Ona se razvija shvaćanjem, prepuš-tanjem, jednostavnim pristajanjem u trenut-ku i dopuštajući sebi ugodnost sa bilo čimešto doživljavaš. Ovo ne znači da se pažnjadogađa sama po sebi. Daleko od toga. Za to jepotrebna energija. Ali ovaj napor je različit odsile. Pažnja je kultivirana sa nježnim napo-rom, sa nenapornim naporom. Meditant nje-guje pažnju neprekidnim podsjećanjem sebena blagi način da održava svjesnost bilo čegašto se događa upravo sada. Upornost i smire-nost jesu tajne. Pažnja se njeguje neprekid-nim vraćanjem nazad u stanje svjesnosti,nježno, nježno, nježno. Pažnja ne može bitikorištena na nikakav sebičan način. To je ne-egoistična svjesnost. U stanju čiste pažnje nepostoji „ja“. Tako nema sebe koje može bitisebično. Nasuprot, to je pažnja koja ti dajestvarnu perspektivu o samom sebi. Ona tidopušta da poduzmeš presudan mentalnikorak nazad od tvojih želja i odbojnosti, takoda onda možeš pogledati i kazati, „Aha, takoje to kako stvarno izgledam“. U stanju pažnjeti sebe vidiš točno onakvim kakav doista ijesi. Vidiš svoje vlastito sebično ponašanje.

365

Vidiš svoju patnju. I ti vidiš kako stvarašpatnju. Vidiš kako povrijeđuješ druge. Tiprobijaš kroz naslagu laži koje sebi normalnogovoriš i vidiš što je tu stvarno. Pažnja vodika mudrosti. Pažnja ne pokušava doseći niš-ta. Ona samo promatra. Dakle, želja i odboj-nost nisu uključene. Nadmetanje i borba zapostizanje nečega nemaju mjesta u tom pro-cesu. Pažnja ne teži ničemu. Ona samo vidišto god je već tu. Pažnja je šira i viša funkcijaod koncentracije. To je sveobuhvatna funkci-ja. Koncentracija je ekskluzivna. Ona se bavijednom stvari, a sve ostalo zanemaruje. Paž-nja je sveuključiva. Ona stoji u pozadini odfokusa pažnje i promatra sa širim fokusom,spremna da brzo primjeti promjenu koja sezbiva. Ako usmjeriš um na kamen, koncen-tracija će vidjeti samo kamen. Pažnja stoji upozadini procesa, svjesna koncentracije kojase usredotočava na kamen, svjesna intenzite-ta tog usredotočavanja i trenutno svjesnapromjene pažnje kada se koncentracijaporemeti. To je pažnja koja zamjećujerastrešenost koja se pojavila, i to je pažnjakoja preusmjerava pažnju na kamen. Dalekoje teže njegovati pažnju nego koncentraciju

366

jer je to funkcija koja dublje zahvaća. Koncentracija je samo usredsređivanjeuma, radije kao laserska zraka. Ona ima moćda pali na svom putu u um i osvijetli što je unjemu. Ali ona ne razumije ono što tamovidi. Pažnja može proučiti mehanizmesebičnosti i razumjeti ono što vidi. Pažnjamože probiti misteriju patnje i mehanizamneugode. Pažnja te može učiniti slobodnim.Međutim, postoji druga situacija bez izlaza.Pažnja ne reagira na ono što vidi. Onajednostavno vidi i shvaća. Pažnja je suštinastrpljenja. Dakle, sve što god vidišjednostavno mora biti prihvaćeno,obznanjeno i nepristrano promatrano. Ovonije jednostavno, ali je u potpunostipotrebno. Mi smo neznalice. Sebični smo,pohlepni i oholi. Požudni smo i lažemo. Ovosu činjenice. Pažnja znači vidjeti ovečinjenice i sa sobom biti strpljiv, prihvaćajućisebe onakvim kakvi jesmo. To ide protivnaravi. Ne želimo sebe onakvima kakvijesmo. Mi to želimo poricati. Ili promjeniti iliopravdavati to. Ali prihvaćanje je suštinapažnje. Ako želimo razvijati pažnju ondamoramo prihvatiti ono što pažnja otkriva. To

367

može biti dosada, razdražljivost ili strah. Tomože biti slabost, nedostatnost, ili mane. Štogod to jeste, takvi smo. To je ono što jestvarnost. Pažnja jednostavno prihvaća ono što jetu. Ako se želiš razvijati u pažnji, strpljivoprihvaćanje je jedini smjer. Pažnja se razvijasamo na jedan način: neprekidnim praktici-ranjem pažnje, jednostavno pokušavajući bitipažljiv, a to znači biti strpljiv. Proces se nemože postići silom i ne može se požurivati.To ide svojom vlastitom brzinom. Koncen-tracija i pažnja idu ruku uz ruku u poslumeditacije. Pažnja usmjerava moć koncen-tracije. Pažnja je direktor operacije. Koncen-tracija pruža moć kojom pažnja može prodri-jeti u najdublje nivoe uma. Njihova suradnjadovodi do uvida i shvaćanja. Oboje morajubiti kultivirani uravnoteženo. Samo maloviše naglaska je dato pažnji jer je pažnja cen-tar meditacije. Najdublji nivoi koncentracijenisu potrebni za posao oslobođenja. Ipak,ravnoteža je veoma važna. Previše svjesnostibez smirenosti da je uravnoteži će dovesti dopodivljalog, previše osjetljivog stanja sličnogkao kod zloupotrebe LSD (droge). Previše

368

koncentracije bez uravnotežavanja svjesnos-ti će dovesti do sindroma „Kamenog Bude“.Meditant postaje tako spokojan da sjedi kaostijena. Oba ova stanja trebaju biti izbjegnu-ta. Početni stupnjevi mentalne njege suposebno delikatni. Previše naglaska na paž-nju na ovoj točki će ustvari unazaditi razvi-tak koncentracije. Kada počneš sa meditaci-jom, jedna od prvih stvari koju ćeš uočiti ćebiti kako je tvoj um nevjerovatno aktivan.Theravada tradicija ovaj fenomen naziva„majmunski um“. Tibetanska tradicija topovezuje sa vodopadom misli. Ako ti na ovojtočki naglašavaš funkciju svijesti onda će bititako mnogo toga čega ćeš trebati biti svjestanda će koncentracija biti nemoguća. Ovo sesvakome događa. Za to postoji jednostavnorješenje. U početku uloži više napora u usm-jeravanje na jednu točku. Jednostavno prizi-vaj pažnju od lutanja ponovno i ponovno.Budi uporan. Potpune instrukcije kako ovoučiniti su objašnjene u poglavljima 7 i 8.Nakon nekoliko mjeseci razvit ćeš moć kon-centracije. Zatim možeš početi pumpatienergiju u pažnju. Međutim, nemoj ići preda-

369

leko sa koncentracijom jer ćeš pronaći dazapadaš u mrtvilo. Pažnja je ipak još važnijaod oba dijela. Ona se treba razviti kada tomožeš učiniti. Pažnja pruža potrebno temeljeza daljnji razvitak dublje koncentracije. Veći-na pogrešaka u ovom polju ravnoteže će se svremenom ispraviti. Ispravna koncentracijase prirodno razvija uz nastajanje snažne paž-nje. Što god više razviješ faktor zamjećivanja,brže ćeš primjetiti nesabranost, i brže ćeš seiz nje izvući i vratiti formalnom objektu paž-nje. Prirodan rezultat toga je povećanje kon-centracije. Kako se razvija koncentracija, onapomaže razvitku pažnje. Što god imaš većumoć koncentracije, to su manje šanse da sepredaješ dugom toku analize u vezi nesabra-nosti. Jednostavno primjećuješ nesabranost ivraćaš svoju pažnju tamo gdje bi ona trebalabiti. Tako ta dva faktora teže da se uravnote-že i prirodno podržavaju razvitak jedno dru-gog. Na ovoj točki ima jedno pravilo koje tre-baš slijediti da na početku uložiš napor nakoncentraciju dok se fenomen majmunskoguma malo ne smiri. Nakon toga naglasi paž-nju. Ako vidiš da postaješ izbezumljen nagla-sak stavi na koncentraciju. Ako upadneš u

370

mrtvilo naglasak stavi na pažnju. Općenito,pažnja se naglašava. Pažnja vodi tvoj razvitak u meditacijijer pažnja ima sposobnost da bude svjesnasame sebe. To je pažnja koja ti daje perspekti-vu na tvoju praksu. Pažnja će ti pokazati kakoradiš. Ali ne brini se previše za to. To nijetrka. Ti se ne takmičiš sa bilo kim i nema ras-poreda. Jedna od najtežih stvari za naučitijeste da pažnja ne ovisi o bilo kojem emocio-nalnom ili mentalnom stanju. Mi imamoneke predstave o meditaciji. Meditacija jenešto što se obavlja u tihim pećinama odsmirenih ljudi koji se kreću usporeno. To sustanja za uvježbavanje. Ona su uspostavljenada se njeguje koncentracija i da se nauči vješ-tina pažnje. Jednom kada si naučio tu vješti-nu, tada možeš odbaciti ta ograničenja zauvježbavanje, i to bi trebao učiniti. Ti se netrebaš kretati puževom brzinom da bi biopažljiv. Možeš biti pažljiv dok intenzivno rje-šavaš zamršene probleme. Čak ne trebaš bitini smiren. Možeš biti pažljiv (zadubljen) usredištu nogometne gužve. Ti čak možeš bitipažljiv usred srdžbe. Mentalne i fizičke akti-vnosti nisu prepreka za pažnju. Ako vidiš da

371

je tvoj um ekstremno aktivan, onda jednos-tavno promatraj prirodu i stupanj te aktiv-nosti. To je jednostavno prolazeća unutraš-nja predstava.

REČNIK PALI TERMINA

Abhidhamma - budistička psihologija,prisutna je i fenomenologija koja tumači irazrađuje strukturu oba odnosa subjekt-objekt, i to kako funkcioniranje stvarnostitako i psihičkih pojava. Tri od sedam knjigaabhidhamma su psihološke prirode. Ajato - unutrašnji, sopstveni subjek-tivni. Odnosi se na subjektivni doživljaj osje-ćaja kao i na subjektivni doživljaj smirenja izadovoljstva u stanjima meditacije. Anatta - nesopstvenost, bezličnost,besvojstvenost, nepostojanje duše. Osnovnazamisao budističkog učenja kojim se odbijamogućnost postojanja bilo koje sopstvenosti,

372

suštine, biti i individualnog principa. Među-tim, u skladu sa budističkom psihologijomipak se ne poriče empirijski doživljajsopstvenosti (atta – duša, individualnost). Anicca - nepostojan, prolazan, privre-men, netrajan, nepouzdan.

Arupa-jhanam - bezoblično zadubl-jivanje na područje netjelesnoga. Karakterišese sabranošću i ravnodušnošću duha.Područja arupa-jhana su sljedeća: 1. područjebeskonačnog prostora, 2. područje besko-načne svjesti, 3. područje ničega, 4. područjeni-opažanja-ni-neopažanja. Ovim seprocesom postepeno reduciraju karakter-istike uma, dok se opseg pažnje širi a sadržajsvjesti postepeno sužava.

Asavi - zatrovanost, ono što čovjekavuče kroz neznanje; to su predrasude i uo-braženja u ova četiri područja: 1. ljubav, 2.egzistencija, 3. špekulacija, zabluda, otudaimamo zatrovanost ljubavlju, egzistencijom,dogmom i zabludom.

Aviji - zabluda, neznanje; neznanje seprevazilazi skokovitim uvidom.

Bhavana - zadubljivanje, usredsređi-vanje na određeni predmet, koncentracija,

373

razvijanje duha, meditacija. Postoje dvijevrste bhavana: 1. razvijanje mira i sa-branosti, 2. razvijanje uvida i saznanja.

Dukkham - neprijatnost, bol, patnja.Jhanam - zadubljivanje, kontemplacija.

Jedno od sredstava za postizanje nibbane,kroćenje pažnje i sadržaja svjesti i postizanjepotpunog duševnog mira. Vježba zadubl-jivanja obično prolazi kroz nekoliko stadi-juma - obično četiri. U prvoj jhana karakter-istike su: zamišljanje (vitakko), promišljanje(vicaro), radost (piti), zadovoljstvo (sukham)i sabranost (samadhi); u drugom radost,zadovoljstvo i sabranost; u trećoj zadovol-jstvo i sabranost, i u četvrtoj sabranost i rav-nodušnost (upekkha). Ova četiri stupnjazadubljivanja u sferi fino-tjelesnog (rupa-jhanam) uslovljena su prvenstveno pot-punim nestajanjem petostruke privrženosti izapreka na putu konačnog uviđanja i oslo-bođenja. Jhana se ponekad naziva i četiripodručja netjelesnog zadubljivanja.

Kammam - djelo, djelovanje. Karma jemjerilo moralnosti i djelovanja. U budizmukamma ima drugorazrednu ulogu budući danema preporođanja (jer nema koga da pre-

374

porodi). Kamma je opća ravnoteža zbivanja inužnosti, ali ne u pojedinačnom smisludjelovanja na individuu (jer ove nema).

Samadhi - sabranost uma u jednojtočki, zadubljenost, jedna od faza u procesukontemplacije, to je posljednji osmi član os-mostrukog puta kojim se postiže uništenjebola i pripada četvrtoj plemenitoj istini.

Sankhara - prošli utisci, impresije, is-poljenja svjesti i volje, tvorevine. Sankhara jedrugi član u lancu uzročnosti, a četvrta je ugrupi vhanha gdje predstavlja sastavnedjelove svjesti i volje, na šest osjetnihpodručja i vezanost za njih.

Nibbanam - ugasnuće, utrnuće žeđi zaživotom. Nibbanam je u budizmu, konačnooslobođenje, dakle i praktični cilj budističkeprakse. Nibbana nije lako postizljiva pa sva-kome i u svako doba nije dostupna. Uslovi zadostizanje nibbane su etičke, saznajne i kon-templativne prirode. Nibbana je potpunoutrnuće subjektivne strane egzistencije, patako i svjesti i uviranje u sunnata - kada jesadržaj svjesti ništa. Tako nibbana nije ni-kakvo stanje blažene svjesti jer je u njoj svjestukinuta. Nibbana se ne može odrediti,

375

saznati i izreći iz naše perspektive (perspek-tive relativnosti bića).

Tanha - žeđ, žudnja, osma karika ulancu uzročnosti. Duboko je usađena uljudskoj prirodi i donosi sve nedaće.Oslobođenje od tanhe prvi je korak na putuoslobođenja.